148 TURSKA TURSKA 149 Turska ‘mala’ brodogradnja Iako je Turska trenutno najpopularnija zbog televizijske serije ‘1001 noć’, nama je motiv za odlazak u tu europsku i azijsku državu bio njihova rastuća i sve kvalitetnija proizvodnja plovila za razonodu. Nije tajna kako turski graditelji rade ‘čuda’ u drvu, o čemu svjedoče i brojni guleti koji su se posljednjih godina pojavili i na Jadranu. Međutim, danas Turska predstavlja puno više. Sposobna radna snaga, često pod nadzorom stranih brodogradilišta, proizvodi najkvalitetnija plovila, kako u kompozitu, tako i u čeliku i aluminiju. Brojni projekti predstavljeni od strane vodećih svjetskih brodogradilišta realizirani su baš tamo, a danas se turska brodogradilišta pojavljuju i s vlastitim Priča iz 1001 škvera TEKST DARKO ŠUPUK FOTOGRAFIJE D. Šupuk, D-Marin, NTSR & I. BURA proizvodima kojima konkuriraju francuskim i talijanskim graditeljima, s primjetnom dozom ponosa na svoja djela. Nakon što je naš kolega CrAIg Barnett iz Yachts Emiratesa posjetio sve veće graditelje jahti, imali smo prilike posjetiti Shop & Miles sajam u Istanbulu, te marine koje gradi turski parner NCP-a D-Marin. Iako smo znali da je sposobnost turskih nautičkih djelatnika na zavidnoj razini, ipak smo ostali iznenađeni profesionalnim i uspješnim vođenjem projekata kakvih se ne bi posramio niti jedan poslovni subjekt na Zapadu, kojemu Turska po uspjesima u nautičkom sektoru nedvojbeno pripada 150 TURSKA PROJEkTI 151 D-Marin Marine s pet sidara Apostrofirajući hotelskih pet zvjezdica, kvaliteta marina turskog partnera NCP-a na zavidnoj je kvalitativnoj razini, a pristup za krovni U Šibeniku je prilikom održavanja sajma Adriatic Boat Show službeno obilježen početak gradnje marine za megajahte u koju je, u partnerstvu s NCP-om, krenuo turski D-Marin. Radi se o proširenju postojeće marine Mandalina privezom za najveća plovila za razonodu, čime bi prostor poluotoka Mandalina u koncesiji NCP-a trebao početi dobivati svoj konačan oblik. Nakon brojnih priča o tome kako NCP ima odlične partnere u Turskoj, bila nam je jako drago kada smo primili poziv da posjetimo njihove postojeće marine i iz prve ruke saznamo više o tvrtki koja odnedavno gradi i dio hrvatske nautičke priče. Već na prvi pogled bilo nam je jasno kako se radi o izuzetno ozbiljnoj grupaciji, treći po veličini holding u Turskoj u nautičkom sektoru ulaže vrlo ozbiljno, ali radi se o minornom dijelu njihova poslovanja. Naime turski Dogus, koji je poslovna ‘mama’ tvrtke D-Marin, ima dva osnovna sektora poslovanja - bankarstvo i automobilski biznis, koji čine preko 90% njihova prometa, a aktivni su u turizmu, građevinarstvu, medijima, dok prihodi od turizma, u koje spada i D-Marin, čine tek oko 2% njihova godišnjeg prometa. Ukupna vrijednost holdinga je oko 90 milijardi dolara, a imaju 110 tvrtki s ukupno 28.000 zaposlenika na tri kontinenta. Motiv za svoju poslovnu aktivnost u sektoru marina jasno su iščitali iz podataka da na Sredozemlju postoji 500.000 vezova, a morem plovi 700.000 plovila za razonodu s pojačanom potražnjom za nove vezove. Također, prema službenim podacima (koje neki kod nas očito ne razumiju), nautičari troše 20 do 30 puta više nego ‘obični’ turisti, pa je nautički sektor usprkos svojim specifičnostima dovoljno primamljiv za ulaganja. Usprkos tome što su ulaganja u nautički biznis relativno mali dio njihovog portfelja, to ne znači da su ta ulaganja holding manjem poslu, kako shvaćaju nautički biznis, izvrstan je primjer kako bi se stvari ubuduće i kod nas trebale odvijati Nova marina u Didimu trebala bi postati jedan od regionalnih nautičkih centara na popularnoj ‘North-South’ ruti PROJEkTI 153 152 turska i slušanje glazbe, dok u krugu samih marina postoji i privatna plaža te niz usluga za koje skromni domaćini samo sliježu ramenima uz komentar - ‘pa mi smo nova marina, normalno je da imamo sve što gostu treba’. Obje marine proizvode svoju vodu, a uz posebne sustave pročišćavanja i prevencije onečišćenja okoliša nosioci su plave zastave. Plod takvog pristupa je da njihova prva marina u Turgetreisu s 550 vezova u moru i 100 na kopnu danas ima listu čekanja od 350 plovila! Mi smo više pažnje posvetili novoj marini, onoj u Didimu koja je svoja vrata otvorila ove godine i tek je do pola popunjena. Radi se o megamarini sa 600 vezova u moru i još toliko na kopnu. Kopnene operacije na 75.000 kvadrata površine moguće je izvoditi i u dvama zatvorenim hangarima, a uz ‘mali’ tarvel lift od 75 tona nosivosti u funkciji je i onaj od 400 tona, a vlasnicima plovila na raspolaganju je i 36 radionica za sve vrste servisa! Jasna je namjera investitora da ta marina postane jedan od regionalnih centara za održavanje i popravak plovila za razonodu. Sadržaji s pet zvjezdica i ogromni travel liftovi simbol su širine razmišljanja investitora koji grade po mjeri modernih nautičara iti malo podcijenjena. Ono što nas je na prvi pogled oduševilo bio je izuzetno poslovan pristup koji često u srazu krupnog kapitala i nautičkog miljea zna otići u nekom posve čudnom smjeru. Posjetivši dvije marine koje su do sada izgrađene u Turskoj, malo stariju u Turgutreisu i novu u Didimu, mogli smo se uvjeriti kakve su standarde postavili u D-Marinu. Obje marine nalaze se na jugu, između Bodruma i Izmira, na pravcu najpopularnijih ljetnih ruta, tzv. North-South route, te u neposrednoj blizini grčkih otoka u Egejskom moru. Svaki vez je osim vodom i strujom opremljen satelitskom televizijom i internetom, većina vezova raspolaže malim spremištima na suhom smještenim odmah po krmi plovila, a neki vezovi opremljeni su i garažama za vozila vlasnika plovila. Neizostavan dio marina su mali amfiteatri na otvorenom za večernje koncerte Goran Prgin (vlasnik NCP grupe) i Hüsnü Akhan (CEO Dogus grupe) na početku radova u marini Mandalina u rujnu Kopnenim sadržajima dominira Yacht Club koji uz bazen, SPA, wellness i teretanu ima i petnaest luksuzno opremljenih apartmana. Osim dijela za manja plovila, marina ima i poseban sektor za megajahte, tako da može primiti 50 plovila većih od 30 metara, kao i 10 većih od 50 metara. Kako se radi o marini impresivnih dimenzija, na raspolaganju su vam i električna vozila kakva viđamo na golf terenima, te Sea Shuttle servis. Ova ‘de luxe’ marina izgrađena je u rekordnih 30 mjeseci, a ukupna vrijednost investicije bila je oko 80 milijuna dolara, pa nas ne čudi sigurnost kojom čelni ljudi D-Marina otvaranje šibenske marine za megajahte planiraju u proljeće 2011. Osim u Šibeniku, D-Marin započeo je gradnju nove marine i u turskom Göceku, te planira uložiti još 100 milijuna dolara u projekt u Dalamanu. Veseli nas što upravo takvi partneri dolaze na hrvatski Jadran, a preporučamo vam da ako vas plovidbe vode u Tursku provjerite kako se za plovila brine D-Marin, između ostalog i stoga što u Didimu do popunjenja marine nude različite pogodnosti za vlasnike plovila. SAJAM 155 154 BRODOGRADILIŠTE Kada su me pozvali na sajam u Istanbul, prvo što sam pomislio bilo je tipično splitski - ‘ala tlake ko će mi opet putovat nakon svih jesenskih sajmova, a i Biograd je u isto vrime’. Međutim, moj prijatelj Ali, koji se deset godina bavi nautičkim biznisom i živi samo nekoliko kilometara od Marinaturk marine, mjesta održavanja sajma, bio je neumoran i na kraju me uvjerio ‘da to moran doć vidit’. Sretna je okolnost što je i D-Marin imao svoju prezentaciju u isto vrijeme, pa sam mogao srediti dvije muhe jednim udarcem, a u Biograd ću vjerojatno dolaziti još dugi niz godina. Sajam je bio smješten u azijskom dijelu Istanbula, i to u rezidencijalnj četvrti Maltepe, pa nije u kaotičnom okruženju kakvo najveći grad u Europi obično stvara. Održan u jednoj od najboljih marina na tom području, već je na prvi pogled davao drugačiju sliku od one koju sam zamišljao, iako, ruku na srce, nisam imao jasnu ideju o tome što me tamo može čekati. A dočekala me perfektna organizacija, čak pretjerano ljubazni domaćini i sajam koji se po veličini i broju plovila može mjeriti s najboljim morskim ‘B sajmovima’ u Europi (Barcelona, Hamburg, Split). Valja kazati da su Turci jako vezani uz jedrenje, pa mi je veliki broj jedrilica na sajmu djelovao kao da smo se vratili u hrvatsku prošlost desetak godina unazad. Sve ostalo mi je na moju žalost, a radost domaćina, djelovalo kao neka naša sretna budućnost. Osim standardno velikih štandova talijanskih i britanskih proizvođača (vlasnik brodogradilišta Sessa je posjetio sajam i otvorio tursko zastupstvo), zatekao sam veliki broj domaćih graditelja koji osim guleta itekako dobro znaju izraditi i sasvim moderne i lijepe brodove. Među njima se ističu oni koji su poznati i izvan granica Turske, za koje je očito da ih je međunarodna tržišna utakmica odvela korak dalje. To se u prvom Sajam po mjeri Istanbula Shop & Miles Boat Show Najpoznatiji međunarodni brendovi, predstavnici domaće proizvodnje motornih plovila, ‘one off’ projekata i jedrilica, u odličnoj su organizaciji domaćina iz tvrtke NTSR sedam dana privlačili pažnju uglavnom domaćih posjetitelja sajma koji ima realnu ambiciju brzo postati vodeći u cijeloj regiji redu odnosi na Numarine koji je izložio svoje glavne prodajne adute - 78 HT, 78 Fly i 102 RPH na čiju su evoluciju posebno ponosni (o čemu ćete moći čitati u našem sljedećem broju). Kako Numarine dobar dio svoje prodaje plasira u Tursku, nije čudo što gužva na njihovom štandu nije jenjavala, zadnjeg dana sajma imali su tridesetak ozbiljnih upita za brodove, od čega će sigurno nekoliko brodova plasirati odmah - sasvim dovoljno za kućni sajam. Odmah do njih smjestio se Peri s dvadeset i devet-metarskom jahtom. Iako nismo saznali koliko kupaca je bilo na brodu (a koliko šetača), promenada na pasareli daje zaključiti kako će i oni na sajmu ‘omastiti brkove’. Inače besprijekorna kvaliteta njihovih kompozitnih jahti dobro je poznata, a brodogradilište trenutno živi u iščekivanju porinuća svog najvećeg plovila od 41 metra. Treći globalno poznati igrač iz Turske predstavio se nešto skromnije od svojih susjeda; Vicem je izložio manja plovila, dobro poznata domaćoj publici, a prava priča oko tog škvera tek počinje. Trenutno u svom brodogradilištu u Antaliyi dovršavaju jahtu od 46 metara, prodali su i dvije jahte od 35 metara, a u tržišnu ofenzivu kreću s još dvije sasvim nove linije proizvoda o kojima će se više čuti početkom sljedeće godine. Radi se o jednom od najvećih ulaganja u nautičkom sektoru u posljednje vrijeme, brodogradilište ima i novi menadžment s jakim regionalnim centrima u Europi, Aziji i SAD-u, a nama je od značaja što će europska baza Vicema biti u susjednoj Italiji. Sljedeći bitan turski graditelj koji je svoju poslovnu strategiju od početka temeljio na inozemnom tržištu je Viking Marin. Njihove brodice velike od 34 do 46 stopa odlikuje besprijekorna kvaliteta izrade, projekti potpisani od Fulvija de Simonija i interijeri kakvih se ne bi posramila ni jedna megajahta, Peri i Numarine predvode tursku nautičku industriju na međunarodnom tržištu jahti srednje veličine 156 TURSKA sajam 157 Turci su jedriličarska nacija pa je broj izloženih jedrilica podsjećao na Hrvatsku od prije deset godina PINAR YILMAZ - NTSR što nas ne čudi jer Viking svoje korijene vuče iz 1940. godine od kada više nego vješto barataju drvom koje sada koriste samo u interijeru. Njihova poslovna strategija promijenila se za vrijeme krize, u zadnje dvije godine puno pažnje poklanjaju domaćem tržištu na kojem nadoknađuju pad prodaje u inozemstvu. Različite inačice njihovih plovila posebno su prilagođene morima kojima plove, pa koriste i dizajnere sa sjevera Europe za dizajn plovila namijenjenih tržištima Engleske i Skandinavije. Nešto manje međunarodno poznate, ali vrlo kvalitetne brodice gradi i turski Allen, a novajlije na tržištu za kojima se mnogi okreću zovu se Yuka Yachts. Perfektne kopije prvih Riva obogaćene modernim tehnikama gradnje, odličnim detaljima i još boljim performansama glavne su uzdanice toga novoga graditelja o kojem smo pisali u našem ljetnom broju, a na sajmu su premijerno predstavili svoj desetmetarski prototip, koji je ispred marine dosezao 55 čvorova. Turski ‘forte’ u gradnji motornih plovila je ipak drvo, mahagonijski laminati u West sustavu gradnje, posebno kada su odjeveni u epoksi i staklo, koštaju upola manje od svojih zapadnoeuropskih blizanaca. Ako niste čuli za tvrtku Mengi Yay, ne možemo vam zamjeriti jer nismo ni mi, ali ako vidite kako izgleda njihov ‘Ferretti’ izgrađen u spomenutoj tehnici Ovo nam je najveći sajam gradnje, dobro ćete se zamisliti. Osim vrlo solidnog izgleda, cijena je upola manja od ‘originala’, a u toj tvrtki okreću se međunarodnom tržištu, počinju s gradnjom u čeliku i aluminiju i nije čudno ako u Turskoj za koju godinu budemo imali još jednog odličnoga graditelja većih jahti. Na sajmu je bilo i jahti, posebno onih većih dimenzija, koje ne pripadaju svijetu elitnog jahtinga, a njihovi graditelji su promašili temu iako su isticali cijene od preko 15 milijuna eura. Međutim, neupitno je da ukoliko želite graditi nešto po svojoj mjeri - Turska je idealno odredište. Veliki broj kvalitetne radne snage i poznavanje svih brodograđevnih tehnika omogućuju im da grade solidno i jeftino, a ukoliko imate dobar nadzor, vaš brod nimalo neće zaostajati za talijanskim brodogradilištima koja i sama sve više podugovaraju svoje brodove u Turskoj. Ako niste znali, i Azimut gradi nekoliko svojih modela baš u Turskoj, a brodogradilište koje su angažirali za taj posao zove se Sirena marine i ima veliko iskustvo iz automobilskog biznisa. Nećete moći prepoznati koji je Azimut izgrađen u Turskoj jer su plovila odlično urađena, ali ćete lako moći prepoznati njihove jedrilice. Pod imenom Azuree, Sirena marine je pokrenuo vlastiti brend, nakon jedrilice od 40 stopa predstavljene prije osam mjeseci, ove godine na sajmu nautike u Genovi pobrali su nagrade s novim modelom Azuree 33, a iza pravog osvježenja na tržištu jedrilica stoji i Organizatori sajma Shop & Miles nisu slučajno odradili odličan posao vidljiv na svakom koraku sajmišta. Radi se o tvrtki koja se profesionalno bavi isključivo organizacijom sajmova, svake godine odradi ih šest, a posebno su ponosni na najveći sajam poljoprivrede u Turskoj, a imaju i strateška partnerstva sa sajmovima u zapadnoj Europi. Nautički sajam organizirali su 29. put za redom, ali tek drugi put u okvirima Marinaturk marine u Pendiku i u novom, jesenskom terminu. Direktorica marketinga NTSR-a Pinar Yilmaz: ‘Kao tvrtka, krenuli smo u ovaj posao 1980, Sajam je doživio procvat kada smo ga premjestili na more, posjetiteljima se to puno više sviđa, imaju prilike i za testne plovidbe, a izlagači mogu puno lakše dovesti svoja plovila. I za nas je to bila investicija jer smo morali uložiti u dio infrastrukture, ali se ona polako vraća. Najvažnije je da su izlagači zadovoljni jer po onom što čujem, u prva tri dana sajma prodano je 25 plovila, a samo za vikend sajam je posjetilo preko 20.000 ljudi, a u cijelom tjednu ukupno 50.000. Dobivamo dobre komentare o tome kako se, za razliku od prošlih godina, plovila kupuju, ljudi imaju novac i tu ga troše. Pri tom su bitni inozemni posjetitelji kojih ima oko 10%, najviše ih ima sa Srednjeg istoka, te susjednih zemalja, od Azerbajdžana do Rusije. Plan nam je da putem partnerskih agencija na zapadu Europe povećamo broj stranih izlagača i posjetitelja.’ Azuree i Windseeker dva su nova proizvoda na tržištu koja odskaču kvalitetom izrade, konceptom, ali i cijenom U turskim škverovima radi se puno toga uz primjetan porast klijenata sa Srednjeg istoka i susjednih zemalja Giovanni Ceccarelli, talijanski America’s Cup dizajner. U svoja plovila ugradili su dosta rješenja preslikanih s motornih plovila, a u konstrukciji jedrilica koriste i karbonska ojačanja, pregrade u ‘sendviču’ i rješenja koji ih izdižu od ostalih produkcijskih proizvoda na tržištu - osim cijene koja je nešto niža od konkurencije. Kada smo pomislili da priča završava s Azuree, otkrili smo ‘pravu stvar’. Prototip jedrilice od 66 stopa nazvane Windseeker može bez problema naći svoje mjesto i na sajmu u Monacu, odavno nismo vidjeli tako dobar prototip čiji dizajn potpisuje britanski Stimson Yachts, a gradnju Mag Marin. Ni ja nisam čuo za njih, ali rade odličan posao, a cijena broda je naravno ispod tržišne za slična plovila. Prema našem mišljenju, to je vjerojatno najbolja premijera na sajmu, jer nije lako tako veliku jedrilicu odraditi s potpunom perfekcijom i odličnim funkcionalnim rješenjima. Vrlo simpatičan, iako ne prevelik dio sajma pripao je i polovnim plovilima, a pametni organizatori rado ističu činjenicu kako u svijetu ima 100.000 ljudi s bogatstvom koje premašuje 100 milijuna dolara. Neki od njih vole brodove, a neki će ih sigurno potražiti u Turskoj - Shop & Miles ih spreman čeka. 158 TURSKA UZBUDLJIVE REGATE GLISERA CLASS 3 World offshore championship U Istanbulu je nedavno održana utrka glisera u kategoriji Class 3, izuzetno popularnoj u Turskoj, pa se na Bosporu utrke tih morskih jurilica redovito održavaju pod pokroviteljstvom Međunarodne motonautičke unije, i to s desetak i više sudionika. Riječ je o dvotrupcima koji stoje oko 25.000 eura opremljenim tvornički ugođenim motorima Mercury Optimax 225, a budući da na tržištu ima i kvalitetnih polovnih plovila te vrste, natjecanja u jednoj sezoni mogu se ‘odraditi’ po cijeni od oko 60.000 eura. Iako ne pratimo tursku ‘offshore’ scenu, smatrali smo zanimljivim prenijeti vam iskustvo jednog od vodećih pilota njihova prvenstva Alija Tanira. ‘Za početak bih spomenuo da je ova sezona za mene bila izvanredna, jer sam imao novi brod i motor, a i moj kopilot i ja sjajno smo se uigrali, utrkujemo se zajedno već dvije godine i ne bih mogao zamisliti nikoga drugog pored sebe. Nakon niza tehničkih problema i rada na poboljšanju broda i taktike, sad smo na drugomu mjestu u ukupnom poretku - gotovo na svakoj utrci dosad osvojili smo mjesto na pobjedničkom postolju. U Istanbulu smo imali teškoća zbog izmjena na tunelima korita, pa nam je brod gubio stabilnost i za utrke pred Zlatnim rogom nismo se baš proslavili: brod se nije ponašao onako kako smo željeli. Ali, u sljedeća dva tjedna naši su mehaničari obavili izvanredan posao i izmijenili tunel, pa je brod bio spreman. Na posljednjem nastupu, prvoga nam dana ništa nije polazilo za rukom, ali smo kasnije pronašli svoj ritam i prestigli glavne takmace, te se našli na drugomu mjestu i zadržali ga do kraja. Uvjeti su bili teški, valova je bilo i previše, jurili smo i preko 90 milja na sat, a vjetar je udarao iz neočekivanih smjerova. Drugoga dana, po lijepu sunčanu, ali prohladnu vremenu, u kvalifikacijama smo zaostali za stotinku sekunde za posadama Galatasaray i YKM Sport; potonju smo do kraja uspjeli preteći, ali ne i Galatasaray, koji je osvojio prvo mjesto, dok smo se mi - na inače 100. utrci što ju je organizirao Istanbul Offshore Club - ipak dočepali podija.