KLIMATOOGIJA PADALINE - magla - nastaje u donjem dijelu troposfere naglim hlađenjem zraka od ohlađene podloge - sastoji se od kapljica vode i/ili kristalića leda - vidljive nakupine kapljica vode i/ili čestica leda iznad 500 m od tla nazivaju se oblaci - najčešći rodovi oblaka su: kišni ili nimbus, grudas ili kumulus, slojevit ili stratus, vlaknast ili cirus VRSTE PADALINA - padaline su svi oblici kojima voda iz atmosfere dospijeva na tlo - iz oblaka nastaju kiša, snijeg i tuča, a pri tlu rosa, mraz i inje a) kiša - ako je temperatura u oblaku viša od 0 °C, nastaju sitne kapljice koje se spajaju u kapi - promjer kapi je do 3 mm i pod utjecajem gravitacije padaju na tlo b) snijeg - ako je temperatura u oblaku niža od 0 °C, nastaju pothlađene kapljice koje se sudaranjem pretvaraju u kristale leda koji formiraju pahulje snijega c) tuča - nastaje u oblacima velikih vertikalnih dimenzija gdje postoje jaka uzlazno-silana strujanja pa jedno zrno povećava svoj volumen - promjer zrna tuče je u prosjeku od 5 do 50 mm, a rekorderi idu i do 14 cm d) rosa - nastaje zbog naglog hlađenja podloge pri čemu se hladi hrak pri zemlji - kondenzacijom u njemu vodena para prelazi u kapljice vode koje mi vidimo i zovemo rosa e) mraz - nastaje na isti način kao i rosa, samo je temperatura rosišta ispod 0 °C f) inje - naslaga ledenih kristala na uspravnim predmetima u prirodi - nastaje za vrijeme ledene magle pri čemu se sitniji kristali leda hvataju za drveće, grmlje, el. Stupove, … VRSTE PADALINE PREMA NAČINU NASTANKA - padaline nastaju izdizanjem i hlađenjem toplog i vlažnog zraka - konvekcijske padaline nastaju kada se zrak izdiže nad jako zagrijanom podlogom - orografske (reljefne) padaline nastaju pri nailasku zračne mase na reljefnu prepreku - frontalne padaline nastaju na frontama gdje se susreću topli i hladni zrak pri čemu se hladni zrak potkopava pod toplim, a topao se izdiže nad hladnim Temperatura zraka - temperatura je stupanj topline, mjeri se termometrom - Sunce samo manjim dijelom zagrijava atmosferu, većim dijelom se zagrijava od Zemljine površine, koju je Sunce prethodno ugrijalo - atmosfera propušta 48% Sunčeve radijacije do Zemljine površine - atmosfera Zemljino zračenje (dugovalna radijacija) uglavnom zadržava i tako se zagrijava – što je veća koncentracija vodene pare i CO2, to će upijanje dugovalne radijacije u atmosferi biti jače -> jače zagrijavanje - efekt staklenika – - mjerenja temperature vrše se u 7, 14 i 21 sat i na temelju toga se računa srednja dnevna temperatura ((tem. u 7 h + tem. u 14 h + tem. u 21 h)/4) - razlika između najviše i najniže temperature naziva se temperaturna amplituda - zbrajanjem srednjih dnevnih temperatura u jednom mjesecu i dijeljenjem s brojem dana toga mjeseca dobivamo srednju mjesečnu temperaturu - niz srednjih mjesečnih temperatura grafički predočen prikazuje godišnji hod temperature - godišnja amplituda povećava se udaljavanjem od obale pa razlikujemo maritimni i kontinentalni tip godišnjeg hoda temperature - godišnja amplituda povećava se udaljavanjem od ekvatora prema polovima: ekvatorski, monsunski i polarni tip godišnjeg hoda temperature - temperatura opada s porastom visine - svakih 100 m za 0.6 °C - vertikalni gradijent temperature - u određenim uvjetima temperatura može rasti s porastom nadmorske visine - temperaturni obrat ili inverzija - česta je zimi u udubljenjima PROMJENA TEMPERATURE S PORASTOM VISINE I GEOGRAFSKE ŠIRINE - temperatura se udaljavanjem od ekvatora prema polovima smanjuje - najniže temperature izmjerene su u sjeveroistočnom Sibiru (-77,8 °C) i Antarktici (-89,2 °C) - najviša temperatura izmjerena je u Libiji (57,8 °C) - za prikaz geografske raspodjele temperature na Zemlji koriste se karte izotermi (crte koje spajaju mjesta s istom temperaturom zraka, najčešće za siječanj i srpanj) - termički ekvator je linija koja povezuje mjesta s najvišom temperaturom zraka na Zemlji Cirkulacija zraka - između pojedinih dijelova zemlje u svakom trenutku postoji razlika u temperaturi i tlaku zraka - da bi se te razlike izjednačile, zrak neprestano struji - cirkulacija zraka - prema području koje obuhvaća, može biti: a) primarna (planetarna) b) sekundarna c) lokalna ili tercijarna PLANETARNA CIRKULACIJA ZRAKA - u pojasu između 37° sjeverno i 37° južno, Zemlja primi više energije nego što je odašilje - u ostalim područjima je obrnuto -> zadaća je planetarne cirkulacije izjednačavanje temperature između tih dijelova - u planetarnu cirkulaciju ubrajaju se stalni planetarni vjetrovi - ljeti se područje najnižeg tlaka poklapa s termičkim ekvatorom pa se on na kopnu pomakne gotovo 30°na sjevernoj polutki -> zbog toga jugoistočni pasat s Indijskog oceana prelazi ekvator i zbog rotacije Zemlje mijenja smjer u jugozapadni vjetar -> ljetni monsun u J i JI Aziji - u istočnoj Aziji ljetni monsun je zapravo na sjever skrenuti sjeveroistočni pasat – ljetni monsuni donose padaline navedenim dijelovima Azije koje zajedničkim imenom nazivamo monsunska Azija – - zimski monsun puše s hladnog kontinenta, ali se čini da je nad Indijskim oceanom zapravo sjeveroistočni pasat - to je suh i hladan vjetar LOKALNA CIRKULACIJA ZRAKA - zbog razlika u zagrijavanju tijekom dana razvija se na dodiru kopna i mora te između planine i doline a) između kopna i mora po danu se javlja zmorac, a po noći kopnenjak b) između doline i prisojne padine po danu se javlja dolinski vjetar ili danik, a po noći se javlja planinski vjetar ili noćnik -> u dolini uzrokuje inverziju temperature SEKUDNARNA CIRKULACIJA - odnosi se na strujanje u ciklonama i anticiklonama, fen, tropski ciklon i nepogode - na polarnoj fronti javljaju se ciklone na dodiru toplog tropskog i hladno polarnog zraka a) fen - svaki planinski vjetar koji donosi topliji zrak u odnosu na zrak prije njegova puhanja - posebno je značajan u Alpama gdje uzrokuje kopnjenje snijega i lavine - razlikujemo sjeverni i južni fen b) tropski ciklon - javlja se u tropskim širinama nad toplim oceanima - to je spiralni vrtlog u atmosferi s niskim tlakom u središtu - na rubovima ciklona zrak spiralno struji prema gore, a u središnjem dijelu struji pravocrtno prema dolje - može imati promjer 2000 km i prijeđe 16-24 km na dan - spiralno strujanje doseže brzinu i do 200 km/h -> uraganska jačina, praćeno je jakom kišom - stvara val razorne snage na obalama - zovu se harikeni (Amerika), tajfuni (Japan), Willy-willies (Australija), a naziv ciklon karakterističan je za južnu Aziju NEPOGODE - kratkotrajne, ali snažne promjene vremena - nastaju zbog naglog izdizanja zraka nad zagrijanom podlogom - u nepogodi dolazi do električnog pražnjenja oblaka munja -> uzrokuje zagrijavanje zraka pri čemu se on snažno širi što čujemo kao grmljavinu - za nepogode se veže i kumulonimbus -> ponekad između kumulonimbusa i Zemljine površine nastane vrtlog - promjera 150-600 m, a naziva se tornado - zbog niskog tlaka u tornadu prema njemu pušu vjetrovi brzine i do 480 km/h - „aleja tornada“ se nalazi na području Središnje nizine u SAD-u Klimatski modifikatori i elementi - vrijeme označava trenutačno stanje atmosfere nad određenim prostorom (određuje se prema dominantnom elementu) - klima označava prosječni tijek vremena ili prosječno stanje atmosfere na određenom prostoru u razdoblju od 25 do 35 godina - klimu proučava klimatologija, a vrijeme meteorologija KLIMATSKI MODIFIKATORI - utječu na klimatske elemente (klimu), modificiraju ih 1. rotacija i revolucija - dan i noć, njihovo trajanje 2. atmosfera - dio Sunčeva zračenja atmosfera upija, dio odbija (reflektira), a dio propušta 3. geografska širina - izmjena toplinskih pojasa 4. nadmorska visina - s porastom nadmorske visine temperatura opada, a povećava se količina padalina 5. raspored kopna i mora - more se sporije grije i sporije hladi, a kod kopna je obrnuto 6. udaljenost od mora - krajevi bliže moru su pod većim utjecajem mora koje snižava ljetne temperature, a povisuje zimske temperature; more je i izvor padalina 7. morske struje - tople povećavaju temperaturu i vlažnost prostora kroz koji protječu, a hladne smanjuju 8. reljef - padine okrenute prema moru imaju više padalina; prisojne padine (južne) se jače zagriju od osojnih padina (sjeverne) 9. jezera - veća jezera stvaraju isti efekt kao mora 10. čovjek - ispuštanjem primjesa u atmosferu čovjek utječe na klimu 11. tlo, biljni pokrov KLIMATSKI ELEMENTI - to su pokazatelji koji karakteriziraju klimu: 1. Sunčevo zračenje 2. Temperatura 3. Tlak 4. Vjetar 5. Vlaga 6. Naoblaka 7. Padaline 8. Snježni pokrivač VERTIKALNA PODJELA ATMOSFERE - atmosfera je zračni omotač oko Zemlje; najveći je udio dušika (78%) i kisika (21%) a) troposfera (0-10 km) - u njoj se odvija glavnina procesa koji utječu na vrijeme i klimu b) stratosfera (10-50 km) - zbog povećane koncentracije ozona još se naziva i ozonosfera c) mezosfera (50-80 km) - najhladniji dio atmosfere d) termosfera (80-600 km) - temperatura raste s porastom visine, a povećana je koncentracija iona -> ionosfera, sloj važan za telekomunikacije e) egzosfera (600-1000 km) - u atmosferi pored plinova nalazimo i primjese (vodena para, krute i tekuće čestice) - povećana koncentracija primjesa koja remeti prirodne procese i ugrožava život na Zemlji zove se onečišćenje atmosfere - onečišćivači se još ovu aeropolutanti - kisele padaline označavaju kišu ili snijeg s povećanom koncentracijom kiselosti zbog onečišćenja zraka (pH<5,6) - aeropolutant klorflourugljik (CFC) ili freon urokuje smanjenje sloja ozona -> ozonska rupa TLAK ZRAKA - tlak zraka je pritisak stupca zraka na Zemljinu površinu (1 cm2) - mjeri se hektopaskalima ili milibarima - normalan tlak iznosi 1013 hPa - iznad je visok, a ispod niski tlak – tlak zraka ovisi o temperaturi zraka (topliji zrak = niži tlak) i o nadmorskoj visini (veća visina = niži tlak) - polja tlaka su mjesta na Zemlji s istim tlakom zraka, povezana s krivuljama - izobarama - čine zatvorene sustave -> područja visokog ili niskog tlaka nazivamo polja tlaka - barometrijski maksimum (V) - na sinoptičkim kartama - anticiklona (A) - suho i stabilno vrijeme barometrijski minimum (N) - na sinoptičkim kartama - ciklona (C) - promjenjivo vrijeme i padaline - stalna i promjenjiva polja tlaka - stalna polja tlaka postoje cijelu godinu nad određenim dijelovima našeg planeta - promjenjiva polja tlaka postoje samo u jednom dijelu godine VJETAR - vjetar je horizontalno strujanje zraka i to uvijek iz područja višeg prema području nižeg tlaka zraka - određen je smjerom, jačinom i brzinom - smjer - određen je stranom svijeta odakle puše vjetar - jačina - izražava se boforima (Bf), prema skali od 12 stupnjeva - brzina - mjeri se anemometrom, a izražava se u m/s ili u čvorovima (1 čvor = 0,5 m/s) - stalni vjetrovi nastaju pod utjecajem stalnih polja tlaka zraka i pušu cijele godine u istom smjeru - planetarni vjetrovi: polarni vjetrovi, zapadni vjetrovi i pasati ZRAČNE MASE - to su „paketi“ ili volumeni zraka ujednačenih svojstava - prema temperaturi mogu biti tople i hladne, prema vlažnosti kontinentalne (suhe) i maritimne (vlažne), prema geografskoj širini: ekvatorske, tropske, polarne i arktičke (antarktičke) - zona dodira dvaju zračnih masa u kojoj se miješaju (sukobljavaju) njihova svojstva zove se frontalna ploha - presjek frontalne plohe i Zemljine površine zove se fronta - nastanak ciklona Klimatska regionalizacija - klima je prosječno stanje atmosfere na nekom prostoru - klime se razvrstavaju u razrede - najuspješniju klimatsku klasifikaciju napravio je Wladimir Köppen na temelju dvaju ključnih klimatskih elemenata: temperature i padalina - Köppen je svrstao klime u 5 klimatskih razreda i označio ih slovima: A, B, C, D i E - unutar pojedinog razreda izdvojio je klimatske tipove na temelju stupnja vlažnosti koji označava slovna oznaka: f - nema suše s - suša ljeti w - suša zimi - neki podtipovi imaju i 3. oznaku koja označava ljetnu temperaturu: a - vruće ljeto b - toplo ljeto c - svježe ljeto Klimatski razredi i klimatski tipovi KLIMATSKI RAZRED A - tropske kišne klime - srednja mjesečna temperatura svih mjeseci je viša od 18 °C - padaline su obilne, prema godišnjem hodu padalina razlikujemo 3 klimatska tipa: a) prašumska klima (Af) - vječno ljeto, obilje padalina (više od 2500 mm) - tropske kišne šume (prašume), temperaturne inverzije nema b) tropska monsunska klima (Am) - veći dio godine obilježava malo padalina, a ljetni monsun donosi obilne padaline - džungle c) savanska klima (Aw) – sušno razdoblje je zimi, prirodna vegetacija je savana (baobabi) - u tropskom (žarkom) pojasu, udaljavanjem od ekvatora smanjuje se količina padalina KLIMATSKI RAZRED B - suhe klime - za njih nisu određene temperaturne granice, njih obilježava stalni nedostatak vode - prema količini padalina izdvajaju se dva klimatska tipa: a) pustinjska klima (BW) - ima manje od 200 mm padalina godišnje, velike dnevne amplitude temperature, oskudna vegetacija - tople pustinje - prosječna temperatura svih mjeseci je iznad 6 °C; uz obratnice - područja visokog zračnog tlaka BWh - hladne pustinje - u unutrašnjosti kontinenata (kontinentalnost), u zavjetrini visokih planina, uz hladne morske struje BWk (kalt) (unutrašnjost Azije, Patagonija) b) stepska klima (BS) - ima između 200 i 250 mm padalina godišnje - stepe (niske trave) - pretvorene u žitnice - imamo tople (BSh) i hladne (BSk) stepe, koje se nadovezuju na tople i hladne pustinje KLIMATSKI RAZRED C - umjereno tople kišne klime - najhladniji mjesec nema temperaturu nižu od -3 °C, a najtopliji mjesec ima temperaturu iznad 10 °C - izmjena 4 godišnja doba - količina padalina između 500 i 1500 mm - prema godišnjem hodu padalina izdvajaju se tri tipa klime: a) umjereno tople vlažne klime (Cf) - klime se razlikuju po ljetnim temperaturama, koje se smanjuju s porastom geografske širine - Cfa (istok SAD-a, prostor oko estuarija La Plate, istok Australije, istok Kine i Japan) - Cfb (1/3 Europe, JI Australija) - Cfc (obala Norveške, dio Aljaske) - mi se nalazimo u Cfb klimi - niske trave (pampe i prerije), listopadne šume ( u najsjevernijim krajevima prelaze u miješane; uvijek zelene šume) b) sredozemna klima (Cs) – suha, vruća ili topla ljeta, blage i kišovite zime - klima masline - prirodna vegetacija je degradirana - makija - europske Sredozemlje, Kalifornija, središnji Čile, JI dio Južne Afrike, južna Australija c) sinijska klima (CW) - zovu je još topla klima sa suhom zimom - suhe zime i vlažna ljeta - javlja se u Aziji, Africi i Latinskoj Americi u nastavku A klimatskog razreda - ljeta su vruća ili topla - stepe KLIMATSKI RAZRED D - snježno-šumske ili borealne klime - temperatura najhladnijeg mjeseca ispod -3 °C, a najtoplijeg iznad 10 °C - zime su duge i hladne, a ljeta mogu biti čak i vruća - godišnja temperaturna amplituda prelazi 30 °C – nalazimo je samo na sjevernoj hemisferi - „kontinentske klime“ - prema količini padalina i godišnjem hodu padalina izdvajamo dva klimatska tipa: a) vlažna borealna klima (Df) - u sj. Americi sjevernije od 50. paralele - u Euroaziji sjevernije od 60. paralele (bez istočnog Sibira) - tajga (uvijek zelena šuma) b) suha borealna klima (Dw) - padalina ima malo i to ljeti - zime su izuzetno hladne - tundra (mahovine, lišajevi i patuljaste breze) i tajga KLIMATSKI RAZRED E - snježne klime - temperatura najtoplijeg mjeseca nije viša od 10 °C - nema ljeta, samo hladno i manje hladno razdoblje - dva klimatska tipa: a) klima tundre (ET) - padne samo do 250 mm padalina, na merzloti raste tundra - najsjeverniji dijelovi kontinenta sjeverne polutke i najviši planinski vrhovi i visoravni b) klima vječnog mraza (EF) - temperatura najtoplijeg mjeseca ne prelazi 0 °C - padne manje od 150 mm padalina godišnje - Antarktika, Grenland, zaleđeni Arktik
© Copyright 2024 Paperzz
