Muzej Grada Crikvenice Rogi ribaru 1 2 3 Izložba je ostvarena sredstvima Grada Crikvenice. Muzej Grada Crikvenice zahvaljuje svima koji su posudbom predmeta, kazivanjima i savjetima omogućili ostvarenje ove izložbe: 4 Martina Bašić, Smiljo Benić – Rus, Aleksandar Car – Baćo, Mario Brozina – Plemento, Ervin Car, Ivo Car – Žvrk, Marcelo Car, Marijan Car – Mikuljan, Rino Car, Anka Domijan – Brancinka, Ivo Dokić, Jerko Domančić, Miranda Dorić, Žarko Grbčić, Boja Gudac, Jelena Jendrašić – Kacinka, Alen Katnić – Jojo, Velimir Katnić – Jojo, Vito Katnić – Lukac, Goranka Lipovac Vrkljan, Franko Lončarić – Fjaka, Lovro Manestar, Dino Lovrić – Pažur, Slavko Matejčić, Vlado Matejčić, Boris Miškulin, Ozren Naranđa, Dragan Pelić – Fixa, Tihana Petrović Leš, Josip Pričard, Anđelka Radil, Duško Rebernik, Sonja Sačić, Jasna Saršon, Nina Skomerža, Ranko Starac, Bruno Suden, Josip Šamanić, Zlatko Šehović – Brico, Bartul Šiljeg, Sanja Škrgatić, Ivana Veljačić, Dragica Župan, Petar Župan – Cukro Foto Ivančić, Hrvatski državni arhiv, Knjižnica i čitaonica Selce, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u Rijeci, Prirodoslovni muzej Rijeka, Pomorsko športsko ribolovno društvo Arbun iz Crikvenice, Športsko ribolovno društvo Lovrata iz Dramlja, Udruženje obrtnika Crikvenica – sekcija ribara CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 121024055 ISBN 978-953-56521-2-0 katalog izložbe Rogi ribaru O ribarstvu Crikvenice i okolice Crikvenica, prosinac 2011. Od izložbe do muzejske zbirke Prva izložba o crikveničkom ribarstvu postavljena je 1933. godine. Izložbu je organizirala Centralna ribarska zadruga u sklopu Ribarske izložbe u Novom Sadu. Samo dvije godine potom ribarska tradicija Crikvenice vrlo je uspješno predstavljena na još jednoj izložbi, ovaj put u Zagrebu na izložbi Zagrebačkog zbora. Tom je prigodom izložen sav do tada poznati ribarski pribor i alat, modeli svih ribarskih brodova i brodica, maketa stajaće tunere, crteži i fotografije (Uremović 1997: 86), a sve u svrhu promocije Crikvenice, tadašnje perjanice modernog ribarstva na Jadranu. 6 1 2 Postav izložbe na Zagrebačkom zboru Već tijekom tih prvih godina izlaganja unutar Centralne ribarske zadruge u Crikvenici pojavila se ideja o osnutku ribarskog muzeja, čiji su začetak trebali predstavljati prikupljeni predmeti za potrebe zagrebačke izložbe. Godine 1940. Općina Crikvenica preuzima ovu zbirku (Skomerža 1940: 1), koju nastavlja izlagati na sličnim izložbama uz stručnu pomoć Josipa Skomerže. Nažalost, ideja o osnutku ribarskog muzeja nikada nije zaživjela te je s vremenom zaboravljena, a predmetima se zagubio svaki trag. Danas, nakon gotovo osamdeset godina od prve ribarske izložbe, u Crikvenici postoji novoosnovani muzej, no u njegovu fundusu nema zbirke ribarstva. Kako 7 14 Sak bismo to nadoknadili, osmislili smo izložbu Rogi ribaru1 kojom želimo predstaviti važnost ribarstva za područje Crikvenice i njezine okolice tijekom minulih stoljeća. Cilj izložbe jest i prikupiti podatke i predmete koji će postati temelj buduće muzejske zbirke. Nadamo se da ova inicijativa nije došla prekasno i da će se sustavnim radom na prikupljanju, obradi, čuvanju i predstavljanju ribarske baštine ona ipak sačuvati za budućnost. 3-13 Predmetne legende s izložaba o crikveničkom ribarstvu 1 Naslov izložbe Rogi ribaru preuzet je iz lokalnoga govora. Naime, ribarima se u ovim krajevima prilikom odlaska na more nije smjelo poželjeti sreću, već je bilo poželjno reći rogi jer se vjerovalo da je to obećavajući predznak dobra ulova. Četrnaest stoljeća pisane povijesti 8 Od prvog zapisa o ribarstvu na istočnom Jadranu prošlo je punih četrnaest stoljeća. Tijekom ovoga dugog razdoblja tradicija ribarstva može se pratiti na temelju brojnih povijesnih izvora. Na području Crikvenice i Hrvatskog primorja razlikuju se tri razdoblja – od svojih samih početaka do šezdesetih godina 20. stoljeća. Prvo je razdoblje vrlo dugo i seže od najstarijih vremena pa sve do 1908. godine kada se pojavilo prvo motorno ribarsko plovilo na Jadranu, i to upravo u Crikvenici. Ribarstvo se tijekom ovog razdoblja nije znatnije mijenjalo te se temeljilo na priobalnom ribolovu. Srednjovjekovni statuti, urbari i zakoni primorskih gradova i općina te crkvene i svjetovne feudalne isprave sadržavaju najstarije ribarske propise za područje istočnog Jadrana. Iz njih se saznaju podaci o udruženjima ribara, imenima alata te brojnim odredbama o raspodjeli, trgovini i preradi ribe. Povijesni izvori također upućuju na česte ribarske probleme kao što su nerazumijevanje vlasti, brojni nameti, nerazvijenost i stalna konkurencija 15 Bucel talijanskih ribara.2 U ribarstvu na Jadranu nisu se događale veće promjene do početka 20. stoljeća kada započinje razdoblje modernog ribarstva. Obilježava ga postupna motorizacija ribarskih plovila, razvoj koćarenja, a od tridesetih godina 20. stoljeća pojava brodova plivaričara i tunolovaca. Malu plavu ribu, koju su ribari do tada dočekivali u obalnim uvalama, sada su počeli aktivno tražiti i loviti, neovisno o obalama i lokalnim lovištima. Kao rezultat ovih promjena postupno se napušta ribolov stajaćim tunerama, a malu plavu ribu nije se više lovilo isključivo priobalnim sredstvima. U Crikvenici je početkom ovog razdoblja promoviran začetak modernog ribarstva na Jadranu. Tomu su najviše pridonijeli braća Ivan i Josip Skomerža, koji su obilježili zaista zlatno doba crikveničkog ribarstva. Pedesetih godina 20. stoljeća započinje treće razdoblje obilježeno modernizacijom ribarskih brodova koji se počinju graditi isključivo za potrebe ribolova. Brodovi se opremaju agregatima, radioprijamnicima, ehosondama, hidrauličkim vitlima. Sve ove novosti povećavaju ulov i olakšavaju radne uvjete, no nekontrolirani izlov dovodi i do smanjenja ribljeg fonda. Poslije Drugog svjetskog rata ribarska flota Crikvenice dijelom je uništena što rezultira smanjenom potrebom za zapošljavanjem većeg broja ribara profesionalaca. Mlađi su naraštaji tako svoj posao pronalazili u drugim, manje napornim i za zaradu predvidljivijim djelatnostima. Već 1955. godine prosječna starost oko šezdeset ribara crikveničkog poduzeća Napredak bila je pedeset godina (Uremović 1997: 9), a to je upućivalo na negativan trend razvoja ribarstva u Crikvenici, koje je postupno stagniralo i propadalo. 2 O tome vidi više u Basioli, Josip. Ribarstvo na Jadranu. Zagreb: Nakladni zavod Znanje, 1984. 1908. 1434. 1103. Statut grada Nina donosi najstarije kazneno-pravne propise o ribolovu na Jadranu te prvi popis ribarskog alata. 543. Prvi poznati zapis o ribolovu na istočnom Jadranu odnosi se na odredbu porečkog biskupa Eufrazija o povlaštenom ribolovu u Limskom kanalu. Braća Skomerža u kanalu ispred Crikvenice prvi su upotrijebili motorno plovilo u ribolovu na Jadranu. Propis Dubrovačke Republike koji je štitio riblju mlađ u plitkim uvalama Stona. 1948. Poduzeta je Ribarstveno-biološka ekspedicija Hvar kojom su proučena riblja staništa duž čitavog Jadrana. 1568. Petar Hektorović, renesansni pjesnik, napisao je djelo „Ribanje i ribarsko prigovaranje“, najstariji i najpotpuniji opis ribolova na hrvatskom jeziku. 1331. 983. Prvi spomen tunolova u Statutu komune Pula. Prvi spomen ribolova u Tarskoj uvali pokraj Novigrada u Istri. 1955. Bračanin Mario Puretić u SAD-u je izumio koloturnik za izvlačenje velikih mreža na palubu broda. 9 500 600 700 800 900 1000 1100 1200 1300 1272. 995. Prvi zapis o ribolovu u Dalmaciji. Zadarski plemići ustupaju samostanu sv. Krševana u Zadru pravo ribolova u luci Telaščici na Dugom otoku. Najstariji spomen uporabe svjetla u istočnojadranskom ribolovu nalazimo u Statutu grada Dubrovnika. 1500 1600 1700 1800 U gradu Rabu zabilježena je najstarija bratovština ribara (Fraternitas piscatoris) na Jadranu. 1900 2000 1522. Šibenčani i Zlarinjani počinju se prvi baviti spužvarstvom na Jadranu. 1917. Crikveničanin Petar Drčić u San Pedru u SAD-u prvi je u svijetu počeo loviti tune na otvorenome moru motornim brodom - tunolovcem. 1767. poč. 14. st. 16 1400 Velika pobuna rovinjskih ribara protiv mletačke vlasti koja je ometala slobodu ribolova i trgovinu ribom. 1808. Donesen Dandolov dekret o ribolovu kojim su se ukinuli brojni nameti ribarima iz vremena mletačke uprave Dalmacijom. Lenta vremena s važnijim godinama iz povijesti ribarstva na istočnom Jadranu. Antička tradicija Veći utjecaj Grka na Jadranu započinje u 4. st. pr. Kr., a s njima kreće i znatnije iskorištavanje morskih resursa. Grci su se vrlo rano okrenuli moru te razvili pomorstvo i ribarstvo, a od njih su to baštinili stanovnici Rimskog Carstva. Na mozaiku pronađenom u antičkom gradu Hadrumetumu u Tunisu prepoznaju se osnovni ribarski alati: udice s povrazom, mreže, vrše i osti. Brojni grčki i rimski pisci spominju ribolov te se iz njihovih opisa zapaža veliko umijeće ondašnjih ribara, koji su se koristili mrežama potegačama i stajaćicama, a poznaju 18 10 17 Mozaik s motivima ribolova, Hadrumetum (Sousse), Tunis, 3. st. Udica, Crikvenica – Igralište, 1. st. i upotrebu svjetla u noćnom ribolovu (Basioli 1985: 35). Od Grka i Feničana u antici je preuzet tunolov velikim priobalnim mrežama koje su postavljane na mjestima prolaska tuna. Ovakve su mreže stoljećima korištene diljem Sredozemlja i predstavljale su živo naslijeđe antike (Bekker - Nielsen 2010: 187-203). Kvarnerske stajaće tunere s promatračnicama također pripadaju u ovu skupinu. Crikvenica i njezina okolica imaju tradiciju ribolova od antičkog razdoblja. Udica iz 1. stoljeća, pronađena u antičkom nasipu rijeke, današnje Dubračine, najstariji je trag ribarstva na području Crikvenice. Pronađena je na arheološkom nalazištu Igralište gdje je otkrivena velika keramičarska radionica iz razdoblja Rimskog Carstva. U tom se razdoblju na prostoru današnje Crikvenice nalazilo naselje Ad turres, cestovna postaja i luka na polovici puta između gradova Tarsatica i Senia, važnih središta antičke Liburnije. Ad turres i keramičarska radionica nalazili su se u dubokom i zaštićenom zaljevu s muljevitim i plitkim ušćem rijeke, koja je osiguravala pogodan teren za obalni ribolov. Udice su bile vrlo vrijedan osobni pribor – alat za preživljavanje i rijetko su se gubile. Utoliko je ovaj nalaz zanimljiviji jer nam upotpunjuje podatke o životu i prehrambenim navikama stanovnika crikveničke figline (Lipovac Vrkljan; Šiljeg 2011: 75). Udice iz ovog razdoblja nisu bitno drugačije od današnjih. Oblik je to koji varira jedino veličinom i materijalom izrade, stoga je gotovo nemoguće odrediti koja se vrsta riba lovila na ušću današnje Dubračine prije 2000 godina. Tragovi antičkog ribarstva prisutni su i na području Jadranova u uvali Lokvišće gdje su tijekom arheoloških istraživanja pronađeni brojni olovni predmeti (Starac 2010: 53) od kojih neki pripadaju ribarskom alatu, najvjerojatnije utezima ribarskih mreža. 19 20 11 21 22 Utezi, Jadranovo – Lokvišće, 1. st. pr. Kr. / 1. st. 23 24 12 Uvala Lokvišće bila je naseljena u 1. st. pr. Kr. što potvrđuju pronađeni ulomci krovnih opeka, keramičkih posuda, amfora i metala. Posebno je zanimljiv pronalazak veće količine brončanih čavala i klinova koji su učvršćivali drvene nadstrešnice pa se pretpostavlja kako je taj dio uvale služio kao prostor za izvlačenje i popravak plovila (Starac 2010: 53). Pronađeni ulomci olovnih utega upućuju na prisutnost ribarstva. Prema tipologiji utega (Kuniholm 1982: 291-301) može se utvrditi da se lokalno liburnsko stanovništvo bavilo ribolovom s pomoću različitih vrsta manjih mreža. Moguće je da su se neki utezi, posebice oni konična oblika, koristili u ribolovu s udicama. Pronađeni primjerci izrađivani su postupkom lijevanja u kalupe ili preklapanjem olovne trake. 25 26 Vršica od pruća Srednji i novi vijek Srednjovjekovni Vinodol obuhvaćao je prostor od Grobnika do Ledenica s priobalnim pojasom. Početkom 13. stoljeća Vinodol postaje posjed knezova krčkih, kasnije prozvanih Frankopani, koji su ga kao feudalna gospoda nastojali izjednačiti u statusu s ostalim svojim posjedima. Rezultat ovih društvenih previranja jest Vinodolski zakonik iz 1288. godine, najstariji pravni dokument na hrvatskom jeziku. Zakonik je regulirao društveni ustroj srednjovjekovnog Vinodola, a posebice odnos podložnika prema vlastima koju predstavljaju knezovi krčki i njihovi predstavnici u devet vinodolskih gradova općina. Vinodolski zakonik ne spominje izričito ribarstvo ni pomorstvo, no te su djelatnosti već prisutne u Vinodolskom kanalu. Potvrda su tomu odredbe koje predviđaju kazne za djela učinjena u lukama i pristaništima vinodolskim.3 U 13. stoljeću Crikvenica kao naselje još nije postojala. Na ušću rijeke Dubračine nalazilo se pristanište koje je zajedno s naseljem Kotor bilo u posjedu Općine Grižane u vinodolskom zaleđu. Sva tadašnja pristaništa u Vinodolskom kanalu bile su luke općina u zaleđu. Tako je Selce bilo luka Bribira, a današnje Jadranovo Drivenika. U Vinodolskom zakoniku spominje se društveni sloj „orači i pastiri izvan grada“. Njih suvremena povijesna znanost tumači kao pripadnike najnižega društvenog sloja koji je dužan na podavanje svoga rada vinodolskom gradu općini (Levak 2002:74). U kasnijim vremenima, slabljenjem utjecaja vinodolskih gradova općina, 3 „Još će ako ki silu (nasilje) učini v pristanišću vinodolskom platiti ima knezu libar pedeset. Ako tadbu (krađu) onda učini plaća libar 24 (..)“ (Kos 1953: 58) podavanja stanovništva koje se bavi poljodjelstvom i stočarstvom pripada knezu. Premda ih Zakonik izričito ne spominje, ribari u lukama Vinodolskoga kanala zasigurno su činili jednak društveni sloj kao spomenuti „orači i pastiri izvan grada“. Frankopani i kasnije Zrinski držali su u vlasništvu sve gospodarske djelatnosti na svojim brojnim posjedima, uključujući i ribolov. Ribolov se u to doba odvijao isključivo uz obalu na pogodnim lovištima (poštama) koja su se nalazila u posjedu feudalne gospode. Na tim su poštama mogli loviti samo njegovi najamni ribari organizirani u ribarske družine, kojima su nametani ugovori o radu i raspodjeli ulova.4 O raspodjeli ulova saznajemo u Urbaru grižanskom iz 1544. godine, kojim se uređuje trgovina ribom u priobalju Općine Grižane, odnosno na području Crikvenice. Ribar je tako bio dužan uhvaćene ribe prvo 13 prikazati grižanskom oficijalu, koji ih je mogao kupiti po povoljnijoj cijeni. Ako bi ribar mimo njega prodao ribu, za to je bila predviđena velika novčana kazna. Novac od kazne dijelili su oficijal grižanski i gvardijan iz samostana na Trsatu (Basioli 1969: 117). Ribarske su se pošte često davale u zakup, a vjerojatno vrlo rijetko u donaciju. Godine 1621. Nikola Zrinski darovao je Ivanu Katniću iz Crikvenice dvije pošte na predjelima Podvorska i Pod Gospa. Pošte su darovane Katniću i njegovim nasljednicima zbog zasluga koje je učinio na imanju Zrinskih (Laszowski 1951: 60). Ova je isprava prvi pisani spomen ribarstva u samoj Crikvenici. 4 „Prema instrukcijama iz 1599. godine, koje je dao Juraj Zrinski upravitelju svojih gradova u Primorju, od lovina srdela, papalina i skušica u tom kanalu, ribari su trećinu ili četvrtinu lovine davali upravitelju dobara knezova Zrinskih.“ (Basioli 1976: 419) 14 27 Isprava kojom Nikola Zrinski daruje dvije pošte na crikveničkom posjedu. Transkripcija isprave (Laszowski 1951: 60) (dolje). Leta 1621., dan 27. miseca marca. Mi gospodin Miklous Zrinski, vikovični grof od Zrinja, salajske i senske sve primorske krajine gospodin vikovični, dajemo na znanje svim i svakomu kim se dostoji i svake versti našim oficialom sadašnim i potlam budučim vu našem ladanju primorskom Vinodolu i imanjih naših budučih i pribivajučih. Kako pridne pred nas Ivan Katnič, proseći nas, da bismo mu dali dvi poste ke bi nam volja bila za trud njegov siromaški, ki e on od svoje mladosti učinil va našem imanju svojim poste naše zato glideči mi njegov trud i stroške, ki e on učinil vu našem imanju criqueniščkom, dajemo i dopuščiamo, da on slobodno more lovit i uživat dvi poste slobodne, jednu ka se zove Podvorsko, a druga pod Gospu, i zato da ga nima niedan bantovat od naših ljudi, nego on i njega ostanak slobodno bude lovil i užival rečene dvi poste, i deržal i od suprotivščine branil. Ljubeči našu milost ako kada s čim bude, a navlastito z ribom primoguč. I za veče verovanje i tverdine radi dasmo mu ov naš list s tim i svakim boljim načinom. Miklous Zriny m. p. Georsius comes a Zrinio m. p. Na najvećem dijelu istočne obale Jadrana ribolov se tijekom cijeloga srednjeg vijeka odvijao u zatvorenim kanalima, zaljevima i uvalama. U takvu se ribolovu redovito koristila ladva, jednostavno plovilo koje nastaje izdubljivanjem debla. Drugi nazivi za ladvu su copul, plav, lađa, odnosno monoksil. Jadranske su ladve bile duge najviše do deset metara, a samo 90 cm široke. Kako bi bile stabilne, na stražnjoj trećini čamca poprijeko se stavljala greda zvana jaram koja je nosila vesla. Često su se koristile na stajaćim tunerama na kojima su se posljednji primjerci održali do početka 20. stoljeća (Basioli 1966: 277). Crikvenički su ribari također izrađivali i koristili se ladvama, a ova se tradicija samo nazivom očuvala u današnjoj toponimiji. Ladvič (Ladvić) je tako naziv predjela Crikvenice čiji su stanovnici izrađivali ladve (Bašić 2009: 33), a pokraj njega predio je Šupera u kojem su se ladve popravljale. Naziv Šupera dolazi od glagola šuperati ili kalafatati, odnosno začepljivati pukotine na plovilu (Bašić 2009: 42). 15 28 Ladva Ribolov male plave ribe U Vinodolskom se kanalu u prošlosti najviše lovila mala plava riba: papalina (sarag), plavica, lokarda, ponajviše mali primjerci, golčići. Mala plava riba lovi se mrežama koje se svrstavaju u tri skupine: stajaćice, potegače i plivarice. 16 29 Mreža stajaćica Stajaćice su najjednostavnije, a vjerojatno i najstarije mreže za lov male plave ribe. One love pasivno, tj. riba se sama zaplete u oka mreže dok mreža miruje. U prošlosti su se na području Crikvenice najčešće koristile mreže stajaćice: sardelara, prostrica i poponica. Mala plava riba ipak se najviše lovila mrežama potegačama kojima se okružuje i lovi riba u određenoj uvali, kamo se dovodi primamljena umjetnim svjetlom. Mreža se zatim isteže na čamac ili obalu. Postoji mnogo vrsta mreža potegača. Starinski su tipovi: grip, lokardara, sagena, skušera i migavica. Poznate su mnoge varijante naziva, ovisno o razdoblju i području, no princip lova svugdje je sličan (Basioli 1984: 76). 17 30 Ribolov mrežom potegačom Godine 1871. crikvenički su ribari posjedovali 100 migavica za lov papalina i lokarda i do 50 barki svećarica. Ostale su mreže bile: braganjača, lokardanica, sardelara (stajaćica), poponica (stajaćica), milvenica, iglara, pogonjica, oližnica, skočarica (stajaćica) (Hirc 1891: 179). 31 18 Mreže su se u prošlosti sušile i konzervirale (strojile) na predjelu Petak u Crikvenici. 32-39 Igle za šivanje ribarskih mreža Najpoznatija je mreža potegača na području Crikvenice bila migavica, kojom se vršio glavni izlov male plave ribe tijekom cijele godine. Migavica je u Crikvenici krajem 19. stoljeća potisnula stariju mrežu grip. Njezino ime dolazi od miganja mrežnih oka na krilu mreže, koja se potezanjem otvaraju i zatvaraju, što straši ribu. Ova mreža ima veliku, dugu i posve gustu saku u koju se prilikom istezanja skuplja riba. 40 Migavica 19 Ribolov mrežom potegačom obavljala je ribarska družina (kumpanija) koja se sastojala od 8 do 10 ribara. U formiranju ribarskih družina nije se koristio nikakav pisani ugovor, već se sve obavljalo usmenim dogovorom na dan štovne nedelje. Naime, svake je godine predzadnja nedjelja mesopusta (poklada) bila štovna nedelja. Tada bi vlasnik ili zakupac tunere, vlasnik broda ili pak vlasnik ribarskog alata (ovisno o kojoj je vrsti ribolova bila riječ), počastio hranom i pićem ribare koji su odlučili loviti s njim u idućoj sezoni. Na ovaj su način ribari bili štovani i čašćeni te odatle potječe naziv ovog zanimljivog običaja (Uremović 1997: 27). Dan štovne nedelje obilježavala je i misa na koju su odlazili svi ribari. Običaj štovne nedelje karakterističan je za područje Crikvenice, a napušten je nakon Drugoga svjetskog rata, kada je većina ribara bila zaposlena u ribarskim poduzećima. Zarada se unutar ribarske družine dijelila obično jednom tjedno. Trećina je išla vlasniku ribarskog alata, a dvije trećine ribarima za rad. Ribarska družina, koja je lovila mrežom potegačom, posjedovala je ribarsku opremu (arti). Oprema se sastojala od veće barke (ribarice) dugačke 7 – 8 m na kojoj se nalazila mreža, dvije manje barke sa svjetlom (svećarice ili kajići). Ostali arti obično su bili: dva para vesala, saki, drvene kašete, sidro, konopi, ganač, osti, šešula, te razni drugi ribarski alati. 20 41 Ribari u Podvorskoj, predjelu Crikvenice s dugom ribarskom tradicijom 42 Brankarela 43 Sak 21 44 45 46 Osti 48 47 Motovilo Parangal 22 49 Motovilo 51 50 Grampin 52 Motovilo – oputica s povrazom 53 Drakmar 54 55 Kutijice za sitni pribor 56 Bucel 57 Šuvri 23 58 Šešula Noćni ribolov na malu plavu ribu odvijao se na pošti, odnosno lovištu. Pošta je pristupačno mjesto uz obalu s morskim dnom bez većih stijena koje bi mogle ošteti mrežu. Već u 16. stoljeću, s razvitkom lova male plave ribe na Jadranu, pojavio se običaj brušketa ili ždrijeba pošta. Na svakom su području postojala bolja i lošija lovišta koja su se ovim postupkom licitacije dijelila, tako da su se sve ribarske družine pravedno koristile prednostima i nedostacima pojedine pošte. Na području Crikvenice također je postojao običaj brušketa. Bio je to usmeni dogovor između ribarskih družina koji se temeljio na izvlačenju imena pošta iz šešira. Ipak, običaju brušketa nije se, za razliku od drugih dijelova Jadrana, posebice Dalmacije, pridavala velika važnost. Naime, crikvenički ribari na području Vinodolskoga kanala i otoka Krka nisu imali naročitu konkurenciju jer se većina stanovništva ponajprije bavila poljoprivredom pa su oni mogli nesmetano loviti na poštama drugih općina. 24 59 Pošta u Podvorskoj Noćni ribolov na malu plavu ribu (ribolov na sviću) tekao je tako da bi se prvo barka ribarica s mrežom usidrila na poštu, a dva bi kajića veslajući s feralom, u starija vremena svećnjakom, počela tražili ribu. Pronađenu bi ribu polaganim i pažljivim veslanjem vodili prema obali i ribarici. U najpovoljnijem bi trenutku kajići ujedinili jato riba, i to tako da jedan smanji ili ugasi svjetlo, a drugi nastavi voditi ribu prema pošti. Mjesto spajanja ovisilo je o vrsti ribe i dubini mora koje se mjerilo dubinomjerom 60 (kalumicom). Kada bi kajić došao dovoljno blizu ribarice, počelo bi spuštanje mreže migavice, na zapovijed kalajte. Mrežu su zatim izvlačili ručno na ribaricu. Malim sakom riba se vadila iz mreže i prebacivala u kašete. Nakon završenog izvlačenja ribari bi preslagali mrežu i pripremili se za drugu kaladu, odnosno topljenje i povlačenje mreže. Tijekom jedne noći ovaj se postupak znao ponavljati po nekoliko puta.5 25 Kalumica 61 Krok 5 62 Prema kazivanju Zlatka Šehovića - Brice, Crikvenica Osim noćnog ribolova na sviću postojao je i ribolov na sriću tijekom dana. Mala bi se migavica (dužine do 100 m) bacila na poštu i istezala na obalu. Mrežu su istezali ribari – krokari, koji su ime dobili prema pojasu zvanom krok s pomoću kojega su izvlačili mrežu. Za razliku od noćnog 26 ribolova sa svjetlom, danju se nikad nije znalo koliko se ribe može uloviti pa od toga potječe izraz na sriću. 63 Zapis Josipa Skomerže o ribarskoj uzrečici Ki za krok – ti za del! U ribolovu male plave ribe do početka 20. stoljeća koristile su se priobalne mreže stajaćice i potegače. Svim se ovim alatima lovila ograničena količina ribe, čak nisu bili u mogućnosti uloviti i svu ribu koja bi se skupila pod svijećom. Sredinom tridesetih godina 20. stoljeća, s pojavom suvremene mreže plivarice dolazi do velikih promjena u lovu male plave ribe, koja se privlači svjetlom i okružuje mrežom daleko od obale. Prva mreža plivarica koja je ušla u širu upotrebu bila je tzv. plivarica na jezik (jezičarka). Nju je 1908. godine konstruirao Josip Skomerža u Crikvenici. Ovom se mrežom, dugom od 120 do 200 m, lovilo ribu ispod ferala neovisno o ribarskim poštama. U to se doba koristila i plivarica na papuču (papučarka) duga do 200 m. Iza Drugoga svjetskog rata plivarica na stezanje putem prstenova (anela ili imbrolja) potpuno je potisnula ranije oblike te je danas ta metoda glavni način ribolova male plave ribe. 27 64 Ribolov mrežom plivaricom – imbroljerkom 65 Umanjeni model mreže plivarice – imbroljerke 28 29 66 Brodovi plivaričari u crikveničkoj luci pedesetih godina 20. stoljeća 67 Pajet 68 69 70 Plivaričar Viktor u crikveničkoj luci sedamdesetih godina 20. stoljeća. 71 72 Popravak mreže plivarice na crikveničkoj Veloj paladi. Ribarska družina Draga Župana – Cukra, 1980. Veliki ulov plavica 1981. godine Razvoj svjetla u ribolovu 32 Svjetlo je ključna stvar u noćnom ribolovu male plave ribe. Čovjek je već vrlo rano zapazio da ribe neobično privlači svjetlo pa je tu njihovu sklonost iskoristio u ribolovu tako da ih svjetlom privlači iz dubina i vodi do željena položaja, okružuje mrežom i lovi (Basioli 1970: 263). Prvo korišteno svjetlo u ribolovu nastajalo je izgaranjem drveta koje se palilo na željeznoj spravi postavljenoj ispred pramca (prove) barke svećarice. Ta se sprava najsličnija gradelama na području Crikvenice zvala svećnjak. Za održavanje vatre koristilo se smolasto drvo, a na prostoru Crikvenice grmlje šmrikovice. Biti svećar u to je doba bio težak posao. Čitavu je noć valjalo održavati vatru i pratiti kretanje ribe, a plamen i dim predstavljali su veliku opasnost, posebice za jačeg vjetra. Posada svećarice morala je po vjetru navlačiti navlažene kabanice, kabane, da bi mogla izdržati udarce vatre. Često su jedni drugog morali gasiti morem. Ribari su ujutro dolazili u svoje luke crni po licu i rukama, opaljenih brkova i obrva te nagorjele odjeće (Basioli 1970: 268). Krajem 19. stoljeća putopisac Dragutin Hirc mnogo je romantičnije doživio ovakav ribolov u Hrvatskom primorju: Tamo daleko na kraju bakarskog zalieva zatitra poput žarka oka crvenkasto svjetlo, nu zablišti i drugo, treće i četvrto. Ono biva sve veće, iskre frcaju u zrak kao sa usijana željeza i padaju cvrčeć u more. Svjetla uzplamtiše i lagano se pomiču, odsievajuć u morskoj dubljini čarnim sjajem (Hirc 1891: 52). U prošlosti se svećar tretirao kao najvažnija osoba u ribarskoj družini. O njegovu iskustvu i vještini ovisio je ishod ribolova. Svećar, njegov veslač i nadzornik vatre bili su članovi družine koji su podnašali najteže uvjete rada. Usto, svjetlo nastalo izgaranjem drveta povlačilo je sa sobom radnje kao što su nabava, cijepanje, pripremanje i loženje velikih količina drva. Zbog svih se ovih razloga već sredinom 19. stoljeća počelo proučavati korištenje novih vrsta rasvjete u ribolovu. 73 Svećnjak Jedno kraće razdoblje potk raj 19. stoljeća koristile su se svjetiljke s izgaranjem petroleja. Petrolej je davao vrlo slabu, skupu i dimljivu svjetlost, neugodna mirisa. Zato velika većina ribara nije prihvaćala ovakvu rasvjetu i ostala je i dalje vjerna svijetljenju drvima (Basioli 1970: 276). 74 Položaj svećnjaka na provi kajića Veliki pomak u razvoju rasvjete započeo je uvođenjem acetilenskog plina koji se u ribolovu počeo koristiti od 1898. godine. Za to je zaslužan Ivan Dellaitti iz Rijeke koji je prvi u Europi izradio ribarsku svjetiljku na karbid, odnosno acetilenski plin. Ta je prva svjetiljka kroz ljetnu noć trošila deset kilograma karbida, a proizvodila je oko 400 svijeća jakosti (Basioli 1970: 276). S vremenom su se pojavili i drugi proizvođači koji su usavršavali karbidne ferale. Unatoč brojnim nedostacima, kao što su glomaznost, velika potrošnja karbida, ribari su prihvaćali ovakve ferale zbog njihove jake i postojane bjelkasto-ljubičaste svjetlosti. 33 75 Karbidni feral, dio 34 76 Karbidni ferali na crikveničkim barkama početkom 20. stoljeća 77 78 Mali petrolejski feral Novo razdoblje u razvoju svjetla u ribolovu u Crikvenici započinje 1910. godine. Tada je Josip Skomerža, prvi u Sredozemlju, primijenio petrolejski feral (felar) u ribolovu. Godine 1910. dopremili smo iz Beča do tada u ribariji nepoznatu svijeću i uveli ju u ribariju. Nakon po tvornici provedenih nekojih preinaka na istoj, kada je ista stigla u Crikvenicu uputili smo se u uvalu Šilo na otoku Krku i tamo ju isprobali. Odmaj čim smo ju upalili skupila se ispod svijeće stanovita količina ribe i brzo smo bili načistu da će ista odgovarati našim potrebama. Svijeća je bila na komprimirani petrolej u jakosti 800 svijeća. Izrađena je bila po firmi Kitson – Light u Beču a sama svetiljka je došla u trgovinu pod imenom Invert. Ova je svijeća iza nas ubrzo raširena po čitavom Jadranu i Sredozemlju (Skomerža. Crikvenica kao ribarsko mjesto, str. 10). Tvornica Kitson – Light Josipu Skomerži povjerila je zastupstvo i dostavila oko 500 ovakvih ferala kojima je opskrbio Istru, Hrvatsko primorje i Dalmaciju. U Crikvenici je potom otvorena trgovina petrolejskih ferala različitih marki i tipova. Dominirale su Lux, Continental, Claris, Degea, a zatim Petromax i Polar (Uremović 1997:76). Pomorska uprava Kraljevine Jugoslavije propisala je 1926. maksimum intenziteta svjetlosti kod ribarskih ferala do 1500 svijeća jakosti (Basioli 1970: 280). I dalje, kao u ranijim propisima, ferali su se smjeli koristiti tek pošto je dobrano pao mrak, a vrijeme svijetljenja tijekom sezone lova male plave ribe dozvoljavalo se samo 20 dana u mjesecu. Ribari su to razdoblje od 20 dana nazivali mrak ili škuro. Tijekom noći s mjesečinom (užba) provodio se lovostaj jer riba tada ne dolazi pod svjetlo. Običaj izmjene mraka i užbe tako se ustalio kao oblik predaha u radu koji su ribari koristili za odmor i popravak opreme. 35 79 Petrolejski feral – felar Tunolov Tunolov u najširem smislu obuhvaća lov velike plave ribe – tonida. Tu grupu čine: tuna, polandra, trupac i luc. Tuna u grupi tonida zauzima najvažnije mjesto i po kvantiteti i kvaliteti. O životu i migracijama tuna u prošlosti su postajale brojne pretpostavke. Poznato je da tune u proljeće, u razdoblju mriještenja, započinju svoj put prema sjeveru. Na tom putu u većim ili manjim skupinama ulaze u Jadransko more kroz Otrantska vrata. Krećući se prema sjeveru, prolaze kroz brojne uvale i kanale, a putove izabiru prema temperaturi, slanosti, dubinama mora, hrani i morskim strujama. Stupanj slanosti mora predstavlja važan preduvjet njihova kretanja uz obalu. Hrvatsko primorje oduvijek je posebno privlačilo tune zbog smanjena saliniteta i brojnih lovišta papalina i lokarda (Basioli 1984: 172). 36 80 Tuna od 250 kilograma ulovljena 1909. godine na tuneri Lukovo Otočko, koja je bila u vlasništvu obitelji Skomerža iz Crikvenice. 81 Morski pas bio je čest slučajan ulov na tunerama. Na području Hrvatskog primorja i Kvarnera tunolov se odvijao na dva načina: stajaćim tunerama s ljestvama promatračnicama i brodovima tunolovcima s mrežama plivaricama. Stajaće tunere s promatračnicama stoljećima su predstavljale jedini način tunolova, a zadržale su se u upotrebi do šezdesetih godina 20. stoljeća. Novo razdoblje u tunolovu započinje 1929. godine uvođenjem motornog broda tunolovca koji lovi velikom mrežom plivaricom. Dva su to posve različita pristupa ribolovu. Prvi je pasivan, priobalni ribolov mrežama stajaćicama postavljenima u uvale kojima prolaze jata tuna. Drugi je aktivan, neovisan o obali, tehnički napredniji. 82 Lokacije stajaćih tunera u prošlosti na području Kvarnera i Hrvatskog primorja 37 je aparatura stajaće tunere zapravo velika zamka postavljena za ribe (Basioli 1962: 19-20). Na obali pokraj mreže podignute su ljestve (straže) visoke od 20 do 30 metara na kojima se nalazio ribar koji je promatrao kretanje riba i davao signal za zatvaranje mreže. Kada se riba našla u zatvorenom prostoru tunere, ribari bi bacili mrežu migavicu kojom su izvlačili ribe na obalu. Ulovljena riba odmah bi se čistila i objesila u za tu svrhu pripremljeni prostor – tabarinu, odakle se prevozila na tržište ili preradu. 38 83 Vrh straže tunere Stajaće tunere postavljale su se na pogodnim i uobičajenim položajima prolaza i zadržavanja tonida u uvalama Hrvatskog primorja i Kvarnera. Veličina stajaćih tunera ovisila je o konfiguraciji obale. Osnovna mreža – tunera mogla je biti duga od 100 do 400 m, a njezina je visina ovisila o dubini mora. Prostor koji je zatvarala ovakva mreža najčešće je bio u obliku nepravilna četverokuta, kod kojega je dvije strane činila mreža, treću obala, a četvrta je uvijek bila otvorena u smjeru iz kojega dolaze ribe. Čitava 84 Tunera u Selcu prvi se put spominje u 17. stoljeću te je bila u upotrebi do početka 20. stoljeća kada se ukida radi proširenja kupališta. Ribolov na stajaćim tunerama bio je sezonski posao koji je započinjao u travnju i trajao je do listopada. Na tunerama je bila stalno zaposlena ribarska družina od oko 10 osoba.6 Uz tunolov bavili su se i ostalim priobalnim ribolovom, pogotovo u sezonama slabijeg izlova tuna. Podaci o stajaćim tunerama u Hrvatskom primorju postoje još iz razdoblja Frankopana i Zrinskih u čijem se vlasništvu nalaze najstarije poznate tunere koje se spominju tijekom 16. i 17. stoljeća.7 Nakon propasti Zrinskih i Frankopana tunere dolaze u vlasništvo Austrijske komore, a kasnije su se počele davati u zakup na tri ili šest godina. Od 18. stoljeća u pisanim se izvorima spominju različiti vlasnici i zakupci pojedinih tunera. Vlasnik, odnosno zakupac, osiguravao je mreže i opremu te je za ribolov uzimao ribare najamnike. Najčešći najamni ribari, organizirani u ribarske družine, bili su s područja Crikvenice. Tijekom 19. stoljeća na tunerama Bakra tunolovci nisu Bakrani, već od Crikvenice, a zovu ih Kirci, jer cieli kraj oko toga mjesta pod imenom Kirije poznamo (Hirc 1891: 52). Na tuneri u Bakru uz ljestve straže postojao je kirski puntić, a uz stražu mala prizemnica za ribare kirska kućica (Hirc 1891: 50). Ribarske družine s područja 6 O socijalnim odnosima i uvjetima rada na tunerama vidi Uremović 1997: 24-27 7 O povijesti pojedinih tunera vidi Basioli 1962: 49-54 85 Tunera Perčin u Jadranovu 39 86 U uvali Sršćica na ulasku u Bakarski zaljev nalazila se tunera u vlasništvu obitelji Ivančić iz Crikvenice. 87 88 Srpići za čišćenje tune 40 89 Dnevnik Frane Cara – Bajine u kojemu je zabilježio veliki ulov iz 1932. godine na tuneri Šilo. Crikvenice nalazimo na gotovo svim tunerama Hrvatskog primorja i Kvarnera tijekom 18., 19. i početka 20. stoljeća (Uremović 1997: 27). Pojava brodova tunolovaca s mrežama plivaricama značila je velik preokret u tunolovu na Jadranu. Godine 1929. Ante Viličić iz Bola na Braču, po uzoru na kalifornijske tunolovce, prvi je počeo obavljati tu vrstu ribolova motornim brodom Napredak. Brodovima tunolovcima omogućen je lov tuna velikom mrežom tzv. tunolovnom plivaricom (jataricom) kojom se okružuje i zatvara jato tuna. Ribolov se temelji na stalnom promatranju pojave i kretanja tuna. U pogodnom trenutku mreža se s krme polaže u more, i to u krug tako da se kraj mreže spoji s početnim dijelom. Na donjem rubu mreže nalaze se željezni prstenovi (aneli), koji stezanjem konopa zatvaraju donji otvor mreže. Tako riba ostaje zatvorena kao u nekoj vreći (Crnković 2001: 34). Godine 1931. krenuo je prvi brod tunolovac Napredak u lov na područje Kvarnera, najbogatijeg lovišta tuna na Jadranu. To je istodobno i početak dugogodišnjih sporova s vlasnicima stajaćih tunera, koji su se smatrali oštećenima zbog novog načina tunolova. U to je doba na ovom prostoru postojalo 38 stajaćih tunera. Uzbuđenje duhova u krugovima stajaćih tunera kulminiralo je na velikoj protestnoj skupštini ribara Hrvatskog primorja, održanoj u Crikvenici 1932. godine (Novi list 90 Ribarska družina na tuneri Sršćica 41 91 Izvlačenje mreže na tuneri Sršćica 92 42 Ribarska družina na crikveničkom tunolovcu Jadran 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 93 Dalekozor s broda Jadran 94 Naziv broda tunolovca Napredak Thynnus Tunolovac Jadran Sv. Ivan Vitlov Toneador Kolega 1932: 2). Sljedećih godina brodovi Napredak i Tunolovac (Kali) ostvarivali su sve veći ulov što je potaklo i Crikveničane da već 1934. godine naprave dva broda: Sv. Ivan i Jadran (Uremović 1997: 32). Tijekom cijelog desetljeća, sve do početka Drugoga svjetskog rata, postojale su brojne polemike i rasprave o tunolovcima u kanalima Hrvatskog primorja i sve su se svodile na sukob vlasnika tunolovaca i stajaćih tunera. Godine 1940. Direkcija pomorskog saobraćaja iz Splita zabranila je djelovanja tunolovaca tijekom ljetnog razdoblja u kanalima otoka Krka, Prvića, Golog, Raba i Paga (Basioli 1962: 123). Ova je odredba pogodovalo radu stajaćih tunera, ali nije zaustavila njihov sve izgledniji kraj. Zbog nekontroliranog izlova i povećanja broja tunolovaca već tridesetih godina 20. Pojavio se Dužina u tunolovu broda (m) 1929. 1932. 1932. 1934. 1934. 1934. 1934. 1938. 17 20 22 17 20 20 Snaga Luka brodskog pripadnosti motora (KS) 50 Bol Mali Lošinj 110 Kali 100 Crikvenica 36 Crikvenica 110 Kali Veli Lošinj 150 Kali Brodovi tunolovci na Jadranu u razdoblju od 1931. do 1940. godine 95 Brodski dnevnik tunolovca Jadran stoljeća počinje varirati količina ulova od godine do godine. To je u konačnici prisililo vlasnike brodova, većinom ribarske zadruge i poduzeća, da nakon Drugoga svjetskog rata započnu s kombiniranim ribolovom. Brodovi tunolovci tako su, uz tunolov, korišteni i za koćarenje te ribolov male plave ribe mrežom plivaricom. Brod Tunolovac 1955. godine u riječkoj luci prilikom istovara velikog ulova 96 43 Zlatno doba crikveničkog ribarstva U povijesti crikveničkog ribarstva posebno mjesto zauzima obitelj Skomerža, a osobito se ističu braća Ivan (1864. – 1953.) i Josip (1883. – 1969.). Oni su svojim naprednim promišljanjima ribolova omogućili da Crikvenica početkom 20. stoljeća postane jedno od vodećih ribarskih središta Jadrana. 44 98 97 Ivan Skomerža Mlađi Josip Skomerža Dnevnik Josipa Skomerže u kojem bilježi rezultate 99 pokusa s mrežom plivaricom i koćom u Vinodolskom kanalu. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, oni rano obogaćuju svoju ribarsku djelatnost znanstvenim i istraživačkim usmjeravanjem te najprije Ivan, a onda i Josip od 1908. godine odlaze na studijska putovanja u Dansku, Njemačku, Norvešku, a kasnije i u druge europske centre, gdje prvenstveno proučavaju ribarstvo koje je tamo bilo veoma razvijeno i napredno. Njihov uporan rad i fanatična privrženost ribarstvu te težnja za usavršavanjem, olakšavanjem i pojednostavljenjem napornog rada uz istodobno smanjenje troškova rezultiralo je brojnim inovacijama, izumima, otkrićima i novim metodama koje su zatim, često kao prvi, na Jadranu i Mediteranu uveli u ribolov (Uremović 1997a: 178). 46 101 100 Motori marke Alpha nalazili su se u prvim mo tornim plovilima na Jadranu. Motorni brodovi Neptun i Ribar u Vinodolskom kanalu ispred Crikvenice Godine 1908. braća Skomerža prvi na Jadranu i Sredozemlju nabavljaju motorno plovilo. Bio je to Galeb duljine 6 metara s petrolejskim motorom od 4 KS marke Alpha. Brod i motor nabavljeni su u Danskoj u Frederikshavnu. Već te iste godine Josip Skomerža počinje pokuse s povlačnom dubinskom mrežom u smjeru Crikvenica – Vrbnik. Prvo je upotrijebio mrežu nabavljenu u Njemačkoj, tzv. Baumnetz, koja je imala oblik vreće, a njezin je otvor otvorenim držalo veliko drvo od 7 metara. Pokusima ova se vrsta mreže pokazala nepogodnom za naše more pa je ubrzo odbacuje. Josip zatim provodi pokuse s mrežom braganjačom koju vuku dva motorna broda Galeb i Ribar. Nakon brojnih pokusa i korektura Josip Skomerža i njegova skupina 1909. godine uspijevaju konstruirati novu prikladniju mrežu, koja odgovara današnjoj dubinskoj mreži koći (Skomerža 1908-1910). Do tada su dubinskom povlačnom mrežom na Jadranu lovili samo Talijani iz Cioggie (tzv. Ćozoti), koji su vukli mrežu tartanu dvama brodovima na jedra. Uskoro braća Skomerža nabavljaju veće i jače brodove Neptun i Kondor. Zbog smanjenja troškova traže način kako bi se mreža koća umjesto dvama brodovima vukla samo jednim. U tu svrhu u Crikvenicu dolazi danski ribarski majstor Nilssen i zajedno s njima provodi pokuse tegljenja koće jednim brodom. U tu su svrhu sa sjevera Europe, prvi u Sredozemlju, uveli daske širilice (pajole) koje prilikom povlačenja mreže njezin otvor drže rastvorenim. Na ovome se principu i danas koćari. 102 Potvrda o obavljenoj sanitarnoj inspekciji broda Neptun 103 Daske širilice – pajoli Godine 1908. Josip Skomerža započeo je pokuse s mrežom plivaricom. Na temelju tih pokusa skrojio je i izradio mrežu plivaricu na jezik (jezičarku). Ova je mreža na donjem dijelu imala trokutasti nastavak poput jezika koji se podvlačio ispod jata riba okupljenoga pod svjetlom i onda zatvarao. Mrežom je rukovalo 10 – 12 ribara. U svom dnevniku Josip Skomerža navodi sve probleme s kojima se susretao, a glavni je bio nespretnost ribara u rukovanju mrežom te slabost karbidnoga ferala (Skomerža 19081910). Problem rasvjete ubrzo je riješen izumom petrolejskoga ferala na petroplin, što ga je prvi u Sredozemlju ponovno uveo Josip Skomerža, 1910. godine u Crikvenici. 47 Ovi naši uspjesi nisu bili nezapaženi i izvan granica naše zemlja. Uvađanjem motora u koćarenje bili su u prvom redu zainteresirani talijanski ribari. Oni su imali, u ono doba, monopol nad koćarenjem u Jadranu. U samoj Cioggi imali su oni više stotina bragoča. Oni su podržavali svoje ribarske flotilje i u Rijeci, Lošinju, Cresu itd. Uvađanje motora u njihovo koćarenje bilo je životno pitanje tih ribara. Već godine 1911. dolazi ovamo u Crikvenicu službena komisija talijanske vlade sa zadatkom da na licu mjesta prouči pitanje upotrebe motora u koćarenju (Skomerža. Crikvenica kao ribarsko mjesto: 14). Od godine 1912. talijanski ribari uvode motore i mreže prema modelu Josipa Skomerže koje uskoro ulaze u široku primjenu na čitavom Jadranu i Sredozemlju. 48 104 Prikaz ribolova dubinskom povlačnom mežom – koćom Za razliku od Josipa Skomerže, neumorna istraživača koji je svoje i bratove ideje provodio u djela, stariji Ivan bio je ribarski poduzetnik koji je ustrojio motornu ribarsku flotu. U njegovu je vlasništvu bila i stajaća tunera u Lukovu Otočkom koju je naslijedio od oca Ivana Skomerže Starijeg. Godine 1912. Ivan Skomerža osniva u Rijeci ribolovno dioničko društvo Nekton sa 22 vlastita motorna broda izgrađena u Nektonovu brodogradilištu u Žurkovu (Kostreni) (Uremović 1997a: 182-185). Zanimljiv je i vrlo napredan bio način ribarenja Nektonovih koća. Flotu je predvodio matični brod Valerija opremljen mehaničarskom radionicom, malom bolnicom, skladištem za gorivo i hranu kojom je opskrbljivao cijelu flotu. U floti se nalazio i brod hladnjača Kondor koji je sabirao svježu ribu s ostalih brodova. To je bio prvi brod hladnjača na Sredozemlju. Ovakva je organizacija rada omogućavala samostalan ribolov na većim udaljenostima od luka. (Uremović 1997: 77). Braća Skomerža bila su svjesna važnosti biologije mora i suradnje sa znanstvenicima. Zbog toga su intenzivno surađivali sa svim poznatim biološkim i oceanografskim institutima u Europi. O njihovu ozbiljnom i za to doba vrlo naprednom pristupu ribarstvu govori podatak da je Ivan Skomerža u svoje poduzeće Nekton uposlio biologa dr. Reinharda Gasta, kao savjetnika u svrhu znanstvenog nadzora ribolova (Uremović 1997a: 188). 105 Dio ribarske flote društva Nekton u crikveničkoj luci 1914. godine 106 Ivan Skomerža i biolog dr. Reinhardt Gast na brodu Sloboda 1915. godine 49 107 Crikvenička luka početkom 20. stoljeća 50 Poduzeće Nekton i njegova djelatnost trebali su prema zamislima braće Skomerža postati temelj i škola za kasniji ribolov na otvorenome moru. Nažalost, do toga nikada nije došlo. Sve je prekinuo Prvi svjetski rat koji je uništio poduzeće Nekton, no ne i volju Ivana i Josipa Skomerže u njihovu predanom radu u unapređenju ribarstva. Tijekom Prvoga svjetskog rata brojni su ribari unatoč općoj mobilizaciji ostajali kod kuće u primorju, a njihova je važna uloga bila prehraniti stanovništvo u razdobljima dugotrajne nestašice hrane. Ribari koji su ipak završili na ratištu često su vraćani kući te su kao vojnici dodijeljeni ribarstvu (Rigoni 1915: 94). 108 Zapis Ivana Skomerže o problemima ribarstva na Jadranu Ribarske zadruge Poslije Prvoga svjetskog rata uvidjela se prednost zadružnog organiziranja ribarstva pa se većina ribara i ribarskih družina uključuju u zadruge koje se osnivaju na razini općina. U Crikvenici je 1921. godine zaslugom Josipa Skomerže osnovana Ribarska zadruga Crikvenica – Sv. Jelena. Zadruga se brinula za materijalne interese svojih članova, nabavu opreme, organizaciju prikupljanja i prodaje ribe. Ribarska zadruga Crikvenica – Sv. Jelena brzo se razvila te je 1931. godine promijenila ime u Centralna ribarska zadruga u Crikvenici. Time je proširila svoj djelokrug rada te postaje savez ribarskih zadruga, ribarskih skupina i ribara pojedinaca na velikom području od Sušaka do Obrovca te na otocima Pagu, Rabu i Krku (Uremović 1997: 88). Centralna ribarska zadruga 1936. godine imala je članstvo od 129 ribarskih družina i 52 ribarske zadruge (Skomerža 1936: 1). Sjedište Zadruge bilo je u Sušaku i u Crikvenici, a vodili su je Josip Skomerža i Josip Pavlović. Kako bi se na širem prostoru što kvalitetnije organiziralo ribarstvo, osnovana je Ribarska zajednica u Sušaku koja je bila nadležna za cijelo primorje Savske banovine. U njezinu radu i osnivanju aktivno sudjeluju braća Skomerža, a od 1937. godine njezin rad vodi Josip Skomerža. Unutar zajednice, uz crikveničku Centralnu ribarsku zadrugu, 109 Parangal djeluje i Riblja burza u Sušaku, Riblji eksport u Sušaku, Zadruga stajaćih tunolovki, Ribarska ledana u Senju i Pagu s posebnim kamionima hladnjačama. 51 110 Pravilnik Zajednice ribara u primorju Savske banovine 111 Josip Skomerža i Josip Pavlović 1933. godine u Tvornici ribljih prerađevina u Podvorskoj 52 Kako je glavno tržište ribe oduvijek bio Sušak, tamo je 1933. godine osnovana Riblja burza. Njezini su glavni zadaci bili trgovina ribom na veliko i zaštita prava ribara od prekupaca. Za potrebe Riblje burze u Sušaku gradi se riblja tržnica na kojoj su se licitirale cijene ribe. Ogranak Ribarske zajednice u Sušaku bio je i Riblji eksport koji je, u slučaju udruživanja trgovaca s ciljem obaranja cijene ribe, provodio otkup ribe i prodavao je u maloprodaji. 112 Da se omogući ribaru dobro unovčenje i najvećih količina ribe i da se tržište ne zasiti sa prekomjernom količinom svježe ribe, osnovana je bila najprije u sklopu Centralne ribarske zadruge u Crikvenici, a kasnije kao samostalna zadruga, Zadružna tvornica ribljih prerađevina u Crikvenici (Skomerža 1942: 2). Ova je tvornica osnovana 1931. godine u predjelu Crikvenice zvanom Podvorska. Tvornica je u slučajevima obilnog ribolova otkupljivala i konzervirala viškove ribe od kojih je proizvodila konzerve tuna, skuša i srdela. Zbog manjka radnog prostora i sredstava proizvodila se manja količina konzervirane ribe. Ova je tvornica bila zapravo jedna pokusna stanica za uređenje jedne normalne, moderne tvornice (...) ( Skomerža 1942: 2). Knjižica Alberta Lorinija o soljenju i preradi morske ribe 115 113 114 Omoti ribljih konzerva Ribarske zadruge u Crikvenici 53 116 Zbog velikih količina neprodane ribe osniva se Tvornici ribljih prerađevina u Crikvenici. 54 Moderna je tvornica izgrađena 1940. godine u Sv. Jeleni, današnjem Dramlju pokraj Crikvenice. Rat je omeo njezin rad, koji u prekidima traje do 1953. godine. Tvornica je proizvodila konzerve, mariniranu i soljenu ribu te riblje brašno. Raspolagala je s osam strojeva potrebnih za preradu ribe te je imala posebnu radionicu za izradu drvenih bačvica. 117 Odjel za soljenje ribe u Tvornici ribljih prerađevina u Dramlju 55 118 Vage 120 Bačvica za soljenje ribe 119 121 Ribar Šimun Jurinčić 1946. godine u Tvornici ribljih prerađevina u Dramlju 56 Kašeta 122 Centralna ribarska zadruga pod vodstvom Josipa Skomerže pokrenula je brojne aktivnosti kojima je osiguravala lakši život ribara i njihovih obitelji. Godine 1936. Zadruga uz pomoć Banovine pokreće ribarski tečaj u Crikvenici i tečaj za vozače motornih brodova u Bakru, osniva Fond za osiguranje ribara u slučaju starosti i iznemoglosti. Zadruga je promovirala ribarstvo na brojnim izložbama iz kojih je proistekla ideja o osnivanju ribarskog muzeja u Crikvenici. Godine 1935. Josip Skomerža osnovao je i vodio Zadružno gojilište oštriga u uvali Klimno na otoku Krku (Skomerža 1942: 1-4). Sve ove djelatnosti s početkom Drugoga svjetskog rata zapadaju u krizu. Centralnu ribarsku zadrugu u Crikvenici preuzima Savez ribarskih zadruga Gospodarske sloge u Zagrebu, čime započinje postupna stagnacija zadrugarstva u Crikvenici i okolici. Poslijeratno razdoblje Neposredno nakon rata osniva se nova ribarska zadruga Jadran i poduzeće Napredak. Iz zadruge Jadran 1947. godine izabrani su ribari koji odlaze pružiti pomoć Albaniji poučavajući njihove ribare novim metodama rada. Organizatori i vođe ove ekspedicije crikveničkih ribara bili su Ante Domančić, vrsni ribarski stručnjak s Hvara, i Bonifacije (Bono) Skomerža, brat Ivana i Josipa Skomerže, koji se također bavio ribarstvom. Jugoslavenska vlada za ove je potrebe dala izgradila tri nova broda koji su bili opremljeni kao koće plivarice, a nakon završene pouke ostavljeni su ribarima Albanije (Uremović 1997: 102). Na području Crikvenice 1958. godine i dalje se ribarstvom bavilo više od stotinu profesionalnih ribara. Otkupno poduzeće Ribar i ribarska zadruga Jadran posjedovali su deset ribarskih brodova. Godine 1962. ujedinjuju se sva ribarska poduzeća i družine na području Hrvatskog primorja u poduzeće Riba – Rijeka (Uremović 1997: 106). Usprkos tomu, crikveničko ribarstvo počinje postupno stagnirati i nazadovati. Veljko Car – Baćo i Drago Župan – Cukro bili su posljednji ribari u Crikvenici s vlastitim brodovima plivaricama i ribarskim družinama. S njima je nestao oblik ribolova kakav je obilježio prvu polovicu 20. stoljeća, odnosno razdoblje zlatnog doba crikveničkog ribarstva. 57 123 Reklama ribarskog poduzeća Napredak 58 59 124 Zajednička putovnica crikveničkih ribara za odlazak u Albaniju 125 Priprema za ribarenje na Maloj paladi oko 1970. godine. Slijeva po nadimcima: Kalumica, Tombac, Baćan Stariji, Musa i Baćan Mlađi. Kutija s priborom za popravak mreža 126 131 130 128 129 Bocuni 127 Navlaka za ruku Košara za ribarsku marendu 132 I za kraj, morski prasac, koji je prema vjerovanjima ribara donosio veliku sreću onome tko ga ulovi. 61 Rogi! 133 Madir Postav izložbe Rogi ribaru 62 63 Muzej Grada Crikvenice / The Crikvenica City Museum P. Preradovica 1, Crikvenica 64 Izložba / Exhibition Plakat izložbe Rogi ribaru Katalog 65 66 1 Izložba ribarstva na Zagrebačkom zboru Foto Donegani Zagreb, 1935. fotografija, c/b, papir, 12,5 x 17,7 cm vlasništvo: Nina Skomerža 2 Izložba ribarstva na Zagrebačkom zboru Foto Donegani Zagreb, 1935. fotografija, c/b, papir, 12,5 x 17,7 cm vlasništvo: Nina Skomerža 3 Predmetna legenda – Razvoj ribarskog svećarenja Crikvenica, tridesete godine 20. st. papir, rukopis, 10,9 x 3,8 cm vlasništvo: Nina Skomerža 4 Predmetna legenda – Šuštavica Crikvenica, tridesete godine 20. st. papir, rukopis, 7,5 x 3 cm vlasništvo: Nina Skomerža 5 Predmetna legenda – Tunolovac sa jataricom Crikvenica, tridesete godine 20. st. papir, rukopis, 7,8 x 3,2 cm vlasništvo: Nina Skomerža 6 Predmetna legenda – Jastogera Crikvenica, tridesete godine 20. st. papir, rukopis, 7,5 x 3 cm vlasništvo: Nina Skomerža 7 Predmetna legenda – Karbydna svetiljka Crikvenica, tridesete godine 20. st. papir, rukopis, 7,9 x 3 cm vlasništvo: Nina Skomerža 8 Predmetna legenda – Motorni brod sa koćom Crikvenica, tridesete godine 20. st. papir, rukopis, 7,8 x 3 cm vlasništvo: Nina Skomerža 9 Predmetna legenda – Svetiljka plinska petrolejska Crikvenica, tridesete godine 20. st. papir, rukopis, 7,8 x 3,1 cm vlasništvo: Nina Skomerža 10 Predmetna legenda – Svićnjak Crikvenica, tridesete godine 20. st. papir, rukopis, 7,8 x 3,2 cm vlasništvo: Nina Skomerža 11 Predmetna legenda – Igle za pletenje mreže Crikvenica, tridesete godine 20. st. papir, rukopis, 7,7 x 3 cm vlasništvo: Nina Skomerža 12 Predmetna legenda – Vrša pletena Crikvenica, tridesete godine 20. st. papir, rukopis, 7,5 x 3 cm vlasništvo: Nina Skomerža 13 Predmetna legenda – Sak Crikvenica, tridesete godine 20. st. papir, rukopis, 4,5 x 2,5 cm vlasništvo: Nina Skomerža 14 Sak Crikvenica, četvrto desetljeće 20. st. drvo, pamučni konac, ø 36; dužina 90 cm vlasništvo: Sanja Škrgatić 15 Koloturnik – bucel druga polovica 20. st. metal, drvo, konop, 30 x 10 x 8 cm vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo 16 Lenta vremena s važnijim godinama iz povijesti ribarstva na Jadranu. Korišteni podaci iz knjige Josip Basioli. Ribarstvo na Jadranu. Zagreb: Nakladni zavod Znanje, 1984. 17 Mozaik s motivima ribolova Sousse, Hadrumetum (Tunis), 3. st http://www.nature.com/nphys/journal/v4/n3/ fig_tab/nphys908_F1.html 27. 12. 2011., 10.00 sati 18 Udica arheološko nalazište Crikvenica – Igralište, 1. st bronca 2,8 x 1,6 cm, MGC 932 19 Uteg arheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st. lijevanje, olovo, 5,7 x 2,2 x 1,6 cm; masa 99 g MGC 943 20 Uteg arheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st. lijevanje, olovo, 4,3 x 1,4 x 1,3 cm; masa 56 g MGC 944 21 Uteg arheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st. lijevanje, olovo, ø 4,2 cm; masa 86 g MGC 945 22 Uteg arheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st. lijevanje, olovo, 4,2 x 4,3 x 1,5 cm; masa 131 g MGC 947 23 Uteg arheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st. lijevanje, olovo, 7,6 x 5 x 2,5 cm; masa 190 g MGC 941 24 Uteg arheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st. lijevanje, olovo, 8,6 x 3,7 x 2,2 cm; masa 267 g MGC 940 25 Uteg arheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st. lijevanje, olovo, 3,3 x 1,7 x 0,8 cm; masa 22 g MGC 946 26 Vršica prva polovica 20. st. pruće, pleteno, ø 20 cm, d. 53,5 cm PPMHP-EO 13739 27 Isprava kojom Nikola Zrinski daruje dvije ribarske pošte Ivanu Katniću u Crikvenici 1621. Hrvatski državni arhiv HR HDA 22: Ugarska dvorska komora. Urbarski spisi i propisi posjeda 28 Ladva Hrvatsko primorje 18./19. st. brijest, 475 x 65 x 38 cm vlasništvo: Josip Šamanić 29 Crtež mreže stajaćice Stjepan Buković i Željko Kranjčević Winter Rijeka, 2011. drvo, akrilna boja, 75 x 107 cm 30 Crtež ribolova mrežom potegačom Stjepan Buković i Željko Kranjčević Winter Rijeka, 2011. drvo, akrilna boja, 74 x 105 cm 31 Razglednica Ribarske mreže na Petaku Crikvenica, putovala 24. 1. 1919. tisak, karton, 9 x 13 cm vlasništvo: Slavko Matejčić 32 Igla za šivanje ribarske mreže polovica 20. st. drvo, 26 x 2,5 cm vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo 33 Igla za šivanje ribarske mreže polovica 20. st. drvo, 27 x 3 cm vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo 34 Igla za šivanje ribarske mreže polovica 20. st. drvo, 37 x 3 cm vlasništvo: Dušan Rebernik 35 Igla za šivanje ribarske mreže polovica 20. st. drvo, 34 x 2,5 cm vlasništvo: Dušan Rebernik 36 Igla za šivanje ribarske mreže polovica 20. st. drvo, 25 x 2 cm vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo 37 Igla za šivanje ribarske mreže polovica 20. st. drvo, 19 x 1 cm vlasništvo: Alen Katnić – Jojo 38 Igla za šivanje ribarske mreže polovica 20. st. drvo, 18,3 x 2,5 cm vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo 39 Igla za šivanje ribarske mreže polovica 20. st. drvo, 20,5 x 2,4 cm vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo 40 Mreža potegača - tip migavica Crikvenica, polovica 20. st. pamučni konac, olovo, pluto, dužina 70-80 m vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo 41 Razglednica Ribari u Podvorskoj Crikvenica, oko 1900. vlasništvo: Foto Ivančić 42 Brankarela Podvelebitsko primorje, polovica 20. st. drvo, željezo, koža, ø 2 cm, dužina 145 cm vlasništvo: Jasna Saršon 43 Sak izradio Vlado Matejčić Crikvenica, 2010. jasen, konop, mreža, ø 33 cm, dužina 131 cm MGC 949 44 Osti prva polovica 20. st. kovanje, željezo, osti (bez ostilja): 30 x 12 x 4 cm vlasništvo: Jasna Saršon 45 Osti prva polovica 20. st. kovanje, željezo, osti (bez ostilja): 30 x 9,5 x 4,5 cm vlasništvo: Jasna Saršon 46 Osti prva polovica 20. st. kovanje, željezo, osti (bez ostilja): 31 x 12 x 5 cm vlasništvo: Jasna Saršon 47 Parangal Kraljevica, prva polovica 20. st. drvo, konop, željezo, pluto, 66 x 35 x 17 cm vlasništvo: Josip Pričard 48 Motovilo Podvelebitsko primorje, polovica 20. stoljeća drvo, 24,5 x 14 x 3 cm vlasništvo: Jasna Saršon 49 Motovilo Podvelebitsko primorje, druga polovica 20. stoljeća drvo, olovo, najlon, 30 x 24 x 2,5 cm vlasništvo: Jasna Saršon 50 Grampin polovica 20. st. kovanje, željezo, 16 x 16 x 16 cm Športsko ribolovno društvo Lovrata, Dramalj 51 Motovilo – oputica s povrazom Podvelebitsko primorje, polovica 20. st. drvo, konop, olovo, 17 x 8 x 1 cm vlasništvo: Jasna Saršon 52 Motovilo – oputica s povrazom Podvelebitsko primorje, polovica 20. st. drvo, konop, olovo, 16 x 6,5 x 1,5 cm vlasništvo: Jasna Saršon 53 Drakmar Podvelebitsko primorje, polovica 20. stoljeća željezo, 9,5 x 6 x 6 cm vlasništvo: Jasna Saršon 54 Kutijica za sitni ribarski pribor Kraljevica, prva polovica 20. st. drvo, 23 x 11,5 x 7 cm vlasništvo: Josip Pričard 67 68 55 Kutijica za sitni ribarski pribor Kraljevica, prva polovica 20. st. drvo, 13 x 7 x 9 cm vlasništvo: Josip Pričard 56 Koloturnik – bucel druga polovica 20. st. drvo, 16 x 8 x 6 cm vlasništvo: Josip Pričard 57 Pluta – šuvri Podvelebitsko primorje, polovica 20. st. pluto, konop, ø 10 cm; dužina 220 cm vlasništvo: Jasna Saršon 58 Ispolac – šešula Crikvenica, prva polovica 20. st. drvo, 40,5 x 12,5 x 5 cm MGC 937 dar: Marcelo Car 59 Razglednica Ribarska pošta u Podvorskoj Izdanje Franc Car Crikvenica, putovala 20.05.1932. papir, 9 x 14 cm MGC 950 dar : Igor Ivančić 60 Dubinomjer – kalumica Crikvenica, 1950. konop, pluto, drvo, kamen, 38 x 15 x 11,5 cm MGC 933 dar: Anđelka Radil 61 Krok Crikvenica, prva polovica 20. st. konop, 170 x 4 cm MGC 934 dar: Vlado Matejčić 62 Krok izradio Vlado Matejčić Crikvenica, 2011. konop, 101 x 5 cm 63 Ki za krok taj za del! Josip Skomerža Crikvenica, 17.01.1948. papir, strojopis, 29,5 x 21 cm vlasništvo: Nina Skomerža 64 Crtež ribolova mrežom plivaricom Stjepan Buković i Željko Kranjčević Winter Rijeka, 2011. drvo, akrilna boja, 75 x 107 cm 65 Mreža plivarica – tip imbroljerka umanjeni model izradio Aleksandar Car – Baćo Crikvenica, 2011. pamučni konac, konop, olovo, željezo, pluto, visina 3,6 m 66 Razglednica Ribarski brodovi plivaričari u luci Đuro Griesbach nakladnik: Putnik, Zagreb Crikvenica, putovala 25. 6. 1959. fotografija, papir, 10 x 15 cm MGC 948 67 Bokobran – pajet Podvelebitsko primorje, polovica 20. st. konop, pleteni, ø 15 cm vlasništvo: Jasna Saršon 68 Plivaričar Viktor na odlasku u ribolov Crikvenica, sedamdesetih godina 20. st. fotografija, papir, kolor, 10,7 x 7,7 cm vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo 69 Plivaričar Viktor u luci Crikvenica, sedamdesetih godina 20. st. fotografija, papir, kolor, 7,7 x 10,7 cm vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo 70 Priprema za ribolov na plivaričaru Viktoru Crikvenica, sedamdesetih godina 20. st. fotografija, papir, kolor, 10,7 x 7,7 cm vlasništvo: Aleksandar Car – Bać 71 Popravak mreže plivarice na Veloj paladi Crikvenica, 1981. fotografija, papir, kolor, 9 x 12,7 cm vlasništvo: Dragica Župan 72 Veliki ulov plavica na brodu Draga Župana – Cukra Crikvenica, 30. 8. 1981. fotografija, papir, kolor, 9 x 12,7 cm vlasništvo: Dragica Župan 73 Svijećnjak – svećnjak 19. st. kovanje, željezo, 144 x 56 x 34 cm Knjižnica i čitaonica Selce 74 Svijećnjak – svećnjak 19. st. kovanje, željezo, 98 x 44 x 28 cm Knjižnica i čitaonica Selce 75 Karbidni feral - dio početak 20. st. metal, 34 x 51 x 24 cm PPMHP-MKZ 1258 76 Razglednica Pristanište na Petaku nakladnik: Papirnica knjižara „Liburnia“ Crikvenica, putovala 17. 7. 1913. tisak, karton, 9 x 13,9 cm MGC 913 77 Razglednica Djeca u plićaku na Obalnom putu nakladnik: Leopold Rosenthal, Fiume nije putovala tisak, karton, 8,7 x 13,9 cm MGC 836 78 Feral – felar Jugoslavija, polovica 20. st. metal, staklo, ø 16 cm, visina 25 cm vlasništvo: Velimir Katnić – Jojo 79 Petrolejski feral - felar Brodogradilište Kraljevica, 1947. metal, staklo, ø 41 cm, visina 91 cm Športsko ribolovno društvo Lovrata, Dramalj 80 Ulov na tuneri u Lukovu Otočkom Vilim Berger Crikvenica, 1. 9. 1909. fotografija, c/b, karton, 19,5 x 25 cm vlasništvo: Nina Skomerža 81 Ulov morskog psa na stajaćoj tuneri Bakarski zaljev, prva polovica 20. st. fotografija, c/b, papir, 20 x 27 cm MGC 942 dar: Jelena Jendrašić – Kacinka 82 Orijentaciona karta Kvarnera mjerilo 1 : 350 000 Crikvenica, četrdesetih godina 20. st. PPMHP KPO-PZ 18478 Na reprodukciji karte naknadno su označene pozicije tunera. 83 Vrh straže tunere Stjepan Buković i Željko Kranjčević Winter replika u mjerilu 1:1 Rijeka, 2011. drvo, visina 240 cm 84 Razglednica Tunolov u Selcu nakladnik: Papirnica knjižara „Liburnia“ Crikvenica, 1909. karton, tisak smeđi, 9,2 x 14,2 cm MGC 916 85 Razglednica Tunera u Jadranovu tridesete godine 20. st. vlasništvo: Foto Ivančić 86 Tunera u Sršćici oko 1900. fotografija vlasništvo: Foto Ivančić 87 Srpić Crikvenica, polovica 20. st. kovanje, željezo, drvo, 20,5 x 2,3 x 2 cm MGC 935 dar: Marcelo Car 88 Srpić Crikvenica, polovica 20. st. kovanje, željezo, drvo, 20 x 2 x 2 cm MGC 936 dar: Marcelo Car 89 Dnevnik Frane Cara – Bajine Crikvenica, 1932. papir, rukopis, 24 x 37 cm vlasništvo: Slavko Matejčić 90 Ribarska družina na stajaćoj tuneri Sršćica, šezdesetih godina 20. st. fotografija, papir, kolor, 10,7 x 7,7 cm vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo 91 Izvlačenje mreže na stajaćoj tuneri Sršćica, šezdesetih godina 20. st. fotografija, papir, kolor, 7,7 x 10,7 cm vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo 92 Ribarska družina na tunolovcu Jadran Crikvenica, tridesetih godina 20. stoljeća fotografija, c/b, papir, 9 x 14 cm vlasništvo: Miranda Dorić 93 Dalekozor s tunolovca Jadran četvrto desetljeće 20. st. čelik, mesing, staklo, 33,5 x 16 x 12 cm vlasništvo: Miranda Dorić 94 Brodovi tunolovci na Jadranu u razdoblju od 1931.-1940. Tablica iz knjige Josip Basioli. Tunolov na Jadranu. Zagreb: Jadranski institut JAZU. 1962, str.124 95 Brodski dnevnik s tunolovca Jadran Crikvenica, 1938. – 1942. papir, rukopis, 20 x 32 cm vlasništvo: Miranda Dorić 96 Crikvenički brod Tunolovac s velikim ulovom Rijeka, 1955. fotografija vlasništvo: Foto Ivančić 97 Ivana Skomerža Mlađi A. Schädler Sarajevo, početak 20. st. fotografija, karton, 10,5 x 6,4 cm vlasništvo: Nina Skomerža 98 Josip Skomerža prije 1914. fotografija – razglednica, 14 x 9 cm vlasništvo: Nina Skomerža 99 Dnevnik pokusa s mrežama plivaricom i koćom u Vinodolskom kanalu Josip Skomerža Crikvenica, 1908. – 1910. papir, strojopis, 34 x 21 cm; 16. str. vlasništvo: Nina Skomerža 100 Knjižica tvornice motora Alpha Frederikshavn (Danska), 1910. tisak na papiru, meki uvez, 21,5 x 4,5 cm; 19 str. vlasništvo: Nina Skomerža 101 Motorne ribarske brodice Neptun i Ribar Crikvenica, 1910. fotografija Prirodoslovni muzej Rijeka 102 La Deputazine di porto e sanità marittima Volosko, 1920. papir, tisak, rukopis, 24,5 x 31 cm vlasništvo: Nina Skomerža Potvrda o obavljenoj sanitarnoj inspekciji broda Neptun 69 70 103 Par širilica – pajola druga polovica 20. stoljeća drvo, željezo, 66 x 42,5 x 3 cm vlasništvo: Bruno Suden 104 Crtež ribolova dubinskom mrežom potegačom – koćom Stjepan Buković i Željko Kranjčević Winter Rijeka, 2011. drvo, akrilna boja, 75 x 107 cm 105 Dio Nektonove ribarske flote Crikvenica, 1914. fotografija Prirodoslovni muzej Rijeka 106 Ivan Skomerža i dr. Reinhard Gast na brodu Sloboda Crikvenica, 1914. fotografija Prirodoslovni muzej Rijeka 107 Razglednica Crikvenička luka nakladnik: R. Zástěry, Crikvenica, putovala 14. 4. 1922. tisak, karton, 9 x 13,8 cm MGC 803 108 U dilemi Ivan Skomerža Crikvenica, 2. 3. 1927. papir, strojopis, 34 x 21 cm vlasništvo: Nina Skomerža 109 Parangal Podvelebitsko primorje, prva polovica 20. st. drvo, konop, najlon, željezo, 43 x 29 x 17 cm vlasništvo: Jasna Saršon 110 Pravilnik Zajednice ribara u primorju Savske banovine Zajednica ribara u Sušaku Zagreb, 1932. tisak, papir, meki uvez, 21 x 15 cm; 16. str. vlasništvo: Nina Skomerža 111 Tvornica ribljih prerađevina u Podvorskoj Crikvenica, 1933. fotografija, c/b, papir, 9 x 13,5 cm vlasništvo: Nina Skomerža 112 Omot za konzerviranu tunjevinu u ulju Zadružna tvornica ribljih prerađevina u Crikvenici Crikvenica, četrdesete godine 20. st. papir, tisak, 23 x 8 cm vlasništvo: Nina Skomerža 113 Omot za konzerviranu tunjevinu u ulju Ribarska zadruga Crikvenica Crikvenica, 1933. papir, tisak, 23 x 21 cm vlasništvo: Nina Skomerža 114 Omot za konzerviranu sardelu u marinadi Ribarska zadruga Crikvenica Crikvenica, 1933. papir, tisak, 23 x 21 cm vlasništvo: Nina Skomerža 115 Soljenje i stručno uređenje morske ribe – praktične upute za ribare i ribarske zadruge Albert Lorini Split, 1937. tisak, papir, meki uvez, 23 x 15,5 cm; 24 str. vlasništvo: Nina Skomerža 116 Neprodana riba Crikvenica, ? fotografija, c/b, papir, 9 x 14 cm vlasništvo: Nina Skomerža 117 Odjel za soljenje ribe u Tvornici ribljih prerađevina Dramalj, četrdesete godine 20. st. fotografija, c/b, papir, 9 x 14 cm vlasništvo: Lovro Manestar 118 Vaga – balančun polovica 20. st. željezo, visina 107 cm; postolje: 37 x 37 cm vlasništvo: Dragan Pelić 119 Vaga – balančun polovica 20. st. bronca, željezo, visina 78 cm; postolje: ø 28 cm vlasništvo: Sonja Sačić 120 Bačvica za soljenje ribe drvo, metal, ø 26 cm; v. 56 cm vlasništvo: Ervin Car 121 Šimun Jurinčić u tvornici ribljih prerađevina u Dramlju M. Pavić Dramalj, 1946. fotografija, c/b, papir, 9 x 14 cm vlasništvo: Nina Skomerža 122 Kutija za ribu – kašeta Dramalj, druga polovica 20. st. drvo, 66,5 x 35 x 10,5 cm Športsko ribolovno društvo Lovrata, Dramalj 123 Reklama ribarskog poduzeća Napredak časopis Morsko ribarstvo, br. 7, godina 8, 1956, str. 238 124 Zajednička putovnica crikveničkih ribara za odlazak u Albaniju Zagreb, 19. 4. 1947. papir, tisak, fotografija, 29,5 x 20 cm; 4 str. vlasništvo: Jerko Domančić 125 Priprema za ribarenje na Maloj paladi Crikvenica, sedamdesetih godina 20. st. fotografija vlasništvo: Foto Ivančić 126 Kutija za ribarski pribor polovica 20. st. drvo, 10,5 x 16,5 x 28 cm vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo 127 Zaštitna navlaka za ruku W. Smith & Son, Redditch, Engleska polovica 20. st. šivanje, koža, ø 9 cm vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo 128 Bocun Podvelebitsko primorje, prva polovica 20. st. staklo, platno, ø 30; visina 42 cm vlasništvo: Jasna Saršon 129 Bocun Podvelebitsko primorje, prva polovica 20. st. staklo, pruće, koža, ø 10; visina 27,5 cm vlasništvo: Jasna Saršon 130 Bocun Podvelebitsko primorje, prva polovica 20. st. staklo, konop, ø 10; visina 33 cm vlasništvo: Jasna Saršon 131 Košara za ribarsku marendu polovica 20. st. pruće, pleteno, metalna kopča, 41 x 27,5 x 18 cm vlasništvo: Josip Pričard 132 Morski prasac (lat. Oxynotus centrina) Dugi otok, osamdesetih godina 20. st. prepariranje, 74 x 14 x 23 cm vlasništvo: Franko Lončarić – Fjaka 133 Madir barke Dramalj, 1933. drvo, metal, 64,5 x 6,5 x 1,5 cm vlasništvo: Lovro Manestar 134 Barka tip guc, registracija CK-79 Dramalj, 1946. drvo, 387 x 130 cm vlasništvo: Ivo Dokić 135 Jedro - tip oglavno Podvelebitsko primorje, prva polovica 20. st. šivanje, platno, drvo, 300 x 317 cm vlasništvo: Jasna Saršon 136 Rudo – argola Dramalj, 1933. drvo, 61 x 6 x 4 cm vlasništvo: Lovro Manestar 137 Jednostruka mreža potegača Podvelebitsko primorje prva polovica 20. st. pamučni konac, olovo, pluto, kamen, oko mreže 2,5 cm, dužina 40 – 50 m vlasništvo: Jasna Saršon 138 Parangal Podvelebitsko primorje, prva polovica 20. st. drvo, konop, najlon, željezo, 54 x 31 x 13 cm vlasništvo: Jasna Saršon 139 Brankarela Podvelebitsko primorje, polovica 20. st. drvo, željezo, koža, ø 1,5 cm; dužina 45 cm vlasništvo: Jasna Saršon 140 Motovilo Podvelebitsko primorje, polovica 20. stoljeća drvo, 17 x 14,5 x 2,5 cm vlasništvo: Jasna Saršon 141 Motovilo Podvelebitsko primorje, polovica 20. stoljeća drvo, 21,5 x 16 x 3 cm vlasništvo: Jasna Saršon 142 Motovilo Podvelebitsko primorje, druga polovica 20. stoljeća drvo, 24 x 20 x 3 cm vlasništvo: Jasna Saršon 143 Sak Crikvenica, druga polovica 20. st. konop, željezo, ø 36cm; dužina 67 cm vlasništvo: Velimir Katnić 144 Par vesala – parići Crikvenica, druga polovica 20. st. drvo, 195 x 10 x 5 cm vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo 145 Ispolac – šešula Dramalj, prva polovica 20. st. drvo, 36 x 12,5 x 6 cm Športsko ribolovno društvo Lovrata, Dramalj 146 Mrežica za držanje žive ribe Podvelebitsko primorje, polovica 20. st. konop, 68 x 36 cm vlasništvo: Jasna Saršon 147 Mrežnjak Podvelebitsko primorje, prva polovica 20. st. željezo, pamučni konac, ø 103 cm vlasništvo: Jasna Saršon 148 Čeljust morskog psa vrsta Kučak (lat. Isurus oxyrinchus) Bakarski zaljev, ? prepariranje, 22 x 17 x 4cm vlasništvo: Dragan Pelić 149 Ribarski brod na Pacifiku Vancouver (Kanada), prva polovica 20. st. fotografija vlasništvo: Slavko Matejčić 150 Igla za popravak ribarske mreže Škotska, polovica 20. st. plastika, 23 x 2,5 cm MGC 938 dar: Boris Miškulin 151 Igla za popravak ribarske mreže Barbour & Knox Škotska, polovica 20. st. plastika, 17 x 2 cm MGC 939 dar: Boris Miškulin 71 Literatura 72 BASIOLI, JOSIP 1962. Tunolov na Jadranu. Zagreb: Jadranski institut JAZU. BASIOLI, JOSIP 1966. Razvojni put ribarskih brodova i čamaca. Pomorski zbornik 4, Zadar, 277-316. BASIOLI, JOSIP 1970. Svjetlo u ribolovu kroz vjekove. Pomorski zbornik 8, Zadar, 263-286. BASIOLI, JOSIP 1976. Ribarske družine na istočnom Jadranu kroz vjekove. Pomorski zbornik 14, Zadar, 415-433. BASIOLI, JOSIP 1984. Ribarstvo na Jadranu. Zagreb: Nakladni zavod Znanje. BASIOLI, JOSIP 1985. Ribarstvo: povijest. Pomorska enciklopedija sv. 7, Zagreb, 34-38 BAŠIĆ, MARTINA 2009. Crikvenička toponimija. Folia onomastica Croatica 18, Zagreb, 1-52. BEKKER-NIELSEN, TØNNES 2010. Fishing in the Roman World. Ancient nets and fishing gear, Universidad de Cadiz; Aarhus University Press, 187-203. CRNKOVIĆ, DRAGO 2001. Problemi ribarstva i okoliša kvarnerskog područja, Rijeka: Prirodoslovni muzej Rijeka. HIRC, DRAGUTIN 1892. Hrvatsko primorje: slike, opisi i putopisi. Zagreb: Knjižara Lav. Hartman (Kugli i Deutch). KOS, LUCIJAN 1953. Sila v pristanišću vinodolskom. Zagreb: Morsko ribarstvo 3-4, 58 KUNIHOLM, PETAR IAN 1982. The Fishing Gear. Bass, G. F. Yassı Ada I: A Seventh Century Byzantine Shipwreck, Texas A & M University Press, 291-310. LASZOWSKI, EMIL 1951. Građa za gospodarsku povijest Hrvatske u 16. i 17. stoljeću: Isprave velikog feuda Zrinskih i Frankopana, Zagreb: JAZU. LEVAK, MAURIZIO 2002. Podrijetlo i uloga kmeta u vinodolskom društvu u 13. st.: Zbornik radova Odsjeka za povijesne i društvene znanosti HAZU 19, Zagreb, 35-81. LIPOVAC VRKLJAN, GORANKA; ŠILJEG, BARTUL 2011. Crikvenica - Ad turres: rezultati četvrte godine sustavnih arheoloških istraživanja rimske keramičarske radionice na lokalitetu „Igralište“. Annales Instituti Archaeologici 6/1, Zagreb, 70-75. NOVI LIST 1932. Protestna skupština ribara u Crikvenici. Rijeka, 22. 12. 1932. RIGONI, ANTUN. Spomenica župe Crikvenica (1914-1941). Arhiv župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Crikvenici. SKOMERŽA, JOSIP 1908 – 1910. Prvi pokusi sa kružnom mrežom i motorima Ribar i Galeb. Arhiv obitelji Skomerža u Crikvenici. SKOMERŽA, JOSIP 1929. Stanje koćarenja i lova tune sa mrežama jataricama kalifornijskog tipa u našim pribrežnim vodama. Arhiva obitelji Skomerža u Crikvenici SKOMERŽA, JOSIP 1936. Što očekuju ribari u 1936. godini? Arhiva obitelji Skomerža u Crikvenici. SKOMERŽA, JOSIP 1940. Zapisnik o preuzimanju izložbenih predmeta. Arhiva obitelji Skomerža u Crikvenici. SKOMERŽA, JOSIP 1942. Organizacija morskog zadružnog ribarstva u Hrvatskom primorju i smjernice za budući rad. Arhiva obitelji Skomerža u Crikvenici. SKOMERŽA, JOSIP. Crikvenica kao ribarsko mjesto. Arhiva obitelji Skomerža u Crikvenici. STARAC, RANKO 2010. Arheološka baština Jadranova: prilog za monografiju mjesta. Vinodolski zbornik 13, Crikvenica, 47-67. ŠOLJAN, TONKO 1943. Brojitba hrvatskog morskog ribarstva za 1940. godinu. Zagreb: Odsjek za ribarstvo glavnog ravnateljstva za poljodjelstvo. UREMOVIĆ, VLADIMIR 1997. Povijest crikveničkog ribarstva. Crikvenica: Ustanova u kulturi „Dr. Ivan Kostrenčić“. UREMOVIĆ, VLADIMIR 1997 a. Ivan i Josip Skomerža: Zaštitnici hrvatskog i pioniri modernog ribarstva. Dometi 7/12, Rijeka, 177-190 73 Izložba Katalog 29. srpanja 2011. – 8. siječnja 2012. Izdavač: Muzej Grada Crikvenice Organizator: Muzej Grada Crikvenice Za izdavača: Irena Jurić Autorica izložbe: Tea Rosić Tekst i kataloške jedinice: Tea Rosić Stručni suradnik: Aleksandar Car – Baćo Lektura i korektura: Diana Greblički-Miculinić Fotografije: Muzej Grada Crikvenice, Foto Ivančić, Prirodoslovni muzej Rijeka, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u Rijeci, Dragan Pelić – Fixa, posudbe iz privatnog vlasništva Fotografije: Muzej Grada Crikvenice, Foto Ivančić, Prirodoslovni muzej Rijeka, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u Rijeci, Bojan Crnić, Dragan Pelić – Fixa, posudbe iz privatnog vlasništva Obrada filmskog materijala: Dragan Pelić Fotografija na naslovnici: Nikica Spudić 74 Likovni postav: Irena Jurić, Tea Rosić, Aleksandar Car – Baćo Grafička obrada: Branko Lenić, Bojan Crnić Tehnički postav: Stjepan Buković, Željko Kranjčević Winter, Alen Katnić - Jojo, Aleksandar Car – Baćo, Bojan Crnić, Pruša reklame Dizajn: Branko Lenić, Trampi d.o.o. Grafička obrada: Bojan Crnić Naklada: 300 primjeraka Dizajn plakata, deplijana i pozivnice: Bojan Crnić Lektura: Andrea Car Prijevod na engleski: Angelina Skender Tisak: Tiskara Zambelli, Rijeka 75 76 Muzej Grada Crikvenice Rogi ribaru
© Copyright 2024 Paperzz