close

Enter

Log in using OpenID

PDF - Pomorski muzej

embedDownload
Jedra
k
Boke
k
J
B
MJESEČNA PUBLIKACIJA POMORSKOG MUZEJA CRNE GORE – KOTOR, MART 2014
J
NA POČETKU GODINE JOŠ JEDAN PODUHVAT POMORSKOG MUZEJA
IZVAN CRNE GORE
Slavni kapetani Boke Kotorske
poslije Beograda i u Novom Sadu
zložbu Slavni kapetani Boke Kotorske, po-
I slije prošlogodišnjeg predstavljanja u Be-
ogradu, ovog marta priredili smo u Novom Sadu. Sa dijelom istorijskog nasljeđa o slavnim
kapetanima sa naših
prostora, koji je uključen u koncept ove izložbe,
novosadska publika mogla je
da se upozna od 14. do 28.
marta. Pomorski muzej Crne
Gore u Kotoru organizovao je izložbu u Novom Sadu
u saradnji sa Muzejom Vojovodine u čijoj je galeriji
izložba bila postavljena.
Izložba je otvorena 14. marta oko 13 i 40 sati u širokom holu Muzeja Vojvodine na prvom spratu. Kraći
program otvaranja je počeo oko 13 sati i u njemu su
učestvovale svojom riječju mr Mileva Pejaković Vujošević, direktorica kotorskog Pomorskog muzeja, i dr
Agneš Ozer, direktorica novosadskog Muzeja Vojvodine, te kvartet novosadskog inkluzivnog hora Ison izvodeći poznate dalmatinske klapske pjesme.
Zanimljivost vezana za hor Ison je da okuplja
djecu sa smetnjama u razvoju iz škole za osnovno i srednje obrazovanje Milan Petrović u
Novom Sadu, kao i nastavnike i profesore iz ove
škole, te učenike i profesore
iz drugih škola. Članovi su i
roditelji, studenti i svi drugi ljudi
koji žele da pomognu.
Na izložbi je bilo postavljeno
preko 40 eksponata iz fundusa kotorskog Muzeja, od
čega 24 portreta slavnih kapetana te petnaestak predmeta – modeli brodova, navigacioni instrumenti pomorske karte i atlasi – koji pokazuju na koji se način plovilo
i obavljala navigacija na moru u XVIII i XIX vijeku, zlatnom periodu kotorskog pomorstva.
Centralno mjesto na izložbi zauzimamao je kap. Ivo Visin sa svojim brikom Splendido, koji je kao prvi Južni Sloven oplovio svijet u periodu od 1852-1859. a njegovo putovanje trajalo je 7 godina, 6 mjeseci i 9 dana, za taj svoj
podvig dobio je najveće pomorsko odličje – Bijelu zastavu (Merito Navali) od austrijskog cara Franja Josifa.
Fotografije: Muzej Vojvodine
Otvaranje izložbe Slavni kapetani Boke Kotorske u velikom holu na prvom spratu Muzeja
Vojvodine: mr Mileva Pejaković Vujošević govori, dr Agneš Ozer, Radojka Abramović, Ilija
Mlinarević stoje pozadi (fotografija lijevo); publika na otvaranju (fotografija desno)
Nastavak na stranama
4, 5, 6, 7, 8, 9, 10 i 11
Jedra Boke
Iz našeg kantuna
MJESEČNA PUBLIKACIJA POMORSKOG MUZEJA CRNE GORE
Jedra Boke je mjesečna publikacija
Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru
Mart 2014. godine
Direktor Pomorskog muzeja
mr Mileva Pejaković Vujošević
Jedra Boke sadržajno i tehnički oblikuje
Drago Brdar
Prijatelji i saradnici
Prof. dr Anton Sbutega
Prof. dr Gracijela Čulić
Prof. dr Marija Radulović
Don Anton Belan
mr Stevan Kordić
Prof. dr Milenko Pasinović
Antun Tomić
Milan Sbutega
Zoran Radimiri
Željko Brguljan
Petar Palavršić
Radojka Janićijević
Jelena Karadžić
Slavko Dabinović
Milica Vujović
Smiljka Strunjaš
Sjednica Savjeta Pomorskog muzeja
S
avjet pomorskog muzeja Crne Gore 4. marta je održao svoju redovnu
sjednicu na kojoj su usvajeni inovirani Izvještaja o radu Pomorskog
muzeja Crne Gore za 2013. godinu i inovirani Plan i program rada Pomorskog muzeja za 2014. godinu. Razmotreno je i nekoliko tekućih pitanja.
O svemu što smo radili u prošloj godini, bilo da je to planirano ili je urađeno izvan plana, detaljno smo izvještavali u našem biltenu Jedra Boke pa
zato ovom prilikom navodimo samo planirane aktivnosti koje Muzej nije
realizovao. To su dve izložbe Odjevanje u Boki Kotorskoj od XVII-XX vijeka i Ženski portreti iz fundusa Pomorskog muzeja i privatnih zbirki, te dva
izdavačka poduhvata - projekat štampanja knjige Vodič kroz Muzej za
djecu, i knjige Pomorstvo Herceg Novog. Svi ovi projekti nisu realizovani
zbog nedostatka finansijskih sredstava.
Pored redovnih aktivnosti u Muzeju smo za ovu godinu planirali da realizujemo deset izložbi (pet u Kotoru i toliko van našeg grada), a u izdavačkom dijelu namjera nam je da objavimo tri knjige i održimo dvije promocije knjiga. Konstantno ćemo objavljivati i našu redovnu mjesečnu publikaciju Jedra Boke. Planirano je takođe i niz drugih aktivnosti.
Radne i „radne” posjete našem Muzeju
Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru
Trg Bokeljske Mornarice 391 Kotor, 82000
Telefon: +382 (0) 32 304 720
Fax: +382 (0) 32 325 883
Website: www.museummaritimum.com
e-mail: [email protected]
Vjara Banićević i mr Pejaković Vujošević
Veljko Botica sa Slavkom Dabinovićem
Savjet Pomorskog muzeja
Odlukom Vlade od 18. decembra 2013. g.
formiran je Savjet Pomorskog muzeja koji
će naredne 4 godine raditi u sledećem
sastavu:
Ljiljana Zeković, predsjednik
mr Milena Martinović,član
Maja Ćetković, član
Slavko Dabinović, član
Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru nastao
je postepenim razvitkom prvobitne zbirke
Bratovštine "Bokeljska mornarica", utemeljene oko 1880. godine, koja je od 1900. godine otvorena za javnost, a 1938. godine
preuređena i otvorena na prvom spratu
sadašnje muzejske zgrade, barokne palate
plemićke porodice Grgurina iz početka XVIII
vijeka, koja je od 1949-1952. godine kompletno restaurirana i adaptirana za potrebe
Muzeja. Danas je Pomorski muzej institucija
kulture Republike Crne Gore.
Misija Pomorskog muzeja Crne Gore u
Kotoru je da čuva sjećanje naše zajednice na
bogatu pomorsku istoriju Boke Kotorske,
njeno izuzetno kulturno nasleđe kroz prikupljanje, čuvanje i predstavljanje naše bogate
pomorske tradicije i kulturne baštine.
2
Jedra Boke - mart/2014.
Tomislav Bonić sa djecom iz budvanskog
vrtića i njihovom vaspitačicom
I
mali smo zadovoljstvo da su Pomorski muzej 24. marta posjetili nova direktorica Radio Kotora Vjera Banićević i Veljko Botica, direktor kotorske
Srednje pomorske škole. Sa gospođom Banićević direktorica našeg muzeja
mr Mileva Pejaković Vujošević razgovarala je o putevima nastavka dosadašnje dobre saradnje dvije institucije na medijskom i kulturnom planu, a posebno u vezi očuvanja kulturne baštine. Našoj gošći gospođa Pejaković Vujošević poklonila je knjigu Graditeljstvo Kotora. Gospodin Botica je sa bibliotekarem našeg Muzeja Slavkom Dabinovićem razgovarao o štampanju
Monografije Pomorske škole. Muzej su 20. marta obišli naši najdraži gosti,
mališani predškolskog uzrasta. Ovoga puta došla su nam dječica iz jednog
budvanskog vrtića. Njima je vodič bio kolega Tomislav Bonić.
SASTANAK BORDA REGIONALNE ALIJANSE
MEĐUNARODNOG SAVJETA MUZEJA JUGOISTOČNE EVROPE
Usvojen program rada RE ICOM SEE za ovu godinu
U
Celju (Slovenija)
regionu Jugoistočne
je od 28. do 30.
Evrope. Utvrđena je
marta održan sastank
takođe i organizaciBorda Regionalne
ja treće Regionalne
alijanse Međunarodkonferencije RA
nog savjeta muzeja
ICOM SEE, Srbija
Jugoistočne Evrope
2015. godinu, kao i
(RE ICOM SEE) u čiprocedura publikojem radu su učestvovanja treće regionavale i direktorica Polne publikacije Promorskog muzeja Crne
cjene rizika za kulUčesnici skupa RE ICOM SEE u Celju na radnom skupu
Gore mr Milva Pejaturno i prirodno naković Vujošević i Ljiljana Zeković, direktorica Umjetsljeđe u regionu Istočne Evrope, te publikovanje druničkog muzeja na Cetinju, kao predstavnice nacionagog broja RA ICOM SEE Newsletter.
lne organizacije ICOM Crne Gore. Na skupu je učePredstavnici Nacionalnog komiteta ICOM Makedostvovalo 14 članova Odbora i predsjednika Nacionalnije su povodom obilježavanja 20 godina od osnivanih komiteta ICOM, osim Crne Gore, i predstavnici
nja svog komiteta dodijelili zahvalnice predsjednicima
BiH, Makedonije, Slovenije, Srbije i Hrvatske.
svih komiteta u regionu, kao i RA ICOM SEE i prof. dr
Na sastanku je usvojen program aktivnosti za 2014.
Mili Popović Živančević, za posebne zasluge na realigodinu, kao što su realizacija radionica iz preventivne
zaciji aktivnosti ICOM Makedonije. U ime nacionalkonzervacije za muzeje u regionu, projekat formiranja
nog komiteta ICOM Crne Gore zahvalnice su primile
Registra incidenata za kulturno nasljeđe Jugoistočne
obije predstavnice naše države.
Evrope, dalja realizacija projekta SEE mozaik, nastavak
ICOM SEE je regionalna alijansa ICOM-a za Jugoistočprograma Upravljanje muzejskim zbirkama (u saradnji
nu
Evropu. Osnovali su je profesionalaci iz oblasti zaštisa kompanijom Fionn Zarubica & Associates), ciklus
te
nasljeđa
sa željom da povežu profesionalce, muzeje i
edukativnih radionica iz arhitektonske konzervacije (u
srodne institucije u regionu da bi preko zajedničkih aksaradnji sa profesorkom Tanjom Damljanović, sa drtivnosti popravili stanje u zaštiti baštine. Sada ICOM SEE
žavnog fakulteta za umjetnost i dizajn – Masečusets u
obuhvata Sloveniju, Hrvatsku, BiH, Crnu Goru, Srbiju,
Bostonu) i drugo. Predviđeno je i izdavanje publikaciMakedoniju, Rumuniju, Bugarsku i Moldaviju.
je Procjena rizika za kulturno i pirodno nasljeđe u
Svi učesnici skupa u Celju (velika fotografija); Dodjela zahvalnica crnogorskim predstavnicama (male fotografije)
Jedra Boke - mart/2014.
3
Fotografija: Muzej Vojvodine
IZLOŽBE
NA POČETKU GODINE JOŠ JEDAN PODUHVAT POMORSKOG MUZEJA
IZVAN CRNE GORE
Slavni kapetani Boke Kotorske
poslije Beograda i u Novom Sadu
Nastavak sa strane 1
Riječ mr Mileve Pejaković Vujošević
Uvažene dame i gospodo, dragi Novosađani, dragi
moji Kotorani,
osobita mi je čast i zadovoljstvo da vas danas, zajedno sa mojom koleginicom Radojkom Abramović i
kolegom Ilijom Mlinarevićem, najtoplije pozdravim i
zahvalim na lijepoj dobrodošlici. Posebnu zahvalnost
dugujemo gospođi dr Agneš Ozer, direktorici Muzeja
Vojvodine i njenom stručnom timu, a najviše gospođi
Milkici Popović što je došlo do realizacije ove izložbe.
Kada dođete u grad Kotor ne dočekuju vas samo prijatelji i Kotorani, nego i vjekovi koji su sve vrijeme njegovog postojanja ugradili u ono što je stvoreno, čuvano
i sačuvano do današnjeg dana.
Isplovili smo iz svoje matične luke, iz UNESKO-vog
Kotora, odškrinuli vrata jedne barokne palate u kojoj
je smješten Pomorski muzej, sa željom da vam pokažemo samo dio kulturne baštine minulih epoha.
Takođe nam je želja bila da vam dočaramo duh i ljepotu Mediterana kroz istoriju pomorstva i slavnih
bokeljskih kapetana, dobrih navigatora, uspješnih privrednika.
Ovom zložbom smo napravili jedan skalin više, pokazali da kultura ima svoj putokaz, da je magično polje u kojim su muzeji ti koji grade i dograđuju mostove
prijateljstva, zbližavaju ljude i gradove i time čine da
nam život bude ljepši i duhovno bogatiji.
Fotografija: Muzej Vojvodine
Želim da se narednih dana u ovom divnom prostoru
vaše oči odmore, a vaša duša oplemeni na ovim rijetkim i vrijednim muzejskim eksponatima, jer muzeji su
nit koja spaja, oni su kapija kroz koju prolaze vjekovi
čiji smo mi dobri čuvari.
4
Kapije grada Kotora su vam uvjek otvorene, kao i
vrata našeg Muzeja, dođite nam, mi vas očekujemo.
Jedra Boke - mart/2014.
Fotografije: Muzej Vojvodine
Poštovani posetioci, dragi gosti, kolege i koleginice,
danas u Muzeju Vojvodine kao rezultat međumuzejske saradnje sa Pomorskim muzejom Crne Gore iz
Kotora, otvaramo izložbu pod nazivom Slavni kapetani Boke Kotorske, koja je, kako smo čuli, samo jedna
od niza atraktivnih izložbi ovog muzeja. Zbog toga
izražavam veliko zadovojstvo i ponos što je ova izložba stigla do nas.
Naša šajka, mislim na izložbu Muzeja Vojvodine U
srcu nam šajka je nedavno otplovila, a danas su nam
doplovili jedrenjaci sa mora, kojima su kormilarili
meštri morskih veština, izuzetne ličnosti po rođenju,
jer su svi oni potekli iz dragulja Jadanskog mora, lepe
nam Boke.
Naša čežnja ka moru, koje je od nas tako daleko a
tako blizu, iza sedam mora i venca crnih planina, je
velika. Upravo iz tog morskog dragulja, lijepe nam
Boke, stigla nam je ova izložba, koja ne predstavlja
samo velike i hrabre pomorce, već nas svojim pričama, vodi na duge plovidbe i velika mora gde samo
pogled na beskrajnu pučinu uliva strahopoštovanje. I
mi sami postajemo deo priče o Slavnim kapetanima
Boke Kotorske. Zato vas, ovog prolećnog dana, Muzej
Vojvodine i Muzej Crne Gore zovu na izložbu i na
ovoj zajedničkoj plovidbi žele mirnu plovidbu i dobro more.
U ime Muzeja Vojvodine zahvaljujem se direktorici
i jednoj od autora izložbe Pomorskog muzeja, mr
Milevi Pejaković Vujošević, kustosima Radojki
Abramović i Iliji Mlinareviću, svim autorima izložbe,
sekretaru kotorskog muzeja Božani Biskupović, te
kuratorki ovog gostovanja Pomorskog muzeja, gospođi Milkici Popović, kao i tehničkoj ekipi Muzeja
Vojvodine na realizaciji ovog susreta i gostovanja.
Fotografija: Muzej Vojvodine
Riječ dr Agneš Ozer
Jedra Boke - mart/2014.
5
IZLOŽBE
NOVOSADSKI FOTO-DNEVNIK: Izložba Slavni kapetani Boke Kotorske održana je velikom izložbenom prostoru na
prvom spratu lijepog zdanja Muzeja Vojvodine. Eksponate su iz Kotora poslati 11. marta, u Novi sad su stigli 12. marta a
postavljanje izložbe obavljeno je 13. marta (F1). Nakon što su eksponati stavljeni na svoja mjesta, direktorica Muzeja
Vojvodine i direktorica našeg muzeja, dr Agneš Ozer i mr Pejaković Vujošević, pregledale su da li je sve kako treba i na
licu mjesta obavile dalje konsultacije (F2). Neposredno prije početka programa otvaranja izložbe, pridošlice je u holu
ispred izložbene galerije slikom i zvukom sa monitora dočekivalo kolo Bokeljske mornarice i drugi kotorski prizori (F3).
Program otvaranja izložbe, koji je počeo u 13 sati vodila je Ljiljana Kostić, kustos pedagog Muzeja Vojvodine (F4). Svojim
nastupom sa izborom dalmatinskih pjesama program otvaranja je obogatio kvartet novosadskog hora Ipsilion (F5). Poslije
svega, gospođe Ozer i Pejaković Vujošević razmenile su prigodne poklone (F6). Za posjetioce su potom otvorena vrata
galerije i uslijedilo je razgledanje postavke (F7, F8 i F9). U tim trenucima zabilježen i susret gospođe Milkice Popović i
kustoskinje našeg muzeja Radojke Abramović (F10). Među onima koji su posjetili izložbu bili su i učenici novosadske
Saobraćajne škole čiji je susret sa tragovima starog pomorstva takođe zabilježen (F11). Izložba je trajala do 28. marta, a
sutradan je obavljeno pakovanje eksponata za povratak u Kotor. U tom poslu učestvovali su i naši muzealci Radojka
Abramvić i Tomislav Bonić, koji su, naravno, zbog toga posebno putovali u Novi Sad
F1
F2
F3
F4
F5
F6
F7
F8
F9
F10
F11
F12
Fotografije: Muzej Vojvodine
6
Jedra Boke - mart/2014.
Muzej Vojvodine
Izložba Slavni kapetani Boke Kotorske održana
je u centralnoj zgradi Muzeja Vojvodine u Novom Sadu, koja je podignuta 1896. g. po nacrtima
budimpeštanskog arhitekte Đule Vagnera. U lijepo zdanje Muzej se uselio 1974. g. Do tada je tu
djelovao sud. Zgrada je 2007. g. proglašena
spomenikom kulture.
Muzej Vojvodine u Novom Sadu obavlja djelatnost i u zgradi Istorijskog muzeja Vojvodine koji
je pripojen Muzeju Vojvodine 1992. g. Muzej
Vojvodine koristi i objekat dvorca porodice Dunđerski u Čelarevu (spomenik kulture od izuzetnog
značaja) u kome je smještena reprezentativna
izložba stilskog namještaja i primjenjene umjetnosti 18. i 19. vijeka. Muzej ima stalne izložbene
postavke u Muzeju štampe u Novom Sadu, Etnokući Brvnara u Bačkom Jarku. Zaposleni u Muzeju
su autori postavki Nastanak i razvoj novosadske
gimnazije Jovan Jovanović Zmaj u istoimenoj
gimnaziji u Novom Sadu i Život i djelo Mihajla
Pupina u Idvoru. Sastavni dio Muzeja je i Odjeljenje za poljoprivrednu istoriju u Kulpinu, koje je
smješteno u Velikom dvorcu, nekadašnjem
Poljoprivrednom muzeju.
Muzej Vojvodine proistekao je iz tzv. Srpske narodne zbirke ili Muzeuma, osnovane pod okriljem
Matice srpske 1847. g. Današnji Muzej Vojvodine
osnovan je 1947. g. U sadašnjem organizacionom
smislu oformljen je 1992. g. nakon spajanja Vojvođanskog muzeja i Istorijskog muzeja Vojvodine.
Djelokrug poslova Muzeja, koji se po djelatnosti
svrstava u kompleksne muzeje, prvenstveno je
sakupljanje, čuvanje i istraživanje predmeta iz
oblasti arheologije, etnologije, istorije, istorije
umjetnosti, zoologije, botanike, geologije i mineralogije. Ova muzejska ustanova ima bogatu zbirku eksponata od oko 400.000 predmeta, izloženih
u okviru stalne postavke otvorene 1996. g. na oko
3.000 m² (sa oko 4.000 eksponata). Kroz tri temaske cjeline – arheologiju, etnologije i istoriju,
prikazan je istorijski razvoj i specifičnosti materijalne i duhovne kulture naroda i etničkih grupa
koje su od praistorijskih vremena do danas naseljavale prostor Vojvodine.
Eksponati na novosadskoj izložbi
Portret kapetana Krsta
Čorka iz Perasta, kraj
XVII vijeka,
ulje na platnu 125x93
cm, nepoznati autor
Portret kapetana Matije
Zmajevića,
1937. g. ulje
na platnu 91
x62 cm, autor Anastas
Bocarić
Kopija poprsja kap. Marka Ivanovića
sa zavjetne
slike iz crkve
Sv. Đorđa i
Tripuna u Veneciji, autor
Mato Đuranović
Okršaj braće Marka i Joza
Ivanovića kod Pireja 1756.
g. ulje na platnu, 117x88
cm, autor Vincenzo Chilone
Tartana, brod XVII i XVIII
vijeka kojom su Bokelji plovili Mediteranom;
Portret kapetana Peta
Želalića
druga polovina XVIII
vijeka, poslije 1760.
g. ulje na platnu, 107x82cm,
nepoznati autor
Pismo admirala Matije
Zmajevića,
bratu Vicku
Zmajeviću,
nadbiskupu
barskom u
Perastu, Karlove Vari, 3. 9. 1712. g.
Atlas pomorskih karata
Mediterana u izdanju Josipa
Rua iz Marselja 1764. g.
Okršaj kapetana Marka Ivanovića kod Patrasa 1751. g.
Venecija 1823. g. ulje na
platnu, 117x71 cm, autor
Vincenzo Chilone
Model jedrenjaka tipa šambek, gusarski brod Sredozemnog mora (XVI – XVIII
vijek)
Portret kapetana Joza Lukovića iz Prčanja, kraj
XVIII vijeka,
ulje na platnu, 100×70
cm, nepoznati autor
Model nave Leon Coronato,
XVIII vijek;
Jedra Boke - mart/2014.
7
IZLOŽBE
Portret kapetana Antona
B. Radimir,
2004. g. ulje
na platnu,
100 x70 cm,
autor Drago
Radimir
Portret kapetana Špira
Danilovića iz
Herceg Novog, prva
polovina 19.
vijeka ulje na platnu, 65x52
cm, nepoznati autor
Portret kapetana Iva
Vizina iz
Prčanja,
1954. g. ulje
na platnu, 71
x51 cm,
autor Vasko Lipovac
Portret kapetana Stanislava Petrovića, iz
Kotora,
1902. godine ulje na
lesonitu, 64x46 cm
Portret
ka-petana
Ilije Ivanovića iz
Stoliva,
1899. g.
ulje na
platnu,
70 x52 cm, autor I. Volarić
Portret
Tripa Milatovića iz
Stoliva,
polovina
XIX vijeka,
ulje na
platnu, 65 x52 cm,
nepoznati autor
Portret kapetana Joka Đinovića iz Bijele, druga
polovina
XIX vijeka,
ulje na platnu, 69 x50 cm,
nepoznati autor
Portret kapetana Joka Jakšića
iz Igala,
druga polovina XIX
vijeka,
ulje na platnu, 57x49 cm,
nepoznati autor
Portret kapetana Krsta
Radoničića,
prva polovina
XIX vijeka,
ulje na platnu,
4x 35 cm, autor
Generini
Portret Tripa
Milatovića iz
Stoliva, polovina XIX
vijeka, ulje
na platnu,
65x 52 cm,
nepoznati autor
Portret Petra Jankovog
Kaluđerovića iz Luštice, polovina
XIX vijeka,
ulje na platnu, 80x64 cm,
nepoznati autor
Portret
kapetana
Marka
Dabovića
iz Kostanjice, kraj
XIX vijeka, ulje
na platnu, 58x4 cm, nepoznati autor
Portret
kapetana
Slavomira Đurkovića, iz
Risna kraj
XIX vijeka, ulje
na kartonu, 57x47 cm, autor Špiro Đuranović
Portret kapetana Pava
Kamenarovića, kraj XIX
vijeka, ulje na
platnu, 48x38
cm, autor František Cigler
(Ziegler)
Portret
Andrije
Kršanca iz
Luštice,
1875. g.
ulje na
platnu, 61
x55 cm,
nepoznati autor
Fotografija kamenog reljefa
sa prikazom venecijanskog
lava i Sv. Tripuna, patrona
grada Kotora, štampa na
platnu, 106 x 57 cm
Durbin i Devisov kvadrant,
XVIII vijek;
Sekstant, druga polovina
XIX vijeka
8
Jedra Boke - mart/2014.
Kutija za pisanje brodskog
dnevnika, XIX vijek Drvo i
platno, 31×11 cm (otvoreno
52×11)
Oktant, druga polovina
XVIII vijeka;
Portret kapetana Ivana Matova Radoničića, druga
polovina XIX
vijeka, ulje na
platnu, 38 x31 cm, nepoznati autor
Portret Federika Belavite
iz Prčanja,
1970. godina,
ulje na platnu,
71x 51 cm,
autor Tomislav Ciko
Fotografija gipsanog reljefa
Boke Kotorske, fotokarton,
106x57, težina 2kg, štampa
na platnu
Barketa – brzinomjer, korišćen na jedrenjacima XVIII i
XIX vijeka
Hronometar, William Weichert, XIX vijek
Pomorska dozvola, I verzija
iz prve polovine XIX vijeka;
Portolan, XVIII vijek,
veličina 19,5x 20,8 cm
Slavni kapetani Boke Kotorske
- kataloški prikaz omorstvo, koje je stvorilo veze Boke Kotorske sa
svijetom, značilo je civilizacijski i kulturni napredak kraja, razmjena materijalnih dobara – privredni napredak, a bokeljski kapetani afirmisali su se ne
samo u Boki Kotorskoj, već i u čitavom svijetu kao ljudi izuzetne umne i fizičke snage, izvrsni navigatori, uspješni privrednici i slavni ratnici. Prateći karijeru pomorskog kapetana ukazuje nam se vrlo naporan i trnovit put od prvog stupanja na brod do dobijanja kapetanskog zvanja. Činom dobijanja ovog zvanja tek nastaju prave dužnosti na brodu, jer je kapetanska karijera sinteza ogromnog iskustva, znanja u navigaciji,
upornosti i požrtvovanja.
P
Na brod je mališan stupao sa svojih četrnaest godina,
poslije izvjesnog nautičkog obrazovanja koje je sticao
u lokalnim školama. Obično je to bio jedrenjak njegovog oca, ujaka, strica ili nekog bliskog rođaka. Otrgnutom iz majčinog okrilja i toplog roditeljskog doma,
dječaku u svojstvu maloga na brodu jedrenjak ubrzo
postaje novi dom, a vlažne palube, stenjanje užadi i
jedara, krik galebova, urnebesne oluje i ljetne vreline
dio svakodnevice.
Poput malog Spartanca koji se od ranog djetinjstva
sprema za krvava ratišta, dječak se na brodu podvrgavao veoma strogoj disciplini. Pomagao je mornarima u
brojnim poslovima oko jedara, krme, ukrcaja i iskrcaja
tereta, uz to poslužujući oficire i kapetana broda. Pokoravajući se svakoj naredbi odraslih na brodu poštovao je staru bokeljsku izreku: Ko se ne navikne slušati,
taj neće umjeti zapovjedati.
Po unapređenju u mladića takođe je savladavao
težak mornarski zanat, ali sa nešto više lične slobode.
Zavisno od pojedinačnog angažovanja i afiniteta prema plovidbi, poštujući strogu hijerarhiju na brodu, od
mladića je postajao kormilar, zapovjednik palube, oficir, pomoćnik kapetana, a tek onda bi budući kapetan
čekao na red ili na srećnu okolnost da sam zapovjeda
brodom. Prije dobijanja oficirskog, a zatim kapetanskog zvanja mladi pomorac pohađao je na kopnu nautičku nastavu, kako bi, pored praktičnog znanja koje je
stekao na brodu posjedovao izvjesno teorijsko nautičko obrazovanje. U uvodnom izlaganju svoje knjige
Uspomene iz pomorskog života kapetan Vlado Ivelić
piše o danima svoje mornarske prakse slijedeće:
Za osam godina moga prvog mornarskog života, dok
sam postao časnikom, živio sam sa svojim drugovima
pod provom i ležao na ranču, često puta mokar i na
mokroj postelji, a kadkada i čista odjeća, u koju bih se
preobukao, bijaše vlažna. Bilo je slučajeva da s rđavim
vremenima za nekoliko dana ne bismo mogli ni uljesti
pod našu provu. Morao bi se pokriti tambuđ s daska-
ma i zabiti dobrim čavlima jer bi se preko njega talasi
bacali kada bi brod s provom pod more ronio. Dokle
god bi nevrijeme trajalo, nije bilo spavanja ni zaklona,
već smo morali stajati u inceradi, mokri i gladni, pošto
za takvih dana nije ni kuhinja mogla da funkcioniše.
Ipak, za mnoge kapetane to su bila najljepša sjećanja
iz pomorske prakse, o čemu kapetan Vlado Ivelić takođe piše u svojim uspomenama: Rado se spominjem
najljepših dana moje mladosti koje sam proveo kao
prosti mornar na barku Peti Dubrovački gdje sa svojim
drugovima (momci od oka, jedri i zdravi) uživah slobodno vrijeme u veselju, igri i zabavi, tako da nam i u
najgrđoj opasnosti ni jedna gorčina ne bijaše preteška.
Dužnosti kapetana na brodu bile su mnogostruke, jer
je kad ustreba bio i sveštenik, ljekar, sudija, diplomata,
neustrašivi ratnik. Prepušten božjoj milosti pod suncem koje nemilosrdno prži, pod olovnim plaštom kiše
i nebom koje paraju munje i gromovi, izložen udarima
hladnih sjeveroistočnih i južnih, vlažnih vjetrova predvodio je brod i posadu snagom i oštrinom iskusnog
vojskovođe. Na brodovima je bilo kapetana različitih
ćudi, strogih, teških karaktera, tvrdica i osobenjaka, ali
je na domaćim bokeljskim brodovima, na sreću, bilo
daleko više izvanrednih primjera ljudske plemenitosti.
Formirajući posade iz užeg zavičaja bokeljski kapetani očinski su se starali o mladom naraštaju na brodovima, njegovali su narodni jezik i predanja i na taj način
sačuvali u svojoj maloj zajednici duh svoga zavičaja.
Kapetan je na brodu vodio permanentnu borbu. Borio
se sa strahovitim olujama, ali boriti se sa prirodnom
stihijom bilo je nekada mnogo lakše, nego biti stalno
na oprezu i voditi krvavu borbu za goli opstanak protiv neprijatelja na moru, koji su neprestano ometali
normalan tok bokeljske trgovine.
Bokeljski jedrenjaci i njihove posade veoma rano
preuzimaju ulogu zaštitnika mletačkih interesa i ratničke funkcije, uslijed toga što su učestali ratovi između
Venecije i Porte prekidali redovan pomorski saobraćaj.
Jedrenjaci na kojima se vijorila mletačka zastava povezivali su Levant, istočni dio Sredozemnog mora, Arhipelag i Egejsko more sa glavnom lukom u Carigradu i
Jadransko more sa središtem u Veneciji. Poslije učestalih ratnih sukoba i permanentnih političkih zategnutosti u XV vijeku koje karakterišu žustre intervencije flote
Sv. Lige (1538-1539), Kiparskog rata (1570-1573) u
XVI vijeku, Kandijskog rata (1645-1669) i Morejskog
rata (1684-1699) u XVII vijeku, tek su se u XVIII vijeku
donekle stabilizovali politički odnosi i stvorili bolji
preduslovi za razvoj pomorske privrede.
Međutim, nisu samo Turci bili glavna prijetnja na
moru, već su od XVI do XVIII vijeka naši pomorci vodili veoma učestale borbe sa piratima kojih je bilo jako
Jedra Boke - mart/2014.
9
mnogo, naročito oko obala Grčke. Od više stotina sukoba sa piratima u ovom periodu, brojni su tragično
završeni po bokeljske kapetane i njihove brodove, ali
se sreću mnogi primjeri velike hrabrosti i specifičnog
heroizma u odbrani interesa slobodne trgovine.
Hrišćanski robovi koje je predvodio kapetan Petar
Želalić napali su, zbunili i pobili trećinu Turaka, a njih
40 ostavili kao roblje. Brodom Sultanija stigli su na
maltešku obalu 8. oktobra 1760. godine, devetnaesti
dan od polaska sa ostrva Kos.
Jedan od takvih primjera je junački okršaj kapetana
Marka Ivanovića sa piratima 17. aprila 1751. godine u
Patraskom zalivu. Kapetan Marko Ivanović krenuo je
iz Dobrote prema Grčkoj, po trgovačkom poslu, da u
Tebi krca sir, ali ga je u plovidbi presreo piratski šambek zloglasnih tripolitanskih pirata. Na piratskom šambeku bilo je 200 mornara i 16 topova, a na dobrotskoj
tartani svega 19 mornara i 8 topova. Kapetan Marko
Ivanović sa svojom posadom vodio je protiv daleko
nadmoćnijeg neprijatelja borbu koja je trajala od 6 naveče do 1 sat poslije ponoći. Iako je kapetan bio ranjen u lice, uspio je da u tri navrata odbije i natjera u
bjekstvo po ljudstvu i oružju nadmoćnijeg neprijatelja.
Dukalom Petra Grimanija izdatom 19. jula 1751. godine Marko Ivanović dobio je za svoj junački podvig
titulu Kavalijerata Sv. Marka.
Iako ih je na Malti zaš-titnički primio Veliki Meštar
malteškog reda, trebalo je dosta vremena i diplomatske sposobnosti da se kapetan Petar Želalić izbori za
svoja prava i privilegije, kao i za to da njegovi drugovi
budu dostojno nagrađeni. Na Malti je kapetan Želalić
proizveden u viteza Malteškog reda, stekao bogatstvo i
ugled, kao i slavu jednog od najvećih pomorskih junaka Boke Kotorske.
Željan osvete zbog izgubljene bitke iz 1751. godine
u vodama Patraskog zaliva, reis Hadži Ibrahim iz Tripolisa dobio je priliku da se osveti braći Ivanović u
atinskoj luci Drago 1756. godine. Zloglasni pirat saznao je od grčkih ribara da se u atinskoj luci, po trgovačkom poslu, nalazi tartana Santissimo Crocefisso e
Madona del Rosario kapetana Joza Ivanovića, koja je
brojala 40 ljudi posade i 8 topova malog kalibra. Dobroćani su na svojoj tartani takođe obaviješteni o namjerama Hadži Ibrahima. Uslijed opasnosti od turskog
šambeka koji je brojao 360 ljudi i 42 topa, nasukali su
tartanu, kako bi, ukoliko ne bude nade za uspješan otpor, uzmakli prema kopnu. Marko Ivanović je iz obližnjeg zaliva sa još 8 članova posade odmah došao u
pomoć svome bratu.
Gonjen pogodnim vjetrom turski šambek ustremio se
na tartanu Ivanovića. Hadži Ibrahim je, prema tradiciji, stavio ruku na grudi, tražeći predaju. Marko Ivanović odgovorio je hicem i smrtno ga ranio. Turski šambek, razapetih jedara, nasukao se pod nezgodnim udarima vjetra, tako da mu je artiljerija postala neupotrebljiva. Pirati su poskakali u vodu. Počela je ogorčena
borba prsa u prsa. Iako je u ovom žestokom sukobu
poginuo Marko Ivanović, salve sa dobrotske tartane po
treći put su teško oštetile piratski brod i natjerale Turke
u bjekstvo. Zapalili su zloglasni šambek, uzeli trofeje i
oslobodili hrišćanske robove. Konačni ishod bitke bio
je slijedeći: pored viteza Marka Ivanovića na dobrotskoj tartani poginulo je još osam mornara, petorica su
ranjena, a na turskom šambeku poginulo je pored
Hadži Ibrahima još preko 300 ljudi.
Jedna od najljepše ispisanih stranica istorije bokeljskog pomorstva i junačkih podviga na moru svakako
je odrobljavanje kapetana Petra Želalića, poslije osmogodišnjeg ropstva, sa turskog admiralskog broda
Sultanija. Kada je 20. septembra 1760. godine brod
Kapudan‐paše ostao bez zaštitničkih brodova, on se
iskrcao na kopno u egejskoj luci Kos sa još 600 Turaka. Na brodu je ostalo još 400 Turaka i 71 hrišćanski
zarobljenik.
10
Jedra Boke - mart/2014
Hrabri bokeljski kapetani istakli su se sposobnošću i
junaštvom u mnogim stranim flotama, gdje su preuzeli
visoke pomorske, vojne i diplomatske funkcije, kao na
primjer, Peraštani kapetani Krsto Čorko u Španiji i Matija Zmajević u Rusiji.
Kapetan Matija Zmajević bio je u Rusiji jedan od glavnih saradnika ruskog cara Petra Velikog u razvitku i
obnovi ruske baltičke flote. Istakao se u borbi kod
Ganguta protiv Šveđana 1714. godine. Unaprijeđen je
1719. za glavnog inspektora galerne flote, 1721. postaje član Admiralskog kolegijuma, 1725. odlikovan je
ordenom Sv. Aleksandra Nevskog, 1727. proizveden je
u čin admirala. Umro je u Tavrovu a sahranjen u Moskvi 1735. godine.
Osamnaesti vijek na moru predstavlja razdoblje kada
su naši pomorci razvijali domaće brodarstvo i pomorsku trgovinu, aktivno sarađivali u izgradnji ratnih i trgovačkih mornarica u stranim zemljama i uspostavljali
nove pomorsko‐trgovačke puteve. Tako je Petar Smekja iz Perasta uspostavio navom Leon Coronato pomorsko‐trgovačke veze između Jadranskog i Baltičkog mora. Nava Leon Coronato sagrađena 1736, izgorjela je
1748. godine u borbi protiv gusara.
Slomom Mletačke Republike Boka Kotorska potpada
pod vlast Austrije. Nova austrijska zastava, slabo poznata van kontinenta, zavijorila se na bokeljskim jedrenjacima. Kao vješti navigatori bokeljski kapetani proslavili su novu zastavu u najudaljenijim krajevima svijeta. Naglim razvitkom nauke i privrede, težeći unapređenju trgovine, naši jedrenjaci napustili su obale
istočnog Sredozemlja i Italije, ploveći prvo oko obala
Afrike i Istočne Indije, te preko Atlantskog okeana u
Novi Svijet.
Uspon bokeljskog pomorstva na jedrenjacima trajao
je sve do pojave parobroda. Vladavina jedara na morima i okeanima svijeta gasila se postepeno. Znatan
udarac bokeljskom jedrilju zadali su Francuzi za vrijeme svoje okupacije Boke 1807–1813. godine, ali se
veličina i sjaj jedrenjaka Boke gasi postepeno, naročito
zadnjih decenija XIX vijeka.
Iako je početak XIX vijeka vrijeme velikih istorijskih
previranja, kapetan Anton B. Radimir posjedovao je u
ovom periodu nekoliko jedrenjaka, između ostalih tartanu Glorioso, polaku La Speranza, brigantin Cavaliere
Macedone i brigantin Arabo Felice. U pomorsko‐trgovačko poslovanje kapetana Antona Radimira ulagali su
svoje kapitale njegovi bliski rođaci, dobrotski kapetani
iz porodica Tripković i Ivanović. Kapetan Anton B.
Radimir bio je najuspješniji pomorski privrednik svog
vremena. Njegovi brodovi prevozili su sir, žito, vino,
maslinovo ulje, suvo meso i ribu iz Grčke, Albanije,
Crnog mora za Boku, Veneciju i Trst, a takođe iz Boke
Kotorske za Veneciju, Trst i Južnu Italiju. Velikim novčanim sredstvima pomagao je proširenje crkve Sv. Mateja u Dobroti, građenje zvonika crkve, nabavljanje
srebrno‐pozlaćenog relikvijara, kao i nabavku velikog
broja srebrnih predmeta.
Pomorski kapetani Boke Kotorske takođe su bili politički veoma angažovani u svom rodnom kraju. Istaknuti prčanjski kapetan Jozo Luković, predsjednik prčanjske opštine, bio je veoma blizak prijatelj crnogorskog mitropolita Petra I Petrovića Njegoša. Predsjedavao je Skupštinom koja je 19. oktobra 1813. godine u
Dobroti donijela odluku o ujedinjenju slobodnog dijela Crne Gore i oslobođenog primorja Boke Kotorske,
Budve i Paštrovića.
Kapetan Špiro Danilović bio je gradonačelnik Herceg‐Novog prije 1865. godine,scrittore controlle u
Lučkoj kapetaniji Meljine, kao i nosilac Zlatnog krsta za
civilne zasluge, a kapetan Joko Jakšić iz Herceg‐Novog
(Igalo) bio je delegat u Privrednoj komori trgovine i
industrije u Dubrovniku, odjeljenje za Herceg‐Novi od
1871. do 1873. godine.
Bokeljski kapetani XIX vijeka istakli su se ne samo
junaštvom na moru, već i velikim rodoljubljem. Kapetan Petar Jankov Kaluđerović (1787–1883) iz Luštice tajno je prevozio veliku količinu oružja i municije
Crnogorcima i iskrcavao je u stijenju ispod Paštrovića.
Putovanja bokeljskih jedrenjaka prožeta su brojnim
primjerima humanosti i požrtvovanja na moru. Kao
kapetan broda Lemnos Andrija Kršanac spasio je od
oluje turske brodolomnike 28. jula 1863. godine. Za
ovo plemenito djelo odlikovan je od turskog sultana
ordenom Medžidije V stepena.
Kapetan Andrija Kršanac ostavio je more 1879. godine, poslije skoro četiri decenije plovidbe. U rodnom
kraju borio se za ostvarenje narodnog preporoda na
Primorju, vodio je oštru borbu protiv austrijske vlasti,
uzimajući živog učešća u narodnim i javnim poslovima. Radio je na unapređenju školstva, pismenosti i
socijalnog zbrinjavanja.
Naglo bogaćenje bokeljskih kapetana u pomorskoj
privredi uslovilo je to da mala mjesta u Boki dobiju
status naselja i opština. Otpočela je gradnja predivnih
palata, crkava, kitnjastih zvonika. U vrijeme baroka,
kroz čitav XVII i XVIII vijek, samosvjesni pojedinci
naglašavaju individualnost ponašanjem u kući i na
pločniku svog grada posebnim načinom života, stilom
koji karakteriše uživanje u raskošnom ambijentu, stilskom namještaju i s ukusom rađenim upotrebnim stvarima. Svjestan svog autoriteta, ekonomski ojačan i duhovno potkrijepljen lijepim i ugodnim stvarima, pojedinac traži ovjekovječen svoj lik, pa se naručuju prvi
kapetanski portreti. Rafiniran ukus i želja za lijepim
odlika su ovog podneblja i u kasnijem periodu.
Kapetani XIX vijeka grade uz svoje palate privatne
kapele, donatori su brojnih oltara, zvonika, kao i
bogoslužbenih predmeta rađenih u srebru i zlatu. Kapetan Ivan Radoničić (1822–1893), vlasnik i suvlasnik
više jedrenjaka, od 1867. do 1872. godine načelnik
opštine Dobrota, posjedovao je u svojoj kući u Dobroti privatnu kapelu. Dobrotski kapetan Krsto Radoničić izgradio je reprezentativnu palatu u Dobroti na
mjestu zvanom Plagenti. Čest gost u njegovoj kući bio
je crnogorski vladika Petar II Petrović Njegoš.
U Dobroti polovinom XIX vijeka kapetan Pavo B. Kamenarović postaje jedna od najmarkantnijih ličnosti
svog mjesta. Školovao se u Trstu i Livornu, a svojim
brodom Ljubezni oplovio je mnoge luke. Obnovio je
1859. godine djelatnost Bokeljske mornarice koju je
za vrijeme revolucionarne 1848. ukinula austrijska
vlada. Ističući ideje bratstva, jedinstva i saradnje napisao je riječi za kolo Bokeljske mornarice. Istaknuti hroničar svog vremena aktivno je učestvovao i u ozbiljnom pokušaju organizovanja naših pomoraca pred
nadiranjem stranog brodarstva u Udruženju za pomorsko osiguranje dobrotskih brodova, osnovanom 1858,
aktivnom do 1874. godine.
Iako je u ovom poslijednjem razdoblju vladavine
jedara bilo izvjesnih preporoda plovidbe i podsjećanja
na staru slavu, krajem XVIII i početkom XIX vijeka
intenzivira se ekonomska emigracija. Bokeljski pomorci iseljavaju se u nove centre ekonomske moći, brojne
ruske, rumunske, italijanske i južnoameričke luke. Baš
u vrijeme kada su bokeljskim jedrenjacima Jadran i
Sredozemlje postali ponovno utočište, u Trstu je 1836.
godine ustanovljeno veliko parobrodarsko preduzeće
Austrijski Lojd. Lojdovi parobrodi otpočeli su 1837.
godine plovidbu morima i okeanima svijeta, a Bokelji
primorani na dokazivanje u novoj sredini dokazali su
se na Lojdovim parobrodima kao veoma sposobni
kapetani i odvažni pomorci. Kao nastavljač pomorske
tradicije svojih predaka kapetan Tripo Milatović iz
Stoliva zapovjedao je na parobrodima preduzeća Austrijskog Lojda, p/b Malta 555 BRT, 120 ks od 1886.
godine, p/b Thetis 1151 BRT, 200 ks.
Djelo kapetana Iva Visina i njegovo slavno putovanje oko svijeta, za koje je dobio najveće irnodopsko
po-morsko odlikovanje – Bijelu zastavu (Merito Navali), kruna je svih uspjeha koje su ostvarili pomorci
Boke Kotorske na trnovitom putu od začetaka bokeljskog pomorstva, preko odbrane njegovih interesa do
snaženja i uspostavljanja novih puteva i veza u pomorskoj trgovini.
Od ogromnog broja primjera izrazitog junaštva, navigatorske vještine, humanosti i požrtvovanja, sposobnosti da se opstane ali i postane slavan, odabrali smo
one pomorske kapetane čije portrete posjedujemo u
fondu Pomorskog muzeja Crne Gore. Težnja ove
izložbe je evociranje uspomena na slavnu prošlost
bokeljskog pomorstva, sa ciljem podsticanja mladog
pomorskog naraštaja da dostojno slijedi primjere svojih zaslužnih predaka.
Autori:
Radojka Abramović,
kustos Pomorskog muzeja,
Petar Palavršić,
kustos Pomorskog muzeja u penziji
Jedra Boke - mart/2014.
11
BOKELJSKA MORNARICA 809 KOTOR
SKUPŠTINA BOKELJSKE MORNARICE 809, PODRUŽNICA
KOTOR - Redovna izborna skupština Bokeljske mornarice 809
Kotor - Podružnice Kotor održana je 29. marta. Na sjednici su
usvojeni izvještaji o radu 2010-2014. godina, izabrani su novi
organi upravljanja, a usvojen je i predlog izmjene Statuta
Bokeljske mornarice 809, koju čine četiri podružnice Kotor,
Tivat, Herceg Novi i Beograd.
Skupština je jednoglasno izabrala nove organe Bokeljske
mornarice 809 Kotor - Podružnice Kotor - za predsjednika
Upravnog odbora izabran je Aleksandar Dender, za predsjednika Nadzornog odbora Dinko Milošević, za kolovođu Tripo
Milošević, za domaćina Zdravko Milošević i za predsjednika
Odbora za njegovanje tradicija Saša Milošević.
Novi predsjednik Upravnog odbora Aleksandar Dender je
rekao da je postojećim Statutom napravljena svojevrsna federalizacija mornarice kojom je, umjesto Bokeljske mornarice
Kotor nastala Bokeljska mornarica Boke Kotorske. Bokeljska
mornarica Kotor time je degradirana i formalno pravno svedena na rang podružnice, a podružnice Tivat, Herceg Novi i
Beograd unaprijeđene i formalno pravno postale suosnivačima
iako ih je Kotor osnovao tek 1972. godine. Osim toga, novim
Statutom iz naziva organizacije izostavljen je Kotor, tako da
novu organizaciju za naš grad veže još samo sjedište. Takođe,
u Statutu zajedničke organizacije izvrću se istorijske činjenice
tvrdnjom da su Bokeljsku mornaricu osnovale bratovštine
mornara na području Boke Kotorske što je apsolutno netačno
jer u doba najstarijeg arhivskog pomena Bokeljske mornarice
Kotor iz 1363. godine nisu postojali ni gradovi Herceg Novi i
Tivat, a kamoli bratovštine. I gotovo nevjerovatno, u Statutu se
ne pominje admiral koji je stoljećima bio vrhovni zapovjednik
Bokeljske mornarice Kotor, već su sva ovlašćenja data predsjedniku Upravnog odbora zajedničke organizacije, organa
kojeg je 1964. godine tadašnja vlast uvela radi političke kontrole rada Mornarice – kazao je Dender.
Dender je takođe rekao da postoji velika odgovornost
Kotorana prema svojoj tradiciji i kulturnom nasljeđu koji su
degradirani. On se obratio i podružnicama iz Tivta, Herceg
Novog i Beograda i pozvao ih da se zajednički potrude kako
bi kroz izmjenu Statuta Bokeljske mornarice 809 vratili
Kotoru status matice koji je oduvijek imao.
DR ANTUN SBUTEGA PREDLOŽEN
ZA NOVOG ADMIRALA BOKELJSKE
MORNARICE 809 - Izborna Skupština
tivatske Podružinice Bokeljske mornarice 809 predložila je 16. marta da
prof. dr Antun Sbutega bude novi admiral ovog, preko 12 vjekova starog
udruženja bokeljskih pomoraca. Prema mišljenju delegata Skupštine, dr Antun Sbutega je svojim naučnim radom i društvenim angažmanom, pravi kandidat da na čelu Bokeljske mornarice 809 Kotor zamijeni
akademika, pokojnog dr Miloša Miloševića. Dr Antun Sbutega je rođeni Prčanjanin, ugledni univerzitetski profesor u
Crnoj Gori i Italiji, član Reda malteških vitezova i bivši ambasador Crne Gore pri Svetoj stolici u Vatikanu i drugo.
Skupština Podružnice Tivat izabrala je novi 11-člani Upravni odbor i za novog predsjednika podružnice imenovala Marjana Ribicu. Za predsjednika Upravnog odbora cijele Bokeljske mornarice 809 Kotor, predložen je ambasador Nikola Ciko koji je i do sada vršio tu funkciju, a usvojena je i lista 20-tak novih oficira i podoficira iz Tivta.
Stari bokeljski jedrenjaci
Brik Arabo Felice; zapovijednik kap. Mato Tripković; vlasnik Anton Radimir;
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
15
File Size
4 208 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content