MARIJA MEÐU NAMA
Informativni list Školskih sestara franjevki Krista Kralja
Bosansko-hrvatske provincije
Godina XLII, Sarajevo, srpanj 2012, br. 2/150
Izdaje: Provincijalat ŠSFKK Bosansko-hrvatske provincije
BiH - 71000 SARAJEVO, Bjelave 43,
Tel:+387/33/225-137; tel/fax: 208-629
E-mail: [email protected]
Urednica: s. Kata Karadža, provincijska tajnica
Lektura: s. Dražana Radman
Odgovara: s. Ivanka Mihaljević, provincijska predstojnica
SADRŽAJ
IZ GENERALATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
Čestitka o 70. obljetnici ustanovljenja Provincije Prečistog srca Marijina . . . . . . . . . . . . 4
IZ PROVINCIJALATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Pismo provincijske predstojnice o 70. obljetnici Provincije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Raspored sestara za 2012/2013. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
OBAVIJESTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
ŽIVOT NA DLANU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Provincijalova propovijed . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sveta Klara – učiteljica života . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Novicijatska škola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Duhovne vježbe za kandidatice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
U svjetlosti hodimo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
21
21
24
26
26
27
NAŠI POKOJNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
Zahvale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Kongregacijski list . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
IZ FRANJEVAČKE DUHOVNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
Franjo i Klara – prijatelji čovjeka, svijeta i Boga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
Nemate samo slavnu prošlost
na koju se možete osvrnuti
i o njoj pripovijedati.
Imate također i veliku povijest
koju još treba izgraditi.
Osvrnite se na povijest
u koju vas usmjerava Duh Sveti
da bi on i po vama također
napravio velika djela.
Blaženi Ivan Pavao
IZ GENERALATA
Prot. n. 1417/2012
Grottaferrata, 25. travnja 2012.
Predmet: Čestitka o 70. obljetnici ustanovljenja Provincije Prečistog srca Marijina ŠSFKK
S. M. Ivanka Mihaljević
Provincijska predstojnica
Bjelave 43
BiH-71000 Sarajevo
Draga s. Ivanka, drage sestre!
U prigodi obilježavanja 70. obljetnice ustanovljenja Provincije Prečistog srca Marijina
ŠSFKK (29. travnja 1942. – 29. travnja 2012) upućujemo vam iskrene čestitke moleći
Božji blagoslov za svaku od vas i vaše zajednice kako biste i nadalje bile otvorene za
poticaje odozgor, i zajedno s vama upućujemo zahvalu Gospodinu za Njegovu blizinu i
vodstvo:
Kliči Bogu, zemljo sva, opjevaj slavu imena njegova,
Podaj mu hvalu dostojnu…
Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,
Naklonosti ne odvrati od mene! (Ps 66,2.20)
Prisjećajući se prijeđenog i trnovitog puta u djelovanju tolikih naših sestara, živite zahvalno svoju sadašnjost oslonjene na Božju svemoć i blizinu koju nam On daruje, te sa
sigurnošću kročite naprijed ne bojeći se izazova današnjice.
Neka vam Gospodin po zagovoru Sv. Franje i Sv. Klare udijeli potrebne milosti i
darova Duha Svetoga u vašoj svakodnevici i vašem daljnjem djelovanju u naviještanju i
svjedočenju Božjega kraljevstva.
Gospodin vam dao svoj mir i dobro! Aleluja!
Sestrinski vas pozdravljamo.
Uime Vrhovnog vijeća
S. M. Maryann Dosen
vrhovna zamjenica
IZ PROVINCIJALATA
Sarajevo, 14. travnja 2012.
Br. 105/2012.
Predmet: O 70. obljetnici Provincije
Svim sestrama Bosansko-hrvatske provincije Prečistog srca Marijina
Drage sestre!
Sedamdesetu obljetnicu osnivanja i života naše Provincije obilježavamo u godini koju
je Crkva odlukom pape Benedikta XVI. započela u duhu priprave za Godinu vjere. Tim
više je i za nas ovo vrijeme prigodno za sjećanje ne samo na događaj osnivanja Provincije
nego i na sve sestre i suputnike, pokojne i žive, na sve događaje, velike i male, mile i
nemile, na sve izobilje života koje smo živjele kroz proteklih sedam desetljeća.
Teško je i danas shvatiti kako je ratne 1942, u vrijeme neizvjesnosti opstanka i života na ovim
prostorima, nastala naša Hrvatska provincija Prečistog srca Marijina. Nadbiskup Alojzije
Stepinac s radošću je prihvatio molbu tadašnje vrhovne predstojnice s. M. Terezije Hanželič
da sjedište novoosnovane Provincije bude smješteno u Zagrebačkoj nadbiskupiji (prot. n.
951/1942). Ipak, ratne neprilike u Hrvatskoj kao i imenovanje prve provincijske predstojnice
s. M. Verene Dijaković, koja je tada djelovala u Franjevačkoj gimnaziji i konviktu u Visokom,
bili su presudni da sjedište novoosnovane Provincije bude u Visokom u Bosni.
Poznato nam je kako kroz prvih 15 godina postojanja Provincija nije imala kuću za
vlastito sjedište ni kuću novicijata. Sve te godine sestre su bile primorane bježati zbog rata
i ratnih posljedica te seliti nekoliko puta iz Hrvatske u Bosnu, i opet iz Bosne u Hrvatsku,
tražeći krov nad glavom i utočište po franjevačkim samostanima. Od godine 1957. naša
kuća novicijata je u Kloštru Ivaniću, a sjedište Provincije od 1958. u Sarajevu, kada se i
naziv Provincije mijenja u Bosansko-hrvatska provincija Prečistog srca Marijina (prot.
n. 110/58). Ne smijemo zaboraviti da se Provincija tijekom svih sedam desetljeća razvija
usporedo u Bosni i u Hrvatskoj.
Mnoge generacije naših sestara još i danas mogu posvjedočiti o životu u oskudici, o teškom i napornom radu kojim su pribavljale sve potrebno za život Zajednice koja je iz godine
u godinu postajala brojnija. Rad u domaćinstvu u franjevačkim samostanima, obrađivanje
samostanskih njiva iz zahvalnosti za ponuđeni prostor stanovanja, gradnja kuće novicijata
u Kloštru Ivaniću vlastitim rukama, odlazak na rad u inozemstvo bez poznavanja stranog
jezika, poučavanje vjeronauka i vođenje crkvenog pjevanja uz minimalnu stručnu spremu,
polaganje ispita i školovanje uz posao u franjevačkim samostanima, medicinskim i drugim
ustanovama samo su dio tereta koji su sestre prihvaćale s radošću i nadom da će jednoga
dana steći uvjete u kojima će moći osigurati bolje uvjete života kako bi čitajući znakove
vremena odgovarale potrebama Crkve i pripremale se za različite oblike apostolata, kada
već nije bilo moguće u postojećim društvenim prilikama živjeti izvornu karizmu.
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150
I kada je Provincija bila u najboljoj dobi i snazi, zadesio ju je rat u BiH i Hrvatskoj (19911995). Unatoč ratnom vihoru, nebrojenim nevoljama i patnjama, život Zajednice nije zaustavljen.
Demokratske promjene donijele su potrebe za dodatnim načinima djelovanja koji nas vraćaju
karizmi Školskih sestara franjevki. Vođene željom da naše služenje i zajednički život budu na
dobro Crkvi i društvu, ponovno smo otvorile Malu školu u Varešu, mjestu koje je uz Sarajevo
i Visoko snažno opečatilo početke naše Provincije. Povratkom u Vareš i brigom o djeci kojoj je
potrebna pomoć želimo snažnije zaživjeti karizmu prema zamisli naše utemeljiteljice s. M.
Margarete Puhar.
Drage sestre, put Zajednice kroz ovih 70 godina zasijan je znakovima Božje providnosti. Naša je Provincija izrasla u nesigurnosti, na poniznosti i siromaštvu, u trajnom
oslanjanju na Boga koji nam je proviđao pomoć po tolikim dobrim ljudima. Mnogi od
njih nisu na zemlji dočekali plodove svojih ulaganja i nadanja. Vjerujemo da nas i danas
prate i nad nama bdiju sve naše pokojne sestre, kojima dugujemo kontinuitet života i
djelovanja u nastojanju da izrastamo u franjevačku redovničku zajednicu te da živimo
svoju karizmu. Stoga želimo prepoznati sve ove znakove i u zahvalnosti čuvati sjećanja
na sve dobre ljude po kojima smo osjetile Božju ljubav i blizinu.
Franjevci Bosne Srebrene koji su pozvali sestre u Bosnu, ali i franjevci Hrvatske provincije Sv. Ćirila i Metoda, upisani su u povijest naše Zajednice kao braća koja su nam bila
blizu i podupirala nas na različite načine kroz našu prošlost. To čine i danas putem novih
oblika apostolata, suradnje i suživota.
Danas u krilu naše Provincije ima 256 zavjetovanih sestara, od kojih je 8 s privremenim zavjetima. Dvije su novakinje, jedna postulantica i šest kandidatica. U Bosni imamo
7 samostana i sestre djeluju na 15 podružnica, dok u Hrvatskoj imamo 6 samostana i
sestre djeluju na 6 podružnica. U inozemstvu sestre žive i djeluju u Njemačkoj, Austriji i
Italiji. Iako su fizičke snage slabije te broj bolesnih i nemoćnih sestara u porastu, želimo i
dalje biti sestre franjevke živeći svoju karizmu ondje gdje nas je Providnost dovela i kamo
nas šalje. Pribavljanje prikladnije kuće za provincijsko sjedište u Sarajevu, koje je u tijeku,
prihvatimo kao milosni Božji dar o 70. obljetnici Provincije.
U Godini vjere prigodno je upitati se prepoznajemo li ove znakove Providnosti u našoj prošlosti. Prepoznajemo li ih danas u našem vremenu? Toliko uloženih života, toliko ljubavi i žrtve,
toliko patnje uloženo u rađanje i život Provincije obvezuje nas danas. Jesmo li danas prepoznatljive kao vjernice, kao sestre franjevke, kao one koje žive od Božje ljubavi i providnosti?
Bez prestanka molimo za odvažnost i snagu da napravimo iskorak iz svojih sigurnosti i
s povjerenjem dopustimo Uskrslom da učvrsti i blagoslovi naš zajednički život. Molimo ga
da nas iznova osnaži kako bismo (p)ostale svjedokinje Njegove ljubavi međusobno, jedna
drugoj, te kako bismo mu mogle biti svjedokinje sve do nakraj zemlje (usp. Dj 1,8).
Drage sestre, ove godine na Dan Provincije, 29. travnja, kada obilježavamo 70. obljetnicu, Crkva slavi IV. vazmenu nedjelju Dobrog Pastira i obilježava Svjetski dan molitve
za duhovna zvanja. Tom prigodom sve vas pozivam da zahvalimo Bogu za našu franjevačku zajednicu, za sve sestre koje su svoje živote uložile u našu Provinciju i od kojih
IZ PROVINCIJALATA
imamo bogatu baštinu. Zahvalimo za svaku sestru koja uime Zajednice živi i svjedoči
kršćanski i redovnički poziv. Molimo za naše nemoćne i bolesne sestre i za one koje imaju
milost radom služiti ondje gdje su poslane, kao i za naše najmlađe i sve koje nam u svojoj
providnosti Gospodin dade.
Mnogo može žarka molitva… (Jak 5,16). Potičem vas i molim, drage sestre, da se i
mi kao Zajednica pridružimo molitvi Crkve te da se od 20. do 28. travnja u svim našim
zajednicama moli devetnica za našu Provinciju i za nova duhovna zvanja. Šaljemo vam i
prigodne tekstove koje su priredile naše sestre iz Povjerenstva za pastoral zvanja.
O 800. obljetnici pridruženja Sv. Klare Asiške Franjevačkom redu te o 70. obljetnici
naše Bosansko-hrvatske provincije Prečistog srca Marijina molim Presveto Trojstvo da
nam po zagovoru Blažene Djevice Marije i Sv. Franje podari svoj blagoslov.
Uz čestitke za Dan Provincije svim sestrama želim mir i dobro!
S. Ivanka Mihaljević
provincijska predstojnica
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150
Br. 170/2012
Predmet: Raspored sestara za 2012/2013.
Sarajevo, 27. lipnja 2012.
Svim sestrama Provincije Prečistog srca Marijina
Drage sestre!
Na sjednici Provincijske uprave održanoj u Sarajevu od 25. do 27. lipnja 2012. utvrdile
smo godišnji raspored sestara koji vam dostavljamo.
Uvijek iznova razmještaj nas stavlja pred naše temeljno životno opredjeljenje. Događaj
je to u kojem iz slobode opredjeljenja možemo preispitati svoje predanje i služenju Bogu
u ovoj redovničkoj obitelji kojoj smo se predale cijelim srcem.
Uime Provincijske uprave zahvaljujem svakoj sestri koja je spremno pokazala
raspoloživost bilo za premještaj bilo za preuzimanje dužnosti i tako odgovorile na potrebe Zajednice u ovom trenutku. Upravo po toj otvorenosti, drage sestre, promičete život
naše Provincije ovdje i sada. Neka se na vaš novi korak učinjen po zavjetu poslušnosti
spusti obilan blagoslov.
Kućnim predstojnicama koje su završile službu odsrca zahvaljujem, a sestrama koje
preuzimaju tu službu za naredno trogodište želim mudrost u vođenju zajednica koje su
im povjerene.
Drago mi je što vam mogu priopćiti da se s. Mirja Kepić koncem ovoga mjeseca
vraća iz Tršćanske provincije, gdje je kroz proteklu školsku godinu bila na ispomoći. U
Sjevernoameričku provinciju je sredinom travnja na ispomoć poslana s. Gabrijela Tomas. Iako smo kao Provincija i same u potrebi, zahvalne smo Bogu što smo i na ovaj
način mogle doprinijeti zajedništvu na razini Družbe. Zahvaljujemo sestrama koje su bile
raspoložive za ove korake.
Prilikom razmještaja bile smo primorane povući sestre s nekih radnih mjesta. Dokinuto je jedno mjesto kuharice u Franjevačkom samostanu na Gorici u Livnu i jedno mjesto
u praonici rublja u Franjevačkom samostanu u Visokom. Zbog specifičnih potreba Zajednice odlučile smo ne premjestiti sestre po isteku službe kućne predstojnice u Mainzu te
u župama Ljubunčić, Kozari Bok i Osijek (Odredbe br. 121).
Molimo sestre koje su premještene da na nova mjesta djelovanja dođu do 20. kolovoza.
Prije toga nastojmo privesti kraju godišnje odmore kako bi se navrijeme, uredno i odgovorno izvršile primopredaje dužnosti. Sestrama koje odlaze na studij kao i onima koje će
u ljetnim mjesecima pohađati tečajeve engleskog, njemačkog i talijanskog jezika želimo
Božji blagoslov.
Pazimo jedna na drugu da se potičemo na ljubav i dobra djela (Heb 10,24). Molimo
jedne za druge. Neka nas Duh Božji vodi i upravlja, neka blagoslovi svako dobro sjeme
koje smo posijale svojim životom, zalaganjem i radom kroz proteklu školsku godinu.
Želimo vam radosne dane odmora i sve vas srdačno pozdravljamo.
Uime Provincijskog vijeća i osobno
S. Ivanka Mihaljević
provincijska predstojnica
IZ PROVINCIJALATA
RASPORED SESTARA 2012/2013.
Provincijska uprava:
S. M. Ivanka Mihaljević, prov. predstojnica
S. M. Kata Karadža, zamjenica prov. predstojnice
S. M. Željka Dramac, savjetnica
S. M. Ana Oršolić, savjetnica
S. M. Ljubica Stjepanović, savjetnica
Pomoćne službe:
S. M. Kata Karadža, prov. tajnica
S. M. Mladenka Ćurić, prov. ekonoma
Odgajateljice:
S. M. Ivka Lučić, odg. novakinja i juniorki
S. M. Ljubica Stjepanović, odg. postulantica
S. M. Marija Mihaljević, odg. kandidatica
BOSNA I HERCEGOVINA
SARAJEVO - PROVINCIJALAT
SAMOSTAN PREČISTOG SRCA
MARIJINA
Bjelave 43
BiH-71000 SARAJEVO
Tel: 033/225-137; tel/fax: 208-629
Tel: 220-331, prov. predst.
E-mail: [email protected]
S. M. Slavica Jovanović, predst.
S. M. Danijela Mostarac
S. M. Irena Zeba
S. M. Jela Piljić
S. M. Ivanka Mihaljević
S. M. Kata Karadža
S. M. Batistina Pavić
S. M. Marija Tomić
Provincijalat Bosne Srebrene
Zagrebačka 18
Tel: 033/722-455
S. M. Željka Kopić
S. M. Terezija Batarilo
BUGOJNO - SAMOSTAN SRCA
ISUSOVA
Malo Selo 3
BiH-70230 BUGOJNO
Tel/fax: 030/251-361
S. M. Ines Vujica, predst.
S. M. Blanka Jeličić
S. M. Kornelija Grubeša
S. M. Leonila Brkić
S. M. Blaženka Franjičević
S. M. Lucija Klarić
S. M. Mira Bliznac
BUČIĆI - SAMOSTAN SV. OBITELJI
Bučići bb
BiH-72290 NOVI TRAVNIK
Tel/fax: 030/793-647
E-mail: [email protected]
S. M. Monika Knežević, predst.
S. M. Alojzija Antunović
S. M. Krešimira Skopljaković
S. M. Mirjam Kolar
S. M. Ankica Tomas
S. M. Tihoslava Bliznac
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150
Župni ured Bučići
Tel: 030/792-252; 791-855
S. M. Silverija Bošnjak
S. M. Kata Mlakić
GORNJA TRAMOŠNICA
SAMOSTAN BEZGREŠNOG ZAČEĆA
BDM
BiH-76256 PELAGIĆEVO
Tel: 054/482-408
E-mail: [email protected]
S. M. Arkanđela Tadić, predst.
S. M. Marijana Živković
S. M. Helena Karalić
S. M. Borislava Šokčević
S. M. Lavrencija Tikvić
S. M. Teofila Živković
S. M. Radoslava Jurčić
S. M. Božena Gagulić
S. M. Pankracija Prgomet
S. M. Inocenta Stipić
S. M. Kata Marković
S. M. Ivona Sliško
JAJCE - SAMOSTAN PRESVETOG
TROJSTVA
Hrvoja Vukčića Hrvatinića bb
BiH-70101 JAJCE
Tel/fax: 030/658-685
E-mail: [email protected]
S. M. Lidija Jurišić, predst.
S. M. Kristina Svalina
S. M. Krunoslava Beblek
S. M. Tarzicija Vujica
S. M. Ancila Mrkonjić
S. M. Kerubina Kapular
S. M. Dubravka Dropulja
S. M. Nikolina Pejić
S. M. Iva Klarić
S. M. Ana Tikvić
S. M. Koleta Lijović
S. M. Metodija Kurbaša
S. M. Rafaela Kovač
S. M. Bogomila Lijović
S. M. Sofija Kelava
S. M. Norberta Brdar
S. M. Anđelka Mlakić
S. M. Angelina Ivković
S. M. Felicija Bijader
S. M. Tihomira Kljajić
S. M. Mladena Vučković
S. M. Nevenka Palavra
S. M. Marija Mihaljević
S. M. Sara Miloloža
S. M. Marica Čičak
S. M. Dobrila Krivić
S. Petra Jozić
kandidatice
VAREŠ - SAMOSTAN
PREOBRAŽENJA GOSPODINOVA
Put mira bb
BiH-71330 VAREŠ
Tel: 032/848-020;
fax: 848-022
E-mail: [email protected]
S. M. Ana Jeleč, predst.
S. M. Marica Mrkonjić
S. M. Ružica Marijić
S. M. Jela Marijić
S. M. Željka Dramac
S. M. Dragica Živković
S. M. Snježana Pavić
S. M. Ivana Pavla Dominković
SARAJEVO - FRANJEVAČKI
SAMOSTAN
LIVNO - SAMOSTAN KRISTA KRALJA Franjevačka 6
Gorička cesta bb, BiH-80101 LIVNO
BiH-71000 SARAJEVO
Tel: 034/ 202-114; 202-317; tel/fax: 202-526 Tel: 033/531-340; cent. 236-107
E-mail: [email protected]
S. M. Nevenka Medjedović, predst.
S. M. Aleksandra Baotić, predst.
S. M. Branislava Sičaja
S. M. Doloroza Dilber
S. M. Pacifika Antolović
10
IZ PROVINCIJALATA
SARAJEVO - FRANJEVAČKA
TEOLOGIJA
A. B. Srebrene 111
BiH-71000 SARAJEVO
Tel: 033/460-395; cent. 453-266
S. M. Lucija Ljubos, predst.
S. M. Judita Franjičević
S. M. Alberta Kuprešak
S. M. Ana Šarić
S. M. Terezija Jelečević
S. M. Luja Baotić
S. M. Kata Rukavina
VISOKO - FRANJ. KLASIČNA
GIMNAZIJA
Ulica Bosne Srebrene 4
BiH-71300 VISOKO
Tel: 032/735-825; lokal 221; tel/fax: 738-767
S. M. Celina Vidak, predst.
S. M. Izabela Puljić
S. M. Gracija Žabić
S. M. Stjepanka Peša
S. M. Tonka Puškarić
S. M. Marija Mlakić
BUSOVAČA - ŽUPA
Župni ured
BiH-72260 BUSOVAČA
Tel: 030/732-774; 733-035
S. M. Snježana Saraf, predst.
S. M. Ivanka Guberac
S. M. Gordana Davidović
FOJNICA - FRANJEVAČKI
SAMOSTAN
Fra A. Zvizdovića 4
BiH-71270 FOJNICA
Tel: 030/802-068
S. M. Simplicija Budimir, predst.
S. M. Sidonija Pranješ
S. M. Martina Gazibarić
LIVNO - FRANJEVAČKI SAMOSTAN
Gorička cesta bb
BiH-80101 LIVNO
Tel: 034/204-614; cent. 201-677
S. M. Anđa Marijan, predst.
S. M. Ljudevita Dalić
S. M. Ivanka Kolar
S. M. Zora Vukadin
TOLISA - FRANJEVAČKI SAMOSTAN
Fra Martina Nedića 1
BiH-76272 TOLISA
Tel: 031/754-665; cent. 754-064
S. M. Luja Mikić, predst.
S. M. Klementina Jelečević
BRESTOVSKO - ŽUPA
Župni ured, BiH-71255 BRESTOVSKO
Tel: 030/876-226; 876-084
S. M. Dragica Ljubos, predst.
S. M. Dara Zekić
BILA - ŽUPA
Župni ured Bila
BiH-80205 GUBER
Tel: 034/243-495
S. M. Emanuela Jukić, predst.
S. M. Anđelka Jukić
PODHUM - ŽUPA
Župni ured
BiH-80209 PODHUM
Tel: 034/245-806; ž. 245-336
S. M. Gizela Dolić, predst.
S. M. Augustina Suša
LJUBUNČIĆ - ŽUPA
Župni ured Ljubunčić
BiH-80202 PRILUKA
Tel: 034/268-200; 268-026
S. M. Henrika Miškić, predst.
S. M. Marta Kurtić
NOVI ŠEHER - ŽUPA
Župni ured
BiH-74254 NOVI ŠEHER
Tel: 032/890-010; 890-275
S. M. Lucija Budimir, predst.
S. M. Marica Pavlović
S. M. Mirja Kepić
11
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150
SIVŠA - ŽUPA
Župni ured Sivša
BiH-74230 USORA
Tel: 032/893-144
S. M. Ilinka Dubravac, predst.
S. M. Bernardina Brajinović
S. M. Berhmana Ćurić
DOMALJEVAC - ŽUPA
Župni ured
BiH-76233 DOMALJEVAC
Tel: 031/791-032
S. M. Jela Dubravac, predst.
S. M. Verona Oršolić
REPUBLIKA HRVATSKA
KLOŠTAR IVANIĆ - SAMOSTAN
SV. FRANJE ASIŠKOG
Svete Marije 2
HR-10312 KLOŠTAR IVANIĆ
Tel/fax: 01/2892-758; 2892-510;
novicijat: 2893-444
E-mail: [email protected]
S. M. Martina Dragičević, predst.
S. M. Mihaela Rajić
S. M. Benjamina Mutić
S. M. Anuncijata Martić
S. M. Tomislava Djedović
S. M. Klara Turalija
S. M. Antonija Rehlicki
S. M. Jelena Martić
S. M. Veronika Barba
S. M. Bernardica Sučić
S. M. Ćirila Nedić
S. M. Štefanija Cindrić
S. M. Evelina Tomas
S. M. Tavelina Košćec
S. M. Rastislava Živković
S. M. Leonarda Novak
S. M. Brigita Bernatović
S. M. Amalija Kolobarić
S. M. Ignacija Tomić
S. M. Zvonimira Zubak
12
S. M. Ambrozija Bernatović
S. M. Alma Bernatović
S. M. Justina Tomić
S. M. Trpimira Rošić
S. M. Branimira Jokić
S. M. Ladislava Gavranović
S. M. Jeronima Pranješ
S. M. Paula Batarilo
S. M. Fabiola Bobaš
S. M. Ljiljana Puškarić
S. M. Darija Kovačić
S. M. Dragutina Šimunović
S. M. Andrijana Sluganović
S. M. Maksimilijana Pendeš
S. M. Dragica Tikvić
S. M. Ljubica Volić
S. M. Ana Jozić
S. M. Ana Dubravac
S. M. Marija Barišić
S. M. Ljubica Stjepanović
S. M. Ivka Lučić
S. M. Dragana Tomić
Sv. Marije 4, tel: 01/2831- 408; 2831-406
S. M. Fabijana Grivić
S. M. Staza Marjanović
S. M. Matea Subašić
novakinje
Slađana Radovac
Slađana Ivanović
postulantica
Katarina Dunđer
ZAGREB - SAMOSTAN SV. MARIJE
GORETTI
Pašmanska 32
HR-10000 ZAGREB
Tel: 01/6180-153
E-mail: [email protected]
S. M. Miroljuba Miloš, predst.
S. M. Josipa Kobaš
S. M. Julijana Damljanović
S. M. Roza Jozić
S. M. Berta Puškarić
IZ PROVINCIJALATA
S. M. Miroslava Klarić
S. M. Mara Matanović
S. M. Dražana Radman
ZAGREB - SAMOSTAN
NAVJEŠTENJA GOSPODINOVA
Av. M. Držića 31/2
HR-10000 ZAGREB
Tel: 01/6065-710
E-mail: [email protected]
Ured - tel: 01/6065-737; tel/fax: 6180-276
E-mail: [email protected]
S. M. Ana Oršolić, predst.
S. M. Vitomira Jurič
S. M. Paulina Filipović
S. M. Valentina Nedić
S. M. Dobroslava Antunović
S. M. Marina Radošević
S. M. Filoteja Petrović
S. M. Renata Mrvelj
S. M. Karmela Tikvić
S. M. Lucijana Bobaš
S. M. Anica Jozić
S. M. Florencija Božanović
S. M. Jozefina Franjković
S. M. Anđa Ćurić
S. M. Ružica Oršolić
S. M. Amabilis Jurić
S. M. Mladenka Ćurić
S. M. Vlatka Đido
S. M. Mislava Lovrenović
S. Kristina Marijanović
S. Andrijana Dankić
S. Nikolina Mišković
ZAGREB - SAMOSTAN
SV. LEOPOLDA MANDIĆA
Pavlinski prilaz 3
HR-10000 ZAGREB - REMETE
Tel: 01/4580-955
E-mail: [email protected]
S. M. Branka Stjepanović, predst.
S. M. Beata Mandić
S. M. Magdalena Pranjić
S. M. Kalista Kobaš
S. M. Efrema Radošević
S. M. Matilda Ćorić
S. M. Biserka Jagunić
S. M. Bernarda Ištuk
S. Marina Jurišić
ZAGREB - Gornje Prekrižje 16
HR-10000 ZAGREB
E-mail:
[email protected]
Tel: 01/4673-616
S. M. Rozalija Jurić, predst.
S. M. Jacinta Marijan
S. M. Leopolda Čović
S. M. Mara Puškarić
TUČEPI
Kamena 65
HR-21325 TUČEPI
Tel/fax: 021/623-551
E-mail:
[email protected]
S. M. Suzana Milardović, predst.
S. M. Vjenceslava Barun
S. M. Vida Marijan
ZAGREB - FRANJEVAČKI
SAMOSTAN
Trg sv. Križa 1
HR-10020 SIGET - ZAGREB
Tel: 01/6552-484
S. M. Ankica Perković, predst.
S. M. Natalija Brković
S. M. Rebeka Burazerović
S. M. Ivana Džambas
ČAKOVEC - FRANJEVAČKI
SAMOSTAN
Franjevački trg 1
HR - 40000 ČAKOVEC
Tel: 040/311- 442
E-mail:
[email protected]
S. M. Vlatka Dujmović, predst.
S. M. Bonifacija Pranjić
S. M. Miljana Marušić
13
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150
ZAGREB - ŽUPA KOZARI BOK
2. Radnički put 1 b
HR-10000 ZAGREB
Tel: 01/2404-482
S. M. Mara Antunović, predst.
S. M. Anita Dramac
S. M. Radmila Ilinović
SUĆURAJ - ŽUPA
Župni ured
HR-21469 SUĆURAJ, OTOK HVAR
Tel: 021/773-269
S. M. Donata Jeleč, predst.
S. M. Imelda Janjiš
S. M. Lucija Bosankić
OSIJEK 11 - ŽUPA SV. LUKE
EVANĐELISTA
Grgura Ninskog 18a
HR-31221 JOSIPOVAC, OSIJEK
Tel: 031/354-355
E-mail: [email protected]
S. M. Elizabeta Žuljević, predst.
S. M. Romana Valešić
S. M. Jelica Dolić
OSIJEK 11 - DJEČJI VRTIĆ
JOSIPOVAC
Marka Marulića 18a
HR-31221 JOSIPOVAC, OSIJEK
Tel: 031/354 - 455
E-mail: [email protected]
S. M. Mira Blatančić, predst.
S. M. Jasna Šimić
AUSTRIJA
HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA
Seitzerg. 5
A-1010 WIEN
Tel: +43/1/5338-136
S. M. Filipa Mlakić, predst.
S. M. Viktorija Jukić
S. M. Anica Markelić
S. M. Jelena Antolović
14
NJEMAČKA
MAINZ - BISCHÖFLICHES
PRIESTERSEMINAR Augustinerstr. 34
D-55116 MAINZ
Tel: +49/6131/4827-511
+49/6131/ 266-230;
fax: 266-239
E-mail: [email protected]
S. M. Anđelka Jakovljević, predst.
S. M. Karla Mlakić
S. M. Regina Marjanović
S. M. Dionizija Tomas
S. M. Gordana Stanić
S. M. Estera Marijić
S. M. Auksilija Milić
S. M. Animira Jakovljević
S. Nevenka Mijatović
S. Nevenka Jelica
Bischofsplatz 2
Tel: +49/6131/253-109
S. M. Blaženka Marinčić
S. M. Ruža Kasalo
MÜNCHEN
Münchnerstr. 26
Thalkirchen
D-81379 MÜNCHEN
Tel: +49/89/78576- 99 10;
fax: 7857 - 699 29
E-mail: [email protected]
S. M. Luja Marković, predst.
S. M. Patricija Mijačević
S. M. Monika Martić
S. M. Milena Barun
S. M. Zvjezdana Knežević
IZ PROVINCIJALATA
ITALIJA
S. M. Ana Antolović, vrhovna savjetnica
Via Bruno Buozzi, 1
I-00046 GROTTAFERRATA
Tel: 0039/06/9412 - 466
Na studiju
S. M. Samuela Klaić
S. Maja Ivković
Via dei Colli della Farnesina, 140
I-00135 ROMA
Tel: 0039/06/36304 658
UKUPAN BROJ SESTARA 252
Sestara s doživotnim zavjetima Sestara juniorki Novakinja Postulantica
Kandidatica
244
8
2
1
9
Srednja životna dob sestara
60,00
SAD (Illinois)
S. M. Gabrijela Tomas
Mount Assisi Convent
Provincial House
13900 Main Street
Lemont, IL 60439-9736, USA
Tel. 001/630-257 7495
001/630-257 3252
______________________
S. M. Ivanka Mihaljević
provincijska predstojnica
Sarajevo, 27. lipnja 2012.
15
OBAVIJESTI
Međuprovincijski susret u Tučepima
U samostanu Sv. Josipa u Tučepima održan je 10. travnja 34. međuprovincijski susret
provincijskih predstojnica i odgajateljica triju provincija hrvatskoga govornog područja:
Splitske, Mostarske i Bosansko-hrvatske. Sudjelovale su provincijske predstojnice s. Leonka Bošnjak Čovo i s. Ivanka Mihaljević, zamjenica provincijske predstojnice Provincije
Sv. Obitelji s. Zdenka Kozina te odgajateljice: s. Ljubica Stjepanović, s. Ivka Lučić, s.
Marija Mihaljević, s. Karolina Bašić, s. Milka Čotić i s. Petra Bagarić. Uime Vrhovne
uprave sudjelovala je vrhovna savjetnica s. Ana Antolović.
Sestre su radile na Franjevačkom obredniku redovničkog zavjetovanja Školskih sestara
franjevki Krista Kralja.
Ispomoć Lemontskoj provinciji
S. Gabrijela Tomas otišla je 16. travnja u Lemont (Mount Assisi Convent 13900 Main Street,
Lemont, IL 60439-9736, USA) na ispomoć našim sestrama Provincije Sv. Franje Asiškoga.
Kviz o Sv. Klari
Uz 800. obljetnicu poziva Sv. Klare Asiške i početaka Drugoga franjevačkog reda te
o 70. obljetnici osnutka naše Provincije održan je 14. travnja kviz za učenike osnovne
škole na temu Sv. Klara Asiška - učiteljica života u organizaciji Povjerenstva za apostolat
naše Provincije. Finalno natjecanje bilo je u prostorijama Župe Sv. Ante Padovanskog u
Bugojnu. Sudjelovalo je 19 ekipa, a pripremale su ih naše sestre iz različitih krajeva Bosne.
Prvo mjesto pripalo je ekipi Sv. Franjo iz OŠ Ivan Goran Kovačić iz Livna - PO Srđevići,
a voditeljica je s. Marica Pavlović. Prve tri ekipe nagrađene su vikend-odmorom u našoj
kući u Tučepima.
Mjesečna duhovna obnova redovnica u Sarajevu
Redovitu mjesečnu duhovnu obnovu za redovnice grada Sarajeva animirale su u
Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu 22. travnja naše sestre s Bjelava. Tom prigodom
s. Kata Karadža održala je predavanje na temu Euharistija u životu Sv. Klare Asiške.
Sjednica Izvršnog odbora KVRPP-a BiH
Dana 23. travnja u prostorijama Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica
BiH, Kaptol 32, u Sarajevu održana je 24. sjednica Izvršnog odbora pod predsjedanjem
s. Ivanke Mihaljević, predsjednice KVRPP-a BiH. Na sjednici se razgovaralo o aktualnim
pitanjima te o održavanju Redovničkog dana u Bosni i Hercegovini.
Susret biskupa BK BiH s članovima KVRPP-a BiH
Sedmi susret biskupa Biskupske konferencije BiH s članovima Konferencije viših
redovničkih poglavara i poglavarica BiH održan je 24. travnja u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata u Sarajevu. Sudionici su informirani o pokrenutim inicijativama na
biskupijskim razinama s ciljem priprave za Godinu vjere. Također su upoznati s početkom
priprave Prve sinode Vrhbosanske nadbiskupije imajući u vidu da je u toj dijecezi u tijeku
i obilježavanje Godine vjere na dijecezanskoj razini. Na susretu je bila i naša provincijska
predstojnica s. Ivanka Mihaljević.
16
OBAVIJESTI
Vijećanje redovničkih odgajatelja i odgajateljica
U Duhovno-obrazovnom centru Sestara milosrdnica Marijin dvor u Lužnici održano
je 24. i 25. travnja 41. vijećanje redovničkih odgajatelja i odgajateljica na temu: Odgoj
za emocionalnu i duhovnu zrelost. Predavači su bili s. Klaudija Todorić, dr. Domagoj
Štimac, o. Dario Tokić, a popodnevni rad u radionicama vodila je s. Berislava Grabovac.
Moderatorica prvoga dana bila je naša s. Ljubica Stjepanović.
Trauma u procesu pomirenja
U organizaciji Trauma centra Humanitarno-karitativne organizacije Kruh Sv. Ante
Franjevačke provincije Bosne Srebrene, u Tuzli je od 24. do 26. travnja održan trodnevni
seminar na temu Trauma u procesu pomirenja. Voditeljica prvoga dana bazičnog seminara
bila je s. Ines Vujica, koja je sudionicima govorila o važnosti aktivnog slušanja, neverbalne
komunikacije, šumova u komunikaciji, interpersonalnoj/intrapersonalnoj komunikaciji,
te o samoj traumi i njezinim posljedicama na komunikaciju između osoba.
Dan duhovnih zvanja u Livnu
Sestre su uoči nedjelje Dobrog Pastira, 28. travnja, organizirale jednodnevni susret
mladih u Livnu na temu Sv. Klara – biljčica Sv. Franje. Tom prigodom s. Kata Karadža
održala je predavanje na temu Franjo i Klara – prijatelji čovjeka, svijeta i Boga, a najmlađe
članice Zajednice sa svojim odgajateljicama uprizorile su u dvorani Narodnog sveučilišta
u Livnu scenski prikaz života Sv. Klare Asiške: Klara – svjetlo od Boga.
Proslava Dana Provincije
Prigodom 70. obljetnice osnutka i života Provincije provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević uputila je pismo svim sestrama Provincije. Za obilježavanje i proslavu ove važne obljetnice
sestre su se pripremale molitvom, a upriličeni su i razni susreti s mladima. Na sâm Dan Provincije, 29. travnja, euharistijsko slavlje u provincijalnoj kući predslavio je provincijal Bosne Srebrene
fra Lovro Gavran s definitorom fra Mirkom Majdandžićem. Sestre su, kako na Bjelavama tako i
u cijeloj Provinciji, zahvaljivale Bogu za prijeđeni put kroz proteklih sedam desetljeća.
Susret hrvatske katoličke mladeži u Sisku
U Sisku je 5. svibnja održan Susret hrvatske katoličke mladeži pod geslom U svjetlosti
hodimo, a u nedjelju 6. svibnja mladi su sudjelovali u misnim slavljima u župama Sisačke
biskupije. Naša zajednica sestara u Kloštru Ivaniću ugostila je brojne mlade koji su došli
ovom prigodom, a sudjelovao je i veći broj naših sestara.
Dijalog kroz Riječ
Grad Jajce je od 3. do 6. svibnja organizirao u Domu kulture šeste po redu Plivske
omahe. Tom prigodom je 5. svibnja upriličeno predavanje na temu Dijalog kroz Riječ
koje su izložili vjeroučitelji s. Iva Klarić i Zehrudin Hadžić. Predavači su svoja izlaganja
temeljili na tekstovima svetih knjiga: Biblije i Kurana. Pokušali su, na sebi svojstven način,
naglasiti važnost dijaloga među svim ljudima, a na poseban način među vjernicima.
Seminar sestara juniorki
U organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica održan
je 18. i 19. svibnja u Duhovnom centru sestara Kćeri Božje ljubavi u Granešini seminar za
17
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150
sestre juniorke na temu Virtualno u službi zajedništva. Sudjelovalo je šezdesetak sestara
iz različitih redovničkih zajednica, a predavači su bili vlč. Ivan Miklenić, glavni urednik
Glasa Koncila, te fra Mirko Mataušić, osnivač Hrvatskoga katoličkog radija.
Duhovna obnova za djevojke
U našem samostanu na Gorici u Livnu organizirana je od 18. do 20. svibnja duhovna
obnova na temu Krist – Život u punini za djevojke koje se zanimaju za franjevački redovnički život. Sudjelovale su djevojke iz Jajca, Nove Bile, Livna i Sarajeva, među kojima i
one koje žele slijediti Krista po primjeru Sv. Franje i Sv. Klare u našoj Zajednici. Duhovnu
obnovu vodila je s. Marija Mihaljević uz suradnju s. Ive Klarić.
Novicijatski izlet
Po završetku novicijatske škole Hrvatska Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica, zajedno s Vijećem odgajateljica, organizirala je i ove godine izlet za novakinje svih
družbi. Posjetile su Slavoniju: Vukovar, Aljmaš i Đakovo. Na novicijatski izlet išle i naše novakinje i postulantica sa svojim odgajateljicama s. Ivkom Lučić i s. Ljubicom Stjepanović.
S. Ivanka Mihaljević reizabrana za dopredsjednicu VFZ-a u RH i BiH
U franjevačkom samostanu Sv. Franje u Imotskom održana je 30. svibnja sjednica Vijeća franjevačkih zajednica u HR i BiH pod predsjedanjem dr. fra Ivana Sesara,
predsjednika Vijeća i provincijala Hercegovačke franjevačke provincije. Na sjednici su
sudjelovali svi provincijali i provincijske predstojnice franjevačkih zajednica u Hrvatskoj
i Bosni i Hercegovini.
S. Ivanka Mihaljević reizabrana je za dopredsjednicu VFZ-a u RH i BiH. Članovi
Vijeća raspravljali su o proslavi 800. obljetnice dolaska Sv. Franje u naše krajeve, a koja će
se održati 6. listopada u Splitu.
Sjednica Vijeća UCESM-a u Bruxellesu
Sjednica Vijeća Unije europskih konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica
(UCESM) održana je od 4. do 7. lipnja u Bruxellesu. Na sjednici su sudjelovali: predsjednik o. Giovanni Peragine, dopredsjednica s. Viviana Ballarin, savjetnik o. Mariano Sedano
Sierra, savjetnica s. Ivanka Mihaljević i generalna tajnica s. Josyane Cluzel.
Redovništvo istočne Europe predstavljala je s. Ivanka Mihaljević, predsjednica Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH. Analiziran je rad Generalne skupštine
održane od 19. do 25. ožujka u Lurdu te je planiran daljnji rad Generalnog vijeća.
Susret za djevojke
Dana 9. lipnja u našoj kući u Bugojnu održan je jednodnevni susret za djevojke 7. i 8.
razreda na temu U svjetlosti hodimo. Susret je organizirala i vodila s. Blaženka Franjičević
uz pomoć s. Marije Mihaljević. Sudjelovalo je 20 djevojaka: iz Bugojna, Brestovskog,
Busovače i Livna.
Proslava patrona Provincije
Dana 16. lipnja u provincijalnoj kući u Sarajevu proslavljen je patron Provincije i naslovnik kapele – Prečisto srce Marijino. Euharistijsko slavlje u 18 sati predslavio je mons.
Tomo Vukšić, vojni biskup.
18
OBAVIJESTI
Duhovne vježbe za kandidatice
Od 25. do 28. lipnja u našem samostanu na Gorici u Livnu održane su duhovne vježbe
za kandidatice naše Provincije na temu Učinit ću vas ribarima ljudi… (Mt 4,19). Voditelj
je bio fra Danijel Rajić, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Proslavljena 20. obljetnica postojanja Frame u BiH
Od 29. lipnja do 1. srpnja organizirana je proslava 20 godina postojanja Frame u Bosni
i Hercegovini te ujedno 1. nacionalni susret Frame u BiH. Proslava je organizirana na
Humcu gdje je 1992. osnovano prvo mjesno bratstvo Frame u BiH. Prisutnima se obratio
fra Mladen Vukšić, član Hercegovačke franjevačke provincije, naša s. Ana Oršolić te gospođa Marija Pezer, jedna od prvih članica Frame u BiH. Središnje misno slavlje predslavio
je kardinal Vinko Puljić. Na susretu je bila provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević
zajedno s našim sestrama i kandidaticama koje su aktivno sudjelovale u programu.
Provincijski katehetski dan
U organizaciji Povjerenstva za apostolat održan je 6. i 7. srpnja u Bugojnu šesti po
redu Provincijski katehetski dan na temu Motivacija kao preduvjet uspješne komunikacije.
Katehetski dan su animirale i pripremile s. Ana Oršolić, pročelnica Povjerenstva za apostolat i s. Vlatka Dujmović, članica Povjerenstva za apostolat. U prvom dijelu drugoga
dana katehistice su se susrele s provincijskom predstojnicom s. Ivankom Mihaljević te
razmotrile Pastoralni plan Provincije za 2012/13. školsku godinu.
Franjevačka ljetna škola duhovnosti
Od 8. do 14. srpnja Franjevačka teologija u Sarajevu organizirala je Franjevačku ljetnu
školu duhovnosti kao program trajne formacije za članice i članove franjevačke obitelji iz
Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Cilj programa je upoznavanje vizije Franje Asiškoga koja
se temelji na Isusovu evanđelju i koja ističe bratstvo i sestrinstvo ne samo svih ljudi nego
i svih bića, svih Božjih stvorenja. Sudjelovalo je nekoliko naših sestara.
Talijanski vjeroučenici u Sarajevu
Na zamolbu mons. Mate Zovkića, vikara za religijske odnose i kanonika zaduženog za
duhovnu brigu katolika stranaca u Sarajevu, s. Kata Karadža je od studenoga 2011. do travnja
2012. pripremala za sakramente sv. pričesti i krizme petero djece talijanskih službenika koji
trenutno žive i rade u Sarajevu. Za sakrament sv. krizme pripremljeni su Lorenzo Giudicianni,
Lorenzo Cellino i Vittoria Santoro, a za sv. pričest Beatrice Giudicianni i Umberto Santoro.
150. broj provincijskoga glasila Marija među nama
Ovim brojem obilježavamo jubilarni 150. broj našeg provincijskog glasila Marija među
nama. Kroz puna četiri desetljeća u njemu su objavljivana važnija provincijska događanja.
Prvi broj glasila izišao je u mjesecu lipnju 1971. godine a uredila ga je s. Antonija Rehlicki.
Tom prigodom, na poticaj sadašnje provincijske tajnice s. Kate Karadže, pripremljen
je poseban prilog u kojem su urednice glasila napisale svoj dojam uređenja glasila od
samih početaka do danas. Svim urednicama zahvalne smo za doprinos a našim pokojnim
sestrama koje su uređivale glasilo s. Vatroslavi Šimundić i s. Ceciliji Mislijević molimo
nebesku nagradu i vječni mir.
19
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150
Zahvala s. Merlin sestrama u Münchenu
Od prosinca 2011. do svibnja 2012. u zajednici naših sestara u Münchenu boravila je s.
Merlin, FC (Franciscan Clarist Congregation) iz Indije. Po povratku u domovinu zahvalila
je provincijskoj predstojnici s. Ivanki Mihaljević i sestrama u Münchenu za iskazanu pomoć, gostoprimstvo i velikodušnost.
Kako nam Bog govori?
U lipnju ove godine iz tiska je izišla knjiga naše s. Biserke Jagunić Kako nam Bog govori?. Knjiga se većim dijelom sastoji od diplomskoga rada koji je s. Biserka napisala pod
vodstvom mentora dr. Tomislava Ivančića na temu Nutarnji govor kao mistični fenomen za
vrijeme studija na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkoga bogoslovnog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu. Knjiga je dopunjena i novim iskustvima stečenim na tom području
kasnijih godina te govori o važnosti razgovora s Bogom.
20
ŽIVOT NA DLANU
UZ 70. OBLJETNICU PROVINCIJE
Provincijalova propovijed
Drage naše sestre svečarice!
Još jedanput vam čestitam vaš lijepi jubilej. Sedamdeset godina – to je jedan puni
ljudski vijek. Mnogi ljudi umiru mlađi, a samo neki taj vijek nadžive. Vi ste ga ustvari
nadživjele, jer vaše sestre u Bosni djeluju još od 1929.
Zanimljivo je da su imale velikih poteškoća da dođu u Bosnu. Narav tih poteškoća
nam nije poznata. Nadam se da će knjiga s. Željke o povijesti vaše Provincije otkriti
barem neke od njih.
Poznato je da su to bile vrlo teške godine, ne samo za Bosnu i za vašu Kongregaciju
nego i za cijeli svijet. Te su godine (1929-1932) bile godine teške svjetske ekonomske
krize. A samo malo nakon toga počeo je i II. svjetski rat. I upravo u tim tako teškim
godinama vaša Zajednica je smogla snage proširiti se i na Bosnu i za svega 13 godina
osnovati samostalnu provinciju. To je znak velike vjere vaših sestara, velikog povjerenja
u Božju providnost.
Poratne godine su bile čak i teže nego predratne, ali se Zajednica zbog toga nije raspala. Naprotiv, stekla je znatan imunitet na poteškoće i probleme. Znala se suočiti s njima i
nadvladati ih. I znala je iz pepela izrasti u čvrsto, razgranato stablo, koje pokriva i Bosnu
i Hrvatsku, ali se širi i dalje, na Zapad.
Vaša povijest u mnogo čemu sliči povijesti Crkve: u vrijeme siromaštva, kriza i velikih
progona, Crkva je jačala, rasla i bujala, razvijala se i širila. Tako je bilo i s vašom Provincijom i Kongregacijom. Kad je bilo fizički i ekonomski najteže, vaša Zajednica je najbujnije
cvjetala.
Nažalost, u vrijeme mira i blagostanja mnogi se kršćani opuste, pa Crkva umjesto da
u to vrijeme još više jača i razvija se, ona u tim – s Božje strane sretnim okolnostima
– omlitavi i oslabi. To je i današnja situacija Crkve svuda po svijetu, a osobito u Zapadnoj
Europi. I ta se boljka bolno odražava i na naše krajeve i na naše zajednice. Smanjuje se
broj zvanja, smanjuje se broj idealista. Sve je manje spremnosti na žrtvu i samoprijegor.
Sve se više traži osobni interes i komoditet. Nema više velika straha od materijalnih
problema, ali je sve prisutniji strah od budućnosti. Sve se češće i sve snažnije postavlja
pitanje fizičkog opstanka naših zajednica, koje su donedavno u mnogo težim uvjetima
cvjetale i razvijale se.
Što nam preostaje? U čemu je spas?
Preostaje nam vratiti se izvorima. Ali ne samo izvorima u osnovnoj karizmi: školstvu
i odgoju mladih. Jer i kad je taj vid rada bio onemogućen, Bog je Zajednicu blagoslivljao
na druge načine.
Bitno je vratiti se izvorima u stavu vjere u Boga i u njegovu providnost. Godina je
vjere, pa će nam i ta okolnost pomoći da pronađemo čvršća uporišta svojoj vjeri, kojoj
malo nedostaje da spusti glavu.
Bitno je vratiti se izvorima u stavu nade u bolju budućnost i ovdje na zemlji, ali i nade
u vječnu nagradu – nade utemeljene na Božjoj vjernosti i dobroti, na brizi Krista, Dobrog
Pastira, i na njegovu neizmjernom milosrđu.
21
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150
Bitno je vratiti se izvorima u stavu bezuvjetne ljubavi – ne samo prema Bogu, jer Bog
nas oduvijek bezuvjetno ljubi i nemamo ga ni čime ni za što uvjetovati, nego i prema
svakom čovjeku i svakom drugom Božjem stvorenju, jer uglavnom tu očekujemo uzvrat,
koji katkad i ne dođe, a htjeli bismo da ta ljubav bude i zaslužena, a to redovito nije slučaj.
Tko sije ljubav u zgodno i nezgodno vrijeme, žet će sreću također u svako vrijeme. Jer
Bog nikada nikome nije ostao dužan.
Bitno je vratiti se izvorima u stavu požrtvovnosti i samozataje i ne očekivati odmah
adekvatnu nagradu za svako dobro djelo. Jer Bog ima vremena. Njemu se ne žuri. I on
nikome ne daje adekvatnu nagradu, tj. ravnu zasluženoj. Bog uvijek nagrađuje preobilno.
Ali zahtijeva povjerenje i strpljenje. Ne nagrađuje odmah i ne nagrađuje uvijek na vidljiv
i opipljiv način. Ali uvijek nagrađuje mnogo obilnije nego što zaslužujemo.
Moramo biti svjesni da mi žanjemo što su drugi sijali i da ono što uživamo nisu naše
zasluge. Ali isto tako moramo biti i pravedni pa sijati obilato, da i oni koji dolaze iza nas
imaju što žeti i da se imaju čemu radovati. Bog nagrađuje upravo takav nesebičan rad, a
svakog sebičnjaka pusti da se njegova sebičnost razbije upravo njemu o glavu.
Moramo se čuvati i od još jedne opasnosti: od generaliziranja. Uvijek je u našim
zajednicama bilo svetih ljudi, od kojih je zajednica živjela a da toga nije ni bila svjesna.
Nikada nisu svi bili jednako sveti i nikada nisu svi bili jednako loši. Uvijek je bilo i ovakvih
i onakvih. Ali uvijek i svagdje prevladava jedna tendencija: bilo ona prema svetosti i
savršenosti bilo ona prema opuštenosti i komotnosti.
Kad god bude prevladavala tendencija prema svetosti, to će biti kao svjetlo u tami – i
privlačit će sinove i kćeri svjetla na taj svijetao put. Kad god bude prevladavala tendencija
komotnosti, to će ljude odbijati – jer ipak se komotnije živi u svijetu nego u bilo kakvoj
redovničkoj zajednici.
Stoga, sestre moje, imajte hrabrosti, skupite snage i krenite u nove akcije s izvornim
duhom vjere, nade, ljubavi i požrtvovnosti – bez obzira kojim se poslom bavite i gdje vas
je Božja providnost postavila – i bit će plodova. Tražitelji Boga će vas prepoznati i doći
će vam. U svijetu danas ima mnogo tražitelja Boga, ali su dezorijentirani jer su naša svjetla
preslaba, naši su signali izblijedjeli, naše se baterije ispraznile.
Dao Bog da vam ovaj jubilej dodatno napuni baterije i da postanete zaista sol zemlje i
svjetlo svijeta, pa će onda buduće generacije slaviti još mnoge jubileje Bosansko-hrvatske
provincije Školskih sestara franjevki Krista Kralja.
Prečisto srce Marijino, Sv. Franjo, Sv. Klara, Sv. Katarina Sijenska i svi sveci Božji bili
vam uvijek na pomoći! Amen.
Fra Lovro Gavran, provincijal
22
ŽIVOT NA DLANU
Čestitke za Dan Provincije
Poštovana provincijska predstojnice s. Ivanka Mihaljević i sestre!
Želimo vam čestitati vašu obljetnicu – 70 godina postojanja vaše Bosansko-hrvatske
provincije. Uz vas smo s molitvom da što svečanije proslavite i želeći vam puno Božjega
blagoslova.
Kroz ovih sedamdeset godina vaše sestre su puno dobra učinile našem narodu u Bosni
i Hrvatskoj. A taj blagoslov koji donosite domovini Bosni i mi osjećamo. Posebno u tom
blagoslovu izražavamo zahvalnost vašim sestrama koje su nam pomogle u našem osnivanju i čiju blizinu i toplinu sestrinske ljubavi uvijek osjećamo. Tu zahvalnost posebno
izražavamo u redovnoj molitvi za cijelu vašu Provinciju, kao i za svaku sestru posebno.
Drago nam je da vaš jubilej pada u godinu osnutka našega Reda. Sveti Franjo i Sveta
Klara sigurno s posebnom ljubavi prate ove događaje i šalju svoj blagoslov. Još jednom
odsrca čestitamo i najtoplije vas pozdravljamo.
Sestre klarise iz Brestovskog
***
Ljubljana, 28. aprila 2012.
Drage sestre bosansko-hrvaške province!
Jutri praznujete rojstni dan vaše province – 70 plodovitih let.
V težkih in negotovih razmerah sredi druge svetovne vojne ste bile ustanovljene kot
majhna celica.
Danes ste močno drevo z mnogimi vejami, polno življenjske moči.
Skupaj z vami vzklikamo velikonočno: Bogu hvala! Aleluja!
Želimo vam še naprej, da napredujete v življenjski moči, Bogu v čast in oporo vsem,
ki so potrebni tolažbe in vzgoje.
Naj vas v obilni meri spremlja mir in vse dobro na priprošnjo sv. Frančiška in
sv. Klare.
V imenu sester mariborske province
s. Rafaela, s. Bernardka, s. Veronika, s. Terezija, s. Metoda in s. Mira
23
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150
Sveta Klara – učiteljica života
Uz 800. obljetnicu poziva Sv. Klare Asiške i početaka Drugoga franjevačkog reda, u
subotu 14. travnja održan je kviz za učenike osnovne škole na temu Sv. Klara Asiška
– učiteljica života.
Finalno natjecanje bilo je u prostorijama Župe Sv. Ante Padovanskog u Bugojnu u
organizaciji Povjerenstva za apostolat naše Provincije. Sudjelovalo je 19 ekipa (vjeroučenici škola i župnih zajednica), koje su pripremale sestre franjevke Bosansko-hrvatske
provincije, iz različitih krajeva Bosne: Bile, Brestovskog, Bučića, Bugojna, Jajca, Livna,
Ljubunčića, Nove Bile, Vareša, Viteza.
Susret je započeo uvodnom molitvom. Pročelnica Povjerenstva za apostolat s. Ana
Oršolić pozdravila je sve nazočne te pročitala prigodno pismo Sestara klarisa iz Zagreba
upućeno sestrama voditeljicama i svim sudionicima kviza u kojem, između ostalog, stoji:
“S iznenađenjem, iskrenim zanimanjem i radošću primile smo vijest i pratile događanja
vezana uz kviz znanja o Sv. Klari koji su organizirale Školske sestre franjevke Bosanskohrvatske provincije povodom jubilarne 800. godišnjice poziva Sv. Klare i početaka Drugoga
franjevačkog reda. Vaše sudjelovanje na kvizu bit će natjecanje u znanju. Svatko će dati
najviše od sebe. Učit ćete jedni od drugih, međusobno se nadopunjati... Iskusit ćete radost
vlastite pobjede, ali i radost pobjede drugoga. Takvo bi imalo biti kršćansko i franjevačko
natjecanje. Radosne smo zbog vaše zainteresiranosti za Sv. Klaru, koja vam je kroz učenje o
njoj postala bliska, premda je živjela prije 800 godina...” Zatim je uslijedio pismeni ispit.
Druženje je nastavljeno za euharistijskim stolom zajedništva. Svetu misu predslavio je
župnik fra Vinko Sičaja u koncelebraciji sa župnim vikarom fra Ivicom Baketarićem. Misno slavlje uzveličali su bugojanski župni Mali zboraši pod ravnanjem s. Mire Bliznac.
Naše sestre u Bugojnu pripremile su slastan ručak, a sestre juniorke: Maja Ivković, Nikolina Mišković i Andrijana Dankić osmislile su slobodno vrijeme do objave rezultata.
Nakon zabavnih trenutaka uslijedili su oni malo ozbiljniji. Dugo iščekivane rezultate
objavili su članovi žirija: s. Vlatka Dujmović i s. Ana Oršolić. Netko je neminovno morao
biti prvi, a netko posljednji. Rezultati natjecanja od 1. do 4. razreda su sljedeći:
Prvo mjesto pripalo je ekipi Sv. Franjo iz OŠ Ivan Goran Kovačić iz Livna – PO Srđevići,
učenici: Josipa Vukadin, Mateja Šarić, Petra Matan i Anđelina Šukan, 112 osvojenih bodova od ukupno 120, voditeljica: s. Marica Pavlović.
Drugo mjesto osvojila je ekipa Osmijeh iz OŠ Fra Lovro Karaula iz Livna, učenici:
Kristijana Lijović, Andrea Mihaljević, Mario Jelović i Ante Vujeva, 110 bodova, voditeljica: s. Sara Miloloža. Treće mjesto pripalo je ekipi Dar srca iz OŠ Bila iz Viteza, učenici: Darija Mišković,
Ana Visković, David Čeko i Matej Gudelj, 108 bodova, voditeljica: s. Tihoslava Bliznac.
Četvrto i peto mjesto pripalo je ekipama iz Jajca kojima je voditeljica s. Lidija Jurišić.
Od sedam ekipa viših razreda najbolji rezultat postigla je ekipa Župe Nova Bila s
voditeljicom s. Mirjam Kolar, ekipa OŠ Vareš s voditeljicom s. Dragicom Živković i ekipa
OŠ 13. rujna iz Jajca s voditeljicom s. Ivom Klarić.
Ostale ekipe odgovorile su izvrsno, no nedovoljno za pobjednička mjesta. Objava
rezultata bila je za neke radostan trenutak, dok su neki otišli žalosni.
Ovaj kviz, iako pripremljen kao natjecateljski, prvenstveno je imao za cilj druženje i međusobno
upoznavanje učenika te upoznavanje života Sv. Klare i Drugoga franjevačkog reda – Sestara klarisa.
S. Vlatka Dujmović
24
ŽIVOT NA DLANU
Pozdrav Sestara klarisa iz Zagreba
Dragi sudionici kviza znanja o Svetoj Klari!
Draga djeco i drage sestre voditeljice!
Mir i dobro!
S iznenađenjem, iskrenim zanimanjem i radošću primile smo vijest i pratile događanja vezana
uz kviz znanja o Sv. Klari koji su organizirale
Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije povodom jubilarne 800. godišnjice poziva
Sv. Klare i početaka Drugoga franjevačkog reda.
Sada ste u finalu i svatko želi dati sve najbolje
od sebe. Sv. Klara potiče nas neka nikada ne klonemo u dobru; ono dobro koje radimo neka čvrsto držimo i ne popuštamo. Sv. Klara se
iskreno radovala napretku svake svoje sestre i smatrala je da one nadoknađuju njezine
nedostatke. Tako su ona i njezine sestre uvijek bile jedna cjelina. Mi to zovemo zajedništvo, ali prožeto Duhom Božjim to je postalo istinsko sestrinstvo.
Vaše sudjelovanje na kvizu bit će natjecanje u znanju. Svatko će dati najviše od sebe.
Učit ćete jedni od drugih, međusobno se nadopunjavati, bit ćete jedno. Iskusit ćete radost
vlastite pobjede, ali i radost pobjede drugoga. Takvo bi imalo biti kršćansko i franjevačko
natjecanje.
Radosne smo zbog vaše zainteresiranosti za Sv. Klaru koja vam je učenjem o njoj
postala bliska, premda je živjela prije 800 godina. Svim sudionicima želimo sretan uspjeh
u kvizu, a pobjednicima, vjeroučenicima i sestrama voditeljicama, unaprijed čestitamo na
zasluženoj pobjedi i nagradi.
Nadamo se da ćemo se jednom susresti i upoznati. Dotad odsrca pozdravljamo sve
vas, vaše obitelji, prijatelje i školske kolege i vaše redovničke zajednice. Nosimo vas u srcu
i molimo za vas.
Sestre klarise iz Zagreba
25
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150
Novicijatska škola
I ove je školske godine pri HKVRPP-u organizirana novicijatska škola u Zagrebu,
koju su pohađale 22 novakinje i postulantice različitih redovničkih družbi.
Program novicijatske škole traje dvije godine. Jedna novicijatska godina sastoji se od
dva semestra (ljetnog i zimskog), a predavanja se održavaju dva puta tjedno. Zastupljena
su razna područja: Sveto pismo, liturgika, duhovna i moralna teologija, povijest Crkve,
teologija redovničkog života, povijest redovništva, katehetika, psihologija komunikacije… Dva semestra slušala se Duhovna (s. Marija Pehar, ŠSF) i moralna teologija (s. Ana
Begić, dominikanka), a po jedan: Liturgika (p. Marijan Steiner, DI), Stari zavjet – proroci
(p. Niko Bilić, DI), Novi zavjet – evanđelja (o. Dario Tokić, OCD) i Povijest Crkve (vlč.
Stanislav Vitković).
Profesori nam, uz bogata i stručna predavanja, daju i korisna usmjerenja za radosniji
i plodniji život, kao i za našu redovničku formaciju. Obogaćujemo i jedna drugu svojim
iskustvima, razmjenjujemo poteškoće koje doživljavamo u formacijskom hodu, nadopunjavamo jedna drugu i tako nastavljamo hrabro živjeti izabrani poziv.
Na kraju svake novicijatske godine organiziramo i novicijatski izlet. Ove smo godine
24. svibnja posjetile Slavoniju: Vukovar, Aljmaš i Đakovo. Od prošle godine izletu se
priključe i kandidatice pojedinih družbi.
Djevojke koje završavaju vrijeme novicijatske kušnje ujedno završavaju i pohađanje
novicijatske škole. Na kraju im se uime HKVRPP-a uručuje diploma o pohađanju novicijatske škole. Ove godine diplome o završenoj novicijatskoj školi primilo je 11 novakinja,
a uručio ih je o. Vinko Mamić, predsjednik HKVRPP-a.
Novakinjama koje su završile novicijatsku školu i koje će ove godine polagati svoje prve privremene zavjete želimo Božji blagoslov i ustrajnost u služenju Kristu i bližnjima.
Katarina Dunđer, postulantica
Duhovne vježbe za kandidatice
Od 25. do 29. lipnja u samostanu Školskih sestara franjevki na Gorici u Livnu održane su duhovne vježbe za kandidatice Bosansko-hrvatske provincije. Tema duhovnih
vježbi bila je Učinit ću vas ribarima ljudi, a voditelj fra Danijel Rajić, član Franjevačke
provincije Bosne Srebrene.
U svojim izlaganjima fra Danijel se osvrnuo na poziv upućen apostolima: Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi. Ovim pozivom Isus je
otvorio novu stranicu životne povijesti u apostolima, ljudima koji su krenuli na njegovu riječ. Bog poziva, a čovjek se odaziva. Bit redovničkoga poziva zahtijeva od nas
da znamo dati prednost Bogu i da se ne bojimo dokraja biti njegovi. Tek u potpunom predanju Bogu možemo biti autentični i dosljedni u naviještanju radosne vijesti.
U euharistijskim slavljima, molitvi, klanjanju Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, u tišini i zajedničkim promišljanjima zahvaljivale smo Bogu za milost poziva i radost
susreta s Bogom u svakodnevici.
Blaženka Marijanović, kandidatica
26
U svjetlosti hodimo
Susret hrvatske katoličke mladeži održan je ove godine 5. i 6. svibnja u Sisačkoj biskupiji. Pod geslom U svjetlosti hodimo okupilo se oko trideset tisuća mladih iz cijele
Hrvatske i BiH, među njima i mlađe članice zajednice u Kloštru Ivaniću.
Susretu je prethodila velika priprema u svim župama Biskupije. A 5. svibnja
počele su sa svih strana pristizati skupine mladih, koje su se okupljale pred katedralom Uzvišenja svetog križa. Prevladavao je vedar duh u kojemu se obnavljalo
stara poznanstva i stjecalo nova. Ispred katedrale formirana je u popodnevnim
satima procesija koja je krenula prema crkvi Sv. Kvirina, gdje će se održati središnji
program i euharistijsko slavlje. Tijekom toga puta pjevalo se i molilo. Po dolasku na
odredište uslijedio je program u kojem su se izmjenjivali razni animatori. S jednom
pjesmom uz koreografiju sudjelovale su i sestre juniorke grada Zagreba, među
kojima i tri naše sestre. U ovom vremenu, iščekujući vrhunac našega okupljanja
– slavljenje euharistije, družili smo se, upoznavali, razmjenjivali iskustva... Osjećalo
se jedno veliko zajedništvo. Moglo se pristupiti i sakramentu pomirenja, što su
mnogi i učinili osjetivši duboku potrebu za što iskrenijim i kvalitetnijim susretom
s Gospodinom u euharistijskom slavlju. Meditativni uvod u euharistijsko slavlje
pripremio je vlč. Ivan Grubešić. Sve prisutne pozvao je na potpunu tišinu kako bi
u velikoj sabranosti mogli pristupiti slavlju.
Na početku misnoga slavlja mlade je pozdravio sisački biskup Vlado Košić zaželjevši im dobrodošlicu. Nakon pozdrava uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio
zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić u koncelebraciji s brojnim hrvatskim biskupima i svećenicima. U propovijedi, koju je održao pomoćni biskup zagrebački mons.
Mijo Gorski, prisjetili smo se ne tako davnog okupljanja mladih prilikom papina posjeta
našoj zemlji. Na kraju euharistijskog slavlja predan je Procesijski križ Dubrovačkoj biskupiji i time obznanjeno mjesto slijedećeg susreta mladih 2014. godine.
Mladi su boravili u župama Sisačke biskupije smješteni po obiteljima. Zajednica sestara
u Kloštru primila je na spavanje 45 djevojaka iz raznih župnih zajednica Hrvatske i BiH
te dvojicu vozača, jednu časnu sestru i jednog svećenika. Bio je to poseban događaj za
ovu zajednicu, toliko mladih. Primljeni su s velikom radošću i sestre su bdjele da im ne
bi što nedostajalo. Djevojke su svjedočile da im je posebno bilo drago što su osjetile duh
otvorenosti i zajedništva sa sestrama. Također su rekle da im nije bilo toliko važno što im
je ponuđeno za tjelesnu okrepu, na koju se brižno pazilo, koliko sestarski pristup, otvorenost i druženje. Uvjerile su se koliko su sestre zapravo jednostavne, otvorene, odnosno,
kako oni to kažu, normalne.
U nedjelju 6. svibnja s. Ljubica je ugošćenim djevojkama ukratko predstavila karizmu
Zajednice, nakon čega se slavila euharistija u domaćinskoj župi koju je predvodio grčkokatolički biskup Nikola Kekić. Po završetku misnoga slavlja uslijedilo je predstavljanje
mladih te objed.
Napunjeni Kristovim svjetlom i svjetlom susreta mladi su krenuli svojim kućama svjedočiti to Svjetlo. Zajednička druženja, nova poznanstva, susreti s prijateljima, radost,
otvorenost…, sve su to plodovi ubrani na ovogodišnjem susretu mladih u Sisku. Sve će
ovo možda jednoga dana i izblijedjeti, ali Onaj koji nas pokreće i okuplja zauvijek ostaje.
Slađana Ivanović, novakinja
27
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150
NAŠI POKOJNI
† S. M. Agnese Viti, dob 100 godina, u Družbi 62
godine, preminula u Rimu 5. svibnja 2012.
† S. M. Honorija Šterbak, dob 92 godine, u Družbi
71 godinu, preminula u Zemunu 13. svibnja 2012.
† S. M. Benjamina Cardozo, dob 79 godina, u Družbi
54 godine, preminula u San Lorenzu 18. svibnja 2012.
† S. M. Ana Vidić, dob 87 godina, u Družbi 69 godina,
preminula u Splitu 5. lipnja 2012.
† S. M. Francisca Flajšman, dob 91. godina, u Družbi
68 godina, preminula u Asunciónu, Paragvaj, 13. lipnja
2012.
† S. M. Camila Lovera, dob 87. godina, u Družbi 66 godina, preminula u San
Lorenzu, Argentina, 22. lipnja 2012.
Članovi obitelji naših sestara
† Ivo Jovanović, otac s. Slavice Jovanović
† Iva Vukadin, majka s. Zore Vukadin
† Ruža Klaić, sestra s. Teofile Živković
† Petar Antunović, brat s. Mare Antunović
28
ZAHVALA
† Ivo Jovanović
(1928 – 2012)
U četvrtak 3. svibnja 2012. Ocu vjekova svidjelo se u svoje prebivalište na nebesima
pozvati moga tatu Ivu u 84. godini. Vjerujem da je moj tata, zagledan u Kristovo lice i lice
Blažene Djevice Marije, preobražen i ispunjen Božjom milinom i blizinom koju je sam
Bog od početka pridržao svojim ljubiteljima.
Odsrca zahvaljujem uime mame Ankice, sestara Marije i Ljiljane te rodbine svima koji
su došli na veličanstveni ispraćaj. Zahvaljujem osobito sestrama i braći franjevcima visočke zajednice, provincijskoj predstojnici s. Ivanki Mihaljević, župniku fra Hrvoju Radiću,
sestrama u župi i svima vama, drage sestre, iz svih krajeva naše Bosne, da smo ga onako
dostojanstveno ispratili u Očev dom na nebesima.
Zahvaljujem svim sudionicima sv. mise zadušnice, osobito svim svećenicima.
Odsrca hvala svima koji ste nam na različite načine izrazili sućut.
Opraštam se od moga dragog tate prožeta nadom u uskrsnuće i blagom utjehom Otkupitelja koji će otrti svaku suzu s naših očiju. On je naime obećao: Kad budem uzdignut,
sve ću privući k sebi (Iv 12,32). Ojačani Božjom snagom čeznimo za onim što je gore.
S. Slavica Jovanović
† Petar Antunović
(1952 – 2012)
Na blagdan Sv. Ante, 13. lipnja, oko 22 sata preminuo je moj brat Petar Antunović u šezdesetoj godini. Shrvan bolešću, zadnjih mjeseci strpljivo se borio i gajio nadu u ozdravljenje.
Posljednje dane života Petar je proveo u bolnici Sveti Rafael Strmac na intenzivnoj njezi.
Zahvaljujem zajednici Milosrdne braće, prioru Dariju Varmi koji je iskazao svoju raspoloživost kad god je bilo potrebno. Velika hvala Marijinim sestrama: s. Mariji, s. Dragani, s.
Ani i s. Božani, koje su sa svom strpljivošću i ljubavlju iskazivale susretljivost u svim danima.
Uime moje mame Cvite, sestara i ostale rodbine zahvaljujem provincijskoj predstojnici s.
Ivanki Mihaljević i zamjenici s. Kati Karadži za podršku u ovim teškim danima. Hvala župniku
fra Josipu Vukoji te braći i sestrama u Kozari Boku, koji su me pratili molitvom i podrškom.
Iskreno zahvaljujem svim sestrama koje su došle ispratiti moga brata, kao i onima koje
su na bilo koji način iskazale sućut. A dragom Petru neka Gospodin bude odmaralište u
vječnosti od svih patnji koje je prošao ovom zemljom.
S. Mara Antunović
29
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150
PRILOZI
KONGREGACIJSKI LIST
Godina XVI.
Lipanj 2012. r. 2 (42)
IZ GENERALNE KUĆE
Početkom ožujka vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović i vrhovna savjetnica s.
Eva Arevalo Coronel otputovale su u Južnu Ameriku u kanonsku vizitaciju sestrama
Argentinsko-urugvajske i Paragvajske provincije. Vrhovna savjetnica s. Ana Antolović
provela je oko mjesec dana u Hrvatskoj i Bosni. Između ostalog, sudjelovala je na Susretu
provincijskih predstojnica i odgajateljica triju hrvatskih provincija u Tučepima, posjetila
neke zajednice te bila na duhovnim vježbama.
U pratnji s. Aleše Stritar i s. Angele Dekanić iz Trsta našu je zajednicu potkraj ožujka
posjetila s. Rafaela Glasečnik, provincijska predstojnica Mariborske provincije. Provele su
s nama tjedan dana.
Od ove godine 12. svibnja (godišnjica dolaska naših sestara iz Maribora u Rim, 1941)
sestre u Rimskoj regiji obilježavaju Danom zahvalnosti. Sestre iz generalne kuće sudjelovale su na euharistijskom slavlju na Farnesini, a dan kasnije, 13. svibnja, pridružile smo se
sestrama na hodočašću u Asiz.
Na adresu naše Generalne uprave redovito pristižu pozivnice za sudjelovanje u raznim
događajima, slavljima, predavanjima vezanim za crkveni, redovnički i kulturni život. U
granicama svojih mogućnosti nastojimo u njima sudjelovati.
Dana 29. travnja sudjelovale smo zajedno s drugim redovnicama, redovnicima, svećenicima i pukom u slavlju Svjetskoga dana molitve za zvanja te 40. godišnjice svećeništva
biskupa iz Frascatija mons. Raffaela Martinellija. Nakon procesije gradom, na trgu ispred
katedrale u Frascatiju slavljena je sveta misa.
Na Studijskom danu Instituta za duhovnost Papinskog sveučilišta Antonianum održanom 8. svibnja sudjelovale su s. Maryann i s. Angela. Okupilo se toga dana oko 400 sudionika
iz cijele franjevačke obitelji. Tema je bila: Nova evangelizacija i franjevačka karizma.
Drugo obogaćujuće iskustvo za neke od nas bio je posjet kapeli Redemptoris Mater u
Vatikanu. Pridružile smo se studentima, kolegama s. Metke Vrabič iz Mariborske provincije
koja je u akademskoj godini 2011/2012. slijedila program studija u Atelier di Teologia pri
centru Aletti koji vodi slovenski isusovac p. Marko Rupnik. On je na poziv pape Ivana Pavla
II. sa svojim suradnicima 1999. godine izradio mozaik za dekoraciju ove kapele. Riječima se
ne može opisati ljepota i duboka teološka poruka ovoga umjetničkog rada p. Rupnika.
S. Klara i s. Eva vratile su se u Generalnu kuću u Grottaferrati 2. lipnja. Kako je već
običaj, sestre iz naših rimskih zajednica došle su ih sutradan pozdraviti. Istoga dana imale
smo radost i čast primiti posjet splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića u
pratnji mons. Jure Bogdana, rektora Papinskoga hrvatskog zavoda Sv. Jeronima u Rimu.
Posjeti biskupa uvijek su dobra prilika za bolje upoznavanje i razumijevanje načina života
u lokalnoj Crkvi gdje žive i rade naše sestre.
Svim sestrama Kongregacije srdačan pozdrav iz generalne kuće.
S. Maryann Dosen
30
PRILOZI
IZ MARIBORSKE PROVINCIJE
Drage sestre, želimo vam mir i dobro. Radosne smo što možemo s vama ponovno
podijeliti neke novosti.
Konferencija redovničkih ustanova u Sloveniji organizirala je 14. ožujka u Cistercitskoj
opatiji u Stični Studijski dan naslovljen: Trgovina ljudima i naš odgovor na to, na kojemu
su sudjelovale neke naše sestre.
Dana 14. svibnja viši poglavari i poglavarice redovničkih zajednica susreli su se s članovima Slovenske biskupske konferencije u Duhovnom centru sestara Uršulinki u Škofjoj
Loki. Glavna tema o kojoj se raspravljalo bila je: Zvanja za posvećeni život. Viši poglavari
i poglavarice razgovarali su i međusobno o njihovu doprinosu za pastoralni plan Crkve u
Sloveniji koji je u nastanku te o novoj evangelizaciji.
Za vrijeme zimskih praznika u veljači s. Mirjam Černigaj i s. Kristina Čerin održale su
kamp za djecu. Misao vodilja bila je: Ljubi ti prvi, nemoj čekati da budeš ljubljen. Na
sličnu temu, u pratnji s. Urše Marinčić, razmišljala su i Djeca Svetog Franje iz Kamnice
u Duhovnom centru franjevaca kapucina u Kančevcima. Na početku korizme s. Urša
Marinčić i fra Tomaž Hočevar, OFM, organizirali su duhovnu obnovu za studentice koje
stanuju u Kući Svete Elizabete i studente koji borave kod franjevaca u Mariboru. U kući
za susrete Kanji Dol pod planinom Javornik život je uvijek dinamičan. S. Rebeka Kenda
za vrijeme školske godine organizira duhovne obnove za krizmanike, djecu i druge skupine mladih.
Na proljetnom seminaru za novakinje i novake, koji organizira Slovenska redovnička konferencija (KORUS), sudjelovale su i naše novakinje s. Ena Alič i s. Marija Šeme.
Seminar je održan od 15. do 20. travnja kod Marijinih sestara u Dobrovi. Raspravljalo
se o raznim temama kao što su socijalni život u odnosu na Crkvu, redovnički i duhovni
život.
Na blagdan Marije Pomoćnice, 24. svibnja, primljene su u novicijat u Mariboru dvije
postulantice: Martina Štemberger i Jožica Gerl. Molimo za ustrajnost ovih naših sestara.
U subotu 3. ožujka imale smo Dan otvorenih vrata za zvanja posvećenog života. Program je održan u Mariboru i Ljubljani. Sudjelovalo je dosta djece i mladih. U Ljubljani su
naše s. Tina Dajčer, juniorka, i kandidatica Sara Križnik osmislile dijalog između mladića
i djevojke u koji su uključile mnoga pitanja koja danas postavljaju mladi u odnosu na
redovnički život. S. Ivanka Tadina predstavila je povijest i apostolat ŠSFKK, a s. Maja
Abčin redovničke zavjete i život u redovničkoj zajednici.
Na susretu kućnih predstojnica i Provincijske uprave 17. ožujka u Repnju s. Ivanka
Tadina govorila je o Teologiji tijela u nauci Ivana Pavla II. Nakon toga raspravljalo se i o
drugim aktualnim pitanjima u Provinciji.
Na Pedagoškom fakultetu u Ljubljani diplomirale su s. Kristina Čerin (Odsjek za socijalnu pedagogiju) i postulantica Klara Jarc (Odsjek za predškolski odgoj). S. Kristina
branila je diplomski rad 16. travnja na temu: Potpora u situaciji prije odluke za abortus.
Obrana Klarina diplomskog rada bila je 26. travnja na temu: Napravimo vlastitu bajku
kao kazališnu predstavu: projekt uz sudjelovanje djece.
Iz zajednice u Zemunu Gospodin je 13. svibnja pozvao k sebi s. M. Honoriju Šterbak.
Kao medicinska sestra radila je na Dječjem odjelu Gradske bolnice u Pančevu u Srbiji.
Kada je otišla u mirovinu, premještena je u Zemun gdje je obilazila bolesnike u kućama i
pomagala na razne načine. Neka je Gospodin nagradi za sve dobro koje je učinila.
31
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150
Na Zabreškoj planini, gdje imamo kuću, okupile smo se 19. svibnja kako bismo slavile
jubileje života nekoliko sestara. Za vrijeme euharistijskog slavlja, koje je slavljeno tom
prilikom, zahvalile smo Gospodinu za život i za redovničko zvanje ovih naših sestara.
Ujedinjene u molitvi srdačno vas pozdravljamo.
S. Mira Rožanc
IZ SPLITSKE PROVINCIJE
U subotu 24. ožujka, uoči svetkovine Navještenja Gospodinova, u kapeli provincijalne
kuće u Splitu za vrijeme euharistijskoga slavlja koje je predvodio o. Jozo Milanović, benediktinac, prve redovničke zavjete položila je s. Dragica Karlić u ruke provincijalne
predstojnice s. Leonke Bošnjak Čovo. Slavlje je proteklo u obiteljskom ozračju sestara i
rodbine s. Dragice. Za vrijeme euharistijskog slavlja u nedjelju 25. ožujka s. Nada Dolić i
s. Mirjana Puljiz obnovile su zavjete na godinu dana.
U organizaciji Sekcije za medicinsku i socijalnu službu provincijskog Vijeća za apostolat u Međugorju je održana duhovna obnova i susret medicinskih sestara, njegovateljica i
sestara koje djeluju u socijalnim službama. Na susret su bile pozvane i sestre Mostarske i
Sarajevske provincije. Odazvalo se tridesetak sestara iz svih triju provincija. Predavanje na
temu Patnja – otajstveni Božji govor održao je fra Miljenko Šteko, vikar Hercegovačke
franjevačke provincije, a potom je slijedila zajednička molitva križnoga puta i sv. misa te
sestrinsko druženje i razmjena iskustava.
Dana 27. ožujka u Zadru je održana Regionalna smotra projekata iz područja
Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo republike Hrvatske za područje predškolskog odgoja. Smotru je organizirala
Agencija za odgoj i obrazovanje, a sudjelovale su četiri dalmatinske županije. I naš
dječji vrtić Jordanovac iz Zadra sudjelovao je na smotri prezentacijom projekta
Sijači dobrote.
Na Vijećanju redovničkih odgajatelja i odgajateljica 24. i 25. travnja obrađena je tema
Odgoj za emocionalnu i duhovnu zrelost. Izlaganje pod psihološkim vidom Odgoj za
emocionalnu zrelost održala je s. Klaudija Todorić.
U organizaciji Sekcije za katehizaciju provincijskog Vijeća za apostolat 1. svibnja upriličen je susret katehistica, voditeljica liturgijskoga pjevanja i sakristanki. Susret je održan u
Jurlinovim dvorima kod Primoštena. Predavanje na temu Riječ Božja stvarateljica održala
je s. Rebeka Anić.
Uz jubileje redovničkoga života – 60. i 50. – četrnaest je sestara od 25. do 29. svibnja
hodočastilo u Asiz i druga franjevačka mjesta. U jubilarnoj Godini Sv. Klare i obilježavanja 800. obljetnice dolaska Sv. Franje u Hrvatsku neizreciv je doživljaj hoditi mjestima
posvećenima evanđeoskim načinom života Sv. Franje i Sv. Klare te osjetiti snagu milosti
Božje koju je po njima razlio po čitavome svijetu. Poseban doživljaj jedinstva franjevačke
obitelji bilo je slavlje svete mise na grobu Sv. Franje u zajedništvu sa skupinom sestara
klarisa koje su kao predstavnice zajednica Klarisa iz cijele Italije u Godini Sv. Klare dobile
povlasticu hodočašća u Asiz.
S. Marija Petra Vučemilo
32
PRILOZI
IZ TRŠĆANSKE PROVINCIJE
Polovinom mjeseca lipnja završena je nastava učenika produženog boravka u Gorici i
u Trstu. Svi su učenici uspješno završili školsku godinu. U Gorici su ove godine učionice
bile prepune. Sada se sestre izmjenjuju u odlasku na duhovne vježbe i odmor.
Poseban događaj koji se zbio u Gradu i Akvileji od 13. do 15. travnja jest Crkveni
kongres Akvileja 2 na temu: Kristovi svjedoci u slušanju. Na njemu je sudjelovalo oko
600 sudionika iz 15 biskupija sjeveroistočne Italije. Nakon Papina posjeta, od prije godinu
dana, stanovnici tih krajeva polaze od njegova trostrukog pitanja: Kako naviještati Krista
Isusa, kako naviještati Evanđelje i kako naviještati vjeru danas? Na Kongresu je sudjelovala s. Gabrijela koja je, vrativši se oduševljena, podijelila sa sestrama svoje iskustvo
zajedništva u Crkvi pod vodstvom jednoga pastira. Način rada sastojao se u poniznom
slušanju i uočavanju patnje i siromaštva čovjeka današnjice.
Od 2. do 10. lipnja u pripravi Biskupske sinode održan je u Trstu Euharistijski tjedan
na kojem su s radošću sudjelovale i naše sestre. Tjedan je započeo euharistijskim slavljem u crkvi Sv. Jakova apostola kojem je predsjedao nadbiskup Gianpaolo Crepaldi. Za
vrijeme slavlja za đakona je, na veliku radost slovenskih vjernika, zaređen Klemen Zalar.
Na ređenje su mu iz Slovenije došli otac, rođaci i župljani Dovja ispod Triglava. Slavlje
Euharistijskog tjedna završeno je dvama bitnim događajima. U subotu 9. lipnja za svećenika je zaređen don Danijel Del Gaudio, a u nedjelju 10. lipnja bila je tijelovska procesija
ulicama grada.
Biskupska sinoda za koju se pripremamo već drugu godinu poklapa se s Godinom
vjere koju je proglasio Sveti Otac. Tema Sinode bit će: Obnova kvalitete naše vjere. Naš
biskup naglašava da Sinoda vjere mora dati prvenstvo Bogu. Pitamo se pritom kako se
naša Crkva ponaša u odnosu na naviještenu, slavljenu i življenu vjeru.
Na dan 15. lipnja u samostanu Svete Obitelji u Gorici slavljen je 100. rođendan gospođe Ottavie Moretti koja je kod nas smještena. U zahvalnom misnom slavlju sudjelovali su
aktivno i s oduševljenjem mnogi rođaci i poznanici pristigli izbliza i izdaleka, jedan nećak
čak s Tajlanda. Poslije mise bio je domjenak, a slavljenica je doslovno bila prekrivena
cvijećem. Zadržali smo se do večeri u prijateljskom druženju.
Možda se poneke od nas za vrijeme godišnjih odmora i susretnemo. Bit će to prilika za
razmjenu iskustva koje smo doživjele proteklih mjeseci. U međuvremenu iskreno želimo
svima lijep odmor od svih napora radne godine i da se obnovite novom snagom na
Izvoru žive vode.
S. Gabrijela Koncilja
IZ LEMONTSKE PROVINCIJE
Stiglo je ljeto u svoj svojoj ljepoti i toplini. Naš brežuljak je sav u zelenilu. Radni tempo
postao je sada malo sporiji te možemo uzeti vrijeme za obnovu, odmor i boravak na
otvorenom.
Dana 9. ožujka pridruženi članovi naše Provincije sudjelovali su s nama u tradicionalnoj molitvi križnoga puta koji smo pripremili uključujući na poseban način riječi i spise
Svete Klare.
33
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150
Manja skupina sestara sudjelovala je 31. ožujka na predstavljanju knjige s. Ingrid Peterson,
OSF, poznate franjevačke spisateljice: Klara, sveti plamen. Taj događaj odvio se kod
Sestara franjevki Srca Isusova u Frankfortu, IL, a okupio je mnoge članove muških i
ženskih redovničkih zajednica i njihove pridružene članove.
S. Barbara Markovich, odgovorna za početni odgoj, organizirala je 17. ožujka u provicijalnom središtu u Lemontu duhovnu obnovu za članove s privremenim zavjetima
raznih ženskih i muških redovničkih zajednica. Predavanje koje je održala bilo je na temu:
Integracija naše molitve i svakodnevnog života.
Dana 16. travnja radosno smo dočekale našu s. Gabrijelu Tomas iz Bosansko-hrvatske
provincije. Ona pomaže bolesnim sestrama u Domu Sv. Josipa. Njezina radost i želja za
pripomoć te napori u učenju engleskoga jezika svima su očiti.
Srednja škola Mount Assisi Academy organizirala je 19. travnja Svečanu večer na kojoj
se prikupljaju novčana sredstva za stipendije i posebne projekte škole. Te večeri je s.
Edwardine Udovich posthumno dodijeljeno priznanje Nagrada za životno djelo 2012. S.
Edwardine poučavala je engleski jezik i niz godina bila odgovorna za disciplinu učenica u
školi. Nagradu uime s. Edwardine primila je s. Paola Nasenbeny.
Naši pridruženi članovi su od 21. do 22. travnja imali su duhovnu obnovu u provincijalnom središtu koja je završila obnovom godišnjih obećanja. Četiri nove članice srdačno
su primljene u ovu skupinu koja postaje sve brojnija.
Naš samostan Mount Assisi otvorio je 29. travnja svoja vrata djevojkama koje se zanimaju za redovnički život. Iako je broj posjetiteljica bio mali, tri djevojke bile su jako
zainteresirane. To je velik znak nade za nas. Molimo vas, molite za njih da razluče koji je
sljedeći korak najbolji za njih.
Naša škola Mount Assisi Academy imala je 8. svibnja inspekciju Nacionalne udruge
za akreditaciju viših škola u SAD-u. Administrativno i nastavničko osoblje mjesecima se
pripremalo za ovaj događaj. Još jednom naša je škola dobila priznanje i potvrdila svoj
ugled u odgojnim naporima.
Škola Mount Assisi Academy oprostila se 20. svibnja od 67 maturantica. U svojoj 61-godišnjoj povijesti odgojila je, formirala i pripremila oko 6.000 djevojaka za
budućnost.
Dvije sestre karmelićanke iz Indije, s. Christina i s. Christy, medicinske sestre, primljene su 28. svibnja u našu provincijalnu kuću. Zajedno sa s. Gabrijelom i ostalim osobljem
brinut će se za naše bolesne sestre u Domu Sv. Josipa. Sretne smo da imamo ove sestre
koje žive i rade s nama i među nama. Neka Gospodin blagoslovi njih i njihove provincije
za darežljivost.
Naši pridruženi članovi pripremili su 2. lipnja u dvorani Sinsky piknik za sve sestre.
Ovaj godišnji susret svi su veoma pozitivno ocijenili. Zahvalne smo pridruženim članovima za njihovo vrijeme, sredstva i napore kako bi taj dan učinili posebnim za nas.
Jubileji redovničkoga života naših četiriju sestara slavljeni su u nedjelju 24. lipnja. S.
Daniel Kaizar 70. godina, s. Georgine Hroma i s. Catherine Jaksa 60. i s. Patricia Kolenda 50. godina redovničkoga života. Euharistijsko slavlje predvodio je Richard Hart,
OFMcap. Poslije mise slavlje je nastavljeno u Slovenskom kulturnom centru u Lemontu
s prigodnim ručkom.
Mirno ljeto i puno odmora svima.
S. Sandra Zorko
34
PRILOZI
IZ MOSTARSKE PROVINCIJE
U našoj su Provinciji od posljednjeg javljanja u Kongregacijskom listu posebno dragocjena sljedeća događanja:
Provincijalna predstojnica s. Franka Bagarić u svibnju je pohodila sestre koje djeluju u
Americi, Njemačkoj i Švicarskoj.
Već smo vas elektroničkom poštom izvještavali o tijeku oporavka i izvjesnom poboljšanju zdravstvenoga stanja s. Valerijane Kraljević i s. Kate Čelan, koje su stradale
u prometnoj nesreći. I mnoge druge naše sestre strpljivo se nose s bolestima različitog
intenziteta. Molimo za snagu svim sestrama koje je Gospodin pridružio svome križu i
pratimo ih.
Nekoliko naših sestara svjedočilo je ljepotu svoga poziva predvodeći skupine mladih
na Susretu katoličke mladeži 5. i 6. svibnja u Sisku.
Protekli su mjeseci obilježeni i održavanjem duhovnih vježba pod motom Vi ste svjetlo
svijeta. U vrednovanju osobnog odnosa s Bogom i jednih s drugima sudionice duhovnih
vježba još su jednom ohrabrene na spremnost da se u svom pozivu i proročkom poslanju
odlučuju za ono što je teže. Da ostanu vjerne mudrosti svjetla koje svijetli i stvara ugodnu
toplinu jer se ne plaši vlastita izgaranja.
Dani otvorenih vrata u našim samostanima u Međugorju i Bijelome Polju okupili su
mnoštvo mladih, među kojima i nekoliko djevojaka koje se zanimaju za našu Zajednicu sa
željom da nam se pridruže. To u nama budi nadu koja obećava novi život i budućnost.
I završna duhovna obnova u Bijelome Polju (19. svibnja), zajednička za cijelu Provinciju, bila je prigoda za jačanje naše nade i zajedništva, prigoda da plamen vlastitoga
srca pročistimo i ugrijemo na Božjem nesagorivom plamenu ljubavi i milosrđa. Naše je
zajedništvo toga dana bilo u znaku zahvale. Upravo se navršilo 20 godina od ratne 1992,
kada je zadnja skupina sestara pod kišom granata morala napustiti samostan. Dvadeseta
obljetnica našega egzodusa, obilježena spomenom na slobodu koju nam je Bog darovao,
produbila je spoznaju o potrebi zahvalnosti za sve događaje milosti u osobnoj i zajedničkoj svakodnevici. Sudjelovalo je više od stotinu sestara, što je vrlo dobar odaziv.
Idemo ususret proslavi Osamdesete obljetnice utemeljenja Provincije (26. kolovoza
1932 – 26. kolovoza 2012). Proslavu ovoga značajnog jubileja upriličit ćemo, akobogda, u
povijesnom prostoru samostana u Mostaru, u kući iz koje je prije više od stoljeća počela
izrastati naša Provincija. Sukladno odluci Provincijskoga kapitula, slavljenog u siječnju
2011, i Provincijalat će se za svoj osamdeseti rođendan vratiti kući. Građevinska prilagodba prostorija za sjedište Provincijalata privodi se kraju.
Jedanaest naših sestara sudjelovat će od 7. do 28. srpnja na duhovnoj pripravi za slavlje
svojih redovničkih obljetnica. Dijelu programa predviđenom za zlatne i srebrne jubilarke
priključit će se i tri sestre koje obilježavaju desetu obljetnicu doživotnih zavjeta. Želimo
im otvorenost za govor Duha po kojemu će obnoviti svoju vjernost Gospodinu.
Završavajući ovu školsku godinu, zahvalne smo za mogućnost sudjelovanja u naviještanju evanđelja po radu, molitvi, nošenju križa i svakodnevnom rastu u odnosu prema
Bogu i jednih prema drugima. Svima želimo dane zasluženog odmora. Neka nam posluže
za učvršćivanje u vjeri i daju novi polet našemu poslanju u Crkvi i svijetu.
S. Zdenka Kozina
35
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150
IZ ARGENTINSKO-URUGVAJSKE PROVINCIJE
Svim sestrama sestrinski pozdravi iz Provincije Svetoga Josipa. Zahvaljujemo svakoj od vas što
ste bile s nama u posebnom događaju koji smo živjele kao Provincija: kanonska vizitacija vrhovne
predstojnice s. Klare Šimunović i vrhovne savjetnice s. Eve Arevalo od 2. ožujka do 17. travnja.
Za vrijeme vizitacije iskusile smo ono što kaže prorok Izaija: Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreću, i spasenje naviješta, govoreći
Sionu:“Bog tvoj kraljuje“ (Iz 52, 7). Ove riječi proroka Izaije ispunile su nas dubokom
unutarnjom radošću i otvorile srca za prihvat naše sestre Klare. Njezin boravak bio je
praćen intenzivnom molitvom svake od nas. Došla nas je ohrabriti kako bismo se mogle
suočiti sa zahtjevima i odgovoriti na izazove naše Provincije i našega vremena.
Najprije je posjetila novicijatsku zajednicu gdje smo je dočekale ovim riječima: „Nama
u Provinciji Svetog Josipa velika je čast i odgovornost primiti Vas u Vašem prvom kanonskom pohodu. Danas kada stupate prvi put na tlo Južne Amerike, na prostrani kontinent
ljepote i različitosti, primamo Vas i s. Evu sa zahvalnošću.“ Jezik nije bio zapreka u
našoj komunikaciji. Možda nam je promaknuo poneki izričaj, međutim ono bitno, bilo u
osobnim susretima bilo na dvama održanim plenumima, jedan u San Lorenzu a drugi u
Formosi, bilo je razumljivo i prihvaćeno zahvalna srca. Mnogo je doživljaja koje smo podijelile tijekom ovoga razdoblja. Zahvaljujemo s. Klari i s. Evi za sestrinske geste kojima
su nas potaknule da s velikom nadom nastavimo graditi kraljevstvo Božje.
Dana 2. srpnja prisjetiti ćemo se 82. godišnjice dolaska prvih pet sestara misionarki,
nositeljica svjetla evangelizacije na našem kontinentu. Od njih su druge sestre primile
plamen vjere koji nastavlja gorjeti i rasvjetljavati cijelu kuću.
Uz radosne događaje posjetila nas je i sestrica smrt, kako je naziva Sv. Franjo Asiški.
S. M. Benjamina Cardozo umrla je 18. svibnja. Slavimo i zahvaljujemo Gospodinu za
dar života ove sestre našoj Provinciju. Odlikovala ju je dobrota i ljubav prema sestrama.
Uvijek je nastojala živjeti u Božjoj blizini i davala mu hvalu. Gospodin joj je dao milost da
je u svakom trenutku prepoznavala sestre i oslovljavala ih imenom i prezimenom usprkos
njezinoj bolesti koja joj je posljednjih godina otežavala govor.
S. M. Camila Lovera umrla je 22. lipnja nakon iscrpljujuće borbe s dijabetesom i tlakom. Za života radila je i brinula se o bolesnicima, a kasnije, dok joj je zdravlje dopuštalo,
posvećivala se bolesnim i starijim sestrama.
Obje sestre bile su članice zajednice u provincijalnoj kući. Zahvaljujemo za njihovo franjevačko svjedočanstvo i molimo ih da uvijek zagovaraju kod Boga svoju ljubljenu Provinciju.
Zahvaljujemo Gospodinu za njegov spasonosni prolaz u našem životu i u našoj Provinciji. On koji je Svjetlo i Istina neka nas ohrabri da hodimo u nadi.
S. M. Ruth Mendoza
IZ BOSANSKO-HRVATSKE PROVINCIJE
Svima vama, drage sestre, želimo mir i dobro!
Mnoga provincijska događanja u ovoj godini u znaku su obilježavanja 70. obljetnice
osnivanja i života Provincije. Tom prigodom naša provincijska predstojnica uputila je
pismo svim sestrama Provincije u kojem je kazala da je put Zajednice kroz ovih 70 godina zasijan znakovima Božje providnosti. Naša je Provincija izrasla u nesigurnosti, na
36
PRILOZI
poniznosti i siromaštvu, u trajnom oslanjanju na Boga koji nam je proviđao pomoć po
tolikim dobrim ljudima. Sestre su se za obilježavanje i proslavu pripremale devetnicom,
a upriličeni su i razni susreti s mladima. Na sâm Dan Provincije, 29. travnja, euharistijsko
slavlje u provincijalnoj kući predslavio je provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran
s definitorom fra Mirkom Majdandžićem. Sestre su, kako na Bjelavama tako i u cijeloj
Provinciji, zahvaljivale Bogu za prijeđeni put kroz proteklih sedam desetljeća.
Na Uskrsni utorak, 10. travnja, u samostanu Sv. Josipa u Tučepima održan je 34. međuprovincijski susret provincijskih predstojnica i odgajateljica triju provincija hrvatskoga
govornog područja: Splitske, Mostarske i Bosansko-hrvatske. Susretu su nazočile provincijske predstojnice s. Leonka Bošnjak Čovo i s. Ivanka Mihaljević, zamjenica provincijske
predstojnice Provincije Sv. Obitelji s. Zdenka Kozina te sestre odgajateljice: s. Ljubica Stjepanović, s. Ivka Lučić, s. Marija Mihaljević, s. Karolina Bašić, s. Milka Čotić i s. Petra Bagarić.
Uime Vrhovne uprave na susretu je sudjelovala vrhovna savjetnica s. Ana Antolović.
Uz 800. obljetnicu poziva Sv. Klare Asiške i početaka Drugoga franjevačkog reda te o 70.
obljetnici osnutka naše Provincije održan je 14. travnja kviz za učenike osnovne škole na temu
Sv. Klara Asiška - učiteljica života. Finalno natjecanje bilo je u prostorijama Župe Sv. Ante
Padovanskog u Bugojnu. Sudjelovalo je 19 ekipa, a pripremale su ih naše sestre iz različitih
krajeva Bosne. Prve tri ekipe nagrađene su vikend-odmorom u našoj kući u Tučepima.
Sestre su uoči nedjelje Dobrog Pastira, 28. travnja, organizirale jednodnevni susret
mladih u Livnu na temu Sv. Klara – biljčica Sv. Franje. Tom prigodom s. Kata Karadža održala je predavanje na temu Franjo i Klara – prijatelji čovjeka, svijeta i Boga, a
najmlađe članice Zajednice sa svojim odgajateljicama uprizorile su u dvorani Narodnog
sveučilišta u Livnu scenski prikaz života Sv. Klare Asiške: Klara – svjetlo od Boga.
U Sisku je 5. svibnja održan Susret hrvatske katoličke mladeži pod geslom U svjetlosti
hodimo, a u nedjelju 6. svibnja mladi su sudjelovali u misnim slavljima u župama Sisačke
biskupije. Naša zajednica sestara u Kloštru Ivaniću ugostila je brojne mlade koji su došli
ovom prigodom, a sudjelovao je i veći broj naših sestara.
Svim sestrama u Družbi želimo ugodne dane odmora i lijepo ljeto!
Vaše sestre iz Sarajeva
S. Kata Karadža
IZ AUSTRIJSKE PROVINCIJE
Mir i dobro svim sestrama! Ovdje u Koruškoj imamo u posljednje vrijeme veoma
raznolik i dinamičan život.
U travnju smo sudjelovale na komemoraciji 70. godišnjice progona Slovenaca u Koruškoj. Naime 1942. nacisti su protjerali oko 300 slovenskih obitelji iz njihovih kuća i
odveli ih u koncentracijske logore. Među njima bila je i obitelj s. Regine Tolmaier, koja je
tada imalo samo jednu godinu. Za sve nas je blagotvoran učinak imala biskupova isprika
što je Crkva u tom vremenu premalo učinila za prognanike.
U našoj Višoj gospodarskoj školi u St. Peteru mladi su pokazali svoje aktivnosti i
kretaivnost u završnoj prezentaciji Impulz 12. Za ovu manifestaciju sami su napisali tekst,
37
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150
osmislili scenografiju, pjesme i dijalog stavljajući tako na vidjelo život adolescenata i ono
s čim se susreću. Za nas odrasle bio je to izazov za razmišljanje.
Koncert duhovnih pjesama Šmarnice u čast Gospi u svetištu Gospa Sveta, iz godine
u godinu za nas predstavlja jedno lijepo iskustvo. Prilika je to i za susret sa slovenskim
vjernicima među kojima budu mnoge naše bivše učenice.
Radosno smo se odazvale i pozivu mons. Zubringena, apostolskog nuncija u Austriji,
za susret svih redovnica i redovnika Koruške.
Redovničke zajednice, među kojima i naša Provincija, dodjeljuju svake godine Slomšekovu
nagradu mladima, pojedincima i raznim skupinama koje su se istaknule u aktivnostima
u župi, na religioznom i kulturnom planu. Ove godine nagrada je dodijeljena skupini
pjevača Angels iz mjesta Bilčovs.
Pozdrav svima!
S. Ambrozija Potočnik
IZ RIMSKE REGIJE
Sestre Rimske regije proslavile su 12. i 13. svibnja 71. obljetnicu dolaska prvih sestara u Rim
te su napravile reviziju života u Regiji. Njihov dolazak bio je ustvari bijeg pred ratnim zbivanjima
na Balkanu i drugdje. Uskoro su se uključile u aktivno tkivo lokalne Crkve prolazeći kroz velike poteškoće i žrtve. To je naime još jedan od dokaza kako se dobrotom može pobijediti zlo.
Poteškoće podnesene u strpljivosti postale su prilika za činjenje dobra tako da se dobro sačuva
u srcima te donosi ljubav onima koje je Gospodin stavio na naš put. Tako se dogodilo našim sestrama koje su, pouzdajući se u Boga, djelovale uime njegove ljubavi na onim mjestima kamo ih
je vodio. Sjetile smo se sestara zahvaljujući im u mislima i molitvama za svjedočanstvo darovane
vjere i ljubavi. Dvodnevna svečanost bila je prožeta zahvalnom molitvom Gospodinu za ono što
je učinio po nama te velikom željom da u nama uvijek iznova oživljava radost pripadnosti Njemu
i čvrstu nadu da će On poduprijeti djelo koje smo započele u Njegovo ime.
Cjelovit pregled našega osobnog i zajedničkog života učinile smo 12. svibnja. Susret
je, uz sudjelovanje skoro svih sestara Regije, animirao don Stjepan Bolkovac na temu:
Lice tvoje Gospodine ja tražim (Ps 27). Poticaj smo kao u ogledalu imale u liku Svete
Klare Asiške. Neki vidovi tema kojima smo se toga dana bavile bile su: ponovno krenuti
od Krista, hrabrost suočavanja s novim izazovima, ponovno otkriti ljepotu i vrijednost
posvećenog života, trajna formacija i animiranje zvanja.
U nedjelju 13. svibnja hodočastile smo u Asiz. Pratio nas je don Stjepan Bolkovac. Najprije
smo u Svetom Damjanu slavile sv. misu, na kojoj je don Stjepan u propovjedi naglasio neke
važne točke kao što su: potreba slušanja Božje riječi, ustrajne molitve i kontemplacije, uporno
traženje Božjega lica, nadasve u kušnji. Hodočašće smo nastavile posjetom crkve Svete Klare
i bazilike Svetoga Franje, u kojima se svaka sestra zadržala u osobnoj molitvi. Nakon toga
uputile smo se u Rivotorto, naselje u podnožju Asiza, gdje se okupila prva Franjina zajednica.
Franjo to svjedoči u svojim spisima govoreći kako su u jednoj nadstrešnici dijelili prostor s magarcima. Poslije okrepljujućeg ručka, u skladu s duhovnim radostima koje smo doživjele, otišle
smo u Svetu Mariju Anđeosku. U toj crkvi završilo je naše hodočašće franjevačkim mjestima
koje ćemo zasigurno dugo pamtiti i čiji će plodovi živjeti u duši svake od nas zauvijek.
S. Stella Okadar
38
IZ FRANJEVAČKE DUHOVNOSTI
Franjo i Klara – prijatelji čovjeka, svijeta i Boga
(Predavanje održano u Livnu 28. travnja 2012)
Dragi mladi, sve vas srdačno pozdravljam.
Vjerujem da vam je poznato da se od Cvjetnice prošle godine (17. travnja 2011) do
Klarina blagdana 11. kolovoza ove godine obilježava jubilarna 800. godišnjica poziva
Sv. Klare, tj. 800. obljetnica utemeljenja Reda siromašnih sestara Sv. Klare – Drugoga
franjevačkog reda. Ove godine i mi sestre franjevke obilježavamo 70. obljetnicu naše
Bosanko-hrvatske provincije Prečistog srca Marijina, koja je osnovana 29. travnja 1942.
Raduje nas da uoči nedjelje Dobrog Pastira, kada Crkva moli za duhovna zvanja, možemo
zajedno s vama dijeliti radost franjevaštva i moliti za nove radnike u njivi Gospodnjoj.
Vjerujem da ćete se složiti sa mnom kada kažem da u proljeće svako mjesto i svaki
grad odiše nekom posebnom ljepotom i radošću. Već na samom početku ovoga godišnjeg doba osjeća se radost i buđenje prirode, radost zbog života. I druga godišnja doba
iskazuju svoju ljepotu na različite načine, ali proljeće je posebno upravo zbog toga što
se sva priroda budi, rađa. Tako primjećujemo da se priroda budi iz onoga dubokog sna i
uhodanosti i počinje živjeti novim životom. Priroda sve daje od sebe kako bi uljepšala naše krajolike. Naziranje pupova, pojavljivanje prvih cvjetova, zelenilo, sunce i plavo nebo
pozivaju čovjeka na divljenje i hvalu Bogu.
Bog je prirodu koja poziva na život, ljubav i radost darovao čovjeku na upravljanje i
korištenje, ali na ispravan način. Čovjek je postavljen između dva raja, jedan iznad nas
(nebo), a drugi pod našim nogama (zemlja). Možemo li zamisliti koji je to blagoslov i dar
čovjeku?! Vi mladi, danas ovdje okupljeni, naše ste proljeće, naša budućnost koja cvjeta i
koja će dati plodove u svoje vrijeme. Jesmo li svjesni toga Božjeg dara?
Pozornost ćemo usmjeriti na jedan mali umbrijski grad u Italiji, za koji smo zasigurno
svi čuli – Asiz. Mnogi kažu da bi bilo dobro posjetiti ga baš u proljeće jer je poseban
po svojoj prirodnoj ljepoti. Sve se budi, progovara, želi živjeti. No više nego zbog same
ljepote prirode i njegove znakovitosti mi ga spominjemo zbog dvoje svetih ljudi – Franje
i Klare – koji su svoj život osmislili putem prijateljstva s čovjekom, svijetom i Bogom.
Naš Asiz danas može biti ovo prekrasno mjesto livanjskoga krajolika. Vi mladi danas
ste pozvani da, zajedno s nama sestrama franjevkama, dijelite radost pripadnosti franjevačkoj obitelji i zahvaljujete Bogu za divan primjer ovih dvoje svetih ljudi koji nam imaju
što reći i poručiti nakon minulih osam stoljeća. Franjina i Klarina ljubav prema Bogu i bližnjemu nije prestala s godinama i stoljećima koji su iza nas. Uzoran život jednog čovjeka i
jedne žene, Franje i Klare, i danas progovara mladima koji se opredjeljuju slijediti Isusove
stope po primjeru ovih dvoje Asižana. Oni su bili jednostavni ljudi, spremni vršiti volju
Božju. Predali su se Bogu u radosti i u patnjama svagdašnjega života. Postali su veliki jer
su ljubili Boga i čovjeka, jer su svoj život dali za druge, a uzor im je bio Isus Krist. Svoj su
život uložili u svjedočenje i naviještanje evanđelja. Zbog toga njihov glas dopire i do nas.
Pokušajmo osluhnuti Božji glas preko njih dvoje, i možda baš danas taj glas progovori
kao što je progovorio Franji s križa u Sv. Damjanu: Ivane, Mario, Petre, Ana, Marina,
Danijela...: idi, popravi moju kuću koja se, kako vidiš, sva ruši (2Čel 10).
39
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150
Njihove životne priče zasigurno smo već nekoliko puta čuli, prepričavali ili čitali. Ali
njihova životna priča nije bajka, nestvarna priča, nego je uvijek aktualna i ima poruku. Pokušajmo sabrano i otvoreno promatrati danas ovo dvoje Asižana. Franjo i Klara su primjer
našem vremenu i svakom čovjeku koji želi čuti Božji glas i pitati se kao i oni: Gospodine,
što hoćeš da činim? Prisjećajući se životnih ideala koje su oni držali važnima, pokušajmo i
mi biti proljeće koje poziva na život, na ljubav koja će u nama vječno trajati.
Franjo – čovjek predanja volji Božjoj
Mnogi slikari oslikavaju ljude ili svece onako kako ih zamišljaju ili onako kako se o
njima čulo iz predaje. Tako je i s Franjom. Imamo sigurne izvore i svjedočanstvo njegova životopisca Tome Čelanskog koji je opisao kakav je Franjo bio kao čovjek i kako je
izgledao. Čelanski je bio fratar koji je živio s Franjom i koji ga je dobro poznavao. On
nam daje pravu i istinitu sliku o Franji te kaže: “O kako lijep, kako divan, kako slavan
se pokazivao u nedužnosti života, u jednostavnosti riječi, u čistoći srca, u ljubavi prema
Bogu, u bratskoj ljubavi, u gorljivoj poslušnosti, u spremnu podlaganju, u anđeoskom
pogledu! Bio je umiljata ponašanja, blage ćudi, otmjen u govoru, prijazan u opomenama,
najvjerniji u povjerenome, dalekovidan u savjetovanju, u poslu radin, u svemu drag. Bijaše
vedra duha, blage ćudi, trijezna srca, odan kontemplaciji, neumoran u molitvi, a u svemu
gorljiv. Ustrajan u odluci, postojan u kreposti, stalan u milosti i u svemu postojan. Bijaše
brz na opraštanje, spor na srdžbu, slobodna duha, izvrsna pamćenja, dubok u raspravljanju, promišljen u odabiranju, a u svemu jednostavan. Strog bijaše prema sebi, blag prema
drugima, u svemu ozbiljan” (1Čel XXIX.83).
Imajući u vidu život koji je živio kao mladić do dvadeset i pete godine, može se reći da
nije posjedovao ništa izvanredno. Bio je sin bogatog trgovca i imao je dosta novca. Kao i
mnogi mladi njegova uzrasta život je uludo trošio, u sjaju isprazne slave. Volio je izgledati
dobro i lijepo. Odijelo koje je nosio bilo je od skupocjenog materijala i raskošno, iz očeve trgovine. Bio je obljubljen od svih u gradu. Nije bio škrt, nego rasipan. Trošio je više nego što
treba. Vršnjaci i mladi u Asizu su ga voljeli ponajviše zbog toga. Okupljali su se oko njega ne
samo zbog novca nego i jer im je bilo zanimljivo i lijepo u njegovu društvu. U Asizu je bio
poznat po svojoj razigranosti i zabavnosti. Unatoč svim nestašlucima bio je vrlo kulturan,
uljudan, ljubazan, plemenit i dobronamjeran te prirođeno otmjen u ponašanju i govoru. U
svome je srcu odlučio da nikome neće reći bilo kakvu uvredljivu ili ružnu riječ.
I prije svoga obraćenja prepoznao je da ga je Bog obdario mnogim darovima. Bio je
svjestan da treba biti dobročinitelj siromaha i velikodušan prema njima. Tako je jednog
dana u svojoj trgovini, dok je imao stranku, na vrata došao neki siromah i tražio milostinju
u ime Boga. Franjo je bio obuzet trgovačkim brigama i nije prepoznao njegovu potrebu
te mu je uskratio milostinju. Nakon nekog vremena u Franjinoj glavi odjeknule su riječi
siromaha, te se prisjetio kako je bio grub prema njemu i ignorirao ga. Spoznavši Božju
milost, prekorio se zbog grubosti i rekao: “Da je onaj prosjak od tebe nešto zatražio
za kakva kneza ili baruna, sigurno bi mu dao ono što je tražio. Koliko si, dakle, više to
morao učiniti za Kralja kraljeva i gospodara sviju!” (Pnz 10,17). Tada je u svome srcu odlučio da ubuduće nikada neće uskratiti Gospodinu kad ga za nešto zamoli, da nikad više
neće zanemariti ni ostati ravnodušan na siromahovo pitanje i traženje milostinje u ime
Božje. Briga oko siromašnih dovest će Franju do toga da će ispred jedne crkve u Rimu
svoje bogato odijelo zamijeniti sa siromahom i u njegovo ime prositi na njemu dragom
francuskom jeziku. Franjo je bio mladić pun života i entuzijazma, ljubitelj dobrog života.
40
PRILOZI
Sve je radio s oduševljenjem, odvažnošću, žarom, predano i zdušno. U dubini sebe bio je
sućutan, osjetljiv i nježan čovjek.
Jednog je dana osjetio izvanredno jaku milost Božju. Bio je potpuno drugi čovjek.
Našao se u rukama Boga koji ga je tako snažno zahvatio. Kao što je s velikim žarom
provodio svoj dotadašnji život, tako je s još većim žarom želio osjetiti što Bog od njega
traži i što je njegova volja. Želio je vršiti volju Božju, i to svim srcem, ne djelomično.
Kad je bio u crkvi Sv. Damjana, Bog ga je pohodio na poseban način. Gledajući u
veliku ikonu Raspetog, koja predstavlja i raspetog i uskrslog/proslavljenog Krista, Franjo
je posebno bio dirnut Siromahom. Otkrio je blago i bogatstvo evanđelja u ljubavi te
shvatio da se Krist predao za njega, umirući na križu. Otad pa nadalje Franjo nije ništa
drugo želio osim biti slobodan od svega kako bi potpuno bio s Bogom. Ta ljubav vodila
ga je cijeli život. Kristov život postao je njegov život. U Pismu čitavom Redu napisao je:
“Ništa, dakle, svoga ne pridržite za sebe, da vas cijele primi onaj koji se vama cio predaje”
(EpOrd 29).
Život mu postaje hvala Bogu. Bio je ispunjen sućutnom ljubavi prema siromasima, postio je, vršio pokoru i neprestano molio. Svoj život predao je Ocu nebeskom, Darovatelju
života propovijedajući evanđelje i svjedočeći ga svojim životom. Želja za siromaštvom
pomogla je Franji da postane bliži Isusu. Takav životni stav opredjeljenja stvorio je u
Franji i radost i divljenje, tako da se na njemu moglo prepoznati zadovoljstvo i radost koje
je prenosio i na druge. Postao je čovjek koji je sav svoj život pretvorio u zahvalu i hvalu
Bogu koja je vidljiva u Pjesmi brata Sunca.
Franjo je bio čovjek molitve, čovjek koji je zahvaljivao Bogu za sve što mu je Bog podario. Bio je čovjek koji je slušao riječ Božju i opsluživao Božje zapovijedi. Bio je čovjek koji
je volio život, prirodu. Njegov životni primjer ima poruku za nas. To je poruka potpunog
predanja Bogu koji je naš Put, Istina i Život. Poruka mira potiče i nas da budemo glasnici
mira koji će ga donositi kamo god išli i gdje god bili.
Klara – svjetlo koje obasjava
Pretpostavlja se da je Klara rođena početkom ljeta 1193. Jutro je bilo svježe i sunce
se počelo pojavljivati preko Spoletske doline kada se majka Ortulana približavala crkvi
Sv. Rufina koja je već bila obasjana sunčevim zrakama. U visokoj trudnoći i posve blizu
poroda Ortulana je išla u crkvu i pobožno molila. Nakon mise približila se Raspetom
iznad oltara i molila je ovim ili sličnim riječima: Moj Bože, molim te, oslobodi me od
opasnosti koje me mogu pogoditi u porođajnim bolima ovoga djeteta. Čuvaj nas oboje,
daj da budemo zdravi i pomozi mi. Čelanski piše da je Ortulana, dok je tako jednom
zgodom molila, u crkvi pred propelom začula glas koji joj je rekao: “Ne boj se, ženo, rodit
ćeš svjetlo koje će još više rasvijetliti svijet” (4 Čel 2). Ortulanu je glas ohrabrio, osjetila
se utješenom. Molitve su joj bile uslišane i ona je sretno rodila djevojčicu. Prema proročanstvu nadjenula joj je ime Klara. Ime koje znači svjetlost, jasnoću, blistavost. Ortulana
se prisjetila onoga proročkog glasa iz crkve te da će se prema Božjoj volji ispuniti što joj
je obećano s obzirom na sjaj svjetla. Klarin otac Favarone bio je često izvan kuće te je
Klarin odgoj bio ponajviše u rukama majke, pobožne žene. Dvije godine poslije Klara je
dobila sestru Katarinu, a onda i sestru Beatrice.
Klarini prvi koraci vjere bili su koraci njezine majke koja ju je već od djetinjstva učila
molitvi i pobožnosti. Životopisac kaže: “Iz majčinih je usta najprije primila u poučljivo
srce osnovno vjersko znanje.” Kao dijete molila je molitvice pomoću kamenčića. Kada
41
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150
bi se dijelio ručak, Klara bi potajno pozivala sluškinju da joj pomogne odnijeti hrane
siromašnima koji su čekali na stepenicama katedrale da im netko udijeli milostinju. Klara
je već tada shvatila koji put vodi svetosti i ozbiljno ga prihvatila. Iako je bila viteškog
podrijetla, bogate i imućne obitelji koja je posjedovala veliko imanje, lijepo odijelo za
obući, dobar ugled, njezino srce nije prionulo uz bogatstvo. Klara je već kao mala stekla
velik ugled i poštovanje u rodnom mjestu.
Nažalost, i Klarino vrijeme bilo je obilježeno ratovima i previranjima. Zbog rata 1199.
izbjegla je kao šestogodišnjakinja sa svojom obitelji u susjedini grad Perugiu. Tamo se
sprijateljila s dvjema djevojkama: Filipom di Ghislerio d’Alberico i Benvenutom di Perugia, s kojima je ostala dugo povezana. U poznatoj bici Colestrada 1202. mladi Franjo se
borio i bio zarobljen.
Godine 1205. asiško plemstvo vratilo se svojim kućama. Klara je tada imala dvanaest
godina. Sljedećih nekoliko godina provela je sa svojom obitelji, moleći, posjećujući bolesne i siromašne s majkom. Učila je čitati i pisati latinski jezik, jer je to bio jezik Crkve, i u
tome postigla velik uspjeh. Smatra se da je njezino poznavanje latinskog jezika bilo bolje
od Franjina. Kao sve djevojke toga vremena i Klara je učila šivati i tkati, što je ženama
puno značilo za njihov budući život. Često je molila i već tada osjećala da je privlači Krist.
Ljubav ju je usmjerila prema Njemu, a ne prema bračnom drugu. Kako se iz djevojčice
razvila u lijepu djevojku, mnogi mladići su se zanimali za Klaru i željeli je oženiti. Više
puta je odbila ponudu braka s gospodinom Ranierijem. Kad su je njezini htjeli udati za
nekog velikaša, nipošto nije htjela pristati, čak ni slušati o tome. Roditelji su željeli da
se uda za mladića bogatoga i slavnoga roda, kao što je i ona bila iz plemićke obitelji, ali
je samouvjereno ostala pri svojoj odluci. S vremenom je postajala hrabrija i odlučnija u
svome pozivu i znala je što želi, a među narodom se širio glas o njezinoj dobroti.
I dok se dobar glas o njoj širio, u njezinu životu pojavljuje se jedan mladić, sunarodnjak,
koji je već bio poznat po svojim dobrim djelima – Franjo. Privlači je njegov životni stil
te ga želi slijediti u njegovim idealima i primjeru. Jedne nedjelje, umjesto svećenika koji
obično propovijeda, propovjedaonici u katedrali pristupio je jedan mladić crnih očiju.
Mladić je u propovijedi govorio tako ljudski, jednostavno, razumljivo, ponizno i iskustveno. Klara je upijala njegove riječi i čeznula da ga sluša ponovno kako govori o Evanđelju.
Oduševilo ju je njegovo tumačenje prispodoba iz Evanđelja. Imala je jasnu sliku Isusa
kojemu se želi potpuno predati.
Klara se jako zanimala za Franju: Tko je? Odakle dolazi? Zašto je bio tako skromno
i siromašno obučen? Ubrzo je čula da je to Franjo Bernardone, sin bogatog trgovca.
U posljednjih nekoliko godina mladi čovjek se potpuno promijenio, od zabavnog vođe
lokalnih mladića postao je obraćenik, pokornik. I što je zanimljivije, nekoliko mladića koji
žele živjeti kao on privukao je svojim primjerom. Klaru nije zanimalo kako je on izgledao
i kako je bio obučen. Ona je u njemu vidjela nešto za čim je i sama čeznula. Željela je
upoznati i sjediniti se još više s Kristom. U Franji je Klara vidjela put po kojem ona može
postati bliža svome Bogu. Najveća briga joj je bila kako ga susresti i razgovarati s njim.
Franjo je čuo o Klarinu ugledu koji je stekla u rodnom gradu, njezinoj dobroti i plemenitosti. U društvu Pacifike i gospođe Buone Klara se potajno susretala s Franjom skoro
više od dvije godine. Majka i rodbina nisu ništa znali o tim susretima. Želja joj je bila što
više naučiti o Isusu, a Franjin dar da učini Isusa prisutnijim sve ju je više privlačio. U njoj
se stvorila vatra, žar njegovih riječi i djela. Nije trebalo puno vremena da Franjo vidi kako
je Klari najvažniji Isus. Uz Franju je uvijek bio brat Filip Longo, koji je, također, Klari
42
PRILOZI
govorio o dobrom Isusu. Sigurno su razgovarali i o Klarinu pozivu. Ona je imala jasnu
viziju da želi biti što bliža Kristu. Prihvatila je Isusove riječi: “Idi prodaj... daj siromasima… Dođi i slijedi me”, i to je bio život za nju. Najveća briga joj je bila činiti i izvršavati
ono što Evanđelje nalaže.
I tako je došlo vrijeme da Klara samu sebe potpuno daruje Gospodinu. Najprije je
prodala zemljište koje je bilo njezino nasljedstvo, a novac je podijelila siromasima. To je
razbjesnilo i naljutilo članove obitelji, a Klara je odlučila napustiti obiteljski dom koncem
korizme 1212. Na Cvjetnicu je obukla svoje najljepše odijelo i sudjelovala na misi u katedrali. Sve plemićke obitelji bile su u crkvi, kao i mnoge njezine prijateljice. U životopisu
Čelanski piše: “I kad je djevojka naredne nedjelje došla, s mnoštvom je gospođa, blistajući
blagdanskim sjajem, među ostalim ušla u crkvu. Tu se dogodio značajan predznak. Dok
su ostali pristupali da prime grančicu, Klara je zbog sramežljivosti nepomično stajala na
svome mjestu. Nato je biskup sišao niza stube, pristupio k njoj i u ruku joj predao palmu”
(4Čel 1,7). Što je značila ta gesta, što je značio taj neobični događaj? Je li tim znakom
biskup pokazao da zna Klarinu želju i njezin plan?
Toga dana Klara je nastojala raditi sve uobičajeno, noseći se s poteškoćom pomiješanih
osjećaja i ostavljanja obitelji. S jedne strane bilo joj je teško ostaviti majku i sestre, ne
pozdraviti ih i ne reći im zbogom, dok je s druge strane težila svome cilju koji je bio sjedinjenje s Kristom kojeg je voljela iznad svega. Kad su svi otišli spavati, ona je i dalje bila
obučena u svečanu odjeću te nije željela proći na glavna vrata koja je čuvala straža, nego
na posebna vrata koja su bila nasuprot glavnih. “Budući da je bilo nezgodno da iziđe kroz
uobičajena vrata, čudesnom je odvažnošću sama sebi otvorila vrata koja su bila zatrpana
hrpom drvlja i kamenja” (4Čel 1,7). U srednjem vijeku postojao je običaj da svaka kuća
ima posebna vrata kroz koja su se iznosili mrtvaci iz kuće. Ta vrata su bila prekrivena
šumom i kamenjem, ali neka posebna snaga omogućila je Klari ukloniti zapreke i pobjeći.
Žurila je po mraku nizbrdo preko polja i kroz šumu do male crkve Svete Marije Anđeoske
gdje su je čekali Franjo i njegova braća.
Ono što je Klara učinila jest vrlo simbolično: prošla je kroz vrata koja su označavala
smrt njezina plemićkog podrijetla, odrekla se svoga mjesta u društvu: obiteljskog i društvenog statusa i sigurnosti. Nije li ovo bio jasan znak da je Klara izabrala put siromaštva,
malenosti i služenja? Promatrala je vječne radosti, dok joj se sav svijet činio bezvrijednim.
Iz ljubavi prema tim radostima čeznula je za nebeskim zarukama. Prezrela je slavu zemaljske ispraznosti. Čeznula je samo za jednim ciljem: učiniti svoje tijelo hramom Božjim
i biti zaručnica Velikoga Kralja. Duboki osjećaj i doživljaj ove žarke želje izražen je u Prvom pismu Janji Praškoj, kada Klara otvara svoju dušu i govori o Zaručniku plemenitijeg
roda i Siromašnom Propetom.
Dakle na Cvjetnicu 1212. Klara se pridružila Franjinu bratstvu i tako postala prva franjevka. Zamijenila je svečano odijelo siromašnom tunikom grubog materijala i
odrezala kosu. Predala se u Franjine ruke zavjetujući Bogu svoj život. Tim gestama
Klara je promijenila svoj život i životni stil čineći sve za ljubav Božju. Kroz dugi niz
godina Klara je cijelim svojim bićem ljubila Boga i bližnjega. Neprestano je molila i
razmatrala te svojim životom slavila i hvalila Boga. Nije bila pošteđena muka, patnje
i trpljenja. Naime bila je bolesna 28 godina, tako da joj je bol bila vrlo bliska. Franjo i
Klara su cijeli život bili potpuno predani svome Bogu u kojem su vidjeli smisao. Sve su
primali kao dar od Boga. Svojim životom su željeli uzvratiti Bogu za dar neizmjernih
dobročinstva koja su primili.
43
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150
Franjo i Klara – ljubitelji čovjeka, svijeta i Boga
Zašto su Franjo i Klara danas privlačni i što je to što je njih tako privuklo čovjeku,
svijetu i Bogu? Zašto oni i danas privlače mnoge mlade? Što je to u njima posebno?
Prije svega, Franjo i Klara su jednostavni ljudi koji su živjeli u ljubavi prema Bogu,
međusobnom poštovanju, osjetljivosti prema siromasima i potrebnima te imali osjećaj
za svakog čovjeka. Svojim životom posvjedočili su svetost jer su živjeli sveto opslužujući
Božje zapovijedi.
Ovo dvoje svetaca su dvije nerazdvojne legende, kako ih je nazvao Blaženi Ivan Pavao
II. Franjo je odigrao veliku ulogu u Klarinu životu. On se već bio obratio kada mu se
Klara željela pridružiti. Klaru je Franjo oduševio svojim primjerom naviještanja evanđelja
i svojim potpunim predanjem Bogu pomažući najsiromašnijima.
Franjo je pomogao Klari u njezinoj odluci i prihvatio je kao sestru kojoj će kroz život
iskazivati pažnju, ljubav i poštovanje. Franjo je Klari približio Boga, koji joj je bio na
prvom mjestu. Klarine misli su bile usmjerene prvenstveno na Boga, a onda na bližnjega
i cijeli svijet, pa tako i na Franju. Druge misli nisu zamaglile njezinu ljubav prema Bogu.
Klarina istinska ljubav i njezin ljubljeni bio je Gospodin, a Franjo je blisko bio uključen
i povezan u njezinu ljubav za Isusa. Njezina briga bila je kako se što bolje svidjeti Bogu.
Franjo i Klara su se međusobno poštivali i njegovali povezanost, ali nisu bili ovisni jedno
o drugom.
Sigurno je da im je na samom početku bilo teško i da su prolazili kroz mnoge kušnje.
Vjerojatno im je bilo teško kada su shvatili da neće nikad biti zajedno i da neće imati
mogućnost česte komunikacije i susreta. Možda su zbog toga i plakali. Klara je tada imala
oko osamnaest godina, vrijeme punoljetnosti, vrijeme lijepih bezbrižnih mladenačkih
dana. Sigurno je bilo puno nejasnoća i puno pitanja. Znali su da će njihova žrtva i ljubav
uroditi plodom. Zašto je Klaru privukao jedanaest godina stariji muškarac kada je bilo
sigurno toliko mlađih ili njezine dobi? Nikad to nije spomenula niti je kad razmišljala o
Franjinim godinama. Klara je voljela Franju jer je u njemu vidjela Isusovo lice. Bili su
srodne duše. Klara je bila zaljubljena u Franjinu dušu, voljela je njegovu dušu.
U potpunoj slobodi shvatili su da svatko od njih ima vlastitu misiju koju treba sam
izvršiti uz pomoć druge osobe. Franjino usmjerenje bilo je propovijedanje radosne vijesti,
a Klarino molitva u klauzuri i kontemplativni život sa svojim sestrama u Sv. Damjanu.
Mogli bismo reći da su njihovi putovi bili suprotni, ali nadopunjavajući, jer im je cilj
jedan: slijediti stope Isusa Krista. Njihova međusobna bliskost i povezanost dovela ih je
do bliskosti i povezanosti s Bogom. Klara nije nikada sumnjala da će njezina povezanost
s Bogom umanjiti rast blizine s Franjom, naprotiv, povezanost s Bogom učvrstila ju je u
ljubavi prema Franji. Oboje su shvatili da ih prevelika usmjerenost jednog na drugo može
udaljiti od Boga i tako jedno od drugoga. Vjerovali su da samo u ovom krugu – Bog,
Franjo, Klara – mogu biti povezani jakom vezom koju ni smrt ne rastavlja. Središte prema
kojem su usmjerili svoj pogled, um i srce je Bog koji će ih održati, tako da će međusobno
uz Božju pomoć podupirati jedno drugo kroz život. Svoje poslanje vidjeli su u molitvi
i kontemplaciji Sv. Damjana, gdje je Klara bila sa svojim sestrama, a Franjo posvuda i
na raznim stranama svijeta propovijedajući evanđelje. Tako su bili brat i sestra povezani
Božjim neraskidivim lancem. S pravom možemo reći da su Franjo i Klara bili svjetlo u
vrtu Gospodnjem, tj. na zemlji, u kojem su promatrali divna Božja djela i za sve Bogu
zahvaljivali.
Franjo i Klara čeznuli su za Bogom. Ako čeznemo za srećom, tada naša srca moraju
44
PRILOZI
biti usmjerena k Bogu. Čovjek mora naći Boga u sebi. Kad bismo samo bili svjesni da
materijalne stvari koje nagomilavamo nisu toliko važne koliko je važno ispuniti vlastite
čežnje stvarnom srećom.
Duhovna čežnja je iskustvo Božje prisutnosti u čovjeku. Ona pripada najdubljem
središtu našega bića – našem srcu – koje čezne za Bogom. Čežnja čovjeka za Bogom
rođena je od Boga jer je čovjek stvoren na sliku Božju. Ima nešto unutar nas što čezne za
ispunjenjem i to nešto ne može se zadovoljiti ničim stvorenim ili ograničenim. Molitva je
čežnja. U molitvi se spajaju ljudska čežnja za Bogom i Božja žudnja za čovjekom. Franjo
je shvatio da je ljudsko biće povezano posebnom niti s Bogom i stoga se bezuvjetno
predao u njegove ruke da on vodi i upravlja njegovim životom.
Kod Franje je Sv. pismo knjiga života, knjiga po čijoj poruci on gradi cijeli svoj život
i život svoje braće. Tako je za Franju Pismo svjedočanstvo velikih djela Božjih koje je
učinio i koje čini za čovjeka. I dobro je za čovjeka čitati riječ Božju, ali je daleko važnije
odgovoriti životom na nju, postati živi komentar, životni komentar riječi. U toj riječi, kako
kaže Franjo, mora se uvijek tražiti i susretati Boga koji je prisutan u svojoj riječi, u riječi
koja mu izlazi iz srca, koja je dio njega, koja je on sam, a ne samo njegova misao ili nešto
od njega. I zato svaki susret s riječju Božjom mora u susretu s čovjekom proizvesti kliktanje, ushićenje, ono isto što je u Mariji proizvelo nabrajanje velikih djela Gospodnjih.
Molitva ima posebno mjesto u Franjinu životu, srcu i djelima. Bio je čovjek molitve, pouzdanja u Boga, čovjek vjere, čovjek duhovnosti. Znao je živjeti dinamičnost između vjere i
života. Franjina duhovnost očituje se u njegovu cijelom biću koje je bilo okrenuto Bogu. Kada
se otvorio Bogu, otvorio se istini samoga sebe i istini drugih koji su stvoreni na sliku Božju.
Franjin susret s Bogom postao je susret s drugima, s gubavcem, siromašnima, bolesnima i onima na rubu društva. Franjo nije samo čovjek koji moli, nego čovjek koji je postao molitva.
Franjo i Klara su znali da ljudsko biće, stvoreno na sliku Božju, doživljava svoju puninu u zajedništvu sa sobom, s drugima i s Bogom. To zajedništvo utemeljeno je na
komunikaciji ljubavi. Ljudska osoba je uvijek u odnosima s drugima. Sazrijeva i postiže
svoju puninu jedino u ljubavi, kad ljubi i kad je ljubljena. Svaka osoba je jedincato, originalno stvorenje Božje. Ljudska i kršćanska zrelost sastoji se u ostvarivanju punine tê
originalnosti i zajedništva s Bogom, u postajanju jednog s Kristom. Franjo i Klara su bili
toliko osjetljivi i intuitivni da su mogli jako dobro uskladiti svoju povezanost s Bogom,
ljudima i svijetom, i to ih je činilo radosnim.
Franjina i Klarina poruka nama danas
Kada molimo Boga, molimo da nas prosvijetli da vidimo jasnije, da razumijemo, da
razlikujemo dobro od zla; molimo za hrabrost, da živimo pravedno, da radije ljubimo
nego mrzimo: Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se
ostalo dodati (Mt 6,33).
Kada molim Božjega sveca, treba li nešto biti drugačije od ovoga? Što drugo imaju dati
sveci nama ako ne potaknuti ljude da svoje živote usmjere na Boga i Božju pravednost?
Kada kažem: Sveti Franjo i Sveta Klaro, molite za nas, ja mislim: Sveti Franjo i Sveta
Klaro, pokažite mi jasniji Božji svijet, učite me o Božjem svijetu. Sveci nas pozivaju
primjerom njihova vlastita života da i mi tako činimo i da ih slijedimo.
Klara nije napisala rasprave o nasilju, ljudskoj pravdi, ekonomiji, socijalnom radu,
zdravlju, odgoju. Njezino pisanje bilo je usmjereno na Evanđelje i na osobu Isusa Krista.
Sav njezin život bio je usmjeren na razmatranje raspetog Krista. Možemo reći da je Isus
45
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150
Krist Klarino sve. Krist je izvor i temelj Klarina poziva i njezina cjelokupnog života.
Što možemo moliti od Klare, koji zagovor tražiti? Što nam ona ima dati, ponuditi?
Koju pomoć mi trebamo? Kako nas Klara može inspirirati danas? Na što nas danas Klara
može potaknuti?
Izdvojit ću samo nekoliko poticajnih misli koje su povezane s Klarom, a nas mogu
potaknuti na promjenu vlastitoga života u svakodnevici.

Živimo u razvijenom dobu tehnologije. Današnji moderni prijevozi omogućuju nam
putovati kad god i kamo god želimo i to najčešće vrlo brzo. Sredstva komunikacije nosimo u svojim džepovima te imamo mogućnost čuti i vidjeti ljude u bilo kojem dijelu
svijeta. Sve nam je pri ruci.
Vratimo se u prošlost 800 godina i zamislimo Klaru kako živi u malome gradu središnje
Italije. Najvjerojatnije se nije udaljila od svoga grada više od nekoliko kilometara. Živjela
je u vremenu kad je svijet izgledao puno manji. Komunikacija je bila problematična, a
putovanje najčešće otežano i opasno. Možemo li zamisliti da je Klara kao takva proglašena zaštitnicom sredstava komunikacije, ne zato što je ona u duhu zamišljala televiziju
nego što je zaista uspješno komunicirala s drugim ljudima i bila sredstvo komunikacije
za narod koji ju je okruživao. Jedan od čudesnih događaja iz Klarina života ostavio je
dubok trag i pomalo obilježio doživljaj ove svetice, osobito u franjevačkoj obitelji. Riječ
je čudesnom viđenju božićne liturgije u crkvi Sv. Franje, zbog kojeg je 1958. godine i
proglašena zaštitnicom televizije.
Grad Asiz nije bio puno drugačiji od našega današnjeg svijeta. Zapravo ga možemo
promatrati kao jedan minijaturni svijet, istina bez današnje tehnike, ali gotovo s istim
karakteristikama i problemima. Situacija u gradu bila je jako teška. Svijet se bazirao prvenstveno na posjedovanju i nagomilavanju stvari, na bogatstvu, na imati, i to je, nažalost,
nazivao dobrim. Takav stav donosio je u društvo velike podjele, gdje su bogati vladali i
nisu primjećivali čovjeka na rubu društva. Nije li tako i danas!?
Nasljedujući Isusove stope i evanđeosko učenje, Sv. Franjo, Sv. Klara i prva braća
franjevci nisu se složili s takvim načinom života u njihovu gradu pa su mirno i odvažno
ostavili takav Asiz i izabrali živjeti uz i s ljudima koji su iz bilo kojih razloga bili odbačeni.
Trudili su se graditi zajednicu koja se bazira na čovjeku i kvaliteti međuodnosa.
Kakav je naš odnos prema ljudima s ruba društva i kakve odnose gradimo u zajednici i šire?

Današnji svijet u kojem se nalazimo i živimo jest poprilično nasilan i okrutan. Često
mislimo da samo jaki preživljavaju, iako je i za njih sutrašnjica nesigurna. U svijetu koji
nas okružuje postoji velik nedostatak pažnje, međusobne tolerancije, poštovanja. U našem Asizu, kao i u Klarinu, vladaju takvi odnosi među ljudima koji su daleko od ljubavi.
Najčešće je prisutan egoizam – treba paziti samo na sebe, drugi čovjek nije toliko važan.
Spomenut ću još jedan čudesni događaj koji je ostavio trag na ikonografski prikaz Sv.
Klare. (Naime Klara se najčešće na slikama prikazuje s podignutom pokaznicom, kojom
brani samostan od Saracena.) Samostan Sv. Damjan, u kojem je živjela Sv. Klara i njezine
sestre, bio je daleko od čvrstih gradskih zidina, i samim tim nebranjen, a zbog skromnosti
gradnje i ženske zajednice i neobranjiv. Kada su Saraceni već provalili u samostan, Klara
se ne predaje panici, nego se pouzdaje u Gospodina. Naređuje da je bolesnu odvedu do
vrata i postave pred neprijatelje, a ispred nje da se nosi srebrna posuda uokvirena bjelokošću, u kojoj se čuvalo Presveto Tijelo. Utječe se Gospodinu da sačuva nju i njezine sestre.
46
PRILOZI
U potpunom predanju Gospodinu i dubokoj molitvi čula je glas: Ja ću vas uvijek čuvati.
I tako je Klara s punim pouzdanjem u Boga obranila samostan i grad od nasilnika.
U tako okrutnom okruženju i okrutnom trenutku Klara je odlučila biti sestra svima.
Stoga bi i cijeli franjevački pokret trebao biti pokret sestrinstva i bratstva. Čovjek bi trebao biti uvijek na prvome mjestu, a to je moguće u međuodnosima baziranima na ljubavi.
Klara nas potiče da budemo osjetljivi na potrebe bližnjega. Ono što se događa bilo kojem
ljudskom biću događa se bratu i sestri. Ako se događa nešto loše, onda moramo biti
zabrinuti jer su u nevolji naša braća i sestre. Neka nam Klara i u tome bude poticaj da još
uvijek možemo naučiti od nje kako širiti jedinstvo duha i ljubavi, a ne okrutnosti i mržnje.
Ta njezina kvaliteta potiče nas na djela ljubavi, na dobrohotnost.

Mnogi danas nemaju zdravstveno osiguranje i ne mogu pristupati liječničkoj njezi
kao ljudska bića koja na to imaju pravo. Ni franjevački pokret nije bio isključen iz toga
problema. Zdravlje je bilo ozbiljan problem 13. stoljeća. I Franjo i Klara imaju iskustvo
bolesti. Klara je dugi niz godina bila na bolesničkoj postelji promatrajući bolest kroz
muku raspetoga Krista. Iz križa je crpila svakodnevnu snagu i u bolesti je bila radosna jer
ju je prihvatila.
Svaka osoba je Bogu dragocjena. Svako ljudsko biće bilo je dragocjeno Sv. Klari, mladi
i stari, bolesni i zdravi. Iz vlastitog iskustva dvoje svetaca možemo naučiti kako se nositi
s bolešću i kako je prihvatiti, kako naći smisao u patnji. Kao i danas, i u ono doba je za
zdravstvenu njegu bilo potrebno iskustvo solidarnosti i suosjećanja više nego ozdravljenje.
Važno je bilo primijetiti bolesnoga čovjeka, ne okrenuti mu leđa. Liječenje je bilo važnije
od izliječenosti. Klara nas potiče da budemo osjetljivi jedni prema drugima, posebno u
bolesti, da liječimo jedni druge lijepom riječju, pažnjom i međusobnim poštivanjem.

I danas, kao i u Klarino vrijeme, vlada kriza nezaposlenosti. Prije osam stoljeća rad je
bio vrlo naporan, osobito za siromašne Asižane. Franjevački pokret razvio je pozitivan
odnos prema svakoj vrsti rada. Širila se praksa da svatko dođe do izražaja u svojoj nadarenosti i da svatko pokaže svoju darovitost i vještinu u ručnom radu. Tako su razvijali
pozitivan odnos služenja. Umjesto žaljenja i jadikovanja oni su izabrali suradnju i međusobno pomaganje, tako da su problem nezaposlenosti gledali drugim očima. Imamo li mi
snage cijeniti svaku vrstu posla i rada drugih ljudi i vrednovati ih?

Unatoč napretku na svakom području, možda je jedan od najvećih problema današnjice i
današnjeg čovjeka prekomjerna opterećenost, pritisak, stres i manjak vremena. Prečesto čujemo riječi: nemam vremena. Mnogi živimo pod stresom vremena: trčimo protiv vremena,
borimo se s vremenom, pokušavamo nadoknaditi vrijeme, natjecati se s vremenom i slično.
Vrhunac svega ovoga jest da je vrijeme postalo novac, trka za novcem. Što više vremena, to više novca. Što god bilo, rezultat je neopisiv pritisak i stres. Stalno trčimo, uvijek
smo ispred vremena, pokušavamo raditi više stvari u isto vrijeme. Rezultat takva života
je potpuna iscrpljenost. Ako nam je vrijeme novac, koliko vremena posvećujemo Bogu?
Imamo li uopće vremena za Boga, odnosno ima li Boga u našim životima?
Mi imamo vremena jer nam je vrijeme darovano, dvadeset i četiri sata dnevno. Ne
možemo ga zaustaviti ni dobiti više nego što nam je dano. Ali sve ovisi o tome što radimo
s vremenom, kako ga koristimo. Klara nas potiče da vrijeme prihvatimo kao dar, da ga
iskoristimo i da za dar svakoga novog dana Bogu zahvaljujemo.
47
Marija među nama, srpanj 2012, br. 2/150

I na kraju još jedna Klarina poruka. Ni Klara ni Franjo nisu imali problema s upotrebom riječi okoliš ili ekologija. Oni se nisu trebali suočiti s velikim problemom smeća,
nepažnje, nemara i zapuštenosti okoliša kao što se mi danas susrećemo. To su suvremeni
problemi koje je ponajviše stvorio čovjek. Nepoštivanje stvorenoga svijeta odraz je unutarnjega nesklada.
Danas se mnogo piše i govori o očuvanju svega stvorenoga. Degradiranje okoliša i
opasnost u koju ulazimo zahtijeva veću senzibilizaciju prema prirodi. Ekološka kriza je
kriza odnosa između čovjeka i prirode. Sv. Franjo je prije osam stotina godina imao takav
odnos prema prirodi, prema svim Božjim stvorenjima, kakav je vrlo neophodan danas.
Da bi se uopće održao život na Zemlji kojem prijeti opasnost da se ugasi, nužan je suživot
s prirodom. A Franjo i Klara su živjeli u skladu s prirodom kada ih na to nitko i ništa nije
prisiljavalo.
Svjesni smo svoje nemoći i često ostajemo iznenađeni postupcima pojedinih ljudi.
Imamo li snage prokazati egoizam pojedinih koji na svjestan način vode uništenje baštine
svih? Sv. Franjo je svojim životom upravo prokazivao egoizam. Za njega je to zapravo grijeh. Franjo priznaje da sve što postoji pripada Stvoritelju i da nijedan čovjek nema pravo
bilo što sebi prisvajati, a još manje prirodna dobra drugima uskraćivati. On je izvanredni
primjer prepoznavanja stvorenja kao dara i poštivanja vrednote stvorenoga svijeta. Za
njega su sva stvorenja ljestve po kojima se uspinjao da zagrli Onoga koji je sve što želi. U
njemu svijet postaje kosmos koji nije neovisan, nego harmonijski sjedinjen s Bogom. On
zamjećuje božansku prisutnost u stvorenome. Pod nebom punim zvijezda, u šumama, na
rijekama Franjo vidi izvanredno djelo ruku Božjih. Sve prima iz Božje ruke i zahvalno se
time koristi, poštujući biološku raznolikost: ostaviti dio vrta neobrađen, ne posjeći stablo
dokraja... Nije slučajno da je Klara insistirala da zajednica ne treba imati više povrća u
vrtu nego joj je potrebno.
Blaženi papa Ivan Pavao II. proglasio je Franju 20. rujna 1979. zaštitnikom ekologa.
Isti papa je Franju stavio kao uzor i autentičan primjer osobe koja je imala duboki osjećaj
cjelovitosti stvorenoga. Isto možemo reći za Klaru. Franjo je bio prijatelj siromašnih i
svih Božjih stvorenja. Pozivao je životinje, biljke, prirodne sile, čak i Sunce i Mjesec da
hvale i slave Gospodina.
I prva braća franjevci i sestre franjevke imali su veliko poštovanje prema svakom stvorenju i svemu stvorenom. Zahvaljivali su Gospodinu za prelijepu prirodu, u njoj uživali te
oko sebe širili ljepotu svega stvorenoga. Ugrožavajući majku prirodu, ugrožavamo svoju
kuću, jer priroda je naša kuća, naše boravište.
Dvoje Asižana, Franjo i Klara, potiču nas na sve ove spomenute i mnoge nespomenute
kvalitete života. Pozivaju nas da život shvatimo ozbiljno. Pozivaju nas da se suočavamo sa
stvarnim životom, sa stvarnim problemima među stvarnim ljudima. Sveta Klara nam kao
siromašna pokornica, moliteljica puna pouzdanja, ustrajna zagovornica, svojim životom
i danas, nakon osam stoljeća, svijetli kao primjer i uzor. Vjerujem da će nam nadahnuće
ovih dvoje svetaca pomoći sačuvati uvijek živ osjećaj bratstva i sestrinstva sa svim stvarima koje je, dobre i lijepe, stvorio svemogući Bog te da ćemo ih uvijek poštovati i brižno
čuvati.
I završavam molitvom Sv. Klare: “Gospodin bio uvijek s vama, o da bi ste vi bile uvijek
s njime! Amen.
S. Kata Karadža
48

- Franjevci

S A D R Ž A J - Školske sestre franjevke

S A D R Ž A J - Školske sestre franjevke

S A D R Ž A J - Školske sestre franjevke

MARIJA MEĐU NAMA - Školske sestre franjevke

SVETI FRANJO SALEŠKI, biskup i crkveni nauĉitelj

DANAS NIJE UTORAK

S A D R Ž A J - Školske sestre franjevke

Poštovane kolegice i kolege, naš Zavod u suradnji s istim društvima

MARIJA MEĐU NAMA - Školske sestre franjevke