Supporting the proposed Trans-boundary Biosphere Reserve of
Lake Skadar/Shkodra area through a participatory approach
TRAINING MANUAL
TOWARDS THE TRANSBOUNDARY BIOSPHERE
RESERVE “SKADAR LAKE”
October 2011
IPA Cross Border Cooperation Program
U PRAVCU PREKOGRANIČNOG REZERVATA
BIOSFERE „SKADARSKO JEZERO“
PRIRUČNIK ZA OBUKU
Pripremio Dr Giorgio ANDRIAN
Međunarodni konsultant
S saradnji sa
Institutom za zaštitu prirode iz Albanije i
NVO Green Home iz Crne Gore
U okviru projekta pod nazivom „Podrška predloženom prekograničnom rezervatu
biosfere područja Skadarskog jezera kroz participativni pristup“
Oktobar 2011. godine
Ovaj projekat finansira EU
IPA Program za prekograničnu saradnju
1
SADRŽAJ
UVOD
PREGLED OBUKE
DIO I
ŠTA, ZAŠTO I KAKO
DIO II
NAJBITNIJI ASPEKTI U PREKOGRANIČNIM REZERVATIMA BIOSFERE
1. ŠTA, ZAŠTO I KAKO?
2. PRIPREMA TERENA: institucionalni okvir
3. PODJELA ODGOVORNOSTI: značaj učešća javnosti
4. ZONIRANJE I UPRAVLJANJE: koje nauke i koja znanja
5. FINANSIRANJE
ekonomije
PREKOGRANIČNIH
REZERVATA BIOSFERE:
izazov
zelene
6. UPOZNAVANJE SA PREKOGRANIČNIM REZERVATOM BIOSFERE: uključivanje
šire javnosti
7. ODRŽIVI TURIZAM: od zaštite životne sredine do održivog razvoja
ANEKS
KLJUČNA ZVANIČNA DOKUMENTA PROGRAMA „ČOVJEK I BIOSFERA“
2
Skraćenice i akronimi
RB
Rezervat biosfere
KBD
Konvencija o biološkom diverzitetu
CIDA
Kanadska agencija za međunarodni razvoj
OCD
Organizacija civilnog društva
DANIDA
Danska agencija za međunarodni razvoj
EPOR
Evropska povelja o održivom razvoju
PUŽS
Procjena uticaja na životnu sredinu
EuroMAB
Mreža svih država članica Evrope i Sjeverne Amerike koje učestvuju u
programu „Čovjek i biosfera“ (MAB)
EURONATUR
Neprofitna fondacija za zaštitu evropskog prirodnog nasljeđa
EUROPARC
Ekološka NVO koja zastupa mrežu zaštićenih područja Evrope
GEF
Globalne ekološke olakšice
ICC
Međunarodni koodinacioni savjet programa „Čovjek i biosfera“
IUCN
Svjetska unija za zaštitu prirode (prethodno: Međunarodna unija za zaštitu
prirode)
JICA
Japanska agencija za međunarodnu saranju
MAB ili MaB
Program UNESCO-a „Čovjek i biosfera“
MPE
Milenijumska procjena ekosistema
NVO
Nevladina organizacija
NORAD
Norveška agencija za međunarodnu saradnju
ZP
Zaštićeno područje
PRB
Prekogranični rezervat biosfere
SDC
Švedska agencija za razvoj i saradnju
JIE
Jugoistočna Evropa
SIDA
Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju
UNESCO
Organizacija UN za obrazovanje, nauku i kulturu
UNEP
Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu
USAID
Agencija SAD za međunarodni razvoj
SB
Svjetska banka
SMRB
Svjetska mreža rezervata biosfere
3
UVOD
„Četrdeseta godišnjica programa „Čovjek i biosfera“ pravi je momenat da se proslavi pionirski
koncept rezervata biosfere“ izjavila je Irina Bokova, generalni direktor UNESCO-a, na uvodnom
zasjedaju Konferencije povodom četrdesete godišnjice programa UNESCO-a pod nazivom „Čovjek
i biosfera“, koja je održana u Drezdenu 27. i 28. juna 2011. godine.
Prvobitni koncept rezervata biosfere ponovo je doživio renesansu uspostavljanjem svjetske mreže
od 580 „oglednih lokaliteta“ u 114 država širom svijeta i, prije svega, uvećanjem zajednice
eksperata, naučnika, upravljača i lokalnih zajednica koje se njima bave svakodnevno.
U jugoistočnoj Evropi takozvana „prva generacija“ rezervata biosfere još uvijek dominira na karti,
dok je samo nekoliko lokaliteta uneseno nakon konferencije u Sevilji (1995. godine). Uprkos tome
što mnogi izvještaji i studije (UNESCO, UNEP, IUCN) imaju tendenciju da dokazuju da aktivnosti
„zelene diplomatije“ treba smatrati ključnim za unapređenje očuvanja prirode i lokalni održivi
razvoj, broj efikasno korišćenih rezervata biosfere u regionu još uvijek je veoma mali.
Smatra se da projekat pod nazivom „Podrška predloženom prekograničnom rezervatu biosfere
područja Skadarskog jezera kroz participativni pristup“ i njegov glavni cilj uspostavljanja
prekograničnog rezervata biosfere za Skadarsko jezero ima ključni strateški značaj za dvije države –
Albaniju i Crnu Goru – i njihovu prekograničnu saradnju, pod širim okvirom regionalne integracije.
Ovaj priručnik ima praktičnu svrhu: da pruži smjernice za obuku za adekvatno upravljanje
procesom koji će u krajnjoj liniji dovesti do uspostavljanja prekograničnog rezervata biosfere
„Skadarsko jezero“.
Priručnik je prvobitno osmišljen kao pripremni materijal za poseban niz obuka koje će se vršiti u
okviru projekta „Podrška predloženom prekograničnom rezervatu biosfere područja Skadarskog
jezera kroz participativni pristup“. Njegova struktura i stil su pogodni za korišćenje prema svrsi:
upravljanje procesom uspostavljanja kroz njegovu ključnu fazu. Citati i upućivanja na sve zvanične
izvore informacija i dokumente nalaze se u posebnim aneksima.
Dio I ovog priručnika osmišljen je kako bi se u kratkim crtama izvršilo upoznavanje sa programom
„Čovjek i biosfera“ i njegovim „razvojnim koracima“ koji su doveli do trenutne situacije. Nakon
ovog izlaganja slijedi paragraf na temu „zašto“, koji je posvećen formulaciji preliminarnih pitanja
koja se postavljaju na početku procesa koji dovodi do zvaničnog uspostavljanja.
Dio II podjeljen je na šest različitih poglavlja, koja obrađuju ključna konceptualna i operativna
pitanja kojima se treba baviti od trenutka kada počne process uspostavljanja. Nazivi tih poglavlja
su: (1) Upoznavanje sa vizijom: važnost učešća javnosti; (2) Priprema terena: institucionalni okvir;
(3) Povlačenje linije: faza zoniranja; (4) Finansiranje prekograničnog rezervata biosfere: izazov
zelene ekonomije; (5) Upoznavanje sa prekograničnim rezervatom biosfere: uključivanje šire
javnosti; (6) Dobre prakse iz ostalih prekograničnih rezervata biosfere. U svakom od njih, nakon
početnog objašnjenja najnovijih dešavanja, date su preciznije indikacije u pogledu pristupa koji će
se koristiti u cilju njihove efikasnije primjene.
4
PREGLED OBUKE
Ovaj program obuke pruža bazu znanja za razvoj lokalnih i regionalnih kapaciteta i stručnog znanja
o uspostavljanju i upravljanju rezervatima biosfere (RB). Budući da je osmišljen za prekogranični
kontekst, priručnik sadrži konkretne elemente saradnje graničnih država i sistema zajedničkog
planiranja.
Program obuke namijenjen je pojedincima koji predstavljaju različite kategorije interesnih strana
(„stejkholdera“) koje su povezane sa razvojem RB, kao posebnim teritorijalnim okvirom, i koristi
iskustva koja su stečena u kontekstima zaštićenih područja i dobijena od strane lica koja se bave
RB. Program obuke prvenstveno je namijenjen zadovoljenju potreba za obukom Albanije i Crne
Gore i ispunjenju njihove želje da se uspostavi prekogranični rezervat biosfere na području
Skadarskog jezera.
Ciljevi programa obuke Objectives for the Training Program
Cilj programa obuke je da pruži pregled različitih aspekata upravljanja rezervatima biosfere i
prekograničnim rezervatima biosfere i angažovanja ključnih interesnih strana, koji su prilagođeni
potrebama obje države na čijim teritorijama se nalazi Skadarsko jezero. Takođe program obuke ima
i dugoročni cilj koji je vezan za moguću upotrebu ovog priručnika u drugim državama i područjima
u regionu.
Logistika programa obuke
Program obuke za prekogranični rezervat biosfere na Skadarskom jezeru je šestodnevni program
koji se održava na dvije lokacije: Albaniji i Crnoj Gori. Dva zasjedanja planirana su za 26-28.
oktobar (u Skadru) i 9-11. novembar (u Podgorici). Učesnici se mole da prisustvuju čitavom
programu obuke kako bi stekli maksimalnu korist od programa.
Učesnici obuke
Ovo je intenzivan program namijenjen osoblju koje radi u zaštićenim područjima, glavnim
činiocima i državnim službenicima, organizacijama civilnog društva i ekspertima, predviđen za
maksimum 30 učesnika. Preduslov za učešće u obuci je dobro vladanje engleskim jezikom, dok će
se priručnik prevesti na albanski i crnogorski jezik.
Pozvani učesnici (navedeni prema glavnim kategorijama interesnih strana):
CRNA GORA
UNESCO ili predstavnici iz nacionalne komisije
Ministarstvo održivog razvoja i turizma
Predstavnik NVO
Predstavnik zaštićene oblasti
Predstavnici lokalne vlasti
Naučnici i eksperti
Međunarodni eksperti
Mediji
ALBANIJA
UNESCO ili predstavnici iz nacionalne
komisije
Ministarstvo životne sredine, šumarstva i
vodoprivrede
Predstavnik NVO
Predstavnik zaštićene oblasti
Predstavnici lokalne vlasti
Naučnici i eksperti
Međunarodni eksperti
Mediji
5
Učesnici moraju popuniti prijavni formular, a traži se da podnesu i pismo preporuke njihovog
nadređenog, u kojem se navodi da su oni odgovarajući kandidati koji predstavljaju svoje insitucije i
interese.
Struktura programa obuke
Obuka je prvenstveno zamišljena da bude participativna, interaktivna i zahtijeva timski rad.
Učesnici će učestvovati u razmjeni studija pojedinačnih slučajeva i naučenih lekcija, držati
prezentacije, raditi na grupnim i individualnim projektima i vježbama rješavanja problema.
Učesnici će uspostaviti odnos sa njihovim „timom“ od 4-5 drugih učesnika, na čijem se čelu nalazi
vođa tima. Namjera je da se radni odnosi održe i nakon obuke kako bi se stvorio sistem podrške za
implementiranje dogovora koji se postignu tokom obuke.
Obuka će trajati ukupno šest dana koji su podjeljeni na dva trodnevna dijela koji se organizuju u
dvije države pojedinačno. Svakog dana program će pokriti različite tematske oblasti i uključivati
prezentacije i diskusije. Zahtijeva se prisustvo tokom cijele obuke i vjerovatno će se davati domaći
rad.
Tematske oblasti koje nudi program obuke obuhvataju:
TEHNIČKA RADIONICA (održava se u Albaniji, 26-28. oktobar)
Glavne
teme
Aktivnosti
DAN 1
Institucionalni okvir
Uvod o institucionalnom
okviru programa „Čovjek
i biosfera“ i diskusija o
mehanizmima upravljanja
DAN 2
Učešće javnosti
Uvod o metodologijama
uključivanja javnosti u PRB i
diskusija o najpogodnijim
oblicima učešća interesnih
strana
DAN 3
Upravljanje
Rasprava o potrebnom
naučnom znanju za zoniranje
i upravljanje PRB
RADIONICA ZA RAZMJENU (održava se u Crnoj Gori, 9-11- novembra)
Glavne
teme
Aktivnosti
DAN 1
Finansiranje PRB
Predstavljanje glavne
komponente biznis plana
za PRB i mogućnosti
finansiranja
DAN 2
Upoznavanje sa RB
Rasprava o načinima
uključivanja medija i boljeg
upoznavanja sa PRB
DAN 3
Održivi turizam
Predstavljanje Evropske
povelje za održivi turizam u
zaštićenim oblastima i
diskusija o direktivi za
privlačenje posjetilaca
Ključne teme obuke odgovaraju poglavljima iz ovog priručnika. Svaki dan obuke sadržaće teoretski
uvodni dio, nakon kojeg će uslijediti diskusija i radni sastanci tokom kojih će se od učesnika tražiti
aktivno učešće.
6
Očekivanja od obuke
Unapređenje znanja o:
· Aktivnostima UNESCO-a u vezi sa prirodnim i kulturnim nasljeđem,
· Planiranju upravljanja i procesu lokalnog razvoja,
· Ekosistemskim uslugama i adaptibilnom upravljanju,
· Vještinama pregovaranja,
· Interesantnim praksama i iskustvima iz drugih rezervata biosfere,
· Identifikaciji i rangiranju vodećih principa,
· Adekvatnom angažovanju manje bitnih interesnih strana u procesu planiranja,
· Institucionalnom upravljanju,
· Stvaranju efikasne mreže rezervata biosfere,
· Pravnom i operativnom okviru za uspostavljanje i upravljanje prekograničnim
rezervatima biosfere,
· Alternativnim modalitetima lokalnog razvoja za lokalno stanovništvo,
· Povezivanju Skadarskog jezera sa međunarodnim mrežama sličnih područja,
· Unapređenju razmjene između državnih organa,
· Upravljanju zaštićenim oblastima, imajući u vidu specifičnosti ekosistema slatkih voda,
· Usaglašavanju zaštite sa drugim namjenama (npr. turizam),
· Stimulansima i mogućnostima za finansiranje razvoja prekograničnog rezervata biosfere
Skadarskog jezera,
· Razmjeni iskustava,
· Upoznavanju novih ljudi.
7
DIO I
1.
ŠTA, ZAŠTO I KAKO
1.1 ŠTA JE PROGRAM „ČOVJEK I BIOSFERA“ I SVJETSKA MREŽA REZERVATA
BIOSFERE
Program „Čovjek i biosfera“ u prirodnim i društvenim naukama ima osnovu za racionalno i
održivo korišćenje i očuvanje resursa biosfere i unapređenje cjelokupnog odnosa između čovjeka i
njegovog okruženja. On predviđa posljedice današnjih aktivnosti na budući svijet i time povećava
sposobnost ljudi da efikasno upravljaju prirodnim resursima za dobrobit kako ljudske populacije
tako i životne sredine.
1.1.1 Program „Čovjek i biosfera“: kratak istorijski pregled
Koristeći iskustva Međunarodnog biološkog programa, program „Čovjek i biosfera“ začet je na
„Međudržavnoj Konferenciji eksperata o naučnom osnovu za racionalno korišćenje i očuvanje
resursa biosfere“ (skraćeno: „Konferencija o biosferi“) septembra 1968. godine. Pokrenut na
Generalnoj konferenciji UNESCO-a 1970. godine, ovaj program obuhvata čitav spektar kopnenih,
slatkovodnih i obalnih ekosistema od polarnih do tropskih zona. Ne postoji unaprijed određeni
datum završetka aktivnosti programa.
Na prvoj sjednici održanoj novembra 1971. godine Savjet programa „Čovjek i biosfera“ definisao je
opšti cilj programa, a to je: „razvoj osnove u okviru prirodnih i društvenih nauka za racionalno
korišćenje i očuvanje resursa biosfere i unapređenje globalnog odnosa između čovjeka i životne
sredine, kako bi se predvidjele posljedice današnjih aktivnosti na budući svijet i time povećala
čovjekova sposobnost da efikasno upravlja prirodnim resursima biosfere“.
U cilju ostvarenja ovog cilja, Savjet je osmislio trinaest (kasnije četrnaest) međunarodnih tema ili
oblasti projekta: neke se bave interakcijom čovjeka sa različitim tipovima ekosistema (šumama,
pašnjacima itd.) ili fiziografskim jedinicama (npr. planine, ostrva, gradovi), dok se druge bave
procesima ili uticajima koji mogu nastati bilo gdje na svijetu (npr. ekološka percepcija, efekti
biocida, veliki inženjerski radovi, zagađivači).
Kako je program evoluirao sedamdesetih godina prošlog vijeka, aktivnosti su bile koncentrisane na:
vlažne tropske, šušne i polu-sušne zone, planine, urbane sisteme, i očuvanje rezervata biosfere.
Godine 1981., aktivnosti na ocjeni deset godina postojanja programa obuhvatile su organizovanje
međunarodne konferencije „Ekologija u praksi“ i sa njom povezanu izložbu od 36 postera na temu
„Ekologija na djelu“.
Godine 1983. Prvi kongres o rezervatima biosfere u Minsku rezultirao je Akcionim planom za
rezervate biosfere, koji je Savjet programa „Čovjek i biosfera“ usvojio 1984. godine.
Godine 1985-86., Generalni naučni savjetodavni panel zabilježio je dostignuća, identifikovane
nedostatke i preporučene buduće pravce za razvoj. Predložene su četiri nove istraživačke orjentacije
koje je kasnije usvojio Savjet, a to su: funkcionisanje ekosistema pod različitim intenzitetima
ljudskog uticaja; upravljanje i obnavljanje resursa pod uticajem čovjeka; ljudske investicije i
korišćenje resursa; ljudski odgovor na ekološki stres.
8
Tokom prvih godina postojanja programa, predloženi rezervati biosfere su u velikoj mjeri
odgovarali već postojećim zaštićenim područjima, time predstavljajući početno tumačenje programa
koji se prvenstveno fokusirao na očuvanje (uglavnom genetskih resursa i biološkog diverziteta).
Savjetodavni komitet za rezervate biosfere osnovan je 1992. godine, a 1995. godine velika
konferencija u Sevilji iznjedrila je Seviljsku Strategiju za rezervate biosfere i Zakonski okvir
svjetske mreže rezervata biosfere. Ovaj značajni događaj razgraničio je takozvanu „prvu“ i „drugu“
generaciju rezervata biosfere. Godine 2000. u Pamploni je revidirana „Sevilja+5“, uz dodatno
prečišćavanje, kroz Akcioni plan iz Madrida za rezervate biosfere (2008-2013).
Tokom četrdeset godina trajanja, aktivnosti programa su se postepeno fokusirale na Svjetsku mrežu
rezervata biosfere (koja trenutno broji 580 rezervata u 113 država), kao lokaliteta za očuvanje
biološkog diverziteta, dugoročno istraživanje i monitoring, edukaciju i obuku, i testiranje pristupa
za održivije korišćenje resursa i održivi razvoj. Rezervati biosfere su se sve više prepoznavali i
koristili kao „ogledni lokaliteti“ u održivom razvoju. Trend u uspostavljanju (prekograničnih)
rezervata biosfere bilježi konstantan rast, kako je prikazano na slici 1.1.
Slika 1.1. Hronološki trend u uspostavljanju rezervata biosfere
Kao rezultat, veća pažnja usmjerena je na druge dvije glavne funkcije rezervata biosfere: razvoj i
logističku podršku. „Rezervati biosfere nisu samo zaštićena područja“ postao je slogan
novopredloženih lokaliteta, implicirajući time da se ključne zone smatraju manje proširenim u
1
poređenju sa tampon i prelaznim zonama . Unapređenje ekonomskog i društvenog razvoja, koji
mora biti društveno-kulturološki održiv, postalo je podjednako bitno kao i identifikovanje područja
pod posebnom zaštitom. Funkcija „logistika“ odnosi se na pružanje podrške pokaznim projektima,
ekološkom obrazovanju i obuci, istraživanima i monitoringu vezanom za pitanja od lokalne,
regionalne, nacionalne i globalne važnosti. Konačno, u skorije vrijeme, rezervati biosfere označeni
su kao „ogledne lokacije“, kako bi se naglasio značaj prvobitnog naučnog pristupa od kojeg se
uvijek očekuje da podstiče usvajanje inovativnih postupaka upravljanja na ovim teritorijama.
Istovremeno, ekosistemske i tematski specifične mreže i dalje omogućavaju značajan uvid u modele
1 Ključne, tampon i prelazne zone su tri glavne komponente zoniranja RB, prema silaznom stepenu zaštite.
9
održivog razvoja i ublažavanje klimatskih promjena i mogućnosti adaptacije. Oni uključuju mreže i
istraživanja, izgradnju kapaciteta i naučnu saradnju na planinama, priobalnim područjima i
ostrvima, tropskim šumama, suvim područjima, urbanim oblastima, savanama i agro-ekosistemima.
Saradnja se takođe promoviše kroz različite regionalne i pod-regionalne mreže: prva referenca za
jugoistočnu Evropu je evropski program „Čovjek i biosfera“ (EuroMAB) . Slika 1.2 prikazuje
prednosti koje se promovišu putem EuroMAB-a.
Slika 1.2 Prednosti mreže evropskog programa „Čovjek i biosfera“ (EuroMAB).
1.1.2 Rezervati biosfere: glavne karakteristike
Rezervati biosfere (RB) su lokaliteti uspostavljeni od strane država i priznati u skladu sa
programom UNESCO-a „Čovjek i biosfera“ u cilju unapređenja održivog razvoja zasnovanog na
naporima lokalne zajednice i provjerenoj nauci.
Kao mjesta koja nastoje da pomire zaštitu biološkog i kulturnog diverziteta i ekonomski i društveni
razvoj kroz partnerstva između čovjeka i prirode, oni su idealni za testiranje i demonstriranje
inovativnih pristupa održivom razvoju od lokalnih do međunarodnih razmjera.
Tako se rezervati biosfere na globalnom nivou smatraju:
· Mjestima od izuzetnog značaja na kojima se testiraju i demonstriraju nove i optimalne prakse za
upravljanje prirodom i ljudskim aktivnostima;
· Instrumentima za pomoć državama u implementiranju rezultata Svjetskog samita o održivom
razvoju i naročito Konvencije o biološkom diverzitetu i njenom ekosistemskom pristupu;
· „Oglednim lokalitetima“ za Deceniju Ujedinjenih Nacija o obrazovanju o održivom razvoju.
Nakon njihovog uspostavljanja, rezervati biosfere ostaju pod nacionalnom jurisdikcijom, ali svoja
iskustva i ideje razmjenjuju na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou u okviru Svjetske
mreže rezervata biosfere.
1.1.3 Regionalna i pod-regionalna saradnja
10
Nadovezujući se na aktivnosti na nivou lokaliteta i nacionalnom nivou, podsticanje aktivnosti
saradnje na bilateralnom, pod-regionalnom i regionalnom nivou predstavlja ključnu kariku u
doprinošenju razvoja Svjetske mreže rezervata biosfere, kao i unapređenju razmjene informacija i
iskustava između rezervata biosfere u različitim državama.
Praktični primjeri ove saradnje su:
· Uspostavljanje prekograničnih rezervata biosfere,
· Twinning aranžmani između dvije lokacije u različitim državama,
· Uspostavljanje pod-regionalnh, regionalnih i tematskih mreža i drugih vrsta partnerstava.
1.1.4 Svjetska mreža rezervata biosfere
Sa 580 lokaliteta u 114 država, Svjetska mreža rezervata biosfere programa „Čovjek i biosfera”
unapređuje saradnju i predstavlja jedinstveni instrument za međunarodnu saradnju kroz razmjenu
znanja, iskustava, izgradnju kapaciteta i promociju najboljih praksi.
1.1.5 Vizija
Svjetska mreža rezervata biosfere programa „Čovjek i biosfera” sastoji se od dinamičke i
interaktivne mreže lokaliteta od izuzetnog značaja. Ona unapređuje harmoničnu integraciju čovjeka
i prirode u cilju održivog razvoja kroz participativni dijalog, razmjenu znanja, suzbijanje siromaštva
i unapređenje dobrobiti čovječanstva, poštovanje kulturnih vrijednosti i povećanje sposobnosti
društva da se izbori sa promjenama, na taj način doprinoseći Ciljevima milenijumskog razvoja.
Shodno tome, Svjetska mreža rezervata biosfere jedan je od glavnih međunarodnih instrumenata za
razvoj i implementaciju pristupa održivog razvoja u širokom spektru različitih konteksta.
1.1.6 Misija
Obezbjeđivanje ekološke, ekonomske i društvene (uključujući kulturnu i duhovnu) održivosti kroz
sljedeće aktivnosti:
· razvoj i koordinacija svjetske mreže mjesta koja imaju funkciju pokaznih i oglednih
lokaliteta u cilju održavanja i razvoja ekološkog i kulturnog diverziteta, i obezbjeđivanje
ekosistemskih usluga za dobrobit čovjeka;
· razvoj i integracija znanja, uključujući nauku, kako bi se unaprijedilo naše razumijevanje
interakcija između ljudi i ostatka prirode;
· izgradnja globalnih kapaciteta za upravljanje kompleksnim socio-ekološkim sistemima,
naročito kroz: podsticanje boljeg dijaloga između nauke i politike, ekološko obrazovanje i
multimedijalni pristup široj zajednici.
U ispunjavanju svoje misije i ostvarivanju vizije, Svjetska mreža rezervata biosfere oslanja se na:
· Individualne rezervate biosfere,
· Regionalnu i pod-regionalnu saradnju,
· Mreže programa „Čovjek i biosfera“,
· Mehanizam klirinške kuće.
Glavne karakteristike rezervata biosfere su:
· Ostvarivanje tri međusobno povezane funkcije: očuvanje, razvoj i logistička podrška;
· Prevazilaženje tradicionalnih ograničenih zona zaštite kroz odgovarajuće šeme zoniranja u
kojima se kombinuju ključna zaštićena područja sa zonama u kojima održivi razvoj
unapređuje lokalno stanovništvo i preduzeća sa često veoma inovativnim i participativnim
sistemima upravljanja;
11
·
·
·
·
·
·
Fokusiranje na pristup prisustva višestrukih interesnih strana sa posebnim naglaskom na
uključivanje lokalnih zajednica u upravljanje;
Unapređenje dijaloga u cilju rješavanja konflikata u korišćenju prirodnih resursa;
Integrisanje kulturnog i biološkog diverziteta, naročito uloge tradicionalnog znanja u
upravljanju ekosistemom;
Predstavljanje provjerenih praksi i politika održivog razvoja zasnovanih na istraživanjima i
monitoringu;
Svojstvo lokaliteta od izuzetnog značaja za edukaciju i obuku;
Učešće u Svjetskoj mreži.
Kao što se vidi iz slike broj 1.3, „Svaki rezervat treba da ostvari tri funkcije: funkciju očuvanja - da
očuva genetičke resurse, vrste, ekosisteme i pejzaže; funkciju razvoja - da unaprijedi održivi razvoj;
i funkciju logističke podrške - da pruži podršku pokaznim projektima, ekološkom obrazovanju i
obuci, i istraživanju i monitoringu koji se odnose na lokalna, nacionalna i globalna pitanja očuvanja
i održivog razvoja” (UNESCO 1996).
Slika 1.3. Glavne funkcije rezervata biosfere
Od tri zone, samo je ključno područje zahtjevalo posebnu pravnu zaštitu. Individualni rezervati
biosfere ostajali su pod jurisdikcijom država u kojima se nalaze. U određenim slučajevima, države
su naročito donijele zakonske propise da bi uspostavile rezervate biosfere. Ustanovljen je formalni
mehanizam za periodični osvrt na rezervate biosfere, koji stimuliše reviziju postojećih rezervata
biosfere u nekoliko država.
Potencijalna teritorijalna fleksibilnost prvobitnog modela rezervata biosfere, u kojem se očekivalo
da će se proširenje tri zone konačno modifikovati, izgubila se u rigidnim procedurama planiranja
putem kojih su određeni različiti rezervati biosfere. Zapravo, samo su u veoma malom broju
slučajeva tampon i prelazne zone modifikovane nakon prvog uspostavljanja.
Slika 1.4 pokazuje kako u skorije vrijeme ključne zone pokazuju tendenciju da predstavljaju samo
ograničeni udio u ukupnoj teritoriji rezervata biosfere (11%), dok su tampon (32%) i prelazne
(57%) zone značajno veće. Ovo su prosječne vrijednosti podataka iz svjetske baze podataka
12
(UNESCO 2007), ali jasno pokazuju kako su rezervati biosfere sve veće i veće teritorije na kojima
„ključne“ (zaštićene) oblasti predstavljaju samo mali dio, dok okolna područja igraju glavnu ulogu.
Slika 1.4. Površina tri glavne zone rezervata biosfere u procentima
Sljedeće urbano tumačenje rezervata biosfere dobilo je na značaju tokom sjednice EuroMAB 2002.
godine posvećene „Urbanim ekosistemima i rezervatima biosfere“, na kojoj je istaknut potencijal
prvobitnog koncepta rezervata biosfere u bavljenju kompleksnijom teritorijalnom dinamikom,
daleko od udaljenih i netaknutih područja koje se prema stereotipu nazivaju „rezervatom“ i daleko
od tradicionalnih diskursa o zaštićenim područjima.
1.1.7 Prekogranični rezervati biosfere
U početku su rezervati biosfere uspostavljani u okviru pojedinačnih država, ali je globalni trend u
planiranju zaštićenih oblasti išao ka koherentnijim ekološkim jedinicama nezavisno od političkih
granica, i doveo do uspostavljanja „prekograničnih“ rezervata biosfere (jesen 1999). Program
„Čovjek i biosfera“ zvanično je usvojio ovaj trend 1993. godine, uspostavljajući prva dva takva
rezervata na Tatra planinama između Poljske i Slovačke i Krkonoše planinama između tadašnje
Čehoslovačke i Poljske, u skladu sa ciljevima I.2 (1) i IV.2 (5; 6; 16) Zakonskog okvira (UNESCO
1996).
Od 16 graničnih rezervata biosfere širom svijeta (UNESCO 2000), UNESCO je njih šest uspostavio
kao „prekogranične“, uprkos odsustvu formalnih procedura za ocjenu standarda i dodjelu ovog
statusa. Njih pet se nalazi u Evropi. To su:
· Rezervat biosfere delte Dunava (Rumunija/Ukrajina)
· Rezervat biosfere istočnih Karpata (Poljska/Slovačka/Ukrajina)
· Rezervat biosfere Krkonoše (Češka / Poljska)
· Rezervat biosfere Pfälzerwald/Vosges du Nord (Njemačka / Francuska)
· Rezervat biosfere Tatra (Poljska / Slovačka)
13
Vježba
Upitnik br. 1.1
Važnost uključenosti u program „Čovjek i biosfera“ i Svjestku mrežu rezervata biosfere
Identifikovati i rangirati prema važnosti razloge za uključivanje Skadarskog jezera u svjetsku mrežu
rezervata biosfere (15 minuta)
Razlozi i stepen značaja
Vidljivost
na međunarodnom
planu
Prekogranična saradnja
Pristupanje EU
Mogućnosti finansiranja
Umrežavanje na međunarodnom
planu
Unapređenje zaštite prirode
Unapređenje zaštite kulture
Ispunjenje zahtjeva UNESCO-a
Ostali međunarodni zahtjevi (npr.
Ramsar)
Nizak
Srednji
Visok
Veoma
visok
14
1.2 ZAŠTO REZERVAT BIOSFERE ?
Preispitivanjem četrdesetogodišnjeg postojanja programa „Čovjek i biosfera“ može se otkriti niz
razloga kako bi se opravdao prijedlog i konačno uspostavljanje rezervata biosfere.
Na jednoj od plenarnih diskusija tokom Konferencije u Madridu 2003. godine, Peter Bridgewater,
biviši direktor programa „Čovjek i biosfera“ čitav koncept ukratko je definisao na sljedeći način:
„Rezervat biosfere je ideja i ideal“. U toj izjavi sažet je takozvani efekat „poziva za akciju“ koji sa
sobom nosi proces uspostavljanja. U većini slučajeva, prije prelaska na bilo kakve tehničke
pojedinosti, lokalno stanovništvo i njihova vlast traže da imaju viziju zajedničkog projekta velikih
razmjera koji će voditi ka boljoj budućnosti čovjeka i njegove životne sredine.
Drugi razlog koji pokreće ljude da ustanove rezervate biosfere odnosi se na međunarodnu vidljivost
koja ide u korak sa cijelim procesom. Biti dio svjetske mreže smatra se nečim čime se treba ponositi
i predstavlja priznanje od izuzetne vrijednosti, za koje se vjeruje da će napraviti značajnu razliku u
vremenu koje dolazi. Ovaj argument u velikoj mjeri koriste političari i lokalni lideri koji u njemu
vide „medalju“ koju treba osvojiti u njihovoj karijeri. Međutim, pokazalo se da ova legitimna
aspiracija može biti preneglašena, te zbog toga postati kontraproduktivna u dugoročnoj perspektivi.
Međunarodno uspostavljanje se u mnogim slučajevima vidi kao način da se ubrza dinamika na
lokalnom nivou, uz pretpostavku da se „podizanjem“ nivoa planiranja mogu prevazići neka lokalna
ograničenja i poteškoće. Ovo se naročito odnosi na mnoge prekogranične kontekste u kojima
administrativne granice predstavljaju prepreku za zajedničko upravljanje resursima, a uspostavljanje
međunarodnog okvira (kao PRB) smatra se najboljim načinom za prevazilaženje ovih ograničenja.
Nakon početne faze, tokom koje su se (P)RB u velikoj mjeri smatrali instrumentom za zaštitu
prirode, u skorijoj budućnosti njihovo uspostavljanje koristi da se zaokruže teritorijalni procesi
velikih razmjera u kojima su zaštićene oblasti „samo“ jezgra, dok tampon i prelazne zone uključuju
teritorije sa relativno velikim uticajem čovjeka. „Urbani RB“ u ovom smislu predstavlja krajnju
konceptualnu i operativnu granicu procesa, pokazujući fleksibilnost prvobitnog koncepta i njegovu
prilagodljivost širokom spektru situacija.
Vježba
Upitnik br. 1.2
Identifikovati razloge za uspostavljanje rezervata biosfere
U sljedećoj tabeli identifikovati i rangirati razloge za uspostavljanje prekograničnog rezervata
biosfere na području Skadarskog jezera (10 minuta)
Razlozi i stepen značaja
Ekonomski
Turistički
Prirodni
Estetski
Kulturni
Nizak
Srednji
Visok
Veoma visok
15
1.3. KAKO? POSTEPENI PROCES
1.3.1 Od Seviljske strategije do Madridskog akcionog plana
Koncept rezervata biosfere osmislila je radna grupa programa UNESCO-a „Čovjek i biosfera“
1994. godine, nakon čega je uslijedilo pokretanje svjetske mreže rezervata biosfere (SMRB) 1976.
godine. Godine 1995., na međunarodnoj konferenciji u Sevilji, Španija, otpočela je nova era za
SMRB. Planovi doneseni na tom sastanku inkorporirani su u Strategiju iz Sevilje i Zakonski okvir
svjetske mreže rezervata biosfere, koji su odobreni na Generalnoj konferenciji UNESCO-a 1995.
godine.
U Pamploni, Španija, 2000. godine je održan sastanak „Sevilja+5“ i donijete su odluke o raznim
aktivnostima, nadovezujući se na strateške preporuke iz Sevilje.
Godine 2008., Na trećem Svjetskom kongresu o rezervatima biosfere i od strane Međunarodnog
savjeta za koordinaciju programom „Čovjek i biosfera“ dogovoren je i usvojen Akcioni plan iz
Madrida. On se nadovezuje na Strategiju iz Sevilje sa ciljem da iskoristi strateške prednosti
seviljskih instrumenata i podigne rezervate biosfere na nivo glavnih, međunarodno uspostavljenih
područja posvećenih održivom razvoju u XXI vijeku.
Akcioni plan iz Madrida prezentuje agendu za program „Čovjek i biosfera“ i svjetsku mrežu
rezervata biosfere za period 2008-2013. godine, fokusirajući se na razvoj modela za globalnu,
nacionalnu i lokalnu održivost i korišćenje rezervata biosfere kao oglednih lokaliteta za eksperte iz
oblasti politike, donosioce odluka, istraživačke i naučne zajednice, upravljačke kadrove i zajednice
interesnih strana, koji rade zajedno na prevođenju globalnih principa održivog razvoja u lokalno
relevantnoj praksi.
1.3.2 Formular predloga: konceptualna i operativna matrica
Kada se donese odluka da se uspostavi rezervat biosfere, postoji samo jedan zvanični dokument koji
treba da posluži kao konceptualna i operativna matrica. To je tzv. formular predloga.
Ovaj formular strukturiran je tako da bude prijemčiv za korisnika i uključuje sve ključne aspekte
koji su potrebni da bi se priznao rezervat biosfere. Prvi dio (tzv. „pregled“) sastoji se od 5 stavova
koji sadrže podatke o nazivu i državi i bitne aspekte definicije (3) funkcije i (7) kriterijuma koje
treba ispuniti. Ovaj dio završava se veoma važnim poglavljem zvanim „ovjera“, na koji se stavljaju
potpisi i pečati različitih zvaničnih interesnih strana kako bi se čitav dokument učinio važećim. Ovi
stejkolderi kreću se u opsegu od lokalnih organa (npr. predsjednici lokalnih zajednica) do
predstavnika Nacionalnog komiteta programa „Čovjek i biosfera“.
Drugi dio, pod nazivom „Opis“, ima za cilj da prikupi sve neophodne deskriptivne elemente koji su
potrebni za dobar opis predložene teritorije. On obuhvata geo-fizičke karakteristike (npr.
biogeografske regione, istoriju korišćenja zemljišta) i aspekte koji se odnose na čovjeka. Veliki dio
posvećen je artikulaciji tri glavne funkcije na odgovarajućim teritorijama. Posljednji dio posvećen
je institucionalnim aspektima i predloženom mehanizmu upravljanja kako bi se bolje upravljalo
budućim rezervatima biosfere.
1.3.3 Kalendar aktivnosti
Prije pripremanja za popunjavanje formulara predloga, čvrsto se predlaže da se napravi vremenski
rapored i okvir za neophodne aktivnosti. To podrazumijeva timski rad tokom kojeg se različiti
stručnjaci pozivaju da daju doprinos svojim stručnim znanjem, ali treba imati na umu da konačna
16
slika treba da predstavlja mozaik različitih pojedinačnih komponenata u kojima ne smije da
preovladava ni jedan od aspekata, već krajnji cilj treba da bude harmonična cjelima.
Različite sektorske komponente bolje se razvijaju paralelno kada je krajnji cilj jasan i svi idu u
istom pravcu. Postoji potreba za interdisciplinarnom saradnjom koja će, u određenim vremenskim
okvirima, spojiti različite komponente u istu matricu.
Na osnovu nekoliko godina iskustva sa rezervatima biosfere u različitim državama, najvažnija
polazišta odnose se na (a) zoniranje (gdje označiti linije) i (b) definisanje organa za upravljanje (ko
odlučuje o kojim aspektima). Zato se predlaže da se u sastavljanju formulara predloga krene od ovih
aspekata: čitav proces mora da bude što više participativan i uključi što veći broj interesnih strana u
svaki ključni korak donošenja odluka.
Vježba
Upitnik br. 1.3
Vremenski raspored i okvir
Identifikovati najbitnije setove aktivnosti koje treba izvršiti i hronološki redosljed prema kojem se
one vrše (15 minuta)
Setovi aktivnosti
Važnost (od 1 do 6)
Trajanje
(broj mjeseci)
Odgovorna
interesna
strana/strane
Vizioniranje
Zoniranje
Planiranje upravljanja
Finansijsko planiranje
Uključenost interesnih strana
Komunikacija sa javnošću
Upitnik br. 1.4
Organizacija u procesu uspostavljanja područja
Popuniti tabelu ispod sa glavnim informacijama o vašem području, stičući na taj način bolje
razumijevanje o tome da li ste spremni da započnete proces koji ima za cilj uspostavljanje PRB. O
spornim pitanjima će se diskutovati kako bi se utvrdilo da li su trenutni uslovi Skadarskog jezera
pogodni za uspostavljanje PRB (25 minuta)
1. Zbog čega je vaše područje
uspostavljeno kao zaštićeno
područje? (da li postoji navedena
svrha i potreba)
2. Postoje li kvaliteti (prirodni,
kulturni, istorijski) koji čine ovaj
lokalitet jedinstvenim?
3. Šta predstavlja dodatu vrijednost
uspostavljanja vašeg lokaliteta kao
rezervata biosfere nasuprot
17
nedostatku upravljanja područjem?
4. Da li za vaše područje postoje
ciljevi upravljanja (dugoročni i
kratkoročni)? Ukoliko postoje,
navesti ih.
5. Koji je subjekat/nadležni organ
uspostavio vaše zaštićeno područje?
6. Kakva su ovlašćenja data tom
subjektu/nadležnom organu u
upravljanju područjem (npr. da li
određene aktivnosti mogu zabraniti,
stvoriti zone, primjenjivati zakone)?
7. Da li taj subjekat/nadležni organ
dijeli jurisdikcijska ovlašćenja sa
drugim agencijama ili subjektima
(npr. nacionalni parkovi, čuvari,
ribolovačke agencije, agencije za
sprovođenje zakona)?
8. Ko će koristiti planiranje i u koje
svrhe? Koji je vremenski okvir
plana?
9. Da li mislite da nadležni organi
već imaju uspostavljen odnos sa
interesnim stranama? Ukoliko
mislite, objasniti.
10. Ko će odobriti područje pod
zaštićenim područjem? Da li
zajednica razumije funkciju i značaj
zaštićenog područja? Da li razumije
značaj efikasnog planiranja?
11.Kako će se zaštićeno područje
finansirati u upravljanju? Koliko su
sigurne finansije? Za koji period
ćete imati obezbijeđene finansije?
12. Da li rapolažete odgovarajućim
podacima o prirodnim i kulturnim
resursima područja i aktivnostima
korišćenja od strane čovjeka?
18
DIO II
2. NAJVAŽNIJI ASPEKTI
2.1
PRIPREMA TERENA: INSTITUCIONALNI OKVIR
Rezervati biosfere sastavni su elementi programa „Čovjek i biosfera“ koji djeluje kroz
međudržavnu platformu. To znači da postoji jasna institucionalna postavka koju treba pravilno
iskoristiti u cilju konačnog uspostavljanja. Ne postoji drugi način da se uspostavi (P)RB osim
formalnim putem. Prvo treba uzeti u obzir taj aspekat, dok će „priprema terena“ za proces konačno
dovesti do finalnog uspostavljanja.
Član 5 („Postupak uspostavljanja“) Zakonskog okvira svjetske mreže rezervata biosfere iz 1995.
godine prilično jasno opisuje postupak uspostavljanja rezervata biosfere. Slika 2.1 prikazuje glavne
formalne korake koje treba slijediti.
Rezervati biosfere uspostavljeni su radi uključivanja u Svjetsku mrežu od strane Međunarodnog
koodinacionog savjeta programa „Čovjek i biosfera“ u skladu sa procesom „od dna ka vrhu“ koji
je potekao od nivoa država članica.
Države kroz Nacionalne komitete programa „Čovjek i biosfera“ (MAB) ili ključne tačke prosljeđuju
predloge zajedno sa pratećom dokumentacijom Sekretarijatu MAB programa nakon vršenja
pregleda potencijalnih lokacija, uzimajući u obzir kriterijume definisane u Članu 4 Zakonskog
okvira (koraci 1, 2 i 3). Sekretarijat MAB verifikuje sadržaj i prateću dokumentaciju: u slučaju
nepotpunog prijedloga, on traži nedostajuće informacije od države koja daje prijedlog.
19
Prijedloge razmatra Savjetodavna komisija za rezervate biosfere i preporučuje ih Međunarodnom
koodinacionom savjetu (koraci 4 i 5).
Konačno, Međunarodni koordinacioni savjet MAB programa donosi odluku o prijedlogu za
uspostavljanje, a Generalni direktor UNESCO-a obavještava dotičnu državu o odluci
Međunarodnog koordinacionog savjeta (korak 6).
Države članice se podstiču da preispitaju i unaprijede adekvatnost svakog postojećeg rezervata
biosfere i da po potrebi predlože proširenje kako bi se obezbijedilo potpuno funkcionisanje u okviru
mreže.
Prijedlozi za proširenje slijede istu proceduru koja se primjenjuje prilikom novog uspostavljanja.
Rezervati biosfere koji su uspostavljeni prije usvajanja Zakonskog okvira (1995) smatraju se
dijelom mreže.
Deset godina nakon uspostavljanja, RB moraju proći kroz proces periodične revizije, koja
podrazumijeva isti postupak koji važi za proceduru davanja prijedloga (pogledati sliku 2.2.)
Slika 2.2 Institucionalni koraci u procesu periodičnog pregleda.
Tek kada se svi pomenuti organi adekvatno aktiviraju, proces uspostavljanja (P)RB može da teče
nesmetano. U suprotnom, odsustvo jednog od njih (npr. u nekim državama JIE postoje rezervati
biosfere ali ne i Komiteti MAB programa) ili bilo koje loše funkcionisanje može dovesti do totalnog
neuspjeha cjelokupnog procesa.
Jasno je da je, bez obzira na teritorije o kojima se govori u kontekstu mogućnosti uspostavljanja,
uvijek bitno obezbijediti da se na adekvatan način uključe sve institucionalne interesne strane od
samog početka procesa. Veoma je moguće da je većina finansijskih i intelektualnih resursa
potrebnih za proces uspostavljanja raspoloživa na lokalnom nivou. Međutim, bez uključivanja
nacionalne dimenzije, postoji rizik da proces ne uspije. Zapravo, ukoliko su uključena sva tri nivoa
(lokalni, nacionalni i međunarodni), ne može se zaobići ni jedan korak.
20
Treba takođe aktivirati nacionalne komisije UNESCO-a i stalne delegacije (kada su prisutne) kao
jedine zvanične kanale komunikacije, kako bi se adekvatno slijedili svi formalni koraci.
2.1.2 Preporuke za uspostavljanje i funkcionisanje prekograničnih rezervata biosfere
(pripremio Sekretarijat programa „Čovjek i biosfera“)
Budući da su granice između država političke a ne ekološke, ekosistemi se često javljaju preko
nacionalnih granica i mogu podlijegati različitim, čak i protivrječnim, praksama upravljanja i
korišćenja zemljišta. Prekogranični rezervati biosfere obezbjeđuju instrument za zajedničko
upravljanje. PRB predstavlja zvanično priznanje na međunarodnom nivou od strane institucije UN
koja ima političku volju da sarađuje u zaštiti i održivom korišćenju zajedničkog ekosistema kroz
zajedničko upravljanje. On takođe predstavlja opredijeljenost dvije ili više država da zajedno
primjenjuju Strategiju iz Sevilje na rezervat biosfere i njegove ciljeve, i podudara se sa sve većim
prepoznavanjem adekvatnosti ekosistemskog pristupa u očuvanju i održivom korišćenju biološkog
diverziteta.
Preporuke date u ovom priručniku odnose se na uspostavljanje PRB, mjere koje se mogu preduzeti
kako bi se odgovorilo na principe programa „Čovjek i biosfera“ i, naročito, ciljeve Seviljske
strategije i način kako obezbijediti da PRB bude zaista funkcionalan. Međutim, treba imati na umu
da, iako rezervat biosfere daje opšti okvir za aktivnosti na prekograničnim lokalitetima, realne
situacije mogu veoma varirati od slučaja do slučaja, a flesibilnost je potrebna više nego u
nacionalnom kontekstu.
Proces koji vodi ka zvaničnom uspostavljanju PRB može uključivati mnoge oblike saradnje i
koordinacije među postojećim područjima na obje strane granice. Ti oblici služe kao osnov za
formalizovanje prijedloga za PRB i treba ih podsticati.
2.1.3 Postupak za uspostavljanje PRB
Do sada su svi postojeći PRB uspostavljani kao zasebni rezervati biosfere u pojedinačnim državama
prije nego su bili uspostavljeni kao PRB. Međutim, može se predvidjeti da će u budućnosti dotične
države zajednički uspostavljati PRB u jednom koraku. U oba slučaja, krajnji cilj treba da bude
postojanje jednog funkcionalnog rezervata biosfere.
U oba ova različita scenarija preporučuju se sljedeći postupci:
· uspostavljanje rezervata biosfere na obje strane granice ili, kada se PRB uspostavlja u
jednom koraku, definisanje zoniranja područja u skladu sa opštim kriterijumima za
upostavljanje rezervata biosfere,
· identifikovanje lokalnih i nacionalnih partnera i formiranje radne grupe koja definiše
osnov i identifikuje ključna pitanja za saradnje,
· potpisivanje zvaničnog ugovora između državnih organa o PRB,
· predlaganje različitih djelova od strane odnosnih državnih organa ili, kada se PRB
uspostavlja u jednom koraku, zajedničko predlaganje čitavog područja od strane dotičnih
državnih organa,
· u oba scenarija, ukazivanje na glavne komponente budućeg plana saradnje,
· zvanično uspostavljanje od strane Međunarodnog koodinacionog savjeta programa
UNESCO-a „Čovjek i biosfera“.
2.1.4 Funkcionisanje PRB
21
Među mjerama koje se preporučuju da bi PRB funkcionisao efikasno, prioritet treba dati:
· pripremi i usvajanju plana zoniranja za čitavo područje i implementaciji zoniranja uz strogu
zaštitu ključnih područja, razgraničavanje tampon zona i koordinisane ciljeve za prelazne
zone. To podrazumijeva da uključene države imaju zajedničko razumijevanje karakteristika
svake zone i da se u svakoj zoni primjenjuju slične mjere upravljanja,
· kada se definiše plan zoniranja, objavljivanju zajedničke karte zoniranja,
· definisanju zajedničkih ciljeva i mjera, plana rada, vremenskog rasporeda i potrebnog
budžeta. Ovaj proces treba da bude vođen tražnjom, na osnovu percipiranih potreba ili
uslova upravljanja. Ovaj plan rada treba da uzme u obzir elemente navedene u ciljevima
Strategije iz Sevilje, kako je sugerisano dalje u tekstu,
· identifikovanju potencijalnih izvora finansiranja za plan rada i zajedničko ili istovremeno
prijavljivanje za ova sredstva,
· utvrđivanju sredstava komunikacije između koordinatora/upravljača različitih djelova PRB,
uključujući i elektronsku poštu kada je to izvodljivo,
· naporima ka usklađenim strukturama upravljanja na obje strane.
2.1.5 Institucionalni mehanizmi
PRB ne funkcioniše bez zajedničke strukture namijenjene njegovoj koordinaciji. Iako ova struktura
može u velikoj mjeri varirati od jednog PRB do drugog, daju se sljedeće preporuke:
· koordinacionu strukturu čine predstavnici različitih uprava i naučnih odbora, kao i organa
zaduženih za zaštićena područja, predstavnici lokalnih zajednica, interesnih i pogođenih
grupa, uključujući mlade i privatni sektor,
· NVO sektor iz datog područja takođe je zastupljen u strukturi; ova struktura ima stalni
sekretarijat a za njeno funkcionisanje opredijeljen je budžet,
· po jedno lice imenovano je sa svake strane da djeluje kao centralna tačka u saradnji,
· generalne i redovne sastanke koordinacione strukture upotpunjuju tematske grupe, na ad hoc
osnovi, kako bi se stvorila platforma za diskusiju među različitim interesnim stranama iz
dotičnih država, u cilju promovisanja mogućnosti za razmjenu gledišta i znanja,
· za konkretne zadatke formiraju se timovi sastavljeni od zajedničkog osoblja,
· osniva se udruženje sa konkretnim ciljem da promoviše PRB.
2.1.6 Ogovor na ciljeve Strategije iz Sevilje
Cilj I: Korišćenje rezervata biosfere za očuvanje prirodnog i kulturnog diverziteta
Kako bi se razvila usmjerena strategija za očuvanje, preporučuje se sprovođenje sljedećih mjera:
· Koordinacija regulatornih mjera za zaštitu i, u slučaju njihove nekompatibilnosti, njihovo
usaglašavanje,
· Zajedničke ili koordinisane politike za ugrožene i zaštićene vrste i ekosisteme, migracione
vrste, kao i kontrolu invazivnih egzotičnih vrsta,
· Zajedničke ili koordinirane politike za rehabilitaciju i obnavljanje degradiranih područja,
· Koordinirana aktivnost protiv nelegalnih aktivnosti kao što je krivolov i bespravna sječa.
Cilj II: Korišćenje rezervata biosfere kao modela upravljanja zemljištem i pristupa održivom
razvoju
22
Ljudska komponenta rezervata biosfere i njena uloga u promovisanju pristupa održivom razvoju
može dovesti do raznih oblika saradnje: od korišćenja prirodnih resursa do zaštite kulturnog
nasljeđa. Neke od mjera koje se preporučuju kod PRB su sljedeće:
· Koordiniranje praksama upravljanja, npr. u šumarstvu, sječi, regeneraciji šuma, ili u oblasti
kontrole zagađivanja,
· Identifikovanje mogućeg nepoželjnog stimulansa i promocija izvodljivih održivih
alternativa;
· Razrađivanje i pružanje podrške implementaciji zajedničke turističke politike,
· Promocija partnerstva među različitim grupama interesnih strana koje zastupaju iste interese,
kako bi se projekat PRB učinio zajedničkim projektom,
· Promocija učešća lokalnih zajednica u PRB, uključujući lokalne NVO,
· Promocija zajedničkih kulturnih događaja i unapređenje saradnje u oblasti zaštite kulturnog i
istorijskog nasljeđa,
· Razvoj zajedničkih strategija za planiranje na osnovu istraživanja i monitoringa.
Cilj III: Korišćenje rezervata biosfere za istraživanje, monitoring, edukaciju i obuku
Zajedničkim aktivnostima u oblasti istraživanja i monitoringa treba da rukovode naučni odbori i
planiraju se na zajedničkim sastancima. Ove aktivnosti mogu se vršiti u sljedećim pravcima:
· Definisanje i implementacija zajedničkih istraživačkih programa,
· Razvoj formata za zajedničko prikupljanje podataka, indikatora, metoda monitoringa i
evaluacije,
· Razmjena postojećih podataka, uključujući karte i geografske informacije, i olakšavanje
pristupa rezultatima istraživanja,
· Razmjena naučnih informacija kroz organizovanje radionica, konferencija itd.,
· Razmjena opreme, kada je to potrebno,
· Zajedničko objavljivanje rezultata zajedničkih istraživanja,
· Razvoj zajedničkog kartiranja i GIS-a (geografsko informacionog sistema).
U oblasti edukacije i obuke preporučuju se mnoge zajedničke aktivnosti, kao što su:
· Organizacija zajedničkih kurseva obuke i tehnički sastanci za upravljače i terensko osoblje,
· Promocija razmjene kadrova,
· Promocija razumijevanja kulture susjedne države,
· Organizacija jezičke obuke, kada je to potrebno,
· Razmjena naučnika između univerziteta i akademskih i istraživačkih institucija svake
države,
· Razmjena između škola,
· Pokretanje participativnih programa obuke za različite grupe interesnih strana.
Informisanost i svijest javnosti igraju ključnu ulogu u razvoju zajedničkog razumijevanja, izgradnji
podrške i usvajanju ciljeva PRB od strane različitih interesnih strana. Otuda različitim ciljnim
grupama (donosioci odluka, lokalno stanovništvo, posjetioci, škole, naučnici, upravljači itd.) treba
približiti argument za PRB i ciljeve PRB različitim sredstvima.
Neke od aktivnosti koje se preporučuju su sljedeće:
· Razvoj zajedničke strategije za odnose sa javnošču (PR strategije) u cilju podizanja svijesti i
promocije PRB,
· Pravljenje informativnog matarijala, brošura, knjiga itd.,
· Organizovanje izložbi i događaja u vezi sa PRB,
· Osmišljavanje zajedničkog loga za PRB kao i zajedničkog dizajna za materijal koji se
objavljuje,
23
· Implementiranje zajedničkih pokaznih projekata,
· Otvaranje zajedničkog Internet sajta.
Vježba
Upitnik br. 2.1.1
Identifikovati najpogodniju institucionalnu postavku
Navesti najbolju ulogu za svaku navedenu institucionalnu interesnu stranu
Institucionalna interesna strana i
najpogodnija uloga
Tokom pripremne faze
Tokom obične faze
Nacionalna komisija UNESCO-a
Ministarstvo vanjskih poslova
Ministarstvo zaštite životne sredine
Ministarstvo kulture
Ministarstvo
poljoprivrede
(šumarstva i vodoprivrede – kada ih
ima)
Nacionalni parkovi
Opštine
Međunarodne NVO
Domaće NVO
Međunarodne organizacije
EU
Univerziteti
Profesionalna
udruženja
(npr.
ribolovci)
Upitnik br. 2.1.2
Organ za upravljanje PRB
Navesti interesne strane koje treba uključiti u zajednički upravljački organ i njihove očekivane
uloge
Prisustvo institucionalne interesne
strane i najpogodnija uloga
Prisustvo
(da ili ne)
Poželjna uloga
Nacionalna komisija UNESCO-a
Ministarstvo vanjskih poslova
Ministarstvo zaštite životne sredine
Ministarstvo kulture
Ministarstvo
poljoprivrede
(šumarstva i vodoprivrede – kada ih
ima)
24
Nacionalni parkovi
Opštine
Međunarodne NVO
Domaće NVO
Međunarodne organizacije
EU
Univerziteti
Profesionalna
udruženja
ribolovci)
(npr.
2.2. PODJELA ODGOVORNOSTI: ZNAČAJ UČEŠĆA INTERESNIH STRANA
Član 4 Zakonskog okvira svjetske mreže rezervata biosfere daje opšte kriterijume za područje koje
se kvalifikuje za RB. Kriterijum 6 navodi: „Treba obezbijediti organizacione aranžmane za
uključivanje i učešće odgovarajućeg dijapazona, između ostalog, državnih organa, lokalnih
zajednica i privatnih interesa u osmišljavanju i sprovođenju funkcija RB“.
To znači da vođenje dijaloga treba početi što prije, prije donošenja bilo koje odluke o uspostavljanju
RB. Bitno je obezbijediti da su sve opcije otvorene kada dijalog počne, i da mogući scenariji za
budućnost područja nisu utvrđeni unaprijed.
Uspostavljanje dijaloga prije početka procesa obezbjeđuje maksimalan stepen uključenosti i
uspostavlja povjerenje između različitih učesnika, istovremeno im omogućujući da dobiju puno
razumijevanje predmeta dijaloga.
Uspostavljanjem dijaloga prije uspostavljanja RB ostvaruju se dva cilja, i to:
2.2.1 Legitimisanje cilja razvoja: održivi razvoj
Cilj dijaloga nije da se dobije rezultat koji je unaprijed određen od strane onih koji su pokrenuli
dijalog ili onih koji podržavaju projekat RB. Cilj je prvenstveno da se zajednički napravi projekat
koji će biti važan za budućnost države. Prema Principu 1 ekosistemskog pristupa „ciljevi
upravljanja kopnenim, vodenim i živim resursima predstavljaju pitanje izbora konkretnog društva“.
Zajedničko gledište mora se formirati prije stvaranja RB, što predstavlja samo jedan aspekat
održivog razvoja.
2.2.2 Legitimisanje RB
Kada sve interesne strane shvate značaj održivog razvoja i koristi koje mogu dobiti od takvog
projekta za svoju državu i resurse, one moraju postaviti pitanje da li RB može ostvariti te ciljeve.
Koje su prednosti stvaranja RB imajući u vidu zacrtane ciljeve? Na koji način RB predstavlja
efikasan instrument za očuvanje biodiverziteta i održivi razvoj? Na koji se način on razlikuje i koju
vrijednost dodaje postojećim zaštićenim područjima (nacionalni parkovi, prirodni rezervati, itd.)?
Odgovori na ova pitanja moraju biti predmet zajedničkog rada.
Ukoliko je uspješno, ovo dvostruko legitimisanje treba da pospješi intenzivno učešće
zainteresovanih strana, koje će, kao prvo, zajednički razumjeti tijesnu vezu između zaštite životne
sredine i ekonomski, socijalno i kulturno održivog razvoja i, kao drugo, činjenicu da RB predstavlja
instrument koji omogućava da se ovi ciljevi postignu.
Za ovaj pristup je potrebno vrijeme (ponekad i nekoliko godina), ali vrijeme uloženo u ovaj
zajednički proces učenja i sticanje povjerenja svih interesnih strana predstavlja osnov za održivo
upravljanje lokalitetom i primjenu kulture dijaloga među interesnim stranama.
25
2.2.3 U pravcu primjene Strategije iz Sevilje
Mnogi rezervati biosfere uspostavljeni prije strategije iz Sevilja (1995. godine) nisu imali uporište u
uključivanju ili konsultaciji lokalnog stanovništva i izvornih zajednica. Veoma često to su bila
zaštićena područja koja su uglavnom bila namijenjena konzervacionističkim ciljevima na
područjima sa ograničenim pristupom zemljištu i resursima. U takvim slučajevima, podsticaji za
uspostavljanje RB uglavnom su poticali od državnih institucija (pristup „od vrha prema dnu“) i
osnova za vođenje dijaloga može biti izuzetno klimava zbog prethodnog odnosa između države i
lokalnih stejkholdera. To je tzv. fenomen „istorijskih rezultata“. Kako bi se pokrenuo proces
održivog upravljanja, izgradnja dijaloga mora biti orjentisana ka lokalnom legitimisanju RB.
2.2.4 Poteškoća u identifikovanju stejkholdera u rezervatima biosfere
„Svako lice čije aktivnosti utiču na rezervat biosfere, bilo kao korisnik resursa ili područja koje on
pokriva, kao lice koje polaže pravo na određene resurse životne sredine koje on podržava, ili kao
subjekat koji preduzima institucionalne aktivnosti, predstavlja stejkholdera u ovom rezervatu
biosfere“. 2
Ova definicija ukazuje na poteškoću nabrajanja stejkholdera određenog rezervata biosfere, lica koja
će postati „partneri“ sistema zajedničkog i održivog upravljanja područjem i njegovim resursima.
Tako vidimo da prilikom odabira stejkholdera postoje mnogi načini da se odredi ko može legitimno
učestvovati i da se dodijeli težina i uloga u dijalogu i procesima donošenja odluka. Primjera radi,
stejkholderi mogu biti zastupljeni prema njihovom stepenu uključenosti u upravljanju zemljištem i
resursima:3
■
■
■
ko-upravljači: stejkholderi koji su aktivno uključeni u upravljanje lokalitetom, bilo zato što
i sami rade na njemu (direktni upravljači) ili zbog toga što predstavljaju politički organ
(izabrani predstavnik, lokalni načelnik, vjerski vođa itd.) ili zbog toga što predstavljaju
ekonomsku vlast na tom području;
„resursni“ stejkholderi: posjeduju znanje i sposobnost - bilo naučnu ili lokalnu;
građani: stejkholderi koji su nosioci tražnje za proizvodima ili uslugama – ova tražnja
može se odnositi na zaštitu resursa ili ekosistema, kao što je pristup zemljištu i njegovo
korišćenje.
Ove tri kategorije stejkholdera se međusobno ne isključuju. Poljoprivrednik je direktni upravljač
svojim okruženjem usljed svoje aktivnosti, ali posjeduje i znanje o prirodnom okruženju (npr.
kvalitetu zemljišta, mreži lokalnih voda), a može imati i određene tražnje koje se odnose na
upravljanje zemljištem (npr. potrebu za putem koji bi koristio da ode i proda svoje proizvode,
potrebu za zaštitom prirodnog područja u svrhe odmora i rekreacije). Ekološka NVO očigledno
posjeduje tražnju za zaštitom životne sredine ali i dragocjeno znanje o funkcionisanju ekosistema, i
uključuje se u aktivnosti očuvanja u partnerstvu sa lokalnim stanovništvom.
Šta je prostorni okvir dijaloga?
Prostorni aspekat dijaloga ključan je u rezervatu biosfere. Ovaj prostor, kojeg čine resursi,
predstavlja i okvir i predmet dijaloga. Tako je neophodno odrediti granice prostornog okvira
dijaloga, što nije uvijek očigledno u rezervatu biosfere. Iz tog razloga, koherentnost lokaliteta mora
se ispitati iz više uglova.
2 Beuret, J.-E. 2006a). Dijalog i konsultacije u u rezervatima biosfere: pitanja i izazovi. Bouamrane, M. (ed.) 2006. Biodiverzitet i učesnici: plan konsultacija,
Rezervati biosfere – Tehničke napomene 1. UNESCO, Pariz.
3 Prilagođeno od Evropske komisije. 2003. Zajednička strategija implementacije Strategija za Okvirnu direktivu o vodama. (200/60/EC). Smjernice za
učestvovanje javnosti u vezi sa Okvirnom direktivom o vodama. Smjernice br.8.
26
Rezervat biosfere je heterogeni klaster koherentnih socio-teritorijalnih jedinica
Rezervat biosfere samo u rijetkim slučajevima čini jedna, društveno i kulturološki koherentna
geografska jedinica. Bitno je identifikovati i opisati ove različite jedinice kako bi se uspostavio
dijalog i implementirale rezultirajuće aktivnosti na najrelevantnijem nivou.
2.2.5 Pitanje prelazne zone
Granice prelazne zone nisu uvijek jasno definisane. To omogućava da se izmijene granice rezervata
biosfere, a na taj način i okvir dijaloga, u zavisnosti od prirode pitanja o kojem se raspravlja. Pored
toga, ovo područje rezervata biosfere može dobiti samo neformalno priznanje, tako da se
zemljoposjednici ne bi uplašili, ili industrijski sektor, u pogledu ograničenja vezanih za pristup ili
korišćenje resursa.
2.2.6 Koje su primarne interesne strane
ODLOMAK IZ STRATEGIJE IZ SEVILJE
Cilj IV. 1.14: Obezbijediti učešće lokalne zajednice u planiranju i upravljanju rezervatima biosfere.
Identifikacija legitimnih učesnika u procesu vođenja dijaloga usko je vezana za lokalni kontekst.
Međutim, određene kategorije interesnih strana moraju se smatrati ključnim zainteresovanim
stranama u zajedničkom upravljanju područjem: to su interesne strane koje su direktno pogođene
stvaranjem rezervata biosfere ili one imaju ili će imati direktan uticaj na lokaciju kao ko-upravljači.
Ove „primarne“ interesne strane moguće je identifikovati uz pomoć sljedećih kriterijuma:
· Običajna ili zakonska prava na zemljište ili prirodni resurs,
· Trajan odnos sa prirodnim okruženjem (npr. lica sa prebivalištem),
· Direktna zavisnost od prirodnih resursa u pogledu opstanka,
· Istorijske ili kulturne veze sa područjem i prirodnim resursima,
· Jedinstveno znanje, kompetencije ili tradicija u vezi sa upravljanjem prirodnim resursima,
· Socijalna ili ekonomska zavisnost od prirodnih resursa,
· Gubitak ili šteta nastala usljed teritorijalnog upravljanja,
· Pokazano interesovanje i napori u upravljanju lokalitetom.
Na primjer, izvorne i lokalne zajednice (npr. nomadi) koje su tradicionalno posjedovale, zauzimale
ili koristile zemljište i resurse koji postoje na lokalitetu. One održavaju trajan odnos sa okruženjem
budući da direktno zavise od lokalnih resursa, izgradile su istorijske i kulturne veze sa svojim
okruženjem, i posjeduju praktično znanje o održivom korišćenju resursa. Budući da one ispunjavaju
većinu, ako ne i sve kriterijume, lokalne zajednice se logično mogu smatrati primarnim interesnim
stranama.
Strategija iz Sevilje naglašava uključivanje lokalnih populacija u upravljanje rezervatima biosfere.
Doista, jedna od glavnih orjentacija koja čini osnov Strategije iz Sevilje naglašava činjenicu da se
rezervat biosfere mora smatrati „paktom između lokalne zajednice i društva u cjelini“.
Prema prethodno navedenim kriterijumima, ako se lokalne zajednice moraju smatrati ključnim
interesnim stranama i zbog toga moraju aktivno učestvovati u dijalogu i procesu odlučivanja, bitno
je stvoriti pravo partnerstvo između svih interesnih strana koje igraju određenu ulogu kako bi se
integrisale različite potrebe, interesi, očekivanja, i postiglo održivo upravljanje prostorima i
resursima.
27
KULTUROLOŠKI ODGOVARAJUĆE OKRUŽENJE ZA UČENJE
Svaka kultura ima zajednički set značenja i vjerovanja i razlikuje se od ostalih kultura u pristupu prema
glavnim pitanjima interpersonalnih i intergrupnih odnosa, vremenu i prirodi. Kulture se mogu svrstati u
različite grupe prema spektru vrijednosti. Na primjer:
Interpersonalni odnosi
• Univerzalizam versus Partikularizam – važnost pravila, kodeksa, zakona nasuprot izuzetaka, posebnih
okolnosti i ličnih odnosa.
• Individualizam versus Kolektivizam – važnost individualne i lične slobode nasuprot važnosti grupnih,
kooperativnih i harmoničnih odnosa.
• Neutralno versus Emocionalno – raspon izraženih osjećanja, da li su distancirana ili izražavaju emociju.
• Specifično versus Difuzno – stepen lične uključenosti u transakcije između ljudi tj. ograničavanje na
specifični aspekat transakcije ili zahtijevanje odnosa sa cijelim bićem.
• Postignuće versus Pripisivanje – da li se status pripisuje onome što je neko lice postiglo ili onome što ta
osoba jeste po rođenju i njenim porodičnim ili društvenim vezama.
Stavovi o vremenu
• Sekvencijalno ili Sinhrono – u kakvom su odnosu prošlost, sadašnjost i budućnost i koje od njih ima najveći
značaj; da li se vrijeme smatra slijedom koji se odvija pravolinijski ili se kreće u vidu kruga. Standardi
vremenske tačnosti mogu varirati od minuta do dana ili šire.
Stavovi o prirodnom okruženju
• Da li se svijet smatra moćnijim od pojedinca ili je pojedinac izvor poroka i vrline; da li se društvo smatra
podređenim, u harmoniji sa ili nadređenim u odnosu na prirodu.
Izvor: White, R. (2002) The importance of cultural competence to informal learning attractions. The
Informal Learning. Review, Jan-Feb 2002, pp.18-20.
2.2.7 Koje su uloge i ovlašćenja interesnih strana?
Baš kao što postoje „primarne“ i „sekundarne“ interesne strane, zajednički proces upravljanja
počiva na različitim ulogama i ovlašćenjima. Distribucija uloga i ovlašćenja među različitim
interesnim grupama je veoma bitna budući da određuje raspored snaga među različitim partnerima
u procesu dijaloga.
Doista, imajući u vidu ciljeve (održivo i fer upravljanje resursima), sama mogućnost i efikasnost
procesa dijaloga zavisi od rasporeda snaga. „Dijalog podrazumijeva ravnopravnost“4 (Edgar
Morin).
Sa druge strane, ukoliko snage nisu ravnomjerno raspoređene, dijalog može imati suprotan efekat
(Blondi- aux, 2004), jačajući neravnopravnost i dovodeći čak i do isključivanja konkretne interesne
strane: grupe koje su socijalno i kulturno jače u ovoj vrsti procesa mogu, u krajnjoj liniji, drugima
nametati svoje privatne interese (Mormont, 2006).
Da bi se obezbijedio uspjeh zajedničkih nastojanja, neophodno je ostvariti ravnomjeran raspored
uloga i ovlašćenja u upravljanju lokalitetom i jačati kapacitet interesnih strana u uzimanju učešća.
2.2.8 Savjetodavna uloga
Brojni rezervati biosfere imaju savjetodavnu komisiju koja daje preporuke organima upravljanja.
Nju generalno čine eksperti (naučnici, NVO, teritorijalna državna uprava), kao i predstavnici
različitih interesnih grupa (lokalnih zajednica, industrija itd.). Ovaj organ može se sastajati redovno
4 UNESCO. 2004. Dialogue entre les civilisations, Le nouveau Courrier, janvier 2004, Numéro spécial , p. 8.
28
ili ad hoc zbog konkretnog pitanja koje potegne neka interesna strana. Ova uloga ograničena je na
određeni broj učesnika.
Savjetodavnu ulogu takođe može igrati veći panel interesnih strana zahvaljujući organizaciji
savjetodavnih sastanaka. One se mogu sastajati redovno kako bi čuli mišljenja interesnih strana o
trenutnim problemima upravljanja i dobili njihove preporuke za buduće postupanje u konkretnim
predmetima.
Važno pitanje koje se tiče konsultacija je integracija datih preporuka i mišljenja u proces donošenja
odluka. Veza između konsultacije i odluke mora se jasno definisati i predočiti svim interesnim
stranama. Nedostatak transparentnosti u ovom pogledu može dovesti do obeshrabrenja
konsultovanih interesnih strana ukoliko vide da je njihov input beskoristan.
2.2.9 Odgovornost i ovlašćenja u procesu donošenja odluka
Donošenje odluka predstavlja ključnu fazu u procesu planiranja i upravljanja na datom lokalitetu.
Moraju se postaviti dva glavna pitanja:
1. Ko donosi odluku?
To znači definisanje ljestvice donošenja odluka tj. na kojem se nivou upravljanja zemljištem
(lokalni, nacionalni, regionalni) mora donijeti određena odluka. Princip subsidijarnosti – tj.
činjenica da odgovornost za konkretnu odluku pada na najniži nivo koji posjeduje tu
sposobnost odnosno koji je što bliži građanima – je stoga veoma bitan. „Upravljanje treba
da bude decentralizovano do najnižeg mogućeg nivoa“ (ekosistemski pristup, princip br.2).
Međutim, osnovni element tog principa je koordinacija među različitim nivoima
stejkholdera. Ponekad se govori o aktivnoj subsidijarnosti kako bi se označila veza između
pristupa „od dna ka vrhu“ i „od vrha ka dnu“.
Dalje, potrebno je identifikovati stejkholdere koji će biti odgovorni u procesu donošenja
odluka. To se može učiniti kroz detaljnu analizu stejkholdera. Oni subjekti koji imaju
određena prava (vlasništvo, pristup, korišćenje) nad zemljištem takođe su ključni akteri
budući da mogu blokirati ili, nasuprot tome, olakšati, ili čak promovisati donošenje odluke.
2. Kako se donosi odluka?
Važno je informisati sve stejkholdere o proceduri donošenja odluke. Da li odluku donosi
jedan stejkholder (lokalni ili nacionalni organ), da li se odluka donosi putem konsenzusa ili
glasanjem?
Prelaz sa faze dijaloga na fazu dogovora mora biti transparentan, tako da lokalni
stejkholderi ne steknu utisak da je njihova uključenost čisto simbolična i da služi da se
potvrdi odluka koja je već unaprijed donesena (Blondiaux, op. cit.).
Konačno, donosioci odluka moraju biti odgovorni prema drugim stejkholderima, kojima se
može dati ovlašćenje da ospore odluku, za pokrenute aktivnosti.
2.2.10 Kako odabrati predstavnike stejkholdera?
Stvaranje guste mreže foruma lokalnog dijaloga treba da omogući direktno učešće svih aktera.
Međutim, kao što je to slučaj naročito kod velikih rezervata biosfere, može biti neophodno da se
radi posredstvom predstavnika. Dalje, predstavljanje interesne grupe takođe omogućava da se
legitimiše postojanje ove grupe i njenih mišljenja prema ostalim stejkholderima. Predstavnici mogu
govoriti u ime svoje grupe sa drugim stejkholderima ili na različitim nivoima ljestvice dijaloga.
Primjera radi, predstavnik lokalne zajednice može biti portparol u odnosu sa državnim organom i
zastupati mišljenja, preokupacije ili žalbe grupe stejkholdera.
Ovaj primjer pokreće nekoliko pitanja:
(i) Da li je stejkholder predstavnik grupe? Grupa koja se predstavlja na taj način mora biti
29
homogena, imati zajedničku viziju i zajedničke principe. Dijelog omogućava izražavanje
različitosti kultura, dok zastupanje stejkholdera rizikuje da ublaži ovu različitost.
(ii) Da li predstavnik ima legitimitet u okviru grupe koju predstavlja? Ovo se odnosi na interni
legitimitet portparola.
(iii) Da li on ima legitimitet u odnosu na druge kategorije stejkholdera sa kojima sarađuje? Ovo
se odnosi na eksterni legitimitet portparola.
Ova tri pitanja treba da omoguće da se verifikuju načini predstavljanja stejkholdera. Primjera radi,
nekada će neka NVO govoriti u ime zajednice. U ovom slučaju, legitimno je preispitati ovo
predstavljanje (Borrini-Feyerabend et al, op. cit.).
Pitanje veličine rezervata biosfere usko je povezano sa problemima predstavljanja. Doista, što je
veći okvir dijaloga, sve je veća tendencija da se predstavnici odvoje od svojih grupa. Bitno je
integrisati lokalne stejkholdere u predstavnička tijela koja funkcionišu na globalnom nivou, a ne da
lokalne zajednice predstavljaju stejkholderi koji nisu iz zajednice, iako oni mogu posjedovati
znanje o funkcionisanju institucija (Beuret, 2006 b).
Dalje, predstavnik mora uvijek davati povratne informacije stejkholderima koje predstavlja u vezi
sa napretkom u debatama koje se vode na višem nivou, kako bi grupa i njen predstavnik išli u
korak.
Konačno, postoje interesne grupe koje nisu organizovane i koje nemaju predstavnike. U ovom
slučaju nužno je postarati se da se iz ovih grupa odaberu legitimni predstavnici kako bi se
obezbijedilo da se čuju mišljenje i očekivanja grupe.
2.2.11 Problem „odsustva treće strane“
Dijalog među stejkholderima omogućava legitimnost odluke, dizajna projekta. Ukoliko ključni
stejkholderi ili lica koja imaju određena prava nisu prisutna u procesu, to može dovesti do rizika od
legitimnosti neravnopravne situacije ili implementacije neefikasnog projekta u pogledu
postavljenih ciljeva (zaštita biodiverziteta, prednosti za lokalno stanovništvo). O „odsustvu treće
strane“ govori se u kontekstu predstavljanja budućih generacija, čak i neljudskih živih bića ili
prirodnog okruženja.
Odsutne treće strane su ključni stejkholderi koji ne učestvuju u procesu
koncentracije bilo zbog toga što to ne žele, ili zato što su ih isključili drugi
stejkholderi koji ne priznaju njihov legitimitet, ili zbog toga što im njihovi
nadređeni u hijerarhiji nisu to dopustili...
(Beuret 2006a, op. cit.)
Vježba
Upitnik br. 2.2.1
Identifikacija i uključivanje stejkholdera
U sljedećoj tabeli (a) identifikovati stejkholdere; (b) navesti njihov udio; (c) navesti njihovu važnost
u procesu planiranja; (d) identifikovati modalitet njihove uključenosti u procesu planiranja; (e)
navesti njihov značaj u fazi implementacije.
Spisak
stejkholdera
Udio u oblasti
Važnost u
procesu
Identifikovati modalitet
uključenosti u procesu
Navesti značaj u fazi
implementacije
30
planiranja
planiranja
Upitnik br. 2.2.1
Analiza stejkholdera
U tabeli ispod navesti stejkholdere koji će biti pozitivno i/ili negativno pogođeni predloženom
aktivnosti na terenu.
PREDLOŽENA AKTIVNOST:
POZITIVNO POGOĐENI
(+)
NEGATIVNO POGOĐENI
(-)
POZITIVNO POGOĐENI
(+)
NEGATIVNO POGOĐENI
(-)
DIREKTNO POGOĐENI
INDIREKTNO POGOĐENI
PREDLOŽENA AKTIVNOST:
DIREKTNO POGOĐENI
INDIREKTNO POGOĐENI
31
3. ZONIRANJE I UPRAVLJANJE: KOJE NAUKE I KOJA ZNANJA
3.1. Upravljanje biodiverzitetom; koji pristupi?
Na međunarodnoj konferenciji o biodiverzitetu: nauka i upravljanje, održanoj u Parizu januara
2005. godine jasno je pokazano da se upravljanje biodiverzitetom iz perspektive održivog razvoja
tiče svih: naučnika, političara, čuvara, upravljača zaštitom prirode, predstavnika industrije i
građana.
Važno je napomenuti da je ranih sedamdesetih godina program UNESCO-a „Čovjek i biosfera“
identifikovao strategiju za promovisanje i pokrenuo svjetsku mrežu rezervata biosfere koja je
zamišljena kao „egzemplarna teritorija“ za vršenje eksperimenta sa svim stejkholderima pomenute
teritorije iz perspektive onoga što se danas naziva održivim razvojem (pogledati strategiju iz
Sevilje, UNESCO 1996). U kontekstu ovog velikog projekta i kolektivnog eksperimenta
interesantno je još jednom naglasiti ono što je očigledno primarni uslov za uspješno suočavanje sa
dvostrukim izazovom sa kojim se suočavamo (da bi obezbjedili održivi razvoj i očuvali dinamiku
diverziteta živog svijeta): saradnja u cilju izgradnje operativnih partnerstava između svih
uključenih stejkholdera, i posebno, u cilju pojednostavljivanja, između naučnika i upravljača
zaštitom prirode. Iz ove perspektive potrebno je naglasiti dva zaključka: potrebno je promovisati
prioritete istraživanja i izazove koje sa sobom nosi neophodni razvoj istinski interdisciplinarne
kulture.
Ideje o zaštiti prirode i upravljanju prirodnim resursima izmijenile su se od stvaranja prvih
nacionalnih parkova krajem 19. vijeka. Catherine Larrere (1997), koja je proučavala filozofije
životne sredine, nudi odlično gledište zasnovano na istoriji utilitarističkih i konzervacionističkih
ideja u Sjedinjenim Američkim Državama. Kao dopunu stavovima ove filozofkinje, za trenutak
možemo obratiti pažnju na predstavljanje biologije očuvanja koje iznosi Bertie. J. Weddell (2002)
u svom priručniku „Očuvanje živih prirodnih resursa“. Naslovi koje ona koristi da definiše tonalitet
tri dijela svoga rada su eksplicitni:
· Prvi dio: Upravljanje u cilju maksimiziranja proizvodnje pojedinih vrsta – utilitaristički
pristup zaštiti;
· Drugi dio: Zaštita i obnavljanje populacija i staništa – prezervacionistički pristup zaštiti;
· Treći dio: Upravljanje u cilju održavanja procesa i struktura – pristup održivog ekosistema
zaštiti.
Ova dvostruko konceptualna revolucija stvara nova područja svijesti koja dovode do
prepoznavanja četiri komplementarne potrebe:
· Prelazak sa pristupa koji su striktno zasnovani na populaciji na pristupe koji su više
ekološki, ekosistemski i makroekološki; stavljanje sebe u kontekst planete na koju čovjek
jako utiče direktno ili indirektno;
· Pristup razmišljanju i aktivnostima iz perspektive održivog upravljanja; uspostavljanje
razmjena i partnerstava među naučnicima, upravljača parkovima i drugim korisnicima
prostora.
Ovo je izazov sa kojim se danas moraju suočiti ekologija i stejkholderi, bilo da su profesionalci i
amateri, naučnici, čuvari ili upravnici parkova. U ovom svijetlu ispostavlja se da su nedovoljna tri
glavna pristupa koja su razvili konzervacioni biolozi.
Zapravo, upravnici parkova se sve više bave zaštitom ekoloških interakcija i procesima prenosa: šta
neko treba da uradi kada je odgovoran za rezervat srednje veličine? Kako se može predvidjeti način
na koji će zaštićeno područje biti pogođeno prirodnim i antropogenim fenomenima koji se događaju
32
ili će se dogoditi u većim razmjerama, bilo zbog odluka poljoprivredne politike ili klimatskih
promjena?
Mora se priznati da konzervacioni biolozi o ovome imaju malo toga da kažu. Nesumnjivo je da je
došlo vrijeme da se pažnja obrati na šire ekosistemske pristupe u kontekstu pejzažne ekologije ili
makro ekologije. U svijesti pomenutih upravljača parkova to logično dovodi da se sve više uzima u
obzir antropogeni kontekst u kojem živimo i od kojeg pokušavamo da izolujemo zaštićene oblasti
zajedno sa ljudima koji tamo žive i koji imaju drugačije interese van zaštite prirode.
Ovaj poziv za uspostavljanje šireg okvira u geografskom i konceptualnom smislu (kada govorimo o
jako antropogenoj planeti to implicira doprinos ostalih disciplina pored ekologije), koji je danas
logično proširen pomenutom trećom potrebom, tj. dijelom perspektive održivog razvoja sa njene tri
komponente (ekonomska efikasnost, socijalna pravednost i ekološka izvodljivost) očigledno
zahtijeva interdisciplinarni pristup i izgradnju partnerstava.
3.2. Konzervaciona biologija na djelu
Neka od pitanja sa kojima se suočava upravljač zemljištem su sljedeća: koliko konzervacionih
napora treba uložiti u ponovno sađenje, regulisanje populacije predatora, jačanje ugroženih
populacija, suzbijanje invazivnih vrsta. U pogledu cjelokupnog geografskog područja kojim se
upravlja, gdje treba fokusirati napore na zaštiti? Koja staništa na kojim lokalitetima treba obnoviti?
Koji značaj treba dati zaštićenim područjima?
Pored toga, da bi uspješno izvršili svoju misiju, ekolozi i konzervacioni biolozi moraju učiniti više
od osmišljavanja integrativnih naučnih teorija i principa. Konkretno, oni moraju prestati da
razmišljaju u terminima isključivo bioloških nauka tako da više uključe ekonomiju, nauku
upravljanja i teoriju donošenja odluka, iako je jasno da ekologija zauzima centralno mjesto kao
nauka integracije i način opažanja i razumijevanja kompleksnog svijeta kojim se mora upravljati.
Zapravo, jedna od najbitnijih promjena koja se dogodila u okviru konzervacione biologije tokom
posljednje dvije decenije je sve veća svijest o kompleksnosti interakcija koje sačinjavaju
funkcionalni okvir biosfere i različitim prostornim i vremenskim aspektima i kontekstima u kojima
funkcionišu. Danas se sve više pažnje pridaje kompleksnom fenomenu povratnih informacija na
svakom organizacionom nivou bioloških sistema: između regiona koji su relativno udaljeni od
kopna, između obradivog i nekultivisanog zemljišta, i između ljudi i drugih vrsta (na slici 3.1
pogledati predloženo zoniranje za Skadarsko jezero koje je pripremio Euronatur).
Intresantno je primjetiti kako ljudske aktivnosti mijenjaju biofizički svijet, naročito u pogledu
glavnih opasnosti po biodiverzitet: uništavanje i fragmentaciju staništa, kao i u pogledu
zagađivanja, koje je direktno i indirektno rezultat načina korišćenja zemljišta, uvođenja egzotičnih
vrsta (čiji se uspjeh olakšava gorepomenutim), efekata klimatskih promjena.
Sve ove teme tiču se i rezervata biosfere:
a) Razvoj i implementacija metoda za procjenu biodiverziteta;
b) Dugoročni monitoring za analizu fluktuacija i njihovih uzroka;
c) Procjena i upravljanje interakcijama između društva i biodiverziteta;
d) Jačanje mreže aktera koji su uključeni u strategije zaštite i održivog razvoja.
Slika 3.1. Predlog zoniranja za Skadarsko jezero (EURONATUR)
33
Da bi se usvojio operativniji okvir, definisan ciljevima održive zaštite i upravljanja biodiverzitetom,
bitno je istaći da se odlučivanje ne može izvršiti samo iz perspektive ekologa, niti jedne kategorije
istraživača, bez obzira na disciplinu kojom se bave. Problemi koji se javljaju potpadaju pod domen
koji je jasno ekološki ali i humani tj. društveni i ekonomski. Ova oblast uključuje i druge
stejkholdere, ne samo naučnike, kako je prikazano u ilustraciji na slici 3.2. Treba skrenuti pažnju da
kategorija „upravljača“ obuhvata upravljače zaštićenim područjima kao i poljoprivrednike, šumare,
lovce i ribolovce.
Drugim riječima, ekološki sistemi o kojima treba postavljati pitanja vezana za dinamiku
biodiverziteta prvenstveno su: zemljište nastanjeno ljudima, polja, šume i prerije, zaštićena
područja ili urbane cjeline. Riječju, površine koje potpadaju pod uticaj upravljanja i planiranja
korišćenja zemljišta.
Slika 3.2 Odnosi između različitih kategorija stejkholdera
34
Jačanje razmjena i partnerstava između istraživačke zajednice i subjekata zaduženih za upravljanje staništima i vrstama predstavlja imperativ koji
mora biti prožet kroz cijelu strategiju koja se implementira.
Odredbe koje se odnose na zaštićena područja moraju biti ključ održive strategije upravljanja
biodiverzitetom i glavni izvor zaštite u pogledu istraživanja, edukacije, komunikacije, obuke i
zaštite u strogom smislu te riječi.
To podrazumjeva bar dva tipa razvoja koja su ili nedovoljna ili nedostaju: jačanje odnosa između
istraživanja i upravljanja zemljištem, i implementacija i razvoj mehanizama za dugoročni
monitoring u kombinaciji sa komparativnim i eksperimentalnim istraživačkim projektima.
Vježba
Upitnik br. 3.1
Značaj zaštite biodiverziteta
Odrediti značaj različitih aspekata biodiverziteta i njihovu relevantnost za različite procese
planiranja na području Skadarskog jezera.
Aspekti i njihova relevantnost za procese
planiranja
Zaštita pojedinačnih vrsta (npr. pelikana)
Zaštita grupe vrsta (npr. ptice)
Zaštita staništa (npr. vodeno stanište)
Zaštita ekosistema (npr. ekosistem močvare)
Zaštita pejzaža (npr. područje cijelog jezera)
Visoka
Srednja
Niska
Upitnik br. 3.2
Kako zaštititi biodiverzitet
35
Definisati kako bolje zaštititi navedene aspekte biodiverziteta područja Skadarskoj jezera
Aspekti i njihova relevantnost za procese
planiranja
Zaštita pojedinačnih vrsta (npr. pelikana)
Zaštita grupe vrsta (npr. ptice)
Zaštita staništa (npr. vodeno stanište)
Zaštita ekosistema (npr. ekosistem močvare)
Zaštita pejzaža (npr. područje cijelog jezera)
Koje je mehanizme najbolje implementirati
Upitnik br. 3.3
Potencijalne zone i propisi
Proces pravljenja plana upravljanja uključuje razmišljanja o potencijalnim zonama u cilju kontrole
korišćenja i pristupa, i rješavanja konflikata između korisnika. Neka zaštićena područja su
jednostavna i imaju samo jednu zonu, a mi ćemo u našem slučaju slijediti model rezervata biosfere i
koristiti koncentrične krugove. Kada navodimo potencijalne zone i propise koristićemo kartu
područja kao referencu.
OPISATI AKTIVNOST KOJU
TREBA OGRANIČITI ILI
KONTROLISATI
KOJI SE CILJEVI
ISPUNJAVAJU TIME
OPISATI PREDLOŽENU
ZONU
KAKO BI SE
USPOSTAVILA TA ZONA
3.3 Značaj monitoringa procesa
Implemetiranje efikasnog, održivog sistema za monitoring biodiverziteta ili neke njegove
komponente predstavlja kompleksan i težak zadatak, ali i stresan zadatak. Program UNESCO-a
„Čovjek i biosfera“ preporučuje „adaptivni ekosistemski pristup“ u monitoringu, osmišljen kao
podrška javnoj politici. Na osnovu dokumenata se često ispostavlja da je razvoj programa
monitoringa istovjetan sa indikatorima proizvodnje, kao da postoji jasno definisan set mjerljivih
činilaca. Nedostatak ovog tipa popisa je odvojenost od konteksta čovjeka i njegovih preokupacija i
interesa. Mi se ovdje bavimo kompleksnim sistemima za koje nedostaju odgovarajući instrumenti:
potrebni su novi pristupi koji inkorporiraju programe monitoringa i omogućavaju bavljenje
pitanjima održivosti.
36
Šta je obuhvaćeno monitoringom koji je osmišljen u svrhe upravljanja, direktno ili indirektno (tj.
monitoring koji daje informacije o evoluciji staništa, zajednica ili populacije)? Monitoring mora
biti osmišljen tako da ispuni ciljeve i odgovori na pitanja koja su definisana što jasnije, i napravljen
u saradnji sa korisnicima informacija koje se traže. Na osnovu takvog usmjerenja i postojećeg
znanja o strukturi i funkcionisanju sistema koji se proučava, prirodno područje, sa svojim osnovnim
komponentama, smješteno u ekološki i socioekonomski kontekst, zahtijeva sljedeće: odlučivanje
koje varijable treba pratiti i mjeriti, pokušaj definisanja relevantnih setova indikatora koji su što
prostiji i zavisniji; određivanje strategije za uzorkovanje i mjerenje koja je pogodna za sve
prostorne i vremenske dimenzije, i standardizovanje metoda mjerenja kako bi se umanjila
individualna pristrasnost i povećala uporedivost dobijenih rezultata mjerenja.
Ovo objašnjava zbog čega je neophodno stvarati trajne veze između istraživačke zajednice i
upravnika parkova, veze koje podrazumjevaju šire interakcije budući da su uduženja i amaterske
mreže ključne komponente takvih posmatranja.
Konačno, treba uzeti u obzir dvije karakteristike u naučnom monitoringu osmišljenom radi
upravljanja prirodnim područjima: preduzimanje mjera na nacionalnom i kontinentalnom nivou
mora se uključiti u mreže, i napori se moraju rangirati prema redosljedu važnosti.
U zaključku, kroz takav pristup mi smo, u duhu onoga što će logično ući u nacionalnu strategiju
održivog razvoja, pozvani da radimo u koordinisanim mrežama naučnika, udruženja i menadžera
koji su, i pored toga što neće uvijek djelovati zajedno, bar svjesni onoga što svako od njih radi i
obavlja u primarnom interesu prirododno održive konverzacije.
Vježba
Upitnik br. 3.4
Aspekti čiji monitoring treba vršiti i subjekti zaduženi za monitoring
Identifikovati bitne aspekte čiji monitoring treba vršiti i predloženi subjekat zadužen za monitoring.
Aspekti
Pojedinačne vrste
Grupa vrsta
Stanište
Ekosistemi
Pejzaž
Visok
Srednji
Nizak
Subjekat
37
4. FINANSIRANJE PREKOGRANIČNIH REZERVATA BIOSFERE: IZAZOV
ZELENE EKONOMIJE
4.1. Ekosistemske usluge
Milenijumska ocjena ekosistema definiše ekosistem kao „dinamičke komplekse zajednica biljaka,
životinja i mikroorganizama i neživog okruženja, koji ostvaruju interakciju kao funkcionalne
jedinice čiji je čovjek sastavni dio“. Ovo takođe obuhvata ekosisteme kojima se upravlja, kao što su
poljoprivredni pejzaži pa čak i urbana područja. Svaki ekosistem obezbjeđuje niz korisnih roba i
usluga koje unapređuju dobrobit čovječanstva i bez kojih bismo bili oštećeni na mnoge načine.
Ekosistemske usluge koje uključuju na primjer: prečišćavanje vazduha i vode, regulisanje oticanja
površinskih voda i sušu, sakupljanje i detoksikaciju otpada, stvaranje i održavanje zemljišta,
kontrolu štetočina i bolesti, oprašivanje biljaka, zasijavanje i prihranjivanje, održavanje
biodiverziteta za poljoprivredu, farmaceutska istraživanja i razvoj i ostali industrijski procesi,
zaštita od štetnog ultraljubičastog zračenja, stabilizacija klime i ublažavanje temperaturnih
ekstrema: vjetra i talasa, itd. Sve to je besplatni dar prirode i značajno doprinosi dobrobiti
čovječanstva.
Milenijumska ocjena ekosistema klasifikuje usluge koje pruža ekosistem na: opskrbljivanje hranom
i vodom; usluge regulisanja – kao što je kontrola poplava i bolesti; kulturne usluge – kao što su
duhovne, rekreativne i kulturne dobrobiti; i usluge podrške – kao što prihrana koja održava uslove
za život na Zemlji. Ove kategorije ilustruju različite načine na koje ekosistemi doprinose dobrobiti
čovječanstva. Iako prirodni ekosistemi pružaju usluge neophodne za dobrobit čovječanstva, oni su
pod velikim pritiskom. Širom svijeta ekosistemi se suočavaju sa promjenama: šumski ekosistemi
imaju druge svrhe, močvare se isušuju, koralni grebeni se uništavaju, resursi slatke vode se sve više
modifikuju kroz zatvaranje, preusmjeravanje, ekstrakciju, promjenu namjene zemljišta koja utiče na
punjenje, protok, i zagađivanje, poljoprivredna zemljišta i pašnjaci se degradiraju usljed
prekomjerne upotrebe. Neki od ovih pritisaka su namjerni efekti ljudske aktivnosti, drugi su
nenamjerni, ali da bi se u potpunosti razumio uticaj i posljedice koje ove aktivnosti izazivaju, treba
izvršiti odgovarajuću ekonomsku procjenu prirodnih ekosistema i usluga koje oni pružaju.
Vježba
Upitnik br. 4.1
Ekosistemske usluge na području Skadarskog jezera
Rangirati značaj različitih ekosistemskih usluga na području Skadarskog jezera
Usluge i značaj
Prečišćavanje vode
Prečišćavanje vazduha
Regulisanje oticanja
Regulisanje suše
Sakupljanje i detoksikacija otpada
Stvaranje i održavanje zemljišta
Održavanje
biodiverziteta
Visok
Srednji
Nizak
za
38
poljoprivedu
Ublažavanje klime
Pružanje estetskih ljepota
Nuđenje duhovnih vrijednosti
4.2. Svrha ekonomskih vrednovanja ekosistema
Ekonomska analiza i vrednovanje usluga zaštićenog područja korisno je u sljedeće svrhe:
a) Demonstriranje i kvantifikovanje vrijednosti ekosistemskih usluga zaštićenog područja u
pogledu sirovina, zaštite prirodnih i ljudskih ekosistema i održavanja opcija za buduću
ekonomsku proizvodnju i rast, kao i troškove vezane za gubitak ovih vrijednosti kroz
degradaciju resursa;
b) Integracija poslovnih i ekonomskih preokupacija u planiranje očuvanja i prakse;
c) Identifikovanje i razvoj potencijalnih mehanizama finansiranja i ekonomskih podsticaja za
upravljanje;
d) Dobijanje finansija od osiguravajućih kuća za mjere ublažavanja ukoliko se resursi oštete usljed
nezgode kao što je prosipanje nafte ili brodolom;
e) Jačanje procjene uticaja na životnu sredinu – procedura obezbjeđuje identifikaciju i procjenu
ekoloških posljedica projekata prije davanja odobrenja;
f) Razvoj mehanizama kako bi se obezbijedilo da troškovi i dobiti zaštićenog područja budu
ravnomjernije raspoređene npr. aktivnosti ostvarenja prihoda za lokalne zajednice koje nisu
dovoljno iskoristile zaštićeno područje, destimulirajuće mjere za aktivnosti nanošenja štete kroz
poreze ili obveznice, i finansiranje iz grupa koje stiču korist od zaštićenih područja uz niske
troškove ili bez njih, kao što su ulaznice za turiste i posjetioce.
4.3. Sprovođenje ekonomske analize
Većina ekonomskih analiza sadrži sledeće korake:
1. Utvrđivanje usluga ekosistema koje su specifične za svaki PA (ili BR);
2. Utvrđivanje ukupne ekonomske vrijednosti (TEV) koju ima PA (BR) a koja je zbir od:
Vrijednosti direktne upotrebe se odnose na dobra i usluge ekosistema koje ljudska bića
direktno koriste (potrošne – hranu, kiseonik, goriva i energetske sirovine, itd. i nepotrošne
upotrebe – rekreacija, kultura…);
Vrijednosti indirektne upotrebe pružaju benefite izvan samog ekosistema npr. prirodnu
filtraciju vode, regulaciju hidroloških ciklusa, rezervoara vode i ponovnog prikupljanja
ispod nivoa zemlje, skladištenje i obnavljanje hrane, proizvodnju biomase, proizvodnju
površinskog tla i metabolizam otpada, održavanje biodiverziteta, itd.;
Opcione vrijednosti se dobijaju očuvanjem opcija koje će se koristiti u dobrima i uslugama
budućeg ekosistema koje se možda zasada ne koriste bilo po sebi (opciona vrijednost) bilo
od strane ostalih/nasljednika (vrijednost koja se naslijeđuje);
Neupotrebljive vrijednosti se odnose na zadovoljstvo koje ljudi mogu osjećati jednostavno
zato što znaju da resurs postoji čak iako ne očekuju da će ikada sami direktno koristiti dati
resurs.
Benefiti ostvareni očuvanjem biološkog diverziteta su među najtežima za definisati i
kvantifikovati. Vrijednost oblasti je izražena kao vrijednost građe, usjeva, količine vode,
zgrada i gradilišta u oblasti, kao nekih od vrijednosti direktne upotrebe. Teže je dati cijenu
39
mira, estetskog izgleda pejzaža, očuvanja duhovnih vrijednosti i doprinosa zdravlju
pojedinca usljed mogućnosti rekreacije u zdravom okruženju, npr. dok je relativno
jednostavno utvrditi benefite dobijene od pojedinačnih komponenti biodiverziteta, kao što je
vrijednost žetve specijalnih divljih vrsta, nije jednostavno opisati benefite same
raznovrsnosti.
3. Utvrđivanje ukupnih ekonomskih troškova proisteklih iz osnivanja i pokretanja PA, koji
predstavljaju zbir:
Troškova upravljanja – direktnih izdataka na, na primjer, opremu, infrastrukturu, ljudske
resurse;
Troškova mogućnosti – vrijednosti namjena oblasti koje su propuštene ili isključene zbog
toga što je oblast zaštićena;
Indirektnih troškova – ostalih indirektnih troškova djelovanja, npr. uticaja vezanih za
turizam
4. Kvantitativno određivanje vrijednosti i troškova;
5. Utvrđivanje distribucije benefita i troškova između različitih grupa direktnih učesnika. Ovo
prikazuje ko dobija ili gubi radi PA i stoga ukazuje koje su to potrebne ekonomske inicijative ili
ostali mehanizmi sa benefitima.
4.4. Glavni aspekti procjene ekosistema
“Studije procjene su značajno povećale naše znanje o vrijednosti ekosistema. Njihova korisnost je
često potcjenjivana, usljed propuštanja da se valjano postavi njihov okvir tako da se riješe
specifična pitanja od interesa. Nažalost, zastupnici pitanja zaštite životne sredine u medijima, vladi,
poslu i građanskom društvu su često posezali za impresivnim ali ponekad neutemeljenim
rezultatima procjene i koristili su ih ne praveći razliku među njima, a često i na neodgovarajući
način ” (Pagiola et al., 2004).
Stoga se naizgled jednostavno pitanje ‘koliko je vrijedan ekosistem?’ može tumačiti na mnogo
različitih načina. Glavni aspekti procjene ekosistema se mogu ukratko sažeti u sledećim pitanjima:
a) koja je vrijednost postojećeg toka benefita koje pruža dati ekosistem, ili budućih tokova
benefita,
b) koja je vrijednost očuvanja datog ekosistema, radije nego da se izvrši njegova prenamjena.
Ovako predstavljena pitanja se česti tretiraju kao sinonimi, ali ona u stvari predstavljaju vrlo
različita pitanja, i odgovor na jedno od njih neće biti tačan kao odgovor na drugo pitanje. Naročito,
predložena pitanja teže da pruže odgovore o načinu na koji bi procjena trebalo da se koristi za
ispitivanje četiri različita aspekta vrijednosti ekosistema:
a) Utvrđivanje vrijednosti ukupnog toka benefita iz ekosistema
Ovo pitanje se tipično postavlja u kontekstu ‘nacionalnih računa’: Koliko ekosistemi
doprinose ekonomskoj aktivnosti? Ono se najčešće postavlja na nacionalnom nivou, ali se
takođe može postaviti i na globalnom, regionalnom ili lokalnom nivou.
Vrijednost različitih benefita koje ekosistem obezbjeđuje se može procijeniti na način kako
je prikazano na slici dole
b) Utvrđivanje neto benefita intervencija koje mijenjaju uslove u ekosistemima
40
Ovo pitanje se tipično javlja u projektnom ili političkom kontekstu: Da li bi benefiti datog ulaganja
u konzervaciju, propis ili inicijativu opravdali cijenu svog koštanja? To se temeljno razlikuje od
prethodnog pitanja po tom što se postavlja pitanje o promjenama u tokovima troškova i benefita
(neto vrijednosti), prije nego o zbiru ukupnih vrijednosti tokova.
Da bi procijenili da li vrijedi preduzeti specifičnu intervenciju konzervacije, moramo znati dvije
stvari: Šta bi se desilo ukoliko ne uradimo ništa? A šta bi se desilo ukoliko intevenišemo na
specifičan način (pogledajte sliku dole)?
Kako je prikazano na slici, intervencije konzervacije nisu nužno u potpunosti djelotvorne. Izvjesne
intervencije mogu uspjeti samo u usporavanju prije nego u zaustavljanju degradacije. Pitanje je da li
je TEV usluga koje ekosistem pruža sa konzervacijom manji ili veći od TEV koji generiše
ekosistem bez konzervacije, nakon što se uzme u obzir trošak implementacije mjera konzervacije.
Sl. 4.1. Promjena benefita ekosistema koja proističe iz projekta konzervacije
(Izvor: Procjenjivanje ekonomske vrijednosti konzervacije ekosistema, IUCN, 2004, str.24)
41
Vrijednost konzervacije nije nužno pozitivna. Mogu postojati slučajevi u kojima vrijednost dodatnih
usluga dobijenih putem konverzije ekosistema na alternativnu upotrebu prevazilazi vrijednost
usluga dobijenih pod konzervacijom. Promjena vrijednosti se zatim mora uporediti sa njenim
troškom kako bi se utvrdilo da li je vrijedna preduzimanja posmatrajući iz ekonomske perspektive.
Dole navedena slika ilustruje vrijednosti različitih usluga koje bi se dobijale sa i bez konzervacije,
koje se zatim direktno upoređuju.
Sl. 4.2 Analiza isplativnosti projekta konzervacije
(Izvor: Procjenjivanje ekonomske vrijednosti konzervacije ekosistema, IUCN, 2004, str.25)
4.4 Ispitivanje načina na koji se distribuiraju troškovi i benefiti ekosistema
Različite grupe direktnih učesnika često opažaju veoma različite troškove i benefite ekosistema.
Razumijevanje toga ko dobija a ko gubi od konzervacije ekosistema pruža važne uvide u inicijative
koje različite grupe imaju za upravljanje ekosistemom na određeni način. Poređenje neto benefita
koje grupa prima od ekosistema kojim se upravlja na jedan način (bez konzervacije) sa neto
benefitima koje bi imali ukoliko bi se njim upravljalo na drugi način (sa konzervacijom), može
pomoći da se predvide grupe za koje je vjerovatno da će pružiti podršku promjeni upravljanja, i
koje će se grupe vjerovatno usprotiviti tome.
4.5 Identifikacija potencijalnih izvora finansiranja konzervacije
Samo znanje da su usluge ekosistema dragocjene nije od velike pomoći ukoliko ne dovede do
stvarnih investicija u očuvanje prirodnih ekosistema koji ih obezbjeđuju. Procjena može pomoći da
se utvrde korisnici konzervacije i red veličine benefita koje primaju, te stoga pomoći da se osmisle
42
mehanizmi da se neki od ovih benefita zadrže i stave na raspolaganje za konzervaciju. Dati
mehanizmi će predstavljati osnovu za izbor pravih finansijskih izvora za očuvanje ekosistema.
4.6 Poslovni planovi
Na drugom nivou PA upravljanja, PA menadžeri moraju često koristiti poslovne planove. Poslovni
planovi pomažu PA menadžerima da sistematski procjene različite ulazne podatke i procese
upravljanja koji čine njihovu agenciju na takav način da se proaktivno utvrde i isprave slabosti i da
se prednosti upotrijebe na najbolji mogući način, tako da se njihovi ciljevi upravljanja mogu
ostvarivati sa većom efikasnošću. Oni takođe predstavljaju instrumente za komunikaciju sa PA
“vlasnicima”, finansijerima ili ostalim direktnim učesnicima. Pitanja definisana u planu Upravljanja
predstavljaju polazne podatke za pripremu Poslovnih Planova i neophodnu osnovu za njihovu
pripremu, i oni se suštinski ne bi smjeli priređivati bez datih strateških polaznih podataka.
Poslovni plan ispituje “bazu korisnika”, robe i usluge, strategiju marketinga i implementacije za PA.
Poslovni plan takođe uzima u obzir strategije implementacije i prioritete za PA predviđene u planu
upravljanja. Različiti istraživači su naglasili potrebu da se poslovni planovi usaglase sa planom
upravljanja za datu oblasti i oni se u osnovi ne bi mogli ni napisati bez strateških polaznih podataka
definisanih u planovima upravljanja. Ne smije se zaboraviti da komercijalni aranžmani koji se
zaključuju ne smiju biti na štetu vrijednosti očuvanja, čak iako neki od njih izgledaju “veoma
privlačni” i “profitabilni”, s obzirom da misija PA suštinski nije ekonomske prirode. Istraživači su
takođe istakli da je poslovni plan osnovni alat za upotrebu u promjenjivom svijetu povećane
odgovornosti i potrebe da se snažno zalažemo za resurse u konkurentnom budžetskom okruženju (i
kod vlada i kod donatora).
Dobro skrojen poslovni plan će uključivati detaljan dugoročni finansijski plan (na oko 3 godine),
analizu postojećih i potencijalnih prilika za ostvarivanje dobiti i plan za kapitalizaciju ovih prilika.
Plan će vjerovatno uključivati analizu raspoloživih tokova prihoda, moguće uključujući fond
zadužbine, i način na koji se tokovi prihoda mogu zajednički primijeniti na upravljanje PA.
Ova analiza naročito može biti prvi korak u razvoju dugoročnog mehanizma finansiranja. Veoma
pojednostavljeno, poslovni plan daje jasnu sliku PA:
I. Finansijske potrebe za sprovođenjem aktivnosti predloženih po planu upravljanja
II. Potencijalni izvori prihoda za zadovoljavanje datih potreba
Stoga, poslovni plan:
i.
Ispituje vjerovatne tokove prihoda i troškova;
ii.
Uzima u obzir potrebe korisnika i njihovu mogućnost plaćanja;
iii.
I opseg dobara i usluga koje pruža PA.
4.7 Finansijski planovi
Finansijski plan predstavlja dio opšteg poslovnog plana kojim se utvrđuju zahtjevi za finansiranjem
PA, uključujući iznos i tajming datog finansiranja. Osiguravanje efikasnog upravljanja i
obezbjeđivanje dovoljnih finansijskih sredstava su od vitalne važnosti ukoliko PA treba da nastave
da pružaju benefite i ispunjavaju njihovu ulogu u konzervaciji biodiverziteta. Finansijski plan treba
da jasno izrazi budžetske potrebe za tekućim i budućim aktivnostim upravljanja koje su potrebne
kako bi se ostvarili ciljevi na način kako su navedeni u planu upravljanja. Finansijski planovi treba
da se često revidiraju, naročito u slučajevima kada se uslovi upravljanja naglo mijenjaju (npr.
prisustvo značajnijih novih prijetnji).
43
Slika 4.1: Veza između planova za Upravljanje, Poslovnih i Finansijskih planova
(Izvor: Smjernice za finansiranje zaštićenih oblasti za Upravnike zaštićenih oblasti, IUCN, 2000, str.23).
4.7.1 Sadržaj poslovnog plana
“Postoji veliki broj načina da se poslovni plan pripremi i da se definiše njegov sadržaj. Škole širom
svijeta obučavaju ljude za pripremu poslovnih planova i diskutuju o prednostima jednog pristupa
nad drugim. Eksperti su posvetili svoje živote i karijere proučavanju i osmišljavanju takvih
planova”. Bilo bi drsko preuzeti položaj kompetnog za ove debate a istraživanje odstupanja u bilo
kom detalju se nalazi izvan domena ove publikacije. Međutim, ključni elementi tipičnog poslovnog
plana su ukratko izloženi u ovom paragrafu i istražena je njihova relevantnost za upravljanje PA.
Suštinski, poslovni plan prilagođen za mala do srednja PA se sastoji od sledećih sastavnih blokova:
1. Izvršni pregled
2. Opis PA (PA istorija)
3. Marketinška strategija
4. Upravljanje
5. Finansijski plan
Sa pod-odjeljcima koji su prezentovani u nastavku mi želimo da privučemo pažnju na komponente
poslovnog plana, iako se struktura može prilagoditi. Poslovni planovi imaju različite veličine i
trajanja, ali je opšti princip da se informacije zadrže što je moguće sažetije. Za mala PA, poslovni
planovi mogu biti dugački samo nekoliko stranica, npr. 4-5 stranica. S obzirom da se većina PA u
SEE regionu kreću od (veoma) malih do srednjih, predložene smjernice su blago adaptirane prema
njihovoj veličini.
4.8 Plaćanje za očuvanje
PA širom cijelog svijeta je potrebna finansijska održivost. To predstavlja sposobnost jedne zemlje
da zadovolji kompletne troškove koji su povezani sa upravljanjem PA; s jedne strane, moramo uzeti
u obzir ponudu koja se odnosi na dodatno finansiranje , dok sa druge strane moramo uzeti u obzir
potražnju koja se odnosi na upravljanje finansijskim potrebama.
Održivo finansijsko planiranje se sastoji of finansijskih analiza, strategija smanjenja troškova,
procjene mehanizama ostvarivanja prihoda, reforme zakonskog i institucionalnog okvira i
implementacije finansijskog plana. U cilju ostvarivanja finansijske održivost, moraju se izvesti gore
navedene akcije.
44
4.9 Izvori finansiranja
Izvori finansiranja i Finansijski mehanizmi se mogu podijeliti u tri veće grupe, zasnovano na
Lokalnim, Nacionalnim i Međunarodnim razmjerama.
Zasnovano na izvoru finansija, postoje tri glavna izvora:
· Vladini izvori (budžet domaće vlade i inostrana pomoć),
· Dobrovoljni izvori (privatne dobrovoljne donacije),
· Tržišta i poslovi naročito kroz turizam ali takođe i kroz zelena tržišta, ekološke fondove i
razmjene dug-za-prirodu*p.p. (*dio inostranog duga zemlje u razvoju se oprašta u
zamjenu za lokalne investicije u mjere očuvanja životne sredine).
Izvori se mogu podijeliti u 5 grupa fondova:
· Domaći vladini budžeti,
· Međunarodna pomoć,
· Multilateralni fondovi,
· Bilateralni donatori,
· Privatni i
· Komunalni fondovi.
4.10 Stvaranje fondova
Stvaranje fondova je od suštinskog značaja za ohrabrivanje očuvanja. Ne samo da obezbjeđuje
snažnije inicijative za očuvanje biodiverziteta i održivog korištenja uopšteno, već takođe
obezbjeđuje finansije za PA. Postoje četiri najčešće korištena tipa:
· Fiskalni instrumenti;
· Podjela benefita i podjela prihoda;
· Podjela troškova upravljanja nad PA i njihovih sadržaja; i
· Investicije, kreditni i preduzetnički fondovi.
4.11 Finansijski mehanizmi
4.11.1 Finansijski mehanizmi na lokalnom nivou
Naplaćivanje za robe i usluge predstavlja osnovni izvor prihoda za PA. Ono može pomoći da se
stvore ili ojačaju finansijske inicijative za proizvođače i potrošače kako bi se pružila podrška
očuvanju biodiverziteta i održivom korištenju, kao i prikupljanju novih fondova za PA (kroz
turističke naplate, naknade za eksploataciju resursa, plaćanja za usluge ekosistema, itd.).
Naplaćivanje se može koristiti direktno (npr. takse za korisnike), složenije (npr. marketing vezan za
cilj), uz pomoć volontera (npr. individualne donacije), itd.
Takse za korisnike
Termin pokriva širok spektar mogućnosti kao što su: ulaznice; takse za pristup specijalnim
atrakcijama; takse za parking, kamping i piknik sadržaje; takse koje se naplaćuju koncesionarima
koji ostvaruju profit od toga što drže sadržaje u kojima se nudi smještaj, hrana i piće, vodiči, čamci
za ronjenje ili pecanje (ove takse obuhvataju takse koje se mogu naplaćivati za izdavanje licenci za
rad i/ili takse po-osobi koje oni naplaćuju); i takse za dozvole za jahting ili krstarenje. Na primjer:
West Coast Trail prima 10,000 korisnika svake godine, od koji svaki plati $95 u korisničkim
taksama (ulaznice, takse za upotrebu opreme, takse za specijalne znamenitosti, itd.).
Marketing vezan za cilj (CRM)
CRM predstavlja prodaju artikala (koje primarno čine nematerijalne stvari) čija glavna vrijednost
leži u kupčevom znanju o pomaganju konzervacije. Ključ za uspjeh leži u izboru kombinacije
izvora finansiranja, koja pruža povrat na investiciju i neprekidnu raznolikost izvora finansiranja.
45
Programi usvajanja
Programi usvajanja se koriste širom svijeta za generisanje prihoda za specifične lokacije, vrste ili
projekte, npr. Partneri na očuvanju prirode (Nature Conservancy partners) u Gvatemali, Panami,
Kosta Riki i ostalim zemljama prikupljaju novac za zaštitu parkova i fondove zadužbina tako što
prodaju isprave za ralo ili hektar PA. Za oko 35$ do 120$ US, donator prima serifikat kojim se
potvrđuje da je on/ona usvojio/la ralo parka i njegov biljni i životinjski svijet.
Korporativne donacije
Mnoge korporacije postaju zainteresovane za pružanje pomoći prilikom aktivnosti konzervacije. To
jest, do nekog nivoa, vođene su željom da razviju “zeleniju” predstavu o svojoj kompaniji u
javnosti, ali su isto toliko često pokretane istinskim osjećajem odgovornosti za životnu sredinu.
Najsaosjećajnije kompanije će vjerovatno biti one kojima je potrebno da učvrste predstavu o sebi u
javnosti, npr. kompanije koje vrše eksploataciju resursa ili one koje imaju direktno učešće u uspjehu
područja pod konzervacijom ili programa (linije za krstarenje, hoteli, industrija hrane i pića,
industrije putovanja, fotografije).
Individualne donacije
Uopšteno, najjednostavniji način za prikupljanje novca je od pojedinaca u smislu da nema ponuda,
krajnjih rokova ili smjernica. Pojedinci su takođe najfleksibilniji subjekti i za njih je najveća
vjerovatnoća da će dati donacije koje se mogu iskoristiti u skladu sa sopstvenim prioritetima koje
imaju upravnici PA. Izazov je prepoznati pojedince za koje postoje vjerovatnoća da će biti voljni da
daju a zatim zatražiti od njih da prilože doprinos [10].
Planirano davanje
Dobrotvorne donacije izvršene putem testamenta ili poreza na nasljedstvo, ili putem ostalih
mehanizama kao što su osiguranje i godišnaj renta, danas predstavljaju jedan od najbrže rastućih i
najunosnijih aspekata dobrotvornog davanja u razvijenim zemljama. Postoje mnoge opcije koje
stoje na raspolaganju individualnim donatorima, a koje obuhvataju:
· Naznačavanje poklona za PA ili organizaciju koja se bavi konzervacijom u testamentu;
imenovanje organizacije koja se bavi konzervacijom za korisnika u polisi životnog osiguranja;
· Doniranje imovine ili obaveznica sa ili bez odredaba o nekretninama tokom donatorovog života
(pravo da nastavi da živi u ili da koristi nekretninu tokom trajanja njegovog/njenog životnog
vijeka) ili doživotnog prihoda od obaveznica; osnivanje dobrotvornih povjereništava; i kupovina
godišnjih renti.
Članstva na Lokaciji i šeme prijateljstva
Nasuprot konceptu taksi za korisnike plaćanje-po-posjeti, programi članstva obezbjeđuju vozilo za
dobrovoljnu podršku od strane klijentele koja može ili ne zaista posjetiti PA. To može uzeti oblik
programa Prijatelji Parka ili saradnje sa postojećim NVO organizacijama, a pruža izvrsnu priliku da
se individualni doprinosi usmjere direktno na upravu PA. Osoblje može prikupljati donacije na licu
mjesta ili može uzimati informacije o posjetiocima (imena i adrese) za kasnije kontaktiranje radi
prikupljanja sredstava.
4.11.2 Finansijski mehanizmi na nacionalnom nivou
Inovativni finansijski mehanizmi, koji su raspoloživi isključivo na nacionalnom nivou (više u
visoko i srednje razvijenim zemljama):
Porezi, dažbine, naplate i poreski podsticaji
Moć vlada da oporezuju se može iskoristiti na mnoštvo načina za prikupljanje sredstava za
konzervaciju:
46
-
Turistički porez – na cijenu hotelskih soba;
Porezi na prodaju rekreacione opreme, šumske koncesije, dozvole za ribolov, lov, ili
snimanje i računi za utrošenu struju i vodu, itd.
Šeme za odbijanje od poreza
Mnoge zemlje dozvoljavaju odbijanje od poreza radi doprinosa prirodnim ili kulturnim lokacijama
ili fondovima. Takvi sistemi su se naročito pokazali uspješni u zemljama u kojima su porezi na
prihod djelotvorni pri naplati od zaposlenih i tamo gdje postoji etika davanja.
Grantovi iz privatnih fondacija
Filantropske fondacije takođe pružaju značajne iznose finansiranja za aktivnosti konzervacije u
zemljama širom cijelog svijeta. Dok se one najbogatije nalaze u SAD, one takođe postoje i u
ostalim dijelovima razvijenog svijeta a sada sve više i u izvjesnim zemljama u razvoju, takođe.
Nacionalni fondovi za zaštitu životne sredine
Dati fondovi predstavljaju efikasan mehanizam za dugoročno finansiranje aktivnosti konzervacije,
za koje je često potrebno mnogo godina stalnog finansiranja kako bi se ostvarili njihovi ciljevi.
Razmjena duga
Razmjena duga predstavlja sredstvo kojim se kako olakšava teret duga zemalja u razvoju tako i teret
investiranja u prirodne i kulturne zaštićene loakcije. Razmjena duga se izvodi kada zemlja ima dug
koji ne može finansirati a kreditor počinje da prodaje dug po nižoj cijeni. Kupac (obično je to NVO
ili upravnik povjereničkog fonda) kupuje dug od kreditora a zatim pristupa vladi zahtjevajući otkup
ili po nominalnoj vrijednosti ili po izvjesnoj, pregovorima postignutoj, višoj vrijednosti.
Nacionalne i provincijske lutrije
Lutrije predstavljaju vid kockanja gdje pojedinac kupuje tikete itd., koji se zatim izvlače za nagradu
(uobičajeno dio zarade od prodaje tiketa).
Plaćanje javnih roba i usluga
Plaćanja i transferi za javna dobra i usluge koje pružaju zaštićene lokacije i područja postaju sve
više uobičajena. Ovaj mehanizam je koristan stoga jer je fleksiibilan i koristi činjenicu da PA
pružaju niz javnih roba i usluga.
Šeme donacija na radnom mjestu
Šeme donacija na radnom mjestu pružaju efikasan i djelotvoran način za pojedinačne zaposlene da
naprave donacije za dobrotvorne ciljeve preko svog poslodavca. Šeme rade tako što se zaposlenima
omogući da naznače odbitak od njihove zarade prije oporezivanja, koji se usmjerava preko
poslodavca na dobrotvornu organizaciju koja je obračunski zavod koji raspoređuje sredstva
dobrotvornim organizacijama članicama.
Finansijski mehanizmi na međunarodnom nivou
Multilateralne banke
Očuvanje biodiverziteta sve više ostvaruje korist od pomoći multilateralnih razvojnih banaka, kao
što su Svjetska Banka, Azijska Razvojna Banka i Afrička Razvojna Banka.
Globalni Fond za Zaštitu životne sredine (GEF)
GEF je osnovan kako bi se unaprijedila međunarodna saradnja i kako bi se finansirale akcije koje su
usmjerene na rješavanje četiri kritične prijetnje globalnoj životnoj sredini:
- Gubitak biodiverziteta (tu djeluje kao ogranak za finansiranje Konvencije o biološkom
diverzitetu - CBD),
47
-
Klimatske promjene,
Degradacija međunarodnih voda, i
Osiromašenje ozona.
Bilateralne razvojne agencije za saradnju
Poput multilateralnih razvojnih banaka, bilateralne agencije poput CIDA (Kanada), DANIDA
(Danska), JICA (Japan), NORAD (Norveška), SIDA (Švedska), SDC (Švajcarska), USAID
(Sjedinjene Države) i razvojni program za pružanje pomoći Evropske Unije često imaju misije za
smanjenje siromaštva sa biodiverzitetom kao komponentom njihovih programa rada. Mnoge od
ovih organizacija su u obavezi, kroz ratifikaciju CBD od strane njihovih vlada, da investiraju u
očuvanje biodiverziteta (izuzev Sjedinjenih Država, koje, u vrijeme objavljivanja ovog dokumenta,
nisu ratifikovale CBD).
Fondacije sa međunarodnim djelokrugom rada
Fondacije stvaraju bogati pojedinci, grupe ili korporacije koji žele da dio svog bogatstva daju na
ciljeve koje podržavaju. Međunarodne ne-vladine organizacije sa međunarodnim djelokrugom rada.
Izvjestan broj ne-vladinih organizacija (NVO), poput WWF, Conservation International, i The
Nature Conservancy, imaju značajne fondove da podupru aktivnosti konzervacije i rad na
međunarodnom nivou. Ove organizacije uobičajeno imaju svoje sopstvene ciljeve, svrhe i aktivnosti
kao i članove i partnere sa kojima sarađuju.
4.11.3 Alternativni finansijski mehanizmi
Ovaj odjeljak predstavlja ukratko izvjestan broj inovativnih pristupa međunarodnom finansiranju
PA koji se nalaze u razvoju, ili bi se mogli razviti:
- Pomjeraji ugljen dioksida – Projekti pomjeranja ugljen dioksida bi se mogli razviti iz Kjoto
Protokola UN Okvirne Konvencije o klimatskim promjenama. Oni se fokusiraju na
smanjanje koncentracije gasova koji stvaraju efekat plastenika u atmosferi. Šume vežu
ugljenik u svojoj biomasi, i njihova konzervacija se može vršiti iz razloga klimatskih
promjena.
- Inovativni načini za korištenje Interneta – Internet ima potencijal za razvoj izvjesnih
inovativnih mehanizama za međunarodne napore na prikupljanju sredstava. Jedan takav
primjer je The Hunger Site / Sajt gladi (www.thehungersite.com) koji ima za cilj smanjenje
gladi širom svijeta. Sajt omogućava ljudima da uče o gladi a korisnici mogu, putem
registracije na sajtu, doprinijeti da sponzor sajta ili firma koja se oglašava na sajtu izvrše
doprinos hrane Programu za Hranu Ujedinjenih Nacija (United Nations Food Program).
- Globalni fondovi za zaštitu životne sredine i kulture - Globalni fondovi za zaštitu životne
sredine i kulture predstavljaju mehanizme za distribuciju finansijskih sredstava na ciljeve
koji to zaslužuju. Takvi fondovi prikupljaju prihode iz bilo kog od naprijed pomenutih
mehanizama i onda su odgovorni za usmjeravanje tih sredstava prema lokacijama za zaštitu
životne sredine ili kulturnim lokacijama na način koji je pravedan, odslikava globalne
prioritete i administrativno je efikasan.
Vježba
Upitnik br. 4.2
Finansijski mehanizmi za TBR Skadarsko jezero
Iskoristite sledeću tabelu da rangirate važnost različitih finansijskih mehanizama za region
Skadarskog jezera.
Mehanizmi i njihova relevantnost
Korisničke takse
visoka
srednja
niska
48
Marketing vezan za cilj (CRM)
Korporativne donacije
Individualne donacije
Planirano davanje
Članstvo u Lokaciji i šeme prijateljstva
Porezi, dažbine, naplate i poreski podsticaji
Šeme odbijanja od poreza
Grantovi iz privatnih fondacija
Nacionalni fondovi za zaštitu životne sredine
Razmjena duga
Nacionalne i provincijske lutrije
Plaćanja javnih roba i usluga
Šeme donacija na radnim mjestima
Multilateralne banke
Globalni Fond za Zaštitu životne sredine
(GEF)
Bilaterane razvojne agencije za saradnju
Fondacije sa međunarodnim djelokrugom
rada
Pomjeranje ugljen dioksida
Inovativni načini za korištenje Interneta
Globalni fondovi za zaštitu životne sredine i
kulture
49
Brošura 4.1
Moguće kategorije Programskih oblasti
U nastavku su dati primjeri dva različita pristupa planiranju finansija za PA. Možete iskoristiti ovu
listu da ponudite ideje o mogućim programskim oblastima koje će najbolje odgovarati vašem
budžetskom procesu.
*Za pristup Poslovnog Planiranja za Zaštićena područja, funkcionalne oblasti su date masnim
slovima a programske oblasti su date u kurzivu, dok su za Dugoročno Finansijsko Planiranje
programske oblasti date masnim slovima a pod-programi u kurzivu.
Poslovno Planiranje za Zaštićene Oblasti
Dugoročno poslovno planiranje za
programske oblasti
Upravljanje i zaštita resursa
Patroliranje i Sprovođenje zakona
Naučni Monitoring i Istraživanje
Restauracija staništa
Upravljanje kulturnim resursima
Zaštita i Upravljanje
Zaštita
Zemljište pod konzervacijom
Upravljanje prirodnim resursima
Istraživanje
Razvoj i dopiranje do zajednice
Formalno ekološko obrazovanje
Dopiranje do zajednice i pružanje
informacija
Angažman direktnih učesnika
Održivi prihodi za održavanje i obuka
Program kompatibilne upotrebe
Obrazovanje o zaštiti životne sredine
Eko-turizam
Šumski-resursi
Poljoprivredne namjene
(Upotreba vode)
Dopiranje do zajednice
Komercijalne i prikladne namjene
Turizam i rekreacija
Ribarstvo
Šumski proizvodi
Servisi zaštite životne sredine
Specijalne komercijalne namjene
Administrativni Program
Upravljanje i finansije
Operacije i Održavanje
Obuka
Uprava, Administracija i Operacije
Opšta uprava i administracija
Finansijska uprava i administracija
Partnerski odnosi
Marketing
Operacije i održavanje objekata
50
UPITNIK 4.3A MATRICA ISPLATE NADOKANADA: IDENTIFIKACIJA KOMPANIJA I POSLOVA KOJI IMAJU UTICAJ NA PA RESURSE
Kompanije, poslovi i
industrijske grane
Inventar aktivnosti
Primarni
direktni
učesnik
Sekundardni
direktni
učesnik
Ciljni resursi od
kojih zavise
Uticaji na ciljne
resurse (uzrok
opterećenja)
Industrija
Energetska i komunalna
industrija
Vodosnabdijevanje
Rudarska industrija
Poljoprivreda
Biotehnologija
Proizvodne kompanije
Stoka
UPITNIK 4.3B MATRICA ISPLATE NADOKANADA: PROCJENA POTENCIJALA KOMPANIJA I POSLOVA DA PLATE
Skala relativnog rangiranja se kreće od 1 do 5 s tim da je 5 najveća ocjena
Kompanija, Posao,
Industrija
(prenijeti iz 3.5A)
Finansijski
kapacitet za
plaćanje
Trenutni ili Povoljan zakonski
potencijalni okvir za plaćanje
Relevantni
prethodni
pravni
slučajevi
Postoje specijalni
odnosi na koje se Ukupan zbir
može osloniti
51
52
5. INFORMISANJE O TBR: UKLJUČIVANJE ŠIRE JAVNOSTI
Tokom nedavnih godina, komunikacije su preuzele veoma odlučnu ulogu prilikom utvrđivanja
uspjeha (ili neuspjeha) projekta vezanog za teritoriju, poput projekata o Rezervatima Biosfere.
Počevši od naziva, Rezervat Biosfere, koji u mnogim slučajevima podsjeća na stari koncept
‘odlaganja na stranu’ oblasti iz čisto konzervacijskih svrha. To ne pomaže da se nove ideje vezane
za ovu važnu namjenu prenesu na valjan način. Unatoč velikom broju direktnih učesnika koji su se
zalagali za promjenu naziva, tokom poslednje plenarne diskusije o ovom pitanju tokom 3. Svjetske
Konferencije o rezervatima biosfere (Madrid, 2008) nije postignut konsenzus o zvaničnoj zamjeni
naziva. Kao reakcija na to, izvjesne zemlje su odlučile da koriste neke druge nazive, npr. Regioni
Biosfere (kao u Austriji) da bi označile BR.
5.1 Šta je to komunikacija i zašto nam je potrebna
Komunikacija znači mnogo različitih stvari za mnogo različitih ljudi. Da li je to nauka ili
umjetnost? Da li je povezana sa učešćem javnosti, socijalnim marketingom ili obrazovanjem? Da li
se tu radi o kazivanju ili slušanju?
Zašto komunikacija predstavlja važan dio
Bez obzira da li nam se to sviđa ili ne, komunikacija predstavlja dio skoro svakog PA. Ukoliko vaš
BR ima bilo koji od sledećih ciljeva, strateška komunikacije se može iskoristiti kao alat koji će
pomoći da se oni ostvare:
· Informisanje ostalih o tome šta je vaš T/BR i šta radi, naročito o njegovim benefitima za
životnu sredinu
· Ohrabrivanje ostalih da izvedu izvjesne aktivnosti potrebne za ostvarenje T/BR ciljeva
· Podizanje nivoa svijesti o pitanjima i rješenjima
· Ohrabrivanje ljudi da uzmu učešće u izvjesnim aktivnostima
· Nagovaranje ili ubjeđivanje ljudi da vjeruju u ili prihvate nove ideje ili rješenja
· Mijenjanje izvjesne vrste ponašanja među izvjesnim ljudima
· Obrazovanje ili obučavanje ljudi za način na koji će primjenjivati nova rješenja
Šta ne treba raditi sledeće
treba da predstavlja integralni dio vašeg BR plana u dijelu u kome se opisuju aktivnosti i alati koji
će se koristiti za ostvarivanje ciljeva vašeg projekta. Nažalost, to nije uvijek slučaj.
Kada PA menadžeri propuste da uključe komunikacije u svoje PA planove, to znači da nije
postojalo razmatranje načina na koji se komunikacije mogu koristiti kao strateški alat. Ne postoje
fondovi za plaćanje ljudima da razviju i implementiraju komunikacione strategije. Ne postoje
raspoloživi resursi za razvoj ili implementaciju komunikacionih aktivnosti i proizvoda.
Strateško planiranje komunikacija od početka
Kad god je vaš BR usmjeren prema diseminaciji informacija, podizanju nivoa svijesti, promjeni
pristupa ili ohrabrivanju ljudi da preduzmu akciju, moraćete prilikom planiranja uzeti u obzir
strateške komunikacije. To bi moglo predstavljati kompletan zaseban dio plana ili bi moglo biti
uključeno kao ključni alat širom različitih komponenti vašeg plana.
U cilju osiguranja najefikasnije upotrebe komunikacija, razvoj odvojene strategije komunikacija je
takođe dobra ideja. Razvoj strategije komunikacija ne mora da postraje mjesecima niti da košta
hiljade dolara. Sve što je potrebno je jednostavno razumijevanje načina na koji se pravi takva
53
strategija i posvećena volja da se pruže odgovori na izvjesna osnovna, fundamentalna pitanja o
tome šta želite da postignete sa vašim komunikacijama.
Mnogi projektni menadžeri misle da razvoj strategije komunikacija jednostavno znači više
nepotrebnog administrativnog rada. Pogrešno! Ulaganje u pametno planiranje komunikacija na
početku će se otplatiti mnogo puta u boljim odnosima i boljim rezultatima.
Evo jednostavnog primjera. Umjesto odluke da napravite “neke postere o projektu”, strateške
komunikacije će vam pomoći da se:
· fokusirate na to do koga tačno želite da dođete
· šta je to što želite da oni misle ili rade
· raspoznate tačno koji su to proizvodi ili aktivnosti koji pružaju najefikasniji način za
komunikaciju sa njima.
Moderni pristup, Internet
U cilju uključivanja šire javnosti u različite faze uspostavljanja BR, upotreba Interneta je postala
ključan faktor. Pored zvanične MaB web stranice (pogledajte Sl. 5.1) stvaranje specifičnih portala je
postao veoma uobičajen način za promovisanje ideje o BR.
Web sajt sve više i više ima za cilj da podijeli sa širom javnošću ideju o osnivanju BR od samog
početka: elektronska platforma, zapravo, omogućava da se projekat predstavi veoma širokoj publici
i da se preko Interneta prikupe komonetari i primjedbe, kao i da se organizuju platforme za
elektronsko-upravljanje.
54
Na sledećim stranicama, predstavljene su tri web stranice tri različita BR u Evropi kako bi se
ilustrovali različiti pristupi prilikom predstavljanja iste ideje. Na Sl. 5.2 predstavljen je Rezervat
Biosfere ‘Wienerwald’, u Austriji. Struktura sugeriše širok spektar aktivnosti koje organizuje BR,
koje se kreću od onih vezanih za biodiverzitet do rekreativnih aktivnosti. Takođe je evidentno da
sam izbor imena ‘Park Biosfere’ odslikava Austrijsku interpretaciju nedavne želje da se promijeni
zvanični naziv. Velike naslovne slike simbolizuju ključnu poruku: da je očuvano prirodno
okruženje mjesto u kome postoji razvnoteža između čovjeka i prirode.
Sledeća slika (5.3) ilustruje slučaj ‘Rohn Rezervata Biosfere’ u Njemačkoj; opis područja je
predstavljen na takav način da dobro ilustruje glavne karakteristike BR. Pored toga, na web stranici
postoji i video zapis, koji prikazuje bolje od mnogih riječi karakteristike ovih područja širom svijeta
i zašto se oni smatraju tako važnim za Njemačku (‘model region sa globalnom reputacijom’ kako ih
oni nazivaju).
55
56
57
58
Vježba
Upitnik 5.1
Predstavljanje TBR ‘Skadarsko jezero’ široj javnosti
Iskoristite sledeću tabelu da naznačite koji su to najvažniji asepkti koje treba iskoristiti prilikom
predstavljanja TBR Skadarsko jezero širokoj javnosti i najbolji način da se to ostvari
Aspekti i sredstva
promocije
Vladajuća struktura
Glavne aktivnosti
Rekreativne aktivnosti
Naučne aktivnosti
Aktivnosti konzervacije
Aktivnosti na
prikupljanju sredstava
Aktivnosti umrežavanja
Aktivnosti ekonomskog
razvoja
Međunarodne aktivnosti
Sastanci i
seminari
Novine i novinski
članci
Televizija
Web
Upitnik br. 5.2
Vježba će vam pomoći da razvijete radnju vaše priče koja vas vodi do vašeg “sažetog
saopštenja” (poruke koju želite da prenesete vašoj publici)
1. Šta predstavlja
problem ili sporno
pitanje?
2. Šta je vaše rješenje?
3. Šta želite od vaše
publike?
4. Na koji način će oni
ostvariti benefite od
toga?
5. Razvijte vašu poruku:
6. Ponovite vašu poruku
na drugi način:
7. Sada pojednostavite
vašu poruku
8.: Koje je vaše sažeto
saopštenje (poruka koju
želite da im ostavite)?
59
60
6. ODRŽIVI TURIZAM
Turizam predstavlja rastući ekonomski sektor u svjetskim razmjerama, kao i u Jugoistočnoj Evropi.
Pa ipak, rastući kvantitativni trendovi ne znače automatski direktan benefit za životno okruženje i
lokalnu populaciju. U mnogim slučajevima, pokazalo se obrnuto. U okviru širokog spektra
inicijativa koje su trenutno postrojeće na međunarodnom nivou, postroji jedan alat koji izgleda
naročito adekvatan za TBR Skadarsko jezero; to je naime, Evropska Povelja za Održivi Turizam u
Zaštićenim Područjima.
6.1. Evropska Povelja za Održivi Turizam u Zaštićenim Područjima
Evropska Povelja za Održivi Razvoj (ECST) predstavlja inicijativu koju je promovisala
EUROPARC Federacija u cilju razvoja programa dobre prakse za održivi turizam u zaštićenim
područjima.
Povelja predstavlja dobrovoljni i ugovorni alat između Parka, turističkih preduzeća, lokalne
populacije za razvoj programa turizma koji omogućava održivo upravljanja zaštićenim područjima.
Povelja je kombinacija između:
· procesa participatornog planiranja
· sistema upravljanja i revizije zasnovanog na stalnom porastu performansi.
Participatorni proces, izgrađen kroz saradnju između javnog sektora, privatnog sektora i lokalne
populacije, omogućava pripremu Akcionog Plana koji implementira strategiju zaštićenog područja
u Održivom Turizmu. Nakon što je Akcioni Plan pripremljen, proces revizije, koga sprovodi
komisija eksperata poslatih od strane Europarc-a, provjerava stvarnu uključenost učesnika i kvalitet
pristupa održivosti u Akcionom Planu. Pozitivna revizija omogućuje potvrdu zaštićenog područja
kao područja zaštićenog poveljom.
ECST je sistematizovana na tri nivoa:
· Povelja za zaštićena područja kao turističke destinacije
· Povelja za turistička preduzeća koja djeluju u zaštićenim područjima ili u obližnjim
područjima
· Povelja za turoperatore.
6.1.1 Održivi turizam za zaštićena područja
Povelja je za individualna zaštićena područja svih vrsta. Njena implementacija od strane nadležnih
za zaštićeno područje povlači sa sobom sprovođenje procjene potreba područja (problemi i prilike)
prepoznatih i prihvaćenih od strane lokalnih partnera. Cilj ovog pristupa je da se pronađe
najadekvatniji budući smjer za turizam kroz čitavo područje. Strategija koju zaštićeno područje
naknadno predloži u okviru konteksta Povelje mora biti razvijena i implementirana u partnerstvu sa
lokalnim predstavnicima turizma, ostalim poslovnim sektorima, lokalnim stanovništvom i vlastima5.
6.1.2 Održivi turizam za lokalna turistička preduzeća
Povelja predstavlja okvir za osiguranje uključenosti lokalnih turističkih preduzeća sa sjedištem u
zaštićenim područjima. Lokalna preduzeća predstavljaju bitne partnere nadležnima zaštićenih
područja prilikom razvoja strategije turizma područja i ona moraju biti uključena u ovaj proces na
način kako je opisano u Odjeljku I (pogledati iznad).
EUROPARC Federacija, Evropska Povelja za Održivi Turizam u Zaštićenim Područjima, puni tekst, Ažurirana
verzija iz oktobra 2002, str. 2 i 3.
5
61
Odjeljak II Povelje predviđa prenošenje ove uključenosti u sledeću fazu, omogućujući turističkim
preduzećima koja rade sa nadležnima zaštićenog područja da ostvare individualno priznanje kao
potpisnici Povelje. Ovo će sa sobom povući procjenu situacije od strane respektivnog preduzeća
svih njegovih aktivnosti, tj. ravnoteže između onoga što se nudi i onoga što posjetioci očekuju, i
mjera koje će biti preduzete kako bi se unaprijedilo lokalno naslijeđe. Prilikom pokretanja
preduzeća takođe treba uzeti u obzir životnu sredinu i održivi razvoj. Preduzeće će formulisati svoje
sopstvene ideje za održivi turizam i njihovu praktičnu primjenu, u partnerstvu sa zaštićenim
područjem6.
6.1.3 Održivi turizam za turoperatore
Ovaj odjeljak predstavlja okvir za osiguravanje učešća turoperatora koji unose principe održivog
razvoja u svoje turističke proizvode i koji organizuju ture do i u okviru zaštićenih područja.
Turoperatori koji rade pod ovim okvirom će se složiti da rade u partnerstvu sa nadležnima
odgovornim za strategiju u zaštićenom području i lokalnim provajderima turističkih usluga,
analizirajući kompatibilnost njihovih proizvoda sa ciljevima područja. Protok posjetilaca koje
privuku u područje ne smije uništiti naslijeđene resurse koje su turisti došli da vide.7.
6.1.4 Benefiti usvajanja povelje
Usvajanje Povelje ne predstavlja samo dobrovoljno obavezivanje prema lokalnim učesnicima ili
održivom turizmu, već ono takođe znači usvajanje kooperativnog pristupa u kome saradnja
dozvoljava veće individualne i kolektivne beneficije od konkurencije.
Saradnja je zasnovana na dijeljenim elementima koji olakšavaju zajednički život: osjećaj
pripadnosti, uključenosti u projekat zajednice koji ima dugoročnu perspektivu.
Donja tabela prikazuje benefite
BENEFITI ZA ZAŠTIĆENA PODRUČJA
- Osnova za ojačavanje odnosa sa direktnim učesnicima u lokalnom turizmu i široj turističkoj industriji
- Prilika za uticaj na razvoj turizma u području
- Važniji profil u Evropskoj areni koji će imati kao područje posvećeno održivom turizmu
- Odnosi sa javnošću i prilike za podizanje nivoa svijesti kod posjetilaca i lokalnih i nacionalnih medija
- Prilika za rad sa i učenje od ostalih Evropskih “Parkova Povelje” u mreži
- Korisna interna i eksterna procjena, koja vodi do novih ideja i poboljšanja
- Veća kredibilnost među potencijalnim partnerima koji će obezbjeđivati finansijska sredstva
BENEFITI ZA TURISTIČKA PREDUZEĆA
- Biće prepoznata na Evropskom nivou
- Razvoj novih komercijalnih prilika, putem:
o ciljanja na nova tržišta koja privlače zaštićena područja
o ponude nove vrste turizma zasnovanog na otkrivanju životne sredine
o stvaranje van-sezonskog turizma
o stvaranje partnerstva sa ostalim ekonomskim sektorima u području
o primanje informacija o broju turista u zaštićenim područjima i očekivanom broju sadašnjih i
budućih posjetilaca (putem koordinacije statističkih podataka)
- Unaprijeđenje ponuđenog kvaliteta turizma, putem:
o bolje organizacije turizma u području kao cjelini
o pružanje visoko-kvalitetnih informacija o zaštićenom području
- Racionalizovanje troškova putem:
o boljeg upravljanja vodom, energijom i zemljištem i putem kupovine lokalnih proizvoda i usluga
o dobijanje savjeta i pomoći za ekološki orijentisane metode upravljanja
BENEFITI ZA TUROPERATORE
- Biće priznati na Evropskom nivou
6
7
EUROPARC Federacija, Evropska povelja ..., str. 3
EUROPARC Federacija, Evropska povelja ..., str. 3
62
-
-
-
Razviće nove poslovne prilike, putem:
o usmjeravanja na klijente koji imaju ekološku svijest
o ponude proizvoda koji zadovoljava očekivanja novih Evropskih klijenata
o formiranja partnerstva sa putničkim kompanijama iz ostalih Evropskih zemalja
o stvaranje van-sezonskog turizma
Ojačaće kvalitet svog proizvoda putem:
o pružanja boljeg prijema za svoje klijente u zaštićenom području
o uključivanja lokalnog stanovništva tokom posjete
o podrške od strane zaštićenog područja tokom odvijanja praznika
o uključivanja pomoći na izabranim lokacijama, raspoloživosti osoblja zaštićenog područja,
o pomoći pri identifikaciji lokalnih osoba koje treba sresti tokom posjeta, itd.
Povećati zadovoljstvo posjetioca putem:
o iskazivanja posvećenosti razvoju održivog turizma u zaštićenim područjima
o učešća u malim grupama u pratnji kvalifikovanih vodiča.
Vježba
Upitnik br. 6.1
Kreiranje pregleda atrakcija za područje TBR Skadarsko jezero
Koristeći donju tabelu, navedite najvažnije atrakcije područja TBR Skadarskog jezera i rangirajte ih
po važnosti.
Atrakcije
Važnost (na skali od 1-5, 1 je najniže)
63
ZVANIČNA MAB DOKUMENTA
(na raspolaganju su online na the www.unesco.org/mab)
1. Seviljska Strategija za Rezervate Biosfere i Statutarni Okvir za Svjetsku Mrežu Rezervata
Biosfere (1995)
2. Madridski Akcioni Plan (2008)
3. Drezdenska Deklaracija (2011)
4. Obrazac za označavanje biosfere (2011)
64

OČUVANJE „EVROPSKOG AMAZONA“

rezervat biosfere mura-drava-dunav, potencijal za održivi razvoj

Čovjek i zdravstvena kultura, TV Jabuka, ožujak, 2015.

. tajna se duže pamti nego jasna istina. Znaš li šta je najljepše u

Tekst 1 ČOVJEK KOJI JE PREZIRAO STROJEVE Kada je Cekung

Prezentacija (pdf 2624KB)

Hagiotherapija

Dragi župljani, u mjesec studeni ulazimo blagdanom Svih svetih

Izvješće u Večernjem listu

pdf , Hrvatski, Str. 418