AGRI – CONTO – CLEEN HERBICIDI U ZAŠTITI BILJA Europsku uniju čini 28 zemalja članica koje su odlučile postupno poveziva svoja znanja, resurse i sudbine. Zajednički su, jekom razdoblja proširenja u trajanju više od 50 godina, izgradile zonu stabilnos , demokracije i održivog razvoja, zadržavajući pritom kulturalnu raznolikost, toleranciju i osobne slobode. Europska unija posvećena je dijeljenju svojih pos gnuća i svojih vrijednos sa zemljama i narodima izvan svojih granica. Ova publikacija izrađena je uz pomoć Europske unije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost nositelja projekta i ni na koji se način ne može smatra da odražava gledište Europske unije. Projekt financira Europska unija This project is funded by the European Union HERBICIDI U ZAŠTITI BILJA HERBICIDI U ZAŠTITI BILJA Osijek, 2014. Autorice izv. prof. dr. sc. Renata Baličević, Poljoprivredni fakultet Sveučilišta u Osijeku Marija Ravlić, mag. ing. agr., Poljoprivredni fakultet Sveučilišta u Osijeku Recenzenti: prof. dr. sc. Mira Knežević, Poljoprivredni fakultet u Osijeku prof. dr. sc. Nada Parađiković, Poljoprivredni fakultet u Osijeku doc. dr. sc. Dubravka Dujmović Purgar, Agronomski fakultet u Zagrebu Lektorica: Marija Baličević, prof. Izdavač: Poljoprivredni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Kralja Petra Svačića 1d, HR-31000 Osijek, Hrvatska Dizajn i tisak: Grafika d.o.o., Osijek, 2014. Naklada: 250 komada ISBN 978-953-7871-21-5 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek pod brojem 131006083 Izdavanje ovog priručnika odobrio je Senat Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku odlukom broj 10/14 od 25. veljače 2014. Kazalo Predgovor ................................................................................................................... 4 1. UVOD ................................................................................................................... 6 2. KOROVI ............................................................................................................... 12 2.1. Podjela korova ........................................................................................... 13 2.2. Zaš ta od korova ....................................................................................... 21 3. KRITIČNO RAZDOBLJE ZAKOROVLJENOSTI ......................................................... 24 4. HERBICIDI ........................................................................................................... 28 4.1. Mehanizmi djelovanja herbicida................................................................ 29 4.2. Kemijska pripadnost herbicida .................................................................. 32 4.3. Način primjene herbicida .......................................................................... 34 4.4. Vrijeme primjene herbicida ....................................................................... 35 4.5. Formulacije herbicida ................................................................................ 36 4.6. Proširenje na male kulture......................................................................... 36 4.7. Fitotoksičnost herbicida............................................................................. 37 4.8. Perzistentnost herbicida ............................................................................ 42 4.9. Gubitci i razgradnja herbicida .................................................................... 43 5. REZIDUE PESTICIDA ............................................................................................ 46 5.1. Rezidue herbicida ...................................................................................... 48 5.2. Metode analize ostataka pes cida ............................................................ 48 Literatura .................................................................................................................. 51 Sažetak ..................................................................................................................... 55 Summary ................................................................................................................. 56 3 1. Poljoprivreda u pograničnome području Republike Hrvatske Predgovor Priručnik Herbicidi u zaš bilja, predstavlja tematsku cjelinu u prikazu utjecaja poljoprivrede na okoliš i proizvodnju hrane, gledano s aspekta zaš te bilja. Istraživanja se provode u okviru IPA projekta Doprinos poljoprivrede čistom okolišu i zdravoj hrani (Agriculture Contribu on Towards Clean Environment and Healthy Food). Osnovni je cilj projekta poveća doprinos poljoprivrede u očuvanju okoliša i izgradnji sustava proizvodnje kvalitetnije hrane i poljoprivrednih proizvoda. Projekt je usmjeren poljoprivrednicima i proizvođačima hrane, savjetodavnim i stručnim službama, jedinicama lokalne i regionalne samouprave, obrazovnim i istraživačkim ins tucijama, učenicima i studen ma, ali i svim potrošačima hrane i zaljubljenicima u poljoprivredu i očuvanje okoliša. Suvremena poljoprivredna proizvodnja, osim ekološke, nezamisliva je bez uporabe pes cida. Zaš ta bilja podrazumijeva primjenu pes cida, čime se ostvaruju uvje za osiguravanje dovoljnih količina hrane. Proizvodnja hrane svakako je najvažnija preokupacija suvremene civilizacije, u čemu poljoprivredna proizvodnja predstavlja najznačajniju granu gospodarstva odgovornu za osiguravanje potrebnih količina hrane. Cilj projektnog ma je utvrdi stanje u poljoprivrednoj proizvodnji Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije s posebnim naglaskom na gnojidbu i zašitu poljoprivrednih usjeva. 4 1. Poljoprivreda u pograničnome području Republike Hrvatske Prvi dio priručnika obuhvaća prikaz stanja poljoprivredne biljne proizvodnje u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji i njihov značaj na razini Republike Hrvatske. U drugom dijelu priručnika ukratko su prikazane osnovne karakteris ke korova i korovnih zajednica. Nadalje, u priručniku su opisani herbicidni pripravci, te pravila, načela i mjere primjene sredstava za zaš tu bilja u skladu s pripadajućim propisima. Priručnik je popraćen izvornim fotografijama i crtežima. Autorice ovog priručnika zahvaljuju se svim članovima projektnog ma Poljoprivrednoga fakulteta u Osijeku i Hrvatske agencije za hranu, kao i našim partnerima u Republici Srbiji, članovima projektnog ma Poljoprivrednoga fakulteta u Novom Sadu, Srednje poljoprivredno-prehrambene škole Stevan Petrović Brile iz Rume i Regionalne razvojne agencije Srem. Zahvaljujemo se na interesu, podršci i suradnji svim poljoprivrednim proizvođačima koji su se uključili u realizaciju projekta i nadamo se da će im sadržaj ovoga priručnika bi koristan. Iskazujemo i veliku zahvalnost recenzen cama prof. dr. sc. Miri Knežević, prof. dr. sc. Nadi Parađiković i doc. dr. sc. Dubravki Dujmović Purgar, te lektorici Mariji Baličević, prof. na nesebičnoj i dobronamjernoj pomoći kao i na savje ma kojima su doprinijeli kvalite priručnika. Autorice 5 Renata Baličević, Marija Ravlić 1. UVOD Osnovni zadatak suvremene poljoprivredne proizvodnje je postizanje visokih i kvalitetnih prinosa poljoprivrednih usjeva. Time, s jedne strane, poljoprivredni proizvođač ostvaruje rentabilnu proizvodnju i prihode, a s druge strane povećava se ukupni fond hrane koja sve više postaje strategijska sirovina današnjega svijeta. Područje Osječko-baranjske županije predstavlja jedno od najintenzivnijih područja biljne poljoprivredne proizvodnje u Republici Hrvatskoj. Prema podacima iz publikacije Županija u brojkama (2008.) Republika Hrvatska ima 1 216 000 ha poljoprivrednih površina, a Osječko-baranjska županija 257 595 ha poljoprivrednih površina. Ukupne poljoprivredne površine u Osječko-baranjskoj županiji iznose 257 595 ha od čega se kao oranične površine koristi oko 81%. Prema strukturi vlasništva oko 60% površina nalazi se u vlasništvu poljoprivrednih obiteljskih gospodarstava, a prosječna veličina posjeda iznosi 2,9 ha. U strukturi sjetvenih površina prevladavaju žitarice, industrijsko bilje i krmno bilje. Od ukupnih poljoprivrednih površina Osječko-baranjske županije najveći udio predstavljaju oranice i vrtovi kojih ima 95,1%, zatim voćnjaci s 1,7%, livade 1,2%, pašnjaci 1,0% i vinogradi 1,0%. Prema podatcima u Tablici 1. vidljivo je da je u Osječko-baranjskoj županiji razvijena poljoprivredna biljna proizvodnja. 6 1. Poljoprivreda u pograničnome području Republike Hrvatske Sve usjeve u bilo kojem obliku proizvodnje prate i karakteristični štetni organizmi, pa je nužno provoditi odgovarajuće mjere zaštite. Prije svega, uspješna biljna proizvodnja ovisi o vrsti i broju korova u pojedinom usjevu, ali i o agroekološkim uvjetima uzgoja kulture. Za razliku od okopavinskih usjeva čiji je uzgoj nezamisliv bez provedbe zaštitnih mjera protiv korova, za kulture gustoga sklopa (strne žitarice, uljana repica, lucerna, ljekovito bilje) smatra se da zaštitu protiv korova nije nužno provoditi pri svakom stupnju zakorovljenosti. Način uzgoja (uski redovi) i habitus biljaka (busanje i stvaranje postranih vlati) omogućuje pšenici i drugim strninama da se pri manjoj zakorovljenosti usjev uspješno bori s korovom, odnosno da ga potiskuje kao kompetitora. Dakako, preduvjet je poštivanje agrotehničkih optimalnih zahvata u tehnologiji proizvodnje, poput pripreme tla za sjetvu, sjetva u optimalnom roku, uravnotežena ishrana, pravodobna prihrana, zaštita od bolesti i štetnika i dr. 7 1. Poljoprivreda u pograničnome području Republike Hrvatske Tablica 1. Struktura proljetne sjetve po kulturama u 2012. godini u Osječko- baranjskoj županiji Kultura Plan sjetve (ha) Kukuruz merkan lni 75 000 Kukuruz sjemenski 4 000 Šećerna repa 12 000 Soja 18 000 Suncokret 12 000 Jare žitarice 4 000 Povrće 2 500 Ostale kulture 2 000 Krmno bilje ukupno 500 130 000 Izvor: Županijska komora Osijek, Odsjek za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo 8 1. Poljoprivreda u pograničnome području Republike Hrvatske Od ukupnih poljoprivrednih površina u Vukovarsko-srijemskoj županiji 93,01 % odnosi se na oranice, 2,90 % na pašnjake, 0,65 % na livade, te 1,38 % na vinograde i 1,72 % na voćnjake (Tablica 2.). Tablica 2. Struktura površina prema kategoriji zemljišta u Vukovarsko-srijemskoj županiji u 2012. godini Kategorija zemljišta Površina (ha) Oranice 136 627 Voćnjaci 2 532 Vinogradi 2 032 Livade Pašnjaci UKUPNO 948 4 258 146 397 Izvor: Upravni odjel za poljoprivredu, šumarstvo i ruralni razvoj Vukovarsko-srijemske županije 2012. 9 1. Uvod Prema zastupljenosti u poljoprivrednoj proizvodnji među ratarskim kulturama glavni proizvodi su: kukuruz, pšenica, soja, šećerna repa, suncokret, ječam i duhan (Tablica 3.). U ukupnoj strukturi ratarske proizvodnje u Vukovarsko-srijemskoj županiji, proizvodnja žitarica zauzima najznačajnije mjesto. Tablica 3. Struktura proljetne i jesenske sjetve u 2012. godini u Vukovarsko-srijemskoj županiji Kultura Kukuruz Zasijano (ha) % 29 521 36,33 Šećerna repa 8 950 11,01 Suncokret 9 782 12,04 Soja 18 097 22,27 Zob 790 0,97 Krumpir 168 0,21 Ostale kulture (krmno bilje, povrće) 13 951 17,17 Ukupno proljetne kulture 81 259 100 Pšenica 35 945 85,06 Pivski ječam 1 037 2,45 Stočni ječam 3 727 8,82 Tri kale 200 0,47 Zob 790 1,87 Uljana repica 563 1,33 42 262 100 Ukupno jesenske kulture UKUPNO 123 521 Izvor: Upravni odjel za poljoprivredu, šumarstvo i ruralni razvoj Vukovarsko-srijemske županije 2012. Zasijanost pojedinih kultura, odnosno plodored u proizvodnoj godini ovisi o više čimbenika, a prvenstveno o tržištu – cijeni proizvoda, organiziranosti otkupa i rokovima plaćanja. 10 1. Uvod Tablica 4. Broj gospodarstava prema tipu u Vukovarsko-srijemskoj županiji Poljoprivredna gospodarstva 2010. godina 2011. godina 2012. godina 9 991 9 548 9 279 Obrt 357 369 351 Trgovačko društvo 150 150 159 Zadruga 63 63 63 Ostali 15 16 14 10 576 10 146 9 866 Obiteljsko gospodarstvo Ukupno Od ukupno cca 190 000 registriranih poljoprivrednih gospodarstava u Republici Hrvatskoj, na Vukovarsko-srijemsku županiju otpada 9 866 što je 5,5 % (Tablica 4.). Grafikon 1. Potrošnja sredstava za zaštitu bilja (Izvor: Agencija za zaštitu okoliša (2005.)) Prema prikazanim podatcima evidentna je većinska zastupljenost biljne proizvodnje u obje županije u kojima se provodi IPA projekt Doprinos poljoprivrede čistom okolišu i zdravoj hrani. Za ostvarivanje prihvatljivih rezultata proizvodnje kvalitativno i kvantitativno opravdanog prinosa, nužna je upotreba sredstava za zaštitu bilja. Prema podatcima Agencije za zaštitu okoliša (2005.) u Hrvatskoj se godišnje potroši preko 3 000 t djelatne tvari sredstava za zaštitu bilja, od čega na herbicide otpada 50-60% (Grafikon 1.). 11 Renata Baličević, Marija Ravlić 2. KOROVI Korovi su biljke koje rastu na površinama gdje nisu poželjne. U pravilu se razvijaju na antropogenim staništima. Pod pojmom apsolutni korov podrazumijevamo sve biljke koje nisu predmet uzgoja i nalaze se u kompeticijskom odnosu te mogu biti štetne za sam usjev. Relativni korov predstavlja svaku biljnu vrstu na proizvodnoj površini koja nije cilj proizvodnje, što podrazumijeva i rezidualnu kulturnu biljku, primjerice pšenica u suncokretu. Korovi nanose velike štete poljoprivrednim usjevima natječući se s njima za vodu, prostor, svjetlost i hraniva. Potencijalni se gubitak prinosa procjenjuje na 34% (Oerke, 2006.). Ekonomski gubitci procjenjuju se u milijardama dolara, što zbog sniženoga prinosa, te dodatnih troškova kao što su primjena herbicida, troškovi mehaničkog suzbijanja i slično (Yandoc-Ables i sur., 2006.). Korovi, osim kompeticijom, negativno utječu na usjev i putem alelokemikalija. Također otežavaju obradu, žetvu ili berbu, poskupljuju proizvodnju (čišćenje sjemena, dopunska agrotehnika), domaćini su različitim biljnim patogenima te izvor inokuluma za potencijalne zaraze kultiviranih biljaka, domaćini su štetnim kukcima i nematodama, te smanjuju kakvoću priroda i poljoprivrednih proizvoda. Korovi su i ozbiljan ekološki problem, s obzirom da su invazivne korovne vrste sposobne mijenjati ekosustave i potisnuti autohtone biljne vrste (Randall, 1996.). 12 2. Plodnost i povi tala u pograničnome području 2.1. Podjela korova Sve korovne biljke mogu se podijeliti na dvije osnovne skupine (Kojić i sur., 1972.): 1. korovne biljke u užem smislu 2. korovne biljke u širem smislu Korovi u užem smislu predstavljaju onu skupinu biljaka koje su svojom biologijom i ekologijom najbolje prilagođene razvojnom ciklusu pojedinih kulturnih biljaka. Ova se skupina korova naziva još i segetalni korovi. Segetalne se biljke nalaze samo ili isključivo u usjevima ili nasadima, a često samo u pojedinim usjevima, što znači da je njihov razvoj uvjetovan snažnim antropogenim utjecajem. Segetalnu floru možemo podijeliti na korove strnih žita, okopavina, vinograda, voćnjaka i vrtova. Korovi u širem smislu su sve nekorisne i štetne biljne vrste koje se pojavljuju na antropogenim staništima te izvan oraničnih površina. Ovoj skupini pripadaju ruderalne biljke, korovi livada i pašnjaka, korovi kanala, korovi šuma, korovi ribnjaka i drugih staništa. Stanište (biotop) predstavlja područje na kojemu se nalazi skupina organizama te je pod utjecajem brojnih abiotičkih i biotičkih čimbenika. S gledišta načina i intenziteta ljudskog djelovanja, korove možemo podijeliti prema staništu kako je prikazano u Tablici 5. 13 2. Korovi Tablica 5. Podjela korova prema staništu (Hulina, 1998.) Stanište Korovi 1) Kul virano strna žita (ozima i jara) okopavine (kukuruz, krumpir, povrće...) Plantae segetales (segetalci-agrestalci) Korovi u užem smislu: a) apsolutni i rela vni, b) specijalis i pioniri 2) Nekul virano dvorišta, sajmišta, nasipi, putovi, željezničke pruge... Plantae ruderales (ruderalci) Korovi u širem smislu 3) Polukul virano travnjaci, usjev djeteline, lucerne, ekstezivni vinogradi i voćnjaci Segetalci i ruderalci 4) Vodeni sustavi ribnjaci, kanali Akva čni i semiakva čni a) plivajući (flotantni) hidrofi b) uronjeni (submerzni) hidrofi c) higrofi 5) Šume i živice Korovi šuma i živica Od približno 350 000 biljnih vrsta ekonomski značajnije štete čovječanstvu nanosi oko 250 korovnih vrsta. Taksonomskom analizom utvrđeno je da se 70% korova razvrstava unutar 12 biljnih porodica (Tablica 6.). Tablica 6. Taksonomska analiza najznačajnijih korova u svijetu (Maceljski i sur., 2002.) Porodica 14 Broj vrsta Poaceae/trave 44 Asteraceae/glavočike 32 Cyperaceae/šiljevi 12 Polygonaceae/dvornici 8 Amaranthaceae/šćirevi 7 Brassicaceae/krstašice, kupusnjače 7 Fabaceae/mahunarke 6 Convolvulaceae/slakovi 5 Euphorbiaceae/mlječike 5 Chenopodiaceae/lobode 4 Malvaceae/sljezovi 4 Solanaceae/pomoćnice 3 2. Korovi Biološka podjela korova uzima u obzir način hranidbe, način razmnožavanja, dužinu života i vrijeme pojavljivanja tijekom godine (Tablica 7.). Tablica 7. Biološka podjela korova (Hulina, 1998.) I) Autotrofni A. razmnožavanje sjemenom B. razmnožavanje sjemenom i vegata vno 1. jednogodišnji a) efemere (zimsko-proljetne, proljetne, ljetne) b) jesensko-zimski c) zimsko-proljetni d) proljetni (ranoproljetni, kasnoproljetni) 1. vriježama 2. korijenovim pupoljcima 3. gomoljima 4. lukovicama 5. podancima 6. turionima 2. dvogodišnji II) Poluparazi (hemiparazi ) A. na nadzemnim organima domaćina B. na podzemnim organima domaćina III) Parazi (holoparazi ) A. na nadzemnim organima domaćina B. na podzemnim organima domaćina U odnosu na životni ciklus (dužinu života) korove možemo podijeliti na jednogodišnje (ljetne ili zimske) i dvogodišnje (u prvoj godini stvaraju vegetativne organe, a u drugoj godini generativne organe) koji se razmnožavaju isključivo sjemenom, te višegodišnje ili trajnice koji se razmnožavaju i sjemenom i vegetativno. U praksi se korovi najčešće dijele na širokolisne (dvosupnice) i uskolisne (jednosupnice) što predstavlja podjelu korova s obzirom na značajke lista, a toj je podjeli prilagođena industrija herbicida. Naime, odlike lista (položaj, veličina, debljina, osobine kutikule, dlakavost, položaj i broj puči) u izravnoj su vezi s osjetljivošću na herbicide (Hulina, 1998.). Zastupljenost korovnih vrsta ovisi o usjevu u kojem se pojavljuju. U odnosu na kulturu koju zakorovljuju korovi se dijele na: 1. 2. 3. 4. korove kultura gustog sklopa korovi okopavina korove višegodišnjih nasada korove nepoljoprivrednog zemljišta Najznačajnije korovne vrste u usjevima gustog sklopa (žitarice, uljana repica) prikazane su u Tablici 8. 15 2. Korovi Tablica 8. Najznačajnije korovne vrste u usjevima gustog sklopa Jednogodišnje širokolisne vrste Višegodišnje širokolisne vrste Stellaria media/mišjakinja Convolvulus arvensis/slak Galium aparine/priljepača Cirsium arvense/osjak Sinapsis arvensis/gorušica Symphytum officinale/gavez Raphanus raphanistrum/divlja repica Vicia spp./grahorica Lamium purpureum/mrtva kopriva Sonchus arvensis/ostak Myoso s arvensis/potočnica Jednogodišnje uskolisne vrste Papaver rhoeas/poljski mak Apera spica-ven /slakoperka Anthemis arvensis/jarmen Alopecurus myosuroides/mačji repak Matricaria chamomilla/kamilica Poa annua/vlasnjača Fumaria officinalis/dimnjača Avena fatua/divlja zob Veronica persica/perzijska čestoslavica A. ludoviciana/sterilna zob V. hederifolia/bršljanasta čestoslavica Lolium spp./ljulj Viola arvensis/poljska ljubica Višegodišnje uskolisne vrste Capsela bursa-pastoris/rusomača Agropyron repens/pirika Ranunculus arvensis/žabnjak P. trivialis/obična vlasnjača Sve korovne vrste nisu jednako štetne i nemaju jednak značaj kod suzbijanja. Kamilica, jarmen, priljepača, mišjakinja, slak i osjak značajniji su širokolisni korovi, a slakoperka, pirika, mačji repak i divlja zob su uskolisne korovne vrste u strnim žitaricama. Uljanoj repici čine najveće štete ozimi korovi koji niču i prezimljuju zajedno s njom. Iz skupine ozimih korova štetu stvaraju širokolisne vrste kao što su kamilica, jarmen i broćika. Štetu uljanoj repici nanose i gorušica i divlja repica jer pripadaju istoj porodici (Brassicaceae) kao i uljana repica, pa su izgledom i fiziološki, posebno u ranim fazama razvoja, vrlo slične. Njihovo sjeme izmiješano sa sjemenom uljane repice, može utjecati na kvalitetu ulja. Od uskolisnih korova u uljanoj repici najčešće se javljaju slakoperka, rosulje i ljulj. S obzirom da su strne žitarice najčešći predusjevi uljanoj repici, samonikle (rezidualne) žitarice kao uskolisni korovi mogu biti veliki problem. 16 2. Korovi Slika 1. Korovna flora u pšenici (Foto: M. Ravlić) Slika 2. Površina zakorovljena poljskim slakom (C. arvensis) (Foto: M. Ravlić) 17 2. Korovi Najznačajnije korovne vrste u okopavinama (kukuruz, suncokret, šećerna repa, soja) prikazane su u Tablici 9. Slika 5. Zakorovljenost suncokreta s koštanom (Foto: A. Markulj) 18 Foto: R. Baličević Slika 4. Klijanac tušnja (P. oleracea) Foto: R. Baličević Slika 3. Klijanac šćira (A. retroflexus) 2. Korovi Tablica 9. Najznačajnije korovne vrste u okopavinskim kulturama Jednogodišnje širokolisne vrste Višegodišnje širokolisne vrste Chenopodium album/bijela loboda Convolvulus arvensis/slak Ch. polyspermum/višesjemena loboda Cirsium arvense/osjak Amaranthus retroflexus/šćir Rumex crispus/kiselica Polygonum persicaria/pjegas dvornik Symphytum officinale/gavez Fallopia convolvulus/povijajuća heljda Jednogodišnje uskolisne vrste Solanum nigrum/crna pomoćnica Echinochloa crus – galli/koštan Datura stramonium/kužnjak Setaria glauca/crvenkas muhar Ambrosia artemisiifolia/ambrozija S. viridis/zeleni muhar Xanthium strumarium/dikica Digitaria sanguinalis/svračica Abu lon theophras /mračnjak Panicum milliaceum/proso Sinapis arvensis/gorušica P. capillare/vlasasto proso Hibiscus trionum/sljezolika Višegodišnje uskolisne vrste Anagallis arvensis/krivičica Sorghum halepense/divlji sirak Matricaria chamomilla/kamilica Agropyron repens/pirika Stachys annua/čistac Cynodon dactylon/troskot Zakorovljenost jednogodišnjim širokolisnim i uskolisnim korovima značajna je karakteristika okopavinskih usjeva, dok su višegodišnje vrste prisutne ovisno o intenzitetu obrade tla i zakorovljenosti oranice (Knežević i sur. 2012) Foto: M. Ravlić Slika 7. X. strumarium Foto: A. Markulj Slika 6. A. theophrasti 19 Najznačajnije širokolisne korovne vrste u kukuruzu su šćir, bijela loboda, mjehurasta sljezolika, poljski osjak, slak i muhari. Posebnu poteškoću predstavljaju višegodišnji širokolisni korovi kao što su slak, ladolež, osjak i gavez. Slika 8. Korovna flora vinograda (Foto: R. Baličević) 20 Korovna flora višegodišnjih nasada dijeli se na zimsko-proljetne, ljetne i kasno ljetne, odnosno jesenske korove. Najzastupljeniji korovi u višegodišnjim nasadima su oštrodlakavi šćir, bijela loboda, sitna konica, ptičji dvornik, srednja mišjakinja, ljubičasta svračica, obični koštan, zeleni muhar, pirika, poljski slak i poljski osjak. 2.2. Zaštita od korova Suzbijanje korova obuhvaća sve mjere zaštite od korova kojima smanjujemo zakorovljenost i kompeticiju korova prema kulturi. Pri tome je važna i ekonomska isplativost, odnosno opravdanost primjene mjera zaštite s obzirom na smanjenje gubitka prinosa. Prevencija je osnovni i najvažniji pristup zaštiti od korova kojom sprječavamo unošenje novih i širenje postojećih korova na određenom području. Iako kratkoročno može povisiti cijenu proizvodnje, prevencijom dugoročno rješavamo problem korova. Preventivne mjere uključuju: - održavanje čistoće gospodarskih dvorišta i oruđa, uništavanje korova na okolnim nepoljoprivrednim zemljištima (rubovi cesta…), 21 2. Korovi - korištenje organskog gnojiva koje ne sadrži žive sjemenke korova, sprječavanje osjemenjivanja korova kao i vegetativnog širenja višegodišnjih korova, zakonsku regulativu. Slika 9. Mehaničko suzbijanje korova (Foto: R. Baličević) Suzbijanje korova moguće je kulturnim i agrotehničkim te mehaničkim mjerama. Kulturne i agrotehničke mjere obuhvaćaju plodored, podusjeve (za trajne nasade, te češnjak, luk i kupusnjače), prilagodbu vremena i gustoću sjetve, kontrolu plodnosti tla. Mehaničke mjere obuhvaćaju obradu tla, zatravljivanje, zastiranje (malčiranje žetvenim ostatcima, plastičnim folijama, živim malčem), plijevljenje, natapanje. 22 Slika 10. Zakorovljenost usjeva paprike (Foto: M. Ravlić) Biološke mjere zaštite od korova podrazumijevaju korištenje živih organizama u njihovom suzbijanju. U biološkoj borbi protiv korova mogu se koristiti fitofagni kukci, nematode, mikrobiološki agensi (patogene gljive i bakterije), mikotoksini (metaboliti gljiva) te više biljke kompetitori. Primjena herbicida spada u kemijske mjere suzbijanja korova. Kako bi bilo moguće što točnije odrediti treba li provoditi mjere suzbijanja korova i kakav će ekonomski učinak one imati, nužno je uzeti u obzir više kriterija kojima se određuje štetna prisutnost i kritično razdoblje zakorovljenosti usjeva. 23 1. Poljoprivreda u pograničnome području Republike Hrvatske Renata Baličević, Marija Ravlić 3. KRITIČNO RAZDOBLJE ZAKOROVLJENOSTI Kritično razdoblje zakorovljenosti (KRZ) predstavlja vrijeme kada se prisutnost korova drastično odražava na prirod usjeva, odnosno razdoblje u razvoju kulture u kojem joj korovi nanose najveće štete te ih je potrebno suzbiti. Prag štetnosti, odnosno kritični broj korova predstavlja broj, masu i postotak pokrovnosti korovnih biljaka. Na kritično razdoblje zakorovljenosti utječu agrotehnika, sklop, sorta, tlo, vremenske prilike, vrsta i brojnost korova, vrijeme nicanja korova u odnosu na kulturu, odnosno svi oni čimbenici koji mogu utjecati na kompetitivnu sposobnost kulturne biljke ili korova (Ivanek – Martinčić, 2010.). Kritično razdoblje zakorovljenosti u usjevu kukuruza kreće se od razvijena 2-3 lista pa do 10-12 listova. U ovom razdoblju kukuruz ima spor vegetativni porast i zato ga korovi lako nadvladaju. Naime, u početku razvoja ima dovoljno prostora, hraniva, vode i svjetla i za kulturu i za korov, a nakon razvijenih 10 do 12 listova kukuruz počinje intenzivno rasti i korovi koji niknu u tom razdoblju ne nanose veliku štetu biljakama kukuruza. 24 1. Poljoprivreda u pograničnome području Republike Hrvatske Shema 1. Kritično razdoblje zakorovljenosti usjeva kukuruza 25 Suncokret je najizloženiji napadu korova od nicanja pa sve do faze 4 do 6 razvijenih listova. Suncokret ima spor vegetativni porast, što je razlog osjetljivosti na prisutnost korova. Nakon šestoga lista biljke suncokreta brzo razvijaju bujnu nadzemnu masu pa korovi koji niču nakon kritičnog razdoblja zakorovljenosti ne nanose im izravnu štetu. Kritično razdoblje zakorovljenosti za šećernu repu traje u periodu od osam tjedana nakon nicanja, odnosno četiri tjedna nakon što repa razvije dva para pravih listova. Najveći prinos šećerne repe postiže se ukoliko su korovi suzbijani od trećega do devetog tjedna nakon nicanja (Ostojić, 1987., Šarec, 1998.). Kritično razdoblje zakorovljenosti krumpira traje od dva tjedna nakon nicanja pa sve do zatvaranja redova. Ahmadvand i sur. (2009.) istraživali su utjecaj sklopa krumpira na kritično razdoblje zakorovljenosti i utvrdili da kod gušćega sklopa (6,6 biljaka/m2) kritično razdoblje zakorovljenosti započinje 24 dana nakon nicanja, kada je zatvoreno 50% sklopa, a završava 43 dana nakon nicanja, kada je sklop zatvoren 80%. Krumpiru uzgajanom u rjeđemu sklopu (5,3 biljke/m2) kritično razdoblje zakorovljenosti započinje 19 dana nakon nicanja, kada je 40% sklopa zatvoreno, a završava 51 dan nakon nicanja, kada je sklop potpuno zatvoren. Kritično razdoblje zakorovljenosti u usjevu soje traje dva do tri tjedna nakon nicanja, dok usjev uljane repice treba biti čist od korova do zatvaranja redova. 26 3. Kri čno razdoblje zakorovljenos U pšenici kritični broj korova u jesensko-zimskom razdoblju za jednogodišnje uskolisne korove iznosi 25 biljaka/m2, za jednogodišnje jesensko-zimske korove malog habitusa 20 biljaka/m2, za jednogodišnje jesensko-zimske korove srednjeg habitusa 15 biljaka/m2, a za agresivne jesensko zimske jednogodišnje korove 0,5-1 biljaka/m2. Kao prag za tretiranje može se uzeti također i 5% površine tla ili 70 do 80 korovnih biljaka različitih vrsta u stadiju kotiledona ili prvoga pravog lista/m2. Za praksu je prihvatljivije uvažiti broj biljaka/m2 s obzirom da je kritično razdoblje zakorovljenosti strnih žitarica od početka do kraja busanja. Shema 2. Kritično razdoblje zakorovljenosti pšenice Da bi se izbjegao gubitak prinosa zbog korova usjevu je potrebno osigurati određeni dio životnog ciklusa bez korova. Pšenici je potrebno osigurati 19% životnoga ciklusa bez korova, kukuruzu 25%, šećernoj repi 42%, a češnjaku, mrkvi i luku preko 50% trajanja vegetacije (Van Heemst, 1985.). 27 Renata Baličević, Marija Ravlić 4. HERBICIDI Herbicidi su kemijska sredstva koja su sposobna suzbiti ili zaustaviti rast pojedinih biljaka. Njihovom se primjenom postiže suzbijanje nekih ili svih vrsta korova. Herbicidi mogu posjedovati selektivno djelovanje, tj. da uništavaju samo pojedine vrste korova ili totalno djelovanje, da suzbijaju sve vrste korova. Izbor herbicida ovisi o vrsti usjeva, stanju zakorovljenosti i stupnju razvoja korova. Svaki herbicid ima određeni spektar djelovanja na korovne vrste pa je poznavanje zastupljenih vrsta korova određenog staništa jedan od osnovnih preduvjeta za pravilan izbor herbicida, vremena i načina njegove primjene. Kako su floristički sastav i građa korovnih zajednica vrlo heterogeni i ovise o usjevu i agroekološkim uvjetima staništa, praktično je nemoguće pronaći jedan herbicid kojim bi učinkovito suzbili sve korovne vrste. Tako je izbor herbicida i njihova primjena specifična na svakom staništu i prije svega ovisi o zastupljenosti korovnih vrsta. Na pozitivan učinak primjenjenih herbicida veliku ulogu imaju vremenske prilike tijekom primjene herbicida i u periodu aktivnoga djelovanja pripravka. Osim toga uspjeh primjenjenog herbicida ovisi o mehaničkim, fizičkim, kemijskim i drugim osobinama tla. U poljoprivrednoj proizvodnji, pri rješavanju problema zakorovljenosti na obradivim površinama, ekonomski i ekološki razlozi usmjeravaju pažnju na važnost poznavanja biologije pojedinih korovnih vrsta i njihove reakcije na agrotehničke mjere. 28 2. Plodnost i povi tala u pograničnome području 4.1. Mehanizmi djelovanja herbicida Herbicid u biljku može dospijeti: 1. kroz list 2. kroz korijen 3. kroz list i korijen. Djelovanje herbicida putem lista odvija se kada sredstvo dolazi na površinu lista te kroz kutikulu, epidermu i palisadni parenhim prodire sve do floema. Tu se preko asimilata (škrob) sistemično translocira do mjesta djelovanja. Djelovanje herbicida kroz korijen odvija se kada se sredstvo primjenjuje putem tla, tj. prskanjem po površini ili unošenjem u tlo. Za aktivaciju sredstva potrebne su oborine. Kiša s površine tla premješta herbicid u zonu korijena korovne biljke koja ga potom usvaja u vodi. S vodom herbicid prodire kroz epidermu u endodermu primarne kore te dospijeva u ksilem, odakle uzlaznim kretanjem vode u biljci dospijeva do mjesta djelovanja. 29 4. Herbicidi Herbicidi su sposobni zaustaviti ili usporiti neke životno važne fiziološke procese biljke kada dospiju do mjesta molekularnog djelovanja. S gledišta utjecaja na fiziološke procese herbicidi se mogu podijeliti u sljedeće grupe: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. Inhibitori acetyl CoA karboksilaze (ACCase) Inhibitori acetolaktat sintaze (ALS) Inhibitori fotosinteze u fotosustavu II Inhibitori fotosinteze u fotosustavu I Inhibitori protoporfirinogen oksidaze (PPO) Inhibitori biosinteze karotenoida Inhibitori EPSP sintaze Inhibitori glutamin sintetaze Inhibitori DHP (dihidropteroat) sintaze Inhibitori diobe stanica Inhibitori sinteze stanične stjenke (celuloze) Inhibitori sinteze lipida Sintetski auksini (regulatori rasta ili hormonski herbicidi) Inhibitori acetyl CoA karboksilaze prekidaju sintezu masnih kiselina te uzrokuju izostajanje razvoja novih listova, dok razvijeno lišće poprima crvenkastu boju. Biljke ugibaju za 10 – 14 dana. Inhibitori acetolaktat sintaze (ALS) zaustavljaju sintezu proteina i nukleinskih kiselina te uzrokuju prestanak rasta i klorozu. Nakon 1 do 4 tjedna dolazi do pojave nekroza. Mehanizam djelovanja inhibitora fotosinteze u fotosustavu II temelji se na ometanju prijenosa elektrona u fotosustavu II. Posljedica djelovanja očituje se u pojavi kloroze na rubovima listova, te u konačnici do nekroze. Inhibitori fotosinteze u fotosustavu I ometaju prijenos elektrona u fotosustavu I. Inhibitori protoporfirinogen oksidaze (PPO) oksidiraju protoporfirinogen IX u protoporfirin IX koji u prisutnosti svjetla stvara kisikove radikale. Uslijed toga dolazi do kloroze, a kasnije i do nekroze. Inhibitori biosinteze karotenoida inhibicijom sinteze dovode do destrukcije klorofila te uslijed toga dolazi do blijeđenja biljaka, zaostajanja u rastu i ugibanja. Inhibitori EPSP sintaze inhibicijom enzima 5-enolipiruvil šikimat-3-fosfat sintaze sprječavaju sintezu aromatskih aminokiselina što zaustavlja rast, uzrokuje klorozu na listovima, dok starije lišće pocrveni, a biljka na kraju ugiba. 30 1. Poljoprivreda u pograničnome području Republike Hrvatske Inhibitori glutamin sintetaze inhibicijom enzima u biljci uzrokuju nakupljanje amonijevih iona što dovodi do uništenja stanične membrane. Posljedica su pojava kloroze i nekroze. Inhibicija DHP (dihidropteroat) sintaze uzrokuje prekid sinteze folne kiseline te prekia rasta i stvara nekroze na biljkama. Uslijed toga biljka ugiba nakon 1 do 2 tjedna. Inhibitori diobe stanica djeluju na blokiranje sinteze tubulina, onemogućuju razdvajanje diobenog vretena ili inhibiraju sintezu masnih kiselina. Inhibicijom sinteze stanične stijenke (celuloze) prekida se rast biljke, pupovi pocrvene, a biljke se suše. Inhibitori sinteze lipida ometaju proces produljivanja masnih kiselina. Biljke kao posljedica toga često niti ne niknu, klijanci su deformirani, a lišće slijepljeno. Sintetski auksini (regulatori rasta ili hormonski herbicidi) smanjuju djelovanje indoloctene kiseline. Uzrokuju nenormalan rast, deformacije i devijacije biljnih organa. Prema aktivnosti herbicidi se dijele na: 1. kontaktne herbicide 2. sistemične herbicide 31 4. Herbicidi Kontaktni herbicidi uništavaju tkiva biljke koja dođu u kontakt s njima. Općenito to su herbicidi s najbržim djelovanjem. Manje su učinkoviti kod biljnih vrsta koje imaju sposobnost obnavljanja iz korijenja. Sistemični herbicidi djeluju putem lista ili korijena tretirane biljke. Oni su sposobni kontrolirati biljke koje se obnavljaju iz korijena, te imaju nešto sporije, ali učinkovitije djelovanje na korovne vrste. 4.2. Kemijska pripadnost herbicida Herbicidi su prema kemijskoj pripadnosti, građi, strukturi i zajedničkim svojstvima razvrstani u 30 skupina, bez obzira na mehanizam djelovanja i vrijeme i način primjene (Tablica 10.). Razvrstavanje herbicida u skupine po kemijskoj pripadnosti zasniva se na kemijskoj sličnosti pojedinih herbicidno aktivnih molekula. Tablica 10. Podjela herbicida prema kemijskim skupinama (Cvjetković i sur., 2013.) Kemijska skupina 32 Mehanizam djelovanja Ak vne tvari Deriva fenoksi karboksilnih kiselina 13. 2,4 D, MCPA, mekoprop i mekoprop-P, diklorprop-P Piridin-karboksilne kiseline 13. pikloram, dikamba, klopiralid, fluroksipir ester, aminopiralid Kinolin karboksilne kiseline 13. kinmerak Ariloksifenoksi propiona 1. fluazifop-p-bu l, kizalofop-p, fenoksaprop-Pe l, propakizafop Cikloheksadinoni 1. cikloksidim, kletodim Fenilpirazolini 1. pinoksaden Aminofosfona 7. glifosat 8. glufosinat Nitrili 3. bromoksinil oktanoat, joksinil Benzo adiazinoni 3. bentazon Dipiridili 4. dikvat 4. Herbicidi Sups tuirani deriva fenilureje 3. linuron, klortoluron, izoproturon Karbama 3. fenmedifam, dezmedifam 9. asulam 12. prosulfokarb Benzofurani 12. etofumesat Triazini 3. terbu lazin Triazinoni 3. metribuzin, metamitron Uracili 3. lenacil Piridazinoni 3. kloridazon Sulfonilureja herbicidi 2. triasulfuron, tribenuron, fensulfuron-me l, amidosulfuron, nikosulfuron, rimsulfuron, oksasulfuron, jodsulfuron, triflusulfuron, prosulfuron, foramsulfuron, tritosulfuron, flazasulfuron, metsulfuron-me l Imidazolinoni 2. imazamoks Triazolpirimidini 2. metosulam, florasulam Triazoloni 2. propoksikarbazon Dinitroanilini 10. pendimetalin Kloracetamidi 10. (S)-metolaklor, metazaklor, (s)-dimetenamid, acetoklor, propizoklor, dimetaklor, petoksamid Amidi 10. flufenacet, propizamid, napropamid 6. diflufenikan, flukloridon, beflubutamid Izoksazoli i izoksazolidinoni 6. izoksaflutol, klomazon Triketoni 6. mezotrion, tembotrion N-fenil alamidi 5. flumioksazin Difenil eteri 5. oksifluorfen, bifenoks Oksidiazoli 5. oksadiargil 33 4. Herbicidi 4.3. Način primjene herbicida Herbicidi se mogu primijeniti na dva načina: 1. selektivna primjena 2. totalna (neselektivna) primjena Selektivni herbicidi djeluju fitocidno (uništavaju) na neke vrste korovnih i kulturnih biljaka dok su prema drugim vrstama selektivni. Primjena selektivnih herbicida vezana je za određeni razvojni stadij biljke. Selektivni učinak zasniva se na različitom stupnju usvajanja, različitom intenzitetu translokacije, metabolizmu i biokemijskom djelovanju između kulture i korova. Kod sistemičnih selektivnih herbicida djelatna se tvar premješta (translocira) kroz staničja biljke do mjesta djelovanja. Kod kontaktnih selektivnih herbicida djelatna se tvar nakon primjene ne translocira (ili je translokacija ograničena) te dolazi do oštećenja onih biljnih dijelova s kojima je škropivo došlo u dodir. Totalni ili neselektivni herbicidi djeluju neselektivno, odnosno uništavaju sve biljke koje se nalaze na površini koja se tretira. Totalni hebicidi primjenjuju se: - prije pripreme tla za sjetvu/sadnju usjeva i nasada, nakon sjetve, a prije nicanja usjeva, na površinama između dvije sjetve/sadnje kultura, u višegodišnjim nasadima podignutih uzgojnih oblika (kada kora voćaka nije zelena), na strništima nakon žetve, za obnovu travnjaka, livada i pašnjaka, na neobrađenim površinama, na nepoljoprivrednim površinama, na željezničkim prugama, putovima, igralištima, na bankinama, na kanalima za odvodnju i navodnjavanje. Desikanti i defolijanti su sredstva za uništavanje nadzemnih zelenih dijelova biljaka, izazivaju uvenuće i sušenje kulturnih biljaka zbog sprječavanja prelaska sistemičnih bolesti u podzemne organe i ujednačavanja zriobe, odnosno olakšavanja žetve ili berbe sjemenskog krumpira, uljane repice, soje, suncokreta i slično. 34 4. Herbicidi 4.4. Vrijeme primjene herbicida Selektivno herbicide možemo primijeniti u tri roka (Tablica 11.): 1. prije sjetve odnosno sadnje kulture (pre-sowing) 2. nakon sjetve, a prije nicanja (pre-emergence) 3. nakon nicanja (post-emergence). Tablica 11. Podjela herbicida prema načinu i vremenu primjene Herbicidi Selek vna aplikacija 1) prije sjetve/sadnje (pre-sowing) 2) nakon sjetve, a prije nicanja (pre-em) 3) nakon nicanja (post-em) tre ranje po tlu sa ili bez inkorporacije rezidualni herbicidi tre ranje po listu korova folijarni herbicidi tre ranje po tlu rezidualni herbicidi tre ranje po listu korova folijarni herbicidi tre ranje po tlu rezidualni herbicidi tre ranje po listu korova folijarni herbicidi Totalna aplikacija 1) prije sjetve/sadnje (pre-sowing) tre ranje po tlu rezidualni herbicidi tre ranje po listu korova folijarni herbicidi 2) nakon nicanja (post-em) tre ranje po listu korova folijarni herbicidi Prije sjetve ili sadnje kulture (pre-sowing) mogu se primijeniti rezidualni herbicidi i to tretiranjem po tlu sa ili bez inkorporacije. U ovoj fazi korovi još nisu niknuli te će se aplicirani herbicid nakon nicanja usvojiti putem korijena. Ukoliko je površina koju tretiramo već zakorovljena, primjenjuju se lisni (folijarni) herbicidi. Nakon sjetve, a prije nicanja (pre-em) također se mogu primijeniti rezidualni i folijarni herbicidi. Rezidualne herbicide koristimo tretiranjem po tlu dok korov i usjev nisu nikli, a folijarne tretiranjem po listu izniklih korova. 35 4. Herbicidi Nakon nicanja (post-em) usjeva i korova primjenjuju se folijarni (kontaktni ili sistemični) herbicidi. Ukoliko korovi još nisu iznikli, mogu se primijeniti i zemljišni rezidualni herbicidi. Totalne herbicide primjenjujemo prije sjetve usjeva tretiranjem tla rezidualnim herbicidima. Također koristimo i kontaktne herbicide nakon nicanja korova. U višegodišnjim nasadima totalni herbicidi se mogu primijeniti tretiranjem u trake. 4.5. Formulacije herbicida Herbicidna sredstva ili pripravci na tržište dolaze u različitim formulacijama. Razlikujemo herbicide A. u krutom obliku: 1. 2. 3. 4. 5. prašiva za suspenziju (WP) ili močiva prašiva dispergirajuće granule (DF, WDF, WG) granule (G) prašiva (P ili D) pjenušave tablete (T) B. u tekućem obliku: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. koncentrirana emulzija (EC) tekuća koncentrirana emulzija u vodi (EW) koncentrirana suspenzija (KS, F ili FL) mikrokapsulirana forma (MC, CS) vodotopivi koncentrat (SL) uljna koncentrirana suspenzija (OD) suspoemulzija (SE). Potrebna dozacija kod tekućih oblika mjeri se zapreminom (volumenom) po jedinici površine, a kod krutih pripravaka vaganjem. 4.6. Proširenje na male kulture Prema Zakonu o sredstvima za zaštitu bilja (NN 70/2005) člankom 33. predviđa se dozvola za proširenje primjene sredstva za zaštitu bilja na male kulture/male namjene. Sredstava za zaštitu bilja kojima se proširuje primjena na male kulture i male namjene smiju upotrebljavati svi korisnici sredstava za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj su- 36 kladno odobrenim namjenama, primjenama, ograničenjima i drugim uvjetima, te u skladu s uputama, upozorenjima, obavijestima, mjerama opreza i drugim podatcima koji su navedeni na etiketama svakog pojedinog sredstva za zaštitu bilja. Budući da se za izdavanje dozvole za proširenje primjene na male kulture i male namjene ne traže podatci o učinkovitosti kao i ostali podatci i informacije o možebitnim štetnim, nepovoljnim ili ograničavajućim učincima sredstava za zaštitu bilja, niti se oni ocjenjuju, korisnici snose odgovornost za eventualni rizik pri uporabi sredstava za zaštitu bilja po rješenju o dozvoli za proširenje primjene na male kulture i male namjene. 4.7. Fitotoksičnost herbicida Fitotoksičnost predstavlja negativan utjecaj sredstva za zaštitu bilja na fiziološke procese u biljkama, odnosno oštećenja na tretiranim biljkama i to najčešće uslijed nepravilne primjene pesticida. Veliki broj herbicida zbog svojih kemijskih i bioloških svojstava izaziva neželjene promjene na biljnim organima nakon primjene. Oštećenja na biljkama očituju se na lišću, cvjetovima, plodovima ili cijelim biljkama. Vidljivi simptomi fitotoksičnosti na biljkama javljaju se kao opekotine, klorotične i ne- 37 krotične pjege, sušenje dijelova biljaka, otpadanje listova, deformacije biljnih organa i u konačnici propadanje čitave biljke. Oštećenja nastala uslijed fitotoksičnosti mogu biti prolazna ili trajna. Postoje tri grupe biljaka koje možemo oštetiti, a to su biljke koje tretiramo, susjedne biljke ako u trenutku tretiranja puše vjetar i sljedeće biljke koje će biti uzgajane na istom tlu. Fitotoksičnost može biti uzrokovana: - 38 primjenom prevelike doze ili koncentracije, prilikom zanošenja („drift“), primjenom herbicida pri nepovoljnim vremenskim uvjetima, primjenom u pogrešnoj fenofazi, prilikom interakcije s drugim sredstvima (kombinacija sredstava), aplikacijom na tlo i dospijevanjem na biljke, osjetljivošću sorte, primjenom neispravnog sredstva, primjenom sredstva neregistriranom za određenu kulturu, rezidualnim djelovanjem ostataka herbicida (perzistentnost). 4. Herbicidi Slika 11. Fitotoksičnost na lišću šljive uslijed zanošenja herbicida sa susjedne parcele (Foto: M. Ravlić) Slika 12. Fitotoksičnost na listu šljive (Foto: M. Ravlić) 39 Do pojave fitotoksičnosti dolazi uslijed primjene prevelike doze ili koncentracije odnosno primjene herbicida u količinama većim od onih koje su preporučene. Primjena prevelike doze ili koncentracije može biti posljedica nepravilnog pripravljanja sredstva, nekvalitetnog miješanja sredstva u rezervoaru prskalice, neispravnog uređaja za prskanje ili uslijed preklapanja prohoda prskalica. Neispravno odabrana dozacija u odnosu na tip tla također može djelovati fitotoksično. Pojava kloroze odnosno izbjeljivanja biljaka ili uvijanja lista česti su simptomi predozacije herbicida. Zanošenje, odnosno „drift“, jedan je od najčešćih uzroka pojave fitotoksičnosti herbicida. Do zanošenja dolazi prilikom tretiranja pri vjetrovitom vremenu što može dovesti do raznošenja herbicida na susjednu površinu i kulturu u kojoj se ne smije primijeniti. Najveća brzina vjetra prilikom primjene herbicida smije iznositi 2,6 m/s. Herbicidi koji su izrazito hlapljivi trebaju se primjenjivati pri sasvim mirnom vremenu. Fitotoksičnost herbicida može se javiti i uslijed visokih temperatura zraka pri primjeni kod nekih sredstava iznad 25 °C. Primjena u pogrešno vrijeme s obzirom na fenofazu biljke može dovesti do fitotoksičnosti uslijed veće osjetljivosti kulturne biljke na herbicid. Oštećenja mogu nastati primjerice pri prekasnoj primjeni sredstva. 40 4. Herbicidi Slika 13. Oštećenje na klijancu uljne bundeve uslijed primjene herbicida iz skupine izoksazolidinoni (klomazon) (Foto: Z. Besek) Iako kultura može biti tolerantna na primjenu nekog sredstva, prilikom njegove primjene s nekim drugim sredstvom može doći do pojave fitotoksičnosti. Do oštećenja biljaka može doći prilikom nepridržavanja uputa, odnosno ograničenja za miješanje sredstava. Fitotoksičnost može biti uzrokovana primjenom dva ili više herbicida istog ili različitog mehanizma djelovanja. Kod primjene zemljišnih herbicida može doći do pojave fitotoksičnosti ukoliko primjenjeni herbicid dospije na biljku. Uslijed jake kiše herbicid može dospjeti s tla na biljku i izazvati oštećenja. Do pojave oštećenja biljaka može doći na nekoj uzgajanoj kulturi ukoliko je prethodna kultura bila tretirana nekim perzistentnim herbicidom. Događa se da određene zasijane i herbicidom tretirane površine treba preorati i zasijati drugom kulturom, stoga rezidualni ostatci primijenjenog herbicida još uvijek ostaju prisutni u tlu. Pojavu fitotoksičnosti moguće je donekle izbjeći izborom kulture, međutim, ali kako je većina herbicida selektivna samo na određen broj kultura, taj je izbor vrlo sužen. Za izbor naredne kulture potrebni su laboratorijski i poljski pokusi. 41 4. Herbicidi Slika 14. Fitotoksičnost pedimentalina na usjev uljne bundeve (Foto: Z. Besek) Fitotoksičnost može biti uzrokovana jednim ili više čimbenika, a najčešće je uzrokovana ljudskim djelovanjem, odnosno nepažnjom. 4.8. Perzistentnost herbicida Perzistentnost herbicida je sposobnost njihovog održavanja u tlu, vodi ili biljkama, odnosno stupanj njihove održivosti u prirodnim uvjetima. Perzistentnost predstavlja mjeru kojom se izražava koliko dugo sredstvo ostaje u aktivnoj formi na mjestu tretiranja ili u okolišu. Period kroz koji herbicidi ostaju aktivni u tlu je različit, od nekoliko dana do više godina. Primjerice, vrijeme raspada atrazina u tlu kreće se od 6 do 15 mjeseci (Ostojić, 2003.). Duljina poluživota parakvata je relativno duga i iznosi 1000 dana, dok je duljina poluživota glifosata u tlu od 10 do 100 dana, odnosno u prosjeku samo 32 dana (Hornsby i sur., 1996., Monsanto, 2005.). Ostatci perzistentnih herbicida (atrazin, metribuzin i trifluralin) mogu ostati u tlu i uništiti sljedeći usjev i više godina nakon primjene (Piotrowicz-Cieślak i Adomas, 2012.). 42 Herbicid bi se u tlu u aktivnom stanju trebao dovoljno dugo zadržati kako bi djelovao učinkovito na suzbijanje korova, ali dovoljno kratko da bi se štetno djelovanje na čovjeka i okoliš svelo na minimum. Perzistentnost herbicida poželjna je osobina koja omogućuje njihovo duže rezidualno djelovanje, a time i uspješniju zaštitu od korova. S druge strane rezidue perzistentnih herbicida mogu imati i nepoželjne učinke kao: a) oštetiti osjetljive kulture u plodoredu, b) suziti plodored a time i izbor herbicida, c) doprinijeti akumulaciji herbicida u tlu i biljnim proizvodima u naknadno posijanim kulturama, d) nepovoljno utjecati na mikroorganizme tla. Na perzistentnost herbicida u tlu utječu različiti čimbenici kao što su njihova stabilnost, koncentracija, oblik formulacije, tip tla, sadržaj organske tvari, mikroorganizmi, temperatura, klima, padaline i slično. 4.9. Gubitci i razgradnja herbicida Herbicidi koji dospiju u tlo podliježu različitim procesima gubitka i razgradnje (Shema 3.), a o kojima u velikoj mjeri ovisi perzistentnost herbicida. 43 4. Herbicidi Procesi gubitka herbicida nastaju uslijed: - ispiranja u dublje slojeve, isparavanja, apsorpcije od strane biljke, adsorpcije na minerale i organske koloide tla. Shema 3. Gubitci i razgradnja herbicida 44 4. Herbicidi Kod gubitka herbicida, molekule zadržavaju svoj prvobitni oblik, no nedostupne su biljkama. Ispiranjem u dublje slojeve herbicidi postaju nedostupni biljkama. Ispiranje herbicida ovisi o njihovoj topljivosti u vodi, količini vode i njegove adsorbcije na koloidne čestice tla. Isparavanje herbicida odvija se tijekom i nakon njegove primjene. Intenzitet isparavanja ovisi o kemijskim svojstvima herbicida i meteorološkim čimbenicima atmosfere kao što su vlažnost, tlak i temperatura zraka te vjetar. Herbicidne molekule adsorbiraju se na minerale i organske koloide tla. Adsorpcija ovisi o tipu tla, pa primjerice tla bogata organskom tvari imaju veliku moć adsorpcije herbicida. Procesi razgradnje ili degradacije odvijaju se uslijed: - fotorazgradnje, kemijske razgradnje i razgradnje mikroorganizmima. Molekule herbicida razgradnjom prelaze u inaktivne sastojke te počinju gubiti na svojoj toksičnosti. Fotorazgradnja ili fotodegradacija herbicida odvija se isključivo na površini tla te je njezin doprinos ukupnoj transformaciji najmanji. Fotodegradacija herbicida ovisi o intenzitetu svjetlosti, karakteristikama tla, vegetaciji te kemijsko-fizikalnim osobinama herbicida. Kemijska razgradnja herbicida u tlu odvija se različitim kemijskim procesima bez pomoći živih organizama. Najčešće kemijske reakcije razgradnje su oksidacija, redukcija, hidroliza i hidratacija. Kod kemijske razgradnje herbicida značajni su pH, temperatura i vlažnost tla, stupanj adsorpcije molekula te tip i brzina kemijske transformacije. Mikrobiološka razgradnja herbicida uključuje djelovanje mikroorganizama kao što su gljive, alge i bakterije. Herbicidne molekule služe kao izvor hrane i energije mikroorganizmima tla koji ih razlažu i koriste za svoje potrebe. Razlaganje mikroorganizmima jedan je od najznačajnijih procesa razgradnje herbicida u tlu. 45 Renata Baličević, Marija Ravlić 5. REZIDUE PESTICIDA Rezidue pesticida su ostatci u ili na proizvodima biljnog ili životinjskog podrijetla koji se pojavljuju kao rezultat uporabe sredstava za zaštitu bilja pri provedbi kemijskih mjera zaštite od : - štetnih organizama biljaka (štetnika, bolesti, korova i sl.), uporabe veterinarsko medicinskih proizvoda u veterinarskoj medicini i biocidnih sredstava u komunalnoj higijeni. Ostatci pesticida mogu se naći u namirnicama biljnog (voće, povrće, žitarice) i životinjskog (meso, mlijeko, jaja) podrijetla, vodi za piće, površinskim vodama, u tlu, u atmosferskom zraku i zraku prostorija u kojima se rukuje pesticidima. Karenca predstavlja najkraći vremenski period koji mora proći od zadnje primjene pesticida do prve berbe, žetve, otkosa ili puštanja stoke na ispašu. Izražava se u danima. Toleranca ili MDK je maksimalna dopuštena količina aktivne tvari i proizvoda razgradnje te tvari nekog sredstva za zaštitu bilja (pesticida) u namirnici (ili stočnoj hrani) ili na njoj, u trenutku njezina stavljanja u promet. Tolerance su propisane posebnim pravilnicima (posebni za namirnice, pitku vodu i stočnu hranu). Duljina karence određena je na način koji osigurava da se za to vrijeme količina sredstva razgradi ispod tolerance. Pridržavamo li se karence, možemo biti sigurni da u proizvodu neće biti prekoračena toleranca. 46 4. Fosfa u tlima i vodama Razina ostataka pesticida ovisi o količini (dozi) primjenjenog sredstva, broju tretiranja, vremenskom roku izraženom u danima koji je prošao od zadnjeg tretiranja kulture do stavljanja proizvoda na tržište, fizikalnim i kemijskim svojstvima aktivne tvari, poljoprivrednoj kulturi u kojoj se sredstvo primjenjuje. Vrlo je važno sustavno praćenje ostataka pesticida u i na hrani kako biljnog tako i životinjskog porijekla. Kako su pesticidi u osnovi kemijski spojevi i po svojoj prirodi posjeduju određeni stupanj otrovnosti, pod određenim okolnostima mogu predstavljati rizik. Da bi se rizik sveo na najmanju moguću mjeru, pesticidi, prije stavljanja na tržište, prolaze opsežne toksikološke kontrole, procjene sigurnosti te je rizik za zdravlje potrošača, ako ih se koristi u skladu s dobrom poljoprivrednom praksom, zanemariv. Uslijed neprimjerene primjene pesticida, zlouporabe, zanošenja, ne pridržavanja uputstava i drugih nepravilnosti., mogu se naći ostatci djelatnih tvari, njihovih metabolita i/ili produkata razgradnje u i na proizvodima biljnog podrijetla iznad zakonski propisanih granica. To može dovesti do akutne ili kronične opasnosti po zdravlje potrošača. Zakonski propisane vrijednosti MDK daleko su ispod toksikološki sigurnosnih granica te izloženost količinama ostataka iznad tih vrijednosti ne predstavlja opasnost za zdravlje. Stoga vrijednosti maksimalno dopuštenih količina predstavljaju prvenstveno provjeru ispravne upotrebe pesticida i olakšavaju međunarodnu robnu razmjenu. Svako prekoračenje MDK vrijednosti predstavlja osnovu za niz mjera kao 47 5. Rezidue pes cida što su: preporuke inspekcijskim službama da pojačaju kontrolu uzoraka proizvoda kod kojih je analizom utvrđeno prekoračenje MDK, preporuke proizvođaču koji te proizvode stavljaju na tržište, upozorenja proizvođaču kako ne primjenjuje pesticid u skladu s dobrom poljoprivrednom praksom (Ljubetić i sur., 2010.). 5.1. Rezidue herbicida Herbicidi su kemijska sredstva koja su vrlo toksična, a često i kancerogena. Koriste se u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji, ali njihovi ostatci ulaze u prehrambeni lanac i djeluju dugoročno i štetno. Najveći dio rezidua uništava se tijekom pripreme hrane (kuhanjem, pečenjem i sl.). Toksikološki značajni herbicidi su: ariloksifenoksipropionati (APP) (peroksisomni proliferatori, npr. haloksifop), triazini (kancerogeni (atrazin, cijanazin) i teratogeni (cijanazin) za životinje), supstituirani derivati ureje (npr. kancerogeni diuron i linuron), difenil eteri (npr. karcinogeni laktofen), tiadiazoli (npr. kancerogeni flutiacet metil ), triazoli (npr. kancerogeni amitrol ), izoksazoli (npr. izoksaflutol ) (Jašić, 2013.). 5.2. Metode analize ostataka pesticida Određivanje ostataka pesticida u uzorcima hrane ili uzorcima iz okoliša predpostavlja niz određenih operacija. Idealna situacija bi bila kad bi uzorak (analit) bio već otopljen u otapalu i u dovoljnoj koncentraciji za detektiranje i kvantificiranje. Kada dobijemo analit u određenom otapalu, postoje razne poteškoće koje se odnose na senzitivnost i selektivnost tehnike, pošto su često koncentracije tvari koje interferiraju veće od samog analita. Zbog toga je u cilju razviti što bolji postupak ekstrakcije i čišćenja uzorka koji će ukloniti nečistoće iz uzorka i ekstrahirati potreban analit. Homogenizacija uzorka Uzorci se moraju tretirati različitim postupcima kako bi se dobila homogena raspodjela ciljanog analita. Općenito kruti uzorci se drobe ili melju u posebno dizajniranim mlinovima za mljevenje uzorka. Vrlo je važno da se prilikom postupka usitnjavanja ne stvara toplina kako ne bi utjecala na termolabilne uzorke. Uzorci hrane se mogu prije mljevenja narezati na sitne komadiće pomoću noža. Smrzavanje uzoraka posebno se preporučuje za uzorke s puno masti (sir) ili za mekane uzorke kod kojih postoji opasnost od separacije faza prilikom mljevenja (jetra, citrusi). Danas se masovno koristi tretiranje uzoraka sa suhim ledom kako ne bi stajanjem došlo do razgradnje analita, te za lakše homogeniziranje uzoraka . Prije ulaska u proces ekstrakcije uzorci moraju stajati na hladnom mjestu. 48 1. Poljoprivreda u pograničnome području Republike Hrvatske Ekstrakcija i pročišćavanje Ekstrakcija uzorka je jedan od najvažnijih koraka u analizi pesticida. Ekstrakcijom ne samo da se prenosi analit u odgovarajuće otapalo, nego se i količina analita koncentrira. Glavni cilj bilo koje ekstrakcije je izolacija analita, upotrebljavajući odgovarajuću fazu za ekstrakciju. Pesticidi iz vodenih uzoraka (uzorci voda) najčešće se ekstrahiraju upotrebljavajući čvrstu fazu «solid phase extraction (SPE)» ili «solid phase microextraction (SPME). Ekstrakcija pesticida iz uzoraka okoliša i hrane vrši se miješanjem uzorka s odgovarajućim otapalom kako bi se potpomogla migracija analita iz uzorka u ekstrakt. To se naziva tekuća ekstrakcija «liquid extraction». Pročišćavanje se odvija propuštanjem uzoraka kroz razne kolone koje zadržavaju koekstrakte. Ponekad se ekstrakcija i pročišćavanje odvijaju istovremeno. Ekstrahiranje pesticida iz uzoraka i pripremanje za snimanje dugotrajan je, skup i intenzivan proces rada. Pomoć ovom problemu daje nova metoda Quechers koja je prilagođena količinama uzoraka i broju analita. Ova multirezidualna metoda je polučila brojčano povećanje obrađenih uzoraka i istovremenu obradu više stotina pesticida, te je također poboljšala analitičku osjetljivost (Bursić i sur., 2013.). 49 Quechers dolazi od skraćenice riječi: • • • • • • Qu/Quick-brzo E/Easy-jednostavno Ch/Cheap-jeftino E/Effective-učinkovito R/Rugged-robusno S/Safe-sigurno Quechers metoda je predstavljena 2002. godine na EPRW (European Pesticide Residue Workshop), kao metoda izbora za analiziranje ostataka pesticida u namirnicama biljnog podrijetla. Ova metoda zbog svoje visoke učinkovitosti, broja analita koje obuhvaća, našla je vrlo brzo primjenu u mnogobrojnim laboratorijima. Prihvaćanjem ove metode, većina europskih laboratorija počela je korisiti Quechers u pripremi uzoraka. U Hrvatskoj se primjenjuju različiti laboratorijski pristupi ekstrakciji, od tekuće ekstrakcije «liquid extraction», SPE «solid phase extraction» do korištenja GPC «Gel permeation chromatography». Instrumentalne metode Instrumentalne metode za analiziranje pesticida uključuju plinsku kromatografiju «gas chromatography (GC)», spektrometriju masa «mass spectrometry (MS)», te- 50 kućinsku kromatografiju visoke djelotvornosti «high-perfomance liquid chromatography (HPLC)» i tekućinsku kromatografiju vezanu sustavom spektrometrije masa (LCMS) (Pradyot, 2004.). U Europi i Hrvatskoj se koriste svi navedeni sustavi u analizi ostataka pesticida u hrani. Literatura Ahmadvand, G., Mondani, F., Golzardi, F. (2009): Effect of crop plant density on critical period of weed competition in potato. Scientia Horticulturae 121: 249-254. Andraković, V. (urednik) (2008.): Županija u brojkama 2008. Osječko-baranjska županija. Osijek. http://www.obz.hr/hr/pdf/zub%202008.pdf Baličević, R., Ravlić, M. (2013.): Fitofarmacija, interna skripta. Poljoprivredni fakultet u Osijeku. Dostupno na: http://www.pfos.unios.hr/~dsego/ftp/Skripta_Fitofarmacija_Balicevic_Ravlic.pdf, Berić, J. (2008.): Fitotoksičnost uzrokovana nepravilnom primjenom herbicida ili fungicida. Poljoprivredna savjetodavna služba. Dostupno na: [http://www.savjetodavna.hr/?page=savjeti,13,206] 51 Bursić, V., Vuković, G., Špirović, B., Lazić, S., Pucarević, M., Zeremski, T. (2013.): QuEchers method for determination of pesticides residues in cherries. Agriculture & Forestry, 59(3): 91-100. Cvjetković, B., Bažok, R., Igrc Barčić, J., Barić, K. Ostojić, Z. (2013.): Pregled sredstava za zaštitu bilja u Hrvatskoj za 2013. godinu, Glasilo biljne zaštite, 12:1-2. Infomart Zagreb d.o.o. FOCUS (2008.): Pesticides in Air: Considerations for Exposure Assessment. Report of the FOCUS Working Group on Pesticides in Air, EC Document Reference SANCO/10553/2006, 327 pp. Hornsby, A.G., Wauchope, R.D., Herner, A.E. (1996.): Pesticide properties in the environment. Springer-Verlag, New York, Berlin, Heidelberg. Hulina, N. (1998.): Korovi. Školska knjiga, Zagreb. Ivanek-Martinčić, M., Ostojić, Z., Barić, K., Goršić, M. (2010.): Važnost poznavanja kritičnog razdoblja zakorovljenosti poljoprivrednih kultura. Poljoprivreda, 16(1): 57-61. Jašić, M. (2013.): Rezidue i kontaminanti u hrani. Univerzitet u Tuzli, Tehnološki fakultet, Tuzla.Dostupno na: www.hranomdozdravlja.com/.../file.php?file=Rezidue_i_ kontaminanti. Knežević, M., Baličević, R., Ravlić, M., Ravlić, J. (2012): Impact of tillage systems and herbicides on weeds and soybean yield. Herbologia, Vol. 13. No. 2, 29- 39. Knežević, M. (2006.): Atlas korovne, ruderalne i travnjačke flore, Treće, izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Osijek. Kojić, M., Stanković, A., Čanak, M. (1972.): Korovi – biologija i suzbijanje. Institut za zaštitu bilja, Novi Sad. Ljubetić, V., Novaković, V., Bokulić, A. (2010): Službene kontrole i program monitoringa ostataka pesticida u hrani biljnog podrijetla. 5. Konferencija o sigurnosti kakvoći hrane. Dostupno na: http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/22006.pdf Maceljski, M., Cvjetković, B., Igrc Barčić Jasminka., Ostojić, Z. (2002.): Priručnik iz zaštite bilja, Zavod za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu RH i Hrvatsko društvo biljne zaštite, M&D, Zagreb. Ministarstvo poljoprivrede (2012.): Tehnološke upute za integriranu proizvodnju povrća za 2013. godinu. Monsanto (2005.): http://www.monsanto.com/monsanto/content/products/productivi ty/roundup/gly_halflife_bkg.pdf 52 Oerke, E.C. (2006.): Crop losses to pests. The Journal of Agricultural Science, 144(1): 31-43. Ostojić, Z. (2003.): Mogu li ostatci atrazina štetiti idućim kulturama. Gospodarski list, 161 (22): 47-48. Ostojić Z. (1987.): Osvrt na sadašnje stanje primjene herbicida u ratarskim kulturama. Poljoprivredne aktualnosti, 3-4: 685-695. Piotrowicz-Cieślak, A. J., Adomas, B. (2012.): Herbicide Phytotoxicity and Resistance in Legume Plants. U: Herbicides - Environmental Impact Studies and Management Approaches, Alvarez-Fernandez, R. (Ed.), InTech, dostupno na: http://www. intechopen.com/download/get/type/pdfs/id/25990 Pradyot, P. (2004.): Dean’s Analitical Chemistry Handbook. 2nd Edition. McGraw-Hill Proffesional. Randall, J. M. (1996.): Weed control for the preservation of biological diversity. Weed Technology, 10: 370-383. Stanković, A. (1972.): Fitofarmacija I. deo. Društvo za zaštitu bilja SRS, Novi Sad. Stefanović, L., Simić, M., Šinžar, B. (2011.): Kontrola korova u agroekosistemu kukuruza. Institut za kukuruz, Zemun Polje. Tičinović, A., Barić, K., Ostojić, Z. (2007.): Utjecaj jednokratne, dvokratne i trokratne primjene herbicida poslije nicanja na korove u šećernoj repi. Agronomski glasnik, 69(6): 445-447. Šarec V. (1998.): Kritični period zakorovljenosti i mogućnosti višekratne primjene herbicida u šećernoj repi. Magistarski rad, Agronomski fakultet, Zagreb. Šarić, T. (1980.): Korovi i njihovo uništavanje herbicidima. Niro Zadrugar, Sarajevo. Šovljanski, R., Lazić, S. (2007.): Osnovi fitofarmacije. Poljoprivredni fakultet, Novi Sad. Van Heemst, H.D.J. (1985): The influence of Weed Competition on Crop Yield. Agricultural Systems, 18: 81-93. Yandoc-Ables, C.B., Rosskopf, E.N., Charudattan, R. (2006.): Plant Pathogens at Work: Progress and Possibilities for Weed Biocontrol. Part 1: Classical vs. Bioherbicidal Approach. Online. APSnet Features. Dostupno na: http://www.apsnet.org/publications/apsnetfeatures/Pages/WeedBiocontrolPart1.aspx Zakonu o sredstvima za zaštitu bilja (NN 70/2005) *** Informacija o stanju i problematici biljne proizvodnje na području Osječko-baranjske županije, Osijek, lipanj 2013. 53 5. Značaj i porijeklo teških metala u tlima *** Informacija o ostvarenjima biljne proizvodnje u 2012. godini, Vinkovci, veljača 2013. ***Agencija za zaštitu okoliša (2005.): Tlo, kopneni okoliš – Poljoprivredno okolišni indikatori Republike Hrvatske, Zagreb. http://www.agroklub.com/ratarstvo/laudis-novo-iskustvo-u-zastiti-kukuruza/6804/ http://www.agroklub.com/ratarstvo/ozime-zitarice-i-jesenski-korovi/7749/ www.vusz.hr 54 Sažetak Priručnik Herbicidi u zaštiti bilja, predstavlja tematsku cjelinu u prikazu utjecaja poljoprivrede na okoliš i proizvodnju hrane, gledano s aspekta zaštite bilja. Istraživanja se provode u okviru IPA projekta Doprinos poljoprivrede čistom okolišu i zdravoj hrani (Agriculture Contribution Towards Clean Environment and Healthy Food). Osnovni je cilj projekta povećati doprinos poljoprivrede u očuvanju okoliša i izgradnji sustava proizvodnje kvalitetnije hrane. Priručnik obuhvaća prikaz stanja poljoprivredne biljne proizvodnje u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji. Glavni dio priručnika sadrži osnovne karakteristike korova i korovnih zajednica u biljnoj prozvodnji. Korovi predstavljaju veliki problem u biljnoj proizvodnji i njihovo pravovremeno i učinkovito suzbijanje opravdana je mjera pri ostvarivanju visokih i kvalitetnih prinosa. Suvremena poljoprivredna proizvodnja zahtjeva racionalnu i preciznu primjenu herbicidnih pripravaka. Za uspješnu primjenu herbicida potrebno je poznavati biologiju i ekologiju korovnih vrsta kao i herbicide koji se primjenjuju. Nepravilna primjena herbicida može rezultirati nizom negativnih posljedica. Stoga su u priručniku opisani herbicidni pripravci, te pravila, načela i mjere njihove primjene u skladu s okolišno prihvatljivijom zaštitom bilja. 55 Summary The handbook Herbicides in Plant Protection, represents a thematic unit in review of the impact of agriculture on the environment and food production, from the aspect of plant protection. Researches are carried out in framework of the IPA project Agriculture Contribution Towards a Clean Environment and Healthy Food. The main objective of the project is to increase the contribution of agriculture to environment protection and development of quality food production system. The handbook overviews the state of agricultural crop production in Osijek-Baranja and Vukovar-Srijem County. The main part includes the basic characteristics of weeds and weed communities in plant production. Weeds represent a significant problem in crop production and their timely and effective management is justified in achieving high and quality yields. Modern agricultural production requires a rational and precise application of herbicides. For an efficient application of herbicides it is necessary to know the biology and ecology of weeds and the herbicides applied. Improper use of herbicides can result in a range of negative consequences. Therefore, the handbook describes herbicides, as well as rules, principles and measures for their implementation in accordance with environmentally acceptable plant protection. 56 AGRI – CONTO – CLEEN HERBICIDI U ZAŠTITI BILJA Europsku uniju čini 28 zemalja članica koje su odlučile postupno poveziva svoja znanja, resurse i sudbine. Zajednički su, jekom razdoblja proširenja u trajanju više od 50 godina, izgradile zonu stabilnos , demokracije i održivog razvoja, zadržavajući pritom kulturalnu raznolikost, toleranciju i osobne slobode. Europska unija posvećena je dijeljenju svojih pos gnuća i svojih vrijednos sa zemljama i narodima izvan svojih granica. Ova publikacija izrađena je uz pomoć Europske unije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost nositelja projekta i ni na koji se način ne može smatra da odražava gledište Europske unije. Projekt financira Europska unija This project is funded by the European Union HERBICIDI U ZAŠTITI BILJA
© Copyright 2024 Paperzz
