KLASJE - Korice spolja.indd 1
KLASJE naših ravni 7-8, 2013.
ČASOPIS ZA KNJIŽEVNOST, UMJETNOST I ZNANOST 7-8, 2013.
11/26/2013 7:14:18 PM
ALOJZIJE STANTIĆ (ŠILAR) rođen je 4.
svibnja 1929. godine u Stantićevom šoru
subatičkog atara. Odrastao je na salašu u
Đurđinu. Diplomirao je na Višoj ekonomsko-komercijalnoj školi. Također, završio je
i Školu rezervnih oficira (1949.-1951.). Kad
je učenosti riječ voli isticati da je jedan od
posljednjih volara, do 1947. godine, kada su
njim u obavezi oduzeli i zadnji par volova.
Sređenu građu vlastitih iskustava o tom i
kasnijim razdobljima kani objaviti u knjizi:
Od bika do vola, iz koje do sad nije objavio
ni jednu pojedinost.
Oko 40 godina je radio na održavanju i
prometu poljoprivrednih strojeva. Godine
1947. zaposlio se u Polojoprivrednoj mašinskoj stanici u Subotici gdje je radio u službi održavanja i korišćenja traktora, vršalica i dr. U dvije sezone vršidbe radio je
na vršalici gdje je upoznao taj posao i način rada tog stroja.
Radni vijek je proveo na poslovima prometa traktora i poljoprivrednih strojeva, a zadnjih 20 godina radio je u Subotici
kao rukovodilac Poslovnog centra zagrebačke Poljoopskrbe.
Iako je živio u gradu radi posla je bio u stalnom kontaktu sa
salašarima i salašima. Cijeli je radni vijek proveo u poslovima
sa salašarima i živio med salašima.
Kroz 12 godina bio je u član Organizacionog odbora Dužijanca gdje je pomagao na održavanju smotre Takmičenje
risara i nekoliko puta Velikog prela. Osmislio je i s Lazom
Vojnić Hajdukom 1993. započeo ostvarivati koncepciju
da ovom smotrom prikažu, odjednom i na jednom mjestu,
razvoj risa (ručne žetve) od srpa do kombajna. Tu zamisao su
prvi ostvarili među sličnim priredbama u Srednjoj Europi, a
na Takmičenju risara je stručni komentator za risarski posao i
rad poljoprivrednih strojeva u žetvi i vršidbi.
Društvenim radom počeo se baviti 1969. godine kao član
HKUD Bunjevačko kolo i kao povremeni suradnik emisije
za selo Radio Subotice i Subotičkih novina. Godine 1976.
zbog nepodobnosti onemogućeno mu je javno istupanje.
Angažiranje u društvenom radu obnovio je 1990. godine u
Bunjevačkom kolu. Bio je član inicijativnog odbora i osnivač
Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i više godina predsjednik subotičke Podružnice.
Na poticaj drugih osoba kao poznavatelj salaša i života
u njima počeo je pisati bunjevačkom ikavicom o narodnim
običajima i vlastitim doživljajima na salašu. Dugogodišnji je
suradnik dvotjednika ŽIG i mjesečnika ZVONIK. Svoje radove je objavljivao u Subotičkoj Danici, Subotičkim novinama,
Glasniku Pučke kasine 1878, Klasju naših ravni, Hrvatskoj
riječi i u prvih šest brojeva Leksikona Podunavskih Hrvata.
KLASJE - Korice unutra.indd 1
Povremeni je suradnik subotičkih tv stanica i
RTV Novi Sad, nadalje mađarske DUNA TV,
a također u Radio Subotici, Radio Zagrebu,
katkad i Radio Pečuhu (Pécs) u Mađarskoj.
Etnografskim referatima o narodnim običajima Hrvata Bunjevaca i o životu salašara nastupao je na savjetovanjima etnologa:
Lajoš Kis iz Subotice, Lajoš Turzo iz Sente i na
međunarodnom seminaru etnologa Két viz
között (Između dvije rijeke) u Baji, zatim u
Ogranku Matice u Tuzli, Žetvenoj svečanosti
Zlatno zrno u Kragujevcu, više puta u Dužionici HKUD Vladimir Nazor iz Sombora. Na
zadatu temu o bunjevačkim običajima pisao
je u ediciji PČESA, Novi Sad. Neki njegovi
radovi iz etnologije prevedeni su na mađarski jezik, a sa seminara u Baji su objavljeni u Mađarskoj. Od
2006. svake godine nastupa je na Međunarodnom okruglom stolu Urbani Šokci u Osijeku s referatima o narodnim
običajima Bunjevaca Hrvata koji se objavljuju u zborniku
Urbani Šokci. U krugovima etnologa zapaženi su njegovi
referati, većina dotle neopisivani: Rastiravanje ledonosni
oblakova, Ritualno pijenje vina Bunjevaca, Hasniranje vučne
grnjače, Priskakanje vatre sv. Ivana Cvitnjaka, Špartak, Praznovirje Bunjevaca (Vištice i tatoši), Žitne jame, Cripulja i Lacija,
Božićni običaji i dr.
U knjizi Kruv naš svagdanji opisao je dobijanje kruha od
sijanja pšenice do somuna izvađenog iz krušne peći, pa je
od zaborava sačuvao kaku su nekada poljodjelci uradili ris
(ručnu žetvu) i vršidbu vršalicom. To je do sada jedina knjiga
tog sadržaja i tako detaljno napisana na hrvatskom jeziku.
Ovu knjigu je 2001. godine Hrvatska Matica iseljenika u
Zagrebu proglasila knjigom godine hrvatskih nacionalnih
manjina. Za nju je dobio nagradu dr. Ferenc Bodrogvari od
Grada Subotice i Antušovu nagradu od Katoličkog instituta
za kulturu povijest i duhovnost Ivan Antunović.
Osmislio je, a uz izdašnu pomoć Grge Piukovića i njegove
obitelji organizirao pokazivanje Božićnih običaja na salašu, a
uz pomoć tavankutskog župnika Franje Ivankovića, u kapeli
Sv. Ane u Gornjem Tavankutu priređeni su Božićni vjerski
obredi, o čemu je Rajko Ljubič snimio dugometražni dokumentarni film Božić na salašu.
S Lazom Vojnić Hajdukom, dr. Andrijom Kopilovićem
koautor je monografije DUŽIJANCA objavljene 2006., a rad
naslovljen s RIS I OBITELJSKA DUŽIJANCA, tiskan je nakladom Organizacijskog odbora Dužijanca 2011.
Rukopis knjige OD ZEMUNICE DO SALAŠA – u subatičkom ataru dovršen je 2011. godine, nakon višegodišnjeg,
sustavnom izučavanja nastanka i razvoja salaša. Ova je
obimna studija o salašima i salašarskom životu, napisana
bačkom bunjevačkom ikavicom, a ilustrirana je brojnim fotografijama i crtežima, te rječnikom s oko 12.000 natuknica.
11/26/2013 7:16:56 PM
ČASOPIS ZA KNJIŽEVNOST, UMJETNOST I ZNANOST
UTEMELJEN 1935., IZLAZI DO 1944.,
OBNOVLJEN 1996. GODINE
Uredništvo: Lazar Merković, Milovan Miković (glavni
urednik), Zvonko Sarić, Stipan Stantić (odgovorni urednik), predsjednik Matice hrvatske Subotica
Nakladnik: Matica hrvatska Subotica,
24000 Subotica, Ustanička 10,
+ 381 64 399 17 71 i + 381 65 399 17 71
Za nakladnika: Stipan Stantić
Tisak: ROTOGRAFIKA, Subotica, Segedinski put 72
Za tisak odgovara: Ljubiša Vuletić
Računalna obrada: Studio SAM
Tiskanje ovoga sveska omogućili su: Središnjica Matice
hrvatske Zagreb, Grad Subotica, Pokrajinsko tajništvo za
obrazovanje i kulturu AP Vojvodine i
Ministarstvo kulture Srbije
Ogranak Matice hrvatske u Subotici
Cijena sveska – 150 dinara
Klasje naših ravni, novi tečaj, godište XVIII., broj 7. – 8., 2013.
Tekstovi pisani hrvatskim standardnim i
književnim jezikom primaju se:
E–mailom ([email protected]), na disketi ili CD–u.
Tekstovi se ne vraćaju.
Klasje - prijelom.indd 1
11/26/2013 7:19:22 PM
Kazalo
I. DIO, OD ZEMUNICE DO SALAŠA
3 Iz života bunjevački hrvata. Dolazak u Bačku
4 Nastambe bunjevački Hrvata. Zemunica u novom kraju
4 Misto zemunice
5 Pravljenje zemunice
6 Ulaz u zemunicu
7 Udešavanje zemunice iznutra
8 Život u zemunici
9 Spremanje ráne i ilo u zemunici
10 Drugi o zemunicama
12 Zemunica za domaću živinu. Lagunica
12 Putrija
13 Poticaji za pravljenje salaša
II. DIO, SALAŠ, GOSPODARSKI DOMAZLUK
15
16
16
17
17
18
19
20
21
21
22
23
23
23
24
24
25
26
26
27
28
28
28
29
30
30
31
31
32
32
33
34
34
35
36
Raspredanje o pojmu salaš
Drugi o salašima
Salaši u subatičkom ataru (Od nastanka do sunovrata)
Rate i sela
Zastoj razvoja i početak sunovrata salaša
Misto i zgled salašarskog domazluka
Raspored zgrada u domazluku
ZGRADE U SALAŠU. ČELJACKI SALAŠ
Nagađanje kad je napravljen prvi salaš
Najstariji čeljacki salaš i domazluk
Položaj i izgled najstariji salaša
Izgled najstariji čeljacki salaša iznutra
Falinge najstarijeg salaša i dogradnja
Salaš na dva zida
Salaš na tri zida
Salaš na put leđa
Salašić.
Komencijaški salaš
Usamljen salaš
Ušoreni salaši
Mala kuća
Lacija
Pajta na njivi
Čeljacki salaš
Izgled čeljackog salaša. Najstariji salaš
Salaš na dva zida
Poljodilstvo do odlaska Turaka
Poticaj parne mašine na razvoj poljodilstva
Nova žitnica
Država i poticaj poljodilstvu
Novotarije iz industrije i poljodilstvo
Gospodarski iskorak Subatice
Iskorak iz salaša na dva zida u salaš na tri zida
Salaš na tri zida
Zaključak
III. DIO, ČELJACKI SALAŠ IZNUTRA
39 Čeljacka soba
42 Kuća
43 Kuća brez pododžaka
44 Krušna peć
45 Čista soba
46 Sridnja soba
46 Kujna
47 Špajc
47 Špajc na tavanu
48 Podrum pod salašom
48 Podrum u avliji
48 Vinogradarski podrum
49 Karmić
Klasje - prijelom.indd 2
IV. DIO, DOMAZLUK
51
52
54
54
55
57
57
58
Staje
Košara
Volarica
Korlat
Svinjak obaško i pod čardakom
Ovčinjak
Kokošinjac
Guščinjak
V. DIO, DOMAZLUK
61
61
62
62
63
64
65
65
65
66
66
67
67
68
68
68
68
68
Avlija
Katlanka
Krušna peć u avliji
Bunar i đerma
Kopanje bunara
Sastavak đerme
Dvopojni kopan bunar s dvi đerme
Alovi oko bunara
Bunar s hajtovom
Čišćenje vode u kopanom bunaru
Kaljiga za svinje i bivole
Golupčinjak
Koter
Čelnjak
Bunja
Drvnjak
Čutnjak
Reterat
VI. DIO, DOMAZLUK
71
71
72
72
72
72
73
73
73
Ledina i ograda oko salaša
Ulaz u salaš
Ograde oko salaša. Ograda od cipalja
Ograda od okrajaka
Opkop kao ograda
Drugačije ograde
Neograđen salaš
Cvitna bašča
Bašča zelja, vertarluk
VII. DIO, DOMAZLUK
75
75
76
77
77
77
78
79
79
79
79
80
81
82
82
83
84
85
Spremišta rane. Poštivanje ráne
Sakrivanje rane u žitnu jamu
Ledenica. Ledenica u podrumu
Ledenica obaško
Karmić
Žitna jama
Kopanje jame
Kopanje jame nalik na krušku
Istresanje žita u jamu
Vađenje žita iz jame
Otkrivene žitne jame
O drugim žitnim jamama
Spremišta za ljucku i živinsku ranu. Tavan salaša
Podrum s ledenicom el brez ledenice
Ambar
Spremišta rane i stelje za živinu. Magazin
Čardak i daščara
Guvno
87-128 RJEČNIK MANJE POZNATIH RIJEČ I IZRAZA
ISPRAVAK: U Klasju naših ravni, 5-6., 2013., 38-39 omaškom je navedeno
ime i prezime suradnika DAVOR DIJANIĆ, a trebalo je DAVOR
DIJANOVIĆ. Ispričavamo se kolegi Dijanoviću i čitateljima. Uredništvo.
11/26/2013 7:19:22 PM
Alojzije Stantić
I. dio
Od zemunice do salaša
ALOJZIJE STANTIĆ
IZ ŽIVOTA BUNJEVAČKI HRVATA. DOLAZAK
U BAČKU – Izostavio sam opis Bačke, ko su bunjevački Hrvati, kako i kad su dospili ovamo. O
tom su pisali najviše od Fermendžina i Sekulića
još i Antunović, Ivanji, Pekić, Erdeljanović, fra
Bukinac i drugi. U pisanju sam se oslonio na studiju iz knjige: Ante Sekulić, Bački Bunjevci i Šokci,
u kojoj je naređo izvore na temelju koji je napiso
tu studiju (Sekulić 1989, 15-45). O dolasku Bunjevaca u ovaj kraj ima pisani tragova, pa jevo
nikoliko nadvoje-natroje naređani podataka iz
malopre spominute knjige:
Hrvati-Bunjevci su u Podunavski i sridnji dio
Bačke dolazili s vrimena na vrime, a najviše ji je
odjedared došlo 1686./7. g. u severnu i sridnju
Bačku, u trokut Baja-Sombor-Subatica, kako su
mu vrimenom nadili ime##1##. Pismena spominju i da ih je dio došo 1687. godine. Onda su
ošacovali da ih je bilo oko 5000 duša, što je za
ono vrime bilo tušta čeljadi.
Pismena ne spominju u koje su vrime te godine
došli, to mož samo nagađat. Kontam da su se
na put otisnili s prolića, kad je posli otopljenog
sniga zemlja promanila (prosušila). Pridnjaci su
njim bili ljudi koji su znali spremit čeljad i živinu
(domaće životinje) da privale toliki put. Dovest
narod i dotirat josag (blago), nastarat se šta će i
di putom ist, pit, di i kako ist, noćit, kako pomoć
onima kojima je teško tabanat ili se putom razbole, umore i sl., kako se zbrinit ženu koja usput
rodi, di i kako saranit čeljade koje njim umre i
još tog što je čeljad zadesilo na putu, a tom se
nisu nadali. Med usputnim nevoljama tribali su
nadić pataliju (nevolju), tišit i kuražit malodušne
da izduraje put, ali i kako izać na kraj s drugim
kojekakim nedaćama koje su ih vrebale putom.
Čeljad koja su skontali dolazak bili su načisto
da će put odvađat brzinom najsporijeg čeljadeta u tom, ko zna koliko dugačkom jednom ili
više cugova (kolona). Morali su se nastarat i da
razumno rasporede jake muškarce koji će bit
kadri da se odupru mogućim usputnim dotiranicama, razbojnicima, pa i bećarima iz pustara.
Imali su one koji su išli naprid izvidit put kudan
će ić, čeljad s jedne i druge strane i odastrag
koji su se starali da se niko ne izgubi (zaluta) ili
da ih kogod ne napadne.
Čini se da su pridnjacima ovo, nuz tušta druge,
bile najvažnije zadaće koje su morali udivanit
prija neg su zakoracili na put.
At u pustari
1 Kad su došli u ovaj kraj onda su Bačka i drugi okolni
krajovi bili u državi koja se zvala:od 1750. do 1806.
Habsburška Monarhija, od 1806. do 1867. Austrijsko
Carstvo, a od 1867. do 1918., do raspada, AustroUgarska monarhija.
Naši stari su prija dolaska u ovaj kraj malo znali
kako je ode, a šta ih je dočekalo, uvirili su se
kad su izdrečeni očivi vidili kako njim izgleda
nov kraj u kojem će ocele živit drugačije neg
u kraju otkaleg su pošli2. Ode ih je dočekala
2 … Ognjište toplo i ljubav nije ih čekala ovdje,
Ostvareni nisu im bili mnogi njihovi snovi,
Umjesto mira i sreće i zemlje meda i mlijeka
Pustoš ih sačeka jadne, bojevi mnogi i novi ...
(Ulomak iz pisme Alekse Kokića: Za ljepšu budućnost,
koju je izdeklemovo Marko Čović, stud. phil., na svečanoj akademiji 250-godišnjice dolaska Bunjevaca u
3
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 3
11/26/2013 7:19:22 PM
Alojzije Stantić
široka i pusta, a samo mistimice obrađivana
ravan, pustare, u kojoj su većinom bili pašnjaci
po atovima i mlakama dolova, poniki šumnjak
u dolovima, a tu i tamo šume u pisku. Kad su
zemljodilci stočari, a nji je bilo najviše, raspakovali bućur, blago puštili na pašu u atove, latili su
se da što prija naprave krov nad glavom, di će
najprija nejač sklonit od nevrimena.
Naši preci u starom kraju se nisu seljakali iz mista u misto, živili su u stalnim nastambama pa su
se morali nastarat za kaki-taki krov nad glavom.
Ravan njim je ponudila zabadavad drva, travu,
trsku i rogozu, a ljudima je ostalo da od tog rašća naprave krov nad glavom. Skontali su da po
ugledu na narod iz ovog kraja naprave u zemlju
ukopano zakrilje – zemunicu3.
Po pripovidanju stariji, koji su sićanje prinosili
s kolina na kolino, spominjali su da su za prve
nastambe napravili zemunicu, a ko dokaz za
to imamo još i u XX. viku nikoliko sačuvani zemunica (tzv. Bibikina i Božanova u Čikeriji). Po
ugledu na zemunice ostalo je do danas (2005.)
na salašu ukopani i odozgor zemljom pokriveni
podruma (Joso Ivković, Mala Bosna i dr.).
NASTAMBE BUNJEVAČKI HRVATA. ZEMUNICA U NOVOM KRAJU – Odjedared najviše
doseljeni bunjevački Hrvata u ovaj kraj (1687.)
naseljeni su u pustare, bogate pašnjacima u
atovima podesne za nomadsko odranjivanje
blaga, od čega je onda živilo većina naroda. Iz
tog vrimena nema zvanični podataka koliko je
naroda živilo u naseljima, a koliklo u pustarama. Subatica je bila ograđena dilomice zidom
a dilomice šancom, pa bi narodu koji bi tamo
živio i bavio se poljodilstvom, tribalo dobrim
više mista, od onog kojeg je varoš imala. Zato
su se većina naši pridaka u ovom kraju najpre
smistili dalje od naselja, u pustari – u ravni bez
kraja. Najprija je zbrinuto blago, ali su unaprid
jesapili di će napravit i kako zakrilje, makar najprostiju nastambu za čeljad, najprija za nejač.
Iz oskudni pismena, po sačuvanim zemunicama, ostalo je traga da su naši stari, čim su raspakovali bućur, najprija napravili podesnu felu biovaj kraj. /Subotička Danica Kalendar za 1937.)
3 Zemunica je u zemlju ukopana ljudska nastamba
(nim. Erdhütte, lat. antrum, mađ. verem) riči nam
ukazuju da su od starina u zemunicama živili ljudi.
vaka4, zakrilje za kratko vrime, dok nisu napravili nastambu. Za nadzor i brigu oko napasivanja
josaga živili su nuz njeg, a za nastambu za duže
vrime, za se i za josag, u bačkoj ravni najpodesnija je zemunica za čeljad i lagunica za josag.
Ovako kontanje se temelji na nužnom napuštanju Turaka iz sridnjeg Podunavlja na kraju XVII.
vika5, iz kojeg nisu otperjašili navrat-nanos. U pismenima i pripovidanju se spominje da su Turci
i posli pokatkad upadali ovamo zulumćarit, da
bi njim se u ravni suprostavljali sa nastambama
su se učoporali. I to je jedan od razloga ušoravanja nastambi nuz krivudane ritove, koji je bilo
po Bačkoj.
Ukratko: Zemunica je trajna u zemlju ukopana
nastamba. Naminjena je za noćivanje čeljadi,
pomalo je tisna ali podesna za boravak uveče i
za dana po nevrimenu, a nemoćna čeljad imadu cigurno zakrilje. U njoj je oskudno svitlo od
tinjanja vatre otvorenog ognjišta ili kako drugog plemena. Liti nije vruće ko napolju, a zimi
se lako zagrije s malo ogriva. Provitravala se
kroz vrata i kroz budžu (sklepanu pendžericu)
naspram vrata. Po lipom vrimena široka vrata
su otvorena pa se za dana život odvijo isprid
zemunice.
4 Od iskona bivakovanje su hasnirali putnici, koji su kao
samci ili u grupama tabanali, vojnici, šporcki (ribo)lovci,
planinari, alpinisti i svi drugi koji borave makar nikoliko
dana dalje od svoje nastambe. Bivak su oduvik pravili
od raslinja ili drugog materijala nadovat (kamena, špilja
i dr.), a u novije vrime za to se hasnira oprema (šatre i
sl.). Tako su i naši stari u ovom kraju oma za prvi nikoliko dana makar za nejač napravili od rašća zakrilje za
noć, ali i od nevrimena – najprija od kiše. (O tom velim
iz znanja stečenog u vojnoj škuli i po više dana boravka
u ribolovu na obodima ritova i nuz obale rika).
5 Turci su Bačku počeli napuštat posli potpisanog
mira u Sremskim Karlovcima 26. sičnja 1699. Da je
bilo zulumćarenja Turaka i u Bačkoj, spominje su u
predajama naroda, a o tom nam svidoče i stavovski
adeti o izboru mastalundžija i staćala za svatovskei
časnike. Ako su svatovi posli vinčanja srićno kući
doneli mladence, u svatovima su obredno ispijali
trojanice i argelu, samo bunjevački adet obrednog
pijenje vina. (Posli uvođenja mláde [nevjeste] svekar
je najprija nazdravio staćeli trojanicom: na jednoj taci
tri čašice vina jednako velike, koju su redom ispili
svekar i drugi časnici (kum, stari svat, diver pa i drugi)
sa staćelom. Posli su se ispijale i argele, na jednoj taci
poređane čaše vina, svaka druge veličine. Zato je staćela bio jako čeljade, pomalo i tukadžija, da u slučaju
naleta Turaka mož bit vođa u obrani sačuvanja snáše,
ali i dosta jak [utrven] na čaši da ga nikoliko čašica
vina na strovali na zemlju.)
4
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 4
11/26/2013 7:19:22 PM
Alojzije Stantić
Misto zemunice – Kako izgledaje više salaša,
napravljeni na mistima zemunica, vidi se da su
one di god se moglo, pravljene na padinama
greda nuz krivudave ritove. Prema vrimenu u
ovom kraju zemunica je:
– iskopavana da joj na ćoše ukoso duše najžešći vitar gornjak (sjever-sjeveroistok) na dolnjak
(jug-jugozapad);
– krov zemunice je nagnut prema dolu, friško je
zatravljen, pa se zemunica iz daljeg jedva uočavala po niskom odžaku;
– iz daljeg su se uočavale po nikoliko zemunica, a krivudanje ravni većinu ih je zakrililo od
pogleda zulumćara Turaka i dotiranica i bećara
u pustarama;
– u zemunicu se išlo s dolnjaka, otkaleg najmanje nabija kiša i snig;
– vodu su imali nadovat u dolu, pod dolom su
do nje doprli posli nikoliko ašova6 kopanja, a u
pustari su do vode u bunaru doprli na često i
dobrim manje od desetak meteri;
– voda od kiše i otopljenog sniga slivala se u do;
– raslinje u dolu: prutovi vrbe, roguza, šaš, sita,
se hasniralo za predmete svakodnevice (asure,
kotarice, užad za svezanje trske za građu krova, opleti za ogradu zatvorenog blaga, opleti za
unutrašnju oblogu stranica zemunice i dr.);
– od raslinja u dolu i u pustari imali su ogriv za
grijanje i kuvanje;
– samo su se za krupni josag i svinje za zimovanje u gredama dola ukopavala zakrilja, lagunice;
– za ovce i koze su zakrilja napravili od vrbovog
opleta sa ograđenom nastrešnicom;
– za pilež su zakrilje pravili od vrbinog opleta,
kaki su iz nužde pravljeni još i u XX. viku.
Pravljenje zemunice – Kako su napravili zemunicu?
Veličina: zemunica se kopala za obitelj sa recimo 12 – 15 čeljadi velika da u njoj čeljad budu
za dana radi ila i otpočivanja, u njoj prinoće, da
imadu mista za stvari koje za se hasniraje svaki
dan i da u njoj drže za ránu od koje će spremat
ilo. Obično su iskopali jamu u metrima: 6d x 3š
x 2v (oko 35-40 m³).
Kopanje: kopanje samo jame u ravnom iskopu
i izvlačenje zemlje napolje je poso za tri-četri
čovika, za jedno (oko) dva dana. To je manje
vrimena od onog kojeg su ljudi potrošili da je
6 Ašov je ovlašna mira za dubinu, a računa se o dubini
od 25 cm. koliki je ašov od vrva do ušice za sapište.
udese za hasniranje. Iskopana jama je polak
puta do gotove zemunice7.
Udešavanje: da zgotove zemunicu i udese je
spolja i unutri, tribalo je radit desetak dana. Najviše vrimena je očlo udešavanje stranica i poda.
Ako su se nakanili vlažne zidove (stranice) i
jamu osušit vatrom, sa ogrivom: od suvaraka raslinja, trske, roguze8 i drugog rašća to su obavili
za kratko vrime, umazali je mazom i posli krečom. Zemunica se posli sušila najviše vatrom iz
ognjišta i od sunca kanikule. Ako su zemunicu
tili udesit kao žitne jame9, tribala njim je jača
vatra i više dana dotleg, dok njim se doli zemlja
i strane10 nisu ocigljali. Naposlitku su jamu iznutra odgaravili, umazali mazom i krečom.
Kada zemlja nije bila zdravo (jako) vlažna, kao
ona koja je blizo mlake, mož bit da se nije dangubilo sa opaljivanjem zemunice, već su joj
stranice oma umazali mazom i posli krečom.
Pouzdan dokaz imamo da su zemunice u ze7 U gredavim i suvljim piskuljama i piskovima stranice
zemunica, od uronjavanja piska unutra, ocigurali su
usprsto ukopanim raspolućenim drvenim okrugljačama (tzv. Bibikina zenmunica). Zemunice u piskuljama
i pisku, pa i u suvljim gredavim zemljama nije tribalo
opaljivat, a vlaga se po lipom vrimenu odstranjivala
luftiranjem i grijanjem vatre iz ognjišta. Tako se još i
danas radi u nastambama od nabijanice. Zato o opaljivanju zemunica triba raspravljat, dalje istraživat, jel
je opaljivanje rađeno po ugledu na žitne jame, pa su
(možda) opaljivali samo podikoje zemunice.
8 Onda se još nije gazdovalo po dolovima, barem ne
naveliko, pa zimi nisu ni pokosili svu zrilu (suvu) trsku,
ali i zelena trska izmišana sa zrilom trskom dobro gori.
Marija – Mara Ivković Ivandekić – Pivčarka svidoči: u
tridesetim godinama XX. vika, u Ivandekićevom šoru u
Đurđinu kogod je u lito zapalio rit sa zelenom trskom.
Ljudi su se namučili dok je nisu najprija utrnili toliko da
se ne širi, a onda sasvim utrnili. Zelene stabaljike trske
mogu gorit jel u njima ima škroba, smole i šećera.
9 Vlažne stranice iskopane žitne jame nepodesne
su za čuvanje žita, zato se u nju najprija ložila vatra
toliko dugo dok se stranice nisu ocigljale, stvrdnile ko
ciglja. Oštrom metlom od vrbovog pruća sažuljali su
navaćanu gar i izbacili napolje, jamu osušili na suncu
kanikule, odstranili pojaminu (sagu, vonj od izgorenog
rašća). Nalik tom dala se udesit i zemunica, s tim da su
posli zemunicu iznutra umazali krečom ili mazom od
žute zemlje. (Ovako su iznutra udešene dvi otkrivene
kruškaste žitne jame na kadgodašnjem imanju Grge
Skenderović Neke u Tavankutu.).
10 Zemunica nema zidove već samo strane (? - zid
ima četri mire, a jama tri), granice ili rubove iskopa.
Krovina se oslanja na zemlju. Strane zemunice su
široke koliko čovik zamisli, a ko oće razglabat mož i
pritirat širinu u nedogled.
5
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 5
11/26/2013 7:19:23 PM
Alojzije Stantić
mlji iznutra bile umazane krečom: svidok Geza
Mačković – Jordan u Božanovoj zemunici (Duranci, Besedeš), a krečom su držali čistim i čeljacke nastambe još i sridinom XX. vika.
Ako kopanje i udešavanje jame nije prikidala
kiša onda se taj poso mogo zgotovit za desetak
dana.
Krovina: se napravila na dvi vode, od popriko
naslagani okrugljača tvrdog drveta: ritskog hrasta ili od drača, moždar javora, pa čak i od bukve11. Zemunicu su odozgor pokrili zemljom
ili piskom, a slime i gredice su se ispotpačivale
jačim (gušćim) stupovima zbog velikog tereta
krovine. Priko gredica se naređala rastrta trska
debelo barem jednog snopa (~ 50-60 cm.) centi da zemlja odozgor ne propada unutra. Na
nju su nagrnili zemlju debelo oko po metera.
Vrimenom se pokrovna zemlja zatravnila i još
bolje sjednala s ravnom. Uvirili su se da je toliko zemlje dosta na krovini jel ni u litnjoj provali
oblaka neće prokisnit. Taka zemunica iz daljeg
se teško uočila.
Za građu su hasnirali i dračovinu o čemu svidoči Geza Mačković – Jordan u Božanovoj zemunici, a osobno sam se uvirio o takoj građi i u zemunici Stipana Petrekanovića - Bibike u Čikeriji.
Ove zemunice su manje i spadaje med novije.
Ognjište su u zemunici su obziđali, a nad njim
odžak iziđali cigljom ritko od valjaka. Tako su
Zemunica Petrekanovića u Čikeriji
ocigurali trsku da je vatra ne zapali. Ognjište je
bilo kod vrata, da se dim i saga što prija izvitre, ali i da ono bude ko nika viranga koja će
čuvat da u nju spolja kroz tesarska vrata dopre
što manje ladnoće. Rad ognjišta i odžaka već
od prvi dana su njim tribale i ciglje koj su pekli
sami.
Ulaz u zemunicu – U zemunicu se salazilo sa
dolnjaka (juga), ukoso oko 40º, do isprid vrata
na 1,5 – 2 m niže. Kako se po njoj vazdan išlo,
a nije bila natkurena, po vlažnom ili smrznutom
vrimenu bila bi kociljava. To su spričili s popriko
ukopanim i jednu do druge naslaganim drvenim okrugljačama, napravljene kao basamage,
pa je po ulazu polagano moglo sać svako čeljade. Bliže vratima u zemunicu se salazilo na
nikoliko basamaga.
Posli kraćeg vrimena kad su dospili izvrćat valjke i od nji peć ciglje, onda su i basamage flasterovali sičenice poslagano cigljom, pa njim je
bilo cigurnije zakoracit na basamagu. Kontam
po tom jel su po flasterovanim basamagama
išli doli priko strmina, veći neg u zemunicama, i
u do danas sačuvane podrume iskopane malo
dalje od salaša (salaš Jose i Pere Ivkovića u Maloj Bosni i dr.).
Zemunica Božana Vidakovića na Čikeriji
11 Kadgod je u ovom kraju rasla i bukva, a o takoj
šumi sačuvan je naziv Bukvać za šumovit kraj sjeveroistočno od Subatice. Kad su za vinogradarsko-voćarsku stanicu (imanje) na Paliću vadili treset iz tresetišta,
blizo rike Kireš, u njemu su našli i simena bukve.
Prid ulazom, ispod natkrilja, iskopo se jarak malo
širi od ulaza, približne mire na doli 200x50x50
cm. U njeg su se naslagale okrugljače, odozgor
ih tesanjem izravnali, di se u jendečić slivala
voda od padavina. Tako je napravljena drenaža
u koju se skupila voda, koju zemlja zemlja friško upila. Vrimenom su usik flasterovali do praga dovratka. Vrata su otvarali unutra, na drugu
6
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 6
11/26/2013 7:19:23 PM
Alojzije Stantić
stranu od ognjišta. Sa tri strane oko zemunice
iskopali su jarak u kojeg se slivala voda s krova i
oticala pod dô.
Ima tragova koji ukazuju da su se za ulazak u
zemunicu hasnirale i listve. No, basamage su
bile podesnije od listava jel su cigurnije za dicu
i za čeljad necigurnog koraka. Priko listava se
moralo salazit, držat se rukom za nji ili za kaku
rukunicu, a i s pričaga se stopalo lako mož omaknit, zato je cigurnije ić priko basamaga i lakše
nosit teret u rukama.
Približno je tako izgledala prva zemunica koju
su napravili za kratko vrime. Imali su se di sklonit i prinoćit, a onda su se latili da urede i misto
oko nje. Vrimenom su zemunice pravili veće, s
više komocije, za obitelj s više čeljadi.
Udešavanje zemunice iznutra – Ako su oma
posli kopanja zemunicu iznutra ocigljali, a da ne
zaudara na sagu čađe i da se od nje ne ugarave,
umazali su je mazom od žute zemlje u kojeg su
umišali sina ili dlaka od krupnog josaga, a najbolje su čekinje svinja, onda se maz od dodira
i žuljanja ne mrvi. Mistimice u stranice zemunice ukopali su jamice kao police za ostavljanje
sitneža. Da strane lipče izgledaje i da ji sačuvaje od žuljanja umazali su ih krečom. Iznutra
mazanje zemunice krečom spominju: Besedeš,
Duranci, Geza Mačković Jordan.
Vrata kroz koja se iđe u zemunicu bila su od
tesani ragastova (okvira), a krila vrata od dasaka
s tri jednako raspoređene baskije (daske, ojačanje popriko). Vrata su se zatvatrala skakavcom
(prosta brava). Ovaka najprostija vrata bila su
viđena i u najstarijim stajama napravljenim u
vrime kad su počeli pravit salaše (salaši Tomice
Vojnić Mijatov, Kate Stantić i dr.).
Oma nuz ulaz u ćoši ilo je ognjište, a krilo vrata
se otvaralo na drugu stranu od njeg. Ognjište
su s tri strane obziđali i suzili u odžak, koji je
malo natkurio pokrov ili krov zemunice, posli i
putrije. Ognjište blizo vrata je po ladnom vrimenu kod ulaza bio viranga za toplotu, a liti je iz
njeg vrućina friško izvitrila, zemunica se luftirala
i tako pričilo širenje vlage. Kad su ognjište čistili
od gari trunili su blizo vrata, baš kao i s ogrivom
kad su ga unosili.
Na drugom kraju od vrata razmistili su mista
za ležaje i po sridini sklepan astal, a za sidenje
su hasnirali većinom stočiće12, mož bit i klupe.
Rad oskiudnog mista najviše su hasnirali stočiće, a vrimenom možda i šamedle. Ako smetaju
niske stočiće mogu časkom smistit po volji ili
jedan na dugog ukraj, di neće zauzimat tušta
mista, a ako su na smetnji.
Stočiće13 i šamedle imali su salašari u starim
salašima već u sridini XIX. vika, a po tom mož
nagađat da ih je bilo i u zemunicama, makar u
kasnijim vrimenima, jel su šamedle starovinska
tišljerska porteka (roba) na panonskim hetijama
i vašarima. Na stranice zemunice oko ognjišta
metnili su police za sude u kojima su spremali
i ili (jeli) skuvanu ranu. Po stranicama i u gredicama, pa i stupovima na više mista su uglavljeni
drveni čepovi o koje su višali kojekake sitnije
stvari koje su često hasnirali.
Na drugom kraju od ognjišta bili su sklepani
kreveti, obično jedan nad drugim, sa posteljom
i uzgljancom napunjenom vunom, a pokrivala
su bile tkane vunene, perjave ponjavice i čojane kabanice.
12 Još i sridinom XX. vika salašima pa i kućama mogli
su se vidit astalići s niskim nogama oko koji se sidilo,
obično u avliji, na stočićima sa tri ili četri noge. Liti se
za takim astalićom ila (jela) mala užna ili su za njim
zasili muškarci za kartanje. Za astalićom su vazdan
ila i mala dica koju su učilt tstl dok se nisu naučili
ptistojno ist.
13 Stočić je nisko sidalo na četri noge sa sidalom na
četri ćoše ili na tri noge sa okruglim sidalom, koje su
salašari sami pravili od dračovine. Za sidenje nije baš
nije udoban, sidalo mu je manje neg u stocu, podesan
je za hasniranje na malom mistu. Lako ga sklonit ili prinet na drugo misto. Bilo ga u stajama, liti prid kućom,
u ambetušu, sobi, pododžaku. Kad su mu s pridnje
strane po srid širine sidala utukli komad debljeg
pleva ili iskovanog tankog gvožđa, o njeg su ručno
mrvili kuruze podigdi i u obaškoj priliki (kad je tribalo
izmrvit malo klipova) još i u sidini XX. vika. Od pozne
jeseni do prolića u sobi je bio najpodesnije sidalo za
parenje noga u vrućoj vodi u šavolju prid spavanje.
Još i danas ga (2010.) poljodilci hasniraje ko sidalo
za mužu ili izmuzivanje krava posli mašinske muže.
Okrugli stočići na tri noge su bila sidala šustera oko
astalića i papučoša oko mijolja (radni panj papučoša).
Šamedle su većinom hasnirali ko sidaljku za otpočivanje sa ručnim radom ili u divanu s skomšijama, a žene
iz naselja najviše za sidanje na sokaku. Šamedla se
lako nosila s mista na misto.
7
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 7
11/26/2013 7:19:23 PM
Alojzije Stantić
Na podesnom mistu, u jednoj od ćoša je najčešće bio i stan i vreteno, a možda i prešlica. Sve
šta njim je tribalo za odivanje i pokrivanje naštrikali su ili istkali sami. Med stočarima je bilo
dosta vične čeljadi koji su znali učinit (uštavit)
kožu i od nje pravit odiću, obuću – kožuve, pršnjake, ćakšire, opaklije, opanke i koješta drugo
za život u pustari.
Naši stari koji su iz starog kraja, većina iz Hercegovine oko Neretve i njezini pritoka, s na daleko poznatim ritovima oko Opuzena, ušća Bune
i Bregave u Neretvu, Deranskog jezera i dr.,
znali su za čeg i kako izhasnirat barsko rašće14.
To šta su naučili časkom su izhasnirali u novom kraju. Ko spritni rogozari iz rašća su ispleli
asure, a od site i rogoze kojekake kotarice i dr.
Moždar su za spavanje u zemunici doli prostrli
asure, na nji ovčije kožice, a pokrivali se vune-
nom ponjavicom ili ovčijim kožicama. Ko je za
koješta hasniro vunu taj je znao i vunovlačenje,
pa su od vune pravili i čoju više debljina, a od
nje kojekake kabanice koje ne mogu prokisnit.
Od debljeg filca su pravili i ponjavice na kojima
mož spavat na vlažnoj, pa i mokroj zemlji pod
vedrim nebom i sl. Dok su tabanali u ovaj kraj
cigurno su usput i spavali i tako se pokrivali, a
take su kabanice hasnirali i guljaši i čobani iz
novijeg vrimena, osobito u već spominjanom
velikom atu do oko 1924. Biće da su u zemunici tako noćivali dok nisu sklepali drvenice, kad
su ležaj podigli malo od zemlje l napravili lakša
pokivala..
U to vrime ko i dobrim posli oskudno su se
ranili, a osnovna rana njim je bio kruv, mliko i
koješta šta su napravili od njeg. Kruv i podikoju drugu ránu su pekli pod cripuljom, liti napolju prid zemunicom a kad je zaladilo onda na
banku ognjišta. Ranu su kuvali u ćupovima na
ognjištu, ili na žeravi na banku pa i u kastronama i ćupovima na sadžaku prid kućom u zkrilju
od vitra. Čini se da su meso za duže čuvanje
pravili od zaklani ovaca koje su osušili na dimu.
Tako su u starom kraju naši starii pravili pastrmu
(na polak uzduž rasičena i upušena ovca), kako
u podikojim okolnim zemljama zovu zaklanu i
tako ovcu spremljenu za ili. Pastrmu su ili prisnu ili je skuvali. Još i danas čobani u brdskim
krajovima tako prave i idu pastrmu. Meso su
ili i od zaklane živine, najčešće od prinudnog
klanja jaganjaca i šilježadi. Mož nagađat da su
friško počeli i odranjivat kojekako zelje iz simena kojeg su doneli ili su ga zapatili ode. Za tako
spremanje rane znamo iz pripovidanja i primera, jel su se još i u prvoj polovici XX. vika guljaši
i čobani tako kostirali kad su bili danjom noćom
s josagom na paši u atu.
14 Kao dite zimi sam na salašu pomago didi i baći
plest rogozu i svrtit slamu u pletenicu za oplet kojekaki kotarica. Od rogoze su pleli kotarce, saćure, lubure,
asure, podikome pletenice za vezanje posnopice za
novu ili krpljenje stare trščare. Kore vrbe smo ogulili
s mladi izdanaka, iskajišane osušili na suncu i hasnirali za stezanje slamavi pletenica u oplete kojekaki
kotarica, kašićnjake i druge sitne predmete. Tim su se
umijećem dičili još i naši očevi, a isušivanje dolova i
napridovanje civilizacije zatomili su i znanje o gazdovanju i hasniranju ritova. (U Subatici nisam uspio nać
ni jednog majstiora roguzara (2010.), iako ih je još
u drugoj polovici prošlog vika bilo nikoliko. Henteši
hasnifrali saćure, a i asure i kojekake kotarce i sl. koje
su se prodavale.)
U zemunicama su spavali na više feli ležaja. Prvi
i najprostiji su bili ležaji od kožica i vuneni tkani
ponjavica, na čojanim kabanicama, a posli nikoliko dana I na asuarama, priko koji su prostrli
ovčije kožice. Pokrivali su se tkanim vunenim
ponjavicama ili ovčijim kožicama. Od debljeg
filca pravili su i ponjavice na kojima mož spavat na vlažnoj, pa i mokroj zemlji pod vedrim
nebom. Onda su čeljad s čobanlukom znali i
za vunovlačenje, pa se od vune pravio i filc, u
više debljina, a od nje i kabanice koje ne mogu
prokisnit. Dok su tabanali u ovaj kraj cigurno su
Zemunica je uveče bila najviše osvitljena plamenom iz ognjišta, a kad u ognjištu nije gorila
vatra za svitlo su hasnirali lojanicu.
Vrimenom su zemunice postajale veće, s više
komocije za obitelj s više čeljadi. U uređenoj
i ukopanoj zemunici čeljad su lakše podnela
žegu kanikule i ciču zimu, jel je u njoj daleko
manja razlika izmed najveće vrućine u kanikuli
i ladnoće u ciči zimi.
Život u zemunici – Život u napravljenoj zemunici moro je počet od tog kako će je iznutra
uredit i u njoj zaživit: di će i na čemu spavat i š
čim se pokrivat, šta će ist, di i na čemu spremat
ranu. Nagađamo kako su to uradili jel su nam
o tom ostali po niki primeri još i u XX. viku, od
čobana, guljaša (govedara/dnjom).
8
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 8
11/26/2013 7:19:23 PM
Alojzije Stantić
usput i spavali i tako se pokrivali, a take su kabanice hasnirali za spavanje pod vedrim nebom i
guljaši i čobani iz novijeg vrimena do oko 1924.
godine15.
I u zemunici su tako noćivali dok nisu sklepali
drvenice (ležaje). Po ladnijem vrimenu čeljad
su se komšijala u zemunici, muškarci su se većinom poređali oko ognjišta i divanili nuz gledanje u sigru plamenova vatre.
Nije ostalo nikaki tragova ni spomena da su
naši stari ode za nastambu hasnirali bunju, zakriljee od nevrimena, za koju su znali u njevom
starom kraju, di su je pravili od suhozida kamenom. U Hercegovini di nije bilo kamena bunje
su pravili od vrbovog pletera, kojeg su spolja i
iznutra umazali blatom. Take su bunje pravili vinogradari u slivu Neretve i njezini pritoka još i u
XX. viku. Naši stari su bunje od pletera sačuvali
još i sridinom XX. vika ko male kućice za kera16.
Slika bunje na Braču i kerećije bunje u salašu
Vojnić-Mijatov = 2 kom.
Spremanje ráne i ilo u zemunici – Dok nisu
uredili ognjište i iziđali odžak u zemunici, ránili
su se skrono ponajprija sa onim šta su doneli
sira i suvog mesa i spremili od muže blaga. Po
datim prilikama dok se nisu smistili za stalno,
nije njim doticalo za dana imat po tri obroka,
najviše rad nesređenog mista i zuzetosti judi.
Kad su se komotnije smistili i ranili se sa tri obroka ručak i večeru su opravili sa mlikom i sirom i
ranom koja njim se dodaje, a užnu su obogatili
čorbom i katkad mesom od josaga odranjenog
za klanje ili su ga morali prinudno zaklat. Do nesređenog ognjišta ranu su spremali po suvom
15 Godine 1924, je zatvorena državna granica izmed
Jugoslavije i Madžarske. Iako je ona povučena posli
Versajske mirovne konferencije (28. VI. 1919.) guljašima
i čobanima bilo je dopušteno ( šteta da propadne sočna
paša ) napasivanje josaga u spominjanom Velikom atu
i s madžarske strane, a dotleg su i razgraničili vlasnike
zemalja i vinograda. Optanti su u zaminu za njevu
zemljiu u Madžarskoj dobili toliko zemlje u Jugoslaviji.
16 Take je i moj pradida ostavio za sobom na salašu:
ispleo je od vrbovog pletera kućicu, spolja i iznutra
je umazo blatom, odozgor pokrio na jednu vodu
trskom. Ova bunja je sačuvana u našem salašu dok ga
nisu srušili 1959. godine. Naši stari su i posli drugačije
napravljene kerećije kućice zvali bunja. Takim opletom
su ograđivani ambetuš, ambar i ketrence,
vrimenu napolju na sadžaku17 i pod cripuljom.
Na bank uređenog ognjišta zemunice rána se
pekla pod cripuljom, a kuvala na sadžaku u
kastroni ili loncu od salivanca i u ćupovima, a
po lipom vrimenu i u avliji. Cripulja se hasnirala
još oko Prvog svickog rata, a više su salašarski
reduša na sadžaku i u kastroni kuvale ranu još
i sridinom XX. vika (moja majka i mater i dr.).
Ovaki sudi, osim ritki cripulja, ima sačuvani još i
danas (2002. g.) u dosta i sakupljača narodnog
blaga i podikojim alašima.
Naspram tog kako su živili ili (jeli) su ranu koju
su odranili. Od žita ili od suražice pekli su kruv
i drugo tisto pod cripuljom. Za užnu su najčešće kuvali čorbastu ranu s debelim rizancima i zelenišom kojeg su odranili i vrimenom
ga dogatili: krumpir, gra, kupus, čičoku, mak,
rokvu, crn i bili luk, paradičku, grašak (u zrnu
i šećerac), maune, papriku, krastavce, bunevu
(tikvice) kerelabu, ciklu, špinot, šošku, peršin,
šargaripu, poštrenjak, u proliće zelenu salatu,
rokvicu posli rokvui sl. Taj su zeleniš odranjivali još sridinom XIX. vika. Zelenišu triba dodat i
bostan; dinje i lubenice. Liti su spremali kuvane
i purene (pečene) mlade kuruze, a zimi kuvane
kuruze u zrnu i pečenu bundevu. Onda sime
za zeleniš nisu prodavali u dućanima, već su ga
kupovali na pecama ili su ga sami odranili i med
sobom se ispomagali. Ova se rána ila u svim većim domazlucima, osobito u obiteljskim zagrugama. Toj rani triba dodata i tušta voća kojeg
su odranjivali oko ograda salaša i u ludini, a još
iše u vinogradu, kojeg je imo skoro svaski beći
domazluk. Zatro su salašai volili pit vino i rakiju,
s njima dočeliat goste, jel u njima nisiu oskudivbalio.
Po pripovadanju starije čeljadi najviše su ili (jeli)
ranu, kaku su ili (jeli) i njevi stari, s malo mesa
i s tušta zeleniša i tista (nasuvo, tarana) kojeg
su kuvali i pekli. Dok su se bavaili nomadskim
odranjivanjem josaga ili (jeli) su dosta ovčijeg,
a manje krmskog mesa, još manje od pileža
kojeg su odranjivali dobrim manje neg posli na
ledini u salašu.
17 Sadžak i cripulju su hasnirali čobani i guljaši na paši
u dalekim atovima, di su i noćivali, pa su i ranu spremali
kuvali i pekli kruv i meso. Naši stari nisu hasnirali sač,
iako su ga hasnirali Turci na Balkanu.
9
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 9
11/26/2013 7:19:24 PM
Alojzije Stantić
Ručak (doručak), malu užnu i večeru najčešće
su otpravili s mlikom (kuvano mliko vruće ili ladno, kiselna, skorupača), s više feli sirova (pućiji,
riđe podliven, zimi tučen), a možda i trajniji ovičiji sir kojeg su vrimenom pristali pravit kad su
se okanili nomadskog odranjivanja blaga, osobito ovaca. Iz pripovidanja i po niki adeta zna
se da su u oko početka XIX. vika počeli odranjivat više svinja, pa su od nji pušili meso i slaninu. Iako su u starom kraju ko stočari znali za
pastrmu, čini se da je ode nisu sušili i pušili, jel
se ne spominje. Pastrma se ila prisna, s kruvom
i kakim prilogom, a mogla se i kuvat. Još i danas
(2008.) čobani u brdskim krajovima prave i idu
pastrmu. Meso su katkad ili (jeli) i od prinudno
zaklani šilježadi i ovaca, a i od šilježadi škopaca.
U drugoj poloovici XIX. vika vlast je počela pravit reda i oko lova divije živine, pa je u Subatici
24. kolovoza 1873. osnovano lovasko društvo
Dijana . Od onda su i lovasi nadzirali dopušten
lov i borili se protiv krivolova(ca). Dotleg su i
salašari vaćali, kradom lovili, na vigov najviše
droplje, srne i zecove, a u dolovima su vaćali
ribu u vrčke. U kanikuli su u čistacima dolova,
iz čunja dvoparoškim vilama, nabadali i šarane,
pa su podikoji ránu dopunili i mesom uvaćene
divije živine18.
Drugi o zemunicama – * Geza Mačković
- Jordan iz Čikerije (rođ. 1919.) sića se na tzv.
Božanovu zemunicu, iz kraja trideseti godina
prošlog vika, ukopana na gredi velikog gazdaluka obitelji Barnabe Vidakovića - Božana,
prid velikim čikerijanskim šorom. U njoj je još
u tridesetim/četrdesetim godinama XX. vika,
pod kirijom živio i bavio se šusterajom niki Ivan
18 Moji dide su mi često pripovidali kako su ko čavrgani na vigov kradom vaćali najviše droplje i zecove,
a zimi njim se posrićilo kad je debo snig pokrio ravan,
pa jerebice, facani, srne i dr. nisu mogli doprt do ráne,
dolazili su u guvno s onu stranu ograde di su ili sino, a
tice tribile zrna iz sina, zobne slame i vlaća muvarike.
Dida Ilija mi pokazo i misto di je često vaćo droplje i
kako se sakrivo da ga ne uvate tolaši. U kanikuli stajeće i sporotekuće vode u dolovima su se zagrijale,
blizo 30ºC, a kako se zagrijavala voda tako se u njoj
smanjivo kisik. Onda većina riba oskudiva u kisiku, pa
miruju u tzv. litnjem snu. Šaranske ribe (šarani, karaši i
dr.) mogu uzimat kisik i iz ajera, učoporje se hamade
jedan nuz drugog i ustima iz ajera uzimaje kisik. Kad
se tako učoporaje manje su oprezni i onda njim se u
čunju mož prišunjat i nabost ribu dvoparoškim vilama
(onda ostima) na dugačkom sapištu.
kojeg su Čikerijanci znali pod imenom “Šuco”.
Geza je kod “Šuce” katkad svraćo na divan pa
je virno opiso zemunicu iznutra. Rpa piskulje
zavaljene zemunice i danas (2013.) se vidi kad
se iz varoši iđe u Čikeriju, posli puta za Rakić
kraj, a prija Kurvanskog kraja, na velikoj gredi
s live strane puta. Geza je pokazo to misto.
Nje se sića iz mladosti, još i dobrim posli Drugog svickog rata. Iznutra je oko 4x3 m., visoka
oko 1,80 m. i pokrivena trskom. Grede su od
dračovi okrugljača, a da se pisak ne sronjava u
zemunicu, odozgor i zidovi sa strane ocigurani
su na gusto ukopanim dračovim okrugljačama
koje su obložene trskom, odozgor pokrivene
piskom koji se vrimenom zatravnio. Zemunica
je flasterovana cigljom. U nju se salazilo na 4-5
basamaga. Kod vrata u ćoši je ognjište-šporelj
sa iziđanim odžakom. Ne jedared je Geza, po
njegovom divanu, užno u toj zemunici pa se
sića da se kuvalo u zemljavim loncima na banku, a koješta se i peklo pod cripuljom. Ognjište
u zemunici i odžak nad zemunicom bili su umazani mazom (blatom) i krečom.
* Đula Rakić (1923.) i Geza Mačković se sićaje
još jedne zemunice u tom kraju. Od “Božanove” zemunice malo dalje na početku puta za
Mirgeš, danas voćnjaka Peščare, s live strane
bila je zemunica u kojoj je živio Bruno Rudić
s obiteljom. Iz nje su se odselili oko početka
šezdeseti godina XX. vika, a na mistu zemunice
napravljena je kuća. I ta zemunica je bila nalik
Božanovoj zemunici.
* Malo dalje od ovog mista di je kadgod bila
zemunica danas je vinski podrum Stipana Petrekanovića – Bibike. On mi je prino kazivanje
svog pradide koji je tvrdio da je to bila njeva
zemunica napravljena prija podrug vika, a da su
je posli udesili u podrum za vino. Tu zemunicu
Bibika hasnira još i danas (2006.) kao podrum
za vino. Ova, zemunica-podrum napravljena je
u pisku, s krovom od dračovi okrugljača, a i stranice su obložene u pisak ukopanim dračovim
okrugljačama. Po njoj se mož vidit kako su se
kadgod pravile zemunice u pisku ili u piskulji i
kako triba ocigurati stranice da se u zemunicu
ne sroni pisak. Na ovu zemunicu, odozgor nagrnut je pisak, a kako bi građa krova izdržala taj
teret grede su po sridi na dva mista potpačene
s dračovim okrugljačama-stupovima. Građa je
10
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 10
11/26/2013 7:19:24 PM
Alojzije Stantić
dozgor pokrivena piskom koji se vrimenom zatravnio. Kadgod se u nju salazilo priko basamaga, a sad se u nju iđe priko listava. To se vidi iz
slike i crteža.
* Zemunice u Rusiji, u Sibiru, opiso je Ivan-Janika
Moravčić iz Subotice (1921.). Ivan je za vrime
Drugog svickog rata kao madžarski vojnik pao
1941. u rusko zarobljeništvo u kojem je naposlitku, u zimu 1943. dospio u logor blizo grada
Gorki (danas Nižnji Novgorod), kod varošice
Đeržinsk u selo Tira19. Logor njim je bio nadomak velike vodnjikave naslage torfe (treseta),
otkaleg su je vadili po lipom vrimenu, tovarili u
vagone i odneli.
Blizo doljače na visoravni piska bilo je 16 baraka, koje su bile ukopane u pisak kao zemunice.
U zemunicu ih je stalo devedesetak zarobljenika. Spavali su u sklepanim krevetima jedan nad
drugim, a sridinom su bili astali i staza. S jedne i
druge strane sridinom bile su gvozdene peći u
koje su ložili osušene panjove breza izvađeni iz
torfe. Da se pisak ne uronajava strane su obložene od otesani drva, a odozgor je pokrivena
s blago uvijenim krovom od greda. Grede su
bile poslagane jedna do druge, a na nji je spolja
nagrnit pisak. Zemunica je iznutra bila visoka
oko 2 m., ulaz je bio s pridnje strane, s dolnjaka, priko basamaga široki ko vrata zemunica, a
dugačak 7-8 m nadoli do praga. Čak i u obilnim
kišama drenaža u pisku ispod drveni basama19 Zarobljenici bili obučeni u madžarsku vojnu,
za oštru zimu nepodesnu uniformu teško su durali
tabananje po ciči zimi, od gencije (kolodvora) do
logora. Zato su poniki od nji putom iznemogli pali i
ostali zauvik smrznuti u snižnoj pustoši. Kolona se rad
iznemogli nije zaustavljala. Ruski vojnici koji su vodili
zuarobljenike bili su podesno obučeni za taku zimu:
na glavi njim je šepica obloženom vunom s kojom
su mogli pokrit glavu, osim očivi, nosa i usta. Imali
su v atirane bluze sa vatiranim čakširama, obuveni u
valjenke (čojane čizme na cipelama), pa njim je šinjel
bio takoreć za ukras. Tako obučenom vojniku zima od
-30ºC i niža ne mož naudit. Taj marš do logora izdurali
su samo žilavi i zdravi ljudi zarobljenici.)
S Janikom je bio i Đurđinar Tuna (Antun) Stantić –
Rudikin, kojem su noge promrzle, da su mu otpali
prsti s nogivi. On je priživio pošast i vratio se. Dok su
išli od gencije u Tiru, Tunin brat od strica Joso StantićRudikin je iznemogo putom i pao. Vranje ga jedno
vrime vundaro sa sobom i nadomak logora mu je na
rukama Joso umro, ostavio ga u snigu – zauvik. Po
ciči zimi mrce nisu saranjivali, već su ji slagali jedan
na drugog u rpu, ko drva, i kad je okopnilo onda su ji
zavalili (saranili) u veliku jamu.
ga upila je vodu. Zemunice su se luftirale kroz
otvorena vrata i krozo dvi pendžerice u krovu
kod drugog zabata.
Zime su bile zdravo oštre, šacuju i na ispod
-30ºC. Bilo je slučaja da se podiko od zarobljenika nije vratio u baraku, kad je na njeg došo
red da iđe donet ogriv, panjova. Oskudno obučen i zbog jake zime, osto je napolju, smrzo se.
Sića se Janika da ih je u baraku došlo izmed
90-96 čeljadi, a kad su pošli kući, posli godinu
dana, priživilo ih je samo 24. Dok je trajala zima
u logoru nije bilo stražara, jel je bio u pustoši, u
ravni bez kraja.
* Kornelija Minichreiter, iz Instituta za arheologiju Zagreb, u svom znanstvenom radu: Radna
zemunica 291 u naselju starčevačke kulture na
Galovu u Slavonskom Brodu (Izvorni znanstveni
rad, Prapovijesna arheologija, UDK/UDC 9034.(497.5 Sl. Brod) 634 2008.) opisala je arheološka istraživanja, u 2007. g., o radnim i stambenim zemunicama iz ranoneolitičkog naselja na
Galovu u Slavonskom Brodu. Od onda, a možda i od prija, pa do početka 20. vika ljudima je
zemunica bila pouzdana napravljena nastamba
na takom mistu di se mogla iskopat.
* Zna se da su zemunice u sridnjem dilu Europe bile i prija 7000 g. Od onda i sve do XX.
vika zemunice su se hasnirale za nastambu i
u našem kraju. Zemunice u subatičkom ataru
spominju: Flatt Endre (1860. purgermajstor Subatice), Iványi István 20, Petar Pekić, Ivan Antunović, Mijo Mandić, Ive Prćić, Tormásy Gábor,
Ante Sekulić, Harkai Imre, da je narod za vrime
turske uprave u subatičkom ataru, živio i u zemunicama, a bilo ih je i u XVIII. viku, pa i dobrim posli. Jednu zemunicu po izgledu spominje Bela Duranci21. I njegov opis popunjava do
sad poznata saznanja o zemunicama i životu u
njima.
20 Carski general Marsigli bio je 1690. duže vrime u
Subatici i opiso je svoja zapažanja, iskustva, pa med
ostalim spominje da je narod (većinom Bunjevci,
prim. A. S.) u pustarama živio ukopan u zemlju (zemunice). Od ovakog načina života carski dvorski vojni
savjet uspio ih je odvići početkom XVIII. vika. (Ivanyi
I., Szabadka I. 76-77.)
21 Bela Duranci, Vojvodina, bogatstvo različitosti, str. 37/38
- Kulturno-istorijsko društvo PČESA Novi Sad 2002.
11
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 11
11/26/2013 7:19:24 PM
Alojzije Stantić
Zemunica je u pustarama prva nastamba bački
bunjevački Hrvata, posli velike selidbe 1687., a
opisali su je još i Beszédes Valéria. Ona je u đurđinskoj pustari našla ostatke jednodilni zemunica i lagunica koje su bile pokrivene zemljom, a
u svemu drugom su bile kako su ode opisane
zemunice bunjevački Hrvata22.
Opis zemunice je moje istraživanje kroz više
godina i obilazak sačuvani zemunica, a i žitni
jama koje su mi pomogle da opišem kako su
zemunice izgledale spolja i iznutra.
Zemunica za domaću živinu. Lagunica – Za
josag: konje, marvu i svinje pravile su se obaške zemunice. I one su bile ukopane u gredu zemlje, na mistu di se spušta u doljaču, ali pliće, a
sprida su bile proširene i pokrivene dvovodnim
trščanim krovom. U ovake zemunice sklanjo se
josag da ne pokisne i zaladne na jakoj zimi23. U
njima su bile jasle otkaleg su se ranili zrnatom
ranom i pićom. Ovake lagunice salašari su imali
još i početkom XX. vika, a podikoja zapuštena
sačuvana je čak i do posli Drugog svickog rata24.
U visokoj gredi đurđinske Purgle bila je i Jaramazovićeva lagunica, koju mi opoiso Veco
(1924.). Nuz ovu lagunicu iskopan je bunar i
nuz njeg namišćen alov kopan iz debla jablana.
Salaš Jaramazovićevi je bio dobrim dalje, pa da
ne tiraje marvu tamo-vamo, za nju su ukopali
i vatrom opalili stranice25 u visokoj gredi i napravili staju-volaricu - lagunicu s ovećim korlatom26. Marva je imala jeptino napravljeno i ci22 Beszédes, Valéria - Emberek és otthonok, Életjel 1994. (str 118-121).
23 Ako je stegla zima a da josag ne zaladne u lagunici
onda su pridnji dio prigradili uvis nalik na zid naslaganim đubretom (stajnjakom), sa otvorom za ulaz. Tako
smo i mi na salašu u korlatu od kuružne ili od naslaganog đubreta napravili zid, odozgor pokrili priko
okrugljača naslaganom juružnom i tamo držali marvu
zakojju nije bilo mista u volarici. Tako rade još i danas
podikoji salašari.
24 Početkom osamdeseti godina XX. vika na salašima đurđinske pustare viđene su ovake staje. (Beszédes, Valéria
- Emberek és otthonok, Életjel - 1994. str. 118-121).
25 Nisu svi opaljivali stranice. Podiko ji je umazom
mazom s kojim se iso tako dobro čuvaje od mrvljenja zemlje. Maz izgleda lipče, al ga pokatkad tribalo
popravljat tamo di je od suvišne vlage spao doli ili su
ga bilo čim zagrebali.
26 Marva voli bit na suncu, a voli i kisnit, iako bi se
imala di sklonit. U kanikuli, pa još u srid podna, mož
Anta na Kapunji
gurno zakrilje od nevrimena, a bila je zatvorena
blizo paše. Nuz jednu od stranica lagunice bile
su namišćene jasle. Tamo di nije bilo jasala, nuz
zid je iskopan uzak i oko po metera dubok opkop, jarak koji je marvu držo dalje od stranica i
čuvo da ih marva rogovima ne izgrebe.
Od ditinjstva se Veco Jaramazović sića i lagunice u Đurđinu na salašu Jose Tumbasa Loketića,
koja je postojala još sridinom devedeseti godina prošlog vika. Bila je ukopana u gredi dola,
ograđena korlatom za marvu u Đurđinu blizo
Purgle kod Mukićeve škule. U korlat su spratili
marvu posli paše, a ako je naišla kiša ili ako se
koje goveče tilo sklonit ono je ušlo u ukopanu
lagunicu koja je u kanikuli bila ugodno ladna.
Ovce se nisu držale u lagunicama. Za nji su napravili s tri strane trskom ograđene i pokrivene
šupe s korlatom blizo zemunice.
Ima di se za josag pravila šupa od drveni
okrugljača ograđena korlatom. A pokrivala se
trskom. Većinom su stranice šupe ogradili trskom, a da je živina na ošteti i izađe napolje,
trska se iznutra opkopavala jarkom dubokim
oko dva ašova.
Putrija - Putrija27 je čeljacka nastamba, karika
u lancu kako se od zemunice došlo do salaša.
vidit marvu da leži i priživa na jakom suncu. Viđo sam
marvu kad je liti na provali oblaka mirno stala i podnosila padanje kiše ko iz kabla. Zato čordaši nisu sklanjali
marvu sa čorde ako je natrčo pljusak
27 Na mistu današnje kasarne u varoši, na Halaškom
putu priko puta od Čivuckog groblja, za kasarnom,
12
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 12
11/26/2013 7:19:24 PM
Alojzije Stantić
Vrimenom su tu i tamo zemunice počeli malko
izdizat od zemlje, tako da su okolo saziđali zidić
s nikoliko redi cigalja ili valjaka. Nastambu koja
je dilom bila ukopana u zemlju, a dilom je bila
na zemlji, ode su zvali putrija, ona je u zemlju
ukopana oko podrug metera, a u jami je udešena kao u zemenuci.
U putriji su jamu odozgor pokrili na drvene
vinčanice učvršćenim rogovima, nji sridinom
potpačili na više mista, med sobom ih sastavili
pajantama i ukoso žiokama, pokrili ih trskom na
dvi vode28. Posnopicu su za rogove i pajante
svezali pletenicama od rogoze ili dračovom likom29, a da njim kiša ne ovlaži zidiće strijom su
ih natkurili (nadvisili) za oko po metera.
Zabate su napravili od trske, s obadvi strane ih
umazali blatom ili ih iziđali od valjaka ili cigalja.
U pročelju su umistili vrata, ragasto od otesani
drveni okrugljača, a krilo vrata napravili od dasaka. U začeljni zabat su umetnili caklo, uokvireno u drven ram i kroz tu pendžericu se makar
i oskudno vidilo u zemunici. U putrijama je bilo
više komocije od one u zemunicama, pa su nuz
čeljacku odaju počeli pravit i staje za domaću
živinu, ali s obaškim ulazom, s druge strane od
ulaza u čeljacku odaju30.
Poticaji za pravljenje salaša - Tribalo je više od
dva vika dok Bunjevci nisu napuštali zemunice
odavno je bila kolonija Cigana čergara. Zato su ovom
kraju nadili ime Putri. Kad je sedamdeseti godina XIX.
vika na mistu ranijeg rasadnika napravljena pešadijska
kasarna, njoj su dali nadimak putri. Na geografskoj
karti madžarske vojske iz vrimena II. svickog rata
1943. g. ova kasarna ja označena kao Putri kasarna.
28 Po cilom svitu kadgod su ljudi sebi pravili nastambe
od materijala i rašća iz tog kraja. Tako u kraju di nema
trske krov su pokrivali kojekakim travama, a po Evropi
najčešće slamom žitarica ili kojekakim travama, kao
na priliku kake su kadgod pravili ilice, stare klijeti po
vinogradima u kontinentalnom dilu Hrvatske, Slovenije.
29 Na ruševnim salašima starijim i više od podrug vika
na staroj striji posnopica trščane strije svezana je za
rogove i žioke dugačkim roguznim pletenicama, digdi
i strukovima like. Veziva od rašća u striji zaklonjena od
sunca i vlage trajala su koliko i strija. Na našem salašu u
Đurđinu znamo da je u njemu čukundida Ilija živio oko
1820. jel je moj pradida Nikola u njemu rođen 1840., a
spominjo je mom didi Iliji brist, koji se od Kapunje vidio
kao putokaz velikog Stantićevog šoru u Đurđinu.
30 Beszédes, Valéria - Emberek és otthonok, Életjel 1994. (str 118-121).
u pustarama Bačke, a to se trevilo kad su najprija počeli pravit salaše, a salašari dobrim posli i
kuće u naselju.
Ko i u drugim krajovima, tako je i u subatičkom
ataru najpreg bio spor razvojni put bunjevački
nastambi od zemunice do salaša, naspram tog
koliko su salašari gospodarski jačali. Iako do sad
u pismenima nema spominjanja kad su počeli
pravit salaše, o tom sam naišo na pouzdan trag.
Usliko sam, a napravljen je i arhitekonski crtež,
o salašu s dvi čeljacke sobe, kućom, pododžakom i spoljašnjom kujnom, za kojeg se zna da
je postojo u prvoj desetini godina XIX. vika. Po
tom kako je nabijen to je najprostiji oblik salaša,
sa dvi čeljacke sobe i pododžakom, brez kujne
i ambetuša, nalikovo je komotnijem unutrašnjem izgledu zemunice, sa temeljnim zidovima
nabijenim u zemlju.
U Opustaseru (Ópusztaszer) u Madžarskoj su
napravili pokaz panonski starovinski čeljacki
nastambi, po ugledu na koje su napravljeni i panonski salaši. Većina su napravljeni kao dugačke čeljacke zgrade, podikoje kako su izgledale
na početku XVII. vika. Zajedničko njim je da su
u osnovi iz tri dila, s dvi čeljacke sobe i u sridini
sa pododžakom. Spolja je ambetuš s kujnom
na jednom kraju, a špajcom na drugom kraju te odaje. Salaši bunjevački Hrvata, pa i drugi
naroda iz njevog okruženja u osnovi su nalik
čeljackim nastambama iz Opustasera, samo su
manji, ali u osnovi i po funkciji zdravo nalik jedni drugima.
Posli zemunice napravljeni salaši su početni
oblik u mozaiku razvoja čeljacke nastambe od
zemunice do salaša. Salaše spominju u pismenima u XVIII. viku, a većinom su ih počeli pravit
u XIX. viku, najviše bliže kraju tog vika.
Kake god da su njim izgledale čeljacke nastambe kod Bunjevaca su staje uvik bile obaško, dalje od čeljacki odaja.
13
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 13
11/26/2013 7:19:24 PM
Tlocrt salaša
Alojzije Stantić
14
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 14
11/26/2013 7:19:24 PM
Alojzije Stantić
II. dio
Salaš, gospodarski domazluk
Kad je kogod, od prija dva-tri vika do danas,
prvi put zakoracio u ravan Bačke, osobito u
subatički atar, putom su mu mistimice zaparale oči (izazvale znatiželju) učoporane zgrade
okružene sjednanim drvima. Kad su te zgrade
dobrim dalje od puta, često njim se podigdi
spolja u bujnom zelenišu nazire krov kroz drva,
digdi kroz šumnjak viri krajičak bili zidova el vr
izvučenog đermaca povr šumnjaka. Neupućen
zabadavad proba odgonitit šta je sakriveno u
njegovom vidiku. To vidi spolja. Kad priđe bliže
znatiželju mu još više zagolica nesvakidašnja
buka, mišanje zvukova kojima se domaća živina (životinje) javlja. Kad se raspito kod upućenog šta je vidio el čuo, dozno je da je vidio salašarski domazluk (domaćinstvo) i čuo u njemu
šareniš glasova domaće živine. Za početak je
dozno samo toliko.
Raspredanje o pojmu salaš – Rič salaš je izvedena od višeznačne madžarske riči szállás u kojoj se značenja odnose na salašarski domazluk:
1. misto, zgrada (njezin dio) di se kogod nakratko smistio;
2. u samo određenom vrimenu godine nastanjeno malo poljodilsko gazdinstvo;
3. privremeno pokretno boravište nomadskog
naroda (MÉK 2006:1217-1218);
itd.
1. u poljodilskom ataru domazluk sa zgradom
za čeljad; s gospodarskim zgradama i ledinom
di obitelj poljodilca stalno živi, odranjiva josag
(stoku) i radi (obrađuje) zemlji;
2. zgrada u domazluku u kojoj živi obitelj salašara; čeljacki salaš.
U govoru bunjevački Hrvata rič salaš je:
– salaš je poljodilski domazluk;
– poljodilac s obiteljom stalno živi u domazluku
i radi na zemlji.
U madžarskom jeziku rič tanya odgovara za
naš pojam riči salaš. U madžarskoj riči szállás
upućuje na privremeni boravak el na nomadsko stočarenje, a onda nema ratarenja, a brez
riči stalno i ratarenja ne mož se kazat za salaš
u bunjevačkom izgovoru. (Na rubovima salaša,
čak i u ušorenim, u tzv. ratama bilo je mijana,
kovača, krupara, bognara… ali njeve nastambe
nisu bili salaš.[kovač, krupar… med salašima])
Ova tumačenja nisu ista sa značenjem riči salaš
u bunjevačkom govoru.
U madžarskom jeziku najstariji trag o salašima
je iz XIII. vika szállás znači zaštićeno misto, po
čemu mož svatit da su madžarski stočari imali
svoje salaše u koje su se sklanjali posli napasivanja blaga. Koren riči salaš mogo bi poticat i od
madžarske riči s više značenja leszáll što znači i
spuštit se, saći... pa bi to (možda) značilo da su
pustarama prve nastambe bački Bunjevački Hrvata bile ukopane zemunice. Ovo je kamenčić
u mozaik tumačenja pojma salaš.
Rič salaš triba povezat s ovim značenjima višeznačne madžarske riči tanya:
1. u Alföld-u (ravan izmed Dunava i Tise) u poljodilskom ataru mali domazluk i u njemu zgrada za čeljad s gospodarskim zgradama;
2. privremeni boravak pastira (MÉK 2006:1306),
(MNYTSZ 1976:661,662), (Skok 1973:194.)
O izvirku riči salaš svoj prilog dao je i Lazo Vojnić Hajduk1. On povezuje izvor za nastanak riči
salaš u slavenskim ričima zalas, zalaziti. Zalas je
bio u isto vrime i naziv za jednu vrstu porcije
(poreza). O toj porciji pisao je Vjekoslav Kljajić2 o kojoj također opširnije govori Lazo Vojnić
Hajduk u svojoj knjizi.
Iz madžarski riči szállás i tanya u izgovoru bunjevački Hrvata nastala je rič salaš:
1 Vojnić Hajduk, Lazo, 2012:39.
2 Klaić, Vjekoslav, MARTURINA, Slavonska daća
(porez) u srednjem vijeku. Odlomak iz veće studije
HRVTASKA U XII I XIV STOLJEĆU, RAD JUGOSLAVEN-
15
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 15
11/26/2013 7:19:25 PM
Alojzije Stantić
Kada su se u XVII. viku odjedared i tušta bunjevački Hrvata doselili, naseljeni u pustare
podunavskog kraja sridnje Bačke, u trokut Baja-Sombor-Subotica. Najviše nji su bili stočari, a
kad je tribalo i ratnici – graničari Habsburške
Monarhije/Austrijskog Carstva.
kako su izgledali bili su s malim razlikama malko drugačiji. Subatički pa i drugi salaši u Bačkoj,
dosad su najmanje istraživani i opisivani. O njima je malo pismena, još manje sačuvani dokaza o izgledu, koji bi bili od pomoći u izučavanju
razvoja salaša i života salašara.
Drugi o salašima – Med onima koji su do sad
pisali o salašima oslonio sam se na opis u knjigi
Hol volt... Valerije Besedeš, jel je u njoj sjednana bît (suština) do sad njezini opisani najvažniji
istraživanja o salašima, pa i ono što je ona objavila u svojim ranijim knjigama. Knjiga Hol volt...
je sažet putokaz za istraživanje salaša, a njeg
sam dilomice potvrdio mojim istraživanjima salaša i života salašara u subatičkom ataru.
U subatičkom ataru salaši su bili nagusto nuz
dolove ričica Čik i Krivaja s kracima od koji se
Dolac priko Kapunje uliva u Krivaju, u Đurđinu.
Veliki šorovi salaša bili su i po gredama nadomak dolova. Mistimice izvirci3 napajali su dolove vodom, čak njim i stvarali okrajke, obogatili
pustare vodom. Salaši su se i ušoravali nadomak dolova da izhasniraje njeve blagodati.
Po jednoj omiljenoj legendi kada su najviđeniji
pridnjaci varoši u šezdesetim godinama XVIII.
vika pohodili bečki dvor, prid caricu Mariju Tereziju istresli su šoljicu grava, kako bi slikovito
pokazali koliko salaša ima u subatičkom ataru,
o kojima se staraje. Ova legenda nije brez temelja, a slikovit je dokaz o ko zna koliko (nebrojeno) salaša u subatičkom ataru. Ona ima dva
značenja: koliko su velik teret na svoja pleća
metnili subatičkim pridnjaci, kada su se zadužili na desetine godina, da bi dobili status kraljevskog slobodnog grada, za napridak grada
i na dobrobit njezini stanovnika. (Beszédes, V.
2011:229,230.) U XVIII. viku a posli i dobrim
više, salaši su bili jedna od najvažniji karika u
lancu gospodarskog razvoja grada do sridine
XX. vika.
Salaši u subatičkom ataru (Od nastanka do
sunovrata) – Rad dobri prilika za život nuz dolove, u ovim kraju su odavno živili ljudi, o tom
nam svidoče stare iskopine, a još i danas katkad
izorani i u vododerinama izlokani starovinski
predmeti i dilovi ljucki košćura (kostiju) (Đurđin, Naćvin, Kapunja).
Kad su došli u ovaj kraj, s kraja XVII. vika, najviše
Bunjevački Hrvata su smistili u pustare. Najprija su za nastambe napravili zemunice, a kad je
došlo podesnije vrime pravili su salaše. U bačkim pustarama salaše su pravili i drugi narodi, a
SKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI, Knjiga
156, 157., Razredi historičko-filologički i filozofičkojuridistički, U Zagrebu 1904.,
Salaši u Podkarpatskoj niziji poznati su i po tom
da se iz nji čeljad bave poljodilstvom. Takoreć
na većem komadu zemlje, većem od desetakdvadesetak lanaca, gazda je mogo napravit
salaš i sa obiteljom iz njeg radit zemlju. Salašar
se bavio ratarstvom na njivi, a životinjstvom
(stočarstvom) najprija nomadski po atotima pustara, a vrimenom u stajama u avliji. Tušta nji
su nuz salaš u avliji imali obaško bašču (vrt) sa
vertarlukom (povrtlarstvom) i manji vinograd.
3 Spominjanjem izvirke u koje sam se usrid lita uvirio,
iz koji je kuljala voda do kolina. Ko dite brčkali smo se
oko nji: krak Krivaje u Bajmaku, do konfiskacije posli
II. svickog rata u trećoj, najnižoj avliji bajmačke plebanije (Župni ured). Brčkali smo se u vodi oko izvirka,
na kojem su napravljene zgrade u Ivana Lole Ribara
oko br. 20. U đurđinskom dolu nuz uvratine zemlje, u
vodotoku kroz mali čistac razlađivali smo noge u vodi
koja je kuljala iz izvirka. U našem dolu stotinak meteri
uzvodno, s onu stranu begije (ćuprije) ko dica probali
smo u njeg ugurat dračovu batinu. Čim bi je gurnili u
grlo izvirka voda je batinu izbacija napolje. Baš ovako
brčkanje u vodi doživio je i svećenik dr. Andrija Anišić
koji si brčko u vodi dola kod verušićke Šinterije. Kad su
na početku devedeseti godina spremali sakrivanje tenkova u đurđinskoj Purgli bagerom su tili iskopat knjizdo
za tenk(ove). Čim je bager zagrabio dublji sloj osušenog rita, odjedared je šiknila voda, pa su se časkom
sklonili dalje. (Na tom mistu je još i danas [2008.] velika
i duboka bara, koja je svidok kadgod jednog od oko
2 duži [1 d. = 400 m.] šumnjakom sakrivenog širokog
dola, dragulj dolova.) Na opis o izvircima stvoreni okrajaka dolova osnolio sam se na vojnu kartu: Topografska
karta 1: 100.000 (TK 100) Osijek (326) – Izdanje Vojnogeografskog instituta 1985.g. U ovoj karti su okrajci
dolova: od Lešinog gazdaluka na Pavlovcu do iza
Kujundžićevog šora, okrajak iza Franciškovog šora na
G. Verušiću, od Rudićevog salaša na Čikeriji do Kobinog kraja na Šebešiću i dr.
16
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 16
11/26/2013 7:19:25 PM
Alojzije Stantić
Većina bunjevački poljodilski obitelji su nuz salaš imali i kuću u varoši (u Subatici) el ritko u
Bajmaku, najbližem selu vrimenom i zato jel su
veća mista stekli pravo na hetije (nediljni pijačni
dan) i na vašare, a imali su crkve i groblja. Kuće
su imali da budu u svojem, di će imat mista za
čeljad i konje, kad dođu poslom el drugim povodom u varoš, sređivat štogod u zvanijama,
vašarit (kupovat) štoogod el med svitom doznat za novosti itd. Košare u varoškim kućama
obično su imale mista za četri konja, da imadu
di smistit i goste, el dva konja i kravu koju su
dosta nji imali rad mlika4.
Posli Drugog svickog rata često iđenje čeljadi,
pišce i na kolima, utico je na sudbinu podikoji
rata. Na priliku: nuz putove koje su držali u redu
i udesili da budu bolji, rate su ostale, čak su su
se u drugoj polovici prošlog vika i proširile, ko
na priliku Kucura, Mala Pešta i druge. Kad su
ukinili gvozden put Subatica – Crvenka, i posli
asvaltiranja puta Stari Žednik - Đurđin – Mišićevo, Sivački put više nije bio važan ko prija. Posli,
za vrlo kratko vrime nuz taj put napuštane su
kuće-salašići u Jožinom Selu na Vanteleku (imali su i na svoju ruku držali čak i proštenje iako
nisu imali crkvu).
Subatički salaši su bili najsređeniji na kraju trideseti godina XX. vika. Onda su se i poljodilci
iskopeljali od nevolja velike svicke gospodarske
krize 1929. - 1933., a posli nje su salašari jopet
počeli teć i gospodarski jačat. Na tzv. slobodnom tržištu, gospodarilo su po nepisanom zakonu ponude i tražnje. Život je bio miran, ljudi
su bili pripušteni samo brigama iz obiteljskog
i gospodarskog života, najviše su se paštrili da
od plodova rada što lagodnije žive, pa su iz godine u godinu vidno u gospodarenju išli naprid.
Uništavanje salaša potaklo je i to što od Sivačkog puta nisu napravili drum, jel je tudan najkraći, priki put od Subatice do Đurđina i Stare
Moravice, a to je i hamade sridina puta sjever –
jug izmed topolskog i somborskog puta. Sivački
put ko drum bi dobrim rasteretio put E-5 tj. Topolskli put, a salaši oko njeg ostali bi sačuvani,
na priliku ko nuz Čantavariski put itd. No, tako
kontanje se posli Drugog svickog rata nije uklapalo s početnom politikom vlasti za ciljanim
zgledanjem, pa i politikom uništavanja salaša5.
Da je put dokrajčen salaši nuz put i blizo njeg
ostali bi sačuvani za duže vrime.
Rate i sela – U ovom kraju oduvik je salaš bio
misto di je gazda zemlje stojo i otkaleg je vodio domazluk. Na kraju kojeg velikog šora, pa
još ako je na križanju važniji putova, nadničari i
najnužniji zanatnici (kovač, bognar, mijandžija,
krupar) mistimice su nabijali ušorerne kuće, sa
okućnicama od nikoliko motika (1 m. ~ 720²),
koje su zvali rate. Od podikoji rata vrimenom
su postala sela, na priliku: Mala Bosna, Mirgeš
i dr., dok se Crveno Selo sjednalo s Malim Bajmakom u veliko predgrađe Subatice, bajmačka Rata s Bajmakom itd. Nike rate su do danas
ostale kake su i bile, ko na priliku: Mala Baja kod
roglja (križanje putova pod 45°) Subatica - Mirgeš - Baja, Kucura nuz somborski put na kraju
uvratina varoški žitnica, el Mala Pešta pod Đurđinom itd.
4 Kuća u varoši imala je više namina. Iz nje su mladi
u gódu išli na zajednički provod iz okolni pustara, iz
nje su saranjivali mrca, škulovali dicu i višim škulama,
a često su u njoj stariji članovi obitelji odživili starost.
Obično su zato imali i jednu kravu da ne moraje kupovat mliko, imali su di ispregnit konje, tu njim je bilo
svečano ruvo i odilo i sl. Bili su u svojem.
Polog ovom opisu bunjevački salaša su većinom đurđinski salaši i salaši iz komšinski pustara, kake su imali male i sridnje gazde, a taki je
bilo najviše u subatičkom ataru6.
Zastoj razvoja i početak sunovrata salaša –
Napridak salaša zaustavio je Drugi svicki rat7,
5 Drugačije o tom mislila je vlast stare Jugoslavije jel
su prid Drugi svicki rat počeli flasterovat Sivačkli put
od varoši i stigli do blizo petog kilometera od varoši.
Trag o tom sačuvan je do danas (2004.).
6 Priliku za brži razvoj salaši su stekli u vrime kad
su velike varoši postale slobodne kraljevske varoši:
Segedin 1719., Novi Sad i Sombor 1747., a Subatica
1779. Onda su poljodilci postali vlasnici zemlje koju
su dotad samo hasnirali, a to je najvećma potaklo
pravljenje salaša.
7 Mlade poljodilce vojnike u raspadu Kraljevine Jugoslavije 1941. g. koje su zarobili Madžari vrimenom su
puštili kući. Friško zatim Madžari su tušta Bunjevaca
(salašara) mobilisali u vojsku i odneli na ukrajinski front
u rat protiv protiv Rusa (SSSR), di su tušta poginili, a
priživile Rusi zarobili i većinu odneli u sibirske logore
di su priživili ostali do kraja II. svickog rata. Skoro da
nije bilo brojnije salašarske obitelji a da nisu imali
makar jednog jugoslavenskog el madžarskog vojnika.
17
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 17
11/26/2013 7:19:25 PM
Alojzije Stantić
a posli njeg počelo je njevo propadanje vođeno politikom ondašnje vlasti. Posli rata većinu
salašara, a skoro sve imućnije po uzoru na Sovjetski Savez proglasili su kulacima, neprijateljima socijalizma. Tušta salašara muškraca su u
ime naroda lišili imovine, zlostavljali (čupanjem
brkova), a ako nisu ispunili otkup8 sa na zlom
glasu obavezom kaštigovali (kaznili) ih, dosta nji
otirali na robiju od koji su se vratili samo izuzetno mladi i snažni koji su izdržali težak fizički
poso na oskudnoj ráni (Zabela kod Požarevca9,
osobito zloglasni radni logor Visoki Dečani10 na
Kosovu...) i u seljačke radne zadruge.
U salaše nisu dovukli struju, zapuštali su putove,
a sve to potaklo je gušenje života na salašu11.
To je početak sunovrata salaša. Kad je vlast sridinim druge polovice XX. vika počela ispravljat
pošasti (nesriće) zabludne politike, dopuštila je
salašarima slobodnije odlučivat šta radit i kako
živit na zemlji, čak njim u tom i pomagala, dovlačili struju, asvaltirali putove, davali zajmove
Tušta odraski muškaraca su mobilisali na prinudan rad
(munkaszolgálatos), zvani munkaš, koji su u Budimpešti
i okolo najviše radili na čišćenju ruševina posli bombardiranja saveznika. Manje za rad sposobni salašara,
ograničen promet robe poljodilaca i s vrimena na
vrime otkup ráne usporio je napridovanje poljodilstva.
8 Prisilni otkup je važio od 10. VIII. 1945. do 1. VIII.
1952. godine, potvrđen je Uredbom o otkupu poljoprivrednih proizvoda Vlade FNRJ iz 1947. godine. U
Subatici su otkupne stanice ukinute 5. travnja 1956.
Nuz sve seoske i salašarske gencije u kojima se utovaro teret napravili su velika skladišta u kojima su
skupljali otkupljene poljodilske proizvode i otaleg ih
slali u druga mista, u pasivne krajeve. Veliko skladište
za otkup bilo je i na genciji Subatica – Bolnica, nuz
gvozden put di je danas (2013.) megamarket IDEA, u
kojeg su kupili robu od varoški poljodilaca.
9 Surovo ponašanje sa robijašima pokazivali su kad su
po šezdesetak robijaša oko ruku namotanim vrengijama vukli ladne parne valjkove i ravnali tucanik u oko 4
km. novom makadamskom putu od Zabele do druma
prema Požarevcu. (Zabela je od Izabela, austro-ugarska princeza, kojoj je dodeljeno veliko poljodilsko
imanje sa ergelom.)
10 Od stotinak subotičana u životu o nedaćama u
tom radnom logoru pripovidali su mi Nestika Skenderović – Lešo i Lozija Miljački Matak. Od oko stotinak
Subotičana posli izdržane kazne vratili su se natrag
njih dvadesetak mladih paora (o tom više A.S.: Sa svetom knjigom na robiji, Katolički mjesečnik ZVONIK
br. 11/1997., Subotica.)
11 Neslavni početak rušenja salaša med prvima je bio
naš Stantić – Šilarov salaš u velikom Stantićevom šoru na
Đurđinu 1959. g., kod tri ante (nanosom zemlje označena granica) subatičkog-bajmačkog-pačirskog atara.
za bolje gazdovanje i sl. Poklem su s ispravkom
ranije politike zakasnili, bilo je kasno zaustavit
sunovrat salaša12.
Misto i zgled salašarskog domazluka – Salašari su domazluk pravili na svojoj zemlji, izmiškulirali (izmislili) su mu misto da je, ako mož bit,
malko dalje od druma el atarskog puta, al i da
je iz njeg dobar vidik na put kojim se iđe u salaš. Kad je to bilo po volji salašar se paštrio da
što više zgrada napravi na malo višljem mistu,
al tako da na vidiku prid sobom ima sve staje,
da ih vidi iz čeljackog salaša. Staro se i o tom
da su mu u gredavoj zemlji najvažnije zgrade
tamo otkaleg će se voda s nji slivat dalje od fundamenta. Na priliku: volarica (staja za goveda)
je uvik na malo višljem mistu od korlata el od
naslama (misto za poljodilski pribor i vučne mašine). Svinjak sa oborom je malo dalje od čeljackog salaša da se što manje osti vonj iz njeg. Bunar je uvik na drugoj strani i što dalje od korlata,
ali što bliže košari i volarici itd. Taki je začetak
izgleda salašarskog domazluka.
U početku salaš nije ograđivan, a počeli su ga
ograđivat kad su prišli na odranjivanje josaga
u stajama. U gusto ušorenim salašima ograđivanje ledine je nužno da se na ledinu pušten
josag ne miša s komšinskim13. U ograđenom
domazluku guvno (misto držanja kabaste ráne i
nastora-stelje) je većinom s onu stranu ograde.
Salašaru je u gospodarenju na prvom mistu briga o josagu, jel priko njeg na hasnu (dobit) mož
najviše uticat radom i znanjom, osim na odranjivanje žita. Zato su mu u domazluku najvažnije
što podesnije staje, jel u njima provede tušta vrimena oko timarenja (njegovanja) i abrokovanja
(hranjenja) josaga (blaga). Staje su sridina salašarskog gospodarenja, a to svaćanje je poteklo
iz novog nauka o unosnijem gazdovanju (gos12 Salaši koji su priživili tu pošast, na početku trećeg
milenija životare, dok se manje nji razvilo u farmu u
kojima se gazduje kao i u njima nalik farmama razvijeni zemalja.
13 U salašarskom domazluku avlija i osobito ledina su
od velike hasne u odranjivanju domaće živine. Kokoške
su vazdan u korlatu di idu (jedu) iščeprkane larve kojekaki buba, a u ledini iz trave ráne se insektima. Blago
koje se odranjiva u stajama, po lipom vrimenu je na
travi ledine, na njoj se ráni pićom (kabastom ránom),
a kretanje po čistom ajeru i sunčanje mu pomaže rast.
18
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 18
11/26/2013 7:19:25 PM
Alojzije Stantić
podarenju) po kojem su počeli radit od sridine
druge polovice XIX. vika. Nov nauk ih je potako
i da se late pravit domazluk sa čeljackim salašom «na tri zida», napridnijeg od gazdovanja u
salašu «na dva zida».
Salaš je zakriljen ozelenjenim rašćom, osim
strane kudan se iđe kolima u salaš14. Oko svi salaša posađeno je najviše dračova, a oko ograde
domazluka spolja, di god se moglo, sadilo se
voće, najviše višnje15, a nuz nji i crni šljiva. Od
jabuka hamade svudan se sadila makar jedna
jabuka funtašica16 podigdi i petrovača i dr. U
bašči se često posadila kruška nacika17. Sva ova
drva su zakrilje od vitra, a njev debo lad pod
jakim suncom je zakrilje piležu i josagu koji puštan pase el planduje na ledini. Najviše voćaka
su sa nižim krunama i većinom su sjednani ispod kresanjem visoko ustirani kruna dračova,
14 Ulaz u salaš je nezakriljen drvima, da se vidi na put
i ko iđe u salaš. U neograđen salaš nije bilo lipo (poštenim) čeljadima (osim komšijama) uć u avliju iza salaša el
sa strane već samo putom kojim se kolima iđe u salaš.
15 Salašarska čeljad su tušta tabanali. Ritko koji se
muškarac otisnio iz salaša brez višnjovca. To je batina
od izdanka iz korena višnje, dugačak 1,5 - 1,80 m.
Višnjovac je moro bit izgledan, a da bi bio taki u jesen
bi se sirov višnjin izdanak, ocičen na duljinu po volji,
brez korena i ostavljenim bunkovom, svezo na dasku
da se ne iskorti (iskrivi) i zavalio u korlatu u đubre (stajnjak). Izvadili su ga oko Velike Gospojine (15. VIII.)
kad se vuklo đubre na njivu. Dok je višnjovac bio u
vlažnom đubretu s močom posto je izgledan: kora mu
je dobila višnjovu boju i očvrsnila je, bolje se sjednala
sa stablom. Sad ga je još samo tribalo obisit u pododžak da se na dimu i promaji osuši. Da bi se dobila lipa
caklina, višnjovac se uvikso komadićom slanine el
lojom i posli otro komadom parketne tkanine, a onda
se gazda š njim dičio. Višnjovac je tribo čeljadetu kad
tabana da se obrani od vašaka ako istrču iz usputnog
salaša, a momci su katkad, višnjovcom, med sobom
dilili pravdu, pritili su zamahom višnjovca jedan prema
drugom. Ima ko je odozdol u višnjovac utuko žažak
(gvožđe oblika lastinog repa) i kad je išo priko ledine
el usput vidio dikicu, mličiku el kako raslinje koje
smeta, žažkom ga časkom prisiko kod korena.
16 Funtašica je litnja fela jabuka, krupng roda, zdravo
je dobrog šmeka kad se š njom nadije (napuni) pogača
ukiselo. Salašarske reduše, a i tušta reduša iz naselja, su
samo š njom nadivale pogaču, jel nadiv ostane ucilo,
kad se peče ne raspekmezi se. Ime je dobila po miri
funta (engl. 0,453 kg., u našem kraju jedno vrime 0,5
kg.) Ponike od jabuka su znale bit teške i po jednu funtu.
17 Nacika je kruška visoke i razgranate krune, rodi
načičakanim sitnim rodovima, ugodnog šmoka. Od
obilja roda dotekne i za pečenje rakije, pa su je salašari i radi tog rado odranjivali.
pa je salaš gledan spolja ograđen gustom i visokom zelenom ogradom.
S ovu stranu ograde u salašu, svinjama nad oborima lad su pravili dudovi isprid obora, marvi
kod korlata dračovi el po koji brist. Or el više nji
uvik je posađen prid salašom, al dobrim dalje
od njeg rad zdravo široke krune, jel pravi debo
lad i druge hasne18. Pod njim se moglo, kod veliki vrućina komotno sidit. Malo dalje prid salašom posadila se makar jednu germeška trišnja,
a u bašči ili vinogradu blizo salaša jednu dvi
kake kruške krupnog roda. Uređen salašarski
domazluk okružila je litina u ravni, al je i ravan
bila okićena, išaran ozelenjenim salašima, sjednali su se u zelenu lipotu.
Raspored zgrada u domazluku – Kome se
nije žurilo, a naumio je napravit salašarski domazluk, obično je na tom mistu dobrim prija
kopanja temelja posadio dračove okolo mista
kudan će napravit ogradu ledine. Dračovi se
dobro uvate i posli dvi-tri godine kresanjem su
istirali krunu uvis, a kad se napravi salaš i ogradi
ledina, okolo sa spoljašnje strane imali su makar
mali lad i vitrobran. Dok nisu napravili salaš oko
dračova su sijali strne žitarice koje nisu gušile
rast drva, nit su mladi dračovi pravili toliki lad
koji bi smeto litini.
Iako ga nisu uvik prvo nabijali ali su najprija izabrali misto za čeljacki salaš. On mora bit na sridini domazluka, otkaleg će iz ambetuša, isprid
ulaza u čeljacki salaš, moć vidit vrata zgrada
(staja) i da se do nji i izmed nji što manje tabana, jel se u stajama počima i svršava poso kod
vrata. U avliji se ostavi barem toliko mista koliko
triba za lako okrećanje kola s upregnutim konjima izmed čeljackog salaša i staja. Bilo ko da
18 Or je dugovičan, ima razgranatu krunu s krupnim
listovima, pa još kad dva sjednaje krune prave debo
lad. Pod njim su čeljad ili (jeli) od oko Đurđeva do
Mijolja, već kako je bilo vrime. Pod or ne vole sletat
muve i kumarci jel ne podnose njegovu sagu, a ni tice
ne sleću u njegovu krunu, list mu niko ne voli grickat,
a ne donosi rod kojeg bi mogle ist tice el napadat kojekake bube, pa ispod njega nema ni trunja. Listovi mu
u jesen takoreć posli prvog mraza odjedared spadnu,
ne napadaje ga nikake bole, a dobro rodi načičkanim
rodom kojeg su reduše hasnirale za nasuvo i kojekako
tisto (kolače). Suvišak roda se dobro prodavo na hetiji,
osobito prid Božić kad se peklo kojekako tisto i nadivalo el natrunilo s istrenicanim orasima.
19
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 19
11/26/2013 7:19:25 PM
Alojzije Stantić
uđe na kolima u salaš on stane kod vrata salaša,
di se dočekivaje i ispraćaje gosti.
O druma ili atarskog puta išo je put u salaš, a
najčešće iz njeg i kroz avliju u atar kroz njive.
Put u atar je nužan jel su u parasničkim kolima
često išlli na njivu ili drumom digod sa salaša.
Ako je salaš bio napravljen nuz ortački put,
onda se u salaš išlo sa ćoše uvratina ili najčešćče kroz bočnu ogradu ledine isprid saslaša,
dobrim dalje od staja i guvna.
Naspram čeljackog salaša najbliže su staje, košara i volarica. Malo dalje od staja je svinjak19.
Blizo čeljackog salaša, s boka, je kokošinjac da
se noćom čuje ako tuđinac u njemu gazduje
(krade) oko pileža. Blizo salaša je ambar i pogled na usta žitne jame el više nji.
Poklem po kociljavoj zemlji nije lako tabanat,
flasterovane su cigljama20 jarde od čeljackog
salaša do svi vrata na stajama, staze oko salaša
i staja, izmed svi staja do bunara i do korlata,
jarde oko svi zgrada i od nji do bunara svudan
kudan iđu čeljad po aviliji domazluka. Flasterovane su i staze u stajama, obori u svinjaku, košare na mistima di svezani konji gaze kopitama,
pod u komaranma, podiko je flasterovo tava19 U svinjak se ne iđe toliko često ko u staje za krupni
josag, zato je on uvik malo dalje od čeljackog salaša. Svinjak s oborima i korlat, iz koji po domazluku
vitar katkad širi smrad, uvik su na takom mistu, da
vitar s gornjaka ne duše prema čečljackom salašu, di
čeljad idu el planduju ne nosi sagu vonja. U ušorenim
salašima, pa kad su jedan do drugog sa zajedničkim
ogradama, staje su tako razmišćene da gornjak izu
obora svinjaka i korlata smrad ne nosi na čeljacki salaš
komšija, već u ravan.
20 Vridni ljudi u salašu nikad nisu bili u priliki da nemadu šta radit. U vrimenu od zagrćanja kuruza (početak
V.) do risa (oko 1.VII.) u ravni nisu imali većeg posla.
Da ne dangube muškarci su se latili pod dolom izvrćat
valjke za pečenje ciglje. Pod dolom su ritsku zemlju
mišali žutom zemljom iz surduka, a voda njim je bila
nadovat. Valjke sa poređali u red sičenice jedan do
drugog i osušili na suncu, a onda sičenice i s malim
razmakom poređali u poljsku peć i na svaki deset hiljada složeni valjaka ostavili su misto za loženje vatre.
Peći spolja umazane blatom bile su za tri četri hiljade
cigalja. Vatru su ložili 10-12 dana slamom, ogrizinama, i sl. suvarkima. Ciglje su hasnirali za flasterovanje
staza na salašu, ziđanje zabata, ziđanje dila ograde
na salašu, podziđivanje nabijanica, u varoši za ziđanje
kuće i flasterovanje avlije i staze na sokaku, za grobnicu i sl. Suvišne ciglje su na salašu držali uštosovane
kao dio ograde ledine.
nicu salaša na tri zida, a do bilo kojeg mista u
avliji domazluka išlo se priko flasterovani staza.
Isprid salaša staza je flasterom široka podrug
do dva metera.
Najstariji salaši većinom su pravljeni uzduž u
avliji naspram ulazne kapije i to uvik tako da je
čeljacka soba što više s dolnjaka, a iz nje je dobar vidik na put s kojim se iđe u salaš. Tavanska
vrata, ako su spolja, uvik su na zabatu čeljacke
sobe. Obično su jake dračove listve uvik naslonjene na prag tavanski vrata, a ako ih sklanjaje
onda je dračova okrugljača ukoso naslonjena
na prag tavanski vrata da se po njoj mačke pentraje na tavan.
Guvno je s onu stranu ograđene ledine, a najčešće je podiljeno i na jednu i drugu stranu salaša, ako je salaš malo dalje od druma ili atarskog puta. Na velikim domazlucima, od nikoliko stotina lanaca zemlje, guvno su pravili čak
na tri, pa i četri mista, jel ako grom zapali jedno
guvno tog ne mož spasit od vatre. Domazluk bi
zdravo teško (skupo) nadoknadio velik gubitak
ako bi izgorila sva pića i nastor.
Svedno el je čeljacki salaš uzduž el popriko,
imal malu kuću el ne, on je uvik na takom mistu otkaleg ima najbolji vidik u domazluk i ledinu.
ZGRADE U SALAŠU, ČELJACKI SALAŠ – Čeljacki salaš je najvažnija zgrada salašarskog domazluka. Najprija su mu odredili misto tako da
iz njeg mogu nadzirat najveći dio domazluka.
Kad se pravio i uređivo salašarski domazluk, u
njemu je čeljacki salaš najvažniji, iako su čeljad
za dana najmanje u njemu. Salašari su vazdan
zauzueti kojekakim poslom u salašu i oko njeg,
oko blaga i druge živine u domazluku i oko litine u ravni. Salašare je zadovoljio čeljacki salaš
sa skromnom komocijom, naminjen je čeljadima za blagovanje, otpremanje veliki svetaca,
sklanjanje od nevrimena, dočekivanje gostivi,
otpočivanje, spavanje, saranjivanje mrca (pokojnika) i dr.
Najprija su za brojnu obitelj napravili salaš s dvi
čeljacke sobe, a vrimenom su od jedne sobe
napravili čistu sobu, onda su za dana od ustaja-
20
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 20
11/26/2013 7:19:25 PM
Alojzije Stantić
nja do spavanja bili u za to napravljenoj maloj
kući.
Nagađanje kad je napravljen prvi salaš –
Najviše naši pridaka u ovaj kraj doselili su se
1686/1687. g. Većinu su ih smistili u puste pustare21 di su počeli živit u zemunicama. To vrime znano je po ritkim i oskudnim pismenima,
zato je malo i pismena o zemunicama i putrijama, iako se mistimice u njima živilo još i u XX.
viku. Kad je napravljen prvi salaš bunjevački Hrvata u ovom kraju, mož samo nagađat, pa ga
onda smistit u približno vrime, a to je kraj XVII. i
početak XVIII. vika, kad Turci posli odlaska više
nisu dolazili zulumćarit.
Početak pravljenja salaša vezan je za život naši
stari koji su ko nomadski stočari u pustarama
ovog kraja, najprija počeli živit u zemunicama.
Napridovanje ju bolji život vezan je za društveme prilike, a one se nisu dešavale priko noći
(odjedared). U vrime sporiji promina i salaši su
se još duže vrime pravili po ugledu na najstarije
salaše, pa i na prilazu iz XVIII. u XIX. vik. Po izučavanju najstariji salaša, priopravljani i hasnirani
još i u XX. viku, mož se nagađat samo otprilike
vrime kad su ih počeli pravit, a na to su ih potakle društvene prilike:
* Nadiranje Turaka u Europu zaustavljeno je
kod Beča (1683.), otirani su 1686. iz Budima,
nadobijeni kod Slankamena 1691., kod Sente
1697., a posli mira 1697. u Karlovcima morali
su napuštit i Bačku. Narod je počo mirnije živit,
iako su Turci s vrimena na vrime upadali u Bačku zulumćarit22.
* Iako nema potpuni podataka o tom koliko je
naroda živilo u okolnim pustarama ili naseljima,
21 Pustare su bile jedva naseljene, a narod ovamo
doveden živio je od životinjstva (stočarenja), pa su
ovamo dotirali i s josag koji podnosi iđenje na duži
put (konji, krave, ovce, možda i malo svinja) zato su ih
smistili u pustare. U pismenima i predaji se spominju
zemunice koje su u ono vrime bile najbrži i najbolje
napravljeno zakrilje za život sa blagom.
22 O tom najviše znamo iz pripovidanja, a sačuvano
je i u svatovskim adetima u ulogama svatovski časnika:
mastalundžija i staćela. Oni se više spominju, a valjda
su po tom bili i važniji od kumova, osobito staćele.
Njima su posli vinčanja najprija nazdravljali trojanicom, zafaljivali, što je zafaljujući njima snaša vinčana,
obranjena od otimačine Turaka.
na kraju XVI. vika oskudno se spominje koliko
je kuća bilo u okolnim pustarama23. Ovaj podatak upućuje na dalje istraživanje. Nagađa se
dal je rič o salašima. Koliko se zna u to vrime
u pustarama Đurđin, Šebešić i Verušić nije bilo
naselja u današnjem smislu, pa je možda rič o
salašima koji se možda ne spominju tim imenom već kao kuće, a možda je med njima bilo
i zemunica.
* Kad su ljudi stekli više slobode počeli su se otiskivat dalje od zemunice, mišat se s drugim ljudima radi trampe ili prodavanja espapa (robe)
i kupovanja šta njim je tribalo a nisu imali. To
je početak razvoja tržišta. U tom mišanju, ljudi
iz ovog kraja počeli su privaćat i novotarije iz
života ljudi iz drugi krajova i podešavat njevim
prilikama.
Najstariji čeljacki salaš i domazluk – U traganju po subatičkoj ravni pronašo sam nikoliko
najstariji salaša u ruševini, jednog na sliki (fotografiji), jednog sam nasliko, a dva su još u životu
(2005.). Po njevoj nabijanici, najviše po tavanici
i krovini mož se približno odredit koji su drugi
salaši napravljeni po ugledu na stare salaše i šta
je na njima drugačije.
Izgledu najstariji salaša pomogo je i podatak
etnologinje Valerije Besedeš koja je i pokazala
do sad nađen najstariji tlocrt salaša, iz 1800. g.
(čuva se u Držanom arhivu [Országos Levéltár]
u Budimpešti), koji je po tom važan jel je u osnovi iz tri dila: dvi sobe i kuća s pododžakom
(Beszédes, 1994.:118-121). Sa takom osnovom
pravljeni su i salaši bunjevački Hrvata u subatičkom ataru.
Naslikani salaši Gerarda Tome Stantića iz Đurđina i salaš Tomice Vojnić Mijatovog iz Šebešića su ko dvojke24. Po tom se čini da se u nabi23 Iako nema potpuni podataka o tom koliko je
naroda živilo u okolnim pustarama i selima, na kraju
XVI. vika se spominje koliko je kuća bilo u okolnim
pustarama: 1590. godine u Naćvinu (Žedniku) bilo je
25, Đurđinu 26, Šebešiću 26, Kelebiji 57, Ludašu 29,
Verušiću 39, u Tavankutu 23, u Novom Bajmaku 21.
kuća itd. Spominje se da su u XVII. viku Bunjevci živili
u zemunicama, ne samo graničari s obiteljom već i
njev rod. Bavili su se odranjivanjem krupnog josaga.
(Beszédes, V. 1994.:94-98.)
24 U XX. viku bila su tri ovaka poznata salaša. Jedan
je salaš Gerarda Tome Stantića iz Stantić-Dragačinog
21
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 21
11/26/2013 7:19:26 PM
Alojzije Stantić
janju ti salaša gazde nisu ugledali jedan na drugog, već su se na istu formu napravili više taki
salaša i u drugim pustarama subatičkog atara.
Na priliku taki je srušen stari Stantić-Zizin salaš
u Hrvatskom majuru25. Med nji mož naređat
i salaše na koje su vrimenom dogradili kujnu i
špajc i sastavili s ambetušom: salaš Kate Stantić
u Čikeriji i Ivice i Ivice Gabrić u Verušiću.
zdravo kratko vrime zauvik nestat, čekaju na
sumoran usud, baš tako ko što je milenijima ko
zna koliko tica doletilo za vični smiraj na otoke
Pinta i Wolf27.
Položaj i izgled najstariji salaša
Salaši (Gabrićev i Stantićkin) su na izdisaju, osiromašenim današnjim gazdama ne dotiče novac da ih sačuvaje za ugled potomcima, jel u
njima odavno niko ne stoji (ne živi). Nažalost
i ova dva salaša, ko i toliki njevi dobnici će za
– čeljacki salaš je u avliji, na sridini domazluka,
sprid i s boka okružen je gospodarskim zgradama;
– čeljacki salaš je uvik samo za čeljad. Pod istim
krovom s njima nikad nisu staje, osim u salašiću.
Često je mala kuća bila pod istim krovom sa košarom i volaricom;
– kod svakog salaša nabijanica je u temelju iz tri
dila, dvi sobe i u sridini «kuća» s pododžakom;
– ima dva jednaka uzdužna nabijena zida, brez
ambetuša;
– u domazluk se iđe sa dolnjaka;
– isprid ulazni vrata u čeljacki salaš na vidiku
su vrata staja (odaje ili više nji) za josag i kapija
s kojom se iđe u domazluk. Izuzima se salaš u
kojeg je ulaz ili jedan od ulaza iza salaša;
– obadvi sobe su velike 16-18 m², ritko kad malko veće;
– u sobi sa gornjaka nuz krušnu peć kod vrata
obično je šporelj brez lerne, jel onda nisu imali
čistu sobu28;
– u ćoši pododžaka kod zida duvara ili nuz zid
sóba su jedna-dvi katlanke, za grijanje vode i
kuvanje ila;
– banak prid pećima u pododžaku udešen je i
za kuvanje ráne (hrane) na sadžaku ili za pečenje pod cripuljom;
– u zabatnim zidovima sobe imaje po jednu
pendžer;
šora u Đurđinu, srušen je oko 1965., po kazivanju
komšije Križana-Đuše. Njegov izgled znamo po sliki.
Drugi salaš je Tomice Vojnić Mijatova iz Šebešića,
kojeg sam usliko, opiso i o njemu napravili građevinski
crtež. Srušio se sam od sebe 2004. godine.
25 Ovaj salaš se u Hrvatskom majuru, dilomice se srušio oko 2000. godine, a ruševina mi pomogla u tačnijem opisu nabijanice, tavanice, krovne građe i trščare.
Unutrašnji izgled ovog salaša u svemu se poklapa sa
izgledom salaša Tomice Vojnić Mijatova, a spolja i sa
salašom Gerarda Stantića.
26 Moj rodni salaš na dva zida u Đurđinu, bio je
napravljen već za života mog čukundide, početkom
XIX. vika. U njeg se išlo iz ambetuša u kuću priko dvi
basamage, a iz ambetuša u kujnu i špajc na dvi ukopane basamage. Drugi pragovi vrata u salašu bili su u
istoj ravni s gornjom basamagom u kući.
27 Na nenastanjene otoke u otočju Galápagos u
Tihom oceanu, najviše na Pintu i Wolf, poslidnji put
doleću tice tamo uginit.
28 Salašarska snaša prćiju (miraz) je donela u napravljenom i ošaranom (ukrasima obojenom) kovčegu.
Bio je velik naspram gospodarske moći, toliki da su
ga mogla nosit dva čovika. To je znak da u prćiji nije
bilo, el je bilo zdravo (jako) malo perja. Više perja za
krevete počelo se nosit u prćiji oko sridine druge polovice XIX. vika. Za više odranjivanja žita radi plodoreda
sadili su i više kuruza, glavne rane za odranjivanje
gusaka naveliko, rad čupanja perja i kljukanja. Tom
su pomogle i velike ladnjače sa pogonom na parnu
mašinu, u kojim su smistili svo meso od više desetina
hiljada odjedared kupljeni šopani (ukljukani) gusaka i
posli ga polagano prodavali.
Salaš Tomice Vojnić - Mijatovog najprija je bio
brez kujne, spoljašnji zid je u avliji bio ravan, a
u kuću se išlo priko jedne basamage. Bilo je taki
salaša u koje se išlo priko dvi basamage, a bilo
ih je i brez basamage. Koliko će imat basamaga
najviše je zavisilo od mista na kojem je salaš napravljen. Ako je bio na gredi koja je imala vidan
pad u avliju, onda je većinom brez basamage,
jel nije bilo bojazni da će se voda od plave kiše
spolja ulit u salaš26.
Najstariji salaš Tomice Vojnić – Mijatovog je
preteča, čist salaš «na dva zida». Još i danas
(2007.) ima dva taka čitava salaša, Kate Stantić
u Velikom čikerijanskom šoru i salaš Jose i Ivice
Gabrić na Verušiću. Ova dva salaša su najstariji priopravljeni salaši, kaki su bili spominjani
Stantić-Gerardov i Vojnić-Mijatov salaši. Nikoliko ovaki salaša pokazivaje da su na taku formu
bili napravljeni više najstariji salaša bunjevački
Hrvata.
22
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 22
11/26/2013 7:19:26 PM
Alojzije Stantić
– ulazna vrata u kuću su puna daščana, sa ojačanim baskijama (spojnice vrata);
– kujna je prva odaja dograđena spolja na zid
u avliji;
– spolja iz avlije nad zidom nema nastrijice, ni
ambetuš;
– rogovi i gredice su od tesane čamovine, sastavljeni drvenim čepovima;
– krovina je pokrivena nabijenim i u dva reda
nagusto poređanim snopovima trske, brez posnopice sa potkljukanim uzbojom;
– trska za rogove i žioke svezana je likom (sloj
ispod kore bagrema) ili pletenicama od rogoze;
– pošav na vrvu krova je prisavijena i upletena
trska, odozgor brez alova29, magarci su od tanki
dračovi okrugljača popriko sastavljeni dračovim okrugljačama (tanjim granama);
– oziđani zabati su od cigalja el valjaka, trska
krovine je nabijena nuz zabat i nema vrepčije
daske.
Falinge najstarijeg salaša i dogradnja – Dogradnju su potakle falinge:
– ako su njim vrata u kuću bila u istoj ravni sa
zemljom, a kiša el snig su njim nabijali na ulazna
vrata kad su ona bila zatvorena, padavine su se
nuz vrata a pomalo i kroz nji slivale u kuću, a
još više kad su radi boljeg vidika vrata bila zatarabljena;
– po lipom i toplijem vrimenu na ulazu su misto
krila vrata u dovratke umistili tarabe, pa ako one
nisu bile visoke do navratka, mačke pa i pilež bi
priko taraba ulazili u kuću smetat;
– ilo su spremali na banku isprid krušne peći, u
peći ili u katlanki pododžaka, a na tim mistima
su spremali samo najskromnija ila;
– ako se po lipom vrimenu ránu spremali na
sadžaku ili u kotlu napolju u avliji, često je smeto vitar sa dizanjem prava ili ako se odjedared
okišilo.
Za kratko vrime uočene falinge su otklonili.
Spominjani salaši nalik su starim panonskim salašima30.
U lancu razvoja najstarijeg salaša, iskorak ka salašu na dva zida je kad su na uzdužni zid iz avlije
najprija doziđali valjcima ili cigljom samo kujnu
kod sobe na dolnjaku. Vrimenom su skontali da
na tom zidu, al kod sobe na gornjaku, naprave špajc širok ko kujna. Pridnji doziđani zidovi kujne i špajca u avliji niži su od spoljašnjeg
zida salaša, pa je i krov više njih bio niži, pokrili
su ga cripom koji podnosi od trske blaži pad
za slivanje kiše. Kad su krovovi kujne i špajca
sastavljeni nastrijicom i dobio se ambetuš. Spolja gledano taki salaš je na dva zida. Razvijeniji
oblik salaša na dva zida pravili su još i u XX. viku,
a on je obaško opisan.
Izgled najstariji čeljacki salaša iznutra – Prvi
salaši po izgledu i životu u njima bili su podešeni životu i vrimenu kad su ih napravili. Ti salaši
su bili niski, tisni, mračni, s malo komocije baš
toliko koliko je dosta samo za opisanu naminu,
u kojoj je navažnije bilo imat zakrilje od vrimena. Salaše su pravili posli života u sa mistom još
oskudnijim zemunicama i putrijama, pa su veći
salaši naspram raniji, s komotnijim odajama velik iskorak u bolje. Onda su se bavili nomadskim
odranjivanjem josaga, nisu imali staje, a najviše
vrimena su provodili sa josagom u pustarama.
Čeljad su salaš hasnirali najprija kao zakrilje
od nevrimena nužnima, u njemu su otpočivali,
spremali ránu i ili (jeli), provodili slobodno vrime, noćivali...
29 Alov su dvi dugačke daske široke oko 10 cm. i
sastavljene nalik na opako V. S njima je pokriven prisavijen oplet pošava i čuvan od zakišnjavanja i posli
truljenja trske.
30 U ovakom salašu živila je brojna obitelj, čeljadima
su napunili obadvi sobe. U njima je bilo toliko mista
koliko triba čeljadima za noćenje i uveče za sidenje.
Maloj dici priko dana više puti tribala je vruća voda
el skuvat ilo, pa se za tu nakanu po ladnom vrimenu
misto pododžaka hasniro šporelj u sobi sa gornjaka.
Liti nisu hasnirali taj šporelj.
Salaš na dva zida – Ovi salaši obaško pravljeni
nabijani su sa dva jednako visoko uzdužna zida,
a širi zabatni zidovi su ujedno i pridnji zidovi kujne i špajca koji su najčešće na dolnjaku, odnosno na gornjaku. Trskom pokrivena krovna građa i tavanica su samo nad dva jednako visoka
zida. Pridnji zidovi kujne i špajca niži su za oko
pedesetak centi koliko triba pokrovu sa cripom
da ima pad barem 45º, koliki pad triba rogovima
od sridnjeg zida salaša na pridnje zidove kujna i
špajca. Građa na kujni i špajcu je sastavljena sa
građom salaša, a na kujni i špajcu je učepovana
u vinčanice na uzdužnim zidovima. Na kujni je
tavanac na fajer od 45º. U osnovi gledano salaš
ima tri uzdužna zida, niži pridnji je i zid kujne
23
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 23
11/26/2013 7:19:26 PM
Alojzije Stantić
i špajca, a krov koji ih sastavlja je krov na ambetušu. U ambetušu je pridnji zid i banak visok
oko 120 cm., sa vratacama u sridini, kroz koja
se iđe naprid kroz kuću u salaš, a livo i desno
u kujnu i špajc. Ovaki salaši, ko i najstariji salaši
sa dograđenom kujnom i špajcom, su salaši na
dva zida, jel su njim stražnji i sridnji zid jednako
visoki. U razvoju salaša ova fela salaša imala je
najniže zidove, visoke jedva dva metera, zato
su ovaki salaši bili i najniži31. Nji su nabijali manje i sridnje gazde. Češće su ih gazde nabijali
sami, pa i s mobarošima i sa majstorom, a riđe s
majstorom i s pogođenim čeljadima.
Salaš na tri zida – Nov salaš je u fundamentu iz
tri dila, sa čeljackom sobom, kućom sa pododžakom i čistom sobom u jednom redu. Sprida i
obaško su s ambetušom sastavljeni kujna, špajc
i najčešće podrum u kojeg se iđe doli kroz pod
šireg ambetuša el je obaško u avliji. U salašu su
sva tri uzdužna zida odjedared nabijeni i unutri
jednako visoki 230 – 260 cm., a pošto spoljašnji
zidovi nose i jači (teži) krov oni su i deblji, oko
90 cm. Debeli zidovi i tavanica su imali zdravo
dobru (izvanrednu) izolaciju, da se trošilo malo
ogriva iako u njemu nisu oskudivali, a u kanikuli
je bilo ugodnije ladno.
U bunjevačkim salašima na tri zida najprija je
krovina salaša na dvi vode bila trščara sa natkriljenom strijom oko 50 cm. nad spoljašnjim
uzdužnim zidovima. Za ove salaše tribala je
jača krovna građa, pa su iz Erdelja dovlačili drvesla četinara i lipe, od nji su napravili jača sli31 Niske zidove su onda, pa u XVII. a najviše u XVIII. i
XIX. viku, nabijali da njim sobe budu vruće (toplije), a i
ljudi su jedno na drugo onda rastom bili niži naspram
današnji ljudi. Na priliku u austrougarsku vojsku nije
mogo narukovat momak ako je bio niži od 150 centi,
što je sačuvano u čestoj izreki: Taj nije išo u vojsku,
kazali su za niskog čovika. Po miri naspram niske čeljadi pravili su i niža ulazna vrata u odaje. Kad su spolja
ulazilo u salaš, ritko je bilo čeljade koje nije moralo
sagnit glavu ispod grede ambetuša. Taki nizak bio je i
naš salaš u Đurđinu. Po didinom pripovidanju salaš je
napravljen na početku XIX. vika, ako ne i prija, o čemu
svidoči čepovana tesana građa i rogoznom pletenicom
svezana posnopica. Da je salaš noviji vidilo se po trščari sa uzbojom u posnopici i pilanim čamovim alovom i
magaracima sa vezom na pošavu. Očit je tom dokazu
i velik brist u ledini, po kojem je iz velike daljine bio
poznat Stantićev šor (tri čovika mu nisu mogli obuvatit
deblo). Po pripovidanju dide brist je bio velik još u
ditinjstvu mog čukundide Ilije tj. oko 1820. g
mena, barem 20/25 x 25/30 cm. pa i više, čak
i 30x40 cm. iz jednog komada. Rogovi krova
su sa gredama tavanice najranije sastavljani drvenim čepovima i ojačani klamfama, a u novije
vrime građu su sastavljali šrofovima el debljim
klincima. Umisto pajanti popriko rogovi su gori
u rasponu potpačeni stolicama koje se doli na
tavanici oslanjaju na grede oko 10x12 cm. Posnopica (snopovi trske) je za rogove i žioke vezana crnim drotom, a krovina je oko 40 cm. debelo nabijena uzbojom (na oko 50 cm. ocičeni
snopovi trske) u posnopicu. Debela trščara i
promaja kroz budže i tesarska vrata priče liti zagrijavanje tavana, pa je on podesan i za čuvanje
ráne, osobito pušenog mesa.
Na tu osnovu su napravili jaču tavanicu od trske i odozgor je umazali blatom, koju je podiko
flasterovo cigljama. Tavanica je udešena za čuvanje tušta istrešenog i uzrpanog žita, katkad i
raži.
Veći salaš je tribo poljodilcima najviše radi
veće32 i jače tavanice, veće i bolje misto za čuvanje suvišnog žita ali i radi više komicije u odajama. U male ambare suvišak njim ne bi stao, a
žitne jame su nepodesnije za čuvanje žita, a i
njevo je održavanje skuplje od održavanja tavanice. Salaš je naspram kapije kroz koju se s puta
iđe napravljen uzduž ili na put leđa.
Za opis sam se ugledo na stari Stantić-Šilarov salaš na tri zida, na gredi od varoši drugog dola u
Maloj Bosni, našeg komšije Stipe Stantić – Sveti
u Đurđinu i dr. U Šilarov salaš, kojeg sam dobro
upozno i iznutra, moglo se uć iz dva atarska
puta, sprid i za salašom.
Salaš na put leđa – Oko prilaska iz XIX. u XX.
vik, tu i tamo, a posli Prvog svickog rata još više,
pravili su se salaši na put leđa. Njima je lice salaša obično okrenuto na dolnjak, gleda na kapiju kojom se iđe u salaš, a stražnji zid njim je
zabatom okrenut na gornjak. Katkad je takom
salašu ulazna kapija s boka el čak iza gornjaka s
leđa. Malo dalje, s live strane, obaško, ovi salaši
obično imadu malu kuću, najčešće priko puta
od staja. Put kroz salaš iđe od atarskog puta na
32 Iz uzrpanog žita na tavanu ono se mož odvađat
koliko triba, a kad se načme žitna jama žito se odjedared mora potrošit el prodat.
24
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 24
11/26/2013 7:19:26 PM
Alojzije Stantić
zemlju s druge strane, išo je kroz avliju isprid
staja i izmed zabata salaša i čardaka el bunara. Ovaki salaši pravili su se do Drugog svickog
rata, na priliku u Đurđinu salaš našeg komšije
Stipe Stantića-Svetog, na Kapunji salaš Bele
Stantića Gustera i toliki drugi.
Dobro sam upozno čeljacki salaš na tri zida i salašarski život u tzv. Šilarovom salašu u Maloj Bosni, posli sela priko dola na gredi blizo puta u Tavankut, prema Crnjevini, kojeg je napravio moj
pradida Nikola. Nabijanica umazana blatom
debela je oko 90 centi, tavanica, jaka za istresanje žita debela oko 60 centi (izmirena je kad su
ga srušili). Čeljacka soba je toliko dugačka da su
u nju stale u red, nuz uzdužni zid, dvoje drvenice, jedne iza druge, a nuz druge su drvenice
namišćene daske do parasničke peći. Ta soba je
uzdužno 7 x 4 m.33 Na zidovima čiste i čeljacke
sobe su po dva dosta mala i jednostruka i dvokrilna pendžera. Kujna napravljena u kraju ambetuša, na dolnjak, dosta je velika s komocijom
za desetak čeljadi di su svi mogli posidat i ist za
astalom. S druge strane ambetuša je velik špajc.
U zatvorenom ambetušu namišćen je astal sa
stocovima i klupom s pervazom. Druge zgrade
po avliji su bile poređane ko i u većini salaša.
Ovaj Stantićev salaš je još jedan od primjera da
salaši nisu u svemu napravljeni na isti kalup. Iako
je bio na put leđa, stražnjim zidom okrenjen na
ulaz sa atarskog puta, da ulaz u aviju bude s
dolnjaka, sa sunčane strane. To je primjer kad
je s gornjaka atarski put u salaš, a da ulaz u
avliju i čeljacki salaš ne okrenu na gornjak već
ne dolnjak, onda je ulazna kapija u domazluk
iza čeljackog salaša el sa strane avlije. Taki su
bili salaši u Stantić-Dragačini u Đurđinu: atarski
put njim je s gornjaka, a salaši okrenjeni čelom
el katkad zakošeni, pa i na put leđa na dolnjak
prema dolu. Priko puta dola tom šoru bio je velik Stantićev šor kojem je atarski put bio s dolnjaka, a do i Stantić Dragačin šor iza leđa na
gornjak. U svemu drugom staje i ostala zdanja
su bila raspoređana nuz jednu i drugu ogradu,
a u sridini i malo dalje od staja, korlata i svinjaka
33 U salašu s tim debelim zidovima i debelom tavanicom, a malim pendžerima i po ciči zimi peć su ugrijali s po dva snopa ogrizina, a ako su izložili tri snopa
onda su s vrimena na vrime sobu ladili kroz otvorene
pendžeri i vrata, kroz kuću i ulaz.
bila je velika ledina, s kapijom u ogradom prema ataru. Manja ledina bila je za salašom, a s
onu strane ograde bila je široka mlaka i do.
Kad se prošeta kroz ravan subatičkog atara mož
vidit da veliki šorovi: Kujundžićov na Vanteleku,
Vojnić Purčarov na Verušiću, Kujundžićov duž
Čantavirskog puta od Verušića do Klise, Franciškovićov u Maloj Bosni, nagusto poređani salaši
u velikom Čikerijanskom šoru, Ivandekićovi na
dolnjaku dola od tzv. Male stanice (gencije) do
bliže Purgle; Stipićovi od Verušića priko Klise
do prtenog puta Orom-Čantavir; Vukovićevi u
Gornjem Tavankutu od atara Kunbaje (od blizo
gencije) do madaraškog atara, iskomadani Dulićevi šorovi po Đurđinu i toliki drugi najčešće
poređani nuz dolove i izmed atarskog puta koji
gredom prati do, svedno dal ga prate s gornjaka el dolnjaka.
Salašić – Još i u XX. viku sirotiji poljodilci, lancoši, pa i oni koji su posli udomljenja oma počeli
obaško živit, na desetak lanaca zemlje el manje, dok se nisu otukli najpre su nabili salašić. To
je nastamba s jednom sobom, kućom i iz nje
pododžakom, a spolja s kujnom na kraju ambetuša s dolnjaka. Salašić je obično na višljem
dilu avlije i u ravni sa zemljom, a u njeg se ulazi
priko malog obično dračovog praga. Krov mu
je iznad kujne, ambetuša i ketrenca niži, pa je
i strija niža, tako da se odraslo čeljade malo višljeg rasta moralo saginjat kad iđe pod otvoren
ambetuš.
Iz kuće salašića iđe se naprid u pododžak, a na
livo u čeljacku sobu koju su okrenili na zaod. U
sobu su stale nuz zidove dvoje drvenice s daskama naslonjene na krušnu peć. Na drugoj
strani su dva šefunira el šefunir i dolaf. Pododžak je ko i u salašu na dva zida i u njemu katlanka u ćoši nuz duvar. U otvorenom odžaku
su vrljike za pušenje disnotorskog mesa. Većinom otvoren ambetuš nalivo je prigrađen da se
trunje od piće i đubreta ne trune u ambetušu.
Oma iza ograde34 se iđe u staju, košaru/volaricu. U njoj su jasle na duvaru ili zabatnom zidu.
U staji ima mista za jednog - dva konja i jednu34 Ambetuš je prigrađen lakim zidom, obično tršćanim i umazanim mazom i krečom, da se strv tj. pića
i druga rana za josag, trunje od piće i đubreta i saga
staje ne šire kroz ambetuš u kujnu i kuću.
25
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 25
11/26/2013 7:19:26 PM
Alojzije Stantić
dvi krave s junicom el teletom, do pet-šest komadi krupnog josaga. Isprid staje je ketrenac za
ranu i piću josagu za nikoliko dana.
U ambetušu nalivo je kujna i u njoj od vrata nalivo je šporelj, a od vrata na desno kredenac ili
štelažija sa sudima. Na zabatnom zidu je pendžer, a ispood nje popriko drvenice. Na sridini
zida u avliju je pendžerica, a ispood nje astal sa
stocovima el hokedlama. Za malu obitelj koja
živi u salašiću kujna je ujedno i mala kuća.
Ispod čardaka je svinjak s dva-tri obora, obaško
za krmaču, zaljučene prasice, šildane (nazimad)
el za ranjenike, malo dalje je kokošinjac da njim
je prid okom. Korlat je obično iza staje, a velik
je naspram broja marve. Za sersam i sermaj napravili su obaško naslam el šupu naslonjenu na
zabatni zid s gornjaka ili na zid iza salašića. Bunar je avliji isprid salašića, al što dalje od korlata.
Ledina je velika naspram odranjivanog josaga i
s kapijom prema putu u atar ili drum.
Približno ovako su izgledali salašići, obaško sa
stajom ali pod istim krovom. Imali su sve šta triba da ima veći domazluk salašara, ali u malom.
Vrimenom, kad su se čeljad u salašiću otukla el
štogod vridno talovala, kupili su još zemlje, staju
su priopravili u čistu sobu sa sobnim vratima naspram sobni vrata čeljacke sobe, a u zabatni zid
su uziđali pendžere. Prigradni zid u ambetušu
srušili su, a na mistu ketrenca napravili su špajc, a
prigradili ambetuš sa zidićom i na njemu banak.
Od salašića su napravili salaš na dva zida.
Za sve više živine obaško nabili su košaru i volaricu s ketrencima i šupom iza duvara staje.
Komencijaški salaš – Veće gazde sa više stotina lanaca (1 l = 7200 m²) zemlje, koji nisu bili
kadri uradit na vrime poljodilske poslove, sa
svojom i pogođenom čeljadi na kvartilju, pogodili su komencijaše35. Koliko je gazda imo ze35 Komencijaš je za udivanjeno vrime, za udivanjene
poslove pogođen (unajmljen) radnik u poljodilstvu.
Sa obiteljom stoji (živi) u obaškom salašu, na imanju
gazde i zaradu prima dilom u novcu, a dilom u naturi.
Komencijaški salaši su na rubu zgrada domazluka,
jel se radnik za dana manjivo posla kad je uradio dio
posla za kojeg je pogođen. Npr. ako je bio govedar i
radio s kravama muzarama, kad ih je ujtru posli čišćenja staja, timarenja, akrokovanja i muže zbrinio, bio je
mlje naspram nje je imo i komencijaša. Oni su s
obiteljima stali u gazdinom salašu kojeg njim je
napravio malo dalje od svog domazluka, al dosta blizo jel su svaki dan po nikoliko puta u njeg
išli radit samo pogođen poso. Žene obično su
pogodili za pranje i roljanje košulja (rubenine),
mazanje krečom nabijanica i dr. velike poslove.
Usamljen salaš – Usamljen salaš nabijo se na
svojoj zemlji, na najzgodnijem mistu. Usamljeni salaš bio je dalje od drugi salaša katkad i po
nikoliko duži (1 d. = ~ 400 m.). Dobra strana
ovog salaša bila je u tom što gazdi niko nije
smeto, najviše komšinska domaća živina, nit je
on kome smeto. Mana je bilo više. Ako je kome
tribala pomoć dugo je moro ić do najbližeg komšije. Lopovi i dotiranice (skitnice) više su tiskali na usamljene salaše, a i lisice, kobci (vrsta jastreba, salašarima je lovio perad), švrake i druga
divija živina pravile su više štete u usamljenom
salašu. Salašari iz ovaki salaša ne mogu se toliko komšijat ko u ušorenim salašima, jel uveče
na salaš moraje pazit više čeljadi, makar jedan
muškarac u punoj snagi36. Najčešće se makar
slobodan do drugog posla: puštanje teladi na sisanje
krave el donošenje piće (kabaste rane) i nastora (stelje, prostirke) iz guvna (obaško misto di se drži kabasta
rana i nastor). Kad je bio slobodan u to vrime je radio
štogod za se na okućnici (2-3 motike gazdine zemlje
[1 m = 720 m²] koju je posadio/posijo po volji, on je
uradio, a rod je bio njegov, dio plaće) ili u bašči i sl.
36 Dotiranice, lopovi i bećari najviše su tiskali na usamljene salaše, koji su obično bili i imućniji. To su znala
i čeljad sa usamljeni salaša pa su bili i spremni oduprit
se otimačima i krađljivcima. Najcigurniji su bili salaši u
kojima je kogod sa dozvolom steko lovasku pušku na
patrone. Puške su se po salašima počelo širit od 24.
VIII. 1878., kad su u našoj varoši osnovali prvo lovasko
društvo «Dijana». No, cigurno je pušaka bilo i prija
prvog lovaskog društva, jel je Flatt Endre (od 1861.
purgermajstor Subatice) u pisanju istorije Subatice
spominio da se subatičani bave i lovom, al ne love
tice (Matijević,Z. 1860.:66). To ne znači da podiko
nije imo lovasku pušku, jel je i prija bilo propisano ko,
di kad i kako se mož bavit lovom. Veće gazde svoje
imanje mogli zatablazovat, od vlasti kupit pravo. Na
toj zemlji su diviju živinu samo oni smili lovit.
Moja majka (s baćine strane) Vita Sudarević (1876.)
mi pripovidala da su imali na usamljenom salašu u
Đurđinu lovasku pušku, baćo a moj pradida upiso se u
lovase. Trevilo se da su katkad po lajanju vašaka znali
da se kogod mota (u pokretu osmatra) oko salaša. Na
to je dosta bilo kad je kogod od muškaraca s puškom
izašo u avliju i uvis puko patronu. Nije tribalo dugo
čekat i vaške su se smirile, a nepoznatom je pucnjom
poručeno nek proba uć u avliju, neće znat iza koje
će ga ćoše dočekat slana patrona. (Patrona umistio
26
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 26
11/26/2013 7:19:26 PM
Alojzije Stantić
jedan od muškaraca upiso u lovase (lovce) da
bi zvanično kupio pušku za lov, a hasniro je i za
čuvanje imovine salaša.
Usamljeni salaš bio je na priliku pod ratom
Mala Pešta u Đurđinu Time Sudarevića mog
čukundide, u njemu je rođena moja majka Vita
(1876.). Po njezinom pripovidanju zna se da
je on bio napravljen u prvoj polovici XIX. vika.
Usamljeni su i: salaš Vojnić-Mijatov u Maloj Bosni, stari Stantićev - Zizin salaš, danas u Hrvatskom Majuru, salaš Jose Gabrića na Verušiću i
drugi. Kad se proučava položaj i način nabijanja
ovi stari salaša, nagađam da su oni možda nabijani na mistu ranijeg salaša, a možda prija njeg
na mistu zemunice.
Ušoreni salaši – U ravni izmišanoj gredama i
doljačama (osobito Đurđin, Vantelek, Naćvin,
Kunbaja, Čikerija-Šebešić i dr.) ušoreni salaši
su se nabijali nuz dolove di putovi iđu po gredi koja prati do37. Šorovi su nastali na vrvovima
greda na čijim su obroncima s jedne strane do,
a sa suprotne strane litnji put. Zemlje salašara
udaraju u do, a od puta do dola izgledom su
podešene šaranjima atarskog puta i dola 38 i
dugačke su od oko 1/2 do 4 a najduža je bila
zemlja čak 8 (!) duži39.
sačmom napunjena krupnom morskom solju. Koga
je pogodila taka patrona makar nikoliko zrna soli su
mu probili kožu što je bilo praćeno s jakom bolom,
a kogod mu je moro pomoć da se retosilja soli ispod
kože i odstrani bol).
37 Na priliku taki su šorovi u Đurđinu; Stantićev šor
koji se otego po gredi na dolnjak dola, od tri ante
pačirskog-bajmačkog i subatičkog atara do Kopilove
škule (Kelemanova ćoša - Pačirski put) tj. izmed dva
pačirska puta; Stantićev-Dragačin šor priko puta dola
Stantićevom šoru od bajmačkog atara do Dulićevog
šora; Ivandekićev šor u Đurđinu od Male stanice
prema Mukićevoj škuli itd; Kujundžićev šor u Vanteleku od druma Subatica – Bajmak od Crnjevine u
Maloj Bosni do Skenderović-Léšinog domazluka na
Vanteleku (Pavlovcu) i dr.
38 Ove dolove tvori ričica Krivaja, koja je po šaranju izmed greda dobila ime. Korto kudan teče joj
je vikovima meandriralo livo-desno, pa je tekla čas
pod gredom, od nje odronila dobar komad zemlje i
suvišno prinela u doljaču, od koje je nasto obronak
grede. Tako je bilo dok je nisu ukrotili i dilomice isušili
u drugoj polovici XX. vika.
39 U Đurđinu su Jaramazovićevi, poslidnji gazda
Veco, imali komad zemlje od dola u Purgli, priko Plage
do atara Moravice (St. Moravica), dugačku 8 (!) duži
(1 d.= 200 ftati; 1 f = 1896.). (U svakidašnjici se raču-
No, ima šorova raspuzani po pustarama subatičkog atara koji su vrimenom stvoreni diobom
obitelji, na priliku: veći dio spominjani Stantićevi šorovi, pa i drugi veliki šorovi: Dulićovi, Ivković-Ivandekićovi, Kujundžićovi (na Vanteleku i
Klisi), Vukovićovi, Čovićevi, Stipićevi, Šokčićevi,
Perčićovi, Babičkovićovi, Čovićovi, Milodanovićovi, Prćićovi, Vojnić Hajdukovi, Vojnić Purčarovi i toliki drugi.
Život u ušorenim salašima imo je i više dobri, a
manje rđavi strana. U ušorenim salašima lakše
se skupila moba, kad su tili za što kraće vrime
uradit zahtivan poso, na priliku uvest žito iz krstina i sadit ga u kamaru, zimi odnet na genciju
prodate ranjenike, izvuć đubre iz na njiva i sl.
Podikoji komšija je imo brez para radnog konja
pa je suvišnog izhasniro u priprezanju u velikom
ratarskom poslu, pa je med imućnijima lakše
opsto i lancoš s jednim konjom. Za bilo kaku
pomoć komšije su se med sobom ispomagale.
Komšijanje je temelj skladnog suživota salašara. U ušorenim salašima život med ljudima
obogatio se i kroz komšijanje. Zimi u zajednom
provodu dugački večeri nuz ručni rad izminjali
su životna iskustva, naukom su obogatili škulu
života. U salašima živilo je i više čeljadi, pa kad
je tribalo, bilo je dosta drčni ljudi koji su se lako
uvatili u koštac, ušli u kob s bećarima, lopovima
i dotiranicama. Nalik tom je bilo i s vaškama,
više nji noćom su lakše ostili, primetili neznanog i lajanjem uzbunile i druge vaške na oprez.
Zato su dotiranice krajčile šorove salaša.
Mana ovaki salaša je što su blizo jedan drugom
pa se josag miša40, pravi sitnu štetu ne samo
nalo da je duž 400 m.). Pripovido mi Veco Jaramazović da su zemlju radili: orali, sijali/sadili na pripelice
od po dvi duži. U ono vrime kad su ljudi tabanali na
velike daljine, smatralo su da je duljina jedene duži tu
nadovat.
40 U ušorenim salašima često se miša pilež, a na
zajedničkoj paši u atu znale su se izmišat guske. Stanarice su poznavale svoje kokoške i pivce pa iako su
se ritko mišali časkom ih razljučili. Teže je bilo sa bilim
guskama i pućkama. Da rad izmišanog pileža nemaje
razmirica žene su se udivanile koja će kako rovašit
svoj pilež. Na priliku: jedna će guščićima, pućićima i
dr. čim se izlegu ocić nokat livog prsta na desnoj nogi,
druga će giuščićima rasić landru izmed sridnjeg i livog
rsta desne noge i sl. Po rovašu su lako razljučili koji je
čiji pilež. Morkače nisu rovašile, znale su se izleć i u
travulljini ravne i doć na salaš, a dešavalo se da minjaju krune drveta na kojem će noćivat, pa zato nisu ni
27
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 27
11/26/2013 7:19:26 PM
Alojzije Stantić
oko svog već i oko komšinskog salaša. Iako
med komšijama nije bilo razmirica rad ti mali
šteta, niko nije volio ako drugom pravi štetu, a
ni ako mu drugi pravi štetu. U dobrom komšijanju trpili su jedni druge, kako su kazali, nećemo
rad makar čeg uzet pik na komšiju, a to se temeljilo na odnosu med komšijama: «Neću mu uradit ono šta ne bi volio da urade meni»41. Zato se
nije moglo ni smislit da komšije med sobom ne
divane, a kamol da se tiraje sudom. To pokaziva visok nivo svesti jel su male, takoreć ništavne
materijalne štete nadišli daleko važnijimim ljudskim vridnostima.
Kad se zagledaje naređani, pa i drugi salaši, vidi
se da je pravilo kako napravit salaš i salašarski
domazluk - pravila nema. Salaš je svako pravio
onako kako će najbolje izhasnirat blagodat ravni. U tom se uvik zgađalo da salaš bude na gredi ili njezinom obronku i da čeljacki salaš bude
što više leđima (duvarom) na gornjak, a ulaz
okrenjen na dolnjak, na što sunčaniju stranu.
Mala kuća – Počeli su je pravit sa salašima na
tri zida sa nakanom da bude pomoć novom čeljackom salašu, sa novim gazdovanjem, kad su
posli nomadskog odranjivanja počeli odranjivat
josag u stajama. U odranjivanju josaga u stajama, često se iđe u nji i koješta drugo radi napolju, pa obuća i odila nisu baš čisti. Da se neugodna saga i trunje ne šire po čeljackom salašu
onda su u većem domazluku napravili obaško
malu kuću. U njoj su čeljad bili za dana, kuvali i
spremali ránu, ili (jeli), otpočivali i komšijali se. U
velikom salašu su noćivali, gostili se, otpravljali
velike svece i sl.
Malu kuću su pravili obaško ili iz ambetuša misto ketrenca naslonjenu na zabatni zid zajedničke staje. Ona je u svemu odminila čeljacku
sobu, kujnu i pododžak u salašu.
računali koje su čije morkače. Nji su odranjivali samo
zarad zlatne čorbe pa i nisu bile važne koliko ih ima.
41 Ušoreni salaši su najčešće imali zajedničku ogradu
ledine. Dešavalo se da kogod zaboravi za sobom
zatvorit kapiju. Ko za inat guske će oma iz ledine na
put i ako su s obadvi strane puta posađeni kuruzi,
el posijana ditelna onda će najprija guske, ovce i sl.
oma počet pasit lišće u komšinskim kuruzima, ditelni,
a rtiko kad u svojem (Marfijev zakon). Rad dobrog
odnosa med komšijama svako je pazio da njegov
josag ne iđe u štetu komšiji, a nije zabavljo komšiji ako
mu se nehotice oto (oteo) josag.
Lacija – U velikom gazadaluku s tušta čeljadi,
svaki dan se kostiralo barem dvadesetak duša,
a u velikim poslovima i dobrim više, pa su reduše imale velik poso oko spremanja ráne i do tričetri ila na dan. Da reduše s njim izađu na kraj
kogod je izjesapio i napravio u maloj kući, nuz
čeljacku sobu, misto tisne kujne i pododžaka
jednu obašku odaju – laciju42. U velikim gazdalucima podigdi su laciju napravili kao obašku zgradu. Odozgor gledano odaja je velika na
pr. 4 x 4 m. Sridinom od slimena dio do zida
od avlije odaja je natkriljena tavanicom, pa se
u tom mistu spremala i dokuvavala rána da se
trunje i gar ne trune na ilo u šporelju43 el na
astalu. S onu stranu slimena prema zidu duvara
odaja odozgor nema tavanicu već je svod i u
njemu odžak za otvorena ognjišta. Taj dio lacije
je udešen kao pododžak.
U laciji su zimi-liti reduše vazdan štogod radile.
Tamo di je bilo tuša čeljadi, uvik je kogod bio u
laciji poslom el je kroz nju prošo, pa je lacija bila
najcigurnije misto da se u njoj pušeno meso od
disnotora sačuva od lopova, ali i od domaće
čeljadi. Kad je i poslidnje čeljade ušlo noćivat
u laciju, spoljašnja vrata noćom su se iznutra
obično zaključavala i od provale ociguravala
ćuskijom (priko krila vrata ojačanje od drveta
ili gvožđa).
Pajta na njivi – Kad su počeli radit zemlju naveliko, onda su poljodilci iz naselja vrimenom,
podigdi na njivi sklepali natkrilnik, nabijanicu od
zidova nalik na kocku 5(4) x 4(3,5). U zidu na
dolnjak napravljen je ulaz, brez ragastova, širok
42 Lacija je dobila ime po madžarskoj riči laci bećar
(laci betyár = skitnica). Po tom je dobila ime i lacikujna (lacikonyha), a to je i šatra el boda (kiosk) za
spravljanje i prodaju friško pečenog mesa, ciganske
pečenice (laci pecsenye /meso brez košćura ispečeno na masti/). To je i litnja kujna, a tom je nalik i lacičarda (lacicsárda) kako su u pustarama zvali skromne
drumske mijane u kojima su gostima nudili samo vino,
i čim ga popiju da odu dalje.
43 U to vrime su svudan pravili ziđane šporelje. Za
nji su od salivanca pravili vrata za loženje i rešetku za
vatru, a iznad vatre iz dva dila plotnu od salivanca veliku oko 80 x 60 centi, po tri ringle na skidanje u svakoj
polovici, koje su skidali i na otvorenoj vatri brže zagrijali el uskuvali kuvanje. S jedne strane i bočno naziđali
su misto za plevanu lernu. Na maloj plotni nisu mogli
poređat više sudi za kuvanje, zato su za tušta čeljadi
kuvali i na banku isprid krušne peći el u njoj, a za još
više čeljadi u kotlu na katlanki.
28
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 28
11/26/2013 7:19:27 PM
Alojzije Stantić
oko podrug metera. Nabijanica je natkriljena
priko zidova naslaganim dračovim okrugljačama, priko okrugljača unakrsno su poređane
grane, a na nji prostrta slama debelo oko podrug metera. Da vitar slamu ne raznese ocigurali su je na drot popriko svezanim kalanćovima
na oko svakog metera široko. Pajta je pokrivena
baš ko što su salašari pokrivali naslam. Unutri
su nuz duvar često bile jasle, katkad i žagre s
komocijom barem za jedan par konja sa ždribetom.
Poljodilci su na daleku njivu išli na kolima. Pajta
je bila zakrilje za konje, kad s njima došli a nisu
radili. Koliko će bit velika pajta podesili su po namini, di će smisti konje i da čeljad koja rade na
njivi imadu misto da se sklone ako natrče kiša,
a u risu da na vrućini kanikule u spolja u ladu
pajte el u njoj užnadu pa i odpodnuju. Ako su
u njoj podnovali konje su svezali za lotra kola,
koja su njim odminile jasle.
Pajtu su hasnirali samo kad su radili na njivi.
Zato u njoj nisu ništa držali, pa i nije tribalo u
nju umistit vrata. Sermaj i sersam kojeg su doneli sa sobom odneli su natrag kući, a ako će s
mašinom još radit ostavili su je na njivi44.
Ovake pajte su pravili bajmački poljodilci čije
su njive bile dalje od sela, al ni nije bilo u đurđinskoj pustari el u pustarama ispod varoši i drugi
sela okolo varoši. Nju su časkom nabili, jeptino
je napravili. Ako ih je na njivi uvatila kiša posli
nje su malo čekali i ošacovali oćel moć radit započet poso ili će otić kući.
Bajmački salašari su i naslam za kolija, sonca,
branu, paraču i dr. tom nalik sermaj zvali pajta.
Pajte su nestale posli Drugog svickog rata, u vrime kad su zemlje počeli radit traktorima, s kojima su časkom došli na njivu el se š nje vratili.
Čeljacki salaš – Čeljacki salaš su pravili za čeljad da u njemu noćivaje, čuvaje lične stvari:
ruva, odila, rubeniunu, suvišno perje i sl. a od
oko Mijolja do oko Đurđeva zajedno idu (jedu).
44 U to vrime često se dešavalo da je ratar plug, paraču, roljku i sl. ostavio na njiivi, ako će poslipodne el
sutra radit š njim. Onda se nije moglo ni smislit da mož
nestat bilo šta od sermaja ako ga gazda ostavi na njivi.
U njemu otpravljaje velike svece sa adetima:
Božić, Uskrs, Dove i dr., primaje goste45, otpočivaje, večeri provode u divanu i komšijanju i dr.
Ulaz u čeljacki salaš oduvik je samo kroz kuću u
najstarijim salašima, a vrimenom kroz ambetuš
u kuću. Iz kuće naprid išlo se u pododžak, na
livo u čeljacku sobu, a desno u čistu sobu. Salašić je na polak čeljacki salaš i u njegovi čeljacku
sobu se išlo kroz ambetuš u kuću, iz nje naprid
u pododžak, a na livo u čeljacku sobu, a iz ambetuša u kujnu.
U sobama najstariji salaša najpreg je u zabatnom zidu bila po jedna pendžer, a vrimenom
po dvi pendžere, jednostruke, sa dva krila. U
podikojem salašu u pododžaku duvara, stražnjeg zida uvik okrenutog na gornjak, bila je
pendžerica oko 40 x 30 cm. baš tolika da se
kroz nju mož bacit pogled za salašom. U najstarijim salašima s jednom pendžerom u zabatnim
zidovima, makar pendžer čiste sobe imala je
spolja kovanu rešetku46.
Kod u većine salaša sve sobe i kuća u istoj su
ravni, samo je prag u ragastovu vrata malko izdignut. U dosta salašića, napravljeni posli Prvog
svickog rata, prag na ulazu bio je u nasutom
ambetušu, hamade u istoj ravni s avlijom.
Najstariji salaši i zgrade, najpreg su bili pokriveni
krovinom (pokrovom) od trske, a digod krajem
XIX. vika salaš, nastrijicu isprid staja, ketrence,
krov kujne i špajca salaša počeli su pokrivat za
45 Salašari su viđenog (uglednog) gosta dočekali u
avliji prid salašom, uveli ga u čeljacku sobu, počastili
i ispripovidali se. Ako je gost došo pišce ispratili su ga
priko ledine do kapije salaša i tamo se razišli. Kad je
kogod, makar i nepoznat, u salaš došo kakim poslom,
el se raspitivo i sl., s njim su divan obavili prid salašom,
a samo su ga po nevrimenu uveli u čelljacku sobu
salaša el male kuće ako su je imali, obavili divan brez
čašćenja. Komšije nisu bili gosti i ako su došli u salaš,
čak i za salašom, što drugima nije priličilo, dočekan je
kako priliči komšijanju.
46 Stariji su pripovidali, a to se prinosilo na pokoljenja, da su se gvozdenim rešetkama na pendžerima
ociguravali od nasilnika da se ne mogu lako uvuć u
sobu radi pljačke. Nasilnici su na salaš tiskali ritko kad
za dana, već noćom, kad čeljad spavaje i ako su silom
provalili u salaš to su uradili kroz vrata u kući, jedina
vrata kroz koja se išlo u salaš. Provaljivanje u salaš
kroz ta vrata nije bilo lako, čak ni naoružanim bećarima jel su njim se ju tom opirala domaća čeljad.
29
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 29
11/26/2013 7:19:27 PM
Alojzije Stantić
to podesnijim cripom47. Onda se već u bližim
cigljanama naveliko peko crip. Od tog vrimena
na najvećem broju salaša samo je još krov osto
od trske48.
Svaki čeljacki salaš, spolja gledano ravni je zidova, na njemu nema nikaki šara, a ni slipi pendžera49. Zabati su ziđani od valjaka el ciglje,
ritko kad od trske umazane mazom. Bunjevci
nisu kitili zabate salaša. Med najstarijim salašima ima ko je zabate zatvorio u više redi usprsto
poslaganom trskom, učvrstio je popriko s dvitri žioke, s obadvi strane umazo blatom, a njeg
krečom.
Ni jedan salaš nije napravljen na lakat el ko
švapska kuća s obaškom čistom zatvorenom
pridnjom avlijom, odiljene od stražnje avlije s
guvnom i korlatom.
Raspored odaja u čeljackom salašu, od početka pa do prid II. svicki rat takoreć se nije minjo.
Sridnje misto salaša je kuća s pododžakom50.
47 Na salaše, staje i nastrijice pokrivene cripom salašari su metnili rašće čuvarkuću koja po narodnom
virovanju triba da čuva od udara groma, pa joj otaleg
drugo ime gromovna trava. Na starovinskim kućama
u naselju često su posadili ovo rašće. Pelcer rašća su
metnili na crip za čeg se uvati, a ranu uzima iz prava
kojeg pod nju spere kiša. Podiko je list čuvarkuće
hasniro za skidanje holesterola iz krvi, ako je proguto
sažvakan sok.
48 Trska je na salašima bila najpodesniji pokrov
krova: najjeptinija je krovina; meće se na najprostiju
pa i najjeptiniju krovnu građu; najbolje čuva tavan od
ladnog i vrućeg ajera pa je podikojim salašarima bio
špajc za pušeno meso, slaninu, suvo povrće: gra, mak
i sl.; mišovi se nisu zavlačili i gnjzdili oko građe krova,
mačke su ih povaćale; vitar u tavan nije naduvo prava,
sniga, a nije nabijo ni kišu, pa je podedsan za čuvanja
žita, brašna i sl.; mali trošak je bio održavanje: potkljukavanje uzboja posnopicom (iskomadanom trskom)
svaki četrdesetak godina. Mana je da se trska lako
zapalila i kad je počo gorit krov vatra u njoj nije se
mogla utrnit, pokrov i građa su izgorili. Noćom se nije
smilo uć u tavan svitlom otvorenog plamena, jel bi se
na najmanji dodir zapalila paučina, a onda i cio krov.
49 Slipu pendžer poznatu u kućama naselja, salašari
nisu pravili.
50 U salašu ima života dok mu se iz odžaka puši dim,
a kad se salaš pripušti samorušenju poslidnji se sruši
zasvođen dio zagona (pododžaka) s odžakom s nikoliko dilova nabijanice. S tim je pokazano da je ziđanje
svoda pododžaka i na njemu odžak remek dilo pučkog graditeljstva.
Sve odaje u salašu su imale dobro izmiškuliranu
naminu i tolilo su prostrane koliko njim je tribalo za nužnu komociju. Noviji salaši su u podičemu novotarijama civilizacije bolji od stariji salaša, podešavani su lakšem i komotnijem životu.
Zato su svaki dio salaša i odaje obaško opisani
da i neupućen svati kako se skladno odvijo život
salašara i brez infrastrukture koju imaje naselja
i brez koje u njima ne bi bilo skladnog života.
Izgled čeljackog salaša. Najstariji salaš – Posli
zemunice i putrije najstarija nastamba bunjevački Hrvata u subatičkom ataru i oko njeg su
najstariji salaši. Izgled spolja:
– ko i svi salaši posli njeg u osnovi su iz tri dila,
sa samo dva uzdužno nabijena zida, s po dvi
sobe naslonjene na zabatne zidove, u sridini je
kuća s pododžakom;
– dva uzdužna i zidovi popriko jednako su visoki od 200 cm. i debeli oko 60 cm. Obadni sobe
su čeljacke i obično manje od 20 m².;
– nabijanica je spolja umazana blatom, okrečena i u ugasno-plavoj el duvanskoj boji umazanom coklom;
– krov salaša pokriven je trskom, posnopica kje
za rogove i žioke vezana likom (osušena potkorica drača [bagrema]) el rogoznom pletenicom,
pošav krova je brez alova sastavljen dračovim
magarcima i tankim okrugljačama, posnopica
(snopovi trske) krova je brez maljicom nabijenog uzboja (oko 50 cm. dugačka trska) ;
– tavanica je od trske pokrivena blatom, ležina
na tesanim gredicama oko 6 x m. cm., a u podikojem salašu slime je dračovima (salaš Tomice
Vojnić – Mijatov; rogovi su od tesane čamovine,
– zabati su njajčešće oziđani cigljom, naritko od
trske umazane spolja i iznutra mazom (blatom);
– čista soba je često udešena od druge čeljacke
sobe, ako su salaš vrimenom priopravili;
– u salaš se unutra iđe tačno naspram vrata
koja vode u kuću;
Salaš na dva zida – po osnovi gledano, salaš na
dva zida ima tri uzdužna zida, od koji su stražnji
(duvar), sridnji i zabatni odjedared odjedared
nabijani i jednako visoki, a pridnji zid kujne i
špajca, sastavljen ambetušom (hodnikom), niži
je barem za četrdesetak centi od druga dva uzdužna zida,
30
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 30
11/26/2013 7:19:27 PM
Alojzije Stantić
– kujna obično sa dolnjaka (juga) i špajc sa gornjaka (sjevera) imaju za četrdesetak centi niže
tavanicu, pa njim je pod ukopan za jednu ili dvi
basamage (stube), da unutri bude visoko barem 2 m.;
– na kujni i špajcu je tavanac na fajer od 45º sa
vratacama;
– na starijim salašima na dva zida u sobama na
zabatnim zidovima je po jedna pendžer, a vrimenom su posli umistili i drugu pendžer. Obično su u pendžer sobe sa gornjaka, kad su od
nje napravili čistu sobu, umistili gvozdene kovane rešetke koje su pričile bećarima i lopovima
silom uć u sobu;
– u kujni je pendžerica u zidu prema avliji, katkad i u zabatnom zidu;
– u špajcu s gornjaka pendžerica je najčešće u
zabatnom zidu;
– trščara pokriva dva temeljna zida salaša, a
spušten dio krova nad kujnom, špajcom i ambetušom kadgod je bio trščara, a posli skoro
svudan cripom;
– zabat tavana je najčešće iziđan cigljom, ritko
valjcima, a spušten je i na obadva kalkanska
zida. Najčešće su zabat ostavili ufugovan s golom cigljom. Ovo su najčešće i najvažnije uočljive razlike izmed najstariji salaša i salaša na dva
zida.
Poljodilstvo do odlaska Turaka – Kad su naši
stari došli u ovaj kraj većinu su smistili u pustare sa atovima51 nadomak državne granice.
Nov boravak su dobili da kad zatriba sposobni
muškarci kao graničari iđu u rat protiv Turaka.
Ovamo su od josaga (blaga) dotirali većinom
ovce, dobrim manje koza i svinja, a od krupnog
josaga malo marve i konja52. Čim su se smistili
51 At je u pustari veliko pasište kojeg su hasnirali
(koristili) poljodilci iz sela i salaša za ispašu većinom
krupnog josaga. Bačke pustare bile su išarane atovima, pašnjacima prošaranim kolubarima močvarica sa
barskim raslinjom: trskom, većinom rogozom i sìtom,
drvima kanadlama i podikojim ritskim hrastom.
52 Kad su Turci napuštali Bačku, iz popisa 1699. se
zna da su na 2256 poljodilski domazluka, posijali
3776 jutara žita i suražice (2/3 pšenice + 1/3 raži) ,
1467 jutara ječma (1 kj = 8 motika ~ 5760 m²), 497
jutara proje, a vinograda je bilo na 1164 motike (1 m.
= 720 m²). U Bačkoj je bilo 4397 ovaca, 2055 koza,
1509 konja, 1750 krava, 1747 teladi, 2118 svinja i 2814
košnica čela. (Magyar 2003:72-152.). Pada u oči da
onda još nisu naveliko odranjivali kuruze za ranu josaga. (Prim. A. S.: nisu popisani volovi, tegleća marva,
a cigurno ih je bilo, jel su konje koje su imali hasnirali
prva zadaća njim je bila ocigurat ráne za blago.
Kad je došlo vrime za odranjivanje ratarski usiva uzorali su zemlju, posijali žitarice: žita za kruv
i sime, a ječma, zobi i dr. za ránu blagu. U to
vrime ratari su zemlju orali ralom, žitarice sijali
omaškom (rukom) pa je naspram tako urađene
zemlje i sijanja bio i rod litine - mali. Blago su
ránom uglavnom izdržavali na paši, a zimi su ga
u zakrilju ránili sinom/otavom (sino od drugog
otkosa) i zrnima koliko je bilo nužno. Od čobanluka su se ohasnili, za se su hasnirali vunu za
odivanje a suvinšnu prodali, a škartirane ovce i
dio škopaca (kastrata) poili za ránu, a suvišak
prodali. Od malo marve suvišnu su prodali, a
s njom se trgovalo naveliko od druge polovice
XIX. vika, kad su je naveliko odranjivali i gojili
(tovili) u stajama53, a u teretnim vagonima ajzlibanom odneli u dalja mista.
Kraj vladanja Turaka u ovom kraju počo je posli
1697. kad ih je u bitki kod Sente nadobio Eugen
Savojski tj. posli potpisa mira u Sr. Karlovcima
1699. I posli tog su Turci upadali u Bačku zulumćarit, pa i otimat divojke i mlade žene. Ti nasrtaji su se vrimenom proridili i nestali.
Životne prilike su narod potakle na napuštanje
zemunica i pravljenje najprostiji salaša. No, posli odlaska Turaka zauvik razvoj poljodilstva je
iznudio da prosti salaš prioprave u salaš na dva
zida.
Poticaj parne mašine na razvoj poljodilstva
– Velik iskorak u razvoju civilizacije napravio
je James Watt kad je usavršio parnu mašinu
na kraju XVIII. vika. Tribalo je drugim ljudima
vrimena dok tu mašinu nisu dotirali (usavršili)
za hasniranje, za tiranje (pogon) drugi mašina.
Dalji razvoj gospodarstva potaklo je usavršavanje parne mašine u prvoj polovici XIX. v., kad
je napravljena tako da mož tirat druge mašine
najviše tzv. transmisijom (prinos snage priko
remen[ic]a). U tom su najveći udio imali lokomotiva George Stephensona tj, ajzliban (vlak)
koji iđe po gvozdenom putu 1825. i od 1808.
najviše za jašenje i nošenje tereta na samaru).
53 U drugoj polovici XIX. vika i Bunjevci su bili na
velikom glasu po odranjivanju madžaraca (podolaca,
rasa goveda) radi mesa, a dobro su prodavali i volove
te rase. Dida Ilija mi pripovido kako su jedared on i
baćo (pradida Nikola) bliže kraju XIX. v. iz Đurđina
otirali volove u Gomboš (Bogojevo, na oko 90 km.) na
vašar i prodali Šlavoncima po dobroj cini.
31
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 31
11/26/2013 7:19:27 PM
Alojzije Stantić
Robert Fulton kad je udesio prvi parobrod, pa
su se ta dva izuma za privoz ljudi mogla hasnirat i za nošenje tereta. Ovi izumi su pomogli da
se osobito poljodilska portēka odnese friško,
jeptino i cigurno u daleka mista, pa su bili velik
zamašnjak gospodarskom i osobito poljodilskom gospodarenju54.
Nova žitnica – Gvozdene putove su vukli (pravili) friško, pa je već prvi ajzliban iz Segedina
došo na subatičku genciju (kolodvor) 1869. godine55. Vrimenom je subatički atar išaran gvozdenim putovima u sedam strana, pa je i najdaljem salašu najbliža gencija bila oko pet km.
U to vrime se med poljodilcima počo širit nov
nauk napridnog gazdovanja, a za poljodilce iz
našeg atara zaokret u napridno gazdovanje bio
je moguć od 1869. godine. Bît napridnog gazdovanja su:
54 Iz pripovidanja starije čeljadi zna se da su i prija
gvozdenog puta poljodilci odaleg na zaprežnim kolima nosili žito u Baju i prodavali ga na peci el samlili u
vodenici na Dunavu. Kazali su da vitrenjača ili suvaja
(mlin kojeg pogone konji) ne mogu tako fino samlit
žito el napolicu ( žita + raži) kao vodenica.
55 * Razvlačenje gvozdenog puta priko Subatice: 11.
IX. 1869. otvorena je pruga Subotica – Segedin. Iz
Segedina prema Subatici počeli je pravit 600 radnika
14. III. 1864.
* 11. XI. 1869. g. Subotica – Sombor. Godine 1870.
napravljena je gencija u Prigrevici. Te je godine voz
došo u Bogojevo i otaleg dalje za Erdut-Dalj-Vinkovce.
* 16. XI. 1869. g. Segedin – Horgoš – Subotica. (Nezvanično voz je ušo iz Segedina u subotičku genciju 11. XI
1869. g. [Magyar 1999:93.])
* 5. XII. 1882. g. u Subotici svečano je puštena u promet, a dovršen 1883. g. Subotica – Novi Sad – Beograd, jel je 3. VIII 1884. pušten u promet most priko
Save izmed Zemuna i Beograda, a godinu dana posli
pušten je u promet gvozden put u Beograd.
* 5. XII. 1882. g. svečano je puštena u promet pruga:
Subotica – Kelebija – Budimpešta.
* 8. I 1885. g. Subotica – Čikerija – Baja.
* 1889. g. Subotica – Senta – Čoka – Kikinda.
* 1908. g. Subotica – Đurđin – Crvenka. Prugu duljine
57,6 km.je oko 3 godine pravilo akcionarsko društvo,
ko i sve druge ostale, koje su posli II. Svickog rata
postale državna svojina. Ova je pruga svečano puštena
u promet 24. prosinca 1908. g. Odlukom Radničkog
saveta ŽTO Novi Sad, od 29. XII. 1978. g. ova pruga je
ukinuta, ali je zemlja (nasip) na kojem je gradjena još i
danas u svojini ŽTO (1999. g.)
* 1889. g. i 1896. g. Novi Sad – Senta i posli do Horgoša.
Podaci su iz arhiva Sekcije za vuču vozova u Subotici.
1. temelj gazdovanja sa nomadskog životinjstva
(stočarenja) prinet je na ratare, a to je i početak
većeg hasniranja blagodati ravni za odranjivanje žitarica. Od priorani pustara na novim njivama ratari su sijali više žita (pšenice), a zbog plodoreda sijanja i sađenje drugi žitarica, najviše
dotleg skromno sađeni kuruza i krmiva: repce
(uljane repice), blitve (stočne repe), bundeva i
dr. ráne josagu56.
2. Nov nauk poljodilskog gazdovanja potako je
ratare da se okane adeta odmaranja zemlje57.
To je prvi iskorak u veći rod litine, ali i pokaz
odnosa čovika naspram onih, sa kojima tvori
suživot u ravni58.
3. Za josag su napravili staje, a ako u obitelji za
dvorbu josaga nisu imali dosta rukivi, pogodili
(unajmili) su radnika.
4. Na salašu su posla imali više čeljadi za onoliko josaga koliko su ráne nastačili za njeg.
5. Napridnije poljodilstvo zdušno je dvorila industrija, a to je u njoj dovelo do posla za više
radnika. Njima je tribalo nastačit ránu, u njoj na
prvom mistu kruva, ali njim je tribalo donet na
noge za to najpouzdanijim ajzlibanom. Tamo di
se žita više trošilo neg koliko se moglo odranit,
ono se prodalo po višoj cini od one koja je išla
(koliko se plaćalo) u žitnicama.
6. U odranjivanju josaga u stajama izhasnirali su
slamu za nastor, plivu i kuružnu za ránu josaga, a za to su za sporednu hasnu dobili đubre
(stajnjak), s kojim su potorili zemlju, nadomistili
onu ranu koju je litina u rastu izasnirala59. To je
početak stvaranja Bačke žitnice.
56 Naši stari zbog smanjivanja pašnjaka u atovima
nisu se tili okanit odranjivanja josaga, spratili su ga u
staje i nastavili odranjivat i gojit. Razumno su se latili
odranjivanja josaga u stajama, kako svituje od iskona
nauk. Najmanje unosno je prodavat sirovinu, ono šta
se da doradit, oplimenit i prodat s espapom sa datom
uslugom (znanje i rad). To su poljodilci postigli sa
josagom u stanjama.
57 Najstariji nauk odmaranja zemlje opisan je u Sv.
Pismu (Lev 25 1-7). Odmaranje zemlje bilo je od
hasne i drugim živim stvorovima koji se ráne u ravni.
Odmaranje zemlje u našem kraju spominje se i u tzv.
istočnim i zapadnim ugarnicama subatičkog atara
(Magyar 2003.:78).
58 U ravni zajednicu suživota tvore čovik, raslinja
i drugi živi stvorovi koji otaleg uzimadu ajer, ránu i
vodu, koji žive u njoj i od nje.
59 Ako su zemlju dobro potorili (pognojili) onda su
je tri godine hasnirali, toliko vrimena đubre (stajnjak)
u njivi nadoknađiva ránu koju iz zemlje izhasnira usiv.
Zato su zemlju pod arendu davali na po tri godine.
32
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 32
11/26/2013 7:19:27 PM
Alojzije Stantić
Država i poticaj poljodilstvu – U vrime kad su
počeli pravit salaše država se starala o svom
narodu, jel za koliko će bit bogatiji za toliko će
i država bit bogatija. U poljodilstvu se za rast
usiva unaprid moradu potrošit novci, a ulog će
se nadomistit prodatim rodom posli više miseci.
Od vrimena kad se odriši buđelar (troše novci)
za sijanje žita do prodaje suvišnog roda, obično prođe i do desetak miseci (XI./VIII. m.), a
katkad još više vrimena za odranjivanje teleta u
june, za sime el ga ugojit i sl.
Pridnjaci države su poljodilcima što izdašnije
pomagali da stvore suvišak râne čeljadima, koja
je imala dobru prođu. A kako je društvo išlo naprid, sve je više oni koji kojima tribalo nastačit
râne, a poljodilci su bili kadri stvorit je, odranit.
Imali su priliku stvorit suvišak porteke (robe)
koja se lako prodavala, unovčila i na njoj zaradili.
U staranju države za dobrobit poljodilaca med
najvažnije spadaje zgušnjavanje mriže gvozdeni putova, poticaj prometa roba, pa su za taj
promet pravili nove putove i starali se o mriži
drumova i atarski putova. Važna je i briga da
poljodilci mirno i neometano rade, a to su ociguravali najviše tolaši (žandarmi), koji su ociguravali miran život salašara, poljari su se starali o
čuvanju putova sa gušćim prometom60 i usiva
na njivama, a kaparovi (putari) su se održavali
čak i litnje (zemljave) putove61. Porciju (porez)
su plaćali na kraju godine kad su se ohasnili i
Bilo je i takog da je gazda prija vrimena otkazo arendu, jel arendaš nije imo dosta josaga, pa ni đubreta za
torenje, osoparnit će mu zemlju.
60 Poljari su se starali i o tom kako će se ratari
ponašat u korišćenju zajedničkog dobra u ravni, pa i
putova. Ni se dopuštalo poljodilsku mašinu el vučni i
sermaj (plug, roljka i sl.) i zapregom uvratii (okrenit)
na putu, to se obavljalo na uvratinama. Uvratiine su
smili popriko obrazdit samo do panja do uzdužnog
mrginja njive, a nikako zać u put. Istresanje trunja i sl.,
sadivanje đubreta (slaganje stajnjaka) na rpu obavljalo
se u uvratinama itd. Svaki gazda njive moro se starat
da ne ošteti el natruni atarski put. Ko se nije držo reda
poljar ga prijavio, a vlast ga kaštigom (kaznom) učila
ponašanju – o njegovom trošku.
61 Litnji put od Bajmaka od Paprenjače priko pustare i
gencije Đurđin do Naćvina (St.Žednik) kaparo je održavo put na mistama di se voda iz buzalice slivala u
jendek iz njeg je odstranjivo raslinje. Čim je posli obilni kiša zemlja promanila kaparo je razbijo grudve u
čačku i prokopavo kanalić za odlivanje vode iz doljače u jendek. To je olakšalo kočijašima dekanje konja
s teretom i mimoilaženjem kola osobito sa teretom.
od poslidnjeg roda litine. Ostalo njim je i dosta
novaca da gospodarski jačaje i prate napridak
novotarija koje njim za pomoć nudi industrija.
Ovo su bile najvažnije pomoći poljodilcima.
Novotarije iz industrije i poljodilstvo – Zaokret
u nov oblik poljodilstva pomoglo je više novi
fabrika poljodilski mašina. Parne mašine potakle su i razvoj inudustrije jel su se udešavale za
pogon drugi mašina, na pr.: tzv. transmisionim
razvodom odjedared je jedna parna mašina,
vrimenom i motori, tirali više i jeptinije drugi
mašina na jednom mistu62. Zato su u fabrikama
od zanatnika pravili bolje i jeptinije poljodilske
mašine (sijačice, kosačice, vršalice...) i sermaj
(oprema, pomagala). (Estók 2001:35-85).
Od oko sridine XIX. vika vučnim sijačicama i
sermajom, o mogućeno je sijanje strni žitarica
na većim njivama, koje su u najpodesnije vrime
posijali, pokosili i spremili za vršaj. Sa mašinama
su i najpovoljnijim sklopom posijani zrna žitarica udvostručili pa i utrostručili rod naspram
sijanja omaškom. Umisto 3-5 mtc. (mtc = 100
kg.) po lancu (1 l. = 7200 m²) ratari su jedno na
drugo nakosili rod od 10 do 15 mtc. po lancu.
I poljodilci su privatili nauk da je u gospodarenju najneunosnije prodavat sirovinu, a najviše
hasne daje espap (usiv i blago) ako se odrani,
doda mu se svoj rad i onda proda.
Radi plodoreda sa žitom sijali/sadili su druge žitarice, najviše kuruze, a nji su unovčili kroz odranjivan i ugojen krupan josag, vrimenom najviše ranjenika. Kao žito i ranjenike su u jednom
danu iz salašarski gencija ajzlibanom odneli do
Pešte čak i do Beča i usputni veliki dernica. Pravile su se ladnjače63 i fabrike leda, s kojima je
62 Pogonska parna mašina imala je više snage od
one koja je tribala za tiranje (pogon) mašine u mistu.
Na pr.: u fabriki tekstila nad u red poređani više tkalačaki stanova (razboja) za plafon su učvrstili dugačku
osovinu sa remenicom iznad svake mašine. Kožnim
el balata kaišom su prineli snagu na mašinu ispod
osovine (transmisioni pogon), a u fabriki metalne robe
tako su odjedared tirali (pogonili) više alatni mašina
(drebanka [strugova]), blanjalica, glodalica i dr.
63 Do bliže sridini XX. vika hamade (skoro) da nije bilo
salaša i kuća na obodima sela, di nisu odranjivali toliko
gusaka, koliko su mogli nastačit rane za nji. Odranjivanje gusaka naveliko pomogle su ladnjače. Ukljukane
(ušopane) guske su prodali oko Božića, kupci naveliko
33
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 33
11/26/2013 7:19:27 PM
Alojzije Stantić
stvorena pomoć u gojenju (tovu) josaga, jel se
u vagonima i lađama suvišno meso i koješta od
njeg sačuvalo na duže vrime, a i poslallo na daleko čak i na druge kontinente64.
U tom velikom zaokretu obaško je vridan učinak salašara u ravnanju gredave zemlje vučnom
grnjačom, kojom su svlačili zemlju s meandrirani nehasnirani obronaka greda u mlaku dola i
tako povećali rodnu njivu. Izmed najvišeg vrva
na gredi i vodotoka dola je digdi je razlika u visini bila i nikoliko meteri, na daljini često manoj
od 100 meteri. Ravnanjem dobivena zemlja je
toliko poravnata da se mož uzduž orat i drugo
štogod na njoj radit, pa i uzduž na kolima vuć
teret gori-doli (najviše u Đurđinu, Vanteleku,
Naćvinu).
Posli pribortane pošasti žiloždera u crnjevini (Szabadkai Közlöny, 1889. jul 19), bliže kraju XIX. vika,
u pisak vijavac su počeli sadit vinograde i voćnjake, koji su nuz varoške šume vijavcu pričili put u
širenju na rodnu crnjevinu. Ovaj uradak poljodilaca je obogatio subatički atar, a varoši su i s tim
pomogli da se uzdigne na visok gospodarski i
društveni ugled (Farkas 1842: 22-23).
Gospodarski iskorak Subatice – Subatica je
vrimenom postala najvažnija tačka u križanju
gvozdeni putova Europe sjever-jug (Baltik-Sredozemlje vezom Gdansk-Solun i dr.) i istok-zapad (Crno more-Atlantik vezom Odesa i dr.Calais i dr.).
Od hasne koju su stekli u prioravanju pustara u
rodne njive i od veće hasne prodatog suviška
roda i josaga, bunjevački poljodilci su kroz porciju dali i najveći prilog gospodarskom jačanju
salaša i napridnijem izgledu Subatice. Tragovi
ih poklali, a suvišno meso zamrzli. U godini su tri-četri
puta očupali perje, suvišno prodali. Novci od prodatog
perja i ukljukani gusaka pripadali su ženama i one su ga
trošile po volji, a najviše divojki za prćiju.
64 Vilim Konen (Conen Vilmos) i Josip Hartman (Hartmann József) gazde velike dernice, posli na velikom
glasu 29. Novembar, sridinom prve polovice XX. v.
naveliko su izvozili jaja i više feli žive pernate živine
i meso od nji po Europi u tzv. bilim vagonima. Ispod
krova na vagonima bilo je spremište za led koji je
sačuvo friškim jaja i meso. Vršili su i uslugu doleđivanja tzv. bili vagona drugi izvoznika. (Dopuna od Petra
Konena i Paje Skenderovića, Hartmankinog glavnog
otkupljivača pileža i jaja.)
tog naglog tečenja (bogaćenja) u varoši vide
se i danas: škule (gimnazija, muzička, sridnje i
salašarske), dvi crkve (Ker i Senta), kalvarija, kazalište, gencije, varoška kuća, ranžirna teretna
gencija (posli bečke i peštanske najvažnija i najveća na jugu Austro-Ugarske), struja, telefon,
telegraf, velik špitalj (bolnica), plinara, tramvaj
iz varoši do Palića, flasterovani su važniji sokaci
kameninom i dr.
Kroz grede su za zemljavi put prokopali surduk
da zapregom i teretom na kolima lakše mogu
ić gori-doli65. Digdi je put nu surduk ukopan u
zemlju i duboko pet-šest meteri. Salašari su se
latili i vučnom grnjačom polgano i godinama
izravnavali nerodne strmine greda i povećali
rodne njive.
Živ promet ljudi i roba uzdigli su Subaticu na
jednu od najvažniji varoši na jugu Austro-Ugarske. To je temelj sa kojeg su pridnjaci naše
varoši, naspram toliko drugi varoši iz okoline,
dobrim prija iskoracili u blagodat civilizacije o
čemu do danas sićanje na to čuva i uspomina
tog vrimena, dična varoška kuća (Rathaus) i dr.
Novo gazdovanje nije moglo brez više marni
rukivi za dvorbu blaga i odranu usiva, pa se pokazalo da i čeljacki salaš na dva zida triba podesit novom životu. U naređanim prominama
poljodilskog gospodarenja izđikala je klica salaša na tri zida.
Iskorak iz salaša na dva zida u salaš na tri zida
– Vrimenom pokazivane mane salaša na dva
zida potakle su na jesap (razmišljanje) o većem
salašu, brez mana salaša na dva zida. Mane su
nastale:
– od prioravanja atova napravljene su nove njive, sa nji dobivenlo više roda litine, osobito žita,
a za njeg triba nastačit (stvorit) mista za čuvanje
i čekanje na bolju cinu66, a za to je najpodesniji
65 U đurđinskoj gredavoj zemlji, iz Stantićevog šora u
varoš (Subaticu) se išlo priko ćuprije u dolu kroz duboki surduk kod Križan – Đušinog salaša. Na zaprežnim
kolima se nisu pravile kočnice u stražnjim točkovima,
a kad su na kolima nosili velik teret, onda su poneli
čatlov (kolac) i prid surdukom ga bočno gurnili med
špice kod glavčine stražnjeg točka. Čovik je sa strane
čatlovom kočio kola da teret na strmini ne strmoglavi
kola i konje u dô.
66 Kad se žito vrlo, kad se najviše nudilo onda mu je
34
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 34
11/26/2013 7:19:27 PM
Alojzije Stantić
veći tavan za taj teret. To je bît iskoraka u pravljenje novog salaša;
– salaš na dva zida omeđen je zidovima, tavanicom i građom koje se ne mogu širit brez velikog i skupog zavata ziđara i cimermona (tesara).
Moguć izlaz u bolje, brže i jeptinije je napravit
novu zgradu brez uočeni falingi ranijeg salaša;
– na poslovima oko više litine i odranjivanje josaga u stajama u domazluku zbijeno radi više
čeljadi kojima za kvratilj triba više mista od
onog koji se za taj poso nudi u salašu na dva
zida;
– čeljadima u većem i bogatijem salašu dotiče i
za svečano, pa i lipče i skuplje oblačenje (odivanje), a u tom se ističe lionska svila67 za žensko
ruvo s đerdanom dukata. Za više odila i ruva
triba i mista za čuvanje68;
– za izdašniju divojkinu prćiju (miraz), koju više
nije nosila u kovčegu već u šifunerima, triba joj
više mista neg u tisnoj sobi, osobito za perje
(uzgljance, dunje, perine i dr.);
i cina najniža. Čim je prošla jagma za njim počela mu
rast i cina i tako što dalje od vršidbe obično mu je cina
rasla. Ovo vridi samo ako na tržištu nije došlo do čega
iznenada: rat, pošast nevrimena i dr.
67 Izreka svila u kuću - jaram na tavan prati kupovanje
skupe lionske (po gradu Lion) svile za ruvo. Sa svilom
se pokazivo (istico) i svekar, jel je po adetu za vinčanje on opravio (opremio) snašu: kako opraviš snašu,
taku ćeš je uvest u pododžak. Po adetu snašu su posli
vinčanja na salašu najprija uveli u kuću i pokazali
pododžak, a posli u čeljacku sobu svekru i svekrovi.
(Za svilu na grane od šest pôla [1 p.= 80 cm.], tribalo
12 m. [~ 10 m²] svile, a to je koštalo približno kao
i par ujarmljeni volova. [Ujarmljen vo = vo koji je u
paru s drugim volom naučen vuć teret po usmenoj
zapovidi volara.]). Bilo je i taki obitelji kojima baš nije
doticalo na svilu, al su se tili pokazat, pa su po svaku
cinu divojku zaodili svilom. Posli su ispaštali velik trošak izrekom: Igraj svilo, al je prazno crivo. (Oskudnoj
divojki koju su zaodili svilom narod je metnio u usta:
Trbu nije od cakla, niko neće vidit ako je prazan, a u svili
ću bit viđena.) Ovo poznato podvikivanje u svatovima
opisano je i u pripovitki Smišna šala – žalosna istina –
Balint Vujkov: Krilati momak str. 112-113. Matica hrvatska Subotica – Hrvatska riječ, Subotica 2005.
68 Ruvo od svile su obaško držali u dolafu, smotano
i odozgor u fijoki, blago savijeno na rubovima kod
rastriža i na drugoj strani naspram njeg. Ako je divojka
morala sist onda je podigla suknju, pribacila je priko
leđa, sidila je biloj (šlingovanoj) podsuknji. Da bi žene
suknju lakše oblačile u gredicu plafona na sridini
kuće uvrćena je mala gvozdena kuka. O nju su obisili
suknju, digli je od zemlje do kuke, raskrilili i pod taku
se uvukla žena koja je na se navukla suknju i svezala
je oko turnira (oko struka držalo suknje), onda se svila
nije lomila. Obrnutom radnjom suknja se svlačila.
– u boljem (napridnijem) životu sa zbijenom
čeljadi doteklo njim je na ila (jela) sa više zelja,
tista i mesa, a za to su njim njim tribala podesni
sudi (pribor za ilo), komotnija kujna i špajc;
– uzdužni salaš je hamade (skoro) svudan duvarom (stražnjim zidom) okrenjen na gornjak pa
se neugodna saga iz obora svinjaka i donekle iz
korlata na šire u salaš, već u ravan. Ušoreni salaši su tako poređani da gornjak (sjeverac) tako
duše da u cilom šoru vonj iz svinjaka i korlata ne
nosi na čeljacki salaš;
– kad se sve ovo sjednalo moglo se ostvarit u
većem, komotnijem salašu kojeg je puk po njegovom izgledu prozvo salaš na tri zida.
Salaš na tri zida – I ova fela salaša, ko i salaši
prija njeg, je u fundamentu iz tri dila, sa čeljackom sobom, kućom sa pododžakom i čistom
sobom u jednom redu. Sprida i obaško su s
ambetušom sastavljeni kujna, špajc i najčešće
podrum u kojeg se iđe doli kroz pod šireg ambetuša ili je obaško u avliji. U salašu su sva tri
uzdužna zida odjedared nabijeni i unutri jednako visoki 230 – 260 cm., a pošto spoljašnji
zidovi nose i jači (teži) krov oni su i deblji, oko
90 cm. Debeli zidovi i tavanica su imali zdravo
dobru (izvanrednu) izolaciju, za grijanje se trošilo malo ogriva iako u njemu nisu oskudivali, a
u kanikuli je bilo ugodnije ladno.
U bunjevačkim salašima na tri zida najprija je
krovina salaša na dvi vode bila trščara sa natkriljenom strijom oko 50 cm. nad spoljašnjim
uzdužnim zidovima. Rogovi krova su sa gredama tavanice najranije sastavljani drvenim čepovima i ojačani klamfama, a u novije vrime građu su sastavljali klamfama, šrofovima i debljim
klincima. Umisto pajanti popriko rogovi su gori
u rasponu potpačeni stolicama koje se doli na
tavanici oslanjaju na grede. Posnopica (snopovi trske) je za rogove i žioke vezana crnim drotom, a krovina je oko 40 cm. debelo nabijena
uzbojom (na oko 50 cm. ocičeni snopovi trske)
u posnopicu. Debela trščara i promaja kroz
budže i zazore med daskama tesarski69 vrata
69 Krilo tesarski vrata je od ovlaš sastavljeni uzdužni
dasaka, koje med sobom imaje mali zazor, a kako se
suše daske zazor sve više širi čak do oko 1 cm. Kroz
zazor na tavanskim vratima i na drugoj strani krozu
budže u zabatu stvara se jaka promaja koju ne podnose muve. Zato je tavan salaša sa friškijim ajerom
i podesan je za čuvanje rane, osobito od pušenog
35
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 35
11/26/2013 7:19:28 PM
Alojzije Stantić
priče (sprečavaju) liti zagrijavanje tavana, pa je
on podesan i za čuvanje ráne, osobito pušenog
mesa.
Salaš je naspram kapije kroz koju se s puta iđe
napravljen uzduž ili na put leđa. Za opis sam
se ugledo na stari Stantić-Šilarov (mog pradide)
salaš na tri zida, na gredi od varoši drugog dola
u Maloj Bosni, pa na salaš našeg komšije Stipe
Stantić – Sveti u Đurđinu i dr. U Šilarov salaš, kojeg sam dobro znao i iznutra, u njeg se moglo
uć iz dva atarska puta, sprid i za salašom.
Zaključak – Salašar se na salašu osićo kao da
je u raju i zato je samo neupućenima čudno,
čak ga podiko i žalio što mora tako živit. Tako
je o njemu sudio ko salaš i život u njemu nije
upozno izbliza. Kad je obavio poso el ono šta
je nakanio, paštrio se da što prija napušti varoš i
mesa (šunke i slanina).
vrati se na salaš u ravan. S njom se salaš(ar) sjedno u suživotu, on je u njemu sam svoj gazda
onaki kako je znao izhasnirat blagodati ravne.
To razumi samo onaj ko je u se upio, uživio u
ravan. Salašarovu ljubav o salašu i životu u njemu pisnik je sročio u ovom ulomku:
Oprosti, pridragi sine, tako mi teško u duši,
ostavit moram varoš, gde nema tišine,
sve me tu dira i smeta, štogod me tako guši,
željan sam ravnice drage: slobode, mira, tišine
...70
Salašara najbolje razumi salašar. Nema više oni
salaša i života u njima o kojem pišem. Ostali
malo salaša izdišu. I ja sam salašar, zato o salašima pišem sa tugom (sjetom).
70 Ulomak iz pisme: Aleksa Kokić, Tako mi govorio djed
jedne proljetne večeri, Srebrno klasje. Subotica, 1962.
Salaš na dva zida s ambetušom
36
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 36
11/26/2013 7:19:28 PM
Alojzije Stantić
Salaš na tri zida sa zatvorenim ambetušom
Padina grede, podesno misto za zemunicu
Surduk, visinka razlika oko 10 m.
37
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 37
11/26/2013 7:19:28 PM
Alojzije Stantić
Zemunica sa ravnim nasipom od zemlje
Putrija iz okolice Subotice
Starovinska trščara, salaš bez uzboja
38
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 38
11/26/2013 7:19:29 PM
Alojzije Stantić
III. dio
Čeljacki salaš iznutra
ČELJACKA SOBA – To je soba u kojoj je čeljad
obitelji jednog domazluka žive danjom noćom.
U njoj se kroz život najviše pokaziva kako triba
živit s drugima u istoj zajednici. Ova odaja je
bila soba nauka obiteljskog života, skoro svaka,
na temeljima kršćanski kriposti sa Mojsijeve table - Deset Božji zapovidi. U njoj se stico nauk
škule života kroz sva tri pokoljenja, sjednani od
rođenja do starosti, do smrti – kako su znali kazat. Zato je čeljacka soba misto di se čeljade
osića najcigurnije, jel je u zajednici koja će mu
pomoć u svemu, počev od utihe.
U čeljackoj sobi su ili (jeli), kupili se posli obavljenog posla, otpočivali, spavali, gostili se i komšijali. Po rđavom vrimenu, osobito zimi, provodili su slobodno vrime. Ako su imali obaško
malu kuću, onda su priko dana u čeljackoj sobi
male kuće, a u velikom salašu spavaje.
Na starijim uzdužnim salašima čeljacka soba je
u pročelju zabatnog zida, imala je najpre jedan,
a posli i dva pendžera. Iz ti pendžera dobar je
vidik na ulaznu kapiju i na zaod sunca. U salašu
na put leđa čeljacka soba je na dolnjaku.
Najprija su vrata u čeljackoj sobi bila puna, od
nutovani dasaka, a zatvarala su se najpreg skakavcom, a posli kovačkom bravom. U novije vrime na sobnim vratima dio od polak na gori je
zacakljen, a priko cakala je providna postavna,
katkad koncom naheklana virandžica.
Nad pendžerima je orovidno zakrilje viringa,
od postava i ošlingovana el kupovna od materijala, kome je kako doticalo. Bilo je i dvostruki
virangi, koje su bile na zidu kod pendžera, ali
su one bile za ukras i sa strane svezane da se
ne smanjiva vidik u sobi. Na krilima pendžera je
obično bila virandžica od providnog materijala,
a taka je bila i na sobnim vratima ako su vrata
bila zacakljena.
U sobi, nuz sridnji zid i duvar bile se dvoje, a kod
veliki salaša na tri zida i četvore drvenice koje su
od ladnoće zida odiljene povišenom drvenicom
i na zid obišenom asurom el štrikanim el tkanim
vunenim čaršapom. Kod ulazni vrata s live strane je dolaf el šifunir, a s desne strane krušna peć
opasana klupom. Izmed peći i drvenica, nuz zid
su daske1 široke ko drvenice, a oslanjaju se jednim krajom na koraće, a drugim krajom dilom
na banak, a dilom na klupu oko peći. Na daskama su sidila, sigrala se i spavala manja dica, al
su na njima sklupčano otpočivala, pa i spavala i
veća čeljad. Zidovi sobe su umazani krečom, a
vrimenom su ih umazali zemljavom farbom i na
nju priko forme našarali šare.
U pročelju ispod slimena visi propeće, a od
pendžera s live i desne strane el na bočnim zidovima višlje (iznad) drvenica su prilike (svete
slike). Od bliže kraju XIX. vika kome je doticalo slikovanje za vinčanje, s vinčanu sliku u rami
okićenoj perlicama uramili su i obisili na bočni zid iznad drvenica. Tako su okićeni zidovi u
maltene svakoj salašarskoj, pa i u prostijoj varoškoj sobi salašara. Na zidu izmed sobni vrata
i zapećka visi svetnjača, oko nje očenaše, na
zidu za vratima su sate za izbijanje punog sata
el manje vrimena. Ispod slimena, od pendžera
uzdužno od pročelja je astal makar s jednom
klupom s pervazom (naslonom za leđa), a s
druge strane su onda dva-tri stoca, dok su drugi stocovi od šest koliko su imali, poređani nuz
1 Prazno misto koje je ostalo izmed začelja drvenica
i klupe sa bankom krušne peći izasnirali su, napravili
su sklepan ležaj. Kod drvenica su metnili koraće priko
nji nikoliko obrađeni sastavljeni dasaka, sa drugim
krajom oslonjeni na klupu i banak peći. Priko dasaka
su namistili postelju, pokrili je ponjavicom el štrikerajom. Po rđavom vrimenu na daskama su mala dica
plandovala, sigrali se, a noćom spavali po dvoje-troje,
katkad i do petoro, al onda popriko. (Ko dica smo
nas troje spavali na daskama: dvoma je glava bila kod
začelja drvenica, a treći je bio sa glavom kod peći,
a noge je gurnio izmed dvoje sa suprotni dice. Na
zanovetanje na stišnjeno spavanje dite smire: ako si
sanjav - zaspaćeš).
39
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 39
11/26/2013 7:19:29 PM
Alojzije Stantić
kraj u sobi. Ima di je za vratima, ako je soba
veća namišćen stan za tkanje i prešlica za predenje vune, podigdi mašina za šivenje.
Kad je posli Prvog svickog rata, već u tridesetim
godinama, počeli su bujat zanatnici, pa i slikari
(fotografi). Fabrike su počele pravit lake ručne
aparate za slikanje, najpoznatiji su iz fabrike
Agfa . Čeljad su hasnirali novu priliku i slikali
ne samo na vinčanju2 već i obaško u drugim
prilikama3, a većina muškaraca se slikovali u
vojničkoj uniformi kad su narukovali. Te slike su
poređane umetnili u zacakljenu ramu i obisili
na zid.
Čeljacka soba nije se mogla smislit brez ljulje
kojoj je bilo misto pod krevetom ako u kući nije
bilo bebe, a kad je u njoj ležala beba, bila je
nuz mamine drvenice, otkaleg je brez ustajanja
mož noćom poljuljat i ležećki iz kreveta. Podikoja mater je uspavalu bebu s kolivkom gurnila
pod krevet.
Soba se grijala krušnom peći, saziđanom ko
kup (stožac)4, koja se ložila iz pododžaka, pa
se zato u sobi nije ostio dim, čađa, el da je u nju
dospio pra od sitne gari kad se peć ložila el čistila. Peć se većinom ložila ogrizinama (oglodana
stabaljika kuruza), jeptinim ogrivom kojeg je u
salašu bilo i više neg što njim je tribalo, pa na
2 Bliže kraju XIX. vika, kome je doticalo, počeli su se
držat adeta slikovanja, kad se snaša opravila i svečano
slikala sama, pa s braćom i sestrama, ko oproštaj. Po
tom u kakom je ruvu i šta nosi na glavi mož odredit
i dal je slika do Prvog svickog rata, el posli njeg.
Početkom XX. vika bilo je već više slikara ne samo u
varoši već i u većim selima, pa su se slikale divojke,
najčećšće sa drugama, a osobito se okitile cvićom kad
su divojku zapili, onda se slikala s drugama koje su bile
okićene cvitnim vincom oko vrata, a zapijena divojka
je brez kićenja.
3 Salašari su vršidbu doživljavali ko zdravo važan
događaj, pa su često imali i goste, varoščane, gledače
kojima je to bila jedina i ritka prilika da vide kako vrše
mašina (kazan el traktor+ dreš [kasla, vršalica]+elivator
el ráda+boda sa priborom), onda ritka prilika. Već od
početka XX. vika ima tušta slika sa vršidbe, o mašinama kako rade, al i slika kad su zaustavili mašinu i
mašinari se slikali s domaćom čeljadi. Na tušta slika
posli Prvog svickog rata, kad su već i podikoja čeljad
imali ručni fotoaparat pravili su obiteljske slike nediljom poslipodne kad čeljad ne rade. Na tušta taki slika
salašari su se slikali sa ždribetom, mezimcem.
4 Pravljenje krušne peći opisano je u obaškom
poglavlju iza Pododžaka.
njemu nisu šporovali. Zato salašari nikad nisu
drćali u ladnoj sobi el u sobi koja nije dosta ugrijana. Kad su peć žarili za pečenje kruva, onda
su posli ogrizina izložili dobar naramak slame s
kojom su užarili peć.
U čeljacku sobu su ulazili brez izuvanja, al su
zato prid ambetušom imali izmed dva kočića
popriko utučen komad pljosnatog gvožđa o kojeg su sažuljali odozdol blatom izvaljanu obuću.
Najčešće svake subate su podmazivali zemlju u
sobi da se od iđenja ne praši, a za tu naminu su
tu i tamo (podigdi) hasnirali i prpu5. Ako je parasnička peć bila umazana krečom, onda je reduša često primazala krečom jel je na grijanoj
peći kreč friško ispuco. U novije vrime krušna
peć u sobi umazana je masnom farbom koja je
trajala duže.
U prilazu iz XIX. u XX. vik, kad su se salašari
otukli, gospodarski ojačali, u dosta salaša su
obaško napravili malu kuću, i od onda njim je
čeljacka soba bila urednija, priko dana nisu ulazili u nju. Da se doli na praši prostrli su krpare
el asure (oplet roguze) i kad su ulazili u sobu
izuvali su se.
Liti kada je reduša spremila čeljacku sobu i prostrla astalnjak, podikoja je na njeg metnila malo
friške majkine dušice el bošnjaka (bosiljka) koji
su u sobi lipo mrišili.
Kad su uranili, pomolili se i umili se, najpre su
otvorili pendžere i sobu dobro izluftirali, namistili krevete i onda zatvorili pendžere. Reduša je
hamade svaki dan otrla pra s butora. Kad nisu
ložili i po sunčanom vrimenu pendžere su držali otvorene da se zidovi nabijanice što bolje
osuše.
Kuća – Kuća je sridnja odaja čeljackog salaša,
izmed čeljacke i čiste sobe, u nju se s polja iđe
5 Skoro svake subate su podmazivali doli zemlju
(pod) čeljacke sobe, osobito ako nije bila pokrivena
asurom el krparom, onda se zemlja od iđenja brže
mrvila u pra. Da se ne praši onda su zemlju podmazivali vodom razriđenom žutom zemljom (glinom). Liti
vlaga friško izvitri pa su zemlju podmazivali i prpom:
razvodnjenu žutu zemlju su izmišali s kravljom balegom el burbuškima (konjskim balegama). Prpa je čvršća od maza čiste žute zemlje, ne mrvi se toliko, soba
se manje praši. Liti saga prpe friško izvitri, a žena je
posli sobu zamrišila, na astal je metnila friški strukova
majkine dušice ili bosiljka, el obadva.
40
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 40
11/26/2013 7:19:29 PM
Alojzije Stantić
kroz ambetuš. To je sridnja soba koja mož bit s
pododžakom el brez njeg, ali to je bilo naritko.
Na duvaru salaša u kući često je sridinim usičena pendžerica, kroz nju se vidi iza salaša, el je
misto nje u zid usičena plitka polica za sitnije
sude. Kadgod su pravili male pendžere, da se
bećari kroz nji ne uvuku (neprimetno) u salaš,
pa je taka bila i ova pendžerica. U toj pendžerici često je misto marinske sviće, koju nisu smila
dirat dica, jel je to svića za mrca6, a digdi su je
zapalili i nuz nju molili Boga da ih sačuva od
groma u velikoj ampi. U uzdužnim salašima
na čeljackoj el čistoj sobi ni se pravila pendžer
u duvaru, jel bi se kroz nju vidila ledina i priko
nje njiva u atatru, a za to njim nije tribalo da
pendžer(ica) nagrdi duvar.
Vrata kuće su kadgod bila puna, jaka, od cološki
dasaka, brez cakla i s jakom baskijom (popriko
daska sridom krila vrata). Vrata su zatvarali na
kovačku bravu koju su zaključavali, a noćom ih
ociguravali popriko metnutom jakom drvenom
ćuskijom (drvena el gvozdena pričaga), da ih
spolja ne mož lako provalit. Ovo je bilo važno
dok nisu iskorenili bećare7, koji su harali i po
6 Marinsku sviću, blagoslovljenu na Marin (na Svijećnicu), 2. veljače, zapalili su kod glave umirućeg
el su mu s njom nuz molitvu kružili oko glave, da ga
obasja svitlo Kristovo i da nuz to svitlo priđe u vičnost.
Većinom umirući svaća šta se oko njeg dešava (po
izučavanju dr. Andrije Kopilovića). Liti kad je naišla
velika ampa, s pucanjem gromova, jakim vitrom i kovitlanjem lednosni oblakova, izbacili bi prid salaš gvozdeno žarlo krušne peći, zapalili sviću i nuz nju molili
Boga (to su zajedno na našem salašu obično uradile
moja mater i majka). U kršćanstvu svića upozorava
na Kristovu prisutnost, zato je daju kršteniku na krštenju, nosi se na prvoj pričesti, u crkvi na uskrsnuću,
pale je zaručnicima na vinčanju i zapale je čim umre.
Tušta nji su marinsku sviću obisili na zid nuz priliku
(svetu sliku) u pročelju. (Katolici u virskim obredima
hasniraje samo ko čovičji palac debelu, el još deblju
bilu sviću, a pravoslavci u virskim obredima hasniraje
tanke, dugačke i žute sviće.) Od mame sam čuo da
kad se njezina drúga, bajmačanka Luca, udala u obitelj Bábić, svekar i svekrova od velike dragosti dočekali su je sa kumovima i zapaljenom velikom svićom
na astalu kad su je iz pododžaka uveli u sobu. (Adet
[običaj] triba istražit jel je bio samo kod bajmačana
el i kod drugi Bunjevaca koji nisu bili okruženi Madžarima. Adet je madžarski, spominje se kod kelebijski
Madžara [Besedeš,V.1991:57].)
7 Bećar je razbojnik, siromašan mlađi čovik koji pljačka u pustari, po drumovima i med salašima. Sakrivaju
ga i u nakani mu pomažu jataci, sakrivaju ga sa kvar-
pustarama, digod do sridine dvadeseti godina
prošlog vika. U tušta salaša isprid pendžera bile
su u zid uziđane jake gvozdene kovane rešetke,
da se bećari ne mogu (lako) uvuć u sobu kroz
pendžer8.
U salaš se iđe samo kroz vrata kuće, a otaleg u
pododžak, u dvi čeljacke el u jednu čeljadsku i
čistu sobu, u kojoj je dio imovine salašara.
Ni za jedan dio salaša nije vezano toliko adeta i
praznovirja ko za prag9 u kući, jel se priko njeg
često iđe, pa viruju da priko njeg iđe u salaš svaka dobrobit i nevolja. Zato se podigdi umisto
najčešće na vrata obora svinjaka u ćošu praga
kuće, ispod kvake, utukli potkovicu sa sedam
jamica ko znak sriće10. S tim se želili da njim se
tiljom i obavistima ako je kogod ušo u velike novce,
bilo da su novci od prodaje el od talovanja. Dok su
poljodilci u pustarama živili najviše od nomadskog
odranjivanja josaga bećari su njim otimali blago. Kad
su od oko sridine XIX. vika salašari počeli gospdarski
jačat od ratarstva, bećari su se okomili i na salaše na
pljačkanje novaca i nakita. Zlatno vrime bećara je od
sridine druge polovice XIX. vika do I. svickog rata, a
posli su suzbijeni.
8 Ako bi se kogod nakanio uvuć u sobu kroz rešetke
najprija bi moro smirit vaške, a tribalo bi mu dosta vrimena za vađenje rešetki, a da ih prisiče u to vrime imo
je priliku da gvožđe prisiče samo ručnim pilom, a za
to triba vrimena i ne iđe bez buke. Salašari domazluk
nikad nisu ostavljali brez nadzora, najviše rad josaga.
Ako su digod svi očli: na ukop, u svatove i sl., salaš
pa još usamljen čuvo je komšija, a ako je tribalo u
salašu je i prinoćio. Zato su se bećari i sl. u salaš silom
provaljivali kroz vrata kuće, al to je druga pripovitka.
Mislim da su rešetke na pendžerima bile više cigurnost domaćoj čeljadi da se ne brigadu tiskanja u salaš
krož pendžer.
9 Kadgod je s jeseni otpalo tušta pileža od benge
(skupne zarazne bolesti). Onda za bengu nisu imali
lika, pa su i adetima probali pričit (spriječeti) pošasti
koje ona donosi: od prve, pa još crne, kokoške koja
uginila od benge ocikli su vrat i zakopali ga pod prag
s nakanom da se spriči širenje te pošasti. Čini se da su
naši stari ponike adeta oko praga priuzeli od Madžara
jel sam na više mista vidio utučenu potkovicu nuz
dovratak kuće, a mi smo je imali na salašu, na vratima obora svinjaka u kojem su se prasile krmače i dr.
(Beszédes, V.1991:85.).
10 Potkovica je znak sriće zato jel kadgod što je
čovik bio bogatiji paštrio se da ima što lipčeg i boljeg
konja, s njim je časkom očo di je naumio, pa ga konj
nuz hasnu moro zadovoljit da bude lip i što izgledniji,
a da se mož s njim dičit. Oprema za jašenje bila je
kaka priliči bogatstvu vlasnika, što raskošnija i skuplja.
Oduvik je bilo ljudi koji su se razmićali bogatstvom,
a pokazivali ga i na konju kad su ga potkovali zlatnim
41
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 41
11/26/2013 7:19:29 PM
Alojzije Stantić
krmače dobro prase, da oprase što više prasica,
a što manje ih zgnječe11.
Kuća sa pododžakom – Kuća s pododžakom podiljena je na dva dila, pridnji je kuća tj. pridsoblje,
razdiljena je slimenom: polak sprida od slimena
do vrata je kuća, a ona strana od slimena do duvara je pododžak. Na livo je čeljacka soba a s desna je čista soba koija je kadgod u najstarijem salašu na dva zida bila čeljacka soba, koja je u salašu
vrimenom uređena u čistu sobu. Iz kuće se iđe
u pododžak kroz prolaz u sridnjem uzdužnom
zidu ispod slimena. Sridnji otvor je brez vrata i
širok barem dva metera da kroz njeg mož unet
ispod pazuva snop ogrizina el naramak krupnog
ogriva za loženje el žarenje krušne peći, na priliku
naramak slame. Kad se u pododžaku nije radilo
ulaz u njeg obično su zakrilili virangom koju su,
kad je tribalo, lako skupili ustranu.
Pododžak je u kući smišljeno napravljen, jel se
s ogrivom, garom, ranom i vodom iz katlanke
radi dalje od kuće, kudan čeljad iđu u čeljacku i
ritko u čistu sobu. Na takom mistu iz pododžaka se nije trunilo po kući i to raznosilo stopama
u čeljacku sobu.
U pododžaku je na zid čeljacke sobe, isprid ložišta u krušnu peć naslonjen iziđan banak, vipotkovicama. Svaka se potkovica vrimenom izliže,
istroše se glave potkivački klinaca, kad više ne mogu
držat potkovicu prikovanu za kopitu, ona u hodu
neprimetno spadne. Ko je u ono vrime našo izgubljenu zlatnu potkovicu, taj je zaista bio srićan, našo
je malo bogatstvo. Otaleg nam je osto običaj da se
potkovica smatra srićom, iako nađene gvozdene potkovice imadu vridnost starog gvoždja, ali ko je i taku
našo podigo je radi sriće i prikovo na parasnička kola,
vrata svinjaka, dovratak košare, na prag ulazni vrata u
kuću i sl., sa željom da ga tamo prati srića.
Trgovci, mijandžije i zanatnici su imali adet da istrošenu i nađenu potkovicu, sa sedam (srićni broj) jamica
za klince, rad sriće prikuju na prag ulazni vrata u
dućan.
I danas (2008.) mož vidit da kogod taku lipo oblikovanu i istrošenu potkovicu metne na pridnjicu auta,
iz nasliđene navike, jel je ona i znak sriće, a ne samo
ukras
11 Posli prašenje dva-tri dana prasici se navikavaje kako
će se sklonit od krmače da se ona izvrne, ona to radi
polagano nuz rokćanje s tim upozorava prasice da će
se izvrnit i leć na bok, a dok se lagano izvrće prasici
triba da se sklone od one strane na koju će se izvrnit,
leć. Kad legne onda svako prase vaća uvik samo svoju
sisu. Prvi dana prasici se ne znadu sklanjat, pa se desi da
na kojeg legne krmača i nehotice ga zgnječi.
sok ko ložište peći, dugačak od duvara do sridnjeg zida. S banka se ložila parasnička (krušna,
banja) peć. U salašu s više čeljadi većinom su
kuvali na bânku u ćupovima el pekli pod cripuljom, oko koji su nagrnili žeravu. Kuvali su i u kastronama na sadžaku el su napravili ložište od
bubalja, nalik sadžaku, pod kojeg su ložili sitniji
ogriv, čutke, sickana drva i sl.
U salašu koji je nabijen za obitelj s više čeljadi, na gornjak misto čiste sobe bila je čeljacka
soba, s parasničkom peći s live strane od vrata,
naslonjena na duvar, koju su ložili s banka iz pododžaka. Obično je nuz tu peć, kod vrata ziđan
šporelj na kojem su časkom spremili malo rane
za malo dite. Često je i nuz banak za ovu peć
nuz duvar uziđana katlanka s kotlom od salivanca za grijanje vode. Digdi je na jednom banku
u ćoši umisto sadžaka za kuvanje u kastroni napravljeno ložište od bubalja, nalik na potkovicu.
Ima di su na banku napravili i dva taka ložišta, s
jedne i s druge strane ložišta u parasničku peć.
Ako je banak širok onda je u njemu isprid ložišta u peć napravljeno na po kruga udubljenje
da se reduše mož više primaknit ložištu, lakše
baratat u peći sa ogrivom i ránom.
Odžak u pododžaku je svitle mire bio širok oko
60-70 x 60-70 centi, otkaleg su ga cigljama iziđali uvis da je malo natkurio krov, da bolje vuče
dim. Jedna strana odžaka se oslanja na sridnji
zid sa slimenom, a druge strane na svod. Zato
jel je odžak imo dobar cug, dim se nije ostio
u pododžaku bilo da su ložili parasničku peć,
katlanku el da su na banku ložili pod sadžak el
pod tiganjicu (tiganj na tronošcu). Odžaku je vr
odozgor pokriven, a poslidnji red cigalja je saziđan uspravno i proriđeno da sa svake strane
mož ić dim napolje, pa mu nije tribo plevan pivac kojeg je vitar okrećo i pomago dimu napolje. Najčešće je na vrvu odžaka križić od cigalja
koji triba da čuva salaš od udara groma.
U otvorenom pododžaku, na visokoj vrljiki povišano je disnotorsko meso i slanina12 koje se
12 U pododžaku se za kratko vrime stvori mikroklima
podesna za pušenje mesa, pa se u njemu na mesu,
osobito na šunkama, stvorio osobit miris i šmek, a
vrimenom se na šunke navaćo i lugav plišanj (plimenit plišanj) koji je poboljšo šmek mesu. Po tom su
pododžaci jedan od drugog drugačiji, pa su poznanici
i prijatelji iz bliže okolice svoje meso nosili u podod-
42
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 42
11/26/2013 7:19:29 PM
Alojzije Stantić
tu pušilo jel se na promaji dobro sušilo i bilo
sačuvano od muva13 koje ne uleću u promaju
ni tamo di je jaka saga čađe, a meso je bilo na
cigurnom i od lopova.
duže traje. Ganjom su ložili samo onda ako na
vrljiki pododžaka nije visilo meso za pušenje
koje bi uvuklo smrad od žerave ganja, pa još
kad je bio namašćen lojom da duže tinja.
Kad su ložili vatru onda su dim i para iz okolni
ognjišta, di su kuvali ranu i grijali vodu, išli napolje kroz širok odžak. Katkad su u ognjištu ložili i
ganj14 da njim vatra pod plitkim sadžakom što
U napridnijim salašima, s dva pendžera, pododžak je bio tako napravljen da se u njemu
najviše, a osobito zimi, spremala rana. Po tom
kako je izgledo, vidi se da je reduša čeljadima
spremala većinom čorbastu ranu, koju je kuvala
u ćupovima el kastronama, tisto (pogaču i lakumiće) je pekla u peći u tepsijama, a liti na banku
el u avliji pod cripuljom.
Nuz banak isprid peći naslonjeno je žarlo, g(a)
rnjača (drvena lopata za čišćenje gari), a na
banku je sadžak (gvozdeni tronožac), peruška
(dio perjavog guščijeg krila) za čišćenje somuna odozdol od gari i manja metla s kojom se
smete gar i žerava u peći prija mećanja kruva
el tista u tepciji. Na banku kod katlanke je lonac
od jedne do dvi litre za grabljenje vode iz kotla,
a isprid je košarić za čutke i drugi ogriv. Ganj su
najčešće u kanikuli15 ložili u avliji pod sadžak.
žak koji je po pušenju bio na glasu. Kako će se meso
upušit najviše je zavisilo kako je reduša ložila u peć.
Ako je tušta plamena išlo napolje kroz vrata peći onda
je dim bio vruć koji ne pasira pušenju mesa. Meso se
mora pušit ladnim dimom, a za to je najbolja bukova
pilotina, ako se puši u pušnici. Ladan dim u pododžaku mogla je dobit reduša ako je peć polagano ložila,
onda je napolje išo ladniji dim. Dok se pušilo meso
onda nisu grijali vodu u katlanki, jel bi para vode
štetila pušenju mesa. Salašari su u parasničku peć najviše ložili ogrizine, a dim od nji nije dobar za pušenje
mesa, pa zato salašarske divenice nisu bile na glasu,
osim oni koji su imali obaško napravljenu pušnicu i
u njoj pušili meso, na dimu čutaka, a novije vrime od
strugotine drveta el od pilotine.
13 Na upušeno meso, najviše na šunke i mesnate slanine, jaja odlaže sirna muva (lat. Piophila casei), sitnija
je od zunzare, a odozgor su joj krila modro-zelenkasta. Ličinke ove muve vrlo su sitne, spolja se ne mogu
vidit, ugnjizde se duboko u meso, a u šunki su sasvim
nuz košćuru.
Ličinke slaninske gagrice (lat. Dermestes lardavius) u
suvom mesu i slanini izbuše tušta jamica i hodnike.
Ova buba tvrdokrilac (koji ako triba mož i letit) dugačka je oko 7 mm, crna je, sa svitlom uzdužnom bilugom na pokrilcima. Ličinke su joj krupnije od ličinke
sirne muve, pokrivene su sitnim dlakama, a najčešće
žive u mesnatoj slanini.
Veterinar (Grgo Tikvicki) i tehnolog mesa (Lajčo
Skenderović) su mi pripovidali da ima više feli muva
koje upljuju, polože jaja, u upušeno meso i slaninu i
tehnolozi u dernicama (klanicama) muku muče da š
njima izađedu na kraj.
14 Kad su svaki dan čistili volaricu i ovčinjak za ganj
su u ćoši i nuz daljnji bok korlata mišali slamu s kravljim i ovčijim el krmskim balegama, ostavili da ga
marva dobro izgazi/izmiša. Đubre je najviše mišala
marva nuz bočnu ogradu, jel kad je jače marvinče
povijalo slabije, ono je uvik satirano i povijao nuz
bočnu ogradu. Kad su oko Velike Gospojine (15, VIII.)
vukli đubre iz korlata, onda su oko korlata obaško na
zemlju rastrli to đubre bogato izmetom, poravnali ga
debelo na desetak centi. Na kanikulskom suncu. sad
već ganj, se za dva-tri dana dobro osušio, očvrsnio, a
iz njeg je ispario vonj balega i vlaga moče iz đubreta. Iskomadali su ga sikiricom na komadiće ko frtalj
ciglje i poslagali pod naslam el pod veću striju di neće
zakisnit. Kad je reduša kuvala ranu pod sadžakom, na
banku el u avliji, morala je bit blizo vatre jel je često
tribalo ložit pod kastronu. Kako bi nuz kuvanje mogla
uradit i poso koji ne mož čekat, a da ne mora džedžit
(pazit, a ne odmać se dalje) kod vatre onda je na nju
Kuća brez pododžaka – Salašar je salaš el kuću
u varoši pokatkad pravio kuću brez pododžaka,
kad je tio da i to misto izhasnira za boravak čeljadi, a pododžak mu je bio manje nužan. Krušmetnila dva-tri komada ganja, koji je dugo tinjo jakom
žeravom, a nije dogorio plamenom, gorio je na priliku
ko torfa (treset). Za to vrime reduša je mogla na priliku napojit prasice, podojit dite i sl. Da bi ganj davo
još jaču žeravu i duže tinjo njeg su polili s otopljenim
lojom el užeglinom (masti, slalnine i sl.), al je onda
zdravo (jako) vonjo (smrdio).(Smrdiš ko ganj – pekorili
bi u igri izvaljano i umazano dite.)
15 Kanikula – lat. (canicula – kujica, kuja) pasji dani,
dani najveće žege, vrime od srid srpnja do srid kolovoza. Ime je po zvizdi Sirius (grč. Seírios – Pasja zvizda
[po Orionovom lovačkom keru] glavna i najsjajnija od
zvizda stajaćica u zvižđu Velikog psa, vidi se od oko
22. srpnja (jula), u vrime najjače srpanjske žege. Sjaj
zvižđa bio je starogrčkim mornarima znak za početak
mirne vode Sredozemnog mora i da se po njemu
mogu otisnit na daleka putovanja.
* S kanikulom triba povezat i pojavu koja se javlja u
našoj ravni, a cigurno i u drugim krajovima Zemlje. To
narod zove: Tira baba kozliće, za koju meoteorolozi
kažu da je ta pojava fatamorgana. Naime u kanikuli,
u podne kad je najveća žega, u širokoj ravni se mogu
vidit na nikoliko desetina meteri daleko, kako u ajeru
iznad zemlje na oko dva metere titraje 4-5 do 6-8
vodoravni linija dučaki po desetak meteri, katkad i po
dvi-tri grupe jedna do druge. Meteorolozi vele da tu
fatamorganu čine isparenja vlage iz zemlje. Ko dite na
salašu tu smo pojavu često viđali svakog lita.
43
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 43
11/26/2013 7:19:29 PM
Alojzije Stantić
na peć u čeljackoj sobi grijala se kroz usta ognjišta iz kuće. Rad grijanja sobe usta ložišta za peć
bila su s onu stranu sridnjeg zida, u kući16.
U kući nuz zid s live strane ulazni vrata obično
je dolaf s ruvom i rubeninom, pa i dio oprave za
unaprid spremanu prćiju divojki, a nuz zid čiste
sobe su drvenice (krevet), el kaki drugi komadi
sobnog butora. U zidu nad dolafom visi ogledalo, koje su žene najviše hasnirale kod povezivanje marame na glavu.
Ni za jedan dio salaša nije vezano toliko adeta i
praznovirja ko za prag17 u kući, jel se priko njeg
često iđe, pa viruju da priko njeg iđe u salaš svaka dobrobit i nevolja. Zato se podigdi umisto
najčešće na vrata obora svinjaka u ćošu praga
kuće, ispod kvake, utukli potkovicu sa sedam
jamica ko znak sriće18.
16 Na našem salašu u Đurđinu taka je bila kuća, a kad
smo u varoši kupili kuću 1935. i u njoj je kuća bila brez
pododžaka. Ko dite vidio sam kako se čistio odžak
čeljacke sobe na salašu, pa sam ga tako i ja čistio u
našoj kući u varoši.
17 Kadgod je s jeseni otpalo tušta pileža od benge
(skupne zarazne bolesti). Onda za bengu nisu imali
lika, pa su i adetima probali pričit (spriječeti) pošasti
koje ona donosi: od prve, pa još crne, kokoške koja
uginila od benge ocikli su vrat i zakopali ga pod prag
s nakanom da se spriči širenje te pošasti. Čini se da su
naši stari ponike adeta oko praga priuzeli od Madžara
jel sam na više mista vidio utučenu potkovicu nuz
dovratak kuće, a mi smo je imali na salašu, na vratima obora svinjaka u kojem su se prasile krmače i dr.
(Beszédes, V.1991:85.).
18 Potkovica je znak sriće zato jel kadgod što je
čovik bio bogatiji paštrio se da ima što lipčeg i boljeg
konja, s njim je časkom očo di je naumio, pa ga konj
nuz hasnu moro zadovoljit da bude lip i što izgledniji,
a da se mož s njim dičit. Oprema za jašenje bila je
kaka priliči bogatstvu vlasnika, što raskošnija i skuplja.
Oduvik je bilo ljudi koji su se razmićali bogatstvom,
a pokazivali ga i na konju kad su ga potkovali zlatnim
potkovicama. Svaka se potkovica vrimenom izliže,
istroše se glave potkivački klinaca, kad više ne mogu
držat potkovicu prikovanu za kopitu, ona u hodu
neprimetno spadne. Ko je u ono vrime našo izgubljenu zlatnu potkovicu, taj je zaista bio srićan, našo
je malo bogatstvo. Otaleg nam je osto običaj da se
potkovica smatra srićom, iako nađene gvozdene potkovice imadu vridnost starog gvoždja, ali ko je i taku
našo podigo je radi sriće i prikovo na parasnička kola,
vrata svinjaka, dovratak košare, na prag ulazni vrata
u kuću i sl., sa željom da ga tamo prati srića. Trgovci,
mijandžije i zanatnici su imali adet da istrošenu i nađenu potkovicu, sa sedam (srićni broj) jamica za klince,
rad sriće prikuju na prag ulazni vrata u dućan. I danas
(2008.) mož vidit da kogod taku lipo oblikovanu i
Na našem salašu u Đurđinu taka je bila kuća,
a kad smo u varoši kupili kuću 1935. i u njoj je
kuća bila brez pododžaka. Ko dite vidio sam
kako se čistio odžak čeljacke sobe na salašu,
pa sam ga tako i ja čistio u našoj kući u varoši.
Odžak širok ko ložište peći, uziđan je u zid
isprid usta u ložište krušne peći, dalje je išo kroz
zid na tavanicu, na njoj je proširen i sa svi strana obziđan za toliko, da se kroz vrataca moglo
uvuć sagnuto čeljade i odžačarskom kefom na
dugačkom drotu prožagat, katkad posli nikoliko godina, navaćanu čađu u odžaku, naspram
tog kakim ogrivom se loži. Odžak je na tavanu
sužen i kroz krov napolje do malo iznad krova
je oko 60-70 x 60-70 cm. svitle mire i zavrvljen.
Kad je tribalo čeljad su sami čistili odžak, na pozor reduše odžak mi ne vuče dobro, a u varoši
to je u novije vrime radio odžačar.
Dobra strana ovake kuće je sto se mogla bolje
izhasnirat za spavanje, a i kao komotnije pridsoblje, a mana je što nije bilo pododžaka i hasne
od njeg.
Krušna peć – Peć u čeljackolj sobi je uvik s desne strane, a ako su u obadve sobe imali peć
onda je u drugoj sobi (sa gornjaka) peć bila u
ćoši s live strane vrata. Peć je uvik naslonjena na
duvar (stražnji zid).
Na mistu di će bit parasnička peć najpreg su u
obliku kupa (stošca) obziđali zid, od valjaka el
cigalja, visoko oko 75-80. cm., nasuli zemljom
i dobro je furkovom (nabijač od 5-6 cm. okruglog drveta) nabili, a podiko je odozgor 20-30
centi naređo razlupanog cakla el cripa i pokrio
polegnutim cigljama, da ložište duže drži vrućinu. Peći su bile velikog ložišta po želji. Unaprid se odredilo koliko će bit veliko ložište, pa i
peć spolja. Na pr.: najmanje ložište su pravili za
tri tepsije – dvi uzduž i jedna popriko el za tri
somuna (oblik kruva) s lepanjom, a najveće su
bile sa ložištem i do 5-6/7-8 tepsija el za toliko
somuna kruva.
Peć su oziđali bubljama, podigdi su bublju zvali
divenica, a nji su pravili od blata žute zemlje, za
istrošenu potkovicu metne na pridnjicu auta, iz nasliđene navike, jel je ona i znak sriće, a ne samo ukras.
44
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 44
11/26/2013 7:19:30 PM
Alojzije Stantić
to je bila najbolja vikovima nakvašena u dolu.
U blatu su zakuvali dugačku deblju i žilaviju
ražnu el zobnu slamu, a još bolje otavu (sino
drugog otkosa trave) koja je tanji stabaljika od
sina. Podiko je u nji umišo i svinjske dugačke
dlake od opaljužani ranjenika mongolica, jel su
dlake mongolica ko i otava rapave sa završetkom nalik na udicu i za nji se, ko i za plivu, bolje
vaća blato, pa su bublje još čvršće. Ima di su
bublje zvali divenica. Na zemlji zakuvano blato
se razvilo u lepanju debelu oko tri prsta, savili je
u bublju ko jupika, dugačku 60-70 centi, a krajove joj stanjili da se bolje slažu jedna do druge
i jedna na drugu.
Da se kod ziđanja vlažne bublje ne uruše majstor je najpre napravio ram od vrbovi prutova el
stabaljika kudelje i oko nji spolja slago bublje.
Majstor je svaki dan poređo dva-tri reda bubalja jednu na drugu, na stanjenim krajovima je
sastavio tako da cio red bude jednako debo,
onda ga ovlaš namazo blatom i na njeg ređo
drugi red bubalja i tako redom visoko oko do
vrva oko 90 cm. Peć je majstor sa vincom sužavo peć na vrvu do vrata, a njeg zavrvio šešir
debo oko 5 i širok od 35-40 centi, ispod plafona na tridesetk centi u sobama zidova visoki
oko 230 centi. Posli dva-tri dana u peć su polagano ložili blagu vatru da izgore vrbovi el kudeljni prutovi, pa su peć spolja i iznutra umazali
mazom, u kojeg su obično dodali burbušaka
(konjski izmet) da maz bude čvršći.
Za zatvaranje usta peći najčešće su zaklopac
(začep) napravili od vrbove prošće i s obadve
strane umazali blatom. Dobro je da domaćica
ima dva začepa peći, jel ako jednog nehotice
ispušti iz ruke i pukne joj, a peć je užarena za
pečenje kruva, onda ima u rezervi čitav začep
(ispravna vrata).
Isprid peći je banak, širok i do pedesetak centi.
u sridini s garnjakom19, Na njemu su ilo (jelo)
19 Garnjak je u banak usičena jama na četri ćoše,
odozgor gledano široka je oko 40x40 cm., duboka ko
banak, a doli kod poda je s pridnje strane otvor širok ko
jedna ciglja, a isto toliko el malko višlji. U njeg su najpre
sasuli gar, da se sasvim oladi, uguši i najmanja žeravica,
prija neg su ložili u peć. U garnjaku se žeravice utrnile,
a gar do drugog loženja oladila i onda su je izneli u korlat i rasuli po đubretu, el rasutu ovlaš zavalili u đubre,
bez bojazni da će se u gari nać makar i najmanja žeravica koja bi mogla zapalit u đubretu. Od gari je u đubretu
kuvali na sadžaku el pekli pod cripuljom, da za
to malo ne moraje žarit peć. Po di ko je isprid
usta peći (vrata) banak suzio u po kruga da reduša mož prić bliže peći kad u ložištu rukuje sa
ilom.
U parasničku (banja, krušnu) peć ogriv su polagano ložili, odjedfared su bacili po nikoliko
stabaljika ogrizina i kad ih je dobro uvatila vatra
dodali su nov ogriv. Klonili su se naglog loženja,
jačanja toplote vatre, da bublje u peći od naglog širenja ne popucaju, a snjim i peć spolja.
Na mistu izmed kupa i zida, u zapećku, obično
su držali mašine (šibice), kuruzni kvas, grijali su
brašno za zakuvavanje kruva, sušili mokre valjane čorape i sl.
Salašari blizo madžarski salaša el kuća pravili su
i peći nalik na šifunir (ormar) koje su iziđali za tu
naminu pečenim cripom el su izkomadali biber
crip i komadiće slagali jedan nuz drugi.
Čista soba – Čista soba je ime je dobila po tom
jel se hasnira samo u obaškim prilikama, čista je
i uvik lipo namišćena. U nju muškarci ritko iđu,
a žene samo kad njim triba štogod unet el iznet.
Soba je u zabatnom zidu s gornjaka, svedno dal
je u uzdužnom el salašu na put leđa. Svitlo je
dobila najprija iz jedne posli dvi pendžere, kadgod sa rešetkama, i virandžicama na oknima na
i virangama na zidu koje zakriljuju pendžere.
Kad je u salašu na dva zida druga čeljacka soba
počela bit suvišna, najčešće su iz nje izneli šporelj i parasničku peć. U sobi su namistili troje
drvenice (krevete), dvoje u duvaru a jedne na
drugom, sridnjem uzdužnom zidu. Nuz začelje
jedni drvenica poređana su dva šifunera el jedan dolaf i kadgod kovčeg sa snajinom prćijom.
U pročelju ispod slimena uzdužno je astal sa
četri ili šest stocova.
Ova soba je stvorena s nakanom da bude mista
di će se držat rubenina iz donete prćije i oprave koju će divojka ponet u prćiji. U njoj se drži
vrimenom nastala potaša (pepeljača), koja je kalijem
obogatila stajsko đubre. Garnjak su najčešće hasnirali
kad je reduša u užarenu peć mećala kruv da se peče,
onda je morala sklonit gar iz užarene peći da ima više
mista di će poređat sve somune. Zato su podigdi gar u
salašićima el u salašima istresali od uvratina (ako nisu
daleko) i dalje po njivi.
45
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 45
11/26/2013 7:19:30 PM
Alojzije Stantić
suvišno perje, svečana ruva i odila. Drvenice su
namišćene s perjem kojeg je donela snaja i s
perjem kojeg će ponet divojka u prćiji. Na namišćenim krevitima su barem po dvi dunje i više
uzgljanaca i uzgljančica, koji je katkad bio toliko
visoko da je velik čaršap krevet pokrio jedva do
drvenica. U novije vrime su se paštrili da kupovni čaršap za pokrivanje kreveta bude što lipči,
šareniji, bogatiji kojekakim šarama, naslikanim
cvićom i kakim mintama. A da namišćen krevet
i soba budu još lipči, na vr po sridini su ga okitili kliderskom bebom20, toliko velikom koliko je
kome za bebu doteklo novaca. U šifunjerima i
dolafima obišena su el smotana svečana ruva i
odila, rubenina i oprava za udavaču.
Ko i u čeljackoj sobi i u ovoj sobi su zidovi najpeg bili umazani krečom, a posli zemljavom
bojom s formom (na voštanom papiru usičene
šare) nanetim mintama, šarama. Na zabatnom
zidu sa strane pendžera visile su prilike (svete
slioke), a na zidu do vrata je propeće, svetnjača
i nad njom očenaše. Na zidu sa strane kreveta
je vinčana slika, a u novinje vrime i više kojekaki
uramljeni obiteljski slika.
U čistoj sobi spavali su samo viđeni gosti, a kad
bi kogod umro u oitelji, okajan je u toj sobi i
otaleg saranjen21. Odar je uvik namišćen ispod
slimena s nogama prema vratima..
U ovu sobu se nije ulazilo brez moranja i uvik
bez obuće, a zemlja je bila pokrivena krparama
el asurama. Zato je ona uvik i bila čista, najčistija odaja u čeljackom salašu.
Sridnja soba – Ova odaja je iz najnovijeg vrimena salaša. Posli Drugog svickog rata, salašar20 Posli Prvog svickog rata došle su u modu bebe
od kaučuku, najmanje od oko pet centi i veće, neobučene, koje su ženskoj dici oblačili sašivenim el
naštrikanim ruvom. Prodavali su take bebe i velike i do
četrdesetak centi, raskošno obučene, koje su mećali i
s njom okitili lipo namišćen krevet u čistoj sobi. Obučene bebe su pravili s razdraganim licom i s raširenim
rukama ko da koga čekaju u zagrljaj, pa je čeljadetu
milo ko da njeg čeka. Često je udavača taku bebu
donela u štafiru.
21 Salašari su, a i građani do početka pedeseti godina
XX. vika iz varoši mrca saranjivali od kuće. Odar su
namistili ispod slimena u pročelju čiste sobe. Mrca su
iz salaša saranjivali s kovčegom u lotrama parasnički
kola u najbližem groblju u većem selu. Ko je imo kuću
u varoši obično su mrca saranjivali u kojem varoškom
groblju.
ski život je friško počo bit drugačiji, počeli su
uvlačit struju, oma za njom i hidroforom razvlačit vodu iz bušenog bunara, napravili su kupatilo, prominili su butor i umisto drvenica unosili
više feli novi ležaja. Rad tog su iz sobe izneli
i parasničku peć, zaziđali pododžak, pa su od
njeg i kuće napravili sridnju sobu i tušta nji u jednom kraju kupatilo. Od kuće su napravili sridnju
sobu u kojoj su najčešće otpočivali ukućani, gostili se i komšijali. Tu sobu su ko i druge grijali na
struju iz električne peći, kake grijalice na struju,
cripanom peći sa čvrstim ogrivom, na naftu,
trajnožarećom el kakom drugom peći. Sridnja
soba je za dana obično odminila čeljacku sobu,
a sa dodatim ležajom, koji je za da na hasniran
kao sidalo, u sobi je noćivalo ješ jedno-dvoje
dice el čeljadi. Ovom sobom je stvoreno još
više komocije u salašu.
Kujna – Kad su počeli pravit salaše friško su uvidili da za spremanje rane nije uvik najpodesniji prilično mračan pododžak. Liti radi kuvanja
ne mogu ložit i kuvat ranu u peći jel će ugrijat
sobu, biće nepodesna za spavanje, a za kuvanje na banku misto je tisno. Napolju ne mož
kuvat ranu po rđavom vrimenu, pa su napravili
kujnu nuz salaš kod zabatnog zida na dolnjaku,
sa pendžericom na avliju. Kujna je najprija bila
doziđana cigljama el valjcima, skučena s toliko
mista da se reduša u njoj mogla okrenit oko
šporelja i astalića. Tesarska vrata su se otvarala
na zid salaša. Šporelj je bio ziđan, brez lerne, sa
dvi plotne od salivanca, u svakom po tri ringle.
Taka je bila kujna u salašu Vojnić Mijatov, a po
sliki spolja taka je bila i kujna na salašu Gerarda
Tome Stantića. Friško se pokazalo da je kujna
napolju velik boljitak u životu salašara. Ko je
posli pravio el doziđivo kujnu paštrio se da je
napravi još komotnije da je redušama podesnija za spremanje sve više feli rane.
Vrimenom su badogoši napravili plevane lerne
koje su uziđali u šporelje, imali su ih salaši od
kraja XIX. vika. To je dobro došla pomoć redušama jel su na istoj vatri odjedared na plotnama
kuvale i u lerni pekle ilo.
U ambetušu salašića sa dolnjaka je kujna sa
šporeljom i lernom, a naspram mista i s toliko
velikim astalom i najčešće s hokedlama, a u novije vrime i sa kredencom za sude.
46
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 46
11/26/2013 7:19:30 PM
Alojzije Stantić
Kujne u novijim salašima na dva zida široke su
barem toliko da su popriko nuz zabatni zid stale
drvenice. Na zabatnom zidu je obično i pendžerica sa vidikom na kapiju kojom se iđe u salaš,
a često i na spoljašnjem zidu, isprid šporelja, sa
pogledom u avliju, ali i da kujna bude svitlija. Ispod pendžerice za avliju je astal. Isprid šporelja
su košarić s ogrivom za loženje, a na šporelju je
uvik veći tučan (liven) lonac s vrućom vodom.
Veću kujnu u salašu s manje čeljadi hasnirali su
da u njoj i idu (jedu). Radi tog su sve više priko
dana, a najviše uveče, bili u kujni. Kujna je postala odaja u kojoj je šporelj potpaljen već od
ujtru, rad uskuvavanja mlika i spremanja ručka,
posli užne, pa i uveče ako su kuvali večeru el
se grijali. Kad je bilo vruće posli užne nisu ložili
u šporelj, a čim je zaladnilo u njemu se vatra
takoreć nije trnila od ujtru do uveče. U šporelj
su se ložile čutke obično izmišane s nasickanim
drvcima od okresani grančica sa dračova.
Drvenice u kujni za dana nisu namišćane, krevet je sa otkrivenom uzgljancom i smotanom
ponjavicom el lakim pokrovcom za pokrivanje
čeljadeta. U salašu to je bio jedini nenamišćen
krevet. Na njemu su podnovali, al i ako se kogod nije dobro osićo mogo je nakratko prileć,
jel ako je reduša od umora tila malo otpočinit.
U salašu di su imali sluškinju el guščarku ona je
noćivala na tom krevetu.
Kad su kujnu hasnirali priko cile godine flasterovali su je ko i ambetuš da se zemlja ne praši.
Zidove kujne su s prolića i prid jesen mazali ko
i zidove čeljacke sobe.
Kujna je bila misto da usrid dana divane čovik
i žena, osobito u vrime koje nije bilo za poso u
ravni el oko salaša. Onda su oni med sobom
razminili nakane, dogovarali se o zajedničkim
odlukama važnim za obitejskli život i za dicu.
Iznad kujne je napravljen tavanac, na kojem su
držali koješta što njim triba a ritko hasniraje, na
priliku: lopate za snig, peraju sa perajištem i drugo što se ritko hasnira.
Špajc – Malo posli napravljene kujne skontali
su da na drugom kraju salaša naspram kujne,
naprave reduši za ispomoć špajc širok ko kujna, a velik koliki njim je tribo. Špajc i kujna su
sastavljeni nastrijicom, pa je med njima nasto
otvoren ambetuš kojim je natkriljeno i misto
oko ulaza u kuću, u salaš.
U špajcu su držali suvišne sude, kačicu s mašćom, na policama dunc, pekmez u ćupicama,
kiseliš u bocama, kiselnu, kuvanu paradičku u
bocama, uskuvano mliko i koješta od mlika, pomalo brašna, soli, šećera i koješta tom nalik šta
triba reduši za spremanje ila, da joj na dovat, što
joj nije stalo u kujnu, a rad tog ne mora ić u podrum, na tavan el u karmić. U salašu na dva zida
špajc su često ukopali u zemlju na dvi-tri basamage da bude liti ladniji, a zimi da manje mrzne.
Na vrljiku su povišali upušeno meso i slaninu,
a u kesama mak, taranu, sušeno voće, kuruzni
kvas za kruv i sl.
Starali su se da u špajcu ne drže ništa šta ima
jaku sagu koju bi u se upilo ositno mliko, zato u
njemu nije bilo mista za šavolj s kiselišom, tušta
krumpira22, crnog luka i sl.
U salašu s više čeljadi često su od špajca, koji
je u istoj ravni s ambetušom, napravili sobicu s
jednim drvenicama, u kojoj je obaško spavala
jedno-dvoje odrasle dice, po dvoje, digdi i po
troje mlađi momci el najčešće divojke. Kad su
to uradili ono šta su držali u špajcu rasporedili
su na tavan i na police po zidu podruma.
Špajc na tavanu – Ko je od špajca napravio
sobicu za spavanje, ispod (samo) trščane krovine lecama je prigradio dio tavana, kod trećeg-četvrtog roga, kod zabata na gornjaku.
U zatarabljen tavanski špajc, tako su ga zvali,
mačke nisu mogle uć, a ni mišovi se sa gredice
spuštit na vrljiku23. Na dvi tri vrljike povišala se
22 Kad se pakosno čeljade tilo osvetit komišiji el
drugom kome je zavidan na dobrom vinu, onda mu
je napakostio kad je bajage rad vina ušo u podrum
i negleduš iza kojeg bureta bacio tri-četri krumpira.
U vlažnijem mistu krumpir se friško pokvari, počme
trunit, a kad truni krumpir zrca nesnosan vonj. Ositno
vino će za nikoliko dana upit u se makar malo te sage,
dok ga vinar ne nađe i izbaci, i kad ocele kogod pije
to vino ostiće sagu bljutavog vonja, a zdravo (jako)
osmrdljano vino po šmeku je hamade ko stelja (talog
vina u buretu).
23 Kako mačke nisu mogle uć u zatarabljen špajc mišovi
su tudan vršljali. Miš se mogo popet po rogu i probat
spuštat se na vrljiku po upletenom drotu, al su ga u tom
47
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 47
11/26/2013 7:19:30 PM
Alojzije Stantić
upušena slanina, šunke, divenice, rebra i sl., u
postavnim kesama tarana, sušeno voće, kuruzni kvas, mak, evenke i sl. Po tavanici je rastrt
crni i bili luk, bili i crni sapun, kalajsana kačica
sa skupljenom masnoćom za kuvanje sapuna,
boce sa paradičkom i duncom i sl. Rana koja se
držala na tavanu bila je na jakoj promaji, koji su
pravile po dvi budže u svakom zabatu i tesarska
vrata s malim uzdužnim zazorima, a trščan krov
je pričio da se tavan ne zagrije čak ni u kanikuli.
Na rpama žita odozgor su se ostavljale fela tzv.
zimski dinja (iznutra zelene), od koji je dosta sazrilo u kasnu jesen, a bilo ih je koje su ostale
zdrave do Badnje večeri, kad su čeljad s njima
zasladili večeru na velikom glasu24.
Tavan je mračan i promajan pa je to pričilo i muvama da ne uleću i upljuju (polože jaja za leglo)
u pušeno meso.
Podrum pod salašom – Podrum se pravio pod
salašom i obaško u avliji. Obično su za podrum
u avliji izhasnirali dio jame iz koje su žutom zemljom nabili salaš i staje.
Ulaz u podrum u salašima na dva zida bio je sa
spoljašnje strane u zidu sa dolnjaka, a u salašima
na tri zida obično iz ambetuša kroz pod i ispod
sridnjeg zida, nuz zid kod vrata kujne. Podrum
je većinom dubok osam do deset basamaga25,
na koje su što niže nuz zid poređali kačicu masti,
šavolje sa kiselim kupusom, paprikom i krastavcima, velike boce dunca i sl. Često su u njemu sa
strane basamaga namišćene na zid police na kojima se držala kuvana rana u sudima ili u bocama
(dunc, kuvana paradička) kojoj triba ladnije misto.
spričili kad su na sridinu drota navukli tanku uviksanu
dasku oko 30x30 cm. Miš se mogo spuštit na dasku, al
ispod nje se nije mogo spuštit po drotu jel ne mož opako
ići po uviksanoj daski, a ako je koji i probo pao bi s nje.
Vidio sam da su dasku ocigurali kad su od brašna napravljenim lipilom na dolnji dio daske zalipili komade cakla s
polupane pendžere. Mačke su proriđivale mišove koji su
se privarili i kroz tarabe zašli u drugi dio tavana.
24 Kad mačka nije bila na tavanu i ako bi kojeg miša
privukla saga dinje nije mogo doprt do nje jel on ne
iđe po takoj podlogi koja se osipa, a žito je tako.
25 Starovinske basamage u podrumu su visoke 17-18
cm., a zasvođen podrum je širok oko 3 m., a dugačak
oko 3-3,5 m. Basamage su od sičenice poređanim
cigljama, a pod je često o cigalja, podigdi je privučen
el ciglje samo zalivene cementnim mlikom.
Doli u podrumu često je roljka i burad sa vinom
i demižoni sa rakijom, a ako je za vino i rakiju bio
obaški podrum, onda su u njemu držali jabuke i
drugo voće, krumpir, šavolj sa kiselim kupusom, u
pisak zavaljeni peršin, šargaripu, poštrenjak, ciklu,
zeleni kupus u glavicama26 i dr.
U podikojem salašu pod dolom napravili su
ledaru u ćoši naspram vrata. Ledara je obaško
opisana. Manji salaši su brez podruma, a njega
je odminio karmić. Podrumi su doli zemljavi ili
sa nabijenim piskom.
Podrum u avliji – U salašima su pravili i podrum
u avliji velik koliko su tili. Izhasnirali su dio jame
nastale posli nabijanja salaša i drugi zgrada. Izabrano mkisto su sa strane obziđali, a odozgor
zasvodili cigljama. Na svod su nagrnili zemlju,
na nju posijali travu koja je postala zelena krovina. Ulaz u podrum je zasvođem i saziđan cigljama, a vrata se otvaraje na avliju. Namina mu
je ko i u podrumu pod salašom. U njeg se išlo
priko desetak basamaga od cigalja. Ovaki podrumi su sa više komocije.
Vinogradarski podrum – U pisku su veći vinogradari za se iskopali obaški podrum u avliji. To
su vinogradari koji su vino, rakiju i voće prodavali i dilomice el najviše od tog i živili27. Najviše
ih je bilo u Kunbaji (Skenderovo), Tavankutu,
Čikeriji i Kelebiji. U taki podrum se išlo kroz
dvostruka vrata u bočnom zidu, priko 4-6 basamaga. U njemu su držali burad sa vinom i demižone i obaško velike caklene boce sa rakijom
velike čak i do 200-300 (!) lit. Velike boce od
oko 100 lit. i veće za rakiju ukopali su u pisak da
se sa rakijom ne privrnu. U tom podrumu držali
su jabuke, kruške i drugo voće koje se moglo
sačuvat i po nikoliko miseci. Radi na sagu ositnog vina u podrumu su držali samo vino, rakiju
i voće i dio sitnijeg sersama za poso oko muljanja grožđa i pritakanje vina.
Karmić – Ako je podrum tisan (mali) da u njeg
nije stalo sve šta triba za zimu ili ako ga salašar
26 U jesen se za trošenje zimi ostavljo se i kupus u
glavicama. Izabrane glavice nataknili su na kraći prut i
zaboli u zemlju (pisak) jednu do druge, da se ne dodiruju i čuvali u podrumu el karmiću.
27 U ono vrime se računalo da lanac vinograda donosi hasnu kao ratarska litina na dva lanca dobre zemlje.
48
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 48
11/26/2013 7:19:30 PM
Alojzije Stantić
nije imo, onda se iskopo karmić koji je donekle odminio el dopunio podrum. To je jeptino i
friško napravljeno zakrilje za zelje. Karmić je na
podesnom mistu iskopana jama, duboka oko
podrug metara. Nalik na pravougaonik. Odozgor se pokrila sa nikoliko drveni okrugljača, priko nji s granama rašća, na njima s kuružnom i
odozgor nagrnila zemlja. U nju se salazilo kroz
sklepana vrata pokrivena kuružnom i na listvice
sa 3-4 pričage. U karmiću se od mraza, na vlagi
za zimu ostavljalo zelje, najviše krumpir, peršin,
šargaripa, cikla i sl. Kada više ne triba karmić, misto se zatrpa zemljom.
Zidani salaš s jednim pendžerom
Izgled salaša na dva zida
Trščara na salašu
Starovinski salaš Vojnić Mijatova
Klasje - prijelom.indd 49
11/26/2013 7:19:31 PM
Alojzije Stantić
Salaš Ivković u Maloj Bosni
Usamljeni salaš
50
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 50
11/26/2013 7:19:31 PM
Alojzije Stantić
IV. dio
Domazluk
STAJE – Staje su zgrade el podesna zakrilja
udešena za odranjivanje josaga spraćenog u
domazluk, kad su se počeli polagano manjivat
nomadskog stočarenja1. U stajama se držala i
odranjivala domaća živina, konji, rogata marva,
svinji, ovce i katkad bivoli. Ko je im na desetine
volova on ih je držo u obaškoj staji, volovnici.
Svaki domazluk, od salašića do majura, imo je
za svaku felu živine sjednane el obaške staje.
Salašić je imo staju zajedno za krupni josag.
Veći domazluci su imali sjednanu u jednu staju
košaru i volaricu, podiko obaško košaru i volaricu al pod istim krovom, zdravo često i obaško
svaku staju u drugoj zgradi, pa čak obaško i više
staja, naspram tog koliko je velik domazluk. U
majurima je bilo i više staja za istu felu josaga
kojeg su držali razljučenog, na priliku obaško su
radni konji od paradeša, krave muzare od junadi, zatvorena (u tovu) marva se gojila razljučena
od druge marve, obaško su vezani volovi digdi i
bivoli, za svinje je bilo više svinjaka, a i ovčinjak
je obaško.
Zgrade staja drugačije izgledaje po tom za kog
su, od čega i kako napravljene, jel se svaka fela
blaga drugačije abrokuje i timari. U stajama su
držali sve šta njim je tribalo za davanje rane, timarenje i držanje reda. Na komadu pleva utučenom u zid nuz vrata, visoko na oko dva me1 Za početak okanjivanja nomadskog stočarenja u
ovom kraju mož uzet 1865. godinu. Onda su našu
varoš počeli povezivat u mrižu gvozdeni putova
Europe, u Subaticu je došo prvi ajzliban iz Segedina,
a gvozdeni put su odvukli do Sombora, a poslii dalje.
Gvozdeni putovi su potakli odranjivanje strni žitarica
na sve većim njivama, jel su suvišan rod žita odaleg
mogli friško, jeptino i cigurno odnet u druge krajove di
su ga prodali po dobroj cini. Rad plodoreda sa žitom
(pšenicom) sadili su kuruze i druge strne žitarice,
žitarice su odranjivali na sve većim njivama na uštrb
smanjivanja pustara – pašnjaka u atovima. Kako ne
bi prodavali rod kuruza i drugog roda litine osim žita,
privatili su razumnije gazdovanje pa su sa kuruzima,
ječmom, zobi, sirkom i dr. odranili i ugojili josag, najviše svinje i marvu, a s njima su unovčili i svoj rad, počeli
su teć, bogatit se.
tera, bilo je kadgod misto za uljanicu2. Kad su
počeli prodavat petrolin okanili su se smrdljive
lojanice i za svitlo u stajama hasnirali kamenice
koja gori s otvorenim plamenom i daje oskudno svitlo. Digod posli Prvog svickog rata kamenicu su podigdi odminili fenjerom na petrolin3.
Fenjer je jače svitlio i bio cigurniji od kamenice,
ali je i trošio više petrolina. U malo večoj staji
bilo je više vila, držali su ih na držaču od leca
ispod tavanice. Metla za čićenje alova i metla
za čišćenje staze stale su opako naslonjene na
zid nuz vrata. Tragač za isturanje đubreta i dovoz nastora i piće bio je napolju, ispod strije nuz
zid staje.
U Bunjevačkim salašima košara i volarica najčešće su bile pokrivene trščarom, onda su rad
malog nagiba krovina na ketrencima i nastrešnica med njima pokrivene cripom. A kako su
2 Uljanicu su salašari sami napravili. U njoj je gorio
konjski loj ili svinjska mast izmišani s jednom trećinom zemlje. U zemljav lončić nasuli su loj/mast, po
sridini uglavili tinj od svrćene vune i zapalili. Hasnirali
su i goveđi loj koji se sporije topio i duže tinjo. Mana
lojanice je da je vonjala. Zato je nisu hasnirali za svitlo
u sobi.
3 Kad su bliže kraju XIX. vika počeli pravit tzv. eksplozivne motore koji unutri sagorivaju gorivo za okrećanje (pogon), tribalo njim je sve više tečnog goriva,
pa su se latili i sirovu naftu prirađivat u rafinerijama.
Iz nje su izdvajali više feli tečnog goriva za motore i
koješta drugo, pa i petrolin kojeg su najviše hasnirali
za gorivo u motorima, a manje za svitlo u lampašu i
drugim lampama. Do tog vrimena su ljudi za iđenje
noćom hasnirali fenjer u kojem je gorila svića, a da
je vitar ili kiša ne utrnu, fenjer su odozgor poklopili, s
jedne strane napravili vrataca, a sa sve četri strane u
drveni ram umetnili caklo. Kad se pojavio petrolin za
svitlo napravili su fenjer od plevanog okvira s okruglim
caklom, koji je jače svitlio od fenjera sa svićom. Posli
Prvog svickog rata sva parasnička kola, bicigle i sl.
morali su imat registarsku tablu, a ko je noćom išo s
parasničkim kolima s live strane lotra mu je moro visit
upaljen fenjer. U dvadesetim godinama prošlog vika
u onda ritkim bodama (kioscima od drveta ili nabijanice) i na proštenjima i sličnim skupljanjima ljudi,
šećerari i druga čeljad koja su štogod prodavali pod
natkriljenim astalima (tezgama), njima je najčešće u
mraku svitlila karbitna lampa.
51
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 51
11/26/2013 7:19:31 PM
Alojzije Stantić
ulaz u staje i ketrenci na dolnjak, cripanu krovinu su hasnirali i za sušenje zelene piće prostrte
po cripu4. U novije vrime na više mista cripom
pokrivenom nastrijicom su sastavili ketrence i
dobili natkriveno misto med stajama u kojem
su držali konjsku ormu, jarmace i drugi pribor
za hasniranje sermaja i poljodilski mašina.
Ispod stražnje strije, visoko na duvaru obisili
su 6 - 10 meteri dugačke listve koje su hasnirali
kod sadivanja žitne kamare. Na tušta staja su
odastrag ispod strije napravili šupu u kojoj su
držali poljodilski sermaj i sitnije mašine, velika i
mala parasnička kola, sonca, jaram i oje i sl.
U skoro svim bunjevačkim stajama luftiranje je
bilo kroz stražnji zid. Visoko u zidu imali su dvi
ili više budža oko 40 x 40 centi, koje su otvorene, a kad je zima stegla začepili su ih slamom.
Ovo je osobito rđavo u punim volaricama koje
je zimi marva toliko ugrijala da se na vratima s
unutrašnje strane znalo navaćat na tanko leda.
Bolje su luftiranje imali bajmački salašari, koji su
to vidili od Švaba, pa su u krovu napravili po
dva ili više daščani otvora na četri ćoše, oko 40
x 40 centi, nalik na odžak, koje su sa šuber daskom otvarili el zatvarili. Kroz te otvore, koji su
išli kroz tavan i cripani krov napolje, luftiranje
staje bilo je dobro jel vruć ajer biži gori.
Luftiranje je bilo zdravo slabo i u svinjakima, jel
ih nisu lufturali kroz otvor u tavanici, već samo
kroz vrata za obor. Kokošinjci i guščinjak su se
luftirali kroz otvorena vrata. Sersam i opremu
za abrokovanje i timarenje držali su u staji. Zajedničko u svim stajama:
* nije bilo slobodno uć u staju sa zapaljenom
cigaretlom el lulom, a ni pušit u njoj, da se slučajno ne zapali nastor.
* U stajama su na suprotnoj strani el s boka od
ulaza su jasle iz koji josag ide. Jasle za konje su
na 90 cm., a za marvu 80 cm. od zemlje. Konji
iću idu iz žagri obišeni o zid.
4 Nakošenu zelenu zob, ditelnu, mišlinger, raž, travu
s oputine puta u salaš, s ortačkog puta el katkad iz
jendeka, pa i kuruzne zaperke, rastrli su po cripu da
na suncu uvenu, da s uvenutom pićom rane josag.
Zelenu piću nisu sušili na zemlji el na ledini jel bi ji
tamo uprckale i izbalegale guske i drugi pilež, pa je
marva el konji ne bi tili ist.
* U rubove jasala utučene su jake karike za koji
se veže josag.
* U košari konji su razljučeni uzduž obišenom
štrajflom (okruglo drvo obmotano slamnim
opletom) da se ne vućaje jedan na drugog.
* U jednoj od ćoša košare i volarice namistili su
ležaj, sklepan krevet, često jedan nad drugim,
di su spavali pogođeni biroši, govedari, svinjari,
čoban5. U salašima di nije bilo pogođene čeljadi u košari su spavali čavrgani el momci iz obitelji.
* Ko god je mogo kožnu ormu za konje držo je
prid košarom na spoljašnjem zidu6. Iskusili su
da se u košari koža suši i friško propada, a i dretva (očirizovan konac) friško puca pa se para sašivena orma u košari, od amonijaka kojeg ima u
konjskoj pišaki.
* Po starovinskom adetu u stajama, najviše u
košarama, su bočno u zidu ulazni vrata nuz dovratak uziđali ogledalce s virovanjem da vištica
tudan ne mož uć u staju zavračat josag. Iz istog
svaćanja podiko je pravio i kod staja držo Lucin stočić7. U slipoj budži di su držali češagije i
kefe podiko je mećo u kesu više feli grava i bilog luka, da ne dođu vištice napakostit konjima
(josagu).
Košara – Košara je staja u kojima se drže konji. Ako je u velikom domazluku, kao u majuru
i drugim velikim imanjima bilo više, košare su
blizo jedna drugoj i uvik obaške za konje paradeše, katkad šporcke (kod nas: kasači, galoperi,
5 Znalo si di će spavat pogođena čeljad. Ako je bilo
više pogođene čeljadi a misto tisno, onda je svinjar
spavo u ćoši jasala, obično je dite, najmani rastom,
Pokrivali su se pokrovcima, zimi često i opaklijama,
a ispod glave za uzgljancu podmetnili su bućur sa
rubeninom i odilom.
6 Kožnu konjsku ormu bilo je podesnije držat isprid
košare, da se zimi od vrućeg ajera, naritko i od konjskog znoja ne tarma dretva (čirizovan konac) kojim je
orma sašivena. Ako dretva pukne, lako se para na koži
kojom je sašivena orma.
7 Salašari su na spomen dan Luce pravili Lucin stočić,
sastavljen od 13 feli drva. Pa adetu su u njemu svaki
dan pomalo raduckali, umistili drugačiji komad drveta.
Stočić su držali prid vratima kuće el staje, jel su virovali
da taj stočić ne mož prikoracit vištica i uć u staju začarat josag. Ovaj adet je bio raširen i med Bunjevcima,
jel je Marko Kopunović u istraživanjim zabilužio da će
se zlo provest ko višticin stočić odnese na ponoćnicu
i posli ga brže-bolje ne rasprca, vištica mu se mož
osvetit. Do sad znan najstariji pisan spomen Luciniog
stočića ima u knjigi: Zolna Matijević - Szabadka 1860.
52
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 52
11/26/2013 7:19:31 PM
Alojzije Stantić
preponaši) i konje s kojima se rade poljodilski
poslovi. U košari konji idu (jedu) iz jasala naslonjeni na zid, podešeni konjskim glavama. Dno
jasala je visoko na oko 90 cm, poklem se oni
ne saginju kad idu (jedu), osim ako su na paši.
U košarama di su konji svezani samo na jednoj strani, jasle su na suprotnoj strani od vrata.
Iznad jasala su o zid ukošeno obišene žagre iz
koji su konji ili (jeli) piću malo dignutom glavom,
a trunje od piće je popadalo u jasle otaleg su ga
konji poili, polizali. Konje su napajali iz alova na
bunaru, a u tridesertim godinama, na većim majurima kad su u košaru uvukli vodovod, u dnolu
cementirani jasala izdubili su kalotnu jamu za
vodu, prithodnicu današnje pojilice.
Veliki gazdaluci su imali makar jednog pepinjera od poznati rasa konja. U Bačkoj su pepinjeri
najčešći rase njonjus (nonius), a riđe furin (furioso) koje su držali u košari s paradešima. U
ovom kraju najviše su se bavili šporckim konjima kasačima, podiko galoperima, a u Bačkoj
konje za priskakanja prepona odranjivali su većinom u ergelama i na ponikim grofovskim gazdalucima. U košarama di su bili šporcki konji i
pepinjeri svaki je konj imo obaško svoj boks s
jaslama i žagrama, a priko ulaza je mogo gledat
i sridinu košare i vidit, al ne i dodirivat se s konjima iz drugi boksova. Boksovi su doli bili flastrerovani cigljama el samo s dobro nabijenom
zemljom priko koje se prostiro debelo slamavi
nastor. Dosta konja se voli valjat na slami, zato
su imali komocije u boksu, a mogli su po volji
komotno ležat kad su otpočivali.
U košari je bilo i podesno misto di se držala i
spremala zrnata rana i pića za više dana. U
obaškom dilu košare držo se sersam za konje
i ručni sersam koji je tribo za timarenje konja i
držanje reda u košari. U košari je noćivalo i po
nikoliko kočijaša koji su i noćom nadzirali konje.
Majurske košare su bile dvostruko šire od salašarski, jel su boksovi i jasle bili veći, a ako su
konji bili vezani za jasle one su bile u dva reda,
naslonjene na zidove. Sridinom je bila staza kudan su išla čeljad kad su konje ranili i timarili, a
tudan su i vodili konje kad su išli napolje. Staza
je obično bila flasterovana flaster cigljama na
kant, a ima di su je napravili od u zemlju utu-
čeni dračovi kočića8. Košare su bile dugačke
naspram tog koliko se u njima držalo konja. U
košare se ulazilo kroz dvostruka vrata koja su
bila u kalkanskom zidu. Vrata su bila toliko široka da kroz nji kočijaš mož komotno proć i onda
kad je izmed dva konja koje odjedared vodi.
Nuz majursku košaru je bio makar jedan ispust
di su konji izvođeni na friški ajer i sunčanje. Svaki pepinjer moro je imat svoj ispust jel ako bi se
više pepinjera odjedared puštalo u jedan ispust
med sobom bi se grizli i vućali jedan na drugog,
osobito ako su ostili da se blizo nji pase (spariva) kobila.
Konji koji nisu radili imali su obaško jedan el više
korlatova el su za nji obaško ogradili komad ledine. U osridnnjim i manjim salašima konje su
puštali na ledinu zajedno s marvom, al su ih
ond obično u kretanju sapeli (sputali) sponom
na pridnjim nogama.
O timarenju i abrokovanju konja koji nisu radili
starali su se obaški kočijaši, koji su ih dekali el
jašili na njima, obično paradno obučeni. Čak i
na najmanjem majuru imali su makar jednog
čikoša koji je jašio na konju i raznosio kojekake
poruke i žurna pismena.
Najprostije su bile košare za konje koji su radili
najteže poslove, najviše su vukli teret na njivu i
sa njive, radili su sa ratarskim mašinama i sermajom. To su bile velike staje u kojima je bilo po
nikoliko desetaka konja i kobila sa ždribadima.
Ko je imo više desetina radni konja obaško je
imo košaru za ždribne kobile i ždribad i omad.
U podikoji veliki majuri imali su ergelu, na priliku
Vojnićevi u Bajši. Ergela je uvik bila na obaškom
8 Okrugljače drača su otesali na šest ćoša (šestougaono) pričnika oko 10 centi, dužine 30 - 40 do 60 - 70
centi, prema namini. Jednog nuz drugog usprsto su
utuklki i zavalili piskom i dobili dugovični gaz. Njeg
su hasnirali na putu priko mostova, ispod nastrešnica i svodova dvoraca, da potkovani konji bukom ne
smetaje čeljadima unutri. Taki je osto i posli Drugog
svickog rata sačuvan dio kelebijskog puta, od oko
kadgodašnje kuće kaparova di je kadgod bilo imanje
zadruge Preporod, do ulaza u današnji Majur. Dračov
kolovoz još i danas mož vidit na nikoliko mista, ko na
priliku: pod nastrešnicama i ulazima u kadgodašnji
Vojnićov kaštelj u Bajši (2004.), u dvorcima Schőnbrunn i Hoffburg u Beču, pa i na drugim mistima.
53
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 53
11/26/2013 7:19:32 PM
Alojzije Stantić
imanju, dalje od drugog josaga. U tim ergelama
nisu se odranjivali konji samo za se već i za vojsku, osobito kad se zarati, a najviše u vrime carice Marije Terezije i cara Josipa II. Posli ratova u
konji su se oporavljali i ličili u ergelama.
Od sersama u košari su držali više četvoroparoški vila, koje su hasnirali samo u košari i u korlatu za rad sa đubretom. Obično je svaki kočijaš
imo svoje vile, s kojima se naviko radit. U slipoj
budži udubljenoj u najbijanici držali su češagije
i kefe za timarenje konja.
Volarica – Volaica je staja u kojoj se odranjivala samo marva, pa je prema njoj bila udešena.
Jasle su malko niže, dno njim je na visini od 80
cm., al i šire od jasala za konje. Prid jaslama u
volarici nema žagri, jel marva u staji svu ránu ide
samo iz jasala. Ako je zid od nabijanice onda su
često isprid jasala u zid uglavili daske, visoko barem po metera da marva, kad ide ranu iz jasala,
rogovima ne ojamavi i slabi nabijanicu. Velike
volarice pravile su se od cigalja da budu što šire
i da marvu mož svezat uzdužno u dva reda, pa
su i jasle bile dobrim šire i dvojne, u nji su mećali ranu s jedne i s druge strane, govedar se nije
moro toliko šetat i brže tj. naranio je marvu za
kraće vrime.
Naspram tog za koju nakanu se marva odranjivala bile su i volarice. Na gazdalucima sa više
marve obično su mlikulje bile u jednoj velikoj
volarici nuz koju je korlat. Zaljučena telad, junad i bikovi odranjivani su u obaškoj volarici,
a obaška je bila i za volove, volovnicama. Ko
je držo volove podlce (madžarce) na volarici
je imo dvokrilna vrata, sa širim dovratkom da
volovi kad iđu kroz vrata ne moraje ukosit glavu zbog viragasti (široki i dugački) rogova. Nuz
marvu u skoro svakom majuru pa i u podikojim
većim gazdalucima odranjivali su i bivole, najviše za vuče tereta, pa i klanja rad mesa i najviše
rad zdravo dobre, debele i skupe kože. Velika
gospoda u majurima, pa još kad su imali goste,
u bečkom ručku (doručku)9 bilu kafu su pili sa
9 Bečki ručak (doručak) većinom su ila gospoda
u otmenim restoranima, hotelima, al i bogataši na
majurima i drugom velikim imanjima: osnova mu je
bila varenika (kuvano mliko) el bila kafa, puter, med el
koji pekmez, friško pecivo, palačinte, kuvano na polak
tvrdo jaje koje se ilo kašičicom iz obaškog stalka,
kajgana el hemendeks, el kuvane viršle – uglavnom
bivolicinim mlikom, kažu ritko dobrog šmeka.
U volarici je stalno bio jedan el više stočića za
muzače krava, vile za steranje nastora, metla i
na zidu kamenica el fenjer.
Korlat – Korlat je obaški ispust za marvu, a
obaško za konje, blizo staja. On je jakom ogradom ograđen i velik je naspram marve, ali uvik
najmanje petnaestak meteri dugačak i desetak
meteri širok za desetak komada marve. Ako je
gazda imo više marve, naspram tog je bio i velik korlat. Korlat je i ko nika fela litnje volarice.
Ograđen je dračovim stupovima, okrugljačama
ukopanim u zemlju do meter duboko, od zemlje visoki najmanje dva metera, na oko svaka
tri metera jedan od drugog. Dio stupa ukopan
u zemlji su obgorili da sporije trune i da traje
duže. Stupove su sastavili popriko dračovim pojasacima od okrugljača ili na polak rascipanim
debljim okrugljačama, najčešće u četri reda, da
se ni telad ne mogu provuć el priskočit pojasac
i izać napolje. Pojasace su na stup prikivali iznutra da ga marva ne mož oparat sa stupa, kad
jača povija slabiju i pripuši je na ogradu korlata.
Starali su se da korlat bude na sunčanom mistu. U njemu je marva pod vedrim nebom i po
lipom vrimenu, najčešće s manjom nastrešnicom di se podikoja po volji mož sklonit od kiše
el sa sunca. Kapija na korlatu je široka najmanje tri metera i uvik se otvara u avliju. U većem
korlatu su pravili i kapiju s druge strane, koju su
otvarali kad su vukli đubre, da ne dangube oko
okrećanja kola po đubretu ali i da konji el volovi
lakše i brez okrećanja izvuku đubretom natovarena kola.
Često su u korlatu pod nastrešnicom napravili
jasle za koje su svezali krave dok su ih muzli i
ranili, a ako je volarica bila tisna, nikoliko junica,
bikova el krava koje se ne muzu, u korlatu su
držali do kasno u jesen. Dešavalo se da je rad
oskudnog mista u volarici nikoliko marve prizimilo u korlatu: ispod nastrešnice su napravili
zid od uvis naslaganog đubreta el od snopova
pun astal kojekaki đakonija. Konobari vele da je bečki
ručak najsloženije serviranje jednog obroka. Više
pisaca o životu grofova i drugi bogataša spominjali
su vareniku el bilu kafu od bivolicinog mlika ko ritko
dobrog šmeka, možda i zato jel bivolica daje manje
mlika od krave, al je zato ono masnije (6-7% mm). Nuz
to bivolica je bilo većinom na velikim gazdalucima
zato i ritko njezino mliko.
54
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 54
11/26/2013 7:19:32 PM
Alojzije Stantić
kuružne, s otvorom kudan mož uć marva. Volove podolce većinom su držali za jaslama u
korlatu pod nastrešnicom, ta rasa marve zdravo
dobro podnosi zimu, a važno je da ne kisne,
ako ne mora.
U korlat su isturali đubre iz staja, svinjski obora, kokošinjaca i guščinjaka, starali su se da u
njeg dospije samo ono šta mož istrunit. U njeg
su istresali i ladnu gar10 iz pećivi, iz garnjaka
i ispod katlanki i ovlaš je zavalili u đubre, baš
ko i suvišnu krupnu plivu i grabljačinu iz guvna
posli kiše, počupan korov iz bašče i pokošen
oko ograde. U korlat nisu bacali zubaču11 da je
s đubretom ne palantuju po njivi otkaleg je baš
nije lako iskorenit. Već onda su poljodilci u korlatu obavljali kompostiranje. Marva je u korlatu
izgazila i dobro izmišala balege i zeleno rašće
sa slamom, koja je vrimenom istrunila, a kad je
đubre sazrijalo, bilo je bolje kakvoće. To ih je
potaklo da iz đubreta prave ganj.
10 Gar su svudan i najčešće istresali u korlat na đubre,
ovlaš je zavalili, di je od nje nuz pomoć vlage napravljena potaša (pepeljača, kalijev karbonat), koj ima fosfora (P) i kalcija (Ca), a ti minerala ima i u mineralnom
đubretu N:P:K. Ima di su je istresli s one strane ograde
ledine na uvratinama di nije bilo guvno. Od skuvane
gari žene su dobile lug, a kad su ga skuvali u lukšiji
su iskuvavali sude na Čistu sridu i drugput, s njom su
šikarili zamašćene astale i sude u disnotoru, s lukšijom
su iskuvavali rubeninu i sprali fleke koje nije sprao
sapun i sl. Za vrime Drugog svickog rata, kad se nije
mogla kupit masna soda, od ociđenog luga i disnotorske masnoće za sapun, nuz malo dodate soli, skuvali
su sapun, blido duvanske boje, koji je odminio bili i
crni sapun skuvan s masnom sodom. Kad je u modi
bilo patosiranje soba, u kućama u varoši i u di kojem
novijem i gazdačkijem salašu, a najviše u kojekakim
zvanijama, zabavištima i sl., vrimenom izvaljane daske
časkom su ošikarili vrućom vodom s lugom. Gar su
hasnirale stanarice kad su s prolića kokošinjac i kulaču
iznutra opalile, umazale krečom, doli su rasule s prsta
debelo ko puder finu gar od ogrizina el čutaka. Kad
je pilež prnio na sidalo podigo je sitni pra od gari, koji
se navaćo mu se na perje, gušili su krlje i tekuti. Dok
nije bilo rašireno hasniranje pranje zubi s pastama za
tu naminu, čeljad su katkad zube prali finom gari od
čutaka el ogrizina. Kad su se zaledile staze na nji su
rasipali gar da se čeljad ne kociljaje.
11 Zubača je žilav korov. Kad su je izvadili iz zemlje,
ostavili je nek se osuši i spalili, jel je samo onda cigurno da neće niknit. Probali smo struk zubače ostavit
na tavan da se osuši i posli pet godina je nikla. Vidio
sam da je u kanikuli, u jardi s tankim asvaltom izbio
izdanak zubače, a kad smo izmirili toplotu asvalta on
je bio vruć oko 60ºC.
Đubre su na njivu izvlačili u proliće oko svetog
Jose (19. III.) i u lito oko Velike Gospojine (15.
VIII.). Paštrili su se da ga oma zaoru, da ne vitri,
gubi na kakvoći. Tušta lancoša su u godini više
puti izvlačili đubre iz avlije, jel za njeg nisu imalo
dosta mista, pa su ga držali u dubokoj i cigljama obziđanoj jami. Dobar zemljodilac je rpu
s đubretom u uvratinama pokrio nabacanom
zemljom, onda neće izvitrit, a ostaće friško do
hasniranja.
Kad su počeli marvu puštat u korlat i na pašu,
kravi pridvodnici koja se pokazala da je uvik
naprid kad digod iđu i izgledom bila najlipča,
el najlipčoj ovci, oko vrata su obisili brondzu
el bućkalicu čijom su se ugodnom zvonjavom
odavale di su12.
Oko korlata su posadili dračove i podikoji brist
da prave lad ako marva oće da planduje pod
njim. Krave vole sunce, kadre su satima ležat na
suncu kanikule.
Gazde koje su odranjivali bivole i hasnirali ih za
vuču tereta, držali su zajedno s marvom.
Podiko je korlat napravio za volaricom el na
njezinom čelu u kalkanskom zidu s dolnjaka.
U srid zida bila su vrata marva iz volarice izađe izravno u korlat. Mana ovako napravljenog
korlata je što marva iza volarice nije na vidiku
el se vidi samo jednim dilom, pa je čeljadima
iz ambetuša teže nadzirat korlat. Dobra strana
taki korlata je što se ne triba bakćat oko tiranja
marve iz volarice u korlat el iz njeg u volaricu.
Svinjak obaško i pod čardakom – Svinjak su
najčešće napravili, nabili, obaško popriko izmed salaša i košare i volarice s duvarom na gornjak. Svinje su u svinjaku držali razljučene obaško po tom koliko su veliki, pa i važni, na priliku:
12 Kad su počeli marvu puštat u korlat i na pašu, kravi
pridvodnici koja se pokazala da je uvik naprid kad
digod iđu el koja je davala najviše mlika, odranjivala
najbolju telad i izgledom bila najlipča, el najlipča
ovca, imale su oko vrata obišenu brondzu el bućkalicu čijom su ugodnom zvonjavom odavale misto di se
nalaze. Ako su krave razvalile korlat i izašle iz ledine,
a to se dešavalo katkad i noćom, onda su ih lako pronašli po zvonjavi brondze/bućkalice, jel one uvik iđu
u čoporu za pridnjakinjom. Tako je bilo i s ovcama ako
je kogod zaboravio zatvorit kapiju, pa kad su izašle
napolje, onda ih je pulin časkom pronašo po zvonjavi
i spratio u ledinu el ovčinjak.
55
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 55
11/26/2013 7:19:32 PM
Alojzije Stantić
obaško su nerist(ovi) za sime, suprasne krmače
el koje doje prasice, zaljučeni prasici, šildani i
sl., a od jeseni i ranjenici dok ih nisu prodali el
zaklali. Iznutra su svinjak prigradili daščanom
ogradom visokom 110-120 centi, a koliko je svinjak iznutra širok toliko je i spolja širok flasterovan obor. Obor su najčešće ogradili daščanim
okrajcima koji su bili dobrim jeptiniji od iskrojeni dasaka. Suprasne krmače su prid prašenje
zatvorili obaško di su ostale s prasicima dok ih
nisu zaljučili. Isprid obora napravili su cigljama
flasterovanu stazu široku barem šezdeset centi.
U gazdaluku di su odranjivali tušta svinja, tumbas (dolnji dio) čardaka su podigli na oko 120
centi, iznutra prigradili svinjake, a isprid flasterovali i ogradili obore. Kad su iziđali svinjake po
zidu uokolo su poređali grede, krevet (postolje)
čardaka, na nji uglavili uspravne stupove, odozgor ih povezali vinčanicom, a na nju uglavili grede krovine. Doli su ga prigradili na više svinjaka
koliko su tili, u kojima su držali suprasne krmače
i krmače s prasicima do zaljučenja. Bilo je i di
su prid čardačkim svinjakom napravili obor za
poljske svinje, pa i ranjenike.
Svinji su se najviše izležavali u oboru, a kad je
padala kiša i kad je u obor uprlo sunce kanikule,
onda su se sklanjali u zakrovljen dio svinjaka.
Po di ko je na čardak naslonio i jednim dilom
krovom natkrilio obor, da ne kisne, da svinji i
po kiši mogu ležat u oboru. Mana natkriljenog
obora je da je svinjama doteklo manje sunca.
U većim gazdalucim di su se bavili gojenjem ranjenika naveliko, obično su iznad obora, okrenjen na dolnjak, napravili trščanu striju da u kanikuli pravi lad ranjenicima. Kad su se ranjenici
ugojili priko metera, onda su njim u obor sterali
slamu, jel onda tušta mokre i balegaju13, pa su s
nastorom pravili đubre.
Obore su flasterovali da svinji ne izriju ciglju iz
zemlje, a u tom su ji počeli spričavat od vrimena kad su ih zaljučili od sise. Šildanima i starijim
svinjama u vrv labrnje iznad nosa uvlačili su brnice14, tri do šest-sedam komadi već spram tog
kolika je labrnja.
13 Svinji se naviknu na baleganje i mokrenje u jednoj od
ćoša obora, na drugoj strani od alova, otkaleg su ga čistili
svaki dan, da se što manje širi smrad izmeta po avliji.
14 U svinjima je urođeno da riju zemlju i ispod nje
Ranjenike su gojili u većim oborima, pa su za tu
priliku razgradili svinjak iznutra, od dva napravili jedan unutri i jedan obor, jel kad se ranjenici
ugoje oko jednog metera i više, onda njim triba
dvared više mista neg dok su bili šildani. Ko je
gojio više desetaka ranjenika, pa i stotine, on
je to radio u svinjaku pod čardakom, s velikim
oborima za čopore po dvadesetak el malko više
ranjenika. Kadgod su ranjenike prodavali i klali
kad su imali barem sto dvadeset kila, a većinom
su ih klali kad su se ugojili na podrug metera, a
najviše su bile na cini mongolice priko dva metera. Radi veće težine morali su ocigurat dosta
mista za ležanje, ranjenici najviše vrimena leže,
a ustajali samo naist se i izbalegat.
Na niže spoljne grane duda isprid obora obisili
su kablove za mošlik i za zamećanje napoja krmačama koje su dojile prasice. Isprid svinjaka je
alov iz kojeg su obično napajali krmaču i zaljučene prasice.
Najpre su svinje ranili, pojili, u oboru iz drveni
alova, sastavljene dvi daske nalik na «V», a čim
su poili ranu alov su digli u ćošu priko ograde
obora. Već na kraju trideseti godina XX. vika i
posli počeli su hasnirat betonske alove. U novije vrime po di ko je alov namistio nuz ogradu,
malko ga izmistio iz obora na jardu, sa spoljašnje strane ga natkrio daskom na šarke da je
mož podignit, da ranu u alov nalije spolja, sa
staze. U tako namišćen alov bilo je lakše nalit
ranu, čeljadetu koje ji rani nisu smetali gladni
svinji, al je za njeg stalo manje svinja jel su svi
stali jedan nuz drugog sa iste strane alova. Iz
alova namišćenog po srid obora svinji su ili (jeli)
s jedne i druge strane, al je tu bila falinga da su
priskakali priko alova i rasipali ranu. Kad su se
svinji naili i polegali, pilež je ušo u obor i svu
rasutu i nepoidenu ranu poijo, a kad su se i oni
manili ila, najsitnija zrna pokupili su vrepci, pa je
alov uvik bio čist.
traže ranu, crve i bube koje žive ispod zemlje, korenove rašća i sl. Kad su pušteni na pašu, riju ledinu i
jamave je, a skloni su i u oboru načet ocigljan flaster i
jamavit ga. U tom su ji spričavali: kadgod su krmčetu
šilom probušili vrv labrnje kroz njeg uvukli i na vrvu
upleli komadić drota, a u XX. viku (iskustvo moji dida)
fabrike su počeli pravit brnice od drota koje su njim
u za to napravljenim klištama uvukli u vrv labrnje. Da
krmče ne rije makar i krajičkom labrnje uvukli su mu
toliko brnica koliko je moglo stat u labrnju. (Krmče
najbolji tragač tartufa, al ih za to ne mogu hasnirat jel
čim nađe tarfuf oma ga počmu ist.)
56
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 56
11/26/2013 7:19:32 PM
Alojzije Stantić
Isprid obora su držali na ogradu naslonjenu korovsku metlu za metenje obora i trunja iz alova.
Čest je bio adet da se na vrata obora svinjaka
prikovali izanđali i spalu potkovicu, nađenu na
putu, digli i prkikovali na vrata rad sriće (O srići
s potkovicom vidi više u fusnoti opisa kuća u
poglavlju Salaš iznutra.)
Ovčinjak – Nije bilo ni jednog malo većeg salaša brez ovaca, pa su naspram nji pravili i velik
ovčinjak. Ovce vole bit učoporane, pa su tako
i noćivale. Njima je najvažnije da po ladnijem
vrimenu noćivaje na suvoj stelji, u zavitrni, di ih
neće kvasit kiša i snig, a na suvom mistu moraje
bit i kad se jagnje.
Za desetak i više ovaca ovčinjak su obično sklepali pod šupom nuz stražnji zid jedne od staja
el u korlatu. Ako su ovičinjak napravili pod šupom, koja je najčešće naslonjena na stražnji zid
košare, tamo su imali gotov krov od šupe, pa
su napravili samo dvi bočne i pridnju sklepanu
ogradu i doli prostrli nastor od slame. U bočnoj
ogradi prema avliji metnili su vrata. Taki ovčinjak je prilično skučen za nikoliko ovaca, mogo
je imat dvadesetak m², pa su ovce dobar dio
dana provodile u ograđenoj ledini, a tamo su ih
većinom ranili pićom.
Kad su ovčinjak napravili u korlatu za marvu,
pod strijom su zagradili dio za ovce, a tor je bio
širok kao i natkriljen dio ovčinjaka. Ovčinjak je
toliko velik koliko su mislili da njim triba za ovce,
obično desetak - dvadesetak m². Sa gornjaka su
ga zakrilili naslaganim đubretom nalik na zid,
el su ga zakrilili uspravno složenim snopovima
ogrizina.
Ima ko je napravio obaško ovčinjak u avliji, najčešće je nabio zidove visoke blizo 2 m, u zidu je
s spridnje strane, najčešće s dolnjaka, bio velik
otvor el je brez pridnjeg zida s otvorom širokim
kao i tor. Ovčinjak su odozgor pokrili slamom
el snopovima kuružne, kao naslam. U takom
ovčinjaku iznutra velikom i dvadesetak m², dvostrane žagre uglavljene na koraće nalik na «X» iz
koji su ih ranili pićom, a zrnatu ranu njim davali
iz alova blizo žagri. Alov i žagre su primišćali na
podesno misto da ne kisnu, a za zimu i natkriljeno misto di su ovce na miru poile ranu. Posli ila
alov su opako metnili priko ćoše ograde.
Digdi su na većim gazdalucima ovčinjak napravili na kraj svinjaka, velikog oko dvadesetak m²,
iznutra ga prigradili od svinja, a spolja napravili
tor dugačak ko svinjski obori, a širok naspram
pokrivenog dila ovčinjaka. U ovakom ovčinjaku
dobili su još dvadesetak kvadrata za ovce.
U svakom ovčinjaku, u zatvorenom dilu, u jednoj od ćoša daskama su ogradili misto od 2-3
kvadrata di su se jagnjile ovce u kojem su bile
nikoliko dana posli jagnjenja. Posli su u tom mistu ranili i jaganjce, koji su se unutra provukli
kroz mali otvor, a ovce tamo nisu mogle uć i
poist njim ranu.
Kokošinjac – Dok nisu počeli odranjivat pilež
naveliko, u velikim domazlucima, najprija su kokošinjce ziđali u nalik na kup – kulače15. Ona je
poljodilce zadovoljila dok nisu počeli odranjivat
više drugog pileža osim kokošivi, kad je za njeg
doteklo dosta rane, kuruza. Posli je za pilež i za
lakše baratanje oko njeg u odranjivanju tribalo
napravit veći, prostraniji, podesniji kokošinjac.
Za pilež i za njegovo odranjivanje najčešće su
nabili, katkad saziđali valjcima omanju zgradu,
vrata uvik umistili na vidik iz čeljackog salaša i
pokrili je trskom el cripom. Podiko ga ukopo
na oko dvi basamge da zimi bude manje ladan.
Iznutra je visok do 1,80 m., osridnji je iznutra
oko 3x2,5 m. Velik je toliko da u njeg stanu što
više kokošivi i morkača koje oće uć unutra. U
većim domazlucima podiko je u kokošinjac uzi15 Ziđani okrugli kokošinjac (kolibara, ćumez) poznat
je u panonskoj niziji, u ovom dilu Bačke najviše u bunjevačkim gazdinstvima (oko Subatice: Naćvin, Đurđin,
Tavankut, pa oko Sombora: Obzir i naritko oko Sente
itd.). Med etnolozima se vodila rasprava otkaleg potičku zdanja s okruglim temeljiom. Madžarski stručnjaci
misle da koren imaje od madžarski plemena koja su
došla u ovaj kraj (IX. vik po.Kr.), a drugi etnolozi s bivšeg
jugoslavenskog prostora misle da su ova zdanja pravili
po ugledu na mediteranske kamene bunje, kažune i sl.
Madžarski etnolog Žigmond Batki (Bátky Zsigmond)
misli da su kulače (kokošinjce, svinjake) pravili po ugledu na žitne jame, koje su posli hasnirali i za kokošinjce.
Okrugle kokošinjce su časkom napavili od trske na vrvu
stegnute gvozdenim obručom el ispletene od vrbinog
pruća i hasnirali ih s prolića kad se naleglo više pileža
neg koliko je bilo mista u kokošinjcima. Na brzinu naravljeni kokošinjci bili su kratkog vika, a najčešće trščane su
rasprcali čim je odraso pilež. U okruglim kokošinjcima su
se popriko naređale lece-sidala za pilež, da u njeg stane
što više pileža. Ziđane kulače su udesili i održavali kao i
ziđane kokošinjce. (Beszédes, V.1995.:117-118).
57
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 57
11/26/2013 7:19:32 PM
Alojzije Stantić
đo krušnu peć16. Kokošinjac je iznutra na uzdužnom, podigdi i popričnom zidu, imo gnjizda za kokoške nosilje, a na drugim zidovima su
namišćena sidala, u četri do šest redi. Sidala su
ukosili toliko da pivci, koji su najčešće na gornjim sidalima, odozgor ne balegaju na pilež ispod njeg. Kokošinjac su zatvarali jakim vratima,
podiko zaključavo, za čuvanje od lopova pa i
lisica el tvorova.
Kad se s prolića naleglo više pileža, za nji su napravili od trske, sirkovi stabaljika el od vrbovog
pletera okruglu, u obliku kupe, zavrvljenu kolibaru el su saziđali okruglu i gori zavrvastu kulaču. Po lipom vrimenu do kasne jeseni dosta pileža je noćivalo na drvetu u avliji isprid svinjaka,
a skoro sve morkače su noćivale u kruni drva,
najčešće dudova.
S prolića je stanarica ziđan kokošinjac i kulaču
opalila slamom i udimila iznutra da u njoj uništi
krlje, tekuti i druge nametnike, a posli tog umazala krečom i doli rasula obilno kao puder sitne gari od čutaka ili ogrizina. Kad je koja kokoš
prnila za uzlet na sidalo, uzvitlala je oblak gari,
koja se navaćala na njezino perje, ali i na perje
drugi kokošivi17. Gar je na perju uništavala krlje
i tekuti. Kad je stanarica sredila učisto kokošinjac onda je u njeg puštila pilež. Misto za kokošinjac je blizo salaša da iz čeljacke sobe čeljad
čuju uzbunjen pilež ako se u kokošinjac noćom
uvuku lopovi18.
16 Krušnu peć su ložili spolja ogrizinama da smlače
kokošinjac, jel će onda kokoške prija pronet, počet
nosit jaja, ali i da u njemu mogu što ranije nasadit
kvočke. Ako bi se s prolića rano izlegli pilići, a vrime
zaladnilo, onda bi pilići rasli u vrućem kokošinjcu do
lipčeg vrimena. Ko nije imo grijan kokošinjac rane
piliće je odranjivo u sobi male kuće el u volarici. Ni
na jednom mistu nije bilo podesno odranjivanje rani
pilića jel oni u odrastanju prave velik pra i vonj, a to
nije bilo dobro ni u sobi, a ni u volarici.
17 Na salašu smo često vidili da se pilež, a najviše
kokoške, kupaje u pravu vagaša puta kroz ledinu. Čini
se da su i pravom probale ugušit krlje i tekuti koji su
se navaćali na perje i sisali krv domaćina. Krlje su ekto
paraziti veličine zrna žita, nalik na krpelja, sisaje krv
kokošima, a tekuti su ekto paraziti nalik na krlje, sisaje
krv pileža, a to je i varoa koja siše limfu čela.
18 Lopovi tzv. kokošari znali su se noćom ušunjat i iz
kokošinjca nakrast kokošivi i pivaca. Oni su iz prikrajka,
iz kuruza, osmatrali salaš, podikoji je kobajage ušo
pit vode el se za štogod raspitivo i dobro osmotrio di
je kokošinjac. Izvrebali su kake i koliko čeljadi ima u
salašu. Za krađu su izabrali mrklu noć. Salašari su za
Guščinjak – Guščinjak je za guske iziđano zakrilje di su noćivale el su ih rad bilo čeg zatvorili,
na priliku rad čupanja perja. Guske vole bit učoporane i zato su ih katkad ostavljali da noćivaje
u avliji pod vedrim nebom. Kiša njim nije naudila, jel ih perje čuva da ne prokisnu. Lopovi ih
nisu krali jel čim se uvati guska gakanjem digne
graju, a s njom i druge guske. Dok su guske bile
manjeg rasta znale su ih lisice uvatit. Guščinjak
su najčešće iziđali od cigalja el od valjaka, a bio
je toliko velik da je u njeg stao čopor gusaka
koliko su ih na tom gazdaluku otprilike odranijivali. Obično je bio toliko visok da je u njeg
moglo uć pognute glave nisko čeljade, više je
izdužen, pokriven najčešće trskom, katkad i
cripom. Ima di su kraj svinjaka iznutra prigradili
i od njeg napravili guščinjak. Ako su se pacovi
zdravo (tušta) nakotili guščinjak su primistili iza
staja pod striju19.
dana većinu vašaka držali svezane, a uveče ih puštili
da protegnu noge. Jedan od lopova je dalje od salaša
pravio buku, grajio. Vaške su lajanjom istrčale na buku.
Na tom mistu, dobrim dalje od salaša, lopov je bacio
jedan-dva šuplja goveđa roga napunjena taranom sa
skuvanom divenicom i dobro je ugoro u rog. Salašarske
vaške skoro uvik više gladne neg site, ostile su ranu pa
su se otimali za rog, a iz njeg su ispadala zrna tarane
koje su oni lizali. Ako je koji ker i osto u salašu njeg su
naranili i smirili kakom kuvanom ranom. Kad su vaške
odstranili lopovi su u kokošinjcu počeli vaćat pilež. U
mraku uvaćena kokoš ili pivac i friško spušteni u džak
se ne oglašavaje, ćute. U jedan čivucki džak lopov mož
strpat i desetak komada kokošivi i da ih mirno iznese
iako su teški barem dvadesetak kila. Ovako su najčešće
krali pilež u usamljenim salašima, osobito ako su muškarci uveče očli u komšiluk na divan, a nejač, većinom
ženski svit iako je čuo buku u kokošinjcu i znali da lopovi kradu kokoške, nisu smili izać iz zaćuskijanog salaša.
19 Oko staja je svudan bilo rane za josag, pa kad su
vidili da su se pacovi više nakotili nego koliko su ih mogle
podavit mačke i vaške, onda su nuz zid iza staja primistili
guske i ogradili ih. Pacov samo u nuždi iđe na vidiku po
avliji, a kad god mož on iđe nuz zid. Pacovi su navikli da
iđu kroz svinjak, često se malim prasicima odgrizli rep
el komadić uveta. Kad je pacov išo za stajom nuz zid
moro je proć kroz guščinjak. Iako i guske spavaje noćom
ih je uvik nikoliko budni. Guske ne podnose da se bilo
ko mota po njevom čoporu el oko njeg. Čim ga guska
spazila kljunom ga čapnila po koži, pa ako je imo sriću
i pobigo od drugi gusaka on je sabraći razglasio da je
opasno ići iza staje. Ako se to treviloo više puta, pa još
ako su kojeg pacova guske ubile, najčešće su se pacovi
priselili na drugo misto. To je sačuvano u izreki Provo se
kao pacov u guščinjaku, znači dotični je nagrajso.
58
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 58
11/26/2013 7:19:32 PM
Alojzije Stantić
Zabat salaša na dva zida
Zabat Stantić Žižin salaš na tri zida u Maloj Bosni
59
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 59
11/26/2013 7:19:33 PM
Alojzije Stantić
Salaš na dva zida i na put leđa Stantić Gušter
Bartul Vojnić Purčar (sprid) s blagom za malom kućom
60
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 60
11/26/2013 7:19:33 PM
Alojzije Stantić
V. dio
Domazluk
AVLIJA – Salašarska avlija je misto isprid čeljackog salaša oko kojeg su poređane često obaško
mala kuća, staje s korlatom, bunar na đermu s
kaljigom, svinjak, digdi šupa el pajta, kokošinjac
i koternjak, čardak, često ambar i podrum spolja, karmić, a kadgod i jedna el više žitni jama.
Avlija je velika kolika triba gazdaluku, ali barem
tolika da se u njoj komotno mogu okrenit i parasnička kola s upregnutim konjima. Zato je u
većim salašima ledina katkad bila sjednana s ledinom. Obično je od vitra zakriljena s uokolo
posađenim drvima, a često i s guvnom1.
Iz avlije je bio dobar vidik na put pa se iz daljeg vidilo ko iđe u salaš. U njoj su se dočekivali
i ispraćali gosti. U lipom vrimenu s gostima se
sidilo u avliji. Hamade prid svakim salašom je
bio posađen barem jedan or2, pod njim astal s
klupama di se po podesnom vrimenu ilo i divanilo izmed Đurđeva i Mijolja, el koliko je vrime
dopuštalo.
Malo dalje od ora, posađen je makar jedan drač
u čijim se rašljama držala naglavljena kosa, od
sridine prolića do kasne jeseni, nije se odglavljivala jel se često hasnirala za košenje travuljine
oko salaša, ditelne, mišlingera i dr. Ne samo što
je uvik bila pri ruki već je bila i nika fela gromobrana prid salašom. Virovalo se da će gvozdena
kosa i drač privuć grom pa neće udarit u salaš
1 Avlija se održavala čistom. Ako je kogod u avliji
štogod makar s većeg natrunio on je to i očistio, bilo
da je izguro tragačom đubre u korlat, iz guvna doguro
piću el nastor el kad je reduša nosila ogriv u zagon
(pododžak) i sl. Po lipom vrimenu, ali skoro svudan
od Đurđeva do Mijolja, subatom poslipodne salašari
se nisu laćali većeg posla, pa su onda pravili reda u
salašu i oko njeg, očistili su i avliju od trunja i koječeg
drugog.
2 Or ima gust lad, s njeg se ne truni na astal, a muve
i kumarci ne vole sletit ispod ora jel ne podnose sagu
njegovi listova. U jesen posli prvi mrazova lišće s ora
spadne hamade za jedan dan, pa se lišće nije trunilo
više dana.
el u staje. Kosa se uvik držala u draču jel on ima
rapavu koru s bocama i bodljivim grančicama
pa se na njeg ne pentraju dica, neće se osakatit
na kosi.
I dudova je bilo u avliji. Oni su posađeni s dolnjaka, isprid obora su pravili lad svinjama kad
planduju. Oko korlata je bilo još nikoliko dračova i makar jedan brist koji ima zdravo široku
krunu koja pravi dobar lad josagu. Dračovi su
uvik bili dalje od mista di se tabana jer čeljad su
od Đurđeva do Mijolja vazdan išla bosa. S dračova same od sebe (samokresanjem) otpadaje
sitne grančice s bocama koje bi njim se, onda,
zabadale u tabane.
Katlanka – U svakoj avliji, na podesnom mistu,
bila je makar jedna katlanka u kojoj se grijala
voda. Vruće vode je vazdan tribalo. Hasnirala
se za zamećanje prikrupe ranjenicima, a često
za pranje košulja (crneža) el za kupanje čeljadi.
Ima di je katlanka bila nuz krušnu peć u avliji,
a počim je bila natkrivena hasnirala se i kad je
daždilo.
Katlanka se hasnirala i za kuvanje pekmeza, paradičke, obare, u njoj se topila mast u disnotoru,
a hasnirali se i za koješta drugo, ko na priliku
za kuvanje sapuna. Iziđana je bila od valjaka el
cigalja s komadićima cripa, a spolja umazana
blatom i krečom. Ako nije natkrivena, odozgor
su je pokrivali sklepanim daščanim zaklopcom.
Ako je avlija bila mala i nije bilo podesnog mista
za stalnu katlanku, kad je tribalo časkom bi se
iskopala katlanka u jami. Ona se hasnirala samo
za određen poso i posli bi se jama zavalila. Na
priliku kad se vrlo, a mašinar je imo svoju kuvarku onda su blizo guvna kuvali ilo u kotlu, el
kad se u velikim gazdalucima kuvo pekmez od
crni šljiva u više kotlova neg koliko je bilo ziđa-
61
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 61
11/26/2013 7:19:33 PM
Alojzije Stantić
ni katlanki, el kad su u velikom disnotoru kuvali
obaru i pekli mast i sl.3.
se počeli pravit salaši s pododžakom, ziđale su
se i krušne peći.
Spoljnja katlanka bila je podesna i zato što se
u njoj mogo ložit i otpad koji smrdi kad gori:
stara ruva, kojekake krpe, izanđala obuća, u
avliji smeteno trunje, slama, izgažene ogrizine,
čutke od klipova koje su oglabali i izbalegali svinji u oboru, čukanjice i dr. Od tog je dvostruka
hasna: otpad koji gori izhasniran je ko ogriv, a
za toliko je ušporovano redovnog ogriva. Ogriv
koji širi smrad kad gori nije se ložio u katlanke u
pododžaku el u laciji.
Krušne peći su ziđane blizo kuće i pododžaka.
Da se posli zime ne grije krušna peć u sobi,
taku peć su napravili nuz stražnji zid spolja u
avliji, a ložila se iz pododžaka. Ove peći praviljene su od bubalja5, spolja su umazane blatom
i krečom i bile su natkriljene nastrešnicom.
Za katlanke su imali više kotlova. Bakrač je bio
za kuvanje pekmeza i paradičke, gvozden i kalajsani za topljenje masti, a od salivanca za grijanje vode i kuvanje sapuna.
Krušna peć u avliji – Kruv se nije peko svaki
dan. Jedared, ritko dvared svake nedilje, a samo
u većim gazdalucima češće. Kiselo tisto se peklo nediljno barem dvared. Liti, da se ne zagrije
soba, kruv se peko u obaškoj peći iziđanoj u
avliji.
Dok se živilo u zemunicama el posli u putrijama
nije bilo krušne peći. Onda se ilo peklo pod cripuljom 4 na ognjištu el prid nastambom. Kad su
3 Kad su izabrali podesno misto za katlanku, u zavitrini
i ako mož u ladu, a da se ništa ne mož zapalit, tamo su
iskopali okruglu jamu za dno kotla, duboku barem 40
centi, udešenu naspram ogriva kojim će ložit. Sa strane
otkaleg se ložila vatra iskopan je malo širi jarak kroz
koji se ložioo ogriv na vatru u ložištu. Na drugoj strani
iskopan je kanal za dim. Kuvalo se tušta pekmeza jel na
salašu nisu oskudivali sa šljivama, a s pekmezom od šljiva pravila su se ila od tista: gumboci, baratfile, pogače i
sl., a ili (jeli) su ga i s kruvom u postu.
4 Cripulju, cripnju, kako su je zvali Bunjevci, u Dalmaciji je zovu pekva, u Šlavoniji pokljuka, cr(ij)epnja ili
črepnja, u Bosni i Srbiji sač. Kako god se zvala ona je
uvik sud-zaklopac pod kojim se peče rana. Cripulja se
pravila nalik na zdilu iz pečene gline, a sač iz gvožđa
na kalotu. Cripulja nije bila dugotrajna, a da bi joj
produžili vik u glinu su znali nagusto utisnit piljaka
veliki ko čeljacko oko. Sač se pravi iz gvožđa salivanca
el kovanog gvožđa i on najduže traje, ali ga i najteži
nosit. Dok su se naši stari bavili nomadskim odranjivanjom krupne živine el posli čuvanjom na paši veliki
čopora josaga u velikim atovima, govedari i čobani su
pod cripuljom pekli kruv, meso i drugu ranu. Cripulje
su približno visoke oko 30, doli široke 45 - 50, a zid
njim je oko 2 centi. Sač se pravio nalik na kalotu spominjani veličina, a zid mu je debo 2 - 4 mm.
Ako je spoljašnja krušna peć napravljena u avliji
obaško, natkriljena je kosom krovinom od trske
el cripa, prid sobom je banak, a od ognjišta dvatri metera visok ziđan odžak i dosta natkrivenog mista di će radit reduša s ranom i ogrivom.
Obično je nuz taku peć napravljena i pokrivena
katlanka. Bilo je i takog da se krušna peć pravila
i u kokošinjcu6.
Bunar i đerma – Izvlačenje vode đermom izmiškulirali su još u antičko vrime, a i danas ga
hasniraje u Indiji, Egiptu i još nikim zemljama,
najviše u Aziji. Đerma je najpodesnija za izvlačit vodu rukom. Ljudi su se od pamtivika paštrili
da smisle kako će najlakše i što više vode rukom izvuć iz bunara el iz koje druge vode, koja
sporo teče el stoji. Još i danas je, za to, hiljadama godina stara đerma, ostala najpodesnija.
Na salašu se jošte kako vodilo računa o mistu
bunara. On se kopo što bliže josagu, jel on troši najviše vode. Zato je što bliži stajama, al što
dalje od korlata kako ociđena moča iz đubreta
kroz zemlju ne bi dospila u bunar. Bunari nisu
bili jednako bogati vodom, zato nisu ni svi jednako duboki 7, a ni široki. Bilo je taki koji su imali
okruglu miru iznutra od jednog do dva metera,
pa i više8, a duboki do vodom najbogatije žile u
5 O tom više u poglavlju: Avlija - Čeljacka soba.
6 O tom više u poglavlju: Staje-Kokošinjac.
7 U našem bunaru na salašu u Đurđinu voda je bila na
desetak meteri od vrva. Nikad nismo dodnolili bunar,
čak ni kad je u vršidbi vodnar nemilice vuko vodu za
kazan koji je tiro kaslu. U bunaru je uvik doteklo dosta
vode za napajanje josaga (na priliku rogata marva na
dan popije, jedno na drugo, oko 40 l. vode).
8 Bunardžija Veco Miković (1933.), radio je godinama
na održavanju bunara za napajanje lokomotiva na
gencijama Bačke (oko 50 bunara). Nji trojca bunardžija
iskopali su i glavni, najdublji bunar za oko 5 nedilja,
1960. na Gabriću, u ondašnjem PD Bikovo. Iskopali
su ga desetak meteri dalje od križanja ulaznog puta
u imanje i gvozdenog puta Subatica – Senta, nastalog
62
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 62
11/26/2013 7:19:33 PM
Alojzije Stantić
zemlji. Na priliku ako je bunar bio jedno na drugo od jednog metera, a voda u njemu duboka
oko tri metera, onda je u bunaru bilo vode oko
2,4 kubika, u bunaru širokom 1,5 meter bilo je
vode oko 5,3 kubika a u bunaru širokom dva
metera bilo je vode oko 9 kubika.
U velikim gazdalucima s 300 i više lanaca zemlje dosta je bio i jedan širok bunar, unutrašnje mire oko dva metera, da dotekne vode za
stotinak komada josaga krupni zubivi i više stotina komada josaga sitni zubivi, pa i za drugo
koječeg. U velikom gazdaluku imali su više staja
koje su bile dosta daleko jedna od druge, a da
čeljad ne dangube u šetanju s josagom samo
do jednog bunara, onda su iskopali po nikoliko
bunara, ko na priliku u majurima, da voda bude
što bliže staji, osobito onoj u kojoj su imali više
marve.
Kopanje bunara – Prija kopanja bunara najpre su na zemlji iskrojili i sastavili raspolućenu
kádu9. Kad je iskopo bunar duboko da mu je
bilo teško izbacivat zemlju napolje, namistio
je nad jamom makaru sa hajtovom i na valjak
namoto dva kabla na krajove lanca el sajle. Zemlju je kopo u kabo, a dva čovika su je izvlačili. Bunardžija je bunar počo kopat na dopolak
ocičenom i blago zavrvljenom motikom, naoštrene oštarije, na zdravo kratkom sapištu. Kad
je iskopo jamu duboko kolika je visoka káda10,
od majura obitelji Buzoganj. Bunar je bio širok 3 m.,
dubok 16 m., a u njemu je bila kada s vodom visoka 8
m. – do polak bunara. Kadu su sastavili gori i ispod nje
kopali bunar. Iz njeg su iskopali 106 m³ zemlje, izvlačili
je jednim drvenim kablom od 100 lit., čeličnom sajlom
namotanom na hajto kojeg su okrećala dva čovika
ispod makare. U stranicu bunara okolo od 151 m² uziđali su oko 8600 bunarski cigalja. U bunaru su imali 53
m³ vode tj. 53000 lit. Najviše vode su trošili za napoj
josag (oko 400 krava muzara, oko 100 katkad i više
junadi u gojenju, oko 150 krmača itd. Stalni radnika je
bilo oko 150, a na imanju je živilo oko pedesetak obitelji itd.) Vodu su u toran s lajtom pumpali elektromotornim pumpama i iz njeg razvodili vodovodom. Kad su
počeli naveliko polivat (prskati) pesticidima litinu onda
su izbušili još dva duboka bunara.
9 Káda se pravila tako što su se cološke daske, blago
razmaknute jedna od druge, prikivile spolja na tri-četri
kola (drvena obruča široki oko 15 centi), koji su jedan
od drugog jednako daleko, na koje će se ređat ciglje.
Káda je nalikovala na prazni valjak promira naspram
tog koliko je širok bunar, a visoka je toliko koliko triba
da ima vode u bunaru.
10 Bunardžije koji su na sve strane u našim pustarama
spuštio je u bunar, naslonio na zid bunara i sastavio – skovo kádu.
Kad je na jamu namistio kádu bunardžija je dalje kopo dno u kádi, a kako je potkopavo zemlju
ispod dolnji rubova káde tako je i nju spušto na
doli. Káda ga čuvala da se posli vlažna zemlja
ne odroni na njeg, a jel je okrugla ona mu je ko
pod visak određivala i pravac kopanja. Kopalo
se toliko duboko dok se sa strane nije naišlo na
žile s vodom, na misto di je zemlja bila toliko
vlažna da je počela súzit voda iz nje. Onda se
bunardžija paštri da kádu u bunaru što prija
dodnoli, pa je često kopanje dogotovio u blatu,
a katkad u vodi priko članjaka11.
Kad je iskopo bunar do dnola spuštali su mu
bunarske ciglje koje je počo ziđat ukrug po gornjem (vršnom) kolu, ovlaš je i brez vezanja cigalja obziđivo bunar do dnola, napravio suv zid.
Voda je za dva-tri dana bunar napunila do vrva
káde, često i priko vrva. Kad su počeli hasnirat
bunar proširivale su se i žile s vodom, pa se po
bunaru nije vidilo da iz njeg izvlače vodu.
Za kopanje bunara dubokog oko 10 meteri i
promira od 1 metera tribalo je oko 3 - 4 dana
posla. Bunar je najvećma bio obziđan do vrva12
čistili bunare uočili su da su najstariji bunari najpreg
imali kadu na četri ćoše, koja je na dnolu bilo malko
šira i uvučena u zemlju, a nad njom su bunar kopali u
krug. Taka je kada bila i u bunaru na našem salašu u
Đurđinu, o kojem je moj pradida Nikola (1848.) sinu
Iliji (1876.), mom didi, pripovido da ga je dobrim ranije
napravio njegov otrac Ilija (moj čukundida). Bunar je
bio obziđan cigljama i koliko sam ošacovo do vode je
bilo duboko oko 10 m. Od bunardžije Vece Mikovića
sam čuo da su bunardžije pripovidali kako su uočili da
su već u drugoj polovici XIX. vika u bunare umećali
okrugle kade.
11 Poso bunardžije bio je težak i štetan po zdravlje.
Što je dublje kopo doli u jami bilo mu je sve ladnije.
Naime u bunaru zimi-liti toplota vode je ravna sridnjoj toplotnoj vridnosti ajera tog kraja. Ta vridnost u
našem kraju je oko 13ºC. Bunardžija se malo krećo,
takoreć radio je u mistu, pa su ga noge zeble. Većina
bunardžija su tu bolu ublažili da su rakijom poboljšali
krvotok u nogama i ublažili bol (tako su mislili). Najviše burardžija koji su taj poso radili godinama propo
je na noge, teško je išo, a kad je zašo u godine po di
kojem su ocikli i dolnji dio noge.
12 Računali su da triba najmanje od 3500 do 5000
cigalja za obziđivanje kopanog bunara, a ako je bio
dublji od deset i širi više od dva metera, onda je katkad tribalo i do desetak hiljada cigalja. I to je jedan
od razloga da su kadgod liti, prija risa, izvrćali valjke
63
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 63
11/26/2013 7:19:33 PM
Alojzije Stantić
da se dodirivanjem kabla o zid zemlja ne kruni u bunar, ali ako je gazda zapovidio onda je
bunardžija stranice od káde do vrva ostavio
neobziđan13. Ako je obziđavo bunar do vrva,
bunardžija je oko zida, na najgornje kolo kade
poređo ciglje14, a na vrvu bunara, u ravni sa zemljom, napravio je rovaš. Rovaš se pravio od
deblji dračovi otesani okrugljača opasani cološkim daskama, na sve četri čoše. Moro je bit
dosta jak da se na njeg mož komotno oslonit
čeljade kad izvlači vodu.
Kad je kopo bunar bunardžiji su dva pomoćnika15 priko hajtova makare u drvenom kablu
izvlačili zemlju napolje, a doli spuštali ciglje. Na
hajtovu su bila namotana dva kabla. Dok su
napunjenog gori ispraznili dotleg je bunardžija kabo doli punio zemljom, pa je tako furtom
radio. Bunardžiju su kablom spuštali u bunar i
izvlačili gori.
Sastavak đerme – Kod iskopanog bunara umištala se đerma16. Najprija se u barem podrug
metera duboku jamu zavalila soja17. U rašlje
i pekli ciglju, da ih uvik ima spremljeni ako se nakane
iskopat bunar na budućem novom salašu, štogod flasterovat na salašu, podziđat zid i sl.
13 Ako se vrimenom dio neobziđanog bunara ojamavio, bunardžija je načetu stranicu proširio dok nije
došo do zdravice. Jamu je popunio, nabio novom
zemljom, pa omrvljena zemlja više nije padala u vodu
i taložila se u šlig.
14 Za obziđanje bunara najčešće se hasnirala tzv.
bunarska ciglja ispečena u blago polukružnom kalupu,
pa je obziđan bunar iznutra bio jednakog kruga. Ima
bunara obziđani s običnom cigljom, al onda zid nije
lipo ravan, bio je rapav.
15 Hajto su uvik okrećala dva čovika. Za taj poso
bio bi dosta i jedan čovik, al ako bi mu se iz rukivi slučajno otela rukunica, kabo bi pao doli na bunardžiju,
zato je okrećanje hajtova s dvojicom bilo cigurnije za
bunardžiju.
16 U velikim atovima i velikim čordama di je napasivano više stotina blaga, za napajanje nije bila dosta
jedna đerma, pa su nuz bunar ukopali još jednu
đermu i odjedared su dva čovika nalivali vodu u dva
alova i brže napojili blago. Iz jednog bunara mogla se
odjedared izvlačit voda sa najviše četri đerme.
17 Soja je dračovo drveslo koje je na vrvu istiralo dvi
jednako debele okrugljače u rašlje, nalik na «V», a
dugačko je i po desetak, katkad i više meteri naspram
koliko je dubok bunar. Drveslo su odozdol obgorili
toliko koliko će bit u jami, da obgoreno u jami sporije
trune. Kad su soju dovukli do iskopane jame, na vrv su
svezali tri vrengije, po dva-tri čovika su s boka dizala
soju da sklizne u jamu, a više nji su sa sridine jame
soje poprično, uglavio se đermac od dračove
okrugljače dugačke do desetak meteri, u našem kraju ritko kad duži. Na vrv tanjeg kraja
đermaca koji će bit nad bunarom, pričvrstio bi
se komad lanca duljine oko dva metera, više
puta obmotan, na vrvu đermaca. Lanac se namotavo el odmotavo, podešavo naspram koliko
je dubok bunar, toliko da se kabo mož uronit u
vodu i zagrabit je. Višak koji je bio obmotan na
vrvu đermaca hasniro se u kanikuli kad se trošilo više vode, a ona je bila niže u bunaru zbog
opadanja podzemni voda, pa se i kabo moro
spuštit niže toliko da se mož uronit u vodu.
Na lanac18 su nadovezane dvi verugama labavo
sastavljene šibe od jelovi el dračovi okrugljača,
debeli oko 4-5 centi19. Za nji se vezalo oko jednog metera gvozdeno provislo na kom je gvozdena klovna s gvozdenom karikom. Karika je
služila da se š nje ne otkopča vislo, najčešće, drvenog kabla. Da pun kabo ne bi slučajno, sam
od sebe krenio gori, šiba se čimgod svezivala
za rovaš.
Na drugom kraju đermaca rad ravnoteže svezivala bi se zatega. Zatega je bila od gromada
šmelcovani cigalja, el od kamena, mož bit i od
kojekaki gvožđušina, al najlipča pa i najpodesnija je bila od uzdužne, oko 2 m dugačke deblje
okrugljače. Kad je tribalo uravnotežit deblji kraj
đermaca s teretom kabla napunjenog vodom,
okrugljaču je lakše bilo maknit naprid el natrag
po đermacu neg dodavat el oduzimat sa zatege
komade gvožđa, još teže na ciglje el na kamen.
vrengiju zatezali da soja ne vagne priko jame. Kako
su je podizali tako se deblji kraj soje sklizo u zemlju
i onda su je ispravljenu zavalili, a oko nje furkovom
nabili zemlju. U soju su uglavili poprični đermac.
Dračova soja u našem salašu trajala je dok 1960. nisu
srušili salaš kojeg je napravio moj čukundida, dobrim
prija 1850.
18 Na đermacu dugačkim lanacom nisu mogli odminit drvene šibe, jel je lanac nepodesan za izvlačenje
kabla, karike bi žuljale ruke, a zimi bi se na njeg prija
navaćalo inje koje bi otežalo vuču kabla. S drvenim
šibama izvlačenje vode iđe friško, jel drvo mož ovlašno klizit med dlanovima. Zato se skoro svudan umisto
lanca na šibe odozdol svezali vislo koje se pravilo iz
jednog komada gvožđa jel manje žulja dlanove.
19 Podiko je probo u plići bunar na đermac metnit šibu
iz jednog komada, al se pokazalo da je taka nepodesna
jel se ne savija, pa je teže priko rovaša prinet i u alov izlit
pun kabo vode i prazan kabo uvratit u rovaš.
64
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 64
11/26/2013 7:19:34 PM
Alojzije Stantić
Kad je đermac uravnotežen, kabo pun vode
sam je od sebe moro stât uronjen u vodu tako
da mu se nazire samo gornji rub iz vode, onda
lako mož izvuć odjedared petnaestak litara
vode, a to je s navlaženim drvenim kablom
dvadesetak kila. Najbolji je bio drven kabo od
brista i ako su ga uvik držali napunjenog u vodi
onda je trajo hamade ko i đerma, jel drvo u
vodi ne trune nit će popucat.
Odraslo čeljade je đermom lako, takoreć jednom rukom, i časkom izvuklo kabo vode do
vrva rovaša, šibom ga tribalo samo malo povuć
na gori i njeg je đermac, nuz pomoć zatege,
izvuko do rovaša skoro brez pomoći čeljadeta. Moro je pazit da mu se kabo po bunaru ne
šeta tamo-vamo, kako ne bi pokrenio iz mista
ciglje kojima je bunar obziđan. Čeljade se moralo malo napregnit da izvučen kabo izlije priko
rovaša u alov, a skoro mu je tribalo više snage
za spuštanje praznog neg izvlačenje vodom napunjenog kabla i još više da ga uroni u vodu i
zagrabi kabo. Zato je bilo lako đermom izvlačit
vodu iz bunara20, pa kad su žene same ostale
na salašu brez muke su navukle vode za josag,
za pranje košulja i sl.
Đermom su se slale i kojekake udivanjene poruke. Izvučeno ostavljen đermac vidi se zdravo
daleko, natkurio je okolna drva el se naziro kroz
nji. Na priliku: reduša je na vr đermaca svezala
komad tankog postava, koji će landarat i tako
javit čeljadima u ravni da je zgotovila užnu, večeru, el štogod šta su prija udivanili21. Ma koliko
da su bila visoka drva oko avlije i ledine sala20 U đermi su za izvlačenje vode hasnirali drven kabo
u kojeg je stalo oko 15 litara vode, a natopljen vodom
sam od sebe je bio težak oko 6 - 8 kila. Pun kabo
vode je bio težak 20 - 25 kila, a kako rogato goveče
odjedared popije 8-10 litara vode onda nije teško izračunat koliko je tereta izvuko čovik kad je moro napojit
desetine krupnog josaga. Za pranje košulja žene su
sebi navukle vode, a kad je tribalo vodu su đermom
vukli i čavrgani.
21 Na priliku: dida su sa štrojačima na bajmačkoj hetiji
udivanili kad će du doć štrojit krmačice. U to vrime
imali smo posla u ravni pa smo s majkom udivanili da
kad stignu štrojači nek na vr đermaca svežu keceljac.
Mi smo u ravni, na oko tri duži od salaša, vrebali
keceljeac na đermacu i kad smo ga spazili na kolima
smo časkom dokasali na salaš. Ovo je u Bačkoj ravni,
a valjda i šire, bio adet poruka čeljadima u ravni. Adet
je opisala Valerija Besedeš u knjigi A ház, str. 53-54.
ša, izvučen vr đermaca je natkurio ozelenjana
drva, dobro se oučavo iz daljeg.
Dvopojni kopan bunar s dvi đerme – Za gulju (čopor goveda) naveliko, sa više stotina čak
i oko hiljadu junadi, na pašnjacima u velikim
atovim, najviše muke su imali kako odjedared
napojit toliku marvu. Kad bi ih puštili na pojilo
po volji, marvinče koje se napije ne žuri dalje
od alova, oteže se, a koji su žedni zabadavad
se guraje, teško njim se probit do alova. Veliku
zbrku koju je kadra napravit marva teško je razmrsit. Zato su na atovim na više mista, hamade
na svakom pasištu, iskopali dvopojne bunare
sa po dvi đerme i sa dva alova sa prilazom sa
obadvi strane, pa su sa pulinima otirali marvu
koja se napila, a iz čopora na alov puštili toliko
marve koliko ih mož stat oko alova.
Odjedared su iz dvopojnog bunara vukli vodu
na dve đerme, sa dva đermaca, dok je iz jednog kabla guljaš izlivo vodu u alov, drugi guljaš
je grabio vodu u drveni kabo 15-16 do dvadesetak litara. Nalivo i nadesno bio je po jedan
kopan dugačak alov, iz jablanovog debla, pa je
odjedared vodu pilo oko pedesetak marve.
Alovi oko bunara – Nuz bunar je skoro uvik stojo tri-četri metera dugačak, ako je tribalo onda i
duži, katkad i malko širi i oko po metera dubok
alov od fosni el cementiran. Med najboljima je
bio kopan (izdubljen) alov iz drvesla jablana, iz
njeg su napajali josag. Alove su kopali (dubili)
Cigani, zvali su ga ciganski alov, on se ne rasušiva, ne popuca, nit je u njemu bilo čvorova koji
bi vrimenom ispadali, a u njeg dugačkog od 4-5
m. moglo je stat vode 150-200 lit. Cementirani alovi su posli došli u modu, digod iza Prvog
svickog rata. Nuz ovaj velik, za josag mećo se i
mali alov za napajanje svinja i pileža. Alove su
tako bili podešeni da iz većeg voda teče u manji, a iz manjeg u kaljigu za svinje. Ko je imo
bivole puštio je vodu da otiče iz svinjske kaljige
u kaljigu za bivole. U dosta salaša nuz bunar
su posadili i vitki, visoki jablan, po kojem se iz
daljine razaznavo salaš.
Bunar s hajtovom – U novije vrime, digod oko
Prvog svickog rata, po ugledu na varoščane i u
salašićima i malim avlijama naselja, di nije bilo
dosta mista za đermu, a trošilo se malo vode,
65
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 65
11/26/2013 7:19:34 PM
Alojzije Stantić
nju su iz kopanog bunara vukli s hajtovom.
Kabo se spušto u bunar i izvlačio namotavanjem lanca na drveni valjak promira 15-20 cm.,
koji se okrećo točkom ili ručicom od savijenog
okruglog gvožđa nalik na «L». Ovako izvlačenje vode iz bunara bilo je dobrim teže i zdravo
sporije neg s đermom. Zato su hajtovom vodu
izvlačili samo plevanim kablom od 8 – 10 lit. i
manje vode nego koliko stane u drven kabo,
a i dobrim je lakši od drvenog. Čeljade koje je
spuštalo prazan kabo moralo je pazit da mu se
hajto el točak ne otme iz ruke, a ako se to trevilo kabo se sve brže spušto doli, pa je okrećanje
hajtova moglo ozlidit čeljade.
Zdravo na ritko je je u ovakim bunarima umisto hajtova na popriko umišćeno jako drvo i o
njeg obišena koturača priko koje s izvlačili vodu
iz bunara. Ovako izvlačenje vode imalo je niz
mana: kudeljno uže ili lanac kojim čeljade izvlači vodu mora imat podesnu snagu za izvlačenje
teškog tereta, a to ne mož slabije čeljade.
Često se dešavalo da je kabo otpo u vodu, popušto je zarđan drot kojim je bio svezan za vislo
kabla. Kad se trevilo, vezala bi se na štrandžicu
gvozdena mačka22 koja se vukla po dnolu dok
nije zavatila kabo. Umisto mačke hasnirale su se
i stare vile brez sapišta, s iskrivljenim parošcima
i brez sapišta.
Čišćenje vode u kopanom bunaru – Pokatkad
se voda u bunaru zamutila od čestog izvlačenja
osobito u kanikuli, ali znala se zamutit i od vitrom nanetog trunja23. Voda se čistila tako što
22 Mačka su tri komadića u po kruga savijena okrugla
gvožđa dugačka dvadesetak centi, u sridini svarena el
ejcovana, na vrvu sa karikom. Spuštena u vodu bunara
vukla bi se po dnolu dotle dok mačka nije zapela o
vislo kabla. Podiko je sam napravio mačaku od stari
četvoroparoški vila, kojima je po dva paroška naizmenice suprotno savio vrvove.
23 Zna se i za ružne osvete. Ostavljeni el ponižen
momak znao bi kradom, noćom u divojkin bunar
istrest džak sitne plive, koja se posli misecima morala
cidit iz vode. Pliva je laka i pliva po vodi čak i kad
je nakvašena, pa je dugo ostajala u bunaru. Bilo je
i takog da su na vrengije svezali ždripčanik, na njeg
sili i vrengijama ispod pazuva i izmed noga svezali
veće dite i spuštili bunar. Dotični je citkom odozgor,
s većeg skupio plivu u kabo i donekle očistio bunar.
(Tako se me baćo i stric spuštili da izvadim pućku,
vidili su kad je pala u bunar i koprcala se u vodi. Nisu
me spuštili sa svićom, možda nisu znali za gasove.)
se uveče u nju bacalo 4-5 kila živog (negašenog) kreča. Dok se rastvaro i vrio, ugašen kreč
je čistio vodu, a kako se taložio na dno tako je
skupio sve trunje i talog u vodi, svuko ga u šlig.
Ima ko je na primer (od oka) u vodi rastvorio gašenog kreča, prolio ga uveče u zagađenu vodu.
U obadva slučaja do sutradan ujtru kreč se staložio u šlig, voda se očistila i hasnirala za piće.
Kad su čeljad na salašu primetili da je u bunaru
manje vode neg obično, di kako ali posli 30 –
50 godina, naručili su bunardžiju da očisti bunar. Najpre su više čeljadi naizminice za manje
od sat vrimena kablom izvukli svu vodu iz kàde
bunara, onda se bunardžija u kablu sa hajtova
na makari spuštio na dno bunara i očistio šlig iz
kàde. Šlig je očišćen za oko frtalj sata, jel su dva
čovika okrećala hajto na makari, pa je bunardžija prid sobom uvik imo prazan drven širok
kabo kojeg je punio šligom. Posli čišćenja šliga
voda je friško nadošla i već do sutradan se voda
slegla u bunaru, izbistrila, a bilo je i više vode.
Katkad se u jednom dilu bunara, bliže vodi,
mogu pojavit i otrovni gasovi koji se ne oste,
zato se bunardžija u bunar s vodom spušto sa
zapaljenom svićom. Ako se svića nije utrnila
bio je to znak da nema otrovni gasova i bunardžija je mirno obavio poso.
Kaljiga za svinje i bivole – Posli paše na ledini,
a liti na strniki, svinje su vodom salašari napajali
na drvenom alovu. U svinjski alov voda se puštala iz velikog alova kad su iz njeg izvukli drven
začep, a iz malog malo iskošeno namišćenog
alova voda se slivala u iskopanu jamu u kojoj su
se u blatu i vodi valjali svinji. Liti su se valjali da
se razlade i da na dlaku nanesu što više blata,
tako su se branili od muva i buva. Oko kaljige
je bila posađena makar jedna žalosna vrba pod
čijim su granama u kanikuli na vlažnoj zemlji
plandovale patke, guske el drugi pilež. Na većim gazdalucima su digdi odranijivali i bivole.
Oni se liti, osobito u kanikuli, vole izležavat u
vodi, pa su za nji nuz svinjsku salašari iskopali
i veću kaljigu blizo bunara i napunili je vodom.
Tu su bivoli plandovali, uronjeni u vodu da su
njim često samo glava i hrbat virili napolje. U
velikoj vrućini bivoli su, za dana, najviše otplandovali u vodi. Kaljiga je bila toliko velika da u
66
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 66
11/26/2013 7:19:34 PM
Alojzije Stantić
njoj odjedared mogu plandovat svi bivoli koji se
vole čoporat kad su puštani iz korlata.
Golupčinjak – Salašari su odranjivali golubove
najviše vadoce24. Nji su najčešće držali u od
dasaka napravljenim gnjizdima sa sidalom namišćenim ispod cripane strije, odastrag na zidu
volarice, košare el svinjaka. Tamo su odozdol
na gredice, koje su virile ispod strije, bile prikovale daske. S pridnje strane daske napravljen je
otvor kudan su golubovi išli u gnjizdo. Isprid dasaka, cilom dužinom prikovane su lece koje su
služile za sidalo golubovima, a i da bi lakše ulazili u gnjizdo. Gnjizda su se pravila skoro uvik
samo odastrag i uzduž ispod strije, od jednog
do drugog kraja, da golubovi ne balegaju i trune izvedlikovano perje na staze kudan se iđe, el
na piću koja se u staje unosi s pridnje strane. Na
zagađenje golubova od perja i izmeta ositan je
josag, a zdravo su ositni konji koji neće da idu
makar malo zagađenu ranu el da piju zagađenu vodu. Liti kad su vadoci imali dosta rane od
okrunjenog zrna na strniki i posli na kuruzištu,
golubovi su se legli u dva gnjizda. U jednom je
golubica ležala na jajima, a u drugom gnjizdu
su bili zugoši.
Sa stajama trščane krovine u avliji, malo dalje
od staja i salaša, napravio omanju kućicu-golupčinjak na najmanje dva-dva i po metera visokom stupu, sa prigradama za barem petnaestak
pari golubova. Kadgod taki golupčinjak je imo
manu jel se avlija zagađivala od izvedlikovanog
perja i izmeta golubova. Radi lakšeg vađenja
golubića za golupčinjak su tarabama prigradili
svinjački tavan, a naritko nad košarom el volaricom, nuz zabat na drugom kraju od vrata. Golubovi su u tavan ulazili sa sidala kroz budže u
zabatu.
24 Ovi golubivi su izmišani iz ko zna koliko rasa. Salašari su ih rado držali jel su liti često užnali golubiće
kuvane el pečene. Za ilo su hasnirali golubiće kad
su njim počela rast pera u krilima i repu. Nji nisu klali
već su njim izvrćali vrat – izmed kažiprsta i sridnjeg
prsta bi njim se uvatila glava, tresnio bi se o zemlju, a
glava je ostala med prstima. Porodilja posli porođaja
i bolesnik kojem je bola krenila nabolje, najprija su
užnali golupčiće na čorbu el na pečenicu. Maloj dici
dok su ih dojili prva čvrsta rana bila je kuvano meso
golubića. Liti su ih salašari često ili (jeli), a imali su ih
zabadavad, nisu ih ranili. Golubovi su se sami ranili na
strniki, kuruzštu i u ravni sa zrnima kojekaog rašća, a i
po avliji su sa piležom kupili rasuto zrno.
Koter – Vrimenom su od varoščana i salašari,
osobito mladi i dospiveniji, ko pasiju priuzeli
adet odranjivanja fajoški ukrasni el šporcki golubova, kružni letača, s kojima su se zabavljali,
uživali gledat kako njim lete ukrug oko salaša.
Od ukrasni golubova najčešće su odranijivali
pave, čirkeše, florence, kingove, poštaše, a od
letača po di ko tiplere, a najviše kružne letače,
siveše, erveše i njeve mišance, kako su zvali
većinu golubova rase segedinski kružni letač.
Ove golubove držali su se zatvorene u koteru
el na tavanu na čijem krovu je napravljen šlog
u kojeg su golubove iz tavana izlazili na striju,
bili su pod nadzorom, nisu se mišali i ukrštali s
vadocima i zaklonjeni od mačaka. Kad je bilo
vrimena za taj poso, golubove su gazde puštali
napolje rad uživanja u njevom izgledu, šetanju
i šepurenju u avliji isprid salaša. Koter je nalik
maloj kućici, a napravljen je od trske privezane za drven okvir, učvršćen popriko žiokama,
el od vrbinog opleta, spolja i iznutra umazan
mazom i krečom. Krov na koteru je obično na
jednu vodu, a isprid njeg napravljen je šlog –
pletena, drotom ograđena velika škrljetka, od
pet do šest kvadrati, toliko visoka da ima dosta
mista za plandovanje golubova, a i da golupčar
mož uspravno uć u golupčinjak rad nadziranja
gnjizda.
Čelnjak – Ko iz mista čelari, ko kadgod salašari,
napravio je čelnjak u kojeg je poređo košnice,
sklonio (zakrilio) od vitra, kiše i sniga koji nabija
od gornjaka. Naš komšija, već spominjani Luka
Stantić - Sveti, napravio je čelnjak od naboja, na
tri zida, pokrio ga trščanim krovom na jednu
vodu, s otvorom na dolnjak di je u jedan red
poslago u ono vrime poznate pološke, boconadi košnice. Čelnjak je napravio u ćoši na zaodu
ledine, da bude daleko od josaga, di čele i josag
jedni drugima nisu smetali. U čelnjak je išo unutra kroz bočni zid, a iza košnica je imo dosta
mista da komotno mož otvorit košnicu i u nju
umetnit ramove s voskom čelama za izvlačenje
saća; da izvadi ramove sa medom zatvorenim
saćom, a i da mpož ošacovat kaki je unos meda
i cvitnog prava; kaka su legla čela; da komotno
mož vadit ramove sa poklopljenim saćom rad
vijanja (vrcanja) meda25 i sl. Bilo je čelara koji
25 Čelar ima dosta posla u podesnom vrimenu kad
cvatovi mede, luče, iz sebe ispuštaje nektar, od kojeg
čele u letu do košnice prave med. Onda u košnici sve
67
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 67
11/26/2013 7:19:34 PM
Alojzije Stantić
su čelnjak pravili od vrbovog pletera i obmazali
mazom s obadvi strane i posli umazali krečom.
Bunja – Čak je i u najmanjem salašu bilo po nikoliko kerova, a velike salaše čuvalo je desetak
pa i više vašaka. Kerećija kuća napravljena je
od cigalja el dasaka. Podiko je kućicu – bunju
za kera, napravio od vrbovog pletera, saziđo od
valjaka el cigalja i spolja i iznutra je umazo blatom, metio u nju slamu da ker ni po ciči zimi ne
leži na ladnom. Salašari koji su imali natkriven
ulaz u košaru el volaricu blizo vrata su u stari
košar brez dnola metnili slamu da u njemu kad
je ladno sklupčano leže puštane vaške. Keru
kojem nije dotekla misto u bunji el slamavom
košaru on je u jakoj zimi otpočivo u ukopanom
udubljemu u kamari slame.
Drvnjak – Da ne smeta i ne naruži avliju, drvnjak je obično bio u ćoši avlije. Drvnjak je misto
di su suvišne dračove okrugljače poslagane oko
živog drveta uvis i ukoso da ne zakisnu. Tu su se,
posli kresanja i vađenja dračova i drugi dotrajali
drva na rpu slagale grane koje će se posli isickat
el ispilat za ogriv ako ji ni za šta drugo ne mož
izhasnirat. Stariji čovik, el kogod od veće dice,
ako nisu imali kaki drugi poso, a da ne dangube,
sickali bi okresane, najviše dračove, grančice za
ogriv u šporelju. Obaško, u drvnjaku naslagane su rpe čukanjica - da se osuše i posli su po
njima lupali batinicom i istresli osušenu žemlju,
pa je čukanjica bila podesan ogriv za loženje
u katlanki el krušnoj peći. Loženjem čukanjica
šporovali su na čutkama, koje su prodavali za
ogriv. U drvnjaku su se odlagali komadi drveta
ako su se za bilo čeg mogli izhasnirat, a to je potvrđeno izrekom: tribaće za čeg, a kruva ne ište,
iako nisu znali da li će ga i za čega izhasnirat.
Čutnjak – Čutke su u drvnjaku bile obaško poslagane. Prvo su se uvik ložile one koje su ostale
u svinjaku, od oglabani klipova kuruza. Te čutke su bile izvaljane od balega, mokre pa su ji
čele i trutovi imaje svoj poso. Pčelar pokatkad nadzire
unos meda i ramove s poklopljenim saćom, iz koji će
vijat med, odlaže uz bok košnice, a dodaje i ramove
sa satnom osnovom iz koji će čele voskom (kojeg
luče) izvlačit gnjizda u koje matica polaže jaja i čele
izletnice unose med (iz njeg će čele radilice odstranit
vodu i tankim slojem voska poklopit gnjizdo). To su
osnovni radovi koje mora obavit kako bi u jakoj paši
(jakom medenju) spričio rojenje čela. (U čelarenju
rojenje čela je tzv. tehnološka greška.)
najprija osušili na suncu i onda izložili obično
u katlanki, a da ji je ložila reduša u šporelju posli svakog loženja morala bi oprat ruke, a take
čutke bi oko ložišta mogle širit neugodnu sagu.
Što je paor radio više zemlje, imo je više čutaka
od koji je dio istreso na svinjačkom tavancu, a
ako na njeg nisu stale, onda su ih u drvnjaku el
blizo njeg poslagali ukrug, u čutnjak. Spoljašnja
strana čutnjaka naziđivala bi se uvis na, hamade, dva metera, koliko je čovik sa zemlje mogo
dovatit rukom. Strane su se na gori polagano
sužavale i zavrvile u kup. Taki čutnjak je otprilike bio prisika oko podrug metera doli, a vrv je
zavrvljen na pedesetak centi. Čutnjak je odozgor pokriven komadima daske da sridina čutaka ne zakisne. Ovako poslagane čutke mogle
su dugo vrimena ostat čiste i bit dobar ogriv, jel
njim je samo deblji kraj malo potamnio, a suvišne su se na hetikji i priko cenzara uvik dobro
prodavale.
Reterat – Reterat nije imo svaki salaš. Počeli su
se pravit u novijim salašima iako sam, tu i tamo,
naišo na salaš u kojem ni posli Drugog svickog
rata nisu imali reterat. Većinom je namišćen iza
salaša el nuz korlat. Najzgodnije mu je misto
bilo kad je stražnji dio reterata naslonjen na korlat otkaleg ga kramfuter lakše očistio. Pravio se
od valjaka el od dasaka. Rad lakšeg čišćenja ispod sidala prostirala se slama. Kadgod su se čeljad posli velike nužde trli čutkom ili većim komadom krpe, artija se hasnirala u novije vrime.
Na većim salašima s dvadesetak el više čeljadi
bila su i dva reterata, a veće i napridnije gazde
pravili su savrimeniji reterat s bočnom i dubljom
jamom koja se riđe morala čistit. Kramfuter je
klozet čistio obično subatom posli podne, kad
se pravilo veliko spremanje u avliji salaša, a
onda se i šikarila odozgor daska (sidalo) i zaklopac nad jamom. Dok nisu počeli pravit reterat,
čeljad su veliku i malu nuždu obavljali di je ko
stigo, najčešće oko badnjova, uglavnom dalje
od salaša.
68
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 68
11/26/2013 7:19:34 PM
Alojzije Stantić
Litnji put priko dola
Zabat salaša na dva zida
69
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 69
11/26/2013 7:19:34 PM
Alojzije Stantić
Isakov salaš na Bikovačkom putu
70
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 70
11/26/2013 7:19:35 PM
Alojzije Stantić
VI. dio
Domazluk
LEDINA I OGRADA OKO SALAŠA – Ledina
je u salašarskom poljodilskom domazluku, osobito ušorenom, ograđeno1, ritko neograđeno,
al uvik zatravljeno misto s onu stranu zgrada
poređani u avliji. Ona je najčešće sa obadve
strane zgrada, a obično je veći komad prema
ataru. Velika je naspram domazluka, od oko po
motike, do desetak lanaca, kaki je bila na velikim gazdalucima od dvi-tri pa i više stotina lanaca zemlje. Na manjim gazdalucima, na priliku u
salašiću, ledina je često sjednana s avlijom, od
kapije do čela salašića. Salašari su se starali da
njim i avlija bude što više zatravljena, manje se
praši i ima manje blata.
Ledina je velika pomoć u odranjivanju blaga. U
najviše salaša, a osobito u ušorenima, ledina je
ograđena, pa njim pilež posičeni krila nije išo u
štetu na litinu. Krupniji josag su iz staja puštali
pasit na ledini, ali je kogod nuz pomoć kera,
često pulina, pazio da ne ulazi u avliju pravit
nered.
Za nedilju poslipodne ledina bi se ograbljicala i
bila je i podesno misto za zabavu na jednom od
salaša. Svaki uzrast se zabavio kako mu najviše
pasira. Po lipom vrimenu mladi iz bliže okoline
pravili su kolo, igranku na koju je mogo doć
ko je tio. Više mladi su se skupili u jednom od
salaša na zabavne sigre, obično obaško mlađi
muškarci od divojaka, a obaško manja dica.
Muškarci i žene kojima nije bilo do sigranja i
igranke, skupili bi se na divan, a muškarci još i
na kartanje.
1 Kad su počeli pravit najstarije salaše ostavili su mista
i za ledinu, rad lakšeg odranjivanja blaga, osobito pileža. Da ga bolje drže pod nadzorom, a da njim ne pravi
štetu u litini, onda su ledinu ogradili najprija opkom,
jendekom, a posli drugim ode opisanim ogradama.
U subatilkom ataru su, još i u XX. viku, većina saslaša
Bunjevaca i Srba ograđeni, dok su većina salaša Madžara neograđeni (Beszédes,V.1994.:118-121).
Liti su salašari rado podnovali na prostrtom pokrovcu na ledini pod dračovima, dalje od salaša
di je mirnije, a i muva je manje2.
Žene su ograbljican dio ledine hasnirale zan
popiranje oprane reubenine, a najviše svega šta
je od bilog postava.
Kome su mličika, bokvica, majkina dušica, dikica i drugi korov dosta gušili travu na ledini s
prolića su taj korov pokosili el počupali, a travu
ostavili da provlata i raspe zrilo sime. Dosta je
simena niklo, a trava je na ledini bila gušća. Kad
se to desilo, travu su pokosili u sino i posli puštali josag da pase travu.
Ulaz u salaš – U salaš se ulazi kroz kapiju ledine el avlije. Čak i u neograđenim salašima nije
bilo lipo doć na salaš makar otkaleg, pogotovo
ne iza salaša, već samo putom koji vodi u salaš.
Komšije su jedni drugima išli iza salaša svake
godine po iznova utabanoj stazi. Na ulazu je
kapija najčešće iz jednog dila od uzdužni dasaka, visoka ko ograda, široka najmanje tri metera. Salaš ima po dvi kapije: na čelu i začelju
ledine, radi lakog prolaza kolima kroz salaš s
prtenog puta el sa druma u atar. Kapije su bile
dosta široke da tudan komotno mož proć voz
slame, kuružne i dl. natovareni parasnički kola.
Da se uvik ne bi otvarala teška kapija nuz nju
su napravljena vrataca za prolaz čeljadi koja tabanaje. Isprid čeljackog salaša dio ograde oko
2 Podnovanje pod šarenim dračovim ladom čeljade
ugodno uspavljuje od vitrića izazvan šum treperenja
suvi dračovi mauna. Mana spavanja na travi je da
se uvar čeljadetu uvuče u uvo, pa ako ga dotični ne
izvuče oma mož da ozlidi bubnu opnu u uvu. Od
više čeljadi sam čuo da se tribat čuvat uvara, al ni od
kog nisam čuo za čeljade kome se to i trevilo i kako
je prošo. Tog je valjda bilo jel toj bubi ne bi nadili
ime uvar. (Uvar – buba uhplaža, štriga, lat. [Forficula
auricularia L.] iz porodice stonoga, živi u našim krajovima, česta je na ledini. Zavlači se u mračne šupljine.
Dešavalo se da se na travi zaspaloj osobi uvukla u uvo
ali ne bi napravila nikaku štetu, samo je dotičnom bilo
neugodno u uvetu.)
71
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 71
11/26/2013 7:19:35 PM
Alojzije Stantić
ambetušta el bašče bio je od taraba koje su bile
podesne da se na njim isuše opako nataknuti
sudi oprani od mlika (ćupice, lonci, bućkoš i sl.).
Ograde oko salaša, Ograda od cipalja – U divanu sam čuo da su se kadgod manje ledine
ograđivale vrbinim opletom, no, o tom nisam
nigdi našo traga. Ako i jesu, to je moralo kratko
trajat jel ograda od vrbinog opleta nije bila dosta jaka za čuvanje krupnog josaga. Tanko pruće u opletu nije dužeg vika od nikoliko godina,
jel od kiše i sniga bi popucalo pruće i ograda
bi trunila i raspadala se. Kako je na salašu bilo
tušta dračova ograde su se vrimenom pravile
od dračovine. Dračove okrugljače se lako cipaje uzduž pa su se od nji pravile ciplje. Kad se
vadio drač, još kod jame se ociko panj, deblo
se ispilalo na oko podrug meteri i s tučkom i klinovima uzdužno se usitnilo na tanke komade
- ciplje. Kad se nakupilo dosta cipalja, ukopavale su se izmed stupova na oko dva metera jedan od drugog, od koji je napravljena ograda.
Ograda je bila visoka oko 170 -180 centi. Ciplje
su se malo niže ispod vrva povezivale drotom
debelim od 3 - 4 mm, a odozgor po malo višljim stupovima, razvučen je bodljiv drot. Ciplje su toliko guste da se izmed nji ne mož provuć ni pile, a bodljiv drot ne dopušta marvi da
priko ograde pase lišće izdanaka voćaka s onu
stranu ograde. Ovaka ograda je dugačkog vika
i svaka je obično nadživila onog ko je pravio.
Još i sad ima ograda od cipalja za koje se zna
da su je napravili u tridesetim godinama prošlog vika. Cipljama su ograđivali i ledine velike 2
- 3 lanca. Tu ogradu skoro i ne triba krpit, možda samo s vrimena na vrime, s prolića, prominit
koju tanku i doli natrulu ciplju.
Ograda od okrajaka – U pilanama i trgovini drvima suvišne okrajke, većinom raspilani u cološke daske, najviše su kupovali salašari jel su bile
jeptine, a podesne za ogradu oko salaša i patos
u čardaku el u daščari. Falinga ograda od okrajaka je da su vrimenom zarđali, popuštali i ispadali gvozdeni klinci s kojima su daske prikovane
za stup. Mana ovaki ograda još većma se vidila
u ušorenim salašima di su ograde bile zajedničke. Daske nisu svudan bile jednako široke, pa su
kroz široke otvore na krajovina dasaka nasrtali
i odmiravali snagu mladi i nakostrišeni neristovi,
a i pilež se provlačio iz ledine u ledinu i mišo
s komšinskim. Ovake ograde pravile su se do
Prvog svickog rata.
Opkop kao ograda – Najbolji primjer kako se
ograđivala ledina u gazdalucima od stotinak i
više lanaca zemlje jeste ona kod Skenderovićevi - Lešini u Vanteleku na gazdaluku blizo 300
lanaca. Oko ledine velike na oko deset lanaca,
oko 72000 m², opkopan je jendek, meter sa
meter, a iskopana zemlja izbačena na spoljašnju stranu. U iskopanu zemlju, na svaka četri
metera, ukopani su dračovi stupovi, a priko nji
u dva reda razvučen bodljiv drot. Marva je pasila do jendeka, a zbog bodljikavog drota ovaku
ogradu nisu probali priskakat ni telad ni junad.
Marva mož poskakivat, al sam po na ravnom
i udalj, al nikako i uvis kaki je bio nasip s onu
stranu opkopa. I druga marva je mirno pasila
oko jendeka pa se nije morala čuvat. Za par godina zemlja oko opkopa je zatravnila, pa kiša
nije spirala zemlju u jendek. Od kasne jeseni do
prolića vitar je u opkop nano kojekakog trunja,
kiša s vitrom je sprala i dosta zemlje, nataložila
jendek. S prolića, kad je zemlja promanila lopatama i ašovima su izravnali jendek pa je on uvik
bio jednako širok i dubok.
Drugačije ograde – Posli Prvog svickog rata sve
većma se, za ograde, hasniro u mrižu opleteni drot. I on je bio zavrvljen bodljivim drotom,
al ne samo da je ovaka ograda bila najskuplja
već nije trajala ni približno dugačko ko ona od
cipalja. Nije bila podesna ni zato što ju je, u ušorenim salašima, nasrtljiv komšinski josag mistimice istego i iskortio. Bilo je i zapuštani ledina,
blizo prtenog puta, di se za ogradu sadio šenflik
koji se vrimenom toliko raskorenio da se kroz
njeg ni pile nije moglo provuć. Šenfla, kako
zovu ogradu od šenflika, se širi novim izdancima, a njezini bodljivi i obišeni prema napolje
savijeni prutovi smetaje čeljadetu koje posluje
štogod oko take ograde. Koliko se narod klonio
take ograde najbolje svidoči da je tankim bodljivim izdancima šenflika, koji su podrug do dva
72
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 72
11/26/2013 7:19:35 PM
Alojzije Stantić
metera dugački, nadio ime vražji konac3.
Ako bi kojem salašaru, posli izvrćanja valjaka4 i
pečenja priteklo cigalja, a da budu od hasne, ciglje su uštosovane obično po 100 kom. i poslagane za ogradu ukraj ledine, obično prema ataru.
Na velikim majurima ulaz i najveći dio ograde
oko njeg bio je ograđen cigljanim zidom visokim oko 2 m. Taki je bio ulaz u majur Laze Bešlića na Šari. O takoj, ziđanoj ogradi, pripovido je
Veco Jaramazović, a bila je na majuru Međanskog u Plagi. Cila ledina od oko 5 lanaca bila
je ograđena ziđanim zidom5. Ziđane ograde na
salašu njegove majke, udate u Grbošove (Vukov), sića se i Lazo Vojnić Hajduk. Na domazluku oko 200 lanaca izmed Novog Žednika i Malog Beograda, na ledini od dva lanca, komad
ograde bio je od štosovani cigalja. Ogradu od
štosovani cigalja, prema ataru, imali smo i mi na
našem salašu u Đurđinu.
Neograđen salaš – Naritko je bilo neograđeni
bunjevački salaša. A taki su najčešće bili usamljeni salaši. Poklem su i u tim salašima od oko
Đurđeva do oko Mijolja puštali josag iz staja na
ledinu, kogod je pazio da blago ne iđe u štetu
na litinu, svedno svoju el komšinsku. Obično je
starije čeljade, najčešće dida, na ledini čuvo i
veći čopor svinja i marve s pomoću pulina. Vidio sam kako je pod zabatom salaša u ladu sidio dida a nuz njeg su ležala dva pulina koji su
netremice gladali na josag. Čim se koji primako
rubu ledine pulini su časkom potrčali i vratili ga
u čopor. Vrimenom se i josag naviko na puline,
3 Raslinju šenflik (lat. Lythium halimifolium), koje
raste ko žbunj, ime su nadili Madžari (se fű – se fa - ni
trava ni drvo), a narod ga prozvo vražji konac (ördög
cérna). Ovo zato jel podrug do dva metera tanki i
dugački prutovi rastu ko u po kruga savijeni prema
napolje, a guste, tanke i ko igla zavrvaste bodlje grebedu onog ko ga dodirne el proba uvatit rukom. Od
mladi izdanaka bilo je hasne, stanarice su ga isickale i
misto s listova koprne izmišali s pućijim sirom i s njim
ranili pućiće dok se nisu izbobali.
4 Salašari koji su opasali (živili) vrime do I. svickog
rata, od sridnji i veći gazda, u vrime kad nisu imali šta
da rade – od zagrćanja kuruza do risa, hamade svi su
izvrćali valjke (pravili čerpiće) i u cigljani na svojoj njivi
napekli ciglje. Uvik su je imali kad njim je zatribala, za
podziđivanje nabijanice, flasterovanje staza i sl. Suvišnu su držali uštosovanu, obično u ogradi.
5 Posli konfiskacije imanja zid je srušen i od ti cigalja
saziđan je dom kulture u Đurđinu, magazin za prinudni otkup na đurđinskoj genciji, a cigalja je doteklo i za
ziđanje doma kulture u Starom Žedniku.
pa su tako pasili travu i nisu često davali povoda
pulinima da ih vraćaju u čopor.
U neograđenom salašu pilež je išo kupit bube
po litini i pasit po zelenoj ditelini, ali su nuz štetu
bili i od hasne jel su se ranili bubama iz iz litine,
pa je i njevo odranjivanje bilo jeptinije. U gusto
ušorenim salašima, koji imaje zajedničke ograde, jedna je svoja a druga komšinska ograda, pa
med njima nije bilo neograđeni salaša. Onda je
narod znao da se i u neograđen salaš iđe kroz
put koji vodi u salaš i niko nije išo prikim putom
i u salaš došo kroz neograđenu ledinu.
Cvitna bašča – Nije bilo salašića el salaša, a da
žene u njemu nisu napravile malu bašču za cviće. Ograda te bašče bila je od niski taraba, a
ako njim nije doticalo, onda su žene u zemlju na
gusto pozabadale kratke i na jednako dugačko
ocičene stabaljike trske el ogrizine. U bašči su
odranjivale kojekako cviće, najviše da ga imaje priko cile godine za čokor-dva za odnet pod
atarski križ el na groblje. Zato je po atarskim i
drugim javnim križovima, prid crkvom, na kalvariji i u groblju, uvik bilo friškog cvića. Odranili
su ga u bašči, a nisu trošili novce na njeg. Često
su se žene po lipom vrimenu, od umora u poslu otpočivale kad su s makar malim čokorom
cvića očle pod atarski križ molit Boga. Kad su
već tamo očle, onda su usput svratile i kod koje
dalje komšince da jedna od druge čuju šta ima
novog u njevom kraju. Kad su žene nediljom
posli podne došle jedna drugoj u goste, prvo
njim je bilo da u bašči zagledaju koja ima kako
cviće, pa ako joj se koje dopalo, onda su se udivanile da joj uvate sime, razmine pelcere el u
jesen jedna drugoj darivaju krumpire el lukove
cvića. U tušta đurđinski salaša su nuz drugo cviće odranjivali i lipo cviće đurđin, kako su ime
nadili cviću dalija.
Bašča zelja, vertarluk – Veliki gazdaluci su imali i velike vertarluke (povrtnjake) di su odranjivali
zeleniš, liti glavna rana kojim su obogatili litnje
guste čorbe. Stanarica koja se starala o bašči,
uredila bi je prikopanu i ograbljicanu zemlju na
male pripelice da joj svaki zasad bude obaško.
Izmed pripelica su bile stazice, da se sa svake
strane mož dovatit zasad brez da se med njeg
zagazi.
73
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 73
11/26/2013 7:19:35 PM
Alojzije Stantić
Veliki gazdaluci di se trošilo tušta rane imali su
vertarluk o kojem se staro obaški baščar. Ima
di je to bio komencijaš, a ima da su pogodili
napolčara. U bašči se odranjivo peršin, šargaripa, poštrenjak, crni i bili luk, paradička, maune
(boranija), grašak, grašak šećerac, mak, keleraba, krastavci, paprika, čičoka, a često i bostan
(dinje i lubenice). Dinje su najčešće odranjivali
dalje od bašče da se ne opraše (oplode) s krastavcima el bundevom čiji bi šmek poprimile
dinje, bile bi bljutave.
Vrata tavanca
Izvučen đermac
Ukopan špajc
Bunar i alov
74
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 74
11/26/2013 7:19:35 PM
Alojzije Stantić
VII. dio
Domazluk
SPREMIŠTA RANE. POŠTIVANJE RÁNE – Otkad je svita i vika (oduvik) ljudima je za život
zdravo važna briga kako nastačit dosta rane.
Brez nje ne mogu dugo živit pa su se paštrili nastačenu ranu što razumnije izhasnirat, a suvišnu
što bolje sačuvat naspram prilika u kojima žive.
To je ko opomina opisana u Bibliji kad je Jahve
kazo čoviku, jel je poslušo ženu i ijo zabranjeno
voće:
...Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom
ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! Rađat će
ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh ćeš svoj jesti dokle
se u zemlju ne vratiš: ta iz zemlje uzet si bio –
prah si, u prah ćeš se i vratiti. Post 3, 17-19.
Potaknuti tim naukom i naši stari su poštivali
ranu, a najviše kruv1. Znali su kazat: Ko ima kruva, ne boji se gladi. To svaćanje su pokazivali ne
samo na kruvu, već i na drugoj rani. U vrime
kad je u našem ataru većina naroda živila od
poljodilstva, od stvaranja rane, oduvik su se ranili skromno, pa su i to svaćanje često tirali (ponavljali) u izreki: Nećemo valjda sve protirat kroz
criva. Naši pridnjaci zazirali su od gladi2.
1 Po adetu kruv je načimo domaćin stojećki, najpre
je nožom ovlašno prikrižio dno, ociko oveći komad,
otpale mrvice skupio, poljubio i poijo i onda čeljadima za astalom iskomado ocičen komad kruva. Ako
je kome za vrime ila, a ili (jeli) su samo za astalom,
komad kruva pao doli on ga podigo, poljubio i poijo.
Svako je na astalu prid sobom skupio mrvice i poijo.
Najveće svegtogrđe u ilu je bilo bacit komad kruva,
vardat ranu. Svako je iz pladnja poijo rane koliko je
navadio el koliko su mu dali. Kad je kogod poijo sve
iz pladnja često je podropcom, poslidnjim zalogajom
kruva, omazo pladanj. To je sačuvano u izrekli: Ilo je
bilo dobro, ako je podrobac dobro pao.
2 Kad je rič o vrimenu i mistu u kojem se pripovida
u ovoj knjigi ne triba smetnit s uma da je u rodnoj
Bačkoj bilo raširene gladi, a nažalost tu i tamo ona se
provlači u društvu ko zmija kroz gustiš. U sićanju starije čeljadi i pripovidanja njevi pridaka zna se i o gladi
i u našem kraju. O tom je opširno piso Tomo Vereš u
knjigi Bunjevačko pitanje danas.
Od gladi, ljudima je još veći stra u kosti utiralo nasilno oduzimanje, bolje je kazat otimanje,
rane. U XX. viku to su prvo radili u odmaklom
vrimenu Prvog svickog rata tzv. rekviriranjem,
kad su tolaši (žandari) i vojnici obalizili najviše salaše i silom uzimali ranu. Drugo još veće
otimanje rane bilo je u DFJ, malo posli FNRJ, u
drugoj polovici četrdeseti godina prošlog vika u
vrime tzv. obaveze. Čim su to počeli radit narod
se časkom dositio i počo sakrivat ranu.
Sakrivanje rane u žitnu jamu – U Prvom svickom ratu, kako je rat odmico, sve je više tribalo
rane, osobito za vojsku na fronti. Dok rana nije
stigla do vojske, dosta je od nje uništeno el je
zaplinio neprijatelj, a kako je vojska često prominjivala misto di će bit, i kad se povlačila na
vrat na nos, za sobom je ostavila i ranu. Mama,
baćo i dide su mi pripovidali kako je ondašnjoj
vlasti palo na pamet da ránu za vojsku mogu
popunit ako će je rekvirirat (na silu uzet) od poljodilaca, koji su je najviše imali, odranjivali su
je. Čeljad koja su išla rekvirirat vodili su tolaši,
austro-ugarski žandarmi. Oni su dobro znali čeljad iz atara kojeg su nadzirali. Išli su zajedno s
naoružanim vojnicima i sa salaša odnosili ránu
koja se nije friško kvarila: žito, mast, slaninu,
šunke, gra, taranu, sir u kačici i sl. šta su našli.
Kad je vlast došla rekvirirat, prigledali su tavane,
podrum, špajc i sva mista di bi paori mogli sklonit ránu. Znali su za to da je i po di ko slaninu,
kačicu sa sirom i drugu ránu ukljuko u kamaru slame, el je zadio med snopove kuružne u
badnju, pa su i taka mista pritraživali. Zabadali
su dugačke i tanke gvozdene zavrvljene šipke u
kamaru slame el u badanj ne bil našli sakrivenu
ránu. Ne bi odneli sve šta su našli, al su dobrim
odvadili od onog šta su paori imali. Vrimenom
su sve češće išli rekvirirat, pa su se paori dositili
da će vlasti doskočit, privarit, ako ránu sakriju u
časkom iskopanu i udešenu žitnu jamu, a da je
ne nađu na nju su sadili badanj kuružne. Prija
neg su u jesen počeli uvlačit kuružnu, u guvnu
75
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 75
11/26/2013 7:19:36 PM
Alojzije Stantić
su na podesnom mistu iskopali i opalili jamu ko
što se to radi sa žitnom jamom. U guvnu badnjove sadivaju jedan do drugog, pa su pod jednog od nikoliko desetina sadili na žitnu jamu.
Friško se pokazalo da su žitne jame podesne
da se u nji sakrije kojekaka rana i žito za sime i
za kruv. Od roditelja sam čuo kako su i oni na
njevim salašima, kad su njim očevi bili u ratu,
iskopali žitnu jamu nalik na krušku u guvnu, ako
je bila manja u nju su sasuli el udžakovali žito
i na njeg metnili ranu, a na jamu sadili badanj
kuružne. Kad su tolaši i vojska dolazili rekvirirat, zabadavad su zabadali šipke u badnjove i
kamaru slame i sina, nisu ništa napipali od onog
šta su tražili. Za sakrivanje rane badanj je bio
podesan jel se časkom mož razvalit i opet sadit, a kako je badnjova u guvnu bilo na desetine, tolaši se nisu laćali razvaljivanja badnja el
kamare slame, a samo su čeljad sa salaša znali
pod kojim je badnjom jama. Kako su ove jame
sakrili sadivenim badnjom el kamarom slame
pod koje se s jeseni uvlače mišovi i kojekake
bube, da ne bi ili zrna u jami, onda su zaklopac
jame pokrili s dvadesetak centi sitne ječmene
plive, pune dugačke osi, kroz nju se odozgor
nisu provlačili mišovi i kojekake bube, a ni sa
strane to nisu mogli jel su zidovi jame ocigljani.
Na kraju četrdeseti godina prošlog vika, u vrime zloglasnog otkupa3, tu i tamo, a osobito na
3 Posli Drugog svickog rata, u drugoj polovici četrdeseti godina, u obnovi zemlje bio je velik manjak ráne.
Da tu pošast umanji vlast se dositilia i uvela na zlom
glasu prinudan otkup - obavezu. Svaki je poljodilac
moro ispunit odfikarenu obavezu koliko čega od ráne
mora državi pridat (ne prodat): žita, kuruza, masti,
slanine, krumpira, grava, koliko i kakog josaga i sl. Da
poljodilci ispune obavezu o tom su se zdušno starali
tzv. dobrovoljni aktivisti, koji su utiravali (otimali) obavezu. Onii su često i sami na se uzeli zadaću da će se
dičit koliko će skupit više rane od one koliko je najpre
odfikareno. Kad su bacili oko na gazdu onda njim to
nije bilo dosta što je prido rane koliko su tražili, već
su mu čak omeli tavan, ispraznili obore i staje. Kod
podikoji gazda dolazili su uveče i tukli domaćina,
najčešće starije ljude. Često je aktivistima bila obaška
slast zlostavljanje ljudi, tukli su ih, mučili i ponižavali s
omiljenim čupajem za brkove i tako prinude da ispune
više puti povećavanu obavezu, i da odadu di su sakrili
ranu. Tušta aktivista su se proslavili ko zloglasni čupači
brkova. Jednog sam vidio kad mi je ćušio didu (onda
priko sedamdeset godina) koji je pao, uvatio ga za
dugački brk i nuz didin jauk mu pomogo ustat. Bilo je
ljudi koji nisu mogli izdržat tako bolno poniženje, pa
su prikratili sebi život.
(Do drugog Svickog rata čovik koji nije puštio i nigovo dugačke brkove bio je zgledan: Kaki je to čovik
usamljenim salašima, paori su se sitili žitni jama,
kopali ji i u nji sakrivali višak rane isprid nasilni
otkupljivača i čupača brkova.
Ledenica, Ledenica u podrumu – Salašari blizo dola pa su u čistacu zimi imali leda kojeg su
često izhasnirali u podrumu za ledenicu. U drugom kraju naspram ulaza u ćoši naziđali su na
priliku 1x1x1 meter, samo malo ukopanu jamu,
da upije doli od leda otopljenu vodu. Kad bi se
do zaledio, nasikli su sikirama led4, parasničkim
kolima el soncama ga doneli na salaš i iskomadanog na podesne komade poslagali u ledenicu. Led se nije mećo na zemlju već se prvo doli
koji nema brkove. Stariji muškarci, osobito koji su bili
dospiveniji čak su se i dičili lipim nigovanim (husarskim) i na licu dobrim visoko iznad usana zavrnutim
krajovima brkova. Da njim se dlake brkova za vrime
spavanja ne izmrse, izgužvaje i nagrde izgled brkova,
tušta muškaraca su za spavanje priko brkova i oko
glave svezali skrojen štitnik brkova.) Na našeg komšiju u varoši Ivana Vereša, oca poznatog dominikanca
Tome Vereša, okomili su se aktivisti i više večeri za
redom mu dolazili u kuću, odveli u podrum da se ne
čuje jauk, tukli i čupali za brkove. Kad je bać Ivanu
dozlogrdilo, kad više nije mogo podnet mučenje,
skončo je, popio rastvorenu masnu sodu 19.08.1947.
u 60-toj godini. Ovo je samo jedan od zloglasni primera ponižavanja i mučenja ljudi u njevom domu, a
i u zatvorima s prinudnim radom. Ivan Vereš je jedan
od tušta ljudi koji su u vrime obaveze svojom voljom
skončali većinom višanjem, pa i skaknjem u kopan
bunar s vodom. Anica Stantić - Zvirova, udata Jaramazović, sića se da su na salašu pod varošom u korlatu
pod jaslama iskopali oveću jamu i u njoj odranili troje
prasica, a kad su ji ko ranjenike ugojili, potajice su ih
zaklali, a meso sakrili. U to vrime salašari su kradom
klali ranjenike, najčešće u podrumu da se napolju ne
čuje urlikanje, a uradili su ga noćom kad su aktivisti
spavali el bili na kojekakim sastancima, koji su onda
noćom bili zdravo u modi. Prisilni otkup je važio od
10. VIII. 1945. do 1. VIII. 1952. godine, potvrđen je
Uredbom o otkupu poljoprivrednih proizvoda Vlade
FNRJ iz 1947. godine. U Subatici su otkupne stanice
ukinute 5. travnja 1956.
4 Salašari koji su stali malko dalje od dola na salašu su
se mogli uvirit jel se led u dolu dobro ugojio: Pogledali
su cakla na pendžeri u čistoj sobi, u koju zimi ne lože,
i kad su se cakla skroz zaledila, kad kroz nji nisu mogli
vidit napolje, znali su da se led u dolu toliko ugojio da
čeljade po njemu mož ić. U do su poneli i malo slame
i ogrizina s kojima je potpalit vatru na kojoj će grijat
ruke. U ritu su zakoracili u zaleđen čistac što dalje od
kraja i isprid sebe i s obadvi strane velikim sikirama
zasikli dobar komad leda. Kad su ga zasikli sa tri strane
ispod njeg su provukli dvi-tri vrengije i kad su ocikli i
poslidnju stranu onda su sa nezasičenog leda za vrengije svezali jarmac, a konji su izvukli u mlaku komadetinu leda. Tako su vadili komad po komad leda.
76
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 76
11/26/2013 7:19:36 PM
Alojzije Stantić
prostrla slama, na nju red leda, pa red slame, pa
opet red leda i tako do vrva. Podiko je misto slame hasnirio uzduž poređana dva-tri reda trske.
Led su odozgor polili vodom da bude ravan.
Ledara se najviše hasnirala liti, o velikim vrućinama jel su tamo salašari ostavljali meso, naročito
kad bi štogod zaklali iz nužde el skuvali kaku
drugu ranu za više dana. Mliko, pomuženo uveče mećalo bi se na led da se do ujtru ne usiri, a
pokadgod, za kratko, i kiselna el krastavci s kiselnom da se razlade. Kad se gornji red leda otopio, izneli su napolje slamu ispod njeg i hasnirali
drugi red leda. Kako se led topio, voda se polagano slivala doli, a nju je upijala zemlja odozdol
i sa strane. Taku smo ledaru imali u didinom
salašu. Često se dešavalo da je čak do novog
leda ostalo na dnolu malo leda u podrumskoj
ledari. Po uzoru na ove, salašarske mijandžije
su, u podrumu el obaško pravili ledare. Tute su
liti razlađivali piće, a u novije vrime bečke s pivom i pivo u bocama.
Ledenica obaško – Na većim gazdalucima salašari su ledenicu (ledaru, ledenjaču) pravili obaško, bliže dolovima. Za nju su u zemlji iskopali
jamu nalik zemunici, nuz bočne zidove su na
tanko naslagali kuružne el trske. Doli su rastrli
ječmenu slamu, koja je za to najbolja (debela je
i dugačka), al ako je nije bilo, hasnirali su kaku
drugu slamu. Odozgor su ledenicu pokrivali debelim, dvovodnim trščanim krovom. U ovaku
ledenicu salazilo se sa strane gornjaka, najčešće priko basamaga koje su napravljene sve do
ukopani dračovi vrata.
Velika ledenica je bila široka prema namini. Po
ledu se išli po daščanoj stazi i livo i desno od
nje mećala rana, iskomadano meso prinudnog
klanja josaga, mliko, i koješta od njeg i sl. Kako
se led topio tako je ledenica bila sve dublja. Led
je obično trajo do jeseni, iako je bilo i takog di
je malo leda na dnolu dočekalo nov led.
Gazde koje su na veliko gojili ranjenike, odjedared zatvoren (u tovu) po nikoliko stotina svinja,
u velikim čoporima znalo se trevit da je krmče tribalo, prija reda, priklat el ko vižlu zaklat.
Meso su poslagali na led, da ga sačuvaju dok ga
ne prodadu el poidu. Ovaku je ledenicu u dračinjaku imo prija Drugog svickog rata i gazda
Nesto Kopilović - Frajto u Vojnić-Purčarovom
šoru na Verušiću, koji je, na gazdaluku, odjedared imo zatvoreni, i po pet-šest stotina ranjenika. Taku je ledinicu imo i Lazo Bešlić u majuru
na Šari, pa i druge velike gazde.
Karmić – Karmić je misto di se, priko zime čuvala rana: krumpir, čičoka, peršin, šargaripa,
poštrenjak, bundeva, kupus u glavicama, kerlaba i drugi za karmić podesan zeleniš ositan na
mraz. Karmić je izdužena jama na četri ćoše,
duboka oko podrug metera, velika kome je
kaka tribala. Kopo se na najvišem dilu avlije jer
je tamo najmanji izgled da će nadoć voda iz
zemlje. Karmić je vlažan pa je za to podesniji
za čuvanje zelja od podruma. Zelje ko što su
šargaripa, poštrenjak i peršin još bi dodatno utrpali u pisak da što duže ostane frišak tj. da što
sporije vene. Poređali su red zelja, na njeg nasuli piska, pa opet zelje i tako redom. Iznutra, nuz
bočne zidove karmića naslagana je kuružna el
trska koja je spričavala trunjenje zemlje. Odozgor je karmić pokriven dračovim okrugljačama
na koje je poslagana trska el kuružna, a onda
je sve to još pokriveno zemljom. U karmić su
salašari silazili samo s jednog kraja, uz pomoć
mali listava. Nuz zelje, u karmićima su vinogradari čuvali i jabuke. Ruzmarinke, u ono vrime
najviše odranjivane i cinjene zimske jabuke u
ovom kraju. Podiko je te jabuke zavalio u pisak,
pokrio slamom i odozgor zasuo s još 30-ak centi piska. Pisak se ne mrzne ni po ciči zimi, pa su
jabuke u pisku ostale zdrave.
Žitna jama – Otkad se u Starom viku u velikim
žitnicama Mezopotamije i oko Nila, a posli i u
drugima žitnicama, narod bavio odranjivanjem
žita, morali su se nastarat di će ga i kako sačuvat, barem do novog roda. Izjesapili su da to
mora bit tako misto di neće prodrit vlaga, tice,
bube i kojekaka druga živina koja bi rado ila
zrna žita. Koliko se za sad zna, uvirili su da je
onda za to bila najpodesnija jama. Da se žito
u jami ne ovlaži, nju su iznutra opalili, zidove i
zemlju doli ocigljali i na suncu dobro isušili, da
se žito ne bi ostilo na pojaminu. U ovako uređenu jamu nije mogla prodrit vlaga, a ni mišovi,
bube i kojekaki štetnici. Ovo je važno i rad tog
jel tušta buba, med njima najviše one koje se
rane noćom, slabo vidi, al zato zdravo obo oste
sagu rane.
77
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 77
11/26/2013 7:19:36 PM
Alojzije Stantić
Žitne jame do sad su toliko nji spominjali i pomalo pisali, a tušta je još nas živi koji su ji kadgod i vidili i o njima pripovidaje, al u novije vrime neupućenima još niko nije pokazo kako su
one izgledale. Posli Drugog svickog rata ove
jame su počeli zavaljivat, pa su oko sridine druge polovice prošlog vika skoro nestale, zavalili
su ji, el su zaboravili na nji. Još uvik tu i tamo
ljudi upačivaje prstom po ulegnutoj zemlji, na
ledini i bliže salašu, pa i prid kućom na sokaku
naselja, di se nazire misto di su bile take jame.
Mi smo našu žitnu jamu na salašu zavalili na kraju četrdeseti godina XX. vika.
Iako su poljodilci u našem ataru već u drugoj
polovici XIX. vika počeli pravit salaše s jakom
tavanicom podesnom i za čuvanje žita, veće
gazde su pravili obaško i magacine, za žito i kojekaku ranu za josag, al ni na žitne jame nisu
zaboravili. Bilo je godina kad je žito rodilo više
neg koliko su šacovali, a i gazde s tušta zemlje
kojima žito nije stalo na tavan, a da ga ne prodaje navrat - nanos, kad je ono obično najjeptinije,
za čuvanje suvišnog žita iskopali su žitne jame.
Da su u našem kraju žitne jame hasnirali i ranije
mr. Valerija Besedeš je u svojim istraživanjima
opisala čuvanje žita u žitnoj jami. U potkripi te
tvrdnje poziva se i na pisce Gašpara Ulmera
i Vasu Stajića. Po njima su prid kraj XIX. vika,
kad su počeli odranjivat žito na većim njivama,
polagano pristali hasnirat žitne jame (Beszédes, V.1995.:30-36). Došo sam do dokaza da
su zemljodilci u subatičkom ataru do Drugog
svickog rata hasnirali žitne jame (v. naslov Otkrivene žitne jame u ovom tekstu.
Kopanje jame – Najpodesnije misto za žitnu
jamu bilo je na gredi avlije, a u naseljima prid
kućom na širokom sokaku. S ti mista voda se
slivala naniže, a i čeljadima iz salaša el iz kuće
jama je uvik bila prid očima. Veće jame su kopali na bešung (konus), a vrimenom velike iznutra nalik na krušku. Otvor jame je uvik bio uzak,
najviše oko jednog metera, baš toliki da se u nju
čovik mož spuštit rad nagrćanja u viku i izvlačenja žita. Taki otvor se pravio uzak jel se mož
najjeptinije, al i najbrže pokrit i sačuvat žito od
spoljne vlage. Na oko jedan metar dubine od
otvora, jama se širila, najčešće na oblik kruške.
Da se zemlja ne bi odranjala i padala na žito, vrv
jame je obziđan s nikoliko redi cigalja. Jama se
kopala duboko najmanje dva metera al i do pet
meteri duboko. Promir jame u dnolu bio je od
3 do 4 meteri.
Iskopana i na ravno udešena jama, danima se
opaljivala jakom vatrom. Najčešće se ložila slama, dračove grane, trunje od osmucane trske,
osušeni listovi i namotane puzavice oko trske.
Vatra se ložila dok se zemlja nije ocigljala, a gar
se izvlačila posli, kad se zemlja oladila. Ovako
obrađena jama iznutra bila je suva, al se danima, na suncu kanikule, morala luftirat da bi se iz
nje istisnila saga paljevine.
Više godina hasnirane žitne jame po di ko je
odozgor pokrio trščanim krovom. Žitna jama
se pokrivala tanjim dračovim okrugljačama, po
kojima se prostirala trska el kuružna na koju je
još nabacana zemlja da žito ne prokisne i da
se ne ovlaži. Žitna jama se kopala u više veličina, od najmanje u koju bi stalo desetak meteri
žita do onih veliki u koje je stalo dva-tri vagona
žita. Jame su kopali bunardžije, al i sami salašari, kako je ko znao pa je zato bilo svakaki žitni
jama.
Lancoši i zemljodilci s manje zemlje, koji su njive radili od kuće, žitne jame su iskopali u avliji
kuće na selu el varoši. Taki su bili lancoši ko napriliku iz Bajmaka, Šandora, Čantavira u subatičkom ataru i Čavolja, Sentivana i dr. (Csávoly,
Szentiván – sela danas u Madžarskoj), pa i drugi naselja. Onda su sokaci bili zdravo široki, zemljodilci koji su radili ko male gazde, žitne jame
bi kopali prid kućom. Žito je u jami na sokaku
bilo na cigurnom, jel jamu vide kroz pendžer
ukućani i komšije, vaške časkom oste ako se kogod tute moto, a i nikad se ne zna kad će kogod
naić sokakom. Sve je to odvraćalo lopove od
nakane da zagrabe u žitnu jamu.
Na tušta žitni jama u avlijama naselja, podsića
nas u našoj varoši uputa koju je 11. srpnja 1820.
godine dao kraljevski komesar Ferenc Skulteti
Komisiji za uređenje grada, da kopanjom jame
ne ugroze temelj komšinske zgrade, pa je u tački 6 naredio: Bunari i jame za smištaj žitarica moraju bit udaljeni najmanje 2 fata od komšinskog
placa. Žitne jame u avlijama i na sokaku kopali
78
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 78
11/26/2013 7:19:36 PM
Alojzije Stantić
su samo onda ako je to misto bilo više i da se
otaleg voda sliva niže.
Kopanje jame nalik na krušku – Dokazano je
da su se žitne jame, prema dnu širile i tako udesile da nalikuju na krušku. Najvažnije je da je
otvor bio moguće najuži, baš toliki da se kroz
njeg čeljade komotno spušti i izađe napolje. Što
je otvor uži manje je pridoranje vlage u jamu.
Žito se iz jame odjedared sa istog mista vadilo
vikama el kablovima i oma se, priko makare u
vikama izmirilo. Ako bi jama bila široka makaru bi s mista na misto tribali primišćat, a to bi
usporavalo vađenje žita. Široka jama bi se prija dodnolila, žito se sporije nagrćalo, a sa širokog dnola nagrabilo bi se i više trunja koje bi se
onda moralo vijlacom obaško čistit.
Istresanje žita u jamu – U žitnu jamu istresalo bi se žito tek kad bi se prosušilo i kad mu
je vlaga spala na oko 13%. Bilo koju žitaricu
da su istresali u jamu s njom su je uvik napunili, istisli ajer, s njim i vlagu da se sasuta žitarica
ne uplisnivi. Kad se jama napunila, otvor bi se
pokrio zaklopcom, priko njeg s nikoliko prazni
džakova el ponjavom. Odozgor bi se na dosta
debelo nagrnila zemlja, da se otvor ne pokvasi.
Pridnost ostavljanja žita u jami naspram tavana
je što ga u jami mož istresat visoko koliko je duboka jama, a rasuto žito na tavanu ne mož se
ni blizo toliko uzrpat ko u žitnoj jami, zato na
tavan stane dobrim manje žita neg u jamu, med
kojima je bilo i taki u koje je stalo i 3-4 vagona
žita. (O udešavanju i čuvanju žitarica u jami v.
Beszédes,V.1991.:142.)
Vađenje žita iz jame – Vađenje žita iz jame
imalo je svoj red kako to uradit. Najpreg bi se
odgrnila zemlja, sklonio pokrov i namistila bunardžijska makara el hajto na koraćama. Ako je
otvor bio veći koraće bi se obisile o makaru čije
su tri noge dobrim dalje od ruba jame pa nema
bojazni da će se jama odozgor odronit. Ako se
izvađeno žito oma mirilo, onda se, na dva kraja
lanca, namotana na valjak hajtova, svezala po
jedna vika s kojom se mirilo žito. Ako se nije
tilo oma mirit, onda su se svezala, umisto vike,
dva drvena bunarska kabla. Čovik bi se spuštio
u jamu i nagrnio žito u sud. Žito je izvlačilo hajtovom kojeg su okrećala dva čovika, da njim je
lakše okrećat, al i da se jednom hajto slučajno
ne izmakne i da vika el kabo sa žitom u jami ne
padne na čovika u jami. Izvučeno žito salivalo
se u veći plitak kovčeg, a iz njeg se nagrćalo u
džakove. Žito s dnola koje je bilo izmišano s natrunjenom zemljom obaško se istresalo i čistilo
na ručnoj vijarici. Na kraju, jama bi se omela
tako da u njoj ne ostane ni jedno zrno. Brižni
domaćin bi i praznu jamu natkrilio da je vitar
ne napuni trunjem i da bude spremna za novo
opaljivanje vatrom i novo žito. Žito iz jame, služilo je za prodaju, pa ako bi ostalo neprodato
malo žita, nije se više čuvalo u jami. Sasulo bi se
u ambar, a jama bi se očistila. Održavanje jame
bilo je važno zbog kvalitete žita i lakše prodaje.
Kupac, prija no što bi kupio žito, prvo bi onjušio
zrna na dlanu. Kod veće kupovine, za svaki slučaj obavila bi se i probna meljava, a to časkom
mož obavit žrvnjom, pa bi se kupovina obavila
samo onda ako se žito tj. brašno nije ositilo na
pojaminu. Ako se saga osti u brašnu, ostit će se
i u tistu i u kruvu.
Otkrivene žitne jame – Ko se bavi istraživanjom prošlog vrimena obaško je zadovoljan,
čak srićan, kad uspije pronać štogod od starine
koja se spominje samo u pismenima el je sačuvana u pripovidanju. Rič je o žitnoj jami koju ko
spremište spominju podikoja čeljad koja su je
vidila, a kad nje više ne bude, sićanje na nji ostaće sačuvano samo u pismenima. To smo osobno doživili kad su slučajno otkrivene dvi dobro
očuvane žitne jame u nadomak naše varoši.
Dvi žitne jame ko da su juče iskopane, dobro sačuvane, otkrivene su na treći dan Božića 2002.
godine, nuz nogometno igralište u Tavankutu.
Tog dana su radnici velikim bagerom točkašom,
teškim oko četrdeset i pet meteri, ravnali pisak,
a kad je bagerista odgrnio osamdesetak centi
piska, naišo je na dvi omanje i duboke jame.
Pozvali su me da ji vidim. Uvirio sam se da su to
žitne jame, jel su bile nalik onima na našem salašu. Obadve jame su pribložno jednako velike.
Otvor širok osamdeset centi obziđan je s dva
reda cigalja. Spušta se na niže jedan meter, otkaleg se širi jama na bešung, nalik na krušku, u
dubinu oko četri metera, a u dnolu je isto toliko
široka. Spuštili smo se doli u nji i uvirili se da su
iznutra opaljene. Još i danas je dobro očuvana
garež na zidovima, iako ji je za više od po vika
79
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 79
11/26/2013 7:19:36 PM
Alojzije Stantić
vlaga vlažila. U svaku od ovi jama je moglo stat
oko dva i po vagona žita(rica.)
Jame su kopane naspram doljače na gredi visokoj oko tri metera. Jedna od druge su daleko
oko pet meteri, blizo su kadgodašnje volarice
i dobro se vide iz čeljackog salaša, na kadgodašnjem gazdaluku Grge Skenderovića - Neke.
Po svidočenju Antuna, Grginog brata od strica
(rođ. 1916.), koji zna iz pripovidanja da su ove
jame iskopane bliže kraju XIX. vika, u vrime
gazdovanja Kaze (Kazimira) Skenderovića Neke (rođ. 1835.). Posli njeg su ih hasnirali Pere,
Nestika i naposlitku spominut Grgo. Jame su
zapuštane posli konfiskacije gazdaluka 1947.
godine, a pisak fićkavac ji je zavijo i sačuvo do
danas5. Srića u nesrići je što je taj dio gazdaluka pripo vojski, koja je na mistu kadgodašnje
volarice saziđala novu košaru, ranu za konje
su držali na tavanu, a žitne jame njim nisu tribale, zapuštali su ji jel se nisu bavili ratarstvom.
Vojska, pogranična straža, nije hasnirala taj dio
avlije pa je vitar nano hamade meter fićkavca
koji je pokrio žitne jame. Čudno je da se jame
nisu odronile prilikom ravnanja zemlje iako je
priko nji više puti prišo bager. Ovo se mož pripisat njevom izgledu da su iskopane na bešung
i da su njim zidovi vatrom ocigljani. Čini se da
je te jame iskopo bunardžija, jel su majstori tog
posla jame kopali savršeno okrugle, ko da su
cirklom mirene i pod visak usprste.
Ovo otkriće smo prijavili Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Subatici, a sadašnji gazda je
obećo da će se nastarat da jame obnovi i saču5 Pisak fićkavac, el vijavac, se prema našoj varoši
počo širit sa severa. Ko i u tolikim drugim prilikama
di je čovik umišo prste u prikrajanje krajolika, često je
napravio ištetu. Kako su iskorenjivali šume u ovom diliu
Bačke, sa severa sve bliže našoj varoši, tako se širio i
fićkavac. Kad su uvidili da će jednog dana fićkavac
zasut i samu varoš, počeli su sadit šume da zaustave
širenje fićkavca na crnjevinu. Koliko vitar mož nanet
fićkavca jedan od dokaza su i otkrivene zatrpane
žitne jame u Tavankutu, na salašu Grge Skenderović
– Neke. Posli konfiskacije 1947. na njegovom salašu
se namistila vojska koja je čuvala granice. Saziđali su
novu košaru i konje ranili vojiničkom ranom za konje.
Više njim nije tribala toliko velika avlija za guvno za
piću, već samo za slamu za nastor. Žitne jame su bile
malo dalje od guvna, pa su na nji vrimenom zaboravili. Od 1947. do 2002. vitar je u selu na tom mistu nano
fićkavca oko 80 cm. Po tom mož kontat šta je sve u
našoj pa i u drugim ravnima zatrpo vitar.
va od daljeg propadanja. Kad se završi obrada
zemlje, na ulaz će metnit bunardžijske koraće s
dvi o hajto na lanac obišene vike, da ocele znatiželjni gledači mogu vidit izgled žitne jame koji
je u našem ataru bilo zdravo tušta. (Od onda do
danas [kraj 2013.] osim pripovidanja na očuvanju ovi jama ništa nije urađeno. Naprotiv, one
polagano propadaju. Prim. A.S.). Otkrivene
jame su velika etnološka vridnost, izvorne su i
tako očuvane da bi se i danas mogle hasnirat.
Tribalo bi ji samo opalit vatrom i u nji istrest žito.
U jamama su čuvali, istina riđe, i druge žitarice:
ječam, zob, a od etnologa sam čuo da je davno
i jednom pismenu proštio da su kod kopanja
temelja Kerske crkve (crkva sv. Rok) naišli na
jamu u kojoj je bila dobro sačuvana proja.
O drugim žitnim jamama – Od toliki ljudi s
kojima sam pripovido o žitnim jamama vridno
je i sićanje Geze Mačkovića Jordana (1924.) iz
velikog čikerijanskog šora. On se sića da je u
tridesetim godinama XX. vika žitne jame imo i
hasniro i njegov komšija iz šora, Bolto Mačković Čikura, na gazdaluku od oko 200 lanaca zemlje, u salašu priko puta zavitnog križa. Taj šor
salaša otego se nuz šumu, na gredi s raspuzanim njivama prema Bajskom putu. Bolto i sinovi
Pilip (Filip) i Antun imali su u salašu na gredi dvi
velike žitne jame u koje su nasuli žito kad njim
sve nije stalo na tavan. Žito su u jami držalii do
prolića, kad su ga obično prodavali. Geza je
gledo kad su vadili žito iz jame i kako je džakovanje išlo friško: jedan čovik u jami časkom je
u viku nagrnio žito, a dvojca su okrećala hajto
makare i izvučeno žito sasuli u oveći kovčeg, iz
kojeg su ga nadničari udžakovali. Kako su radili
s dvi vike, jednu su punili, a za to vrime drugu
praznili, pa se poso friško odvađo. Kaslom ovršeno žito je imalo zdravo mali postotak loma
i nečistoće, zato onda kad su prodali žito lom
zrna i kojekako trunje nisu odbijali od težine,
nisu mu smanjivali cinu, većinom su trgovali telkel6 (viđeno-kupljeno).
6 Kadgod su velike gazde žito obično prodavali na kvalitru, pa su količinu žita utvrdili izbrojanim istresenim vikama. Bliže tridesetim godinama prošlog vika veliki mlinari,
ko što je bio Svoboda u Bajmaku, koji je imo više mlinova s magacinima u okolici i silosima u Bajmaku, od gazda
su primali žito na čuvanje. Gazda je sa žitom raspolago
po volji, a obično ga prodo mlinaru kad su mu tribali
novci el kad mu se učinilo da mu je najpovoljnija cina.
80
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 80
11/26/2013 7:19:36 PM
Alojzije Stantić
Šandorski poljodilci njive su radili od kuće. U
širokim sokacima su njim avlije bile toliko velike
da su u njima imali guvno, a u avliju njim je sa
sokaka ulazila mašina vrć i u u po di kojoj čak
se mogla u njoj okrenit. Taka velika avlija je i u
kući Paje Đurasevića u Šandoru, u sokaku, danas, Vojislava Ilića broj 11, di su još do sridine
pedeseti godina prošlog vika imali guvno i vrli
žito. U toj kući bile su četri žitne jame. Jednu
su otkopali kad su ziđali kuću, druga je bila u
avliji prid kućom, a treću koja je bila nuz ogradu
kod sokaka, provalila je plava kiša 2005. godine. Uvirio sam se da je, ova sačuvana u avliji,
po izgledu nalik onim žitnim jamama koje sam
dotleg viđo. Da je novaca, ova bi se jama mogla otkopat i sačuvat od zaborava. Al i ona, ko i
tolike druge, zauvik će bit zatrpane. Tu će sudbinu doživit i žitna jama koja se nalazi ispod Naćvina, na kadgodašnjem imanju Karolja Biroa
(Biró Kàroly), jedno vrime purgermajstora Subatice, a pronađena je u proliće 2006. godine
kod oranja traktorom. Njiva je ispod sela, kod
dila Čerepeš, priko puta kadgodašnjeg Kuleševićevog salaša. I ova je jama iskopana nalik na
krušku, ko i žitne jame na spominjanom Skenderović – Nekinom salašu u Tavankutu.
Od dr. Miše Mandića dozno sam da su i njemu u Madžarskoj Čavoljčani pokazali nikoliko
sačuvani žitni jama, koje su odozgor pokrili da
ne propadnu. I u tom selu su poljodilci jame kopali i na širokom sokaku prid kućom (ul. Arany
János i dr.). Spominjo je i žitne jame koje su bile
na sokaku u Gornjem Svetom Ivanu (Felsőszentiván).
Seoske ulične, obgorene i ocigljane žitne jame
s uskim otvorom, a ispod njeg proširene, spominje i V. Besedeš u Kelebiji, Ludašu, Martonošu, Staroj Moravici, Senti i Temerinu. Bilo je žitni
jama u koje je stalo i 3-4 vagona žita. (Beszédes, V.1991.:51).
U Subotičkoj Danici za 1900. godinu objavljen
je članak Tune Dulić Čvarkov u kojem se spominje da je did Tune umro 1899. godine dana
petog miseca kolovoza, i da su njegovu smrt
objavile sve novine jer je naš did Tune najbogatiji Bunjevac bio od sadašnji Bunjevaca. Ostavio
je iza sebe svojim unucima okolo 1000 lanaca
subatičke zemlje i okolo 130 hiljada forinti čistog
novca, osim tog silne hrane u žitnim jamama i
magazinima i silne sermaje ... Po tom kako su
kadgod ratari skontali kako sačuvat rod žita
onda se čini da su žitne jame najstariji visnici
pravljenja silosa, danas najpouzdanija skladišta
za žitarice.
Spremišta za ljucku i živinsku ranu. Tavan salaša – Na najpre pravljenim salašima tavanica
je bila tanka i dosta slaba, tesane grede 10x12
centi, pa i tanje. Slime je najčešće bila dračova
okrugljača. Grede su pokrili lecama s razmakom jedne za širinu lece od druge, priko nji rastrli trsku s podlanice i na nju razmazali blato
brez plive, debljine desetak centi. Koliko njim je
onda rodilo žita smistili su el u žitne jame, a posli vrimenom i na tavan, čija je tavanica mogla
izdržat teret od nikoliko meteri. Take tavanice
i slime su se vrimenom pod ne malim teretom
uvili7, pa kad su počeli odranjivat žito na većim
njivama, za čuvanje više roda morali su napravit
jaču tavanicu, a zato i nov veći salaš. Kad su počeli nestajat atovi i ratari radit veće njive, za veći
rod žita, ječma i zobi počeli su pravit jače tavanice na čeljackom salašu i stajama. Da udovolji
novom zahtivu napravili su toliko jaku tavanicu
koja je mogla izdržat sebe i teret žita kojeg će
istresat na nju. Tako jaka tavanica počivala je na
jakoj osnovi, s tesanim slimenom koje će podnosit zahtivan teret, a njeg su ko i pilane grede
kake mu pasiraje, napravili iz drvesla četinarski
šuma iz Erdelja. Onda su na tavanima držali žito
za sime, za meljavu cile godine, a suvišno su
prodavali kad mu je najpovoljnija cina, el kad
su gazdi tribali novci.
Ispod trščanog krova, na tavanu, salašari su rasuli i uzrpali žito, a kojekaku ranu su lakše držali
na oku, nisu stripili od vlage nit da će u njeg navijat snig el vitar nabit kišu. Od tog su bili ocigurani trščanom krovinom. Blizo vrata, na tavanu,
stojo je velik drven kovčeg sa zaklopcom, podiljen na manji dio za čisto i veći dio za krušno
brašno. U većim gazdalucima di je za astalom
odjedared bilo dvadesetak i više čeljadi reduše
su liti napravile po dvisto-tristo kila tarane koju
su držali rastrtu na tavanici. Sa strane, blizo strije, poređane su prazne boce od paradičke i
7 Dračovo drvo u slimenu ima osobinu da se na bočni pritisak uvija i zato drač nije podesan za slime. To drvo velk
pritidak podnosi sa čela, uzduž, kad se hasnira za stup.
81
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 81
11/26/2013 7:19:36 PM
Alojzije Stantić
dunca, prazni ćupovi i ćupice, i kojekake stvari
koje se ritko hasniraje. Na tavanu je bilo misto
i za velike gvozdene sude (lonce, laboške, vajlinge) koji se hasniraju u disnotoru, za bakrač
koji se hasnira samo za kuvanje pekmeza i paradičke i drugi sudi koji se ritko hasniraje. Tu se
držalo i vojničko sedlo8.
Ako je krov salaša bio na dvi vode na tavanu
naspram tavanski vrata, salašari su lecama prigradili misto u koje su na vrljikama višali šunke,
divenice, slaninu, a u kesama: gra, taranu, mak,
sušeno voće za kompot i kuruzni kvas za kruv,
orase u lupinjama i drugo koješta. To je promajno misto, tamo ne uleću muve zagađivat upušenju ranu, osobito šunke. Ulazna vrata tavana
su se zaključavala, a na dolnjem dilu vrata bila
je usičena jamu da se kroz nju mogu provlačit
mačke i vaćat mišove. Bilo je salaša u prilazu
XIX. u XX. vik, koji su napravljeni s kujnom na
kraju ambetuša, nuz čeljacku sobu okrenitu na
zaod, a na drugom kraju ambetuša, nuz čistu
sobu su napravili komaru kroz koju se išlo na
tavan. Ovaki oblik tavana bio je nezgodan jel su
na njeg s teretom gori-doli išli zaobalazno kroz
komaru. Pridnost ovakog tavana bila je da se na
njeg spolja nisu mogli uvuć lopovi, a na tavanu
su držali upušen smok pod trščanom krovinom.
Podrum s ledenicom el brez ledenice – Salašari su podrum iskopali ispod salaša el obaško, blizo salaša. U obadvi prilike žutu zemlju iz jame
izhasnirali su za nabijanje zidova. Podrumsku
jamu blizo salaša su obziđali, zasvodili jamu i
ulaz iznad basamaga, odozgor na svodove nagrnili zemlje na debelo najmanje po metera.
Iznad ulazni vrata i basamaga napravili su kosi
krov na jednu vodu kojeg su pokrili trskom, vrimenom cripom.
Često su u salašima na dva zida podrumska vrata namišćena na spoljnji zid. U njeg su salazili
iz avlije9. Ovaki podrum imo je manu da je u
8 U jugoslaviji je tušta slašara vojsku odslužilo u
konjici (konjičkoj jedinici). Onda su vojnici s vrimena
na vrime pozivani u rezervu na vojnu obuku. Za tu
priliku su u kasarnu odjašili na sopstvenom konju i na
kožnom vojničkom sedlu, sa unkašom i bisagama, a
za se uniformu dobili u kasarni.
9 Taki je podrum bio i u starovinskom didinom salašu,
napravljenom početkom druge polovice XIX. vika.
U njeg smo išli doli na 13 basamaga. Od ulaza na
odaji s onu stranu spoljnjeg zida imo guru koju
je pravio svod iznad basamaga, koja je smetala
kod razmištaja butora. Druga velika mana mu
je bila što se je ulaz u podrum bio spolja, pa se
moralo izlazit i po rđavom vrimenu da se dođe
do podruma. Da se retosilje ovi mana, salašari
su skontali i podrum napravili da se u njeg ulazi iz jedne od ćoša u ograđenom i osobito u
zatvorenom ambetušu salaša na tri zida. Za podrum iz ambetuša vrata su napravljena od fosni,
a zatvarala su se u ravni s podom. Kad je tribalo
sać u podrum, vrata su se otvorila i zakopčala
na poprični zid da se mož nesmetano zakoracit
na basamage. U ovako namišćen podrum moglo se salazit brez muke i po rđavom vrimenu, a
nije bilo ni gure koja se vidila iz sobe. Salašarski
podrum je dubok osam-deset basamaga (blizo
dva metera), a najčešći je u mirama: širok za širinu svoda, oko 3 m., dugačak oko 4 m. spram
tog koliki triba gazdaluku. Podrum je salašarima
najpre služio za burad s vinom, a često su u njemu namistili i roljku za košulje. Po policama sa
strane na zidu el na basamagama nuz zid držala
se kojekaka rana, al nikako s jakom sagom da je
vino ne bi upilo. U podikojim salašima pod dolom, na drugoj strani od vrata bila je ledenica.
Ambar – Ambar je služio kao spremište za žito
i druge žitarice. Pravio se obično na dračovom
postolju, često su većem ambaru stranice na
bondruk (drveni ram) iznutra opleten vrbinim
prućem, iznutra umazon krečom, kojeg su obnavljali svake el svake druge godine. Ambari su
se pravili i na sonicima (dio sonca koji se kliže
po snigu, zemlji, blatu), a provali se na vašaru
i otaleg dovukli na salaš el varošku avliju. Taki
ambar su po volji primišćali s mista na drugo
misto. Bilo je i taki gazda da su imali po nikoliko
ambara na sonicima. Hasniranje ambara na sonicima, u više mista Bačke, pa i u našem ataru
spominje i etnologinja Valerija Besedeš (Beszédes, V.1991.:61-62.)
bočnom zidu bile su namišćene dvi police na kojima
su držali koješta ostavljeno u manjim bocama (dunc,
pekmez, paradička...), a nuz zid smo na basamagama
držali ranu u loncima i laboškama. Sićam se da smo
lonac s kiselnom držali na šestoj-sedmoj basamagi, tamo je bila najbolje razlađena. Doli je upravo
naspram basamaga bila namišćena roljka za košulje, a
s live strane su na okrugljačama bila poređana burad
s vinom. U livoj ćoši na drugoj strani od vrata bila je
iskopana jama za led, a nad njom je bio iziđan otvor
oko 25 x 25 centi i bio je za luftiranje.
82
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 82
11/26/2013 7:19:37 PM
Alojzije Stantić
Ambar je bio pokriven dvovodnim trščanim
krovom, a po di ko ga je pokrio i šindrom (lečicana crnog bora), kojom su se pokrivale i zgrade do trideseti godina prošlog vika. Šindrom je
bila pokrivena i košara u našoj kući u Subatici,
a zaminili smo je cripom oko 1946-4710. Široka
strija ambara je natkrila pleter da ne kisne, a s
pridnje strane el odastrag, di su ulazna vrataca,
napravljena je nadstrijica na dvi vode da kiša i
snig ne nabijaju u vrataca. U ambar se istresalo rasuto zrno žitarica, a najčešće se hasniro za
udžakovano žito, ječam, mrvljene kuruze, mekinje, prikrupu i dr. Većini lancoša ambar je bio
dosta da žito i svu ranu za josag držidu u njemu, a u čardaku su držali klipove kuruza.
Ambari su svudan bili približno jednako veliki
oko 2 x 4 m široki, a visoki oko 1,80 m. U njeg
je moglo stat oko dvadesetak meteri kojekaki
žitarica u džakovima. Otkaleg se lakše natovarilo na kola kad se nosilo na meljavu. Kako se
ambar pokazo ko vrlo podesan za držanje manje, al više fele žitarica, počeli su pogotovu na
većim gazdalucima pravit i veće ambare11. Ovi,
veći ambari napravljeni su na tri-četri basamage koje su bile od široki jaki i najčešće dračovi
dasaka, a spoljni okvir ograđen je nutovanim
fosnama od (h)rasta el brista. Ulaz u taki ambar
bio je na sridi pridnje strane, a iznutra se mogo,
ako je zatribalo, prigradit daskama na dva-tri velika dila. Dno mu je bilo od nutovani, najčešće
dračovi fosni. U ovaki ambar moglo se sasut i
do dva vagona žita najvećim dilom udžakovanog, s džakovima usprsto poređanim jedan na
drugog12.
10 Šindru su donosili iz Bosne di su je pravili i uveliko
hasnirali za pokrov zgrada. To su borove nutovane
užlibljene daščice dugačke 48-50 cm, široke 6-10 cm,
debele konično od 12 na 2 mm. Šindru su prikivali na
lece zakovane za rogove. Po njima se kiša slivala, friško
su se osušile, a drvo četinara (osobito crni bor) je bogat
smolom pa zato ne puca i dok u njemu traje smola
dotleg i ne upija vlagu. Vrimenom se na nju odozgor
navaćala mahovina, pa je taki krov trajo oko pedesetak
godina. Šindra je jeptina, al je skupo njezino prikivanje
za lece. I u našoj varoši je bilo dosta kuća pokriveni
šindrom, od koji su poslidnje zaminjene cripom posli
Drugog svickog rata. Šindra je bila tako prikivana da je
jednom trećinom prikrivala drugu, rad tog je tavan bio
dobro sačuvan od nabijanja kiše i vijavice sniga. Tavan
je zimi bio ladan, a liti vruć.
11 Ovaki ambar su pravili veće gazde, na salašu Jose Ivkovića u Maloj Bosni, Toše Vojnić Hajduka na Verušiću i dr.
12 Taka je tri ambara na svom gazdaluku u Hrvatskom
Po ugledu na ovake ambare, vrimenom su, posli Prvog svickog rata, velike gazde počeli pravit
magazine za žito i zrnatu ranu. Posli vršidbe u
nji su istresali žito, a ne na tavan, kako su dotleg
radili. Da sve bude na svom mistu, i u ovećem
ambaru je bila mlinarska kašika za nagrćanje
žita el kuruza u džak, metla i lopata, a i na jednom mistu složeni nikoliko džakova za zrno.
Ambar je uvik bio blizo kokošinjca, desetak meteri daleko od ulaza u salaš. Smišljeno je tamo
namišćen, da nezvanog oste vaške i uzbune čeljad ako u njemu vršlja. Ambara je bilo više feli i
za više namina, a njev izgled i koliki će bit bili su
naspram gospodarske moći salašara i vrimena
kad su napravljeni. Vrimenom su veliki ambari
prirasli u magazine kaki je bilo kod veliki gazda,
a bili su saziđani od cigalja i s tavanom, pa su na
jednom mistu držali svu ranu.
Spremišta rane i stelje za živinu. Magazin – U
velikim gazdalucima u XX. viku, a osobito posli
Prvog svickog rata, počeli su se pravit magazini (magaze), obaške zgrade od cigalja. Iznutra
su bili prigraditi s jakom tavanicom od fosni na
dva tavana. Tavanica je potpačena na jakim
drvenim stupovima natkriljenim fosnama koje
Majuru napravio i Tošo Vojnić Hajduk, a hasniro ga i
njegov sin Lacko i dica sve do sridine XX. vika. Žito i
zrnatu ranu držo je na tavanu salaša, a da ne moraje
često ić na tavan, ranu za nikoliko dana imali su u
ambaru. U njemu su držali i žito za sime, al i za kruv
za nikoliko miseci. Vojnić Hajdukovi su ambar napravili na ukopanim dračovim stupovima, od zemlje ga
izdigli na oko po metera. U ramu od dračovi greda
uglavili su dračove stupove, a prigradili ga nutovanim
fosnama. Od otesani jelovi rogova krov su pokrili
šindrom, a dno od okrajčeni dračovi fosni koje su
med sobom sastavili usičenim nutom, nalik na slovo
«L». U ambar su ulazili na daščana uska i visoka vrata
nalik onima na čardaku. Po sridini su mogli ostavit par
džakova žita el kuruza, tamo su metnili mrvljačicu i
na njoj mrvili kuruze, koliko njim je tribalo za nikoliko
dana. S obadvi strane imali su po dvi prigrade za zrnastu ranu. U prigradi su držali žito, mrvljene kuruze,
ječam i zob. Ambar je bio oko 4 x 2 x 2 metera. Ranu
su u njeg mogli nasut do vrva, jel su pridnju ogradu
kad je tribalo napravit višlje onda su umećali, a spuštali je vađenjem dasaka iz usika okrajčeni stupova
12 x 12 centi. Prigradne daske napravili su od dračovi
fosni široki oko trideset centi. Tošin unuk, Lazo Vojnić
Hajduk, sića se kad su rasprcali ambar, da su na jednoj unutrašnjoj daski našli usičeno ime Tošo Vojnić
Hajduk (1920.) Stupovi su bili zdravo tvrdi, vrimenom
toliko isušeni da ji nisu mogli pilat već su ga sikli velikim fleksom, a tvrdo dračovo drvo je varničilo.
83
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 83
11/26/2013 7:19:37 PM
Alojzije Stantić
mogu izdržat velik teret. Na tavan se išlo po širokim daščanim listvama iz prizemlja. Na više
misti u tavanici bile su jame na četri ćoše. Kroz
ove jame, daščanim livkom odozgor na doli lopatom su se gurale žitarice u oveći kovčeg iz
kojeg se posle džakovalo, a ima i kad se oma
spuštalo u džak. Unutrašnji prostor bio je podiljen na više prigrada kako se više feli žitarica
ne bi mišale. Prigrade su se mogle podešavat i s
njima se misto smanjivalo el povećavalo kad su
vadili el umećali daske u usike usprsto postavljeni stupova.
U prizemlju magaze držala se mašina mrvljačica, (unovije vrime i mala motorna krupara), vrljika s džakovima, ali i metle, drvene lopate, mlinarska lopata za džakovanje i košarovi za donošenje klipova iz čardaka. Obaško, u ćoši bila je
oveću rpa prikrupe, mekinja, ječma i zobi. Tako
je sva rana za živinu, samlivena el prikrupljena,
bila na jednom mistu. Vrata magazina uveče su
se zaključavala popričnom ćuskijom, a na tušta
mista, blizu magazina bila je bunja di je uveče
svezivan ker. Na vratima, doli bila je izbušita
okrugla jama da bi se kroz nju mogla provuć
mačka. Na zidovima su bile budže za luftiranje,
a da golubovi i druge tice ne bi ulitale u magazin, budže su uzduž bile na usko prigradite
sičenicom ciglje el mrižom od drota pa unutra
nije mogo uletit čak ni vrebac.
Čardak i daščara – Kad su se zemljodilci latili
radit veće njive, počeli su odranjivat i više josaga, kojem je tribalo ocigurat dosta rane od žitarica, najviše kuruza. U to vrime kuruz se brao s
visokom vlagom, dobrim višom od 25%. Kuruz
se počo brat oko sridine rujna i najbolje je bilo
ako bi se obro što prija da se kuruzište uzore i
na vrime posije žito, a najbolje vrime za sijanje
žita bilo je oko sridine listopada. Da bi se, taki
vlažni kuruzi sušili tribalo je promajno misto. Za
to je najbolji bio čardak napravljen na drvenom
okviru, sa strane ograđen drvenim lecama daleko na 2,5 centi jedna od druge. Građu čardaka
držali su, uspravno u zemlju ukopani dračovi
stupci. Prija ukopavanja stupci su se odozdol
obgorivali da u zemlji ne trunu. Uzdužno i doli
popriko stupovi su povezani dračovima gredama, a ko dno bile su fosne el okrajki od fosni. Krov je trščan na dvi vode s dosta širokom
strijom, da zimi vitar što manje sniga navije na
klipove. U novije vrime čardaci su pokrivani cripom. S pridnje, uže, strane na čardaku su vrata,
a nad njima vratašca da čardak mož napunit
do vrva. Iznad ulazni vrata je široka nadstrijica.
Kako se čardak punio tako su se, ovlaš popriko namišćale daske s one strane dovrataka da
kuruzi ne ispadaje napolje kad se otvore vrata.
Čardak je bočno okrenjen na gornjau, da ga
produvaje jaki zimski i prolićni vitrovi. Pokazalo
se da on mož bit najviše širok bliže dva metera, jel ako je širi, onda vitar ne mož produvat u
sridi klipove koji su se znali uplisnivit i onda od
nji nema hasne, jer take josag neće poist. Kad
se kome trevilo da mu se uplisnivilo više kuruza
nji je po niskoj cini prodo špiritani za pečenje
alkohola13. Katkad se, u njakavim zimama, dešavalo da u malko širim čardakovima, vitrovi ne
produvaju kuruze, pa ostanu u sridini vlažni. Da
se vlažni kuruzi na proliće ne uplisnive onda je
gazda raspušto čardak, otvorio vrata da što više
klipova iz sridine izgura napolje, da ji produva i
osuši vitar. Kad je vitar kuruze produvo opet su
ji potrpali u čardak. Salašari bliže dolu i s manje
zemlje napravili su stranice čardaka od vrbogovog pletera, kojeg vitar mož produvat, a ispod
njeg iziđali dva-tri svinjaka s oborima.
Bilo je taki godina da su kuruzi odviše rodili el
se kogod latio arende za nikoliko godina, pa
je za čuvanje kuruza blizo čardaka napravio i
daščaru. Daščara je nalikovala čardaku, samo
je od zemlje bila podignuta tridesetak el malko
13 U Bačkoj je bilo više špiritana koje su pekle alkohol
iz žitarica i drugog roda usiva, koji u sebi ima šećera.
Jednu od nji, u subatičkom ataru, od 1800. godine
imo je na svom majuru ispod Naćvina Josip Piuković.
U toj špiritani godišnje je mogo napravit najviše 3000
hl špiritusa od žitarica i šećerne ripe. Posli rata to je
bio jedan od pogona koji je pripado Agrokombinatu
Subotica, a vrimenom je nazvan Ravnica . U toj špiritani za pravljenje alkohola izhasnirali su se žitarice
koje nisu bile za ljucku el ranu za josag, otrovom
zaprašeno sime žita el drugi žitarica koje je posli
dvi-tri godine rad dugačkog stojanja u magazinu više
nije moglo izklijat el mu se smrzla klija. U špiritani su
ispekli i plisnive mrvljene kuruze, a bilo je i takog da u
kišnoj jeseni nisu dospili izvadit svu šećernu ripu, pa
je dio nje do prolića osto u zemlji, a kako onda ne radi
šećerana, od ripe su ispekli alkohol. Pekli su rafinadu
s 98% čistog alkohola koju su hasnirali za alkoholna
pića el denaturat od 92% čistog alkohola, kojeg su
hasnirali za gorivo u špiritnim lampama s kojima su
osvitljavali šatre ispod koji su prodavali koješta, hasnirai su ga za pravljenje uljnih boja i dr.
84
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 84
11/26/2013 7:19:37 PM
Alojzije Stantić
više centi, a stupovi sa strane bili su povezani
razmaknutim okrajcima cološki dasaka. U novije vrime hasnirala se mriža od drota. Daščara je
odozgor bila pokrivena kuružnom poslaganom
u više redi. Daščare nisu trajale toliko dugo ko
čardak, pa se najprija hasnirao kuruz iz nji i tek
kad se potroši, načimo bi se čardak. Na našem
salašu čardak je napravio moj pradida Nikola,
a hasniro ga je za života i moj dida Ilija (1876
– 1960.).
Koliko su niki adeti drugačiji na malom mistu,
svidoči pravljenje čardaka. Dok su na Đurđinu
čardak okolo opšivali lecama, dotleg su bliže
varoši, u Hrvatskom Majuru, Maloj Bosni, Čikeriji i Šebešiću većinom čardakove opošivali
vodoravnim cološkim daskama širokim 8-10
cm. U načetom čardaku i daščari na klipovima
kuruza uvik je bio barem jedan košar za nošenje klipove na mrvljenje.
Guvno – Guvno je misto di su zemljodilci sadivali piću i stelju i slagali klupe s trskom. Ono je
veliko naspram domazluka i živine koja se odranjiva. Koliko god da njim je rodilo žita njeg su
ovrli u guvnu. Kad su počeli prioravat atove i radit sve veće njive, stvarani su i veći domazluci, a
za nji su pravili i toliko velika guvna. Žito se vrlo
tako što se mlatilo umitom el u vršalju14 di su
ga gazili konji i kopitama istiskivali zrna iz vlaća,
a od sridine XIX. hasnirala se vršalica, najpreg
ručna, pa tirana na jarganji i naposlitku tirana
kakom mašinom (kazan, saugas, traktor)15.
14 Ovo je jedan od najstariji načina odvajanja žitnog
zrna iz vlaća salašari su radili s onu stranu ledine i
ograde. Na uzvišenom mistu, izravnali su oveći krug
zemlje, nabili je maljevima, oivičili cigljama na kant,
na nju rastrli pokošeno žito i po njemu u krug tirali par
konja. Konji su gazili po vlaću i iz njeg istiskivali zrna.
Povrimeno su vilama privrćali pokošeno žito, da i neizgaženi vlatovi dospiju gori pod konjske kopite. Kad
su se uvirili da više u vlatovima nema zrna, vilama su
izbacili slamu, a zrna sa zemlje s plivom i usitnjenom
slamom su skupili i provijali ručnim rešetom na vitru
el na ručnoj vijarici. Ovaku vršidbu naši stari su zvali
vršalj. Kad su žito tili očistit s ručnim rešetom u njeg
su nagrnili natrunjeno žito, rešeto digli uvis i polagano
istresali na ponjavu. Vitar je oduvo plivu i slamno trunje. Vrimenom su njim fabrikanti, od sridine XIX. vika
počeli pravit ručne vijarice, ručna rešeta, u kojima su
okrećanjem krila pravili jak vitar koji je oduvo plivu
i trunje, a kroz sita je očišćeno zrno propalo doli na
ponjavu, otkaleg su ga skupili. Kad su žito ovrli, malo
dalje su sadili slamu u kamaru.
15 Kad su žito ovrli kaslom, u njoj je plivotresom
Tamo di su ovrli žito, ostala je slama pa su je
tamo sadili u kamaru. Do nje su sadili i kamaru
sa sitnom plivom, a po di ko je ukamariso i krupnu plivu. Vrimenom su, oko ove slame salašari
počeli sadivat piću i tako je nastalo guvno.
Guvna su bila dalje od zgrada, obično s onu
stranu ograde i na višljem komadu zemlje otkaleg se voda slivala na doli, a ne pod kamare. Na
većim gazdalucima bilo je i više guvna, ali uvik
su bila daleko jedan od drugog da njim ne izgori sva pića i nastor ako se jedno zapali. Ljudi su
iskusili da se guvno mož lako zapalit, najčešće
nemarom, pa se zato u guvno nikad nije ulazilo
sa zapaljenom lulom el cigaretlom, no kadgod
je znao udarit i grom u kamaru i zapalit je16.
Oko guvna moralo je bit toliko mista da se
mogu okrenit konji s kolima, a i da se lako mož
natovarit – istovarit pića i nastor izmed i oko kamara i badnjova. Badnjove su, salašari sadivali
bliže uvratinama njive, pa kako su ji od kasne
jeseni trošili ostajalo njim je prazno misto. S
prolića, kad su potrošili badnjove njevo su misto uzorali i posijali mišlinger el muvariku.
Kamara slame17 i sina, a kadgod i obaško sadivena muvarika, načimala se s dolnjaka, jel otaodiljena pliva iz slame. Pliva je najvećim dilom kroz
slamotres propala na plivotres, iz njeg je naprid ispod
rade el elivatora istresena krupna pliva: najviše dilovi
izlomljene slame i ostatki od ovršenog klasa, a kroz
plivotres je na dolnji astal propala sitna pliva, koju
je velika i mala vijarica izvijla bočno na zemlju. Sitna
pliva su osi s omotačom zrna u vlatu. Š njom su zamećali ranu kravama mlikuljama el zamećali konjima.
Sitnu plivu su mišali s blatom, mazom od žute zemlje
i š njom mazali nabijanicu. Krupna pliva su komadići
izlomljene slame izmišane s malo sitne plive, nju su
sterali u korlat na đubre el su i š njom zamećali ranu
za josag. Plive su sadivali obaško u kamare u guvnu.
16 Kad se trevi da u kamari slame bukne vatra koju
ne mož utrnit, da bi što prija izgorila i da se ne bi širila
dalje, ispod vatre se podvukla dugačka vrengija kojom
je više ljudi i razgrnilo slamu odozdol. Onda je kamara
prija izgorila.
17 Kadgod su ljudi u svemu bili temeljni, pa tako ni
kamare slame nisu sadivali kako je kome palo na
pamet, već da bi znali izračunat koliko imadu slame i
koliko njim triba za josag. Ispod kasle s radom slamu
su koljari nosili kazalošu, a on je sadivo na 2,5x2,5 fata
i u duljinu koliko su je navrli. Ako je vršalica vrla s elivatorom i onda su širinu zadržali na oko 2,5 fata, a uvis
su je dili koliko je mogo izdignit elivator, s vučnim čak
i malo više od 4 fata. Navršenu slamu su iskubicirali i
po tom znali oćel je imat dosta el će i koliko od nje
85
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 85
11/26/2013 7:19:37 PM
Alojzije Stantić
leg zdravo ritko nabija kiša i vije snig. U načetoj
kamari slame uvik je moro bit zaboden ključ
za čupanje sadivene slame, a nuz kamaru i sičivo za slamu, da načeta kama odozgor do doli
bude ravna.
Zapećak čeljadske sobe
Pogled s kućnog praga na ulaz u pododžak
priteć. Zato se niko nije privario pa da je prodo suvišnu slamu. Manje gazde nisu prodavali slamu, već su
priostalu staru slamu kamaru pokrili novom slamom i
nuž nju dili kamaru u daljinu koliko su je navrli. Nikad
se unaprid ne zna kaka će bit rodna godina i oćel
doteć dosta slame za nastor josagu u toj godini.
Čeljadska soba - pročelje
86
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 86
11/26/2013 7:19:37 PM
Alojzije Stantić
Rječnik manje poznatih
riječi i izraza
Rječnik sastavio: Alojzije Stantić
Rječnik akcentirala i ikavicu lektorirala:
Hilda Heinrich
Hrvatski tekst lektorirala: Adrijana Vojnić
Hajduk
RIJEČI:
A
abrokovat – hraniti josag, većinom konje,
zrnatom hranom
adet - običaj
Adorjan – ranije Nadrljan, selo kraj Sente
adut – najjača boja u kartaškoj igri
ajer - zrak
ajzla - poljski zahod, klozet, reterat
ajzliban - vlak
aktivista - od aktiv - ljudi okupljeni na zadatku
privremenog tipa (političkom, društvenom).
Poslije II. svetskog rata osobe koje su radili
na prinudnom sakupljanju «obaveze» od
poljodjelaca
alaš - 1. stalak na kamari da bi bila što viša;
u nju su zabodu dva koca, na njih postave
tavanska vrata s kojih se dodaju snopovi u vis
i; 2. pomično proširenje gornjeg dijela kasle;
3. stalak
alav – proždrljiv, pohlepan, lakuman
aldumašče/aldumaš –u kupoprodaji ko je
primio novce časti druge vinom
alika – 1. manji obruč od kovine, karika; 2.
komadić valjkastog drveta kojim se zakopčava
marvi
alov –valov, 1. naprava za hranjenje i napajanje
stoke u obliku slova «V» ili «U»; 2. daskama
pokriven vrh pošava na dvovodnom trščanom
krovu
aljinar(ka) – šnajder(ka), krojač(ica)
aljine - krevetnina i oprema za krevete:dunja,
perina itd.
Aljmaš (Almaš) - Bačalmaš (u Madžarskoj)
am – 1. dio konjske opreme za vuču, sersam;
2.gumene trake preko ramena koje drže hlače
ambar – malo skladište za žitarice, najčešće
od pletera često umazanog blatom
ambetuš – gang, natkriven dio ulaznog
hodnika, trijem
amerikanka - narodni naziv za zaprežnu
sijačicu za kukuruze, najprije za američku IHC
Mc Cormick, a poslije i za druge proizvođače
ampa – veliko nevrijeme popraćeno jakim
vjetrom, grmljavinom, obilnom kišom a često
i tučom
anta – uzvišenje od nanesene zemlje kojim
je obilježena granica između dva ili tri atara.
Često je kroz nju prolazio ljetni put (prten put)
arenda – (lat. arrenda: zakup, locatio) 1.
zakup obradive zemlje; 2. plaćena zakupnina
za arendu
arendaš - zemljodilac koji obrađuje tuđu
zemlju u arendu
artija - papir
astal - 1. stol; 2. radno tijelo u vršalici koje
izbacuje van slamu i pljevu; 3. radni stol na
samovezačici koji skuplja pokošeno žito
astalić - mali črtvrtasti stol, za kojim su jela
mala djeca
asura - prostirka ispletena od roguze
at – nekadašnji zajednički pašnjak
atar – područje varoši, sela, pustare
atlas (atlaska svila) - sjajna svilenkasta tkanina,
satin
ašov - 1. (mađ. ásó) najstarija a još i danas
najčešće upotrijebljavana ručna alatka u
obradi zemlje. 2. kod zemljoradnika česta
mjera od oka, oko 25 cm, kojom se određuje
dubina kopanja zemlje
avlija - dvorište
B
baba – 1) diljača, naprava za obradu, tesanje
drveta, 2) dobnija žena, majka; 3, suprugina
majka; 4) trokutni držač 1-brazdnog
zaprežnog pluga u vožnji; 5 kraj debelog
crijeva
Babapusta – ranije Bačer (madž. Bácsér)
87
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 87
11/26/2013 7:19:38 PM
Alojzije Stantić
danas selo Aleksa Šantić blizo Bajmoka
babica – 1) žena koja pomaže porođaj; 2)
mali nakovanj na kojem se otkiva kosa
babine - trodnevlje poslije rođenja djeteta
kada ga majka, rodbina i prijatelji čuvaju da
ga vještice ne ureknu ili odnesu, a na mjesto
njega ostave «podmeče», lažno dijetete
(kakva beba /lutka/ i sl.); 2. pohod porodilji
i novorođenčetu uz hranu i dar; 3. svečani
obiteljski objed u povodu rođenja
Bačka - 1. područje između Dunava i Tise;
2. nogometni klub u Subotici; 3. igralište
nogometnog kluba «Bačka»
baćica – obiteljski nadimak djeveru ili
srednjem sinu
baćo - otac
badanj – kružno i u vis složeni snopovi
kukuruzovine
badogoš - limar
badrljica - 1. dio pera ptice, os pera iz kojeg
se šire čije (dio pera koji se raščijava); klija; 2.
ispupčenje na koži ptice (očupane) iz kojeg je
rasla badrljica dolnjim dijelom
bagaž(ija) – prtljaga; 2. nesređene nevažne
stvari
baglama - željezni okov kojim su vrata
pričvršćena na dovratak, šarka
bajbok - (njem. bei Wache – pod stražom)
zatvor, buvara
Bajmak - Bajmok
Bajnat - istočni dio Subotice
bajnet - bajonet, (franc. po gradu Bayonne)
nož , bodež nosi se obješen o gajku opasača,
a za borbu se prikvači na pušku te služi mjesto
starinskog koplja
bakanča – bakandža (madž. bakancs) teška
obuća do iznad gležnja, najviše su je nosili
vojnici
bakćat – petljati (se), nepotrebno se baviti
balega – izmet životinja, galeba
balegar - skarabej kotrljan, kukac lat. carabeus
sacer
balegat – 1. izbacivati izmet (životinje); 2.
neuljudno govoriti
banak – 1. zidano postolje ispred ognjišta;
2. zapećak, ozidana površina iza krušne peći
na koju se jednim dijelom oslanjaju daske; 3.
naslon na niskom zidu ograđenog ambetuša
banda – tal. banda, 1. grupa ljudi koja zajedno
obavlja posao pod vodstvom bandaša; 2. grupa
ljudi po nekom zajedništvu (tamburaši...); 3.
družina ljudi sklonih lošim postupcima
bandaš – predradnik žetelaca ili bande na
vršalici
bandašica – u ručnoj žetvi rukovetačica iza
bandaša
banja peć - peć od bubalja s velikim ložištem,
parasnička peć, krušna peć
banit – iznenada naići
bankut – sorta «tvrde» pšenice
bara – 1. lokva, plitka stajaća voda; 2. posebno
iskopana s vodom za valjanje svinja, kaljuga
baratat –uspješno postupati
baratfile - fratrovske uši, vrsta kuhane
tjestenine punjene pekmezom
bardak – limeni ili keramički sud uskog grla, s
malom ručkom, sud za petrolej
barjak - zastava
barun - (tal. barone) plemić nižega ranga
basamaga - stuba, nogostup, garadič
baskija - vodoravna daska na krilu vrata, ži(v)
oka
bašča – vrt
bazen - u kutu košare oziđan prostor u obliku
ovećeg kovčega, visine oko 40 cm, iznutra
izravnat cementnim mlijekom, u kojem su
zamećali pac, hranu konjima
beba - 1. dijete dok ne prohoda; 2. lutka,
igračka; 3. zavojem obmotan ozlijeđen prst
na ruci; 4. drvena figura u kuglanju
bećar - (tur. bekjar) 1. veseo, razuzdan čovjek;
2. neoženjen čovjek, momak, samac; 3.
nekada odmetnik koji se bavio pljačkama u
pustari
begija – ćuprija, most
benga – skupni naziv za zarazne bolesti
peradi
berber - brijač
bešung – iznutra koničnog oblika (primjerice
kabao...)
biber crip - vrsta crijepa, polukružan na
dolnjem dijelu, bili crip
bič – na kratkom držalju (oko 50 cm) svezano
na šalangove uže 1,5 – 2 metra, na njega čapo
duljine 120 – 150 cm, na koji se vezuje švigar;
korbač
bičalje – držalje kandžije, biča
bikačik - od uda bika ispleten korbač kojeg su
nekada žanadri kažnjavali, bičevali čeljad
Bili Aljmaš - Aljmaš kod Erduta u Hrvatskoj
88
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 88
11/26/2013 7:19:38 PM
Alojzije Stantić
bili bosiljak – biljka lat. Stachys officinalis,
čistac
bili crip - vrsta crijepa, polukružan na dolnjem
dijelu, biber crip
bilužnik - notaroš, bilježnik, službena osoba
ovlaštena za ovjeru ugovora i drugih javnih
isprava
bireš - sluga na salašu
birger - građanin (njem. Burg-grad)
birger čizme - građanske čizme, mekih sara
naprijed na upertlavanje
birtaš – krčmar, gostioničar
birtija – krčma, gostionica
bisage - dvostruke kožne torbe koje se vješaju
s jedne i druge strane sedla
bitanga – skitnica, ništarija, dotiranica
bižat – bježati, udaljavati se naglim kretanjem
i odmicanjem s mjesta
bivol - domaće goveče, lat. Bubulus bubulus
blagodat – 1. ono štgo dobro dolazi, blaži,
pomaže kao milost; 2. dobro i sreća kao milost
blejit – blejati, 1. oglašavati se kao ovca,
jagnje; 2.gledati u šta dugo bez razumijevanja
blitva - stočna repa
boca – flaša
boca - trn
bockalo - metalni poluobruč sa šiljcima svezan
teletu ili kravi povrh nosa da ne sisa kravu
boconadi - vrsta košnice pološke
boda – 1. vučna dvoosovinska zatvorena
kućica, spremište pribora i alata, sastavni dio
vršalice; 2. kiosk
bodorka - crnonoka, slatkovodna riba lat.
Rutilus rutilus L.
bognar – kolar, obrtnik koji izrađuje drvene
dijelove parasničkih kola i drugu drvenariju
većinom od drača
bojtar - čobanov pomoćnik
bokvica - biljka, trputac, lat. Plantago major L.
bola – bolest, bol
bortat - trpiti bol, kuburiti, životariti
bos - bosonog
bostan – zajednički naziv za dinje i lubenice
bostandžija - proizvodjač i prodavač bostana
boromejka - misnice koje su izrađivali u doba
sv. Karla Boromejskoga (Carlo Borromeo 1538
- 1584.), a pokrivale su ramena i nadlaktice
božićnjak – svečano okićen pleteni kolač,
stavlja se na stolu u vrijeme božićnih blagdana
brana – 1. od pruća ili lančana drljača; 2.
ustava na vodotoku
bradva – tesarska sjekira, vancaga
brašno - samljevena pšenica a) čisto - oštro za
tjestenine i kolače, b) mekano za kruh
Brašančevo - Brašanac, Bršančevo, Bršanac,
Tijelovo
Brašanac - Bršančevo, Bršanac, Brašančevo,
Tijelovo
brazda – 1. sloj prevrnute zemlje koja ostaje za
plugom; 2. nizovi, redovi, brazde vinograda;
3. jaka bora na licu
brculja – ovca se dugačkom vunom rase
«pramenka»
brica - sklopivi nož
bricat (se) - tući se bricom
brič - na muškim hlačama od struka do koljena
blago bočno proširenje
brid – oštrica ručne kose
brigunica – ptica selica iz porodice lastavica,
živi u bočnim jamama iskopanim u žutoj
zemlji surduka, lat. Riparis riparia
brime - 1. zavežljaj slame ili sijena kojeg
čovjek može ponijeti; 2. obveza, teškoća
brimenit - 1. noseća, gravidna ženka¸2. pun
čega, nešto što će se pokazati, izaći na javu
brist - listopdno drvo lat. Ulmus campestris
brkljača – 1.visoka i uzana drvena posuda u
kojoj se miješa mlijeko radidobivanja maslaca;
2. štap s okruglom i izbušenom glavom služu
za bućkanje mlijeka u brkljači
brkulja – pšenica s dugačkom osi
brnjica – 1. metalna savijena kopča utisnuta
u vrh nosa svinji da ne rije 2. provučena i
zavrnuta žica kroz šilom probušeni nos svinje
brokat – teška svilena tkanina za svečano ruvo
brondza/bronza – manje liveno brončano
zvono (veže se stoci oko vrata)
Bršanac - Brašanac, Brašančevo, Tijelovo
Bršančevo – Bršanac, Brašančevo, Tijelovo
brondza – manje liveno brončano zvono
(veže se stoci oko vrata)
buba - insekt
bubanj – 1. radni dio kasle, nalik na valjak,
okretanjem među košarovima izmlati zrna iz
vlata, dob; 2. muzički instrument napravljen iz
kože napete u šuplji valjak
bublja – l.od ilovače i slame ili krupne pljeve
napravljen grumen za zidanje npr. parasničke,
krušne peći i sl.; 2. komad zakuvanog tijesta iz
kojeg će se oblikovati somun
bubotak – udarac šakom ili laktom u tijelo u
tučnjavi ili grubom guranju
89
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 89
11/26/2013 7:19:38 PM
Alojzije Stantić
Bucke - dio Zapadni vinograda, sjeverno od
Subotice prema madžarskom selu Kelebija
bučit – bučati, praviti buku, galamiti
bućkalica – 1. limeno zvono koje se vješa oko
vrata marvi; 2. brkljača; 3. talog u bačvi
bućur - zavežljaj u kojem je rublje, haljine,
odijelo
budak – pijuk, kramp
budzašto - bescjenje
budža - 1. u stajama, magazinima i sl. otvori u
zidu za oprovjetravanje; 2. u raznim odajama
četvrtasto udubljenje u zidu za držanje raznih
sitnica
budžak - 1. unutarnji ugao u kući; 2. skrovito
mjesto
buđelar - lisnica, buđelar
bukara – uobručena čaša od borova drveta
za vino
bukarica – boca s vinom koju čestitari nose
domaćinu za Božić
buksa – šatr. novčanik, buđelar
bukvica – vojnička knjižica
bulaznit - nesmisleno govoriti, buncat
bunardžija - čovjek koji se bavi kopanjem
bunara
buncat - nesmisleno govoriti, bulaznit
bundeva – 1. buća, tikva; 2. tikvica
bundevara – pogača, savijača od tijesta s
kavscem nadjevena usitnjenom bundevom
bunja - 1. u primorskim krajevima
manjabrađevina od kamena , kružna plocrta
i kupasta krovaza sklanjanje od nevremena
i stalno prebivanje; 2. od vrbovog pletera
sklonište od nevremena u vinogradima
Hercegovine, Dalmacije..., 3. od pletera ilI
valjaka napravljena kućica za psa
burag(a) - dio želdaca živine
burbušak – čvrst okrugli dio konjske balege
buša - soj domaćeg goveda
butor - namještaj
buvara - zatvor, bajbok
buzalica – gusto, žitko i duboko blato
C
cajg – vrsta otporne pamučne tkanine
cefra - komina, drop
cenat - centimetar
centi – l. centimetar; 2. savitljivo krojačko
mjerilo dugačko 2m, postolarsko 1 m.
cenzar – posrednik u kupoprodaji
cigaretla - cigareta
cigaja – rasa ovaca koje su gajili i u subotičkom
kraju
cin – kalaj, kositar za lemljenje kojeg su
koristili limari
cina - cijena
cinanje – vrsta igra salaške djece na strniki
cincar – kasapin koji kolje i prodaje ovčije
meso
cincokrt - suncokret
cinit – cijenit, poštivati
cirkalo - naprava za obilježavanje redova za
ručnu sjetvu kukuruza i povrća
cirkla - šestar
ciment - cement
cimentiran - presvučen cementom
cimermon - tesar
cinanje - salašarske dječija igra, tiranje krmače
u varoš
cinit – cijeniti, poštivati
cinjen (čovik) – viđen, poštovan
ciplja – cjepanica, dio rascijepane okrugljače
bagrema, duljine 120-140 cm, služi za ogradu;
tačka
cirkalo - vučni sermaj za obilježavanje redova
u zemlju, za rednu sadnju usjeva
cirkla - šestar
cokla - ispupčen ili bojom obilježen donji dio
zida
col (“) – palac, inč: anglosaksonska mjera za
dužinu = 25,499 m/m; bečka mjera 25,399
m/m, nekada primjenjivana i u subatičkom
ataru
colštuk – duže drveno sklopivo mjerilo za 1
ili 2 m
crip - 1. tanka glinena ploča za pokrivanje
krova; 2. saksija za cvijeće
cripnja – cripulja, pekva, pokljuka; glinena
zdjelasta ili kalotna posuda ispod koje se
peče jelo
cripulja – cripnja, pekva, pokljuka; glinena
zdjelasta ili kalotna posuda ispod koje se
peče jelo
crkančina - crkotina, tijelo mrtve životinje u
raspadanju
crnica – crna zemlja, zemlja najtamnije boje;
2. voće crne boje (tamne u opreci prema
svijetloj) ~ trešnja i sl.
crniž - prljavo rublje
crnooka - bodorka, slatkovodna riba lat.Rutilus
rutilus L.
90
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 90
11/26/2013 7:19:38 PM
Alojzije Stantić
crvenperka - slatkovodna riba lat.: Scardinius
erythrophthalmus scardafa
cug - 1. propuh, promaja; 2. dobro potegnuti
iz čaše; 3.dva ili tri para volova u vuči tereta
cveter - pleteni sportski dio gornje odjeće,
debela vunena maja (engl. sweater)
cvat - cvjetanje
cvilik - (njem. Zwillich) dvonitno tkano jako
grubo platno
cvilit (se) – kada se krmača spariva (ispoljava
polnu žar)
Č
čabrnjak – vilištan ili njemu nalik drvo koje se
radi prijenosa provlači kroz ušice u šavolju,
čabrenik
čabrenik - vilištan ili njemu nalik drvo koje se
radi prijenosa provlači kroz ušice u šavolju,
čabrnjak
čačak - smrznuto ili osušeno i zgrudvano blato
čađ – u unutrašnjosti odžaka talog nepotpunog
sagorijevanja – blistava (glancasta) čađa
čakanjac – čekić za posebne namjene:
zidarski, vinogradarski
čakšire, čačkire – hlače nogavica pripijenih
uz noge, u starini s natkurnjakom
čapo – oputa dužine 120 – 150 cm vezana na
uže biča, na kraju ima švigar
čarda - krčma u pustari
čardak – koš, spremište za klipove kukuruza,
obloženo prorijeđenim letvama ili opletenom
žicom
čaršap - 1. stolnjak; 2. plahta, krevetno rublje;
3. pokrivač drvenica s perjem
časkom - načas, na vrzinu
čast – svadba, svatovi
čatlajsat – drvo ili što drugo uglačati do
punog sjaja
čatlo(v) - drvena okrugljača debljine 10-12
cm, dužine oko 4 m, stavlja se preko lotra kod
livči, a na njih uzdužno pomoćnice, tako se
dobije širok okvir za tovar kabastog tereta
čatorna - drveli oluk u obliku «V», šatrnja
čaura – 1. ličinka; 2. ovojnica za puščani
metak punjen sačmom
čavrgan – momčić
čekljun – 1. komad tanje okrugljače dužine
oko 40 – 50 cm (svezan na vrengiju baca se u
rašlje za obaranje drveta); 2. kočijaš – komad
probušenog drveta ili dio drvenih vila s jednim
paroškom kroz koji kočijaš provučene kajase
zabode u snop žita; 3. svezan snop žita, ječma
ili trske podvrnut u čekljun; 4. kolenica šunke
čela - pčela
čelar - pčelar
čelarit – baviti se uzgojem pčela
čelnjak – pčelinjak, mjesto gdje su zaklonjene
košnice
čeljad – ukućani, domaće osoblje
čeljade – ljudsko biće
čeljadska soba – stojaća soba, dnevna soba
čen – pojedini dio glavice bijeloga luka, češanj
čep - ono čime se zatvaraju boce, posuđe i sl.
čeprkat - kada perad nogama razgrće nešto
da nađe hranu
čerez - radi
černozem - tip zemljišta koji ima humusni sloj,
koristi se kao oranica, a matični supstrat je les
čerpak – na držalje postavljeno limena kalota
promjera oko 25 cm. za utovar žbuke, blata
za lijepljenje na nabijanicu
čerpić - zemlja oblikovana za opeku
češagija - metalna nazubljena naprava
koja služi da se čisti i njeguje dlaka krupnih
životinja, po obliku se razlikuju za konje ili
goveda
češanj – pojedini dio glavice bijeloga luka,
čen
češat - češagijom prelaziti po tijelu konja,
krave ili druge krupne životinje, sa ciljem da
se očisti od nečistoće
čibak – lula s kratkim kamišem
čičak – biljka, lat. Arctium lappa
čičoka - povrće čija se gomolja koristi za
salatu lat. Helianthus tuberosus
čiga – zvrk, igračka koja se s dva prsta i
poslije ovlašnim udaranjem malom kandžijom
upućuje tako da se kreće vrteći se oko svoje
osi
čija - dio pera ptice koji se raščijava
čikoš - konjar, konjušar
čimgod - nečim
čipat – 1. stiskati kožu dvama prstima, čvrsto
da boli; 2. otkidati prstima komadiće tijesta
čirak - stalak za svijeću
čirkeš - maltezer, vrsta ukrasnog goluba,
krupnog tijela i repa zavrnutog na gore
čistac – 1. bijeli bosiljak, starčac, poljski cvijet
l. Stachys officinalis, 2) u dolu dio vodene
površine neobrastao trskom; 3. neoplođeno
jaje; 4. otvoren prostor, čistina
91
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 91
11/26/2013 7:19:38 PM
Alojzije Stantić
Čistac - dio bajmočkog atara koji se prostire
južno od sela do prtenog puta prema Đurđinu,
otaleg prema Pačiru i od druma Bajmok-Pačir;
čista soba – gostinska soba¸soba s viškom
perja; soba sa šefunirima s haljinama i odijelom
čisto brašno - oštro brašno
čivinjak – ručno svrdlo za drvo
čivut –tako su zvali u dućanu kupovanu
modru boju (indigo) za bojenje vune (Gara)
Čivutin - Jevrej, Židov
čizmar - obrtnik koji izrađuje čizme
čoban - pastir ovaca
čobanit - baviti se odgajivanjem ovaca
čobanja - 1. drveni sud za mlijeko i vodu,
zapremine 15 – 20 litara, nalik na odsječenu
bačvu; 2. čovo, smotuljak slame i sijena svezan
na dugačkoj batini kojeg zapale i optrčaju
njivu, ledinu... u vrijeme preskanja vatre na
Ivanje
čokor – kita cvijeća
čorapar - obrtnik koji izrađuje čorape
čorapast – konj bijele dlake po cijeloj
cjevanici.
čorape valjane - dugačke debele vunene
čarape, nose se u papučama ili klompama
čorda - 1. (madž. csorda) krdo; 2. mjesto
zajedničkog napasivanja krava
čordaš - pastir govreda na čordi
čovik – 1 čovjek, muška osoba, odrastao
(neoženjen) muškarac; 2. suprug
čovo – čutaga, 1. na nekom predmetu svezan
smotuljak slame, znak da je on na prodaju; 2)
smotuljak slame svezan na batinu zabodenu u
zemlju pokazuje da u tom pravcu treba ići (kad
žele obrazdit oranje; upozorenje na duboko
blato na zemljenom putu...); 3. smotuljak
slame ili krpe svezan na batinu zabodenu u
blato prtenog puta znak je upozorenja da je
blato duboko; 4. čobanja, smotuljak slame i
sijena svezan na dugačkoj batini kojeg zapale
i optrčaju njivu, ledinu... u vrijeme preskanja
vatre na Ivanje
čukanjica - korijen kukuruza s kojeg je
odsječena stabljika
čupovina - perje prvog čupanja gusaka manje
je vrijedno jer ima dosta krvavi donji dijelova
badrljice
čunj – 1. čamac: 2. dio šivaćeg stroja u kojeg
se namotava donji dio konca
čupač brkova - aktivista koji je u nasilnom
sakupljanju obaveze zemljoradnike čupao za
brkove, takom kaznom ih primimoravao na
dodatno ispunjenje obaveze
čutaga – 1. u obliku osmice smotuljak slame
svezan na neki predmet i vidno istaknut znak
je upozorenja: na predmetu da je naprodaj,
u blatu na oprez, u ravni skreće pažnju na
nešto, čovo; 2. čutak, uvrćena slama u krvavicu
i osmicu kojom se timari konj, čisti kotao i sl.
čutak – 1. uvrćena slama u krvavicu i osmicu
kojom se timari konj; 2. smotuljak slame koji
se veže na vidno mjesto predmeta koji se
prodaje; 3. smotuljak slame koji se veže radi
upozorenja na opasnost ili nešto drugo
čutka – komušina, okamak od klipa kurkuuza
čutnjak - mjesto gdje se odlažu čutke
čutura – mala plosnata posuda za vodu
čuvaldus – dugačka i jaka igla, s proširenom
glavom, za šivanje kudeljnih vreća
čuvaran - štedljiv
čuvarkuća – 1. gromovna trava, biljka lat.
Sempervivum tectorum; 2. dobar pas čuvar
čuvat - 1. paziti, voditi brigu o nečemu; 2.
napasivati životinje
Čvarak - nadimak poznate oditelji Dulić iz
Đurđina
Ć
ćerćelija – tanko platno koje su žene tkale na
stanu
ćoša - ćošak, 1. ugao sobe; 2. ugao ulice
ćumez - mala neugledna gostionica
ćud - narav
ćup – oveći zemljani sud za kuhanje, držanje
pekmeza i sl.
ćupica – zemljani sud za držanje pekmeza,
kisela mlijeka
ćuprija – most, begija
ćurčija - krznar
ćuskija – 1. na punim vratima s unutrašnje
strane poprečno sigurnosno drvo (da se
vrata ne mogu otvorit nasilno); 2. na dovratku
košare poprečno željezo koje su zaključali da
konja nasilno ne izvedu
ćuška - šamar
ćuškanje - salašarska dječija-mladićka zabavna
igra, šuturli
D
dangubit - uzalud trošiti vrijeme, baviti se
nebitnim stvarima
92
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 92
11/26/2013 7:19:38 PM
Alojzije Stantić
daska – 1. drvena okrugljača uzdužno isječena
na komade debljine do 5 cm; 2. radni dio na
gredelju pluga, prevrće izoranu zemlju; 3. više
spojenih tankih dasaka u radnu površinu za
razvijanje tijesta (sinija)
daske - više spojenih dasaka koje ispunjavaju
prostor između drvenica i krušne peći na
kojima spavaju djeca
daščara – spremište za klipove kukuruza
obloženo prorijeđenim okrajcima dasaka,
pokrivena snopovima kukuruzovine
dažd – kiša
Debo četvrtak - posljednji četvrtak u
pokladama
defter/tefter – (od grč. difthera – učinjena
koža) popis, listina, računska knjiga, turc.
popis poreskih obveznika u Turskom Carstvu
dekat – upravljati konjskom zapregom
deklemovat - recitirati
demižon – opletena oveća kruškasta staklena
boca
denaturat - špiritu dodate kemikalije koje ga
čine neupoptrebljivim za piće, prikladan je
samo za gorenje i industrijske svrhe
deran - dječak
deranac - dečačić
derat - 1. skidati koru s biljke ili omotač ploda,
na pr. ljuskuru s klipa kukuruza; 2.upotrebom
noža i rukama svlačiti kožu sa životinje, guliti;
3. vikati
dernica – klaonica
derničar - 1. vlasnik dernice¸2. osoba koja se
bavi klaoničarskim poslom
dida - 1. djed, prema unuku očev ili majčin
otac; 2. zetu suprugin otac; 3. starešina
obiteljske zadruge
digdi - ponegdje
dikica - biljka, mali čičak, lat. Xanthium
strumarium L.
dilit se – dijeliti nasljedstvo,
diljača –naprava za obradu (tesanje) drveta
baba, na njoj se sjedi i teše makljom
disnotor - klanje svinje, kolinje
dit – djenuti jedno na drugo
ditelna - djetelina
ditelnište – njiva posijana djetelinom
divan - 1. razgovor; 2. počivaljka za sjedenje
i ležanje, sofa
divenica - kobasica
divijak – 1. divljak; 2. domaći nerasni golub,
vadoc
divojka - djevojka, 1. mlada ženska osoba
koja više nije dijete; 2. mlada ženska osoba
koja još nije udata; 3. mlada ženska osoba
koja ima momka
do – vodotok obrastao trskom; močvarna
udolina
dob – bubanj, radno tijelo na vršalici
dobit - 1. doći u posjeg nečega ili primiti ono
što dotad nije imalo; 2. zaraditi, primiti
dobrim – prilično
dočekan - koji srdačno ugošćuje
dolaf - namještaj za rublje s fijokama
dokrajčit - dokončati, završiti; 2. učiniti komu
kraj, uništiti koga
doktor - 1. akademska titula; 2. liječnik; 3.
veterinar
dolnjak – 1. južni i jugozapadni vjetar; 2. južna
i jugozapadna strana svijeta; 3. u madžarskim
kartama najmanje vrijedna figura (Harras
Rudolf)
doljača – udubljenje između dvije grede u
valovitom dijelu ravnice
domazet - muškarac koji se priženio, kod
Bunjevaca koji se udo
domazluk – gospodarstvo
doro – dorat, konj ugasniji mrkov, sa crnim
repom, grivom i dolnjim dijelom noga. Boja
mu naginje ka ljetnjem vrancu. Ova je boja
najčešća kod konja plemenite rase.
doronga – 1. u sred suvaje ukopana velika
okrugljača, visine oko 8 metara, na njoj su
male doronge koje okreću konji, a odatle
se snaga prenosi preko kardana na žrvanj; u
nekim krajevima Vojvodine isto što i štrajfla
dospit - 1. imati vremena za nešto; 2. doći do
nekog cilja
dotiran - 1. izgledan, uredan; 2. skladno
odjeven
dotiranica – skitnica, ništarija, dotiranica
dotle/dotleg – 1. do toga mjesta; 2. do toga
vremena; 3. istodobno, u isto vrijeme
Dove – Duhovi, blagdan sedme nedjelje
poslije Uskrsa
dovratak - bočna uspravna greda ragastova
dožejanca - kod Bunjevaca svečanost
završene ručne žetve pšenice, dužijanca,
dožeteonica itd.
dožeteonica - kod Bunjevaca svečanost
završene ručne žetve pšenice, dužijanca,
dožejanca itd.
drač – bagrem, akacija
93
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 93
11/26/2013 7:19:39 PM
Alojzije Stantić
dračnjak – posađena bagremova šumica
dračovina - predmet izrađen iz bagremovog
drveta
dražit - dražiti, izazivati jaču aktivnost osjetila
ili organa, nadraživati; 2. izazivazi nemir,
ljutnju zadirkivati, izazivati
drek – postolje parasnički kola
dreš – vršalica, kasla
drljača - vučno oruđe za obradu (usitnjavanje)
zemnlje nakon oranja i za razbijanje pokorice
među usjevima
drinak – vrsta stolnog grožđa
drljat – branom ravnati oranje ili razbijati
pokoricu u žitaricama
drot - metalna žica
drum - cesta građena kao javna komunikacija
u Turskom Carstvu
dronjak – 1. rita, krpa; 2. moralni bijednik,
ništarija; 3. jaja razmućena s brašnom
zakuhana u juhi; 4. na dlaku životinje
zalijepljene i oblikovane u spljoštene kuglice
od žitke prljavštine (blato, životinjski izmet.
Može biti i na dlaki čmara čovjeka osušena
kuglica izumeta.)
drvenice - 1. uzdužne stranice kreveta; 2.
drveni krevet s jednom visokom uzdužnom
stranicom
drveslo – veliko drvo i deblo
drvnjak – mjestog dje se odlažu drva za
upotrebu i za ogrijev
dvostruk - 1. koji je udvoje, iz dva sloja; 2.
koji je velik kao ono s čim se uspoređuje i još
toliko; 3. koji se obavlja, provodi, ostvaruje ili
provodi na dva načina, dvojak, dvostran
dubak - stalak za stajanje malog djeteta dok
nije prohodalo
dubit - biti u položaju s glavom na dole
dud – lat. Morus, listopadno stablo i njegov
jestiv, slatkast plod
dudara - rasadnik dudovih sadnica
dudit – neveselo mirovati, izgledati nemoćno,
smrznuto
dudovača - rakija od duda
dudovina – drvo od duda
duga - uzdužna letva u drvenoj bačvi
dukat - (evr. tal.) 1. ponegdje jedinica novca;
2. više dukata, razni veličina više komada,
povezani u nisku nošeni kao ženski ukras oko
vrata, odraz bogatstva
dunc - kompot
dunja - pokrivalo u krevetu napunjeno perjem
durat - 1. postojano podnositi poteškoće; 2.
biti otporan na habanje
duvar - stražnji zid zgrade
duvna – (lat. domina – gospodarica) opatica,
redovnica
duž – mjera za duljinu (zemlje) = 200 hvati (1
hvat = 1,8965 m.)
dužijanca - kod Bunjevaca svečanost završene
ručne žetve pšenice, dožejanca, dožeteonica
itd.
dvared - dva puta
dvokolica - jednosovinska zaprežna kola za
jednu-dvije osobe, za jednog konja
dvorit - 1. usluživati, pomagati; 2. njegovati
bolesnika ili se starati o osobama nesposobnim
da sami privređuju
DŽ
džak – vreća
džakovat - uvrećavati
džigerica - jetra
džomba – skoreno i sasušeno blato
Đ
đerma – naprava za ručno izvlačenje vode iz
kopanoga bunara
đermac – poprečna dugačka okrugljača
uglavljena u soju đerme
đubre – 1. smeće; 2. stajski gnoj
đubrevisat – gnojiti zemlju stajskim gnojivom
đuga – koršo, glinena posuda za vodu, nalik
na ćupicu, zapremine od oko 0,5 do 5 – 6
litara
Đurđev – sv. Juraj, Đuro slavi se 23. travnja
Đurđin - 1.selo u subotičkom ataru
đurđin - cvijeće dalija (od milja samo u
Đurđinu)
E
egija - drveni kostur čamca na kojeg su
pričvršćene daske dnola i stranica
elivator – 1. vučni ili ugrađeni lančani podizač
slame od kasle do kamare; 2. kašikasti elivator
radno tijelo na kasli – podiže zrno u gruvač
3. dizalo, «paternoster»; 4. naprava za dizanje
sipkog tereta (žita, pijeska i sl.)
erberečka - dječija igra djevojčica
erveš - vrsta športskog goluba, segedinski
kružni letač
94
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 94
11/26/2013 7:19:39 PM
Alojzije Stantić
euharistija - (grč. zahvaljivanje) u kršćanstvu,
središnji obred kršćanskog bogoštovlja,
spomen-čin Kristova otkupiteljskog djela
«ewart» lanac - prijenosni lanac u
poljoprivrednim strojevima, sa četvrtastim
okcima
ezermešter - (mađ.) svestrani majstor
F
facan - fazan
fajer - ozidani dio zabata sa jednovodnim
krovom
fajin - dosta
fajferica – rasa svinja crne dlake
falinga – mana, nedostatak
fasovat - nešto dobiti
fat - hvat, mjera za duljinu (zemlje) = l,8965
m., kloktor
fela – vrsta
fenjer - zastakljena prenosna petrolejska
svjetiljka
fićkavac - pijesak vejavac
fićok - 1. kruškasta bočica za ispijanje rakije
od 0,05 i 1 dcl; 2. količina rakijemkoja stane
u fićok
fićura – kamenica, prosta petrolejska svjetiljka
nezaštićena plamena
fijaker – (franc. fiacre) laka najamna kočija u
gradskom prometu
fijakeroš – čovjek koji pruža uslugu prijevoza
fijakerom
filkanje – vrsta uzbudljive kartaške igre s
madžarskim kartama, u kojoj je najjača karta
filko
filko – gornjak najjača karta u filkanju (među
njima je najjači makov gornjak /babo)
filoksera - lisna (trsna) uš lat.Phylloxera
vastratix, napada dijelove vinove loze
fin – 1. tanan. nježan, uglađen...; 2. ukusan
financ – 1. porezni službenik, poreznocarinski stražar; 2. u rukom sječenom duhanu
deblji ostatak nervature lista, kada u cugareti
žar dođe do njeg cigaretu ugasu financ
firnajz - (njem. Firnis) firnis, lak, pokost
Fiume - nekadašnji naziv za Rijeku
flancovat – razmećati se
flaster – popločan put, dio dvorišta ili jarda
flasterovat – popločavati put, dio dvorišta ili
jardu
fleka - mrlja
fleks – električni uređaj za sječenje metala
florenc - rasa krupni ukrasni golubova
flundre - dječije odijelce zajedno s hlačama,
na turu rasječeno
fodbal - nogometna lopta
fodbalovat - igrati nogomet
fodbališta - nogometaš
forma – (lat. forma, izgled, lik, oblik...)1. oblik,
izgled; 2. predmet koji služi za davanje oblika,
kalup, modle a) izrezan karton koji žene
stavljaju u maramu za glavu (za povezivanje
na dva kraja); b). u kartonu usječene šare za
šaranje zidova; 3. limeni kalup za oblikovanje
tijesta (primerice krofni)
fosna – dugačka daska debljine 2 cola, širine
od oko 15 do 25, katkad i više cm
fratar – (lat. frater – brat) «brat» redovnik
franjevac (OFM), monah
fratrovske uši - barat file, vrsta kuhane
tjestenine punjene pekmezom
friška čorba - juha od mesa, zlatna, svilena
friško - 1. svježe¸2. žurno
frtalj – 1. četvrtina; 2. gradski kvart, četvrft
fruštuk – zajutrak, ručak
fudbal - nogomet
fundament - temelj kuće
funtašica – sorta ljetnje jabuke, najbolja je za
savijaču
furdanč - spljošten furko udešen za nabijanje
zemlje u nabijanici nuz dasku
furin - bunjevački naziv za rasu konja «furioso»
«furioso» – (španj. furioso – bijesan) rasa
konja, hurin
furko - okruglo drvo za nabijanje zemlje oko
stuba
G
gacat - hodati po blatu
gaćast - perad i druge ptice kojima su noge i
prsti obrasli perjem
gajka – 1. pokretan kožnati prsten na
remenu; 2. metalni prsten na cijevi puške, za
provlačenje remena
gakat – glasati se kao guska
galeba – izmet životinja, balega
galeta - čahura dudova svilca, svilene bube,
kokon
gang - otvoren dugačak pokriven prostor nuz
kuću, ambetuš
gar - pepeo
garadič - nogostup, stuba, basamaga
95
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 95
11/26/2013 7:19:39 PM
Alojzije Stantić
garnjača – 1. drvena lopata za izvlačenje
pepela iz parasničke peći, grnjača; 2. pepeljara
Gat - zapadni dio Subotice
gat - ustava za vodu koja teče; 2. kamena
brana u luci, lukobran
gatanje – proricanje budućih događaja
gacat - gaziti po gustom blatu
gaćast - kojkeg su noge obrasle perjem
(golub, pijetao, kokoš)
gavčica - slatkovodna riba, lat.: Rhodeus
sericeus amarus Bloch
gazda – 1. gospodar, vlasnik čega, posjednik;
2. dobrostojeći imućan čovjek; 3. poslodavac,
šef
gazdaluk, gazdašag – imanje sa zgradama i
stokom
gazdovat - 1. gosopodariti; 2. kada netko,
obično dijete, radi nešto tajanstveno s
moguće lošim ishodom
gazit - gaziti, 1. pritiskom nogu u hodu
gnječiti i uništavati; 2. hodati, koračati čvrsto;
3. uništavati, tlačiti; 4. kada mužjak peradi
oplođuje ženku
geler - 1. krhotina granate, metka; 2. krupna
olovna sačma koja se u metku za lovačku
pušku upotrebljava za lov na krupnu divljač
gencija – željeznički kolodvor
gepez – rukovalac strojem, mašinista
germeška - sorte krupne trešnje, germerdorska
t.
Gidran - rasa konja
gidranj – 1. rasa konja Gidran; 2. pogrni naziv
za neposlušnog konja
git - kit, gnjecava smjesakoja služi za spajanje,
zaptivanje (za staklo, drvo...)
gladalica - oštrilica, brus za kosu
gladna jama - s lijeve strane životinja vidljivo
udubljenje u predelu buraga (veći dio
probavnog organa preživača)
glava - 1. dio tijela čovjeka ili životinje u
kojemu je mozak; 2. glavni ili prvi u čemu...
glava šećera - u oblik kupe prešani kristali
šećera
glavčina - srdišnji dio kotača u kojeg su
uglavljene špice, a na njih nataknut naplotak
drvenog kotača
glibit se – ustručavati se
gnječit – pritiskati koga ili nešto
god – blagdan kad su se mladi bunjevački
salašari kupili u grad radi zajedničkog provoda
gojit – 1. debljati se; postajati gojazan; 2. toviti
svinju ili bika
Golgota - u NZ mjesto Isusova raspeća
golub(či)njak - nastamba, kućica za domaće
golubove, golubinjak
goljav - ptica kojoj je bez perja dio vrata ispod
glave
Gomboš – danas Bogojevo
gorit - svijetliti
gornjak – 1. sjeverna, sjevero-istočna i
sjevero-zapadna strana svijeta; 2. sjeverni,
sjevero-istočni i sjevero-zapadni vjetar; 3.u
madžarskim kartama u rangu treća karta
(Vilhelm Tell), u filkanju najjača karta, jača od
aduta
Gospojina - Velika Gospojina (Uznesenje
BDM - Velika Gospa, 15. VIII), Mala Gospojina
(rođenje BDM - Mala Gospa, 8. IX)
govedar - osoba koja se brine o govedi
grabljačina – sa strnike grabljama skupljeno
vlaće nakon pokošena žita, mršavina, ograbina
gradina - ostatak grada, zamka
građa – 1. ono od čega se što gradi (zemlja,
pijesak, opeka drvo); 2. drveni dijelovi krova;
3. dokumenti, podaci, rukopisi itd. koji služe
za stvaranje pisanih djela
grbak – crijep na vrhu krova, pokriva sastave
crijepova s obe strane krova, kalpak
gravoran - ptica zelankastosivog perja
posutog pjegama
grebenat – grebenati, čistiti, raščešljavati
konoplju, lan, vunu itd.
greda – 1. u valovitom dijelu ravnice uzvišen
dio zemlje; 2. komad obrađenog drveta kojim
se premošćuje prostor
gredelj – uzdužni nosač radnih tijela na plugu,
za njeg se pričvršćuje vuča
gredica – poprečna greda tavanice na slimenu
grepl – jarganj
grgeč - bandar, slatkovodna riba, lat.: Perca
fluviatalis L.
griva - duga i izražena dlaka na glavi i vratu
životinja
grnjača – 1) vučni zaprežni ravnjač zemlje 2)
drvena lopata za izvlačenje pepela iz krušne
peći, garnjača
grof - (njem. Graf) 1. u srednjem vijeku kraljen
činovnik na čelu župe, kasnije kraljev vazal; 2.
pripadnik najvišeg plemstva
gromovna trava - čuvarkuća biljka lat.
Sempervivum tectorum
96
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 96
11/26/2013 7:19:39 PM
Alojzije Stantić
grundbuk – zemljišno-knjižni sud gdje se
vodi katastarski popis vlasnika nekretnina,
zemljišnica
grunt – zemljišni posjed, imanje
gruvač – radno tiježlo na kasli koje ovrše
zaostala neovršena i vršna zrna iz klasa
gukat - kaga golob ili golubica iz gnijezda
doziva svoga para
gulit - 1. skidati koru s biljke ili omotač ploda,
na pr. ljuskuru s klipa kukuruza; 2. upotrebom
noža i rukama svlačiti kožu sa životinje, derat;
gura - grba, deformacija u obliku izbočine na
leđima
gurlikat - oglašavanje gladne svinje ili želi van
iz obora
gus – metalni ljev, tuč, salivance
gusina - gusjenica
guščarka - čuvarica gusaka na ispaši
guščinjak - mjesto gdje se drže zatvorene
guske
guvno - mjesto gdje je na salašu odložena
pića i prostirka
H
hajto - ručica za okretanje valjka na ručnom
vitlu ili na nekom ručnom stroju
hajzla - klozet, zahod, reterat
hajčar – gonič u lovu
halb-cilindar - češeir sa tvrdim klobukom
odzgo poluokrugao
hamade - skoro
haptike – laka paradna kola s išaranim,
«šlingovanim» gvozdenim okovima po
karvama i lotrama.
harač – trošal, izdatak
harat – pljačkati, krasti, otimati
hasna - korist
hektolitar (hl) – posuda od 100 lit
hektolitarska težina - težina zrna žitarica u
zapremini od 100 litara
henteš - kasapin, mesar
heptika - bolest TBC (tuberkuloza)
herlav - šantav, nesiguran u hodu
hetija – određen stalni tržni dan
hiroški - biti važan, uobražen
hokedla - stolica bez naslona
hold - mjera za površinu zemlje jutro
hurin – bunjevački izraz za rasu konja
«furioso»
I
iđe - kretanje cijene robi ili uslugi
iglo - eskimska koliba od snijega i leda
(unutrašnjost obložena krznom)
igranka – zabava s plesom
ilica - klijet u vinogradu
inkubator – 1. sprava za umjetno leženje
pilića; 2. aparat s određenom temperaturom
za njegovanje nedonoščadi i slabe
novorođenčadi i sl.
ir(ov) - madž. ir, tečnost koje ostane poslije
umućenog maslaca
iskočit - kočićima u zemlji obilježiti granicu ili
pravac nečega
iskolčit – zabosti kolčiće u zemlju (pri
mjerenju zemljišta)
iskopeljat - izbaviti se iz neke nevolje
iskortit – iskriviti se, promijeniti oblik
isparat - paračom usitniti zemlju ili razbiti
pokoricu u mladom usjevu
ispregnit - životinju oslobit od vuče tereta
skidanjem opreme
istirat - 1. istjerati, grubo odstraniti, tjerajući
prisiliti da izaše; 2. konj koji je prekomjernim
iskorišćavanjem izgubio najveći dio radne
sposobnosti
išpan - (madž. ispán, slav. župan) 1. nadstojnik
nad kmetovima u feudalno doba; 2.u majuru
i većim poljodjelskim gazdinstvima upravitelj
imanja
Ivanje - blagdan sv. Ivana Cvitnjaka, 24. VI; 2.
dan uoči sv. Ivan C(S)vitnjaka
ivanjsko cviće - žuto ivanjsko cvijeće, lat.
Galium verum L.
izanđat - odijelo dugom upotrebopm istrošiti
izbobat – odnosi se na pućiće kad izbace
«balac» i na vratu im izrastu kvržice te više
nisu podložni brzom ugibanju
izbricat – izbosti koga sklopivim nožem
izdrečit (se) - izbečiti, zagledati se u čudu
izđikat – brzo izrasti
izgubit (se) - zalutati
izletnica – pčela koja u košnicu s cvijeta
skuplja i unosi nektar i cvijetni prah, pelud
izlizat - istrošiti se, pohabati se
izmetnit - kada potomak pokaže osobine
svoga roda
izvalit – 1. iščupati iz zemlje s korijenom;
2. (se) neuljudno opušteno leći; 3. reći što
nepromišljeno/neprikladno
izvaljat - uprljati
97
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 97
11/26/2013 7:19:39 PM
Alojzije Stantić
izvijat - vjetrom odstraniti nečistoću od zrna
pšenice i sl.
izvirak – izvor, žila života
izvitrit - ishlapjeti
izvrćat valjke - praviti valjke, čerpić za pečenje
opeke
izvuć - izvlačiti: 1. iz dvorišta il s njive prevesti
neki teret zaprežnim vozilom; 2. izvaditi
vukući ili izvlačeći čega ili otkuda
J
jablan - visoko drvo uske krušnje
jagnjit – kada ovce donose na svijet jaganjce
(janjad)
jalov - neplodan
jara - proljetna (za usjev)
jaram - za volove i bivole drvena naprava za
vuču tereta
jarda – uređena staza u naselju
jarganj - uređaj preko kojeg se konjska snaga
prenosi na okretanje nekog stroja (mrvljačice,
krupare, vršalice, mlina...), grepl
jarmac – četvrtasto bagremovo drvo na koje
se pričvršćuju ždripčanici, da konji vuku teret
jaroš – 1. pašnjak, paša, ledina, polje; 2.
šetalište, javno mjesto «špica»; 3. raskršće,
križopuće
ječmen - začepljenje žlijezde pčnopga kapka
jelovina – predmet napravljen iz četinara jele
jendek – jarak kraj litnjeg puta za odvod vode
jeptin - jeftin, koji se može kupiti po niskoj
cijeni
jesapit - procjenjivati
jetrova - supruga muževljevog brata
jorgan – pokrivač ispunjen vunom, perjem ili
pamukom
jorgandžija – obrtnik koji pravi jorgane
josag – stoka, blago
(sv.) Joso - sv. Josip, slavi se 19. ožujka
Jožino seło - rata na Vanteleku, rogalj gdje se
od Sivačkog puta odvaja prten put za Đurđin
jupika – u rudu savijeno tijesto; umiješeno
tijesto razvijeno oklagijom za dalju obradu
jurta - sklopljivi šator od rešetkaste građe
jutro – 1. dio dana; 2. hold, mjera za površinu
zemlje (8 motika ili oko 5760 m2); 3, malo
jutro je površina od 5 motika
K
kabadahija - nasilnik
kabo – limeno vedro
kačica - veća okrugla drvena posuda za
držanje svinjske masti ili sira; emajlirana
posuda samo za mast
kačovat - (madž. kacs=zaperak) kidati zaperke
na vinovoj lozi, rajčici i sl.
kada – 1. na dnu kopanog bunara od dasaka
napravljena četvrtasta posuda u koju se
skuplja voda; 2. posuda za kupanje; 3.u
vinogradu posuda za spravljanje bordovske
čorbe i drugih sredstava; 4. bačva za prijevoz
vode, grožđa i sl.
kadar - biti sposoban nešto uraditi
kadar - bačvar, pinter
kadarka - sorta vinove loze od nje se dobije
crno vino ili šiljer
kajačica - ženska crna marama za povezivanje
glave, bez forme, nosi se kao znak kajanja za
umrlim
kajase – dugački kožni remeni za upravljanje
konja
kajat - kajati, žaliti, 1 izražavati žaljenje zbog
nekog čina; 2. odijevati se i ponašati se
određeno vrijeme za bližnjim umrlim, na pr.:
roditelje sa kajali najčešće godinu dana, a
najmanje šest mjeseci itd.
kajla - zaglavak
kalajsan – emajliran
kalapač - 1. čekić; 2. fig. momčić, čavrgan
kalapač - čekić
kalem – 1. cijev, cjevčica, valjak za
namotavanje niti; 2. cjepivo, vakcina
kalemit - 1. cijepiti, urezivati izbojak jedne
biljke u drugu; 2. cijepiti nekom vakcinom
kalirat – izgubiti od težine
kalfa – kvalificirani trgovac ili obrtnik
kalkan - zabatni zid na zgradi
kalota - vršak kugle, vršak lubanje
kalpak - crijep na vrhu krova, grbak
kalvarija - 1. mjesto u prirodi gdje je smješteno
14 postaja križnog puta; 2. Golgota
kaljuga - nuz bunar s đermom iskopana jama,
napunjena vodom za kupanje i osvježenje
svinja
kamara – u stog sadjevene strne žitarice, pića
i prostirka
kamenica – fićura, prosta petrolejska svjetiljka
s nezaštićenim plamenom
kamenina – žuta flaster opeka
kamiš – cijev od lule kroz koju se povlači dim
98
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 98
11/26/2013 7:19:39 PM
Alojzije Stantić
kandža - 1. pandža, zavinut oštar nokat u
mnogih ptica; 2. metalni šiljak koji se uvrće u
potkovicu konja
kanikula – ljetnja nesnona vrućina, („pasija
vrućina“), vrijeme od sredine srpnja do
sredine kolovoza
kant - (eng. cant) 1. rub skija; 2. rub kaske,
opeke i sl.; 3. zid na kant je s opekom tako
zidanom
kaparo - putar
kapisla - mali metalni cilindar ili kapica,
napunjena eksplozivom, koja se pali od
udarca, radi ispaljivanja metka, granate;
detonator
Kaponja - predio oko puta Subotica-Sombor,
između Mišićeva i puta za Tavankut
kaputić - 1. mali dio odjeće za zaštitu; 2. sako
u bunjevačkom odjevanju
karaš - karas, riječna riba lat.:Carassius
carassius L.
karavan - povorka ljudi, životinja, kola i sl.
kare – jednoosovinska manja vojnička kola
sa četvrtastim kovčegom za prijevoz vojničke
opreme
karmić - jama u zemlji za čuvanje preko zime
krumpira i drugog povrća
karperec – zlatna narukvica
kartanje - društvena igra kartama
karte – snopić kartona pravokutnog oblika za
društvenu igru
karva – poprečna tanja drvena spojnica
gornjeg i donjeg dijela lotra
karuce – lakša paradna kola s mekšim
oprugama, najsvečanija kola poslije fijakera
kasalisica – vrste dječije igre salašara na
strniki
kasapin – henteš, mesar
kasla – vršalica, dreš
kastrona – ljevena željezna posuda za
kuhanje, iznutra emajlirana
kašika za blato – limeno ravnalo za
nalijepljeno blato na nabijanicu, mistrija
kaštelj - (lat. castellu, tal. castelo) 1. utvrđeni
dvor, zamak, tvrđava; 2. oveća zgrada, katkad
mali dvorac, u kojemu živi s obiteljom vlasnik
majura
kaštiga – (lat. castigare – karati) kazna
kaštigovat - kažnjavati
katakombe - (lat. catacumbae) ranokršćanske
podzemne grobnice i kultna mjesta
katlanka – zidano ognjište za kotao
kazan – 1. kotao: 2. parni stroj; 3 pokretni
parni stroj i lokomobil
kebanje – kobanje, igra bricom momaka na
salašu
kefa - četka
Keleman - Josip Stantić-Keleman, gazda
salaša na križanju litnjeg puta Bajmak - Đurđin
i Subatica - Pačir, tzv. Kelemanova ćoša
kenjača – kolomast, mast za podmazivanje
točkova, osovina i okretnice na seljačkim
kolima i dasaka na plugovima…
kebanje - igra zabadanjem brice u zemlju
Ker - južni dio Subotice
ker - pas
kerećije grožđe - korov, lat.Solanum nigrum L.
kera - ženka psa; 2. kučka
kerdalj – “na lijevo krug”
kerlaba - keleraba (vrsta povrća)
kerovi - psi, vaške
Kerska crkva - crkva u župi sv. Rok u Subotici
ketrenac - prostorija ispred štale za čuvanje
piće
kevidinka - sorta vinove loze
kibla – 1. je mjera za površinu zemlje posijana
s jednim požunjskim mirom (53,72 litra). Ova
mira se spominje u Popisu domaćinstava
subotičkog šanca 1720 godine (Koreni Győkerek, Istorijski arhiv Subotica 1991.); 2.
posuda u koju se vrši nužda u zatvorima
kičica – dio konjske noge između kopite i
cjevanice
kika - kosa svezana u pletenicu
kila - 1) kilogram; 2) bolest koja nastaje
pucanjem stijenki potrbušnice, hernija
kirija – tur, kira, najam, stanarina, najamnina,
zakup, vozarina
kinđurit se – prekomjerno se kititi
king - rasa krupnih ukrasnih golubova
kirdžijaš - najamni vozar zaprežnim kolima
kiseliš – ukiseljeno povrće za salatu
kiselna - kiselo mlijeko
kiseljak - pajasen, lat. Ailanthus peregrina,
drvo koje su upotrebljavali izradu jarmova,
šavolja za kiseliš itd.
kisnit – biti izložen kiši
kj – oznaka za katastarsko jutro, mjera zan
površinu zemlje oko 5760 m2
klamfa - veće željezo sa zavrnutim i stanjenim
krajevima, služi za spajanje drvenih predmeta
klapit - sanjati
99
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 99
11/26/2013 7:19:40 PM
Alojzije Stantić
klas – vlat, cvat na stabljici žita u kojem se
razvija zrno
klecalo - klupa ili stolica uređena za klečenje
i molitvu
klečka - komad kraćeg drvetavezan kanapom
ili lancom i obješen psu, krmači o vrat da se
sporo kreće
klempav - kojemu uši nisu dovoljno priljubljene
uz glavu
kliderska beba - (od njem. kleiden-odenuti,
odijevati...) za raskošno i besprijekorno
obučenu žensku rekli su: taka je ko kliderska
beba. Nekada su na namješten krevet u čistoj
sobi, stavljali za ukras klidersku bebu, lijepo i
raskošno odjevenu lutku od kaučuka
klija – klica, 1. izdanak iz korijena ili sjemena;
2. početak čega što se počinje razvijati; 3.
mikroorganizam koji može uzrokovati razne
procese ili bolesti, bakterija; 4. donji dio
badrljice koji je urastao u kožu peradi (ptica)
klijet - kućica, koliba u vinogradu, ilica
klin - gzozdena kajla za ispomoć u rascijepanju
panjeva maljom
klin(ac) - čavao, ekser
klis - 1. kratki, obli, s oba kraja zašiljen komadić
drveta za dječiju igru klisanje; 2. oblik zemlje
kojoj su jedne uvratine uže od drugih
klisanje - dječija igra s batinom i klisom
klište - kliješta
kloktor - mjera za duljinu (zemlje) = l,8965
m., fat
klozet - poljski zahod, ajzla, reterat
klupa - uspravno i ukrug složeno 15 - 20
snopova kukuruzovine ili 120 - 150 snopova
trske; 2. duža daska na nogama, služi za
sjedenje
kljukat - nasilno hraniti guranjem hrane u usta
ključ – 1. predmet kojim se otključava brava;
2. ubušeni okrugli komad željeza u koji se
stavlja mješavina sumpora u prahu i šalitra,
udaranjem u neki predmet puca kao iz puške;
3. željezna alatka oblika «1», nataknuta na
držalo služi za čupanje slame ili sijena iz
kamare
kmet – 1. neslobodan seljak vezan za zemlju
svoga feudalnog gospodara; 2. seoski glavar,
glavar sela
kob (ić u kob) - oštro se suprostaviti
Kobino selo - rata nuz put Subatica - Tavankut
via Mirgeš (Ljutovo), blizo Donjeg Tavankuta
kobo - kobac, ptica grabljivica
kobajage – kao da je tako, tobože
kobanje – kebanje, igra bricom momaka na
salašu
koc – okrugljača duljine oko 2,5 – 3 m, debljine
10 – 15 cm, zabode se u žitnu kamaru i na
njoj napravi alaš
kociljat (se) - klizati (se)
kočić - u zemlju nabijen zašiljen komadića
okruglog drveta ili letve kojim su obilježava
granica ili pravac nečega
kočijaš – 1. osoba koja upravlja konjima; 2.
probušen kraći komad drveta ili parožak
drvenih vila kroz koje kočijaš provuče kajase i
zabode ih u snop
kofa – (tal. coffa – košara, koš) prodavač na
malo voća i povrća na pijaci, piljar
kofarit - piljariti, prodavati na malo voće i
povrće
kojekaki - raznovrstan
kokica - 1. dem. kokoš; 2.pečeno zrnje
posebne vrste kukuruza
kokon - čahura od paučinastih niti što
ih izlučuju gusjenice leptirova kojima se
omotavaju prije pretvaranja u ličinku
kokoš(ka) – 1. kokoš; 2. tvornički unakrsni
namotaj obojenog konca, na papirni kalem,
za ručni rad na platnu
kola – 1.zaprežno vozilo na četiri kotača; 2.
količina rasutog tereta u povišenim lotrama
kolan – 1. hašlo, remen kojim se konju ispod
stomaka veže am il sedlo; 2. prekovratni
remen za lakše guranje tereta na tragaču
kokica - kokoška koja još nije počela nosit jaja
kolce – mali i tanki kolac na saonicama,
graničnik stranica lotra
kolečka – prednji odvojivi dio zaprežnog
pluga na dva kotača – spaja gredelj s jarmacom
kolibara - zidani okrugli kokošarnik, kulača
kolica - jednosovinska ručna naprava za ručni
prijevoz rasutog tereta
kolivka - kolijevka, ljulja
kolo - 1. narodni ples najčešće se oblikuje u
krug; 2. organizirana narodna zabava s plesom
kolonijal - trgovina mješovitom robom,
špeceraj
kolovođa – plesač kojeg je priređivač zabave
«kolo» izabrao da bude igrač (plesač) koji će
odrediti kada će se i koliko dugo igrati igra
kolo
kolovoz - mjesec august
100
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 100
11/26/2013 7:19:40 PM
Alojzije Stantić
kolobar – 1 podočnjak; 2. kolutasti oblačić
dima; 3. obruč, prsten prigušenog svijetla oko
Mjeseca; 4. u pšenici ili drugom usjevu manji
dio koji se po nečemu razlikuje od cjeline; 5.
tamniji dio oko bradavice na ženskim grudima
kolje – tanka okrugljača, oko 5 – 7 cm, njima
se nosi, u paru, složena slama
komara - 1. ostava, smočnica; 2. u salašu
zatvoren prostor za držanje raznih stvari
kombaj - kombajn
kumarac - komarac leteći kukakc, lat. Culex
pipiens
komencija - (lat. conventio=dogovor) je
sporazum, utanačenje; 1. zarada koju prima
komencijaš; 2. pomoć kojeg djeca daju za
izdržavanje roditelja
komencijaš - radnik u poljoprivredi koji
stanuje u salašu poslodavca i zaradu prima
najvećim dijelom u naturi
komendirat – preporučiti, preporučivati
komesarijat – povjereništvo, državna ili
oblasna ustanova za posebne poslove
kompostirat – od biljnih otpadaka praviti
gnojivo
kompot – skuhano sa suncu osušeno voće
(višnje, skale jabukai sl.)
komšija - susjed
komšijat (se) - 1. pazit se, biti u dobrim
odnosima s komšijama; 2. s komšijama
provoditi vrijeme u divanu i nekoj zabavi
(najčešće u kartanju)
kondir – vondir, izdubljen goveđi rog ili sličan
predmet od lima u kojem se drži gladalica
konđa - 1.pletenica kose svezana na zatiljku
u obliku polulopte, kurđup; 2. ženska kapica
kojom se pokriva kurđup
konglomerat - valutičnjak, kamenčići iz rijeka
konoplja - industrijska biljka lat. Cannabis
sativa
kontat - razmišljati
kontrak – ugovor
kopan – izdubljen iz drveta (alov,korto...)
kopar - mirodija, vrsta aromatične biljke
kopat kuruze - okopavati mlade kukuruze
koprcat - otimati se
koprna - kopriva, lat. Urtica dioica L.
kopun - uškopljen pijetao
kopunit - ušpkopiti pijetla
koraće – 1. drveni stalak za korito ili naćve; 2.
unakrsne noge, stalak za gornji dio stola; 3.
stalak za testerisanje drveta
korbač - bič ispleten iz kožnog remenja
korda – 1. kordelj, lora, jednoosvinska
zaprežna kola za privoz rastresitog tereta; 2.
vrpca s tri zavjetna čvora (čistoća, poslušnost,
siromaštvo) kojim je u struku povezan habit
franjevaca
kordelj – korda, lora, jednoosovinska zaprežna
kola za prijevoz restresitog tereta
korizma - vrijeme četrdesetdnevnog posta
pred Uskrs
korlat - napolju ograđeni prostor za goveda
korov - 1. zajedničko ime za samonikle biljke
koje štete poljoprivrednim kulturama; 2. korov
za metle, l. Kochia scoparia (L. Schrad)
koršo - đuga, glinena posuda za vodu, nalik na
ćupicu, zapremine od oko 0,5 do 5 – 6 litara
korto – iz vrbe dubljeno korito za pranje
košulja i sl.
korzo - tal. corso, šetalište, glavna ulica
korziranje – šetanje po korzu
kosa – 1. vlasi na glavi; 2. naprava za ručno
košenje trave i dr.; 3. strižna; pomična
mašinska kosa
kosač - osoba koja kosi ručnom kosom
kosačica - strojna kosilica
kosačica rukovetačica (odlagačica) - vučni
stroje za košenje žitarica, konoplje i trava;
žitarice po želji može da odlaže u nesvezane
snopove
kosak – kosir, od vrha kose odsječeno
savijeno sječivo uglavljeno u kratko držalo,
služi za košenje trske, korova i dr.
kosir – kosijer, savijeno sječivo kosak
kosište - držač, nosač ručne kose
kost - hrana, jelo
kostirat - hraniti nekoga
košar – 1. pletena košara; 2. učvršćeno radno
tijelo na kasli, oblaže bubanj; 3) biti odbijen
po želji
košara – štala za konje
košarar - obrtnik pletač predmeta iz vrbovog
pruća
košćura - kost
košljat - za predenje razmrsiti vunu, kudelju
i sl.
koštat - 1) stajati, imati cijenu, vrijediti; 2)
okusiti
košulje – rublje, rubenina
kotarca - pleteni predmet od pruća, služi za
nošenje voća i povrća u ruci ili na glavi
101
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 101
11/26/2013 7:19:40 PM
Alojzije Stantić
kotit se – 1. donositi mlade (kuja, mačka,
gamad); 2. pejor. prekomjerno se množiti,
uvećavati broj, umnažati se
koto - posuda za kuhanje ili grijanje vode na
otvorenoj vatri
koter(njak) - pleterom ili trskom ograđen
prostor za perad, često umazan blatom
kovačnica - radionica u kojoj radi kovač
kovčeg - 1 sanduk; 2 drveni sud za hranjenje
goveda; 3. namještaj za djevojačku opremu
kožica (ovčija) - ovčija koža s dlakom
kožuv - kožuhogrtač od ovčje ili janjeće kože
s runom na unutrašnjoj strani
kradom – kradimice, tako da nitko ne vidi,
iskradajući se, krišom
kraj - 1. svršetak, konac; 2. dio zemljišta,
naselja i sl.; 3.npodručje Zemlje; 4. dio oko
ruba platna i sl.
kramp - alat za kopanje, trnokop, budak, pijuk
kratež – 1. kratka puška tradicionalne izurade;
2. puška sa skraćenom (odsječenom) cijevi
kredenac - kredenc, kuhinjski ormar za
posuđe i kuhinjski pribor
krenit - 1. poći, početi djelovati¸2. za biljku:
početi nicati; 3. za tijesto: počme se dizati
krepost - moralna čistoća, ukupnost moralnih
vrlina, čestitost
krepdešin - teška svilena tkanina za ruvo
krevet - dio pokućstva koji služi za ležanje,
spavanje, drvenice
krilo - 1. razvijen ili zakržljen organ za letenje
ptica i kukaca; 2. pokretni ili bočni dio čega
(zgrade, vjetrenjače, pluća itd.); 3. onaj koji je
na strani lijevo (u sportu, u vojsci itd.): 4. dio
vrata koji se otvara
kripta – (grč. krypto = skrivam, pokrivam) kod
starih Grka i Rimnljana podzemni hodnik sa
svodovima, usječen u pećinu; 2. podzemni
hodnik i ćelije u kojima su se prvi kršćani
sakupljali na bogoslužje i gdje su pokapali
svoje pokojnike; katakombe; 3. kasnije
podzemna kapelica ili grobnica, kosturnica;
4. ozidana nadsvođena grobnica
križni put - bolni put; u Katoličkoj crkvi
pobožnost (meditacija i molitva) na spomen
Isusove muke
krlja – ekto parazit veličine zrna žita, nalik na
krpelja, siše krv kokošima
krmača - ženska domaće i divlje svinje; prasica
krmče - 1. svinja; 2. pejor. čovjek ružnih
postupaka
krmelja - osušeni sekret suze u kutovima očiju
krovina - krov zgrade pokriven slamom
krpara - prostirka za pod istkana iz tanko
nasječenih raznobojnih krpica
krstine - pt. složeni snopovi žita, ječma, nalik
na križ, s vlaćem okrenutim unutra
krstionica - (lat. baptisterium) u kršćanstvu,
mjesto, crkveni prostor u kojem se podjeljuje
sakramenat krsta
krvavica – u crijevu napunjen bareni nadjev
od kuhane svinjetine i krvi
krumpir – 1. biljka s jestivim gomoljem
(lat. Solanum tuberosum); 2. loše nacrtana
kružnica, nepravilna kugla; 3. na prstima ili
peti čarape imati rupu; 4. lukovica cvijeća
krumpirača - vrsta jela od krumpira divenice,
krvavice i mesa ispečenog u tepsiji
krumpirište – površina gdje je posađen
krompir
kruna - 1. pokrivalo za glavu simbol kraljevske
i carske moći; 2. ono štoje gornji dio nečega,
na pr.: kruna drveta...; 3. na glavi peradi izraslo
perje u obliku pokrivala; 4. jedinica noca u
nekim zemljama
krunica – 1) gledičija (Gleditschia) – drvo
il grm 2) katoličko molitveno pomagalo,
brojanice; 3. katolički niz molitava, sastoji je
od 15 desetina, a svaka desetina obuhvaća
jedan Očenaš, deset Zdravo Marija i završni
Slava Ocu
krunit - 1. skidati zrnje s klipa, runiti; 2. kada se
opsipa nabijanica
krupara - stroj za krupno mljevenje kuruza,
ječma i sl.
krupar - obrtnik koji vrši uslugu krupljenja
kukuruza
krušna peć – peć od bubalja s velikim ložištem,
parasnička peć, banja peć
krušno brašno – meko brašno za kruh
kruvara - odaja ili zgrada gdje se peče kruh
kruvarit - nekoga izdržavati hranom
kruvarka – žena koja se bavi pečenjem i
prodajom kruha
kruv sv. Ivana – rogač, petrakorica, (Petrova
korica)
kruvara - zgrada napravljena samno za
pečenje kruva
krvavica – u crijevu napunjen bareni nadjev
od kuhane svinjetine i krvi
kubicirat – izračunati zapreminu u kubnim
mjerama
102
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 102
11/26/2013 7:19:40 PM
Alojzije Stantić
kubik - kubični metar
kubikoš - radnik koji se bavi uslugom kopanja
zemlje
kubura - na štrangi ama kratki kožni štitnik za
tijelo konja
kučka - ženka psa, kera, kuja
kuća – 1. zgrada za stanovanje; 2. srednja
soba u salašu ili u tom stilu napravljenoj kući
u naselju
kućica – 1. mala kuća; 2. udubljenje u zemlji u
koju je posađeno sjeme neke biljke (kukuruza,
krastavca i sl.)
kudelja - kudjelja, vlakna konoplje upredena
ili priređena za predenje
kudit - prigovarati kome što, nalaziti
nedostatke, isticati mane
kudrav - valovite kose ili dlake
kuglja - kugla
kujna - kuhinja
kuka – 1. komad tanjeg drveta, duljine oko 60
cm s dva kraka nalik na “L”, služi za zatezanje
vrengije; 2. u sapište duljine oko 80 cm
uglavljen kraći parožak, nalik na “1”, služi za
rukovetanje
kulača - zidani okrugli kokošarnik, kolibara
kulak - (rus. pesnica) bogat i škrt seljak,
protivnik socijalizma
kulen - sušena djevenica od debelog crijeva
svinje, punjena mljevenim ili sjeckanim
mesom, začinjena paprikom koja daje crvenu
boju i poseban okus
kuluk - (tur. kulluk 1. ropstvo, robovanje) 1.
vrsta poreza koji se sastojao u osobnom radu
ili davanje podvoza; 2. težak, naporan rad
kulučar - radnik koji radi kuluk
kulučit – teško, naporno, prisilno raditi (u
bescijenje)
kumarac - komarac
kumulus – (lat. cumulus – rpa, gomila) vrsta
oblaka (gomilast oblak)
Kunbaja – kadgodašnji naziv za Skenderovo
kunina - 1. zeleni vlat trske; 2. metla od kunine
za opajanje zidova
kunjat - biti u sanjivom, pospanom stanju;
isprekidano drijemati
kuka – 1. komad tanjeg drveta, duljine oko 60
cm s dva kraka nalik na “L”, služi za zatezanje
vrengije; 2. u sapište duljine oko 80 cm
uglavljen kraći parožak, nalik na “1”, služi za
rukovetanje
kupit - kupiti, nabaviti
kupit - skupiti na jedno mjesto
kupka – vruća voda s dodacima ljekovitog
bilja u kortu pripremljenog za kupanje
kuražit – hrabriti, činiti odvažnim
kurđup - pletenica kose svezana na zatiljku u
obliku polulopte, konđa
kuruc – ustanik, buntovnik (potiče od 1514.
kad su madžarski seljaci krenili u rat protiv
Turaka)
kuruz – kukuruz, 1. žitna biljka (lat. Zea mays)
visoke snažne stabljike, plod mu je žuto zrnje
na klipovima; 2. zrnje kao hrana
kuruzište – polje pod kukuruzom, kuružnjak
kuruzni kvas - kvasac od kukuruzne prekrupe
za pečenje kruha
kuruzište - njiva s posađenim ili obranim
kukuruzom, kuružnjak
kuružna - kukuruzovina
kuružnjak - njiva s obranim kukuruzom,
kuruzište
kuvarka - kuharica
kvadrat - kvadratni metar
kvalitra – 1. sprava za mjerenje hektolitarske
težine pšenice; 2. promet pšenice s cijenom
obračunatom po hektolitarskoj težini zrna
kvartilj - nekome dati smještaj
kvas - kvasac
kvrcat - 1. kada pijetao napada onda naglim
pokretom vrata vrhom kljuna udari na
napadača; 2. lagano lupkati (golub u letu
kvrca golubicu i potiče je da snese jaje)
kvintal (q) – mjera za težinu, 100 kg, mtc
(metrička centa)
kvita – 1. uteg, tane; 2. priznanica, namira
kvocat - 1. kad se kvočka tiho oglašava; 2.
zanovetat
kvočka – kokoška koja leže jaja i vodi piliće
L
laboška - šerpa
labrnja - njuška, gubica, usta (o osobama)
lacija - (mađ. Laci konyha-ljetna kuhinja)
oveća prostorija za kuhanje hrane
lad - hladovina
ladnjača – hladnjača, postrojenje za držanje
i čuvanje hrane i drugih proizvoda u uvjetima
potrebne hladnoće
lađa - 1. brod; 2. dio crkve u tlocrtu
lagunica - u surduku ili uzvišenju ukopana
zemunica
lajt – 1. vučno spremište za vodu za kazan; 2.
103
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 103
11/26/2013 7:19:40 PM
Alojzije Stantić
ovećespremište za vodu
lakumić – ispleten kolačić
laktanja - kasarna
lakuman – proždrljiv, pohlepan, alav
lanac – l. mjera za površinu zemlje (10 motika
tj. približno 0,719 ha); 2. mjerilo duljine 10 fati
za mjerenje površine zemlje; 3. niz spojenih
alki
lancoš – zemljoposjednik do oko 2-3 lanca
zemlje
lapa – proljetno neprohodno blato nastalo
nakon topljenja snijega i kiša
leca – letva
lečica – mala letva
ledara - dio podruma ili prostor u kojem se
čuva led, ledenica, ledenjača
ledenica – dio podruma ili prostor u kojem se
čuva led, ledara, ledenjača
ledenjača - dio podruma ili prostor u kojem se
čuva led, ledenica, ledara
ledina - travnat dio avlije oko salaša
leđa - 1. stražnja strana trupa čovjeka, dio
tijela kroz koji prolazi kralješnica čovjeka i
životinje; 2. stražnji dio salaša i druge zgrade
leglo – 1. mjesto gdje se legu životinje; 2.
mladunčad u jednom koćenju
Lemeš - Svetozar Miletić (selo kod Sombora)
lepanja - iz kvasnog tijesta za kruh okruglo,
tanko pecivo
lepur - leptir
lerna - pećnica
ležaj – 1.postelja, krevet; 2. oslonac ili ono
što prihvaća i drži pokretne dijelove (klizni,
kotrljajući...)
libit (se) - ustručavati se, ustezati se
ličina - tanak vezivni sloj kore sa stablom
bagrema i drugi drva, lika, liko
ličinka – početni oblik razvoja leptira
lika – tanak vezivni sloj kore sa stablom
bagrema i drugi drva, ličina, liko
liko - tanak vezivni sloj kore sa stablom
bagrema i drugi drva, ličina, lika
linjak - riječna riba lat.; Tibca tinca L.
lipanj - juni
litina – plodovi zemlje u jednoj godini,
jednogodišnjiurod
lisa – na konju po dužini čela i duž nosa
izdužena bijela dlaka, koja može biti uža, šira
i sastavljena sa zvijezdom
lisast – konj koji po dužini čela i duž nosa ima
izduženu bijelu dlaku, koja može biti uža, šira
i sastavljena sa zvijezdom
lise – od vrbova pruća ispletena unutrašnja
obloga lotra
lister – laganija, običnja ljetna tkanina za
odijela
listve - ljestve, pomagalo za penjanje i
silaženje
litina –ljetina, plodovi zemlje u jednoj godini,
jednogodišnji urod
litnji put – zemljani put; prten put
liturgija - (grč. molim) u kršćanstvu, javno i
službeno odobreni bogoštovni čini; kršćansko
bogoslužje
livča – dio kola (4 kom.) s donjim krajem na
osovini, a gornjim krajem drži gornji dio lotra
loćkat se – prolijevanje igranjem ili nepažljivim
radom s vodom
lògoš - austro-ugarski vojni dezerter, skitnica
lôgoš - vinova loza stolnog grožđa gaji se
visoko na žici dav pravi hlad
lojanica - svjetiljka s otvorenim plamenom: u
glinenom lončiću sagorjeva kroz tinj smješa
masti ili loja i zemlje, uljanica
lokomobil – pokretni vučni pogonski stroj,
kazan ili saugas motor
loparica - 1. za svinje mješalica tečne hrane
u kablu; 2. mješalica za kuhanu hranu u kotlu
loptanija - zabava mladih salašara u korizmi
bez glazbe
lora – 1. korda, kordelj, jednoosovinska
zaprežna kola za prijevoz rastresitog tereta;
2. željeznička kolica, na tri kotača, na nožnoručni pogon, kojim su se služili pružni radnici
lotra – 1. stranice seljačkih kola; 2. zapremina
tovarnog prostora između lotra; 3. količina
tereta natovarena u lotra
lovas – lovac
lozičava travica – biljka vilina kosica lat.
Cuscuta sp., šuga
lubura – iz vrbovog prućam ili roguze pletena
košarica za jaja
luftirat - provjetravati
lugav – siv
lula - 1. predmet koji služi za pušenje, u
prošireni dio stavlja se duhan; 2. naprava od
drveta i debele uzice kojoj se steže usna konja
da bude miran kod potkivanja i sl.
lupinja – tvrd omotač oko oraha, jajeta
104
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 104
11/26/2013 7:19:40 PM
Alojzije Stantić
lušija - 1. ceđ, ostatak pri kuhanju sapuna; 2.
skuvani pepeo od sagorele biljke
LJ
ljulja - kolijevka, kolivka
ljuljat - činiti da se tko ili što ravnomjerno
kreće naprije-nazad ili s jedne strane na drugu
(dijete u kolijevci)
ljuskra/ljuskura – omotač klipa kukuruza ili
drugog sjemena, ruskulja
M
macan – 1. dud koji ne donosi plod; 2. mačak
macit se – donositi na svijet mačiće
mače – mlado mačke
mačka - 1. domaća životinja lat. Felis catus¸2.
žarg. djevojka, ženska; 3. nalik na trokraku
udicu velika naprava za vađenje kabla ili kofe
iz kopanog bunara
madžarske karte – 32 karte za kartanje (to
su karte Helvecije /Švicarske/ na kojima su
likovi iz njevog oslobodilačkog rata na čelu s
Viljemom Telom /Willhelm Tell/)
madžarac – soj goveda, podolac
maganj - samohodni kazan ili lokomobil
magarac – 1. dugouha domaća životinja; 2.
unakrsne letve na vrhu krova koje preko alova
drže pošav; 3. bena, glupan, budala
maganj - samohodni kazan ili lokomobil
magaza - skladište, na salašu zidana zgrada ze
smještaj zrnaste hrane, magazin
magazin - na salašu zidana zgrada ze smještaj
zrnaste hrane, magaza
majčina dušica - aromatična biljka, lat.
Thymus ovatus Mill.
majur - (njem. Meierhof, mađ. major) veliko
poljoprivredno gospodarstvo sa zgradama i
stanovima za radnike
makadam – cestovni zastor od usitnjeg
kamena (po izumitelju škotskom inženjeru
Mac Adam John Laudon)
makara - 1. tronožac s u vrhu spojenim
krakovima, dugačkim najmanje dva metra
i više, služi kao nosač koturače za dizanje
tereta; 2. bunradžijsko vitlo
maklja – nož s drškom na dva kraja kojim se
povlačenjem prema sebi obrađuje drvo
Mala Gospojina - MALA gospa slavi se 8.
rujna
mala kuća - 1. na salašu zgrada sa čeljdskom
sobom i pod odžakom
mala užna – užina, međuobrok između
objeda i večere
maltene - zamalo, umalo
maltezer - čirkeš, rasa krupniji ukrasni
golubova s na gore savijenim repom
malj - ručni sersam za nabijanje zemlje, bat
malj petak - malj za nabijanicu, odozdol s
pet ispupčenja, kojim je usitnjavaju grudve u
nabijanju nabijanice
maljica – ručni nabijač uzboja u posnopicu
mamuza - 1. naprava za sječenje tijesta;
2. metalna naprava za čizme jahača za
odbadanje konja u jahanju, ostruga; 3.
rožnata izraslina u nogi nekih ptica
mangolica - soj domaće svinje
maran – marljiv
marama - 1. dio ženske odjeće kojim se
pokriva glava; 2. veća, deblja kojom se
pokrivaju leđa rojrtoška, priko vrata
Marin - 1. spomendan mu se slavi 2. veljače;
2. kod Bunjevsaca je bio drugi god u godini
marinska svića – svijeća blagoslovljena na
Marin, nju su zapalili i molili Boga da se smiri
ampa, da padne kiša, a svaka osoba je imala
svoju marinsku svijeću koju su mu zapalili kad
je umro (ovu su svijeću zbali i mrtačla svića)
marva - goveda
maslo – mlječna mast dobivena topljenjem
skorupa
mast - mošt, šira
masna soda - kaustočna soda, natrijeva
lužina ima svojstvo da otapa, izjeda, nagriza
površine. Zemljoradnici su je koristili za
izjedanje masnoća prilikom kuhanja sapuna
mašak – sitno paperje, preteča perja, prah na
voću
mašina – 1. stroj, 2. skupno ime za vršaću
garnituru: pogonski stroj i vršalica s opremom;
3. ručna sprava za mljevenje mesa, maka,
oraha i sl.; 4. mehanizam u petrolejskoj lampi
koji drži fitilj (platnena vrpca u petrolejskoj
svjetiljci)
mašinar – vlasnik vršaće mašine
mašinari - radnici na vršaćoj mašini
mašine - šibice
mašit se – posegnuti za nečim
Materice – blagdan treće nedjelje Adventa,
Bunjevci ga slave kao dan majki
maune – 1. boranija, zelen gra; 2. mahunasto
povrće (grašak i sl.), mahune
105
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 105
11/26/2013 7:19:41 PM
Alojzije Stantić
maveska pregača - pregača tkana iz lanenog
raznobojnog konca, šotoška pregača
mavez – potka u tkanju plave boje (maveska)
pregača, šotoška pregača
maz - blato od plive, žute zemlje i vode za
mazanje nabijanice, kotera i sl.
mazat – 1. krečiti, 2. blatom obljepljivati
nabijanicu, 3. žitko po nečemu razvlačiti; 4.
premazivati što mašću, bojom: kruh, kolače,
slastice
mazga – l. Equus hinnus, križanac između
pastuha i magarice
maža – l. vaga; 2. nekadašnja mjera za žitarice
meandar – vijugavi tok rijeke
menđuša/minđuša –naušnica
meter – 1. mjera za duljinu 100 cm, 2. mjera
za težinu: 100 kilograma, kvintal (q), metrička
centa (mtc)
metrička centa (mtc) – 100 kilograma, meter,
kvintal
micika - oblik kape s prednjim štitnikom
Mijolj – arkanđeli Mihael, Gabriel i Rafael,
slave se 29. rujna
mijolj – radnistol papučoša, obrtnika koji su
proizvodili papuče
milenij – vremenski period od 1000 godina
milinko - ime od milja za najmlađeg brata
ministrant - (lat. ministrare:služiti) u Katoličkoj
crkvi, svećenikov poslužitelj pri obredu mise i
drugih liturgijskih čina
minobacač – vojno oruđe za izbacivanje
mina
minta - 1. uzorak
mirit - 1. uspoređivati s utvrđenom jedinicom
mjere; 2. uspoređivati se
mirit - posvađane pomirivati, posredovati u
izmirenju
Mirgeš - selo Ljutovo
misa - (lar. missa, od mittere:poslati, otpustiti)
u katolicizmu, glavni obred kršćanske liturgije,
euharistijsko slavlje; novozavjetna beskrvna
žrtva
mistimice
–
mjestimice,
ne
kim
mjestima,ovdje-ondje, tu i tamo
mistrija – velika zidarska žlica, kašika za blato
miškoljit (se) - nemirno sjediti
miškulirat - nešto smisliti
mišling(er) - na manjem dijelu njive, nagusto
posijan kukuruz, kosi se ili čupa i daje stoci
kao zelena hrana
mitroljez – vatreno oružje obično na postolju
ili nogarima, koje omogućuje veliku brzinu
gađanja, a puni se s neprekidne trake ili saržera
mlada - udata žena do prve godine braka il do
rošenja prvog detjeta
mlaka – zatravljeni dio zemlje do rita
mlat - klateće mlatilo za ručni vršaj žita na
zemlji, umit
mličika - mlječika obična, lat. Euphorbia
cypariossios L.
mlikulja - krava koja se muze
moba - zajednička ispomoć ljudi u obavljanju
većeg posla
modit se - upotrebljavate u odjevanju i
šminkanju sve šta je moderno i to javno
pokazivati
mokrit - obavljati malu nuždu
monstranca - (lat. monstrare-pokazivati)
pokaznica, u katoličkoj liturgiji, svečano
ukrašena posuda za izlaganje posvećene
hostije na klanjanje vjernicima i nošenje u
ophodima, sakramenat
morkača – 1. biserka (perad), morka; 2. udra
za djecu, bambusov prut duljine oko 60
cm; 3. bambusovo bičalje za kandžiju, često
obloženo kožom; 4. tanji bambusov prut
kojim su konjanici poticali konja na brži hod
morsko grožđe – suho grožđe
mošlik - rijetka tečna hrana za svinje
motat (se) - 1. vrzmati se; 2. obavijati oko
nečega; 3. obmanjivati, zavaravati
motika – 1. poljoprivredna alatka, 2. mjera za
površinu zemlje = 200 kv. fati
motorbicigla - lako motorno vozilo s dva
kotača ili više kotača
mramoriran (meso) – meso govečeta
ravnomjerno protkano lojem
mrginj – (lat. margo = kraj, rub, granica) međa
između dvije zemlje različitih vlasnika (od
staroslavenske riječi mežda = granica). Mrginj
je širok jedne brazde
mrko(v) - je dlake kestenjaste boje, sa crnim
repom i grivom.
mrska - nabor na odjeći
mrsko - s odbojnošću, odvratnošću gledati na
posao, poslušnost
mršavina – sa strnike grabljama skupljeno
vlaće nakon pokošena žita, ograbina,
grabljačina
mrtac - mrtvac, mrtvo tijelo čovjeka
mrvljačica - runilica, stroj za runjenje kukuruza
106
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 106
11/26/2013 7:19:41 PM
Alojzije Stantić
mrvit - krutu stvar pretvarati u mrve, drobiti; 2.
kruniti kukuruze
mrvice - 1. najsitniji komadić tvari koja se mrvi;
2. zaprženi komadići kruha
mtc - metrička centa, mjera za težinu 100 kg
mučit – oglašavanje gladne krave ili njeno
traženje teleta
mula – 1. l. Equus mulus, križanac između
magarca i kobile; 2. titula uglednih muslimana;
teološki obrazovan čovjek; posebno priznanje
učenom čovjeku; znači i kadija (sudac)
muljat - gnječiti grožđe
murgan - vrsta duda krupnog i ukusnog ploda
mutit – 1. miješati tijesto kuhačom; 2. «mutit
puter» - od skorupa proizvesti maslac
muvarika – muhar lat. Setaria viridis krmna
biljka
muzara – krava, ovca, koza... koja se muze
muzit - iz krave izvlačiti mlijeko
N
nabasat - slučajno, neočekivano naići ili sresti
nekoga
nabijanica – 1. zid nabijen od zemlje; 2.
zgrada od nabijanice
nabit - 1. nabijanjem zemlje napraviti zid,
učiniti ga tvrdim; 2. nabit na nos, prekoriti koga,
prigovoriti; 3. nabiti rogove, izvršiti preljub; 4.
nabit cinu podići cijenu preko mjere
nabijat - kada kiša sabija zemlju, kada pada
po zidu ili ulaznim vratima
nacika – sorta sitne rodne žute mirišljave
ljetne kruške
načičkan - voćka s gustim rodom, kao izraštaji
na plodu čička
naćulit - uzdignuti ušne školjke da se bolje
čuju zvukovi
naćve – manje izdubljeno korito od vrbova
drveta, jablana ili kanadle, služi za miješanje
tijesta (za kruh, kolače)
Naćvin - kadgodašnji naziv za Stari Žednik
nadit (ime) – nekome dati ime
nadobit - pobjediti
nadoć –nadoći; 1. dignuti se u razini (o
vodama); 2 povećati obujam dizanjem
iznutra, podići se ili doći do ruba posude; 3.
sam shvatiti, smisliti kako što uraditi ili kako se
to desilo
nadovat – nadohvat, blizu, nadomak
nadstrešnica - zaklon u korlatu obliku krova
nadstrijica – produžena streha koja pkriva
otvoreni ambetuš
nadvoje-natroje - površno
naduvat - napuhati; kada se krupna živina,
nenaviknut prejede zelene krme, od vrenja u
želucu stvoreni gasovi ga napuhaju, od čega
može da ugine
nadzirat – nadgledati, pogledom pratiti,
nadzirati rad, provjeravati stanje
nagazdovat - uraditi što, spretno/uspješno
načiniti; 2. ironično: učiniti što štetno
naglavak – 1. dolnji dio čizama do sara; 2.
drveni dijelovi kalupa koji se stavljaju u sare
čizama da zadrže oblik; 3. dodatni dio drveta
na istrošen sonik na saonicama
naglavit - 1. postaviti kosu u kosište 2. na
dobre sare napraviti novi dolnji dio čizama
nagrnit – rukom napuniti (vreću)
nahija - upravno područje u bivšoj turskoj
carevini, okrug, okružje
nakostrešit - 1. (o životinjama) dignuti dlaku
ili perje tako da strši (uslijed straha, hladnoće
i sl.); 2. zauzti obrambeni stav, spremiti za
sukob
na lakat – pod kutom od 90º
naložit – 1. naložiti, učiniti da što gori; 2. u
ručnoj žetvi iz drugog otkosa dodati dio
pokošenog žita u snop
namira – kvita, priznanica
namirit - 1. nahraniti (zbrinuti) životinje; 2.
ispuniti obavezu nasljedstva
namistiti - 1. (što) staviti na određeno mjesto
ili određeni položaj; 2. urediti, pospremiti;
3.(kome,što) namjestiti, podvaliti; 4. zaposliti,
dati radno mjesto
namrsit (se) – steći lošu naviku
namusurit (se) - kad se vrijeme naoblači na
kišu ili snijeg
na lakat - zgrada napravljena pod kutom od
90°
nalaktit - spustiti tijelo na laktove
nalivat zrno - kada zrno u biljki raste
naložit – naložiti 1. učiniti da što gori; 2.
narediti, zapovjediti; 3. iz drugog otkosa
dodati pokošeno žito u snop
nana - 1. mama, mati; 2. starija žena
napasivat - 1. držati stoku da se napase
naramak – onoliko koliko se može ponijeti na
ramenu
naplotak – polukružni drveni dio kotača
ispod šine u koji ulazi špica
107
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 107
11/26/2013 7:19:41 PM
Alojzije Stantić
napoj - tečna hrana za svinje, splačine, spirine
napojit - 1. napojem nahraniti svinje; 2. dati
vodu za piće
napolčar - radnik koji na vlasnikoj zemlji
odgaja usjev, načešće povrće, a rad naplaćuje
jednom polovinom roda
napolica – 1. izmiješano posijane pšenica
i raž, suražica; 2. obrađivanje unajmljenog
zemljišta za polovicu uroda
napregnit (se) - 1. pripremiti se za nagao
pokret ili snažnu djelatnost (o tijelu, pogledu,
mislima); 2. iskoristiti u punoj mjeri
napujkat - narediti psu da napadne nekoga
naranča - pomorandža
nasad (jaja) – jaja pod kvočkom
nasadit - 1. staviti kvočku na jaja da izleže
piliće; 2.naglaviti na držalje poljoprivredni
alat: ašov i sl.; 3. posaditi sadnice
naslam - poluotvorena prostorija za sermaj
pokrivena slamom
nastačit - nakupiti, steći
nastavit - 1. opet početi poslije završetka ili
prekida; 2. dometanjem učiniti kakav predmet
dužim; 3. opet početi, nadovezati se; 4.
spremiti jelo za kuhanje ili pečenje
nasumice - naslijepo, slučajno
nasuvo – kuhani široki rezanci izmiješani s
orasima, makom, rogačem, pekmezom, sirom
i sl.
nataroš – javni bilježnik
natenane – polako, potanko, podrobno,
smireno
natirat – natjerati 1. tjerajući usmjeriti,
nagnatu kamo; 2. prinuditi, primorati, postići
da tko što čini protiv svoje volje
natkrilit – natkurit, nadvisiti
natkurit – nadvisiti, natkrilit
natkurnjak – širok preklopnik šlica na
čakširama
natraške - 1. leđima u pravcu kretanja; 2.
obrnutim redom, obratno
natrčat – 1. trčeći naići na nešto, naletjeti;
2. trčati dovoljno i više nego što bi trebalo;
3. kada kiša počme padati neočekivano,
iznenada
natrunit - rasuti sitnu prljavštinu
navada – navika, stečena sklonost
navašarit - kupiti kakvu potrepštinu sebi ili za
domaćinstvo
navijat - vjetrom nanijeti snijeg, smeće i sl.
navijat - napinjati dio naprave ili stroja (na pr.
sat); 2. pružiti podršku, zalagati se
naviljak - količina slame, nakošene stočne
hrane, stajnjaka i sl. koliko se zahvati vilama
od četiri paroška
navratak - greda koja spaja dovratke u
ragastovu
necovat - sitnim bodom i koncem ukrasiti
ručni rad
negleduš – bez gledanja, s puno povjerenja
nektar – 1. cvjetni sok; 2. npitak bogova koji
daje besmrtnost
nerist - mužjak svinje
niki - neki
nitna - zakovica
nomad - pripadnik naroda koji nema stalnog
boravišta nego se sa svojim stadom seli u
potrazi za boljom pašom
Nonius - rasa konja, njonjus
norma - 1. pravilo, mjerilo; 2. u radu propisan
radni učinak radnika; 3. razred u osnovnoj
školi
nosit (jaja) - snesti jaja
notaroš - bilježnik, službena osoba ovlaštena
za ovjeru ugovora i drugih javnih isprava,
notaroš
novalija – nova mlada, tek udata žena do oko
prve godine braka
nutovat - urezivat žljeb u dasku ili neki tvrdi
predmet
NJ
njakav - vrijeme maglovito prepuno vlage
njonjus - rasa konja,Nonius
njuška -dio glave životinje s nosom, gubica
O
obara – 1. prokuhane svinjske iznutrice i
glava, od kojih se prave krvavice; 2. masna
tekućina u kojoj su obareni komadi svinjskih
prerađevina
obarit – prokuhati, napariti u vrućoj vodi
obaveza - obveza, ono što se mora izvršiti,
dužnost koju namjeću ugovor, propis, moral,
obećanje, okolnosti; 2. prinudan otkup od
10. VIII 1945. do 2. VIII 21952. na osnovu
Uredbe Vlade FNRJ o otkupu poljoprivrednih
proizvoda iz 1947. g.
obgorit - kraj drveta opaliti vatrom da se
ukopan u zemlju sačuva od truljenja
108
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 108
11/26/2013 7:19:41 PM
Alojzije Stantić
obojak - komad platna u koji se umataju
stopala umjesto čarapa
obor – ograđeni ispust u svinjcu
oborak - naprava nalik na protak, s drvenim
neprobušenim dnolom, kojeg su upotrebljavali
za sipanje zrna u vijalice i sl. Proizvodili su ih
Šokci iz Slavonije i prodavali po sajmovima u
bačkom dijelu Podunavlja
oborat – plugom obrazditi dio njive ili krstine
na strniki
obrazdit – uzorati brazdu
Oce - kod Bunjevaca blagdan slavljenja otaca,
slavi se četvrte nedjelje prosinca
ocele - ubuduće
ocigljat - plamenom očvrsnuti zemlju da bude
kao opeka
ocigurat - osigurati
Očenaš - (lat. Pater noster) temeljna kršćanska
molitva, preuzeta iz NZ
očenaše - niska od zrna na koju se moli krunica
očinak - poslije čišćenja pšenice izdvojena
zakržljala i lomljena zrna
očupat – 1. očerupati perad, 2. zaklati i isjeći
zaklanu živinu, 3. otkinuti
očutkat - s čutke rukom smrviti poslije
krunjenja zaostala zrna kukuruza
odanit - predahnuti
ode - ovdje
odglavit (kosu) - kosu skinuti s kosišta
odoka – bez mjerenja, po slobodnoj ocjeni
odvadit – 1. izvaditi deo nečega iz pune
posude (košare, vreće); 2. obaviti dio posla
odrmvljavat - sa čutaka rukom skidati zaostala
zrna kukuruza
odranit - odnjegovati, proizvesti
odrapit – 1. Odrediti/odmjeriti oštriju kaznu;
2. opaliti, udariti, tresnuti (koga)
odgrnit - ukloniti gornji sloj s nečega, odgrnuti
odmrvljavat - s oklaska okrunjenog klipa
kukuruza rukom skinuti zaostala zrna
odranit - podoići, odgajiti
odrišit - odvezati, osloboditi
oduprit - dati otpor, suprostaviti se
odvitnik - odvjetnik, prokator
odžak - dimnjak
ogladžavait - bespomoćno opustiti itijelo
oglavnik – dio opreme na konjskoj glavi
ogledat - provjeriti da li će sneti jaje
ognjište - mjesto u kući gdje se loži otvorena
vatra
ograbina – sa strnike grabljama skupljeno
vlaće nakon pokošena žita, mršavina,
grabljačina
ogriv - ogrjev, materijal koji služi za grijanje
loženjem
ogrizine – kukuruzovina s koje je stoka pojela
lišće
ojagnjit (se) – ojanjiti, donijeti na svijet jagnje
oje - drvena ruda od jarma do spoja s teretom
za vuču
okajat - 1. oplakivanjem se oprostiti od
mrtvaca; 2. odijevati se i ponašati se određeno
vrijeme za bližnjim umrlim, na pr.: roditelje sa
kajali najčešće godinu dana, a najmanje šest
mjeseci itd.
okanit (se) – ostaviti se čega, napustiti što,
prestati s čim
okoprcan - okretan
okrajak - 1. u raspilavanju trupca daska
nejadnakih ivica; 2. obradiva zemlja kojoj se
jedan kraj razlikuje od cjeline; 3. kod somuna
odsječeni ispučeni dio kruha, ono što je na
kraju, ostatak
okrećat - 1. okretati; 2. davati pogon nekom
stroju
okrugljača – 1. koc, 2.okruglo drvo, oblica
okućnica - dio zemlje koju vlasnik daje na
besplatno korišćenje komencijašu
okupina - skupljeni otpaci prostirke i piće u
guvnu, oko korlata, ispred staja...
ol – ohol, koji se prema okolini ponaša
podcjenjivački
olaj - ulje
oma - odmah
omaknit (se) - 1.dogoditi se bez voljnog
poticaja, slučajno; 2. izmaknuti se, pasti
omaška – sijanje žita rukom iz džaka
omrkat – ovan ili jarac da oplodi ovcu, kozu
onibus - autobus
opajat – 1. vjetrom očistiti pasulj, pšenicu i sl.;
2. metlicom od kunine očistiti prašinu sa zida
opaklija - ogrtač od uštavljene kože neošišane
ovce, s vunom unutra. Opaklija je od 8 pola, a
kabanica od 4 pole; šuba
opalit (ranjnika) - osmuditi, kratkotrajno
izložiti slabu plamenu tako da se površinski
splai, ode: dlaku
opasit - oploditi kobilu
opelješit - operušati, bezbzirno koga
materijalno oštetiti, prevariti, oderati; 2.
očupati perje, operušati
109
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 109
11/26/2013 7:19:41 PM
Alojzije Stantić
oprava - 1. imovina koju žena donosi u dar
suprugu, miraz, štafir,, prćija; 2. svojina
pojedinca u obiteljskoj zadruzi; 3. mjesto ili
institucija koju netko svojata ili se ponaša kao
da je njegova svojina
oputina - izvišen dio litnjeg puta uz kolotrag
or - orah
oranje - uzorana njibva
orcat - praviti buku
orendisat – blanjom otanjiti drvo
orma - vučna oprema za konja
oroz - 1. krijesta na pijetlu¸2. okidač na
ručnom oružju
ortak - suradnuik u zajedničkom poslu ili
obrtu; 2. kompanjon, sudionik u nepoštenom
poslu
osa – kukac sa žalcem, lat. polistes gallica L.,
zolja
osipat - osipanje, 1. postupno smanjivanje
broja čega; 2. gubljenje na masi trenjem,
starenjem, prirodnim procesom (dotrajalih
fasada, zidova, poda...)
ositan – 1. osjetan, koji se može osjetiti ili
drugoga osjetiti; 2. znatan
osmucat - 1. izabrati trsku jednake duljine za
snop u trščanom krovu; 2. ispraviti snop trske
vilama i iz njega očistiti list i ostatke drugih
biljaka
osti - trozubi čelični šiljak pričvršćen na dug
štap, služi za hvatanje ribe i glavonožaca
ostit - osjetiti
ošikarit - oribati, prati prljavštinu trljajući
četkom i tekućinom
ošinit - ošinuti, udariti šibom, snažno udariti
tankim štapom
otaleg – odatle
otarak – ručnik, peškir
otarasit se – osloboditi se (koga, čega); izvući
se
otava – drugi ili posljednji otkos trave za sijeno
otpadat - 1. odvojiti se od čega nenasilno; 2. u
životinjskom svijetu uginuće
otperjašit – hitro brzo otići, umaći
otpravit - 1. obaviti proslavu važnijeg
blagdana; 2. poslati koga da ode, riješiti se
koga, otresti se koga
otresit - koji je vrlo odrješit, snalažljiv
otrt - obrisati
otuć (se) - gospodarski se oporaviti, ojačati
otunka - starinski ženski, zimski, kratki kaput,
uzan u struku, širi po bokovima, nosile su ga
Bunjevke u narodnoj nošnji
ovčinjak - staja s korlatom za ovce
ovlašno – površno, gotovo nemrimjetno
ožuljat - 1. trenjem izazvati bol ili oštetiti
mjesto o koje su izaziva trenje; 2. posjeći
žuljačem korov u vinogradu
P
pac - 1. salamura; 2. vodom mješana hrana za
goveda (prikrupa sa pljevom, blitvom itd.)
pača – hladetina, pihtije
panta – kovački gvozdeni okov za stezanje
drveta
pantovat – gvozdenim okovom okovati drvo
paja - 1. nogometno igralište; 2. debela
vunena tkanina za zimsko ruvo
pajanta - greda koja spaja rogove na krovu,
ži(v)oka, rožnjača
pajser - metalna poluga za podizanje tereta
pajta – 1. kućica na njivi od naboja pokrivena
slamom za sklanjanje od nevremena; 2.
nastrešnica za smještaj sermaja
pala - azbestna ploča za pokrivanje krova
palamida/palamuda – poljski osjak, biljka lat.
Cirsium arvanse L.
palir – građevinski poslovođa, nadzornik
zidara i radnika
paljužat - skidati čekinje sa zaklane svinje
panta – kovački gvozdeni okov za stezanje
napukloga drveta
panj – 1. dio drveta s korenom u zemlji; 2.
ukopan komad drveta u zemlju označava
među njive između dva vlasnika
panjić – drvo u koje je uglavljena babica za
otkivanje kose
paor – parasnik, seljak
papar - biber
paperje - meko i nježno perje na tijelu ptica,
pahuljice
papren - 1. začinjen ljutim začinom; 2.
začinjen sitnom mljevenom paprikom
papučoš/papučar – obrtnik koji je proizvodio
papuče
par - 1- dva podjednaka predmeta, koji obično
idu zajedno ili se zajedno upotrebljavaju; 2.
dvoje osobe koje se nalaze zajedno; 3. dvije
životinje koje idu ili rade zajedno
parača – klinasta drljača
110
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 110
11/26/2013 7:19:41 PM
Alojzije Stantić
paradeš(i) - lijepi konji za dekanje u svečanoj
priliki, za pokazivanje
paradička - rajčica, paradajz
parat (zemlju) - klinastom drljačom usitnjavati
uzoranu zemlju ili razbijati pokoricu u rednim
sujevima
parasnik - seljak, paor
parasnička peć – zidana peć sa zaobljenim
vrhom, krušna peć, banja peć
parasnička kola - zaprežna seljačka kola
parasnički džak - kudeljni vreća za žitarice,
brašno i sl. za težinu oko 50 kg.
parat - 1. klinastom drljač usitnjavati zemlju;
2. rastavljati, razdvajati po šavu ono šta je
sačiveno; 3. idati u komade, razdirati...
parlog – obradivo zakorovljeno (zapušteno)
zemljište
parožak – šiljasti krak na vilama ili na rogu
srndaća, jelena
pasija – 1. strast, jaka želja; 2. oratorij, vokalnoinstrumentalna
kompozicija
dramskog
karaktera na temu patnje i smrti Kristove
pasirat - 1. protiskivati za sito; 2. odgovarati,
biti podesno za nešto, na pr.: cipela odgovara
nogi
pase (se) - ispoljeni polni žar kobile
pastrma – sušeno ovčije ili bravlje meso
(rebra i but)
paštrit (se) - truditi (se)
patalija – nered, gužva
patent - metalno dvodijeno dugme
patosirat - daskama ili nekim drvenim i sličnim
materijalom oblagati pod
patrola - odred nekoliko naoružanih vojnika,
policajaca koji obilazeći nadziru područje
koje im je povjereno na čuvanje ili na tom
području izviđaju
patrolirat - obavljati patrolnu službu
patron – kod vatrenog oružja čahura s
kapislom i metkom ili sačmom
pava - ukrasni golub s raširenim perima u
repu, lepezaner
pazit (se) - s nekim biti u odbrom odnosu
peca – tržnica, pijaca
pečenica - pečeno meso, pečenka
pedalj - dužina raspona između palca i malog
prsta.
pedantor - osoba koja se brine da se netko
uredno, savjesno obuče
pedig - 1. ali, baš; 2. biti besprijekorno obučen
pekmez - gusto slatko raskuhano voće sa
šećerom
pelcer - izdanak biljke za razmnožavanje,
cijep, kalem
pelud – cvijetni prah, polen
pendžer - prozor
pendžeraš - obrtnik koji obavlja zastajkljivanje
prozora
pendžerica - prozorčić
pendžetirat - pođoniti, nabiti potplate
pentrat (se) - penjati se, verati se
peraja . dvodjela četka na perajištu služi za
krečenje zidova
perajište - dugačko tanko držalo za peraju
per(i)na - postelja napunjena perjem
perjavača - navlaka napunjena perjem za
jastuk ili pokrivač
perje – 1. pera kojima je pokriveno tijelo ptice;
2. skupni naziv za jastuke, dunje i perine
peruška - vršna pera iz guščijeg krila na kosti
služe za brisanje pepela u peći i s izvađenog
kruha iz krušne peći
peškir – ručnik, otarak
petrakorica – Petrova korica, rogač, kruv. sv.
Ivana
petrolin - petrolej
Petrov - Sv. Petar i Pavao, apostoli, blagdan na
dan 29. lipnja
peretak - 1. perec, vrsta peciva; 2. kraj okova
oblika osmice na ždripčaniku kojim se spaja s
jarmacom
per(i)na - postelja napunjena perjem
perjavača - 1. unutarnja navlaka za perje u
jastučnici ili dunji
pervaz - naslon i ruke na klupi za sjedenje za
više osoba
petak - 1. malj za nabijanicu, odozdol s pet
ispupčenja, kojim je usitnjavaju grudve u
nabijanju nabijanice
pića - kabasta stočna hrana
pijavica - 1. člankovit crv, parazit koji živi u
stajaćim vodama i hrani se krvlju životinja na
koje se pripije; 2. onaj koji se drži nekoga; 3.
vihorom uzvitlana voda ili prašina; 4. okov na
vratima u kojeg ulazi rigla
pijuk – 1. alat za kopanje, trnokop, budak,
kramp; 2. madžarski pijuk je sa širokim
sječivom
pijuk – glas pilića ili ptića
pijuknit - kadse malo pile oglasi
111
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 111
11/26/2013 7:19:42 PM
Alojzije Stantić
pik - željeti napakostiti kome; 2. željeti
posjedovati nešto; 3. uzeti na zub - namjeravati
progoniti
pik-zibner - (njem. makova /pikova/ sedmica,
najslabija karta) nevažna osoba, «sitna riba»
pila - testera
pila prika - dugačka testera za dvije osobe
pilica - mala ručna testera
pilež – perad, živina
pincer – poslužitelju gostionici
pinter - bačvar, kadar
pisak – 1. dio muzičkog instrumenta, obično
u obliku cjevčice u kojem se stvara zvuk; 2.
a. visoko, oštro, prodorno oglašavanje (zmije
i sl.), b. tanak, piskav zvuk što ga kao signal
pušta mehanička naprava
pisak – pijesak 1. sitna, sipka zrnca tvrdih
minerala, uglavnom stijena; 2. prostor
pokriven takvim zrncima, pjeskovito tlo; 3.
kod peradi noga do dolnjeg dijela bataka
piska - vrtno grmušasto šiblje (lat.Ribes
grossularia) daje plod u obliku zelenih ili
crvenkastih bobica kiselo-slatkasta okusa
piskulja – pjeskovita zemlja, piskuša
piskuša – pjeskovita zemlja, piskulja
pismena - dokumenta
pišaka – mokraća
pišce - pješke
pivac - petao, kokot
pivčić - pijetao koji još nije počeo gazit
kokoške
pladanj - stolno posuđe okrugla ili ovalna
oblika, s povišenim rubom
Plaga – dio zemljišta od litnjeg puta od
Đurđinske male gencije južno prema svitskom
putu
plajbas - olovka
plandište – sjenovito mjesto gdje se stoka
sklanja od vrućine
plandovat –provoditi vrijeme u odmaranju
plav – plah, hitar, nagao
ple - lim
plebanija - župni ured
plebanoš - župnik, plevan
plemenka – sorta grožđa
plest uža - previjajući i sastavljajući strukove
strne žitarice u jednu cjelinu za vezanje snopa
pletač - onaj koji se bavi pletenjem
pletenica - 1. ispletena kosa u dva ili više
snopova, kika; 2. predmet ispleten u obliku
pletenice
pleter - 1. ograda plot, zid od gusto prepletena
pruća, ogrizina, sirkovi stabaljika, trske,; 2.
prošća, oplet od gusto prepletena vrbovog
pruća
plevan - župnik, plebanoš
pliš - tkanina s mekim, kratkim i gustim
maljama
pliva – pljeva, ljuščica žitnoga zrna koja pri
vršidbi otpada
plivotres – radno tijelo na kasli, gornji i donji
sabirni sto, razdvaja krupnu i sitnu pljevu od
slame
plotna - od salivanca jedna od dvije gornjih
pomičnih ploha štednjaka na čvrsto gorivo
plužaći plug - zaprežni plug za međuredno
okopavanje usjeva
plužit - redni usjev okopavati plužaćim plugom
plužnjak - zaprežni plug s tri ili pet podesivih
noževa za međuredno okopavanje i zagrtanje
kukurza
pljoštimice – plosnom stranom
pljunit - 1.izbacivati iz usta pljuvačku ili što
drugo
pljunut - isti kao netko ili nešto
podase - pod sebe
podbit se - na peti dobiti potkožni žulj
podikoji – pogdjekoji, poneki, gdjekoji
podmetnit se – zauzeti se za nekoga
podnovat - odmarati su u podne poslije užne,
pravit podne
pododžak - zagon, prostorija s otvorenim
dimnjakom iz koje se loži banja peć
podolac – rasa goveda, mađarsko sivo
goveče, madžarac
podrobac –zalogaj kruha s kojim se omaže
pladanj
podrug - jedan i pol
podsađivat - poslije nicanja kururuza,
suncokreta motikom posaditi sjeme na mjesto
neizniklih biljaka
podziđat - doljni dio nabijanice zaštiti redom
opeke
pogača – 1. tijesto punjeno s makom,
pekmezom il drugim nadjevom, savijača; 2.
suva pogača posno jelo, beskvasno tijesto
okruglo i razvučeno, debljine oko 1,5 cm
pogazit - 1. sve redom gaziti; 2. kada mužjak
peradi oplođuje ženku
pogodit – l.ugovoriti cijenu i druge pojedinosti
kupoprodaje, najma, 2. unajmiti nekoga da
radi; 3. i t.d.
112
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 112
11/26/2013 7:19:42 PM
Alojzije Stantić
pohodit – ibilaziti koga ili što
pojamina - izmješani mirisi vlage i čađi u žitnoj
jami
pojasac – 1. omotač od tijesta na božićnjaku,
oplesac; 2. vodoravno drvo u ogradi korlata
pojit - životinji dati vodu da pije ili da jede
rijetku tečnu hranu
pokiselit - nakvasiti zrno ili smešu za hranu
poklade - 1. vrijeme od sv. Tri kralja, slave se 6.
siječnja, do Čiste srijede, prvog dana korizme;
2. zadnji tri dana ispred Čiste srijede
poklem – pošto, budući da
pokljuka - - cripulja, cripnja, pekva, sač
pokorica - 1. na njivi ili u povrtnjaku poslije
kiše očvrsli tanak sloj zemlje; 2. tanak sloj na
površini leda ili snijega
pokrovac – deka, ćebe, pokrivač
pola – 1. polovina; 2. veći osušeni komad
slanine ili određen za sušenje; 3. jednostruka
širina ili polovica dvostruke širine platna.
Odgovara približnoj starinskoj mjeri riv (aršin,
lakat) = u Evropi od 58,3 – 78,3 cm; 4. devetka
u madžarskim kartama
polivat – 1. prskati vinograd, voćnjak...; 2. izliti
tečnost na nekoga ili nešto
pološka - oblik košnice koja se otvara odozgo
poljski osjak – palamida/palamuda, biljka lat.
Cirsium arvanse L.
poljski svinji - svinje koje se tjeraju na ispašu
pomoćnica – 1. bagremova okrugljača, dužine
5-6 m, stavlja se i veže preko čatlova: 2. ona
koja pomaže u čemu
ponet - ponijeti, 1. odlazeći uzeti sa sobom;
2. biljka ponese rod; 3. kada se žena poslije
seljačke odjeće počima oblačiti u građansku
nošnju ili obrnuto
ponovit se - kupiti sebi novi odjevni predmet
ponjavica - nekada štrikan poslije suknen
pokrivač postelje
popo – 1. svećenik, 2. gornji vršni snop u
krstinama
popovat – nasilno savjetovati
popršnjak - pršnjak, krzneni grudnjak bez
rukava, zakopčava se sa strane, dio narodne
nošnje
porcija – 1. određena količina čega; 2. porez;
3. izmjerena količina nečega, obrok; 4.
posude s okvirom koje ulaze jedna u drugu i
služe za prijenos hrane
porobit – porobiti, osvojiti, opljačkati nekoga
ili drugu zemlju, područje
poroljat – jedno- ili višedjelnim valjkom
poravnati, zbiti oranje u njivi
porteka - roba zanatnika
posadit – staviti u zemlje sadnicu ili
pojedinačno sjeme ili više njih jeda do
drugoga da naraste
posić - posjeći
poslendan - radni dan, svakidašnjica
posnopica – osmucan snop trske, osnova
trščanog krova
postav - platno
postelja - 1. platnena oprema za krevet; 2.
slamarica u drvenicama; 3. ležaj za odmor i
spavanje, drvenice
pošav - ukrštena trska na vrhu krova
pošivač – dio zabata koji nadvisuje trščan
krov
poštaš - 1. pismonoša; 2. rasni golub
pismonoša
poštivati - 1. štovati, uvažavati, cijeniti; 2.
držati se (koga. čega na. pr. dogovora)
potkljukavat – maljicom nabijati uzboj u
posnopicu trščanog krova
potkosat – nisko kositi, kositi polegnuto,
povaljano žito
potorit – pognojiti stajskim gnojivom
potpčalo - potporanj
povaljačina – jakim vjetrom povaljano,
poleglo žito
povislo – povrslo, povraz, željezna drška na
kablu (limenoj ili drvenoj kofi)
povodac – ular, lanac, uže s ogrlicom za
vođenje domaće životinje
povraz – 1. dugačka klupa s naslonom i
osloncem za ruke na oba kraja; 2. polukružna
drška na vedru
povrslo – povislo, povraz, željezna drška na
kablu (limenoj ili drvenoj kofi)
Požun - (mađ. Poysony) grad Bratislava
(Slovačka)
požun(ac) – (madž. Pozsonyi mérő) mjera za
zapreminu žitarica, 62,08 lit. ili 46,56 kg, od
1813. do 1874. g, a dotleg 53,72 lit. ili 40,29
kg.
prag - 1. greda koja leži s donje strane između
dovrataka; 2. granica na kojoj se štogod
događa; 3. podložna greda željezničkih
tračnica
pralja - 1. žena koja ručno pere rublje; 2.
naprava sa četvrtastim rebrastim uokvirenim
limom o kojeg se rukom trlja rublje u pranju
113
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 113
11/26/2013 7:19:42 PM
Alojzije Stantić
prandašag - neurednost
pravit - 1. izrađivati, proizvoditi; 2. oblikovati,
formifrati; 3. prirediti, organizirati priredbu i sl.
pravit podne - odmarati su u podne poslije
užne, podnovat
prćija - 1. imovina koju žena donosi u dar
suprugu, miraz; 2. svojina pojedinca u
poridčnoj zadruzi; 3. pokretna imovina koju
salaški roditelji daju sinu kad se osamostaljuje
(konja, kravu, suprasnu krmaču itd.); 4. mjesto
ili institucija koju netko svojata ili se ponaša
kao da je njegova svojina, oprava, štafir
preča - važnija
pregača – dio ženske odjeće, vezuje se na
prednji dio suknje (maveska, šotoška)
pregršt - sastavljeni dlanovi u obliku kupe;
količina nečega što se može obuhvatiti
sastavljenim dlanovima
prelo - zimski večernji sastanak salašara na
divanu i zajedničkom ručnom radu i predenju
vune; 2. obiteljsko prelo, bunjevački narodni
običaj kada se poslije velikog disnotora okupi
obitelj na zajedničkom objedu i kada nazočne
majka dariva prelom; 3. divojačko prelo,
zimski večernji susret djevojaka i momaka u
kojem djevojke rade ručni rad, a momci ih
zabavljaju; 4. tetino prelo kada neudata teta
pravi prelo mladencima mlađim udomljenim
prethodne godine; 5. Veliko prelo zabava
Bunjevaca koju od 1879. g. s malim prekidima
priređuju na Marin; 6. prigodan poklon kojeg
darivaju u prelu;
preparandija – (lat. praeparare – unaprijed
pripraviti) učiteljska škola
pričega - poporečna obla dužica ili daska u
ljestvama
pričest - (starosl.: udio u čemu; lat. communio:
zajedništvo) u kršćanskoj liturgiji, dio
euharistije u kojem svećenik i vjernici blaguju
euharistijski kruh i vino
prisvuć – svlačeći jednu obući drugu odjeću
(posteljinu)
pritucalo – posljednji igrač koji se uhavti u
narodnu igru kolo i s kolovođom zatvori krug
preslica – naprava za predenje vune na nožni
pogon
pričaga – poprečna dužica na ljestvama
pride - dodatak nečemu
pridikaonica - mjesto u crkvi koje nadvisuje
vjernike odakle je svećenik držao propovjed
prigrivak - osunčano i od vjetra zaklonjeno
mjesto
priklat - iz nužde brzo zaklati životinju
prikrajak - 1. mjesto u kutu kakve prostorije;
2. skrovito, slabo pristupačno mjesto; 3. a)
skriveno mjesto, zasjeda b) položaj, mjesto
izvan važnijih događaja u zbivanju čega
prikrupa - prekrupa, samljevene žitarice za
stočnu hranu
prikuvat - domjesiti kvasno tijesto kad se
kreće
prilepača - biljka (korov) lat.Galium aparinae
prilika – sveta slika koja se vješa na zid
piljanje –igra govedara i svinjara na ispašu s
pomoću pet okruglih glatkih piljaka
pripelica – 1.dio njive koji se kosi, duljine je
36 nakošenih snopova; 2. ptica selica; 3. dio
dugačke njive koja se odjednom obrađuje
pripušit - pitisnuti
pripuštit - radi oplodnje pustiti mušku na
žensku domaću životinju
prisnac - tanko, kao papir otegnuto tijesto,
punjeno kravljim sirom i skorupom, ispečeno
u savijenoj jupiki, peče se „uslano“ i „uslatko“
prisvuć - 1. svući jednu odjeću ili rublje i ibući
drugo, preobući; 2.staviti svježu presvlaku;
prekriti drugom presvlakom (krevet i sl.)
pritek - preteći 1. preostati; 2. tekući se preliti
priživar - sisavac koji preživa hranu
priživat - ponovo žvakati hranu koja se vrača
iz želuca
prlj – dudov ili od krunice savijen i ukoso
svezan prut na kosište, služi za odlaganje
pokošene na nepokošenu pšenicu radi
rukovetanja
pročelje - 1. prednja strana zgrade, fasada; 2.
počasno mjesto na čelu stola
pročka - prolaz, prođa
proja - biljka, lat.Manicum mileaceum
prokator/prokurator – (lat. procurator – u
starom Rimu visoki činovnik koji je upravljao
carskim zemljama u ime cara) odvjetnik,
odvitnik
prokateraj - odvjetnički ured
prokvocat, raskvocat (se) - kokoška u vrijeme
ležanja na jajima i odhranjivanju pilića
prolifik – sorta „tvrde“ pšenice
promanit - kada se zemlja prosuši djelovanjem
vjetra i sunca
pronet jaja - početi nositi jaja
propeće - križ s tijelom raspetog Isusa
114
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 114
11/26/2013 7:19:42 PM
Alojzije Stantić
propinjat (se) - 1. kada se životinja uzdiže
na stražnje noge; 2. kada se osoba uzdiže na
prste nogu da nešto dohvati ili da vidi dalje
prostirka - slama, sjeckana kukuruzovina i sl.
koje se stere ispod domaćih životinja
prošća – od vrbova pruća ispletena ograda,
stranice ambara, lise; pleter, prošća; tačka
proštac - okrugljača od bagrema, duljine 120140 cm, služi za stub u ogradi ledine ili korlata
proštenje - okupljanje uz crkvenu proslavu ili
crkveni god
protak – krupno rešeto za pravljenje tarane
i sl.
provala - 1. obijanje, kriminalna radnja
nasilnog i neovlašćenog otvaranja zatvorenog
i zaključanog prostora; 2. nagli izljev kiše,
veliki pljusak; 3. onaj koji neumjereno jede,
proždrljivac, izjelica
provalit - 1. kriminalnom radnjom, nasilno i
neovlašćeno otvoriti zatvoreni i zaključani
prostora, obiti; 2. padati nagli izljev kiše, veliki
pljusak
prlj – dudov il od krunice savijen i svezan prut
na kosište, služi za odlaganje pokošene na
nepokošenu pšenicu radi rukovetanja
prpa - smeša kravlje balege izmješane sa
glinom
prst kose - šiljati, nepomični dio kosišta
kombajna ili kosilice kroz kojeg prolazi strižna
kosa
pršnjak - popršnjak, krzneni prsluk, zakopčava
se sa strane, dio narodne nošnje
prten - ispleteni ili otkani predmeti iz kudelje
ili lana
prten put – litnji, zemljani put
prusluk - 1. dio muške i ženske odjeće i nošnje
bez rukava i ovratnika koji pokriva leđa i pleća;
2. dio ženskog rublja koji podržava grudi
pseto - pas
puce - dugme
pućka - ćurka, tuka, pura
puće - ćure
pućpurikat – podržavati prepeličino pjevanje
(«puć-puruć»)
pudar – najamni stalni radnik u vinogradu
pulin – soj pastirskog psa
puplin - polusvilena sjajna tkanina za ruvo
purgermajstor
(pulger
majstor)
gradonačelnik
Purgla - dio đuđinskog dola u blizini naćvinskog
atara
pustara - veliki nenaseljen, zatravljeni prostor
bez visokih biljaka
puter - maslac
putrija - zemunica, neugledna kućica
R
rabadžija - 1. najamni radnik; 2. vrijedan
radnik, radnik koji voli raditi
rada - daščana pregrada ispred kasle, sprečava
miješanje krupne pljeve sa slamom
radilica – 1. neplodna ženka društvenih
insekata (pčela, osa, mrava); 2. ona koja je
vrijedna, koja dobro radi; 3. čelična osovina
različitih mehanizama, posebno klipnih
motora s unutrašnjim sagorijevanjem
radit - obavljati rad, posao da se postigne neki
rezultat; 2. biti u stanju aktivnog djelovanja
radojaš – radnik koji ispred rade slaže slamu
na kolja, repar
rafija – (lat.: Raphia ruffia) liko, vlakno jedne
afričke (najviše iz Madagaskara) palme, služi
za vezanje vinove lastara loze, pletenje košara
i raznih ukrasa
rafinada - pročišćen špirit, šećer za ljudsku
upotrebu
ragasto(v) – 1. okvir za krilo vrata (navratak,
dovraci i prag); 2. ljepilo (madž. ragasztó =
ljepilo)
ragasto - ljepilo
rajber – (njem. Reiber) kuka na vratima ili na
prozoru služi za otvaranje/zatvaranje
raka – neozidana grobna jama (mrtvački
sanduk se zatrpava zemljom)
Rakoci – Rákóczi prezime madžarske
aristokratske porodice, Ferenc (Franjo) II.
(1676-1735) vođa nekoliko ustanaka protiv
Habsburgovaca
ralo - 1. najstariji oblik (drveni) pluga; 2. crtalo
pluga, lemeš
rana - kost, hrana, jelo
rana – 1. izljeda tjelesnog tkivaizazvana
vatrenim oružjem, oruđem, opekotinom
i dr.; 2. ono što izaziva bolan psihički,
duševniosjećaj (tuga, uvreda, nesreća, strah,
briga)
ranit - hraniti, davati jelo
ranit - 1. rano ustajati; 2. rano dolaziti na
posao ili odlaziti na put
ranit - 1. nanijeti tjelesnu ozljedu, napraviti
ranu; 2. nanijeti duševnu bol
115
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 115
11/26/2013 7:19:42 PM
Alojzije Stantić
ranko - 1. tako djeca oslovljavaju oca; 3.
najstariji brat
ranjenik - tovna svinja
ranžirat - raspoređivati po nekom redu prema
veličini, po stupnju važnosti...; svrstavati
raskravit - 1. odmrznuti; 2. udobrovoljiti,
opustiti
raspor – 1. prorez na odjeći, rasporak; 2.
graničnik dužine nabijanja zida između fosni
raspravit – 1. iskomadati meso zaklane
životinje; 2. razmotriti sa željom da se objasni,
pretresti; 3. dogovorno riješiti spor
rasprcat – rastaviti stroj ili štogod što je
sastavljeno iz više dijelova
raspuzat - 1. kada se nešto složeno raširi; 2.
odebljati se
rastinje – raslinje, ono što raste biljke (trave,
bilje...) flora
rastrt - 1. prostrijeti; 2. nečim ovlaženu
površinu obrisati ili ravnomjerno razvući
rasušit - gibitkom vlage, stajanjem i sl.,
rastaviti se na dijelove na mjestima gdje je
bilo sastavljelo ili slijepljeno, rastaviti se
raščijat - raščihati, rukom rastaviti očupano
perje na sitna perca i paperje;
rašlje - drvo ili grana koje se razdvaja u dva
kraka
rašpa – turpija za drvo
raštak - tanka batina dugačka oko 1 m, na
jednom kraju oblika «Y», a na drugom «T»,
služi za namotavanje u preščici upredene
vune u štringlu
rata - 1. obrok otplate zajma; 2. malo naselje
s one strane atara
ravan – 1. ravna površina, ravnica, nizina; 2.
njive, oranice
ravnik - raonik, lemeš pluga
ravnjača - obrađen komad letve kojim se
nešto ravna, na pr. zrno u mjerili vika
razljučit - razdvojiti izmješane životinje
razmirica – nesuglasje, nesporazum, spor
razvalit - učiniti ono što je bila cjelina prestane
to biti tako od se od sredine ili nutrine raziđe
na sve strane
rđav - 1. loš, neposlušan; 2. biti lošeg zdravlja
reduša – žena koja obavlja kućne poslove i
kuha
refeš - rivar, vlasnik dućana, a i prodavalac
tekstilne robe
rekvirirat - hranu ili stoku nasilo oduzeti za
državu, u ratne svrhe, bez naknade
renda – blanja, vrsta alata za obradu drva
rendisat - blanjati, blanjom postizati ravnu
površinu drveta
repar – radnik koji ispred rade slaže slamu na
kolja, radojaš
repca - uljana repica
rešetka - rešetka, pregrada napravljena
od paralelnih ili prekriženih tankih drvenih
štapova ili metalnih šipki
rešeto - ručno sito za prosijavanje krupnijih
zrna
reterat - poljski zahod, klozet, ajzla
riđo – konj blijedo-crvene dlake, s takvom
bojom repa i grive, riđan
rigla - metalni zatvarač na tesarskim vratima
ulazi u pijavicu
rijat - nosom preturati po zemlji radi
iznalažemnja hrane ili pravljenja mjesta za
ležanje
ringla - okrugla karika za pokrivanje otvora u
sredini plotne
ris – 1. ručni žetveni radovi, 2. usluga plaćena
u naturi risarima, mašinaru u vršidbi; 3. vrijeme
žetve
risar - žetelac kosac ručnom kosom
risaruša – ženska osoba koja rukoveta
pokošeno žito
risoškinja - djevojka bez roditelja koja odmah
donosi nuz prćiju i dio pripadajuće zemlje
rit – dol obrastao trskom i drugim barskim
biljkama
riv – starinska mjera za duljinu u Evropi od
58,3 – 78,3 cm; (aršin, lakat)
rivar - refeš, vlasnik dućana, a i prodavalac
tekstilne robe
rivarska (roba) - tkanina koja se prodaje na riv
rizanci - tanko razvijeno tijesto isječeno na
uske trake
rog - 1. koštan izraštaj na glavi nekih životinja
papkara; 2. u krovu kose grede spojene u
vrhu na koje je postavljen krovni pokrivač
rogalj - mjesto gdje se putovi sijeku pod
kutom od 45°
rogoza – barska biljka, rogozi lat. Typhceae
roj – 1. sve pčele izjedne košnice koje čine
posebnu zajednicu; 2. gomila kukaca obično
u letu
rojta - resa kao ukras, kićanka
rojtoš - vuneni ogrtač s resama
rojtoška marama - rojtoš, deblja velika vunena
marama, ogrtač s resama,
116
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 116
11/26/2013 7:19:42 PM
Alojzije Stantić
rojtoški – koji je u resama
roljka – 1) valjak za usitnjavanje i ravnanje
zemlje 2) naprava za roljanje košulja
roljat - 1. roljkom ravnati zemlju¸2. roljkom
glačati košulje
roljač – 1. laneno platno tkano na stanu služi
za obmotavanje košulja u roljanju roljkom; 2.
osoba koja rolja
rominjat - kada pada sitna kiša
ropanda – dugačka blanja
rovaš – 1. okvirna ograda kopanoga bunara;
2. obilježena perad odsječenim noktom, vrha
prsta ili kavim zasjekom između prstiju; 3.
usjek na komadu drveta kojim se bilježi račun
roz(a)olija – rožolija, ukrasna kutija u koju
susmješteno darovi koji se nose djevojki u
prosidbu
rožnjača - greda koja spaja rogove na krovu,
pajanta, ži(v)oka
rožolija – roz(a)olija, ukrasna kutija u koju
susmješteno darovi koji se nose djevojki u
prosidbu
rpa - gomila
rubenina - rublje, košulje
ručak - zajutrak, fruštuk
ruda - 1. rudna masa na nekom terenu; 2. na
zaprežnim vozilima digačko obrađeno drvo
kojim životinja drži pravac kretanja
rujan - septembar
rukovetačica - 1. žena koja rukoveta; 2. kosilica
koja pokošenu pšenicu i druge strne žitarice
pokopsi i odlaže u snop
rukovet - količina pokošene pšenice koju
odjednom rukovetačica odloži u snop
rukovetat - srpom ili kukom skupiti pokošeno
žito u snop
rukunica - 1. rukohvat na kosištu; 2. rukohvat
na plugu ili na drugom predmetu, mjesto koje
se uhvati rukom
ruskulja - omotač klipa kukuruza il drugog
sjemena, ljuskura
ruvo - ženska odjeća
ruzmarinka - sorta zimske jabuke
S
sabiračica – pčela radilica koja unosi nektar
i pelud
sač - cripulja, cripnja, pekva, pokljuka
saćura – pletena košara s dvije drške, pletena
iz rogoze
sadit - u sjetvi sjeme stavljati pojedinačno u
zemlju
sadit - složiti (snopove žitarica, sijeno,
kukuruzovinu...) u kamaru
sadžak – niski željezni tronožac na kojem se
kuha
sađačica - stroj za sađenje sjemena; sprava,
stroj s kojim se sjeme sadi u kućice, na pr.
kukuruz
sag – podna prostirka tkana od raznobojne
vune
saga - miris
sakramenti - (lat.sacramentum: sveti znak,
posvetni čin) u kršćanstvu, vidljivi znakovi
nevidljive milosti koje je ustanovio Isus Krist
radi posvećenja vjernika
sakramenat - pokaznica, u katoličkoj liturgiji,
svečano ukrašena posuda za izlaganje
posvećene hostije na klanjanje vjernicima i
nošenje u ophodima, monstranca
sakristija - (lat. sacristia, prema sacrarium:
spremište za svete predmete) prostorija u
crkvi gdje su čuvaju liturgijski predmeti
salaš – 1. zgrada za stanovanje na
poljoprivrednom domazluku; 2.poljoprivredni
domazluk
salazit - silaziti
salivance – 1. gus, metalni ljev
samovezačica - vučni stroj za košenje i u snop
svezivanje strnih žitarica
samonik – u žetvi rasuta zrna pšenice iznikla
u strniki
sapet - konju sa spono-m iznad kičica sastaviti
obje prednje noge da bude miran na paši
sapište - držalje za vile, lopatu...
sara - gornji, tvrdi dio čizme
sarač - pojasar, remenar, sedlar
sapište - držalje za vile, lopatu...
satara - tur. satyr, mesarska sjekira s dužim
sječivom i kratkim drškom. bradva
satin - saten, svilenkasta tkanina, atlas (atlaska
svila)
satna osnova – proizvedena ploha voska
pčelama da u okviru proizvedu gnijezda za
nektar, pelud i matici za polaganje jaja
satrt – 1. udarajući, tucajući smrviti; 2. uništiti
koga ili što; 3. izmoriti teškim radom, iscrpsti;
4. (se) silno se iz7moriti
saugas – pokretni pogonski stroj na plin
dobiven loženjem koksa, drvenog uglja, drva,
sivogas
117
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 117
11/26/2013 7:19:43 PM
Alojzije Stantić
savit - 1. učiniti krivim, iskriviti; 2. previti,
preklopiti; 3. zgrbiti se
sćebetat - kada neka tkanina pranjem ili
velikom vlagom zgusne, izgubi svoj prvobitni
oblik, postane ko deka
senat – lat. senatus (od senex = starac) najveće
državno vijeće u staroj rimskoj republici; 2.
gornji dom parlamenta u mnogim zemljama;
3. vijeće, savjet
Senćanska crkva - crkva sv. Juraj u Subotici
Senta – 1. grad u Potisju; 2.područje župe sv.
Jurja u Subotici
sermaj – pokretna imovina zemljoradnika,
uglavnom poljoprivredni strojevi i sersam
sersam – 1. am, konjska oprema za vuču, 2.
alat
sepija – 1. zamnosmeđa boja kojom su ćurčije
bojile opakliju, kožuv i silčne predmete od
kože; 2. slikarska boja dobivena od crnila sipe,
tamnosmeđa; 3. a. slikarska tehnika koja se
koristi tom bokjom, b. crtež izrađen sepijom
sic - 1. sjedalo za parasnička ili svečana kola
sić - saći
sickat - sjeći na sitne komade
sičenice - pljosnati dio nečega prema gori
sičivo - 1. trouglasti nož na kratkom držalju
za sječenje kukuruzovine; 2. nož u obliku
lastina repa na drški služi za zasjecanje slame
iz kamare slame ili zasjecanje đubreta
sička - ručni, a u novije vrijeme mašinski, stroj
za sječenje na sitne komade kabaste stočne
hrane, piće
sidalo - letve u kokošinjcu na kojem sjedi pilež
sijat - u sjetvi zrna u red polagat jedan do
drugog u zemlju
sijačica - stroj za rednu sjetvu žitarica
sikira . sjekira
sikirica - mala sjekira, vancaga
sime ž 1. sjeme biljke; 2. domaća životinja za
priplod
simentalac - govedo rase simental (po dolini
rijeke Simmental u Švicarskoj)
sino - sijeno
sirak - biljka lat. Sorghum
sirdik - kada se mlijeko usiri samo od sebe
sirit - praviti sir
sirište - tečnost koja izaziva sirenje mlijeka
sita - ritska biljka (travnata) lat. Juncus
compressus
sitnež - 1, sitniš; 2. sitan metalni novac
sivački put – put Subotica-Đurđin-Stara
Moravica i dalje do Sivca
siveš - rasni golub različitog perja po tijelu i
krilima, kružni leptač
sivogas – pokretni pogonski stroj na plin
dobiven loženjem koksa, drvenog uglja, drva,
saugas
sjednat – sjediniti
skakat - skočiti, 1. brzo premjestiti tijelo
s jednog mjesta na drugo odbacivanjem
nogama; 2.kada mužjak životinje oplođuje
ženku
skakavac - 1 kukac ravnokrilac s dva para
krila i tri para nogu (lat. Saltatoria); 2. drveni il
metalni zatvarač vrata s potezanjem kanapa;
3. nož čija oštrica naglo iskače iz korica na
pritisak prstom ruke u kojoj se drži
sklepat - nešto na brzinu i površno napraviti
skljokat - srušiti se, pasti
skončat – okončati, završiti, privesti kraju
skorup - mliječna mast s uskuhanog mlijeka
skorupača – ostatak poslije topljenja skorupa
kad se odvoji maslo
skotna – neke četvoronožne životinje koje
nose plod
skrasit se - smiriti se na jednom mjestu
skriška - kriška, komad izrezan iz cjeline
skupit se – 1. gospodarski ojačati¸ 2. doći na
određeno mjesto; 3. postati kraći, uži (tkanina)
skupština - 1, organiziran skup većeg broja
ljudi; 2. predstavničko tijelo koje sačinjavaju
birani ili delegirani predstavnici; 3. igranka u
sobi na koju dolaze pozvane osobe
skute - u bunjevačkoj narodnoj nošnji
najdolnja podsuknja
slamotres – radno tijelo na kasli, izbacuje
slamu pred radu ili na elevator
slidit - slijediti, hodati za kim; slijediti postupke;
ugledati se na koga
slime - uzdužna greda preko porečnih zidova
na zgradi, srednji oslonac krova
slipa pendžer - zazidani prozor ili na fasadi
zgrade takav ukras
sliz - sljez, biljka lat. Malva silestris
slikat – 1. praviti sliku; 2. snimati fotoaparatom
sluga - osoba koja za plaću obavlja kućne i
druge poslove u obitelji i na gospodarstvu
slušat - slušati, 1. primati sluhom (govor,
zvukove); 2. pridržavati se čijih uputa savjeta
sluškinja - 1. služavka; 2. drvena naprava za
pomoć kod svlačenja čizme
118
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 118
11/26/2013 7:19:43 PM
Alojzije Stantić
smrad – 1. neugodan, teško podnošljiv miris:
2. pren. praviti drugome neprilike
smišan – 1. smiješan koji pobuđuje smijeh; 2.
ljupko ukrašen zid, lijep ručni rad napr. šling
smotan - smušen, zbunjen
smotat - složiti, saviti
snaja - 1. sinovljena ili unukova žena; 2.
bratova žena,šogorica
snaša – nevjesta
snosit – skupiti snopove žita, ječma,
kukuruzovine s njive i složiti ih u stave, klupe
sočivica - močvarna biljka na površini vode,
rado je jedu patke
soja – u kopana visoka bagremova okrugljača
u koju je uglavljen đermac
sojenica - nastamba na koljima nad vodom
sokak - 1. ulica; 2 slipi sokak - ulica s jednim
krajem
soldat - vojnik
somborski put - u Subotici ulice Matka
Vukovića i JNA
somun – okrugli oblik ispečenoga kruha
sonca - saonice
sonik - 1. jedan od klizni krakova saonica; 2.
trag u snijegu koji za sobom ostavljaju saonice
spadanica - voće spalo s voćke
spahija – zemljoposjednik, veleposjednik,
bogat čovjek
spahiluk – ima nje bolje stojećeg seoskog
domaćina
spapčit - 1. ukrasti; 2.uzeti sve za sebe prije
drugih
sparit - 1. udružiti se, ujediniti se u par, sjediniti;
2. kod životinja sastaviti mužjaka i ženku radi
rasploda
spirat - oprati
spono - željezna spona kojom se sapnu
prednje noge konja iznad kičica
sporečkat (se) - razmjeniti riječi blago svadljivim
tonom
spratit – zatvoriti svinje u obor ili perad u
kokošarnik
sprezat - upregnuti u kola konje dvaju vlasnika
srčanica stabaljika – stabljika, organ biljaka papratnjača
i sjemenjača koji sprovodi vodu s mineralnim
materijama iz korena do lista, a iz lista do
drugih organa gotovu hranu (skrob); vlat
stan – 1. mjesto za stanovanje; 2. dio košulje
od pojasa naniže; 3. razboj za tkanje
stanarica – žena koja obavlja poslove u
dvorištu
Stančić - Stanišić
starat (se) - brinuti se o nečemu il nekome
starovinski – koji je iz minuloga, starog doba,
davnašnji
starčac - 1. bijeli bosiljak, čistac, poljski cvijet l.
Stachys officinalis,
stat – 1. stupiti u radni odnos; 2. zaustaviti se
stat - stanovati, boraviti
stava – snopovi složeni uzdužno u dva reda,
s vlatom prema vani, između kojih se diju
krstine
steć - vlastitim radom postati vlasnik čega
stelja – 1. ležaj u štali od slame; 2. vinski talog
sterat – rasprostirati
stevna - bremenita krava
stoc - stolica
stolica – potporne grede rogova na tavanici,
oblika dovratka
stičić - mali stolac, najčešće se koristi u štali
prilikom muže krava
stojaća soba – čeljadska soba, dnevna soba
stopa – 1. mira za duljinu, anlosaksonska
30,48 cm, bečka 3l,61 cm. Njoj odgovara
ovlašna mjera šuk; 2. otisak tabana ili obuće;
3. veličina postotka
strvina – tijelo uginule životinje, crkotina,
crkančina
Svitnjak/Cvitnjak - sv. Ivan Krstitelj, slavi se
24. lipnja
srčanica - u zaprežnim kolima dio okretnice u
koji se umeće ruda
strigat – ošišati vunu s ovce
strija - kraj krova koji nadvisuje zid
strižna kosa - pomična kosa u kombajnu ili
kosilicama koja kosi pomjeranjem trouglastih
noževa lijevo-desno
strmoglavit (se) - 1. baciti koga glavom na
dolje, 2. survati se, pasti s velike visine
strn – 1. žitna stabljika koja ostaje poslije
košnje; 2. strnište
strnika – njiva poslije kosidbe žitarica,
strnokos, strn
stupčac – uzdužni stup u saonicama, za koji
su vežu lotra
stupica – 1 izdubljena okrugljača oko 20x60
cm u kojoj je tučkom usitnjavan šećer, mak…,
2. drveni dio koji spaja rogove u obliku
dovratka
subaša – (tur. subašy) 1. nadzornik
119
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 119
11/26/2013 7:19:43 PM
Alojzije Stantić
poljoprivrednog imanja; 2. predstavnik turske
vlasti u jednome selu; 3. u nas: čuvar polja;
4. pomoćnik u poljodjelskom gospodarenju
živio je bez stanaranine na manjem salašu
svoga gazde
subašluk – 1. područje koje čuva i nadzire
subaša; 2 dogovoreni odnos radnika i gazde
kod kojega radi, a s obitelji stanuje u jednom
od njegovih salaša; 3. član obiteljske zadruge
koji ima manji posjed u okviru zadruge
Subatica - Subotica
sude - posuđe
sukno - vunena tkanina za odevne predmete
suražica – izmiješano posijane pšenica i raž,
napolica
surduk - jaruga, klanac, provalija između dva
brda
surutka - nakisela tekućina koja se izdvaja iz
mlijeka poslije sirenja
sušit - strogo postiti, piti samo vodu
suvarak – 1. komad suhog drveta, biljnih
otpadaka; 2. grožđe koje se osuši na vinovoj
lozi; 3. suh životinjski izmet
suvaja – mlin nalik na vjetrenjaču, žrvanj
okreću konji preko dorongi
svatkovat - sudjelovati u svatovima
svetac - 1. onaj koji je proglašen svetim; 2,
blagdan
sv. Antun - slavi se 13. lipnja
sv. Ivan Cvitnjak - Ivanje, rođendan sv. Ivana
Krstitelja, slavi se 24. lipnja
sv. Ivan Svitnjak - Ivanje, rođendan sv. Ivana
Krstitelja, slavi se 24. lipnja
sv. Joso - sv. Josip slavi se 19. ožujka
sv. Tri kralja - Bogojavljenje, slavi se 6. I
sveta slika – prilika, slika s likom nekog sveta
okačena na zid
svetnjača – iza ulaznih vrata na zid u sobi
obješena posudica sa svetom vodom
svibanj - njesec maj
svilena čorba - juha od mesa, friška, zlatna
sviloprelac - sviloprelja, svilena buba lat.
Bombyx mori L.
svinjak - svinjac
svinjar - pastir svinja
Svi sveti - blagdan svih blaženih u nebu, slavi
se 1. studenog
svitovat - savjetovati
svraćat – 1. dolaziti; 2. imati ili iznajmiti
smještaj bez hrane
svrtit – rukom uplesti niti u konac, uže i sl.
svudan - svagdje
Š
šacovat – 1. ocjenjivati odoka; 2. kada djece
puštaju visoko u zrak igračku ždaju, na
dugaškom kanapu nastane «stomak», preko
kojeg druga djeca preba kanap i ukradu ždaju
šajbna - 1) remenica preko koje se prenosi
snaga s jednoga na drugi stroj; 2) podloška
između zavrtnja i matice
šalangov – sitno sjeckani ukras od kože na
amu ili na biču; 2. dodadatk na uobičajenu
arendu
šamedla – bez naslona mala drvena stolica u
obliku klupice
šanac - jarak, rov, opkop
Šandor - 1. Aleksandrovo, predgrađe
Subotice; 2. Aleksandar, Aco
šara - crtež radi ukrasa
Šara - dio pustare između Stanišića, Bajmoka
i Alekse Šantića
šarage – prednji i stražnji pomični dio seljačkih
kola
šarat - 1. a) povlačiti crte po nečemu; b) crtati
bez smisla; 2. uljepšavati šarama (bojom); 3.
ići krivudavo...
šargaripa - mrkva
šarka - željezni okov kojim su vrata pričvršćena
na dovratak, baglama
šatra – šator, nastamba od posebne voštane
tkanine posebna oblika; privremena nastamba
šatu - škripac, paralelne mengele
šavolj - 1. drveni sud za vodu, najčešće za
pranje noga; 2. veći š.. kaca za kiseljenje
kupusa i drugog povrća
šefunjer – ormar, šifunir
šenfla - ograda od od šenflika iłi više tih biljaka
na jednom mjestu
šenflik - (madž.Se fű. se fa = ni trava, ni drvo)
lat.: Lythium halimifolium, grmolika biljka
gustih, dugih, tankih, bodljivih grana s tankim
listovima
šešir - 1 vrsta poikrivala za glavu; 2. pljosnati
dio na vrhu vinca parasničke peći
šiba – 1. prut, udra, 2. motka od lanca na vrhu
đermaca do povisla
šifuner – ormar, šefunjer
šiknit - naglo izbiti jakim mlazom
šildan – svinjče od zaljučenog praseta do
sparivanja ili odvajanja za tov
120
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 120
11/26/2013 7:19:43 PM
Alojzije Stantić
šilo - 1. debela igla oštra vrha, postolarski,
sarački... alat; 2. sprava za zašivanje posnopice
u trščanom krovu
šiljer - vino ružica dobiveno iz grožđa kadarke
šilježe – jagnje poslije zaljučivanja do parenja
šimike - dugačke, uske i šiljaste ciepele (bile
su modi dvadesetih godina XX. vijeka)
šindra - 1. daščice za pokrivanje krova; 2. krov
popkriven daščicama
šišak – konjsko mladunče od zaljučivanja
(oko šest mjeseci) do uprezanja do vaćanja u
zapregu (oko 2 godine), šiše
šiše – konjsko mladunče od zaljučivanja (oko
šest mjeseci) do uprezanja do vaćanja u
zapregu (oko 2 godine), šišak
škatulja - kutija
škopac – kastrirani ovan
škripac - naprava s pokretnim čeljustima
kojom se hvata i steže predmet pri radu
škripit - škripiti, 1. proizvoditi škripu; 2. nejasni
zvukovi nejednaka intenziteta i visine koji
nastaju pri trenju nepodmazanih mehanizama
ili rasušenih drvenih opredmeta; 3. lagani
oblik škripanja zubi
škrljetka - kavez
Šlavonija - Slavonija
šling - ručni rad na platnu s opšivenim
rupicama
šlingovan - odjevni predmet ili krevetnina
ukrašena šlingom
šlinogat – raditi vez na rublju
šlog – 1 pletenom žicom ograđeni prostor za
golubove ispred kotera ili na krovu zgrade; 2.
udar kapi, apopleksija, guta
šmol – otanjeni dio čekića
šmek - (njem. schmecken, imati okus) okus
šnajder(ka) – aljinar(ka), krojač(ica)
šnjotat – razmišljati i predviđati
šor (salaša) – salaši u redu jedan pored
drugog
šotoška pregača - pregača tkana iz lanenog
raznobojnog konca s modrom potkom,
maveska pregača
špajc - (njem. Speise-jelo) spremnica za hranu
šparga - konopčić, špaga
špeceraj - trgovina mješovitom robom,
kolonijal
špica – 1. sjeme biljke, 2. jedna od spojnica
glavčine i naplotka kotača; 3. vrhunac čega...
špiritana - tvornica s uređajima za dobijanje
špirita
špiritus - alkohol dobiven destilacijom iz
biljnog ploda koji sadrži šećer
špor(a)elj - štednjak
šporovat – štedjeti
šrof - zavrtanj
štafir - 1. imovina koju žena donosi u dar
suprugu, miraz; 2. svojina pojedinca u
poridčnoj zadruzi; 3. mjesto ili institucija koju
netko svojata ili se ponaša kao da je njegova
svojina, oprava, prćija
štafir – djevojčina oprema, rublje koje se nosi
u miraz; prćija
štetovat – biti oštećen, trpjeti štetu
štiti - čitati
štrajfla – uzdužno drvo između konja u košari
štrandžica – tanko i dugačko pleteno uže
štranga – (njem. Strang) debelo uže
štrangar - užar
štringla - njem.: Strängchen, štrena (njem.
Šträhne) svitak vune, struk
štrojač - osoba koja vrši kastriranje životinja
štrojit - kastrirati
štropandla/štrupandla – podvezica, vrpca
koja pridržava čarapu na nozi (najčešće od
široke gumiulastike)
štos - 1. gomila, rpa, naslaga; 2. podvala
štosovat - slagati na gomilu opeku i sl.
štuka - riječna riba lat.: Esox lucius L.
šuba – ogrtač od uštavljene kože neošišane
ovce, s vunom vunutra. Opaklija je od 8 pola,
a kabanica od 4 pole; opaklija
šubara – velika kapa od krzna, od kože s
dlakom ili runom
šuber – umjesto šaraga od letava napravljeno
povišenje tovarnog prostora zaprežnih kola
šuga - 1. zarazna kožna bolest životinja i ljudi;
2. parazitska biljka lozičava travica, vilina
kosica lat. Cuscuta sp..
šuk – šuv, ovlašna mjera za duljinu širine dvije
čovičije šake s ispruženim i spojenim palcima,
približno odgovara mjeri stopa
šumnjak – šumarak, mala šuma
šupa - nastrešnica za sermaj
šuster - cipelar, postolar
šusteraj - postolarstvo
šuška (se) - nagovještavati
šuškat - stvarati šum
šuturli - salašarska dječija igra ćuškanje, tiranje
krmače
šuv – šuk
121
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 121
11/26/2013 7:19:43 PM
Alojzije Stantić
švarclin - švargla, sušeni svinjski želudac
punjen slaninom, mesom, krvlju i začinima
švigar – dvostruka pletenica od dlaka goveđeg
ili češće od konjskog repa duljine dvadesetak
cm, na kraju raščešljana
T
tabanat – dugo i žurno hodati
tačke - dio rascijepane okrugljače bagrema,
duljine 120-140 cm, služi za ogradu; prošća,
ciplja
tal - 1. dio nasljedstva u nekretnini; 2. dio
nečega u diobi
talovat - naslijediti
taljige – laka zaprežna kola s drvenim
blatobranima
tane – 1. uteg, kvita; 2. metak
tarabe – 1. ograda od letava, 2. vrataca od
letava na ogradi od taraba
tarca - 1. tanjurača (stroj za površinsku obradu
zemlje)
tartanj – spremište za tečnost, rezervoar
tavanac - mali tavan, sa malim ulaznim vratima
teć - stjecati, uvećavati bogatstvo, nekretninu
teget - tamno-plava boja
tekovina - radom ili naslijeđem stečena
imovina
tepcija/tepsija - plitka posuda u kojoj se peče
meso, kolači i sl.
teret - 1. ono ko što nosi (na pr. na leđima); 2.
nevolja, tegoba; 3. količina tereta koja stane u
lotra parasničkih kola
teta - tetka, 1. očeva ili majčina sestra
tica - 1. ptica¸2. od tijesta napravljena figura
ukras na božićnjaku
tiganjica - tiganj iz salivanca na tronošcu
timarit - josag čistiti, njegovati
tinj – platnena vrpca u petrolejskoj svjetiljci,
fitilj
tinjat - prigušeno gorjeti
tinjav – kada se dugačko runo ovce na kraju
samo od sebe uplete u široku nit
tipler - vrsta športskog goluba, visokoletač
tirat (se) - 1. pariti se (psi, mačke i sl. životinje);
2. parničiti se pred sudom
tirat – 1. poticat, prisiljavat, tjerati; 2. okrećati,
davati pogon nekom stroju; 3. ponavljati
riječi, misli
tiranje krmače - salašarska dječija igra
ćuškanje, šuturli
tiskat – 1. nasrćati; 2. sužavati
tisto - 1. tjestenina; 2. sitno tijesto su sitni
kolačići
tišljer - stolar
tišljerski – stolarski rad, proizvod
tit - htjeti
tolaš - (madž. toll-pero) austro-ugarski i za
vrijeme okupacije madžarski žandar (šešir im
je bio okićen perjem iz petlovog repa)
tolja - naprava za ručno košenje trske
topit - činiti da kruta tvar zagrijavanjem pređe
u tekuće stanje
Topola - Bačka Topola
toran - toranj
torit – razbacivati stajsko gnojivo po njivi
torfa - treset, najmlađe fosilno gorivo, nastaje
dugim procesom razlaganja močvarnog bilja
tovar - ono što je natovareno na leđima,
tovarnim životinjama, vozilima
traktor - lat. trahere, vući povlačiti, stroj za
vuču zemljodjelskih strojeva i drugog tereta
tramvaj – gradsko prometno sredstvo na
tračnicama obično na električni pogon
transmisija - valjak s njegovim detaljima
(ležajima, kotačima...) koji prenosi pokretanje
od motora na radne strojeve
tragač – kolica na jednom točku s ravnim
tovarnim prostorom
trevit - 1. pogoditi nečime u nešto; 2. naći se
na u određeno vrijeme na određenom mjestu
trijor – radno tijelo na kasli, obavlja završno
čišćenje zrna
trnodla - ukosnica
trščar - obrtnik koji trskom pokriva krov ili
nadstrešnicu
trščara - 1. krov pokriven trskom; 2. zgrada
pokrivena trskom
trud – 1. gljiva škripac,l. Polyporaceae
(Polyporus fomentarius, P. igniarius), na koju
se kresivom nanosi varnica da žeravicom
zapali duhan, 2. napor
trumbeta - limeni duhački instrument sa
svijenom cijevi i piskom
trumbetaš - 1. svirač na trubi; 2. vojnik koji
zvukom trube oglašava razne vojničke radnje
trunit - truliti, postojati truo, kvariti se zboig
organskog raspadanja; gnjiliti
trunit - rasipati sitno smeće
trušnica – kruh s dodatkom mekinja ispečen
za pse
tucanik - istucan, izdrobljen kamen kojim se
obično pokriva cesta i makadam
122
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 122
11/26/2013 7:19:43 PM
Alojzije Stantić
tuč – metalni ljev, gus, salivance
tučak – 1. okruglo željezo, na jednom kraju
zaobljeno, za usitnjavanje šećera, maka … u
stupici; 2. veliki drveni bat za cijepanje panja
i oblice
tučen sir - vrsta dugotrajnog sira
tukadžija – onaj koji se voli tući
tumbas - (turc. ponton) postolje čardaka
tunja - voćka dunja i njezin rod lat.:Cydonia
vulgaris
tur - 1. stražnji dio hlača; 2. izumrlo divlje
govedo
turnir – 1. ispunjen kraći pojas, vezuje se oko
struka i drži suknju; 2. natjecanje vitezova
turpan - patuljasti, američki somić, lat.:
Ictalurus nebulosus Le Seur
tušta – puno, mnogo
tute – tu, na ovom mjestu
U
ubardat - shvatiti
ucrvat - kada se iz jaja insekta razviju larve
učinit – 1. uštaviti kožu; 2. načiniti, stvoriti
udarat - 1. zadati udarac nekome; 2. napadati;
3. krenuti ili poći u nekom smjeru; 4. početi
snažno padatai (o kiši, snijegu...); 5. kada
jedan prostor dodiruje drugi (njva do, ledina
njivu i sl.)
udivanit - dogovoriti
udra – prut, batina ili bilo koji predmet kojim
se tuče dijete ili drugo čeljade
udomit (ćer) – 1. dati komu dom; 2. udati ili
oženiti dijete
ufugovani volovi – po izgledu odabran dva ili
tri para volova naviklih zajedno vući teret
ugaćnjak - vrpca kojomse vezuju gaće,
gaćnik, svitnjak
ugar - jednogodišnji odmor poljodjelskog tla
sa svrhom da mu se obnovi rodnot
ugarit - ljuštiti, plitko zaorat strniku
ugasan - taman
ujarmit - 1. jaram staviti na vola; 2. vola naučiti
na vuču tereta s jarmnom
ukiselo (tijesto) - pečeno kvasno tijesto
ulazit - 1. ulazak, čin ulaženja, trenutak kad
se ulazi, stupa, u neki prostor; 2. kada žena
u tuđoj kući obavlja uslugu spremanja, u
određene dane, za određene poslove
ulopat se – ublatnjaviti čakšire ili suknju
hodajući broz blato ili vlažnu travu
uklija - slatkovodna riba, lat.: Alburnus
alburnus L.
ukljukat - 1. kljukanjem utoviti gusku ili patku;
2. ugurati u hlače košulju; 3. ugurati nešto u
slamu, sijeno i sl.
ukuvat - kuhanjem dovesti do toga da bude
skuhano
ular – povodac konja za glavu
ulopat – umrljati, zamazati blatom
uljanica – svjetiljka u kojoj je gorila onečišćena
svinjska mast ili goveđi loj izmješan s glinom,
lojanica
umali - smanjiti
umit – klateće mlatilo za ručni vršaj žita na
zemlji, mlat
unkaš - uzvišen prednji i zadnji dio vojničkog
sedla (na zadnji dio se privezuje obrok sijena)
uparit - združiti par približno jednakih konja
upljuvat - 1. kada muha položi jaja u meso ili
drugu namirnicu; 2. izbaciti slinu na nekoga
ili nešto
uporužit – voditi ili napasati dvije ovce ili
krave i sl. vezanih glava jednu uz drugu
uprckat – 1. zamazati se po licu jelom; 2.
tragovi jela na posuđu
upregnit – upregnuti 1. s pomoću potrebne
zaprežne opreme privezati tegleće životinje
za rudo vozila ili spravu, oruđe da ih vuče, tegli;
2. prenos. opteretiti poslom; 3. napregnuti se,
zapeti; zauzeti se iznimno u nekome poslu
uprezat – opremiti životinju opremom za
vuču
urađen – naviknut na neki posao, pun snage
za neki posao
uranit - utoviti
uranit - rano ustati
usik – žlijeb, 1. duboka uzdužna brazda,
udubljenje na zemlji, u drvetu ili u stijeni; 2.
izdubena koritasta brazda u cijevi oružja
usiv - usjev
uslikat – snimit fotoaparatom
usprdak - prvo jaje koje snese kokica (skoro
je upola manje nego obično jaje)
usprsto - okomito
uštrojit – kastrirati, uškopiti
ušur - ujam za meljavu
utablazovat – kada veleposjednik samo za
sebe otkupi pravo za neko vrijeme lova na
svojoj zemlji
utrnit – 1. ugasiti; 2. biti zhvaćen trncima
zbog slabe cirkulacije krvi, izgubiti osjetljivost
123
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 123
11/26/2013 7:19:44 PM
Alojzije Stantić
utrven – urađen, pun snage
uvertat se – uputiti se u posao
uvratine – 1. kraj njive na kojem se okreće
plug pri oranju; 2. put kraj uvratina; 3. njive
između dva puta kraj uvratina
uvratit – okrenuti plugom na kraju oranja u
njivi
uzboj – isječena trska spremljena za
potkljukavanje trščanog krova
uzbunit - izazvati uzbunu, potaći na opreznost
uzde - dio prtene opreme za upravljanje konja
u kretanju
uzet se - stupiti u brak
uzglavnica - jastuk, uzgljanca
uzgljanca - jastuk, uzglavnica
uzrpan – sipke stvari ili iše komada postaviti
na hrpu
uže - 1.upleteni strukovi strnih žitarica za
vezivanje snopova; 2. konopac
uživat - 1. osjećati zadovoljstvo, ugodu; 2.
živjeti zadovoljno bezbrižno; 3. imati pravo
na što, koristiti se čime
užna - ručak
V
vadoc - nerasni domaći golub, divijak
vaćat – 1. hvatati; 2. loviti; 3. uprezat, stavljati
na konju opremu za vuču konja
vagaš - kolotrag seljačkih kola
vagon .- 1. željeznička teretna kola; 2. mjera
za težinu 10.000 kg
vagov - kosak, kosir, od vrha kose odsječeno
sječivo uglavljeno u kratko držalo, služi za
košenje trske, korova i dr.
vajling - oveća okrugla posuda sa širim
otvorom od širine dna
valjak - 1. zemlja oblikovana u opeku,
čerpić; 2. sprava ili stroj za nabijanje zemlje;
3. cilindrično oblikovan trupac u roljki za
ravnanje zemlje; 4. u bunaru drveni cilindar
na kojeg se namotava lanac
valjane čorape - debele vunene čatrape iz
valjane vune
valjat se - 1. kotrljati oble ili valjkaste predmete;
2. koturati se ležeći, prevrtati se; 3. širiti se,
kretati se u masi (oblaci...)
vancaga – tesarska sjekira, bradva
Vantelek - nekadašnji naziv za pustaru
Pavlovac
vardat – trošiti vhranu, jelo bezobzirno
varkača – poslije zakuvanja tijesta za kruh s
naćava zgrebano tijeslo ispečeno za hranu
psima
varnjača - drvena kašika za miješanje hrane u
kuhanju
varoš – 1. grad; 2. Subotičani iz milošte
Suboticu zovu varoš
varoščan - građanin
varoška kuća – gradska kuća
vašarfija - sitni darovi kupljeni na sajmu
vašarit - kupovati
vaška - uš
vaške – psi; kerovi
vatrenka – mlin koji pokreće parni kotao ili
motor s unutrašnjim sagorijevanjem
vazdan - 1. cijeli dan, sav dan; 2. stalno, uvijek
Velika crkva - katedrala, bazilika, crkva sv.
Terezije Avilske u Subotici
Velika Gospojina – Velika Gospa, Uznesenje
Blažene Djevice Marije, slavi se 15. kolovoza
velur - tkanina slična plišu, s mekom i
neravnom vanjskom i ravnom unutrašnjom
površinom za ruvo
vertarluk – vrt s povrćem
vidik – ono što se vidi s neke visine dokle
seže pogled. Izreke svom svitu na vidiku
(javno); držat na vidiku (motriti); bit na
vidiku (približavati se); proširit vidike (proširiti
zunanje)
vig(ov) - omča od žice ili vrbice pričvršćena
za kočić, služi za hvatanje ptica i aitne divljači
vigvam - podugačka kupolasta koliba
sjevernoameričkih Indijanaca
vijalica, vijarica – 1. naprava kojom se ručnim
okretanjem lopatica pravi jak vjetar i čiste zrna
od nečistoće, 2. radno tijelo na kasli (velika i
mala vijarica)
vijat - tjerati
vijat –1. rešetom na vjetru ili vijalicom uz
pomoć vjetra odstraniti nečistoću iz zrna; 2.
vrcati med
vijalica/vijarica – 1. naprava kojom se ručnim
okretanjem lopatica pravi jak vjetar i čiste zrna
od nečistoće, 2. radno tijelo na kasli (velika i
mala vijarica)
vijavica - snježna oluja praćena vjetrom,
mećava
vika - 1. drvena posuda za mjerenje žitarica,
nalikuje na šavolj; 2. mjera za žitarice,
zapremine različite vrijednosti u različito
124
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 124
11/26/2013 7:19:44 PM
Alojzije Stantić
vrijeme i u raznim mjestima, na rp.: požinjska
vika poslije 1715. g. je 31,04 lit. itd.
vika – bučan govor, graja; 2. silovita grdnja,
povišeni svadljiv glas
vilajet – velika administrativna teritorijalna
jedinica u Tirskoj, dijeli se na sandžake;
provincija, pokrajina
vile (slamotresa) - radno tijelo na vršalici il
kombajnu koje izbacuje slamu van poslije
ovršenog zrna
vilina kosica - parazitska biljka na djetelini,
lozičava travica, šuga, lat. Cuscuta sp.
vinac - 1. ukras od cvijeća ili lišća spleten u
obliku kruga; 2. sve ono što odgovara slici
vijenca... 3. pljsnati vršni dioparasničke peći
vincilir - (mađ. vinczellér, od njem. Winczer)
1. nadstojnik nad vinogradom; 2. čuvar
vinograda
vinčanica – 1. haljina u kojoj se snaša vjenča,
2. greda koja se stavlja na zid, na nju se
oslanjaju rogovi krova koje i spaja
viranga - zastor, platno, tkanina i sl. što visi na
prozoru, na nekom otvoru i štiti od pogleda,
suvišna svjetla i sl.
visak - uteg na niti, pomagalo za određivanje
vertikalnog položaja
visaljka - viseči krak na struki
vislo – željezna šipka na šibi, na čiju se kuku
objesi kabao
vistacija - 1. ocjenjivanje pustuha za
sposobnost bavljenja opasivanjem kobila; 2.
liječnički pregled radi određivanja sposobnosti
mladića da se zavojači
višalica – 1. naprava na koju se vješa odjeća;
2. dva sa oguljenim ljuskama sveza klipa
kukuruza obješena ispod strehe
višnjnevac – 1. od izdanka višnje batina
dužine oko 150 cm; 2. liker od višanja
vištica - 1. žena koja ima moć da nanosi
ljudima zlo; 2. zla, svadljiva žena; 3. zao duh;
4. noćni leptir lat. Sphinx
vitlo - vitao, naprava koja se okrećei na koju
se nešto namata; 2. motovilo, vratilo oko
kojeg se namata bunarski lanac; 3. uređaj za
podizanje tereta
vitraž - specijalnim načinom oslikano staklo
obično na crkvenim prozorima
vitrenjača - mlin kojeg okreće (pogoni) vjetar
vižla – 1. jalova krmača, 2. ranjenik koji se ne
tovi; 3. okoprcna žena
vlastelin – veliki posjednik, plemić
vlat – klas, cvat na stabljici žita u kojem se
razvija zrno
vo - uškopljen mužjak goveda, vol
vodenica – mlin kojeg pokreće tekuća voda
vodit (se) – kada krava želi da se spariva s
bikom
vododerina - brazda, jarak, kojeg u zemlji
izdubi vodena bujica
vodomar - ptica lat.Alcedo ispida
volar – osoba koja radi s volovima i njeguje ih
volarica - staja samo za goveda
volja - prošireni dio jednjaka u ptica
vondir – kondir, izdubljen goveđi rog ili sličan
predmet od lima u kojem se drži gladalica
vosak – žućkasta meka tvar koju stvaraju
pčele, žuti ili pčelinji vosak; 2. tvari koje su
spoj visokomolekularnihkiselina s alkoholima;
3. cerumen (iz uha)
voštit - tući
voz - 1. zaprežna kola natovarena kabastim
teretom preko čatlova i pomoćnica; 2. vlak
vozit - u poljoprivredi prevoziti kabasti teret
zaprežnim kolima
vračat - 1. proricati sudbinu ili budućnost,
baviti se gatanjem; 2. obavljanjem nekih
radnji ili izgovaranjem riječi nastojati otkloniti
zlo ili bolest, bajati, čarati
vranac - konj crne dlake, repa i grive; ako
mu je crna dlaka zimi po stomaku i nogama
svjetlija onda je litnji vranac, a ako je na tim
mjestima ljeti svjetliji onda je zimski vranac
vrataca - 1. mala vrata; 2. na ulaznoj kapiji
jednodjelna vrata
vrbica - deblja uzica
vrć – obavljati vršidbu nekih žitarica, djeteline
i sl.
vrebac - 1. vrabac, ptica koja živi u naseljima
lat. Passer; 2. u dječijoj igri vrepčanje mali
drveni valjak; 3. u roljki za košulje valjkasti
drveni podmetač za držanje podignutog
gornjeg od dolnjeg dijela roljke
vrengija – pleteno debelo kudjeljno uže
vrepčanje - dječija igra udaranjem vrepca
batinom
vrepčija daska - bočna krovna daska nuz
zabat
vreteno – 1. drveni obao štapić, na krajevima
šiljast, za ručno predenje vune; 2. drveni
valjkasti štapić za namatanje prediva zat
tkanje; 3. dio stroja za predenje
125
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 125
11/26/2013 7:19:44 PM
Alojzije Stantić
vriža – vriježa, puzava nadzemna stabaljika
jednogodišnjih biljaka (krastavaca, dinja,
lubenica i dr.)
vrkutat - oglašavanje goluba
vrljika – o strop obješena duža motka preko
koje su prebačene kobasice, slanina i drugo
vršaj/vršalj – 1. vršidba pšenice gaženjem
konja po vlaću; 2. mjesto gdje se polaže
snoplje za gaženje konjima; 3. omanji dio
njive koji se odlikuje nekom posebnošću,
primjerice zakorovljen dio
vrška - vrša, koš od šiblja ili od žice za lovljenje
ribe
vršljat - površno po nečemu preturati
vrv - vrh
Vučidol - južni dio Subotice
vućit - 1. baciti; 2. kada konj ili krava nogom
želi udarit nekoga
vunovlačar - obrtnik koji je proizvodio rojtoške
marame, marame na vrat, valjane čorape
vunto(v) – sadjevenih desetak naviljaka sijena,
djeteline…
Z
zabačen – vrlo udaljen; zaostao, zanemaren,
nerazvijen (o kraju, mjestu)
zabadavad - uzalud
zabat - 1. truglasti dio zida na bočnim
završecima krovišta; 2. kalkanski zid
zabatnjak - kod peradi dio tijela
zabavit - 1. prigovarati; 2. razonoditi, razveseliti;
3. posvetiti se čemu, uzeti u razmatranje
zabilužit - zapisati
zabost - 1. učiniti da nešto šiljato ili oštro
prođe u nešto; 2. zasaditi struk u zemlju
zabrazdit – 1. uzorati prvu brazdu; 2. pretjerati
u lošem ponašanju
začelje - zadnji dio stola, sobe i itd.
začepit - zapušiti
zadit – zadjeti, zakvačiti
zagon – 1. pododžak, prostorija s otvorenim
dimnjakom iz koje se loži banja peć; 2. mjesto
gdje se uterivalo blago (na pustarama)
zaglavak – 1. klin kojim se zaglavljuje; 2.
mjesto gdje je nešto zaglavljeno; 3. opaska
na kraju teksta
zagrnit - 1. usjev pri korenu ogrnuti zemljom;
2. obući kaput
zapilat - 1. početi testerisati; 2. kajasima naglo
povući žvale opglavnika da se zaustave konji
u zapregi
zakolenčit - kravi ili konju na kratko svezati
glavu za jednu od prednjih nogu
zakoš(ak) – prostor oko zadnjih u prasničkim
kolima (pridnje šarage su koš)
zakrilnik – jatak, onaj koji skriva hajduke,
bećare i daje im sklonište
zakriliti - 1. pokriti krilima; 2. pružiti zaštitu,
uzeti pod svoje okrilje
zakuvat – zamijesiti, nakuvat
zaladnit - prehladititi (se)
zalogaj - količina hrane koja se odjednom
uzme u usta i pojede
zaljučit – mladunče životinje odbiti od sise,
navići ga da se hrani kao odrasla životinja
zamanit – zamahnuti, izvesti zamah – brz
širok poket cijelom rukom s ciljem da se udari
ili što izbaci
zamećat - 1. pomoći nekome da digne teret
na leđa; 2. miješati s vodom samljevene
žitarice za ishranu stoke
zametnit - stvorena klica iz koje će se razviti
sjeme biljke
zamlaćivat - dovoditi sebe il koga u nezgodno
stanje
zanatnik - obrtnik
zaod - pravac prema zalasku sunca
zaodivat - odjevati
zapatit – steći nešto, doći do nečega
zapećak - prostor u sobi uz krušnu peć
zaperak – manji struk ili izdanak kukuruza ili
druge biljke koji raste uz glavni
zaperčit - odsijecati zaperak sa kukuruza
zapilat - 1. testerom načiniti rez na drvetu; 2.
kajase naglo trzati lijevo-desno da se što prija
zaustavi kretanje konja
zapit (divojku) - obaviti dogovor za zaruke
djevojke
zapovidat - 1. zapovjedati; 2. rukovodit nekim
poslom
zariđat - redom nabrajati
zatablazovat – kada veleposjednik samo za
sebe otkupi pravo za neko vrijeme lova na
svojoj zemlji
zatvorit – 1. svinju ne puštati na ispašu i
otpočeti tov; 2. učiniti da se ne može proći,
da se ne može izaći ili uć,. da što ne bude
otvoreno; 3. zakloniti ono što je bilo otvoreno;
4. pregraditi, zagraditi, ograditi; 5. oduzeti
komu slobodu, smjestiuti u zatvor, uhititi
zaperak - nerodni izdanak na kukuruzu, rajčici
i sl.
126
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 126
11/26/2013 7:19:44 PM
Alojzije Stantić
zapit (djevojku) - isprositi djevojku za momka
(prihvatiti zaruke)
zaukat - 1. nešto brzo pokrenuti; 2. nekoga
nagovoriti na neku neželjenu radnju
zavalit - 1. zatrpati, zaglaviti; 2. udobno sjesti
punom težinom nagnut na leđa
zavitrina – zavjetrtina; 1. mjesto zaklonjeno
od vjetra, strana koja nije izulkožena vjetru; 2.
prenos. mjestome na kome se malo radi
zavrnut – neugodno čudan, osoben
zavrnuti – 1. okrećući zatvoriti, prekinuti ili
pritegnuti; podvrnuti, posuvratiti; iskriviti na
jednu stranu, zaviti (čavao)
zdila - oveća posuda uj kojoj se hrana iznosi
ili priređuje mješanjemili sličnim hladnim
postupcima
zdravo – vrlo, veoma, jako
zemljišnica – zemljišno-knjižni sud gdje se
vodi katastarski popis vlasnika nekretnina,
grundbuk
zemljodilac - zemljoradnik, paor
zelen gra – boranija, mahune
zeleniš – povrće; zelje
zelje – 1. povrće, zeleniš; 2. zeleno rastinje
zgrajsat – pobjeći glavom bez obzira
zgodno – 1. na zgodan, podesan način; 2.
u zgodnoj prilici, u podesnom trenutku; 3.
povoljno, udobno, prikladno
zgrnit - zgrnuti
ziherica - igla posebna oblika za zapinjanje
zlatna čorba - juha od mesa, friška, svilena
zobi(a)t - hraniti konja
zolja – kukac sa žalcem, lat. polistes gallica L.,
osa
zova – bazga, grnolika biljka, lat. Sambucus
nigra
zvanija - ured javne službe
zvir - zvijer
zvrčak – starinske dječije igračke: 1. u sredini
probušena kost prednjeg papka svinje, u
nju svezan kanap, brzim okretanjem daje
zvuk nalik „zvrrrr“; 2. U drveni kalem konca
uglavljen i dolje zašiljen komadić drveta
zavrćen na stolu okreće se oko svoje ose
Ž
žagre – držač za piću pričvršćen na zid u košari
žandar – 1. pripadnik žandarmerije koji se
brinuo o redu u malim naseljima i salašima
žarit - jako zagrijati parasničku peć
žarlo - dugačka željezna šipka i papučon na
kraju, služi za poticanje vatre i razgrćanje
žerave
ždaja - zmaj
žderat - phlepno, halapljivo i previše jesti
ždribarar - radnik koji se bavi odhranjivanjem
ždrebadi, ždribećar
ždribećar - radnik koji se bavi odhranjivanjem
ždrebadi, ždribarar
ždribna - bremenita kobila
ždripčanik – drvo na koje se prikopča užad iz
konjskog ama radi povlačenja tereta
žena – 1. odrasla osoba ženskog spola; 2.
bračni drug ženskog spola, supruga
žerav - je konj bijele dlake poštrapan sitnijim
pjegama, onda je “muvast” il “plisniv”, kad su
mu pjege kao krupniji gvozdeni novac onda je
“talirast” il “grošast”, s još krupnijim pigama je
“jabučast”. U svim ovim oblicima žerav mož
biti još i svjetliji il ugasniji. Ždrijebad žerava su
ugasne dlake i vremenom je promijene, a kad
dostigne starost od desetak godina polagano
postane bijele dlake (čilaš).
ž(e)rvanj – mlin na okrugle kamenove, gornji
se okreće a donji stoji u mjestu, između njih se
melje zrno
želdac - želudac
žilav – 1. otporan, izdržljiv; 2. pun žila, žilica,
vlaknast, tvrd (meso); 3. suhe građe, bez sala,
žilav čovjek
žioka/živoka - 1. greda koja koso sastavlja sve
rogove krova, baskija, pajanta, rožnjača; 2. kosa
daska na vratima
žitarica – ponjava za pokrivanje nesadjevene
žitne kamare
žitište - njiva na kojoj se uzgaja žito, žitnjak
žitnica – 1. spremište za žito na gospodarstvu;
ambar; 2. kraj koji je glavni izvor hrane jedne
zemlje; 3. bliži kraj plodnog zemljišta oko
Subotice gdje su zemlju imali lancoši (na toj
zemlji nije bilo dopušteno praviti salaše)
žitnjak – njiva na kojoj se uzgaja žito, žitište
žito - 1.pšenica; 2. zajednički naziv za sve
žitarice
ži(v)oka - 1. greda koja spaja rogove na krovu,
pajanta, rožnjača; 2. vodoravna daska na krilu
vrata
živina - domaće životinje
živinče - marvinče
žmara - čvarak
žoržet - lagana tkanina zrnate površine za ruvo
127
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 127
11/26/2013 7:19:44 PM
Alojzije Stantić
žrvanj/žervanj – mlin na okrugle kamenove,
gornji se okreće a donji stoji u mjestu, između
njih se melje zrno
žuljač - na držaču nasađena oštrica za sječenje
izniklog korova
žuljat - pritiskom, trenjem dodirivati, izazivati
bol
žuljat - žuljačem posjeći mladi korov u
vinogradu, voćnjaku i sl.
žumberanje - cvrkutanje ptica
županija – 1. administrativno-politička jedinica
u zemljama Habsburške Monarhije do 1918.
g.; 2. područje kojim upravlja župan
žuta zemlja – ilovača
žvakat - 1. zubima sitniti i razmekšavati hranu;
2. sporo i nerazgovjetno govoriti
žvala - 1. pejor. usta čovjeka¸2. herpes,
oboljenje sluzokože u kutovima usana; 3.
metalni dio oglavnika koji se stavlja u usta konja
žvavoljak – sažvakani a neprogutani zalogaj
hrane
IZRAZI:
bacat karte – gatati pomoću karata
bit mrsko - nerado činiti
bit rđav - biti bolešljiv
čelo salaša - zabatni dio salaša
čupat guske - sa živih gusaka nasilno skidati
perje
da nije na putu - da ne smeta u prolazu
debo lad - gust hlad
dotirat u red - obuzdati, naučiti ponašanju
držat buđelar - imati novčanik u ruki, raspolagati
novcima
iđe po dobroj cini - prodaje se po dobroj cijeni
iza salaša, kuće - stražnji dio salaša, kuće
iz daljeg - 1. iz veće daljine; 2. nešto doznati
preko drugoga
jedno na drugo – u prosjeku
koliko ga noge nose - kretanje najvećom
mogućom brzinom
križ od groznice - križ gdje se sijeku tri ulice
ili puta pod kojim se moli za ozdravljenje od
groznice na prvi dan Uskrsa, prije izlaska sunca
maže se (ženska) - upotrebljava šminku
meće na se – tovi se (o tovljeniku)
mlatit gra - ručno vilama iz zrelih mahuna
izdvajat zrna graha
mora past (pripelica) - mora bit pokošena
(pripelica), mora biti obran dio usjeva...
na bosu nogu - navući obuću na nogu bez
čarapa
na dvoje, na troje - površno
namistit se - zaposliti se, stupiti u radni odnos
na put leđa - stambena zgrada širim dijelom
okrenuta prema ulici
na putu je - kada netko ili nešto smeta u prolazu
na svoju ruku - napraviti nešto bez dozvole ili
kako mu najbolje odgovara
na vrat, na nos - brzo i površno
nije mu mrsko - ne pada mu teško
od rose do rose - vrijemu od jutra kada rosa
ispari do večeri kada se spusti
osto je na salašu - odlučio se za salašara
poć nogom - prohodati
podmazivanje sobe - mazanje prpom
zemljanog poda sobe
pola slanine - slanina s jedne polovice svinje
polivat (lozu) - prskati vinograd zaštitnim
sredstvom
pravit podne - odmoriti se u podne
prat criva - od zaklane svinje ispiratiti crijeva
radi punjenja nadjevom
priko glave - veoma mnogo
primit rakiju - prihaviti dogovor za zaruke
djevojke
reć misu – misiti, kada svećenik vrši obred,
bogoslužje u Katoličkoj crkvi
roljat košulje - roljkom glačati oprano rublje
sam svoj gazda - biti samostalan
slipa pendžer - na uličnom dijelu zgrade izgled
zazidanog prozora
štogod ćemo odradit s konjima - nekome
ćemo učiniti uslugu zapregom
takog stvora – takove ćudi, takove naravi
težak na buđelaru - štedljiv, teško se odlučuje
na plaćanje
tira baba kozliće - vrsta meteorološke pojave
u kanikuli
tirat krmaču u varoš - dječija igra, cinanje
uć u kob - započeti raspravu o nekoj temi
uvatit sime - ostaviti plod za sjeme
udarit dlanom o dlan - uraditi nešto brzo
veliki novci - odjednom primljeno mnogo
novaca od prodatog žita, stoke
vrepčija daska - bočna daska koja na krovu
bočni štiti trsku ili crijep
žena ulazi - čistačica koja obavlja posao u
određeni dan i na određeno vrijeme
žila života - izvirak
128
Klasje naših ravni, 7.-8., 2013.
Klasje - prijelom.indd 128
11/26/2013 7:19:44 PM

Matija Molcer, Dani mržnje IX. Matija Molcer, Dani mržnje I.

KLAS JE na š ih ra vni 1-2, 20 1 2. ČASOPIS ZA KNJIŽEVNOST

ČASOPIS ZA KNJIŽEVNOST, UMJETNOST I ZNANOST

K L A S J E n a š ih ra v n i 7-8, 2010.

Velike priče malih poduzetnika - Europska poduzetnička mreža

Ferdinand Kulmer, O žujak I., 1970. Nikola Reiser, Plava vaza, 1971.

opširnije

Untitled

KLAS JE naših ra vni 1-4, 20 1 4. ČASOPIS ZA

ČASOPIS ZA KNJIŽEVNOST, UMJETNOST I ZNANOST