Jedra k Boke k J B MJESEČNA PUBLIKACIJA POMORSKOG MUZEJA CRNE GORE – KOTOR, MART 2014 J NA POČETKU GODINE JOŠ JEDAN PODUHVAT POMORSKOG MUZEJA IZVAN CRNE GORE Slavni kapetani Boke Kotorske poslije Beograda i u Novom Sadu zložbu Slavni kapetani Boke Kotorske, po- I slije prošlogodišnjeg predstavljanja u Be- ogradu, ovog marta priredili smo u Novom Sadu. Sa dijelom istorijskog nasljeđa o slavnim kapetanima sa naših prostora, koji je uključen u koncept ove izložbe, novosadska publika mogla je da se upozna od 14. do 28. marta. Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru organizovao je izložbu u Novom Sadu u saradnji sa Muzejom Vojovodine u čijoj je galeriji izložba bila postavljena. Izložba je otvorena 14. marta oko 13 i 40 sati u širokom holu Muzeja Vojvodine na prvom spratu. Kraći program otvaranja je počeo oko 13 sati i u njemu su učestvovale svojom riječju mr Mileva Pejaković Vujošević, direktorica kotorskog Pomorskog muzeja, i dr Agneš Ozer, direktorica novosadskog Muzeja Vojvodine, te kvartet novosadskog inkluzivnog hora Ison izvodeći poznate dalmatinske klapske pjesme. Zanimljivost vezana za hor Ison je da okuplja djecu sa smetnjama u razvoju iz škole za osnovno i srednje obrazovanje Milan Petrović u Novom Sadu, kao i nastavnike i profesore iz ove škole, te učenike i profesore iz drugih škola. Članovi su i roditelji, studenti i svi drugi ljudi koji žele da pomognu. Na izložbi je bilo postavljeno preko 40 eksponata iz fundusa kotorskog Muzeja, od čega 24 portreta slavnih kapetana te petnaestak predmeta – modeli brodova, navigacioni instrumenti pomorske karte i atlasi – koji pokazuju na koji se način plovilo i obavljala navigacija na moru u XVIII i XIX vijeku, zlatnom periodu kotorskog pomorstva. Centralno mjesto na izložbi zauzimamao je kap. Ivo Visin sa svojim brikom Splendido, koji je kao prvi Južni Sloven oplovio svijet u periodu od 1852-1859. a njegovo putovanje trajalo je 7 godina, 6 mjeseci i 9 dana, za taj svoj podvig dobio je najveće pomorsko odličje – Bijelu zastavu (Merito Navali) od austrijskog cara Franja Josifa. Fotografije: Muzej Vojvodine Otvaranje izložbe Slavni kapetani Boke Kotorske u velikom holu na prvom spratu Muzeja Vojvodine: mr Mileva Pejaković Vujošević govori, dr Agneš Ozer, Radojka Abramović, Ilija Mlinarević stoje pozadi (fotografija lijevo); publika na otvaranju (fotografija desno) Nastavak na stranama 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10 i 11 Jedra Boke Iz našeg kantuna MJESEČNA PUBLIKACIJA POMORSKOG MUZEJA CRNE GORE Jedra Boke je mjesečna publikacija Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru Mart 2014. godine Direktor Pomorskog muzeja mr Mileva Pejaković Vujošević Jedra Boke sadržajno i tehnički oblikuje Drago Brdar Prijatelji i saradnici Prof. dr Anton Sbutega Prof. dr Gracijela Čulić Prof. dr Marija Radulović Don Anton Belan mr Stevan Kordić Prof. dr Milenko Pasinović Antun Tomić Milan Sbutega Zoran Radimiri Željko Brguljan Petar Palavršić Radojka Janićijević Jelena Karadžić Slavko Dabinović Milica Vujović Smiljka Strunjaš Sjednica Savjeta Pomorskog muzeja S avjet pomorskog muzeja Crne Gore 4. marta je održao svoju redovnu sjednicu na kojoj su usvajeni inovirani Izvještaja o radu Pomorskog muzeja Crne Gore za 2013. godinu i inovirani Plan i program rada Pomorskog muzeja za 2014. godinu. Razmotreno je i nekoliko tekućih pitanja. O svemu što smo radili u prošloj godini, bilo da je to planirano ili je urađeno izvan plana, detaljno smo izvještavali u našem biltenu Jedra Boke pa zato ovom prilikom navodimo samo planirane aktivnosti koje Muzej nije realizovao. To su dve izložbe Odjevanje u Boki Kotorskoj od XVII-XX vijeka i Ženski portreti iz fundusa Pomorskog muzeja i privatnih zbirki, te dva izdavačka poduhvata - projekat štampanja knjige Vodič kroz Muzej za djecu, i knjige Pomorstvo Herceg Novog. Svi ovi projekti nisu realizovani zbog nedostatka finansijskih sredstava. Pored redovnih aktivnosti u Muzeju smo za ovu godinu planirali da realizujemo deset izložbi (pet u Kotoru i toliko van našeg grada), a u izdavačkom dijelu namjera nam je da objavimo tri knjige i održimo dvije promocije knjiga. Konstantno ćemo objavljivati i našu redovnu mjesečnu publikaciju Jedra Boke. Planirano je takođe i niz drugih aktivnosti. Radne i „radne” posjete našem Muzeju Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru Trg Bokeljske Mornarice 391 Kotor, 82000 Telefon: +382 (0) 32 304 720 Fax: +382 (0) 32 325 883 Website: www.museummaritimum.com e-mail: [email protected] Vjara Banićević i mr Pejaković Vujošević Veljko Botica sa Slavkom Dabinovićem Savjet Pomorskog muzeja Odlukom Vlade od 18. decembra 2013. g. formiran je Savjet Pomorskog muzeja koji će naredne 4 godine raditi u sledećem sastavu: Ljiljana Zeković, predsjednik mr Milena Martinović,član Maja Ćetković, član Slavko Dabinović, član Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru nastao je postepenim razvitkom prvobitne zbirke Bratovštine "Bokeljska mornarica", utemeljene oko 1880. godine, koja je od 1900. godine otvorena za javnost, a 1938. godine preuređena i otvorena na prvom spratu sadašnje muzejske zgrade, barokne palate plemićke porodice Grgurina iz početka XVIII vijeka, koja je od 1949-1952. godine kompletno restaurirana i adaptirana za potrebe Muzeja. Danas je Pomorski muzej institucija kulture Republike Crne Gore. Misija Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru je da čuva sjećanje naše zajednice na bogatu pomorsku istoriju Boke Kotorske, njeno izuzetno kulturno nasleđe kroz prikupljanje, čuvanje i predstavljanje naše bogate pomorske tradicije i kulturne baštine. 2 Jedra Boke - mart/2014. Tomislav Bonić sa djecom iz budvanskog vrtića i njihovom vaspitačicom I mali smo zadovoljstvo da su Pomorski muzej 24. marta posjetili nova direktorica Radio Kotora Vjera Banićević i Veljko Botica, direktor kotorske Srednje pomorske škole. Sa gospođom Banićević direktorica našeg muzeja mr Mileva Pejaković Vujošević razgovarala je o putevima nastavka dosadašnje dobre saradnje dvije institucije na medijskom i kulturnom planu, a posebno u vezi očuvanja kulturne baštine. Našoj gošći gospođa Pejaković Vujošević poklonila je knjigu Graditeljstvo Kotora. Gospodin Botica je sa bibliotekarem našeg Muzeja Slavkom Dabinovićem razgovarao o štampanju Monografije Pomorske škole. Muzej su 20. marta obišli naši najdraži gosti, mališani predškolskog uzrasta. Ovoga puta došla su nam dječica iz jednog budvanskog vrtića. Njima je vodič bio kolega Tomislav Bonić. SASTANAK BORDA REGIONALNE ALIJANSE MEĐUNARODNOG SAVJETA MUZEJA JUGOISTOČNE EVROPE Usvojen program rada RE ICOM SEE za ovu godinu U Celju (Slovenija) regionu Jugoistočne je od 28. do 30. Evrope. Utvrđena je marta održan sastank takođe i organizaciBorda Regionalne ja treće Regionalne alijanse Međunarodkonferencije RA nog savjeta muzeja ICOM SEE, Srbija Jugoistočne Evrope 2015. godinu, kao i (RE ICOM SEE) u čiprocedura publikojem radu su učestvovanja treće regionavale i direktorica Polne publikacije Promorskog muzeja Crne cjene rizika za kulUčesnici skupa RE ICOM SEE u Celju na radnom skupu Gore mr Milva Pejaturno i prirodno naković Vujošević i Ljiljana Zeković, direktorica Umjetsljeđe u regionu Istočne Evrope, te publikovanje druničkog muzeja na Cetinju, kao predstavnice nacionagog broja RA ICOM SEE Newsletter. lne organizacije ICOM Crne Gore. Na skupu je učePredstavnici Nacionalnog komiteta ICOM Makedostvovalo 14 članova Odbora i predsjednika Nacionalnije su povodom obilježavanja 20 godina od osnivanih komiteta ICOM, osim Crne Gore, i predstavnici nja svog komiteta dodijelili zahvalnice predsjednicima BiH, Makedonije, Slovenije, Srbije i Hrvatske. svih komiteta u regionu, kao i RA ICOM SEE i prof. dr Na sastanku je usvojen program aktivnosti za 2014. Mili Popović Živančević, za posebne zasluge na realigodinu, kao što su realizacija radionica iz preventivne zaciji aktivnosti ICOM Makedonije. U ime nacionalkonzervacije za muzeje u regionu, projekat formiranja nog komiteta ICOM Crne Gore zahvalnice su primile Registra incidenata za kulturno nasljeđe Jugoistočne obije predstavnice naše države. Evrope, dalja realizacija projekta SEE mozaik, nastavak ICOM SEE je regionalna alijansa ICOM-a za Jugoistočprograma Upravljanje muzejskim zbirkama (u saradnji nu Evropu. Osnovali su je profesionalaci iz oblasti zaštisa kompanijom Fionn Zarubica & Associates), ciklus te nasljeđa sa željom da povežu profesionalce, muzeje i edukativnih radionica iz arhitektonske konzervacije (u srodne institucije u regionu da bi preko zajedničkih aksaradnji sa profesorkom Tanjom Damljanović, sa drtivnosti popravili stanje u zaštiti baštine. Sada ICOM SEE žavnog fakulteta za umjetnost i dizajn – Masečusets u obuhvata Sloveniju, Hrvatsku, BiH, Crnu Goru, Srbiju, Bostonu) i drugo. Predviđeno je i izdavanje publikaciMakedoniju, Rumuniju, Bugarsku i Moldaviju. je Procjena rizika za kulturno i pirodno nasljeđe u Svi učesnici skupa u Celju (velika fotografija); Dodjela zahvalnica crnogorskim predstavnicama (male fotografije) Jedra Boke - mart/2014. 3 Fotografija: Muzej Vojvodine IZLOŽBE NA POČETKU GODINE JOŠ JEDAN PODUHVAT POMORSKOG MUZEJA IZVAN CRNE GORE Slavni kapetani Boke Kotorske poslije Beograda i u Novom Sadu Nastavak sa strane 1 Riječ mr Mileve Pejaković Vujošević Uvažene dame i gospodo, dragi Novosađani, dragi moji Kotorani, osobita mi je čast i zadovoljstvo da vas danas, zajedno sa mojom koleginicom Radojkom Abramović i kolegom Ilijom Mlinarevićem, najtoplije pozdravim i zahvalim na lijepoj dobrodošlici. Posebnu zahvalnost dugujemo gospođi dr Agneš Ozer, direktorici Muzeja Vojvodine i njenom stručnom timu, a najviše gospođi Milkici Popović što je došlo do realizacije ove izložbe. Kada dođete u grad Kotor ne dočekuju vas samo prijatelji i Kotorani, nego i vjekovi koji su sve vrijeme njegovog postojanja ugradili u ono što je stvoreno, čuvano i sačuvano do današnjeg dana. Isplovili smo iz svoje matične luke, iz UNESKO-vog Kotora, odškrinuli vrata jedne barokne palate u kojoj je smješten Pomorski muzej, sa željom da vam pokažemo samo dio kulturne baštine minulih epoha. Takođe nam je želja bila da vam dočaramo duh i ljepotu Mediterana kroz istoriju pomorstva i slavnih bokeljskih kapetana, dobrih navigatora, uspješnih privrednika. Ovom zložbom smo napravili jedan skalin više, pokazali da kultura ima svoj putokaz, da je magično polje u kojim su muzeji ti koji grade i dograđuju mostove prijateljstva, zbližavaju ljude i gradove i time čine da nam život bude ljepši i duhovno bogatiji. Fotografija: Muzej Vojvodine Želim da se narednih dana u ovom divnom prostoru vaše oči odmore, a vaša duša oplemeni na ovim rijetkim i vrijednim muzejskim eksponatima, jer muzeji su nit koja spaja, oni su kapija kroz koju prolaze vjekovi čiji smo mi dobri čuvari. 4 Kapije grada Kotora su vam uvjek otvorene, kao i vrata našeg Muzeja, dođite nam, mi vas očekujemo. Jedra Boke - mart/2014. Fotografije: Muzej Vojvodine Poštovani posetioci, dragi gosti, kolege i koleginice, danas u Muzeju Vojvodine kao rezultat međumuzejske saradnje sa Pomorskim muzejom Crne Gore iz Kotora, otvaramo izložbu pod nazivom Slavni kapetani Boke Kotorske, koja je, kako smo čuli, samo jedna od niza atraktivnih izložbi ovog muzeja. Zbog toga izražavam veliko zadovojstvo i ponos što je ova izložba stigla do nas. Naša šajka, mislim na izložbu Muzeja Vojvodine U srcu nam šajka je nedavno otplovila, a danas su nam doplovili jedrenjaci sa mora, kojima su kormilarili meštri morskih veština, izuzetne ličnosti po rođenju, jer su svi oni potekli iz dragulja Jadanskog mora, lepe nam Boke. Naša čežnja ka moru, koje je od nas tako daleko a tako blizu, iza sedam mora i venca crnih planina, je velika. Upravo iz tog morskog dragulja, lijepe nam Boke, stigla nam je ova izložba, koja ne predstavlja samo velike i hrabre pomorce, već nas svojim pričama, vodi na duge plovidbe i velika mora gde samo pogled na beskrajnu pučinu uliva strahopoštovanje. I mi sami postajemo deo priče o Slavnim kapetanima Boke Kotorske. Zato vas, ovog prolećnog dana, Muzej Vojvodine i Muzej Crne Gore zovu na izložbu i na ovoj zajedničkoj plovidbi žele mirnu plovidbu i dobro more. U ime Muzeja Vojvodine zahvaljujem se direktorici i jednoj od autora izložbe Pomorskog muzeja, mr Milevi Pejaković Vujošević, kustosima Radojki Abramović i Iliji Mlinareviću, svim autorima izložbe, sekretaru kotorskog muzeja Božani Biskupović, te kuratorki ovog gostovanja Pomorskog muzeja, gospođi Milkici Popović, kao i tehničkoj ekipi Muzeja Vojvodine na realizaciji ovog susreta i gostovanja. Fotografija: Muzej Vojvodine Riječ dr Agneš Ozer Jedra Boke - mart/2014. 5 IZLOŽBE NOVOSADSKI FOTO-DNEVNIK: Izložba Slavni kapetani Boke Kotorske održana je velikom izložbenom prostoru na prvom spratu lijepog zdanja Muzeja Vojvodine. Eksponate su iz Kotora poslati 11. marta, u Novi sad su stigli 12. marta a postavljanje izložbe obavljeno je 13. marta (F1). Nakon što su eksponati stavljeni na svoja mjesta, direktorica Muzeja Vojvodine i direktorica našeg muzeja, dr Agneš Ozer i mr Pejaković Vujošević, pregledale su da li je sve kako treba i na licu mjesta obavile dalje konsultacije (F2). Neposredno prije početka programa otvaranja izložbe, pridošlice je u holu ispred izložbene galerije slikom i zvukom sa monitora dočekivalo kolo Bokeljske mornarice i drugi kotorski prizori (F3). Program otvaranja izložbe, koji je počeo u 13 sati vodila je Ljiljana Kostić, kustos pedagog Muzeja Vojvodine (F4). Svojim nastupom sa izborom dalmatinskih pjesama program otvaranja je obogatio kvartet novosadskog hora Ipsilion (F5). Poslije svega, gospođe Ozer i Pejaković Vujošević razmenile su prigodne poklone (F6). Za posjetioce su potom otvorena vrata galerije i uslijedilo je razgledanje postavke (F7, F8 i F9). U tim trenucima zabilježen i susret gospođe Milkice Popović i kustoskinje našeg muzeja Radojke Abramović (F10). Među onima koji su posjetili izložbu bili su i učenici novosadske Saobraćajne škole čiji je susret sa tragovima starog pomorstva takođe zabilježen (F11). Izložba je trajala do 28. marta, a sutradan je obavljeno pakovanje eksponata za povratak u Kotor. U tom poslu učestvovali su i naši muzealci Radojka Abramvić i Tomislav Bonić, koji su, naravno, zbog toga posebno putovali u Novi Sad F1 F2 F3 F4 F5 F6 F7 F8 F9 F10 F11 F12 Fotografije: Muzej Vojvodine 6 Jedra Boke - mart/2014. Muzej Vojvodine Izložba Slavni kapetani Boke Kotorske održana je u centralnoj zgradi Muzeja Vojvodine u Novom Sadu, koja je podignuta 1896. g. po nacrtima budimpeštanskog arhitekte Đule Vagnera. U lijepo zdanje Muzej se uselio 1974. g. Do tada je tu djelovao sud. Zgrada je 2007. g. proglašena spomenikom kulture. Muzej Vojvodine u Novom Sadu obavlja djelatnost i u zgradi Istorijskog muzeja Vojvodine koji je pripojen Muzeju Vojvodine 1992. g. Muzej Vojvodine koristi i objekat dvorca porodice Dunđerski u Čelarevu (spomenik kulture od izuzetnog značaja) u kome je smještena reprezentativna izložba stilskog namještaja i primjenjene umjetnosti 18. i 19. vijeka. Muzej ima stalne izložbene postavke u Muzeju štampe u Novom Sadu, Etnokući Brvnara u Bačkom Jarku. Zaposleni u Muzeju su autori postavki Nastanak i razvoj novosadske gimnazije Jovan Jovanović Zmaj u istoimenoj gimnaziji u Novom Sadu i Život i djelo Mihajla Pupina u Idvoru. Sastavni dio Muzeja je i Odjeljenje za poljoprivrednu istoriju u Kulpinu, koje je smješteno u Velikom dvorcu, nekadašnjem Poljoprivrednom muzeju. Muzej Vojvodine proistekao je iz tzv. Srpske narodne zbirke ili Muzeuma, osnovane pod okriljem Matice srpske 1847. g. Današnji Muzej Vojvodine osnovan je 1947. g. U sadašnjem organizacionom smislu oformljen je 1992. g. nakon spajanja Vojvođanskog muzeja i Istorijskog muzeja Vojvodine. Djelokrug poslova Muzeja, koji se po djelatnosti svrstava u kompleksne muzeje, prvenstveno je sakupljanje, čuvanje i istraživanje predmeta iz oblasti arheologije, etnologije, istorije, istorije umjetnosti, zoologije, botanike, geologije i mineralogije. Ova muzejska ustanova ima bogatu zbirku eksponata od oko 400.000 predmeta, izloženih u okviru stalne postavke otvorene 1996. g. na oko 3.000 m² (sa oko 4.000 eksponata). Kroz tri temaske cjeline – arheologiju, etnologije i istoriju, prikazan je istorijski razvoj i specifičnosti materijalne i duhovne kulture naroda i etničkih grupa koje su od praistorijskih vremena do danas naseljavale prostor Vojvodine. Eksponati na novosadskoj izložbi Portret kapetana Krsta Čorka iz Perasta, kraj XVII vijeka, ulje na platnu 125x93 cm, nepoznati autor Portret kapetana Matije Zmajevića, 1937. g. ulje na platnu 91 x62 cm, autor Anastas Bocarić Kopija poprsja kap. Marka Ivanovića sa zavjetne slike iz crkve Sv. Đorđa i Tripuna u Veneciji, autor Mato Đuranović Okršaj braće Marka i Joza Ivanovića kod Pireja 1756. g. ulje na platnu, 117x88 cm, autor Vincenzo Chilone Tartana, brod XVII i XVIII vijeka kojom su Bokelji plovili Mediteranom; Portret kapetana Peta Želalića druga polovina XVIII vijeka, poslije 1760. g. ulje na platnu, 107x82cm, nepoznati autor Pismo admirala Matije Zmajevića, bratu Vicku Zmajeviću, nadbiskupu barskom u Perastu, Karlove Vari, 3. 9. 1712. g. Atlas pomorskih karata Mediterana u izdanju Josipa Rua iz Marselja 1764. g. Okršaj kapetana Marka Ivanovića kod Patrasa 1751. g. Venecija 1823. g. ulje na platnu, 117x71 cm, autor Vincenzo Chilone Model jedrenjaka tipa šambek, gusarski brod Sredozemnog mora (XVI – XVIII vijek) Portret kapetana Joza Lukovića iz Prčanja, kraj XVIII vijeka, ulje na platnu, 100×70 cm, nepoznati autor Model nave Leon Coronato, XVIII vijek; Jedra Boke - mart/2014. 7 IZLOŽBE Portret kapetana Antona B. Radimir, 2004. g. ulje na platnu, 100 x70 cm, autor Drago Radimir Portret kapetana Špira Danilovića iz Herceg Novog, prva polovina 19. vijeka ulje na platnu, 65x52 cm, nepoznati autor Portret kapetana Iva Vizina iz Prčanja, 1954. g. ulje na platnu, 71 x51 cm, autor Vasko Lipovac Portret kapetana Stanislava Petrovića, iz Kotora, 1902. godine ulje na lesonitu, 64x46 cm Portret ka-petana Ilije Ivanovića iz Stoliva, 1899. g. ulje na platnu, 70 x52 cm, autor I. Volarić Portret Tripa Milatovića iz Stoliva, polovina XIX vijeka, ulje na platnu, 65 x52 cm, nepoznati autor Portret kapetana Joka Đinovića iz Bijele, druga polovina XIX vijeka, ulje na platnu, 69 x50 cm, nepoznati autor Portret kapetana Joka Jakšića iz Igala, druga polovina XIX vijeka, ulje na platnu, 57x49 cm, nepoznati autor Portret kapetana Krsta Radoničića, prva polovina XIX vijeka, ulje na platnu, 4x 35 cm, autor Generini Portret Tripa Milatovića iz Stoliva, polovina XIX vijeka, ulje na platnu, 65x 52 cm, nepoznati autor Portret Petra Jankovog Kaluđerovića iz Luštice, polovina XIX vijeka, ulje na platnu, 80x64 cm, nepoznati autor Portret kapetana Marka Dabovića iz Kostanjice, kraj XIX vijeka, ulje na platnu, 58x4 cm, nepoznati autor Portret kapetana Slavomira Đurkovića, iz Risna kraj XIX vijeka, ulje na kartonu, 57x47 cm, autor Špiro Đuranović Portret kapetana Pava Kamenarovića, kraj XIX vijeka, ulje na platnu, 48x38 cm, autor František Cigler (Ziegler) Portret Andrije Kršanca iz Luštice, 1875. g. ulje na platnu, 61 x55 cm, nepoznati autor Fotografija kamenog reljefa sa prikazom venecijanskog lava i Sv. Tripuna, patrona grada Kotora, štampa na platnu, 106 x 57 cm Durbin i Devisov kvadrant, XVIII vijek; Sekstant, druga polovina XIX vijeka 8 Jedra Boke - mart/2014. Kutija za pisanje brodskog dnevnika, XIX vijek Drvo i platno, 31×11 cm (otvoreno 52×11) Oktant, druga polovina XVIII vijeka; Portret kapetana Ivana Matova Radoničića, druga polovina XIX vijeka, ulje na platnu, 38 x31 cm, nepoznati autor Portret Federika Belavite iz Prčanja, 1970. godina, ulje na platnu, 71x 51 cm, autor Tomislav Ciko Fotografija gipsanog reljefa Boke Kotorske, fotokarton, 106x57, težina 2kg, štampa na platnu Barketa – brzinomjer, korišćen na jedrenjacima XVIII i XIX vijeka Hronometar, William Weichert, XIX vijek Pomorska dozvola, I verzija iz prve polovine XIX vijeka; Portolan, XVIII vijek, veličina 19,5x 20,8 cm Slavni kapetani Boke Kotorske - kataloški prikaz omorstvo, koje je stvorilo veze Boke Kotorske sa svijetom, značilo je civilizacijski i kulturni napredak kraja, razmjena materijalnih dobara – privredni napredak, a bokeljski kapetani afirmisali su se ne samo u Boki Kotorskoj, već i u čitavom svijetu kao ljudi izuzetne umne i fizičke snage, izvrsni navigatori, uspješni privrednici i slavni ratnici. Prateći karijeru pomorskog kapetana ukazuje nam se vrlo naporan i trnovit put od prvog stupanja na brod do dobijanja kapetanskog zvanja. Činom dobijanja ovog zvanja tek nastaju prave dužnosti na brodu, jer je kapetanska karijera sinteza ogromnog iskustva, znanja u navigaciji, upornosti i požrtvovanja. P Na brod je mališan stupao sa svojih četrnaest godina, poslije izvjesnog nautičkog obrazovanja koje je sticao u lokalnim školama. Obično je to bio jedrenjak njegovog oca, ujaka, strica ili nekog bliskog rođaka. Otrgnutom iz majčinog okrilja i toplog roditeljskog doma, dječaku u svojstvu maloga na brodu jedrenjak ubrzo postaje novi dom, a vlažne palube, stenjanje užadi i jedara, krik galebova, urnebesne oluje i ljetne vreline dio svakodnevice. Poput malog Spartanca koji se od ranog djetinjstva sprema za krvava ratišta, dječak se na brodu podvrgavao veoma strogoj disciplini. Pomagao je mornarima u brojnim poslovima oko jedara, krme, ukrcaja i iskrcaja tereta, uz to poslužujući oficire i kapetana broda. Pokoravajući se svakoj naredbi odraslih na brodu poštovao je staru bokeljsku izreku: Ko se ne navikne slušati, taj neće umjeti zapovjedati. Po unapređenju u mladića takođe je savladavao težak mornarski zanat, ali sa nešto više lične slobode. Zavisno od pojedinačnog angažovanja i afiniteta prema plovidbi, poštujući strogu hijerarhiju na brodu, od mladića je postajao kormilar, zapovjednik palube, oficir, pomoćnik kapetana, a tek onda bi budući kapetan čekao na red ili na srećnu okolnost da sam zapovjeda brodom. Prije dobijanja oficirskog, a zatim kapetanskog zvanja mladi pomorac pohađao je na kopnu nautičku nastavu, kako bi, pored praktičnog znanja koje je stekao na brodu posjedovao izvjesno teorijsko nautičko obrazovanje. U uvodnom izlaganju svoje knjige Uspomene iz pomorskog života kapetan Vlado Ivelić piše o danima svoje mornarske prakse slijedeće: Za osam godina moga prvog mornarskog života, dok sam postao časnikom, živio sam sa svojim drugovima pod provom i ležao na ranču, često puta mokar i na mokroj postelji, a kadkada i čista odjeća, u koju bih se preobukao, bijaše vlažna. Bilo je slučajeva da s rđavim vremenima za nekoliko dana ne bismo mogli ni uljesti pod našu provu. Morao bi se pokriti tambuđ s daska- ma i zabiti dobrim čavlima jer bi se preko njega talasi bacali kada bi brod s provom pod more ronio. Dokle god bi nevrijeme trajalo, nije bilo spavanja ni zaklona, već smo morali stajati u inceradi, mokri i gladni, pošto za takvih dana nije ni kuhinja mogla da funkcioniše. Ipak, za mnoge kapetane to su bila najljepša sjećanja iz pomorske prakse, o čemu kapetan Vlado Ivelić takođe piše u svojim uspomenama: Rado se spominjem najljepših dana moje mladosti koje sam proveo kao prosti mornar na barku Peti Dubrovački gdje sa svojim drugovima (momci od oka, jedri i zdravi) uživah slobodno vrijeme u veselju, igri i zabavi, tako da nam i u najgrđoj opasnosti ni jedna gorčina ne bijaše preteška. Dužnosti kapetana na brodu bile su mnogostruke, jer je kad ustreba bio i sveštenik, ljekar, sudija, diplomata, neustrašivi ratnik. Prepušten božjoj milosti pod suncem koje nemilosrdno prži, pod olovnim plaštom kiše i nebom koje paraju munje i gromovi, izložen udarima hladnih sjeveroistočnih i južnih, vlažnih vjetrova predvodio je brod i posadu snagom i oštrinom iskusnog vojskovođe. Na brodovima je bilo kapetana različitih ćudi, strogih, teških karaktera, tvrdica i osobenjaka, ali je na domaćim bokeljskim brodovima, na sreću, bilo daleko više izvanrednih primjera ljudske plemenitosti. Formirajući posade iz užeg zavičaja bokeljski kapetani očinski su se starali o mladom naraštaju na brodovima, njegovali su narodni jezik i predanja i na taj način sačuvali u svojoj maloj zajednici duh svoga zavičaja. Kapetan je na brodu vodio permanentnu borbu. Borio se sa strahovitim olujama, ali boriti se sa prirodnom stihijom bilo je nekada mnogo lakše, nego biti stalno na oprezu i voditi krvavu borbu za goli opstanak protiv neprijatelja na moru, koji su neprestano ometali normalan tok bokeljske trgovine. Bokeljski jedrenjaci i njihove posade veoma rano preuzimaju ulogu zaštitnika mletačkih interesa i ratničke funkcije, uslijed toga što su učestali ratovi između Venecije i Porte prekidali redovan pomorski saobraćaj. Jedrenjaci na kojima se vijorila mletačka zastava povezivali su Levant, istočni dio Sredozemnog mora, Arhipelag i Egejsko more sa glavnom lukom u Carigradu i Jadransko more sa središtem u Veneciji. Poslije učestalih ratnih sukoba i permanentnih političkih zategnutosti u XV vijeku koje karakterišu žustre intervencije flote Sv. Lige (1538-1539), Kiparskog rata (1570-1573) u XVI vijeku, Kandijskog rata (1645-1669) i Morejskog rata (1684-1699) u XVII vijeku, tek su se u XVIII vijeku donekle stabilizovali politički odnosi i stvorili bolji preduslovi za razvoj pomorske privrede. Međutim, nisu samo Turci bili glavna prijetnja na moru, već su od XVI do XVIII vijeka naši pomorci vodili veoma učestale borbe sa piratima kojih je bilo jako Jedra Boke - mart/2014. 9 mnogo, naročito oko obala Grčke. Od više stotina sukoba sa piratima u ovom periodu, brojni su tragično završeni po bokeljske kapetane i njihove brodove, ali se sreću mnogi primjeri velike hrabrosti i specifičnog heroizma u odbrani interesa slobodne trgovine. Hrišćanski robovi koje je predvodio kapetan Petar Želalić napali su, zbunili i pobili trećinu Turaka, a njih 40 ostavili kao roblje. Brodom Sultanija stigli su na maltešku obalu 8. oktobra 1760. godine, devetnaesti dan od polaska sa ostrva Kos. Jedan od takvih primjera je junački okršaj kapetana Marka Ivanovića sa piratima 17. aprila 1751. godine u Patraskom zalivu. Kapetan Marko Ivanović krenuo je iz Dobrote prema Grčkoj, po trgovačkom poslu, da u Tebi krca sir, ali ga je u plovidbi presreo piratski šambek zloglasnih tripolitanskih pirata. Na piratskom šambeku bilo je 200 mornara i 16 topova, a na dobrotskoj tartani svega 19 mornara i 8 topova. Kapetan Marko Ivanović sa svojom posadom vodio je protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja borbu koja je trajala od 6 naveče do 1 sat poslije ponoći. Iako je kapetan bio ranjen u lice, uspio je da u tri navrata odbije i natjera u bjekstvo po ljudstvu i oružju nadmoćnijeg neprijatelja. Dukalom Petra Grimanija izdatom 19. jula 1751. godine Marko Ivanović dobio je za svoj junački podvig titulu Kavalijerata Sv. Marka. Iako ih je na Malti zaš-titnički primio Veliki Meštar malteškog reda, trebalo je dosta vremena i diplomatske sposobnosti da se kapetan Petar Želalić izbori za svoja prava i privilegije, kao i za to da njegovi drugovi budu dostojno nagrađeni. Na Malti je kapetan Želalić proizveden u viteza Malteškog reda, stekao bogatstvo i ugled, kao i slavu jednog od najvećih pomorskih junaka Boke Kotorske. Željan osvete zbog izgubljene bitke iz 1751. godine u vodama Patraskog zaliva, reis Hadži Ibrahim iz Tripolisa dobio je priliku da se osveti braći Ivanović u atinskoj luci Drago 1756. godine. Zloglasni pirat saznao je od grčkih ribara da se u atinskoj luci, po trgovačkom poslu, nalazi tartana Santissimo Crocefisso e Madona del Rosario kapetana Joza Ivanovića, koja je brojala 40 ljudi posade i 8 topova malog kalibra. Dobroćani su na svojoj tartani takođe obaviješteni o namjerama Hadži Ibrahima. Uslijed opasnosti od turskog šambeka koji je brojao 360 ljudi i 42 topa, nasukali su tartanu, kako bi, ukoliko ne bude nade za uspješan otpor, uzmakli prema kopnu. Marko Ivanović je iz obližnjeg zaliva sa još 8 članova posade odmah došao u pomoć svome bratu. Gonjen pogodnim vjetrom turski šambek ustremio se na tartanu Ivanovića. Hadži Ibrahim je, prema tradiciji, stavio ruku na grudi, tražeći predaju. Marko Ivanović odgovorio je hicem i smrtno ga ranio. Turski šambek, razapetih jedara, nasukao se pod nezgodnim udarima vjetra, tako da mu je artiljerija postala neupotrebljiva. Pirati su poskakali u vodu. Počela je ogorčena borba prsa u prsa. Iako je u ovom žestokom sukobu poginuo Marko Ivanović, salve sa dobrotske tartane po treći put su teško oštetile piratski brod i natjerale Turke u bjekstvo. Zapalili su zloglasni šambek, uzeli trofeje i oslobodili hrišćanske robove. Konačni ishod bitke bio je slijedeći: pored viteza Marka Ivanovića na dobrotskoj tartani poginulo je još osam mornara, petorica su ranjena, a na turskom šambeku poginulo je pored Hadži Ibrahima još preko 300 ljudi. Jedna od najljepše ispisanih stranica istorije bokeljskog pomorstva i junačkih podviga na moru svakako je odrobljavanje kapetana Petra Želalića, poslije osmogodišnjeg ropstva, sa turskog admiralskog broda Sultanija. Kada je 20. septembra 1760. godine brod Kapudan‐paše ostao bez zaštitničkih brodova, on se iskrcao na kopno u egejskoj luci Kos sa još 600 Turaka. Na brodu je ostalo još 400 Turaka i 71 hrišćanski zarobljenik. 10 Jedra Boke - mart/2014 Hrabri bokeljski kapetani istakli su se sposobnošću i junaštvom u mnogim stranim flotama, gdje su preuzeli visoke pomorske, vojne i diplomatske funkcije, kao na primjer, Peraštani kapetani Krsto Čorko u Španiji i Matija Zmajević u Rusiji. Kapetan Matija Zmajević bio je u Rusiji jedan od glavnih saradnika ruskog cara Petra Velikog u razvitku i obnovi ruske baltičke flote. Istakao se u borbi kod Ganguta protiv Šveđana 1714. godine. Unaprijeđen je 1719. za glavnog inspektora galerne flote, 1721. postaje član Admiralskog kolegijuma, 1725. odlikovan je ordenom Sv. Aleksandra Nevskog, 1727. proizveden je u čin admirala. Umro je u Tavrovu a sahranjen u Moskvi 1735. godine. Osamnaesti vijek na moru predstavlja razdoblje kada su naši pomorci razvijali domaće brodarstvo i pomorsku trgovinu, aktivno sarađivali u izgradnji ratnih i trgovačkih mornarica u stranim zemljama i uspostavljali nove pomorsko‐trgovačke puteve. Tako je Petar Smekja iz Perasta uspostavio navom Leon Coronato pomorsko‐trgovačke veze između Jadranskog i Baltičkog mora. Nava Leon Coronato sagrađena 1736, izgorjela je 1748. godine u borbi protiv gusara. Slomom Mletačke Republike Boka Kotorska potpada pod vlast Austrije. Nova austrijska zastava, slabo poznata van kontinenta, zavijorila se na bokeljskim jedrenjacima. Kao vješti navigatori bokeljski kapetani proslavili su novu zastavu u najudaljenijim krajevima svijeta. Naglim razvitkom nauke i privrede, težeći unapređenju trgovine, naši jedrenjaci napustili su obale istočnog Sredozemlja i Italije, ploveći prvo oko obala Afrike i Istočne Indije, te preko Atlantskog okeana u Novi Svijet. Uspon bokeljskog pomorstva na jedrenjacima trajao je sve do pojave parobroda. Vladavina jedara na morima i okeanima svijeta gasila se postepeno. Znatan udarac bokeljskom jedrilju zadali su Francuzi za vrijeme svoje okupacije Boke 1807–1813. godine, ali se veličina i sjaj jedrenjaka Boke gasi postepeno, naročito zadnjih decenija XIX vijeka. Iako je početak XIX vijeka vrijeme velikih istorijskih previranja, kapetan Anton B. Radimir posjedovao je u ovom periodu nekoliko jedrenjaka, između ostalih tartanu Glorioso, polaku La Speranza, brigantin Cavaliere Macedone i brigantin Arabo Felice. U pomorsko‐trgovačko poslovanje kapetana Antona Radimira ulagali su svoje kapitale njegovi bliski rođaci, dobrotski kapetani iz porodica Tripković i Ivanović. Kapetan Anton B. Radimir bio je najuspješniji pomorski privrednik svog vremena. Njegovi brodovi prevozili su sir, žito, vino, maslinovo ulje, suvo meso i ribu iz Grčke, Albanije, Crnog mora za Boku, Veneciju i Trst, a takođe iz Boke Kotorske za Veneciju, Trst i Južnu Italiju. Velikim novčanim sredstvima pomagao je proširenje crkve Sv. Mateja u Dobroti, građenje zvonika crkve, nabavljanje srebrno‐pozlaćenog relikvijara, kao i nabavku velikog broja srebrnih predmeta. Pomorski kapetani Boke Kotorske takođe su bili politički veoma angažovani u svom rodnom kraju. Istaknuti prčanjski kapetan Jozo Luković, predsjednik prčanjske opštine, bio je veoma blizak prijatelj crnogorskog mitropolita Petra I Petrovića Njegoša. Predsjedavao je Skupštinom koja je 19. oktobra 1813. godine u Dobroti donijela odluku o ujedinjenju slobodnog dijela Crne Gore i oslobođenog primorja Boke Kotorske, Budve i Paštrovića. Kapetan Špiro Danilović bio je gradonačelnik Herceg‐Novog prije 1865. godine,scrittore controlle u Lučkoj kapetaniji Meljine, kao i nosilac Zlatnog krsta za civilne zasluge, a kapetan Joko Jakšić iz Herceg‐Novog (Igalo) bio je delegat u Privrednoj komori trgovine i industrije u Dubrovniku, odjeljenje za Herceg‐Novi od 1871. do 1873. godine. Bokeljski kapetani XIX vijeka istakli su se ne samo junaštvom na moru, već i velikim rodoljubljem. Kapetan Petar Jankov Kaluđerović (1787–1883) iz Luštice tajno je prevozio veliku količinu oružja i municije Crnogorcima i iskrcavao je u stijenju ispod Paštrovića. Putovanja bokeljskih jedrenjaka prožeta su brojnim primjerima humanosti i požrtvovanja na moru. Kao kapetan broda Lemnos Andrija Kršanac spasio je od oluje turske brodolomnike 28. jula 1863. godine. Za ovo plemenito djelo odlikovan je od turskog sultana ordenom Medžidije V stepena. Kapetan Andrija Kršanac ostavio je more 1879. godine, poslije skoro četiri decenije plovidbe. U rodnom kraju borio se za ostvarenje narodnog preporoda na Primorju, vodio je oštru borbu protiv austrijske vlasti, uzimajući živog učešća u narodnim i javnim poslovima. Radio je na unapređenju školstva, pismenosti i socijalnog zbrinjavanja. Naglo bogaćenje bokeljskih kapetana u pomorskoj privredi uslovilo je to da mala mjesta u Boki dobiju status naselja i opština. Otpočela je gradnja predivnih palata, crkava, kitnjastih zvonika. U vrijeme baroka, kroz čitav XVII i XVIII vijek, samosvjesni pojedinci naglašavaju individualnost ponašanjem u kući i na pločniku svog grada posebnim načinom života, stilom koji karakteriše uživanje u raskošnom ambijentu, stilskom namještaju i s ukusom rađenim upotrebnim stvarima. Svjestan svog autoriteta, ekonomski ojačan i duhovno potkrijepljen lijepim i ugodnim stvarima, pojedinac traži ovjekovječen svoj lik, pa se naručuju prvi kapetanski portreti. Rafiniran ukus i želja za lijepim odlika su ovog podneblja i u kasnijem periodu. Kapetani XIX vijeka grade uz svoje palate privatne kapele, donatori su brojnih oltara, zvonika, kao i bogoslužbenih predmeta rađenih u srebru i zlatu. Kapetan Ivan Radoničić (1822–1893), vlasnik i suvlasnik više jedrenjaka, od 1867. do 1872. godine načelnik opštine Dobrota, posjedovao je u svojoj kući u Dobroti privatnu kapelu. Dobrotski kapetan Krsto Radoničić izgradio je reprezentativnu palatu u Dobroti na mjestu zvanom Plagenti. Čest gost u njegovoj kući bio je crnogorski vladika Petar II Petrović Njegoš. U Dobroti polovinom XIX vijeka kapetan Pavo B. Kamenarović postaje jedna od najmarkantnijih ličnosti svog mjesta. Školovao se u Trstu i Livornu, a svojim brodom Ljubezni oplovio je mnoge luke. Obnovio je 1859. godine djelatnost Bokeljske mornarice koju je za vrijeme revolucionarne 1848. ukinula austrijska vlada. Ističući ideje bratstva, jedinstva i saradnje napisao je riječi za kolo Bokeljske mornarice. Istaknuti hroničar svog vremena aktivno je učestvovao i u ozbiljnom pokušaju organizovanja naših pomoraca pred nadiranjem stranog brodarstva u Udruženju za pomorsko osiguranje dobrotskih brodova, osnovanom 1858, aktivnom do 1874. godine. Iako je u ovom poslijednjem razdoblju vladavine jedara bilo izvjesnih preporoda plovidbe i podsjećanja na staru slavu, krajem XVIII i početkom XIX vijeka intenzivira se ekonomska emigracija. Bokeljski pomorci iseljavaju se u nove centre ekonomske moći, brojne ruske, rumunske, italijanske i južnoameričke luke. Baš u vrijeme kada su bokeljskim jedrenjacima Jadran i Sredozemlje postali ponovno utočište, u Trstu je 1836. godine ustanovljeno veliko parobrodarsko preduzeće Austrijski Lojd. Lojdovi parobrodi otpočeli su 1837. godine plovidbu morima i okeanima svijeta, a Bokelji primorani na dokazivanje u novoj sredini dokazali su se na Lojdovim parobrodima kao veoma sposobni kapetani i odvažni pomorci. Kao nastavljač pomorske tradicije svojih predaka kapetan Tripo Milatović iz Stoliva zapovjedao je na parobrodima preduzeća Austrijskog Lojda, p/b Malta 555 BRT, 120 ks od 1886. godine, p/b Thetis 1151 BRT, 200 ks. Djelo kapetana Iva Visina i njegovo slavno putovanje oko svijeta, za koje je dobio najveće irnodopsko po-morsko odlikovanje – Bijelu zastavu (Merito Navali), kruna je svih uspjeha koje su ostvarili pomorci Boke Kotorske na trnovitom putu od začetaka bokeljskog pomorstva, preko odbrane njegovih interesa do snaženja i uspostavljanja novih puteva i veza u pomorskoj trgovini. Od ogromnog broja primjera izrazitog junaštva, navigatorske vještine, humanosti i požrtvovanja, sposobnosti da se opstane ali i postane slavan, odabrali smo one pomorske kapetane čije portrete posjedujemo u fondu Pomorskog muzeja Crne Gore. Težnja ove izložbe je evociranje uspomena na slavnu prošlost bokeljskog pomorstva, sa ciljem podsticanja mladog pomorskog naraštaja da dostojno slijedi primjere svojih zaslužnih predaka. Autori: Radojka Abramović, kustos Pomorskog muzeja, Petar Palavršić, kustos Pomorskog muzeja u penziji Jedra Boke - mart/2014. 11 BOKELJSKA MORNARICA 809 KOTOR SKUPŠTINA BOKELJSKE MORNARICE 809, PODRUŽNICA KOTOR - Redovna izborna skupština Bokeljske mornarice 809 Kotor - Podružnice Kotor održana je 29. marta. Na sjednici su usvojeni izvještaji o radu 2010-2014. godina, izabrani su novi organi upravljanja, a usvojen je i predlog izmjene Statuta Bokeljske mornarice 809, koju čine četiri podružnice Kotor, Tivat, Herceg Novi i Beograd. Skupština je jednoglasno izabrala nove organe Bokeljske mornarice 809 Kotor - Podružnice Kotor - za predsjednika Upravnog odbora izabran je Aleksandar Dender, za predsjednika Nadzornog odbora Dinko Milošević, za kolovođu Tripo Milošević, za domaćina Zdravko Milošević i za predsjednika Odbora za njegovanje tradicija Saša Milošević. Novi predsjednik Upravnog odbora Aleksandar Dender je rekao da je postojećim Statutom napravljena svojevrsna federalizacija mornarice kojom je, umjesto Bokeljske mornarice Kotor nastala Bokeljska mornarica Boke Kotorske. Bokeljska mornarica Kotor time je degradirana i formalno pravno svedena na rang podružnice, a podružnice Tivat, Herceg Novi i Beograd unaprijeđene i formalno pravno postale suosnivačima iako ih je Kotor osnovao tek 1972. godine. Osim toga, novim Statutom iz naziva organizacije izostavljen je Kotor, tako da novu organizaciju za naš grad veže još samo sjedište. Takođe, u Statutu zajedničke organizacije izvrću se istorijske činjenice tvrdnjom da su Bokeljsku mornaricu osnovale bratovštine mornara na području Boke Kotorske što je apsolutno netačno jer u doba najstarijeg arhivskog pomena Bokeljske mornarice Kotor iz 1363. godine nisu postojali ni gradovi Herceg Novi i Tivat, a kamoli bratovštine. I gotovo nevjerovatno, u Statutu se ne pominje admiral koji je stoljećima bio vrhovni zapovjednik Bokeljske mornarice Kotor, već su sva ovlašćenja data predsjedniku Upravnog odbora zajedničke organizacije, organa kojeg je 1964. godine tadašnja vlast uvela radi političke kontrole rada Mornarice – kazao je Dender. Dender je takođe rekao da postoji velika odgovornost Kotorana prema svojoj tradiciji i kulturnom nasljeđu koji su degradirani. On se obratio i podružnicama iz Tivta, Herceg Novog i Beograda i pozvao ih da se zajednički potrude kako bi kroz izmjenu Statuta Bokeljske mornarice 809 vratili Kotoru status matice koji je oduvijek imao. DR ANTUN SBUTEGA PREDLOŽEN ZA NOVOG ADMIRALA BOKELJSKE MORNARICE 809 - Izborna Skupština tivatske Podružinice Bokeljske mornarice 809 predložila je 16. marta da prof. dr Antun Sbutega bude novi admiral ovog, preko 12 vjekova starog udruženja bokeljskih pomoraca. Prema mišljenju delegata Skupštine, dr Antun Sbutega je svojim naučnim radom i društvenim angažmanom, pravi kandidat da na čelu Bokeljske mornarice 809 Kotor zamijeni akademika, pokojnog dr Miloša Miloševića. Dr Antun Sbutega je rođeni Prčanjanin, ugledni univerzitetski profesor u Crnoj Gori i Italiji, član Reda malteških vitezova i bivši ambasador Crne Gore pri Svetoj stolici u Vatikanu i drugo. Skupština Podružnice Tivat izabrala je novi 11-člani Upravni odbor i za novog predsjednika podružnice imenovala Marjana Ribicu. Za predsjednika Upravnog odbora cijele Bokeljske mornarice 809 Kotor, predložen je ambasador Nikola Ciko koji je i do sada vršio tu funkciju, a usvojena je i lista 20-tak novih oficira i podoficira iz Tivta. Stari bokeljski jedrenjaci Brik Arabo Felice; zapovijednik kap. Mato Tripković; vlasnik Anton Radimir;
© Copyright 2024 Paperzz
