RAJNINO ZLATO

Richard Wagner
RAJNINO ZLATO
Subota, 9. listopada 2010., 19 sati
The Met: Live in HD series is made possible by a generous grant
from its founding sponzor
Neubauer Family Foundation
global corporate sponsorship of The Met Live in HD
is provided by
The HD Brodcasts are supported by
Foto: Metropolitan opera
Richard Wagner
RAJNINO ZLATO
Subota, 9. listopada 2010., 19 sati
Richard Wagner
DAS
RHEINGOLD
RAJNINO
ZLATO
Predvečer / Der Vorabend
Der Ring des Nibelungen
Ein Bühnenfestspiel für drei Tage und einen
Vorabend
Prsten Nibelunga / Svečani scenski prikaz za tri
dana i jednu predvečer
u jednom činu (četiri prizora)
Libreto: Skladatelj
Subota, 9. listopada 2010.
Početak u 19 sati.
Praizvedba: Dvorska opera, München,
22. rujna 1869.
Praizvedba cjelovitog Prstena Nibelunga,
Bayreuth, 13. do 17. kolovoza 1876.
Prva hrvatska izvedba: Narodno kazalište,
Zagreb, 11. travnja 1935.
Premijera ove izvedbe u Metropolitanu 27. rujna 2010.
Bryn Terfel
Wotan
Dwayne Croft
Donner
Wellgunde
Jennifer Johnson
FloSShilde
Tamara Mumford
Froh
Adam Diegel
Orkestar Metropolitana
Loge
Richard Croft
DIRIGENT
James Levine
REDATELJ
Robert Lepage
Fricka
Stephanie Blythe
Carl Fillion
Freia
Wendy Bryn Harmer
SCENOGRAF
Erda
Patricia Bardon
KOSTIMOGRAF
Alberich
Mime
Eric Owens
Gerhard Siegel
Oblikovatelj rasvjete
Étienne Boucher
Fasolt
Franz-Josef Selig
Projekcije
Fafner
Hans-Peter König
Video
Woglinde
Lisette Oropesa
François St.-Aubin
Holger Förterer
Boris Firquet
Foto: Metropolitan opera
Ring nije samo priča ili niz opera, to je svemir.
Ring govori o promjeni. Pokušavam se s najvećim poštovanjem pridržavati Wagnerove
priče, ali u vrlo modernom kontekstu. Pokušavamo vidjeti kako možemo u naše vrijeme i u
ovoj epohi najcjelovitije ispričati klasičnu priču.
Robert Lepage
Ring je jedno od onih umjetničkih djela za koje mislite da ih poznajete, ali svaki put
kad mu se vratite, otkrivate cijeli niz najraznovrsnijih briljantnih trenutaka koji vas se prije
nisu dojmili istom snagom.
James Levine
Svršetak oko 21.45 sati.
Tekst: njemački. Titlovi: engleski.
Foto: Metropolitan opera
Prvi prizor
Mit o Nibelunzima stara je saga o pogubnoj
moći zlata koje krije rijeka Rajna, a čuvaju ga
njezine kćeri. U prvome ih prizoru nalazimo
kako se bezbrižno kupaju u rijeci. Ružan i
nakazan patuljak iz nibelunškog plemena,
Alberich, pokušava pridobiti njihovu
naklonost, ali ga one odbijaju izrugujući
mu se. Odjedanput u rijeci zabljesne zlato,
i Alberich zatravljen neobičnim prizorom
želi saznati njegovu tajnu. One mu je
odaju. Rajnino zlato će se saviti u prsten, a
onome tko ga bude nosio taj će prsten dati
neograničenu moć - postat će jači od samih
bogova - ali uz uvjet da se zauvijek odrekne
ljubavi. Alberich to čini i uzima prsten.
Drugi prizor
U drugom prizoru vladar bogova Wotan i
8 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2010./2011.
njegova žena Fricka dive se prekrasnome
dvorcu koji su za njih sagradili divovi Fasolt
i Fafner. No cijena za taj trud je Freia,
Frickina sestra, božica mladosti, ljubavi i
ljepote. Fricka predbacuje Wotanu što je
divovima obećao Freiu, a kad je divovi žele
uzeti sa sobom, ispriječe im se njezina braća,
bogovi Froh i Donner. Pojavljuje se Loge,
lukavi bog vatre, koji je nagovorio Wotana
na tu pogodbu. Wotan ga je poslao da traži
zamjenu za Freiu. Ali toga blaga nema poručuje Loge - jer se nitko ne želi odreći
žene i mladosti. Jedan jedini je to učinio,
patuljak Alberich, i on je sada u posjedu
blaga koje mu daje neograničenu moć.
Divovi pristaju dobiti blago umjesto Freie,
ali je uzimaju kao taokinju i odlaze s njom.
Scena se mrači, a lica bogova stare i tamne,
jer je Freia sa sobom odnijela mladost
i ljepotu. Wotan odluči otići u carstvo
Nibelunga kako bi dobio blago, i uz pratnju
Logea ulazi u unutrašnjost zemlje.
Foto: Metropolitan opera
Treći prizor
Zvukovi čekića i nakovnja u trećem prizoru
upozoravaju na to da su Wotan i Loge zašli u
unutrašnjost zemlje Nibelunga kojima vlada
bezdušni Alberich. Alberich je natjerao
svojega brata Mimea da mu iskuje čarobni
pokrov za glavu - Tarnhelm - koji onoga koji
ga nosi čini nevidljivim. Alberich se pred
Wotanom razmeće svojom vlašću, Wotan
nasrće na njega kopljem, ali lukavi Loge ima
bolju zamisao. Laskajući Alberichu, pita ga
ima li čarobni pokrov uistinu moć da onoga
tko ga nosi pretvori u bilo koji oblik. Da to
dokaže, Alberich se pretvara u veliku žabu,
Wotan ga zgazi, Loge mu skine s glave
pokrov, i bogovi ga odvode svezanoga.
Četvrti prizor
Četvrti prizor događa se na zemlji. Wotan
i Loge naređuju Alberichu da zapovjedi
Nibelunzima da donesu bogovima iskopano
blago. Od njega samog Wotan traži prsten,
i kad mu ga Alberich svojevoljno neće dati,
sam mu ga uzima i stavlja sebi na prst.
“Neka ovaj prsten donese vlasniku tjeskobu
i smrt, a zavist onome koji ga nema”, izriče
Alberich svoju kletvu i nestaje.
Dolaze Fasolt i Fafner i dovode Freiu,
a zauzvrat traže blago koje su donijeli
Nibelunzi i sam prsten. Wotan ga odbija dati,
ali se na to iz zemlje pojavljuje božica Erda i
opominje ga da preda prsten, navješćujući
ujedno skori kraj njegove moći. Wotan daje
prsten divovima, ali se u trenutku obistinjuje
dio Alberichove kletve: oni se posvađaju i
Fafner ubija Fasolta.
Bogovi se spremaju ući u svoj novi dom Walhallu, a duga im pokazuje put u dvorac.
Iz daljine dopire vapaj Rajninih kćeri za
izgubljenim zlatom. Wotan naređuje Logeu
da ih smiri i odlazi s drugim bogovima. Loge
im se ne želi pridružiti. On će naći bolji put
da izgradi svoju sreću na tuđoj propasti.
9 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2010./2011.
Rajnino zlato pruža prigodu da se u njemu
u nizu nevelikih ali važnih uloga okuša niz
solista. Predvode ih zvijezde: bas-bariton
iz Walesa Bryn Terfel (1965.) i američka
mezzosopranistica Stephanie Blythe kao
vladarski par bogova. Jedan od najpoznatijih
pjevača današnjice, pobjednik 1989. na
svjetskom pjevačkom natjecanju u Cardiffu
(Cardiff Singer of the World Competition)
u kategoriji popijevke - Lieda, Bryn Terfel
debitirao je 1990. u Engleskoj nacionalnoj
operi (ENO) kao Guglielmo u operi
Così fan tutte. Umjetnik širokih opernih
i koncertnih zanimanja, Terfel je karijeru
počeo mozartovskim repertoarom, a sada
se sve više posvećuje Wagneru pa je ove
godine u ENO -u pjevao Hansa Sachsa u
Majstorima pjevačima. Prvi put nastupio je u
Metropolitanu 1994. kao Figaro u Figarovu
piru. Nakon Leporella i Don Giovannija,
Wolframa u Tannhäuseru, Falstaffa,
Jochanaana u Salomi i četverostruke uloge
demona u Hoffmannovim pričama, ove
će sezone u njemu biti i Scarpia u Tosci.
Ostala tri boga pjevaju američki umjetnici.
Freinu braću, boga gromovnika Donnera
i boga proljeća Froha tumače bariton
Dwayne Croft, sudionik ovogodišnjeg
svečanog otvorenja Metropolitana, i tenor
Adam Diegel, finalist natjecanja 2003.
Metropolitan Opera National Council
Auditions. Student filozofije i teologije na
Sveučilištu u Memphisu, Diegel je najprije
radio u velikoj investicijskoj tvrtki, a nakon
studija glazbe na Sveučilištu u Yaleu posvetio
se operi. Logea pjeva poznati američki tenor
Richard Croft, gost Salzburških svečanih
igara, festivala u Glyndebourneu, Njemačke
opere u Berlinu i milanske Scale u kojoj je
u sezoni 2009./2010. oduševio kreacijom
Mozartova Idomenea. U Metropolitanu se
2008. istaknuo u ulozi Mahatme Gandhija
u novoj produkciji 1980. praizvedene opere
Satyagraha Philipa Glassa. Božice predvodi
10 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2010./2011.
Foto: Metropolitan opera
Večerašnji interpreti
Stephanie Blythe i Bryn Terfel
Wotanova supruga, božica braka Fricka
zbog koje se Wotan odrekao jednog oka.
Nju će utjeloviti Stephanie Blythe, koje se
sjećamo s početaka emitiranja Metropolitana
u Lisinskom kao nezaboravnog Gluckova
Orfeja. Diplomantica metropolitanskog
programa za razvoj mladih umjetnika (Met’s
Lindemann Young Artist Development
Program) debitirala je 1995. kao Glas u
Parsifalu, a već je u sezoni 1995./1996.,
uskočivši umjesto Marilyn Horne u ulogu
Gospođe Quickly u Falstaffu, počela karijeru
jednog od najcjenjenijih mezzosoprana
današnjice. Dobitnica je 1999. ugledne
nagrade zaklade Richarda Tuckera, 2007.
nagrade časopisa Opera News, a 2009.
časopis Musical America proglasio ju je
svjetskom vokalnom umjetnicom (“Vocalist
of the World”). U Metropolitanu je ostvarila
više od 125 nastupa u 24 uloge. Freiu tumači
mlada američka sopranistica iz Kalifornije,
diplomantica metropolitanskog programa za
razvoj mladih umjetnika (Met’s Lindemann
Foto: Metropolitan opera
Young Artist Development Program), Wendy
Bryn Harmer. Magistrica glazbe Bostonskog
konzervatorija, dobitnica nekoliko uglednih
nagrada, među kojima 2005. nagrade
George London / Leonie Rysanek te je
godine i prvi put nastupila u Metropolitanu
u maloj ulozi Prve djeveruše u Figarovu piru.
Trio božica upotpunjuje irska kontraaltistica
Patricia Bardon kao božica zemlje Erda. Bila
je najmlađa finalistica na prvom svjetskom
pjevačkom natjecanju 1983. u Cardiffu. Vrlo
pokretljiva glasa iznimna opsega, ubrzo je
postala jedna od najprofinjenijih europskih
interpretkinja Händela. U repertoaru ove
umjetnice iz Dublina još su Rossini, Verdi
te Bizetova Carmen. U Metropolitanu je
prvi put nastupila u sezoni 2006./2007. kao
Kornelija u Händelovu Juliju Cezaru.
Nibelunge, Albericha i Mimea, tumače
američki bas-bariton Eric Owens i njemački
tenor Gerhard Siegel. Tumač lika generala
Lesliea Grovesa na praizvedbi 2005. u San
Franciscu opere Dr. Atomic suvremenog
američkog skladatelja Johna Adamsa (1947.),
s kojim blisko surađuje, Eric Owens glazbenu
je naobrazbu stjecao studirajući glasovir i
obou, a poslije se posvetio pjevanju i 1999.
dobio prvu nagradu na natjecanju Plácido
Domingo Operalia. Slijedile su nagrade na
natjecanju Luciana Pavarottija i Metropolitan
Opera National Council Auditions te 2003.
nagrada Marian Anderson. Iznimno snažna
umjetnička osobnost ravnopravno izvodi
djela klasičnog repertoara kao i ona novijeg i
najnovijeg datuma. Gerhard Siegel nastavlja
stopama slavnoga njemačkoga karakternog
tenora Gerharda Stolzea (1926-1979) i slavu
stječe upravo kao Mime, kojega je pjevao u
Covent Gardenu i na Bayreuthskim svečanim
igrama i u toj ulozi prvi put nastupio 2004.
u Metu. Zanimljivo je da u Nürnbergu pjeva
naslovnu ulogu u Siegfriedu i Stolzinga u
Majstorima pjevačima.
Divove Fasolta i Fafnera pjevaju njemački
basovi Franz-Josef Selig i Hans-Peter König.
Franz-Josef Selig počeo je stjecati glazbene
spoznaje u Kölnu proučavajući crkvenu
glazbu. Kad su otkrivene njegove glasovne
11 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2010./2011.
sposobnosti, postao je 1989. član Opere
u Essenu. Duboki bas, poglavito tumač
Sarastra u Čarobnoj fruli, u kojoj je ulozi
prvi put nastupio 1998. u Metropolitanu, i
Osmina u Otmici iz saraja, Selig je ostvario
bogatu opernu i koncertnu karijeru. I HansPeter König je kao Sarastro ove sezone
prvi put nastupio u Metropolitanu. Bio je
član Njemačke opere na Rajni (Düsseldorf i
Duisburg). Premda pjeva i Borisa Godunova
i Zaccariju u Nabuccu, specijalist je za
Wagnera i nastupa na Bayreuthskim
svečanim igrama.
Izvedbom ravna muzički direktor
Metropolitana, James Levine (1943.), koji
u ovoj sezoni obilježava 40. godišnjicu
nastupanja u Metu. Prvi put stao je za
dirigentski pult 1971. ravnajući Toscom. U
Metu je ravnao najviše od svih dirigenata
- 2500 predstava 83 naslova! Među njima,
trinaest se odnosilo na prve izvedbe djela
u Metu.
Režija Prstena Nibelunga povjerena je
jednome od najvećih i najviše slavljenih
kanadskih kazališnih umjetnika, dramskom
piscu, glumcu i filmskom redatelju Robertu
Lepageu (1957.). Rođen u Québecu,
Lepage se svojem rodnom gradu odužio
2008. godine kad je za proslavu njegove
400. godišnjice realizirao multimedijalni
projekt The Image Mill, koji je prikazao
burnu prošlost i bogatu svakidašnjicu grada.
Međunarodno priznanje Lepage je 1985.
stekao dramom La Trilogie des Dragons
(Zmajska trilogija). Godine 1994. osnovao je
multidisciplinarno produkcijsko društvo Ex
Machina čiji je umjetnički ravnatelj. Brojne
nagrade donijela mu je monodrama La Face
caché de la Lune (Skrivena strana mjeseca),
koju je 2003. pretočio u film The Far Side
of the Moon. U novije vrijeme bavi se i
opernom režijom (Dvorac Modrobradog,
Faustovo prokletstvo, Život razvratnika i dr.).
Pišući o najnovijoj Lepageovoj realizaciji Ringa u Metropolitanu, New York Times je
12 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2010./2011.
naveo da je Metropolitan Opera trebala
instalirati čelična pojačanja ispod pozornice
kako bi ona mogla izdržati otprilike 45 tona
težine scenografije.
O skladatelju
Richard Wagner rođen je 22. svibnja 1813.
u Leipzigu kao najmlađi od devetero djece
policijskog činovnika. Otac mu je umro šest
mjeseci nakon njegova rođenja. Majka se
ubrzo preudala za glumca, komediografa,
pjesnika i slikara, Ludwiga Geyera (17701821), pod čijim je utjecajem dugo bio, i
za kojega se govorilo da mu je otac. Obitelj
se preselila u Dresden, i ondje je Wagner
stekao prve spoznaje o glazbi i književnosti,
koje produbljuje kad se vraća u Leipzig i
1831. upisuje na tamošnje sveučilište. U
Leipzigu je 1829. prvi put vidio dramsku
sopranisticu Wilhelmine Schröder-Devrient
(1804-1860) i u njoj osjetio ideal operne
umjetnice koja savršeno spaja dramu i
glazbu.
Nakon prvih skladateljskih pokušaja odlomaka opere Die Hochzeit (Vjenčanje),
Simfonije u C-duru i četiri uvertire - sklada
prvu dovršenu operu, Die Feen (Vile),
praizvedenu tek nakon njegove smrti,
1883. u Münchenu, u kojoj se osjeća stil
rane njemačke romantične opere. Slijedi
opera Das Liebesverbot (Zabranjena ljubav)
prema Shakespeareu, u kojoj je očit stil
francuske opére comique.
Godine 1834. Wagner se zaljubljuje u
poznatu glumicu Minnu Planer (1809-1866),
kojom se 1836. ženi i 1837. zajedno odlaze
u Rigu. Nakon dvogodišnjeg boravka u Rigi,
u velikim dugovima, pritisnut vjerovnicima,
bježi sa suprugom u London. Zatim dolaze u
Pariz i u njemu borave od 1839. do 1842.
U Parizu, kulturnom središtu Europe, što
znači i svijeta, Wagner proširuje svoje
glazbene vidike. Prema uzoru na francusku
veliku operu sklada Rienzija. Rienzi doživljava
velik uspjeh na premijeri 1842. u Dresdenu,
Richard Wagner
u kojemu će Wagner ostati šest godina kao
kraljevski saski dvorski dirigent. Predložak
za operu o rimskom tribunu i papinskom
notaru Coli di Rienzi (1313-1354) koji je
još u srednjovjekovnoj Italiji promišljao
o njezinu ujedinjenju, našao je u romanu
engleskog autora Edwarda Bulwera-Littona
(1803-1873), prema kojemu je sam napisao
libreto. Rienzi, skladan u stilu velike opere,
zadnja je skladateljeva veza s prošlošću.
Ni tri mjeseca ne dijele praizvedbu Rienzija
od praizvedbe Ukletog Holandeza (Der
fliegende Holländer), 2. siječnja 1843.,
također u Dvorskoj operi u Dresdenu.
Primljen je vrlo mlako kao početak novoga
stila njemačke romantične opere.
„S Holandezom počinje moj posao pjesnika
kojim sam napustio zanatski rad. Ne znam je
li se ikad u životu umjetniku dogodila tako
radikalna promjena u tako kratkom vremenu,
kad se uzme u obzir da je Holandez bio
skoro završen kad je Rienzi bio već gotov”,
pisao je Wagner.
I doista, u Ukletom Holandezu, koji je
još opera s brojevima, nazire se budući
Wagner. Pojavljuje se autoru tako drag
motiv iskupljenja, tj. žrtvovanje žene za
spas voljenog čovjeka. Poslije Ukletog
Holandeza Wagnerova umjetnička karijera
krenula je vlastitim putem. Skladatelj postaje
vodeća ličnost dresdenskoga glazbenog
života. Upoznaje se s Franzom Lisztom
(1811-1886) koji će postati i ostati najveći
pobornik i zagovornik njegove glazbe.Druga
Wagnerova romantična opera, Tannhauser,
praizvedena je 19. listopada 1845.
Stvaraju se njegovi poklonici i protivnici,
a on se počinje oblikovati u osebujnog
i samosvojnog umjetnika. Ne zanimaju
ga više samo nordijske sage, okreće se
srednjovjekovnim kršćanskim legendama i
germanskim mitovima. Počinje se iskazivati
i Wagnerov pesimizam.
Pod utjecajem revolucionarnih ideja Wagner
aktivno sudjeluje u revoluciji 1848. i u
svibanjskom ustanku u Dresdenu 1849. Za
njim je izdana potjernica, i on uz Lisztovu
pomoć bježi najprije u Pariz pa u Švicarsku
i nastanjuje se u Zürichu. Piše umjetničke
spise u kojima obrazlaže svoje zamisli, viziju
opere kao Gesamtkunstwerka, sveukupnog
umjetničkog djela, u kojemu bi glazba,
pjev, ples, poezija, vizualne umjetnosti i
scenska igra bili spojeni u cjelinu. U tom je
razdoblju nastala i njegova treća romantična
opera Lohengrin. Praizveden bez autorove
nazočnosti, ali pod genijalnim Lisztovim
ravnanjem, 28. kolovoza 1850. u Weimaru,
Lohengrin doživljava velik uspjeh i ostavlja
dubok dojam u europskim glazbenim
krugovima.
Još prije nego što je 1849. napustio Dresden,
Wagner je napravio prve skice za opus koji
će se razviti u tetralogiju Prsten Nibelunga,
najdulje djelo u povijesti zapadne glazbe.
Rajnino zlato počeo je skladati u studenome
1853., odmah je, 1854., slijedila Walküra.
Onda je 1856. počeo raditi na trećoj operi Siegfriedu. U međuvremenu nastalo je djelo
Tristan i Izolda (Tristan und Isolde).
Godine 1852. Wagner je upoznao Mathildu
13 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2010./2011.
Foto: Metropolitan opera
Wesendonck (1828-1902), suprugu bogatog
trgovca svilom i vatrenog obožavatelja
njegove glazbe. Počeo je osjećati više
od obične naklonosti prema lijepoj ženi
koja je uz to pisala i pjesme. Cijela je priča
nadahnula skladatelja da ostavi Prsten
Nibelunga, kojemu će se vratiti tek za
dvanaest godina, i prione na Tristana za koji
izvor nalazi u ljubavnoj priči iz doba kralja
Arthura. Dok je radio na operi, skladao je
ciklus od pet pjesama za glas i glasovir na
Mathildine stihove i nazvao ga Wesendonck
Lieder (Pjesme Mathilde Wesendonck).
U listopadu 1854. upoznao je opus
njemačkog filozofa Arthura Schopenhauera
(1788-1860), što je, prema skladateljevim
riječima, bio najvažniji događaj u
njegovu životu. Do kraja je ostao vjeran
Schopenhauerovu učenju da je glazba
najveličanstvenija od svih umjetnosti,
da je izravni izraz biti svijeta, iako to nije
bilo posve u skladu s njegovim prijašnjim
pogledima, prema kojima je glazba u operi
trebala biti podređena drami.
Ljubavna priča s Mathildom završila je
14 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2010./2011.
1858. kad je Minna pronašla njegovo pismo
Mathildi. Wagner je napustio Zürich i krenuo
u Veneciju, a zatim u Pariz da bi nadgledao
pokuse za prerađenog Tannhäusera. No
pariška izvedba 1861. doživljava neuspjeh.
Nakon tri predstave opera je skinuta s
repertoara. Otpor se stvorio i zato što su
zbog zamršenosti partiture bila potrebna
164 pokusa. Opet je napustio Pariz, ali ne
mogavši natrag u Bavarsku, otišao je u Prusku
i počeo raditi na Majstorima pjevačima (Die
Meistersinger von Nürnberg).
Iako je Tristana i Izoldu Wagner skladao u
jednom dahu, do praizvedbe nije bilo lako
doći. Između 1861. i 1864. pokušavao je
ishoditi premijeru Tristana u Beču, ali unatoč
brojnim pokusima, djelo je označeno kao
„nemoguće“ i premijera nije održana. S
Minnom se definitivno rastao 1862.
Wagnerov se život bitno promijenio kad
je 1864. na bavarsko prijestolje stupio
osamnaestogodišnji Ludwig Drugi (18451886). Vatreni obožavatelj njegove glazbe,
doveo ga je u München i podmirio njegove
ne baš male dugove. Stavio mu je na
raspolaganje neograničena novčana sredstva
kako bi ostvario svoje umjetničke planove.
Nekadašnji revolucionar na barikadama
postao je dvorski dirigent i obilno se koristio
kraljevom naklonošću.
Te 1864. počinje i Wagnerova ljubavna
veza s Lisztovom kćeri Cosimom (18371930), tada suprugom još jednog njegova
vatrenog poštovatelja, slavnog dirigenta i
pijanista Hansa von Bülowa (1830-1894).
Sljedeće godine, u travnju, rađa se prva
kći Wagnera i Cosime i dobiva ime Izolda.
Dvadeset četiri godine mlađa od Wagnera,
izvanbračno dijete Franza Liszta i francuske
grofice Marie d’ Agoult (1805-1876), kao
spisateljice poznate pod pseudonimom
Daniel Stern, Cosima je odigrala važnu ulogu
u Wagnerovu životu. Liszt nije odobravao
Wagnerovu vezu s njegovom kćeri. Nakon
dugih i napornih pokusa, 10. lipnja 1865.
Bülow dirigira praizvedbom Tristana i
Izolde u Dvorskoj operi u Münchenu. Ta
najveća apoteoza ljubavi na glazbenoj sceni,
muzička drama u pravome smislu riječi,
sadržava već sve odlike Wagnerova jezika
i stila. To je doista sveukupno umjetničko
djelo - Gesamtkunstwerk - gdje se riječ i
glazba stapaju u nedjeljivu cjelinu. To je
beskrajna melodija neprekinuta u svojem
trajanju. To je gust, harmonijski do kraja
razrađen orkestar, tu su čvrsto određeni
provodni motivi - Leitmotivi. Tu je glasoviti
Tristanakord koji će promijeniti glazbena
promišljanja, tu je motiv ljubav - smrt, koji
će ga stalno pratiti i, naposljetku, tu je
Wagnerov pesimizam - nemogućnost da
se ostvari osobna sreća.
Veza Wagnera i Cosime skandalizirala je cijeli
München, uključujući i dvor, i u prosincu
1865. Ludwig je bio prisiljen zamoliti
skladatelja da napusti grad. Priskrbio mu
je vilu Tribschen na Luzernskom jezeru, i
ondje su 1867. završeni Majstori pjevači.
Praizvedeni su pod Bülowim ravnanjem
21. lipnja 1868. u Münchenu. Praizvedba
Majstora pjevača za nas je osobito važna jer
je jedna hrvatska umjetnica - Zagrepčanka
Matilda Malinger (1847-1920) - pjevala
Evu. Do kraja stoljeća još će jedna hrvatska
umjetnica biti ideal Eve - Blaženka Krnic
(1870-1947), u Njemačkoj poznata kao
Beatrix Kernic, koja ju je 1899. pjevala i na
Bayreuthskim svečanim igrama i postigla
veći uspjeh od Nilke Trnine (1863-1941).
Naime, bila je Cosimina ljubimica. U priči
o postolaru Hansu Sachsu (1494-1576),
majstoru-pjevaču koji je živio u 16. stoljeću,
Wagner zalazi u njemačku povijest i u stvarni
svijet. „Čvrsto je stao na zemlju“ u toj
muzičkoj drami čiji je glazbeni jezik nakon
kromatske zasićenosti Tristana obogatio
polifonom fakturom.
U listopadu 1868. Cosima je napokon
uspjela privoljeti Bülowa da joj da rastavu,
ali do razvoda je došlo tek kad je Wagneru
rodila još dvoje djece: kćerku Evu koja je
ime dobila po glavnoj junakinji Majstora
pjevača i sina Siegfrieda (1869-1930), junaka
Prstena. Minna Wagner je umrla još 1866.,
i zaljubljenicima ništa više nije stajalo na
putu da ozakone svoju vezu. Vjenčali su
se 25. kolovoza 1870. Za Božić, Cosimin
rođendan, Wagner je skladao Siegfried
Idyll (Siegfriedovu idilu), djelo za komorni
orkestar koje sadrži neke motive iz Prstena,
ali nije dio njega.
Životno sređen, uz moćnoga i bogatog
zaštitnika, Wagner je sve snage usmjerio
prema Prstenu Nibelunga. Rajnino zlato
i Walküra bili su izvedeni u Münchenu
1869. i 1870., ali skladatelj je želio da se
tetralogija u cijelosti izvede u posebnoj
opernoj zgradi. Godine 1871. izabrao
je mjesto - mali bavarski grad Bayreuth,
sljedeće godine preselio se u nj s obitelji, i
položen je temeljni kamen za Festspielhaus
- Dvoranu svečanih igara. Ludwig je uložio
pozamašan novčani iznos za njezinu
gradnju. Wagnerovi su se uselili u vilu
koju je skladatelj nazvao Wahnfried (što
15 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2010./2011.
bismo mogli prevesti kao nađeni mir poslije
razočaranja i ludovanja). Postigao je ono
što je želio, dobio je svoj umjetnički hram.
Prema njegovim nacrtima sagrađeno ružno
zdanje od opeka na zelenom brežuljku sa
skrivenim orkestrom i sjajnom akustikom
naposljetku je otvoreno 13. kolovoza
1876. Rajninim zlatom, predvečerjem
Prstena Nibelunga. Slijedila su tri dana:
Walküra, Siegfried i Götterdämmerung
(Sumrak bogova). Pr votno zamišljena
kao trijumf mladoga junaka Siegfrieda,
tetralogija je Wagnerovim radom na njoj
koji je trajao 26 godina, i kao posljedica
urođenog pesimizma koji je pod utjecajem
Schopenhauerove filozofije postao još
jači, dobila drukčiji završetak. Siegfried
umire.
Jedno razdoblje u Wagnerovoj umjetnosti
je završeno. Više nije bio oduševljen
filozofskim idejama Friedricha Wilhelma
Nietzschea (1844-1900), kojega je upoznao
još 1868. u Leipzigu i s kojim su on i Cosima
u Baselu blisko prijateljevali, i postaje mu
protivnik. Vraća se u svijet kršćanskih
legendi o gralskim vitezovima i počinje
raditi na Parsifalu. Bavi se njime četiri
godine, boraveći često u Italiji zbog lošeg
zdravlja. Njegov glazbeni jezik postaje
pročišćeniji, ali u idejnom smislu taj, kako
ga je sam nazvao, „svečani posvetni prikaz“
krajnji je izraz njegova misticizma. I druge
su svečane igre održane da bi na njima
26. srpnja 1882. bio praizveden. Nakon
završetka festivala Wagnerovi su otišli u
Veneciju da ondje provedu zimu.
Nepunih godinu dana poslije praizvedbe
svojega posljednjeg djela, Wagner je umro
3. veljače 1883. godine od srčanog udara
u renesansnoj palači iz 16. stoljeća na
Canalu grande, Ca’ Vendramin. Njegovi
su posmrtni ostaci preneseni u Bayreuth i
pokopani u vrtu vile Wahnfried.
Tako je u gradu na laguni završio život
autora kojemu su se za života strastveno
16 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2010./2011.
divili ili ga isto tako oštro kritizirali. Naravno,
onih prvih bilo je više, mnogo više. Bilo ih je
toliko da je nekoliko desetljeća Wagner bio
na najvišem pijedestalu popularnosti.
O djelu
Pr vi nagovještaj o skladanju Prstena
Nibelunga potječe iz travnja 1848. U
početku ga je Wagner zamislio kao
alegoriju socijalnih nemira u Europi koji su
počeli s revolucijom u Parizu 1848. Glavni
izvor bio mu je srednjovjekovni njemački
Nibelungenlied (Ep o Nibelunzima),
poglavito njegova prva polovina. Najprije
je 1848. napisao libreto za zamišljenu operu
Siegrieds Tod (Siegfriedova smrt). Nakon
dolaska u Zürich proširio je priču na operu
o mladom Siegfriedu. Kompletirao je tekst
ciklusa libretima Walküre i Rajnina zlata, a
postojeće je do 1852. prilagodio novom
konceptu. Rajnino zlato počeo je skladati
u studenome 1853. Onda je 1856. počeo
raditi na trećoj operi - Siegfriedu, završio
prva dva čina i ostavio ih po strani da bi
se potpuno usredotočio na novo djelo Tristana i Izoldu. Od prve naznake Ringa
do završetka skladanja Sumraka bogova
1854. proći će 26 godina. Rezultat je bio
ciklus od otprilike 15 sati trajanja. Dvadeset
osam godina, s prekidom od dvanaest za
koje je vrijeme skladao Tristana i Izoldu i
Majstore pjevače, bile su mu potrebne da
ga sklada, prerađuje i naposljetku priredi
za cjelovitu izvedbu 1876. u Bayreuthu. Za
to vrijeme Ring se pretvorio u parabolu
zagonetki i emocionalnih sukoba koji su
politiku razriješili u filozofskoj poeziji i otišli
mnogo dalje od političkih pobuna koje
su ga u početku nadahnule. Rajnino zlato
završio je 1869.
Rajnino zlato počinje mitski svečano s
namjerom da se otkriju odgovori na pitanja
koja more čovjeka od postanja - i to je već
samo po sebi donkihotski depresivno, ali i
u tom se uvodu osjeća prisutnost potisnute
Foto: Metropolitan opera
sumnje, prigušene svečanošću obećanja. I
dok je sam početak uzdignut na maštoviti,
viši plan, već sljedeće glazbeno-scensko
događanje, premda s naglašenim mitskim i
nadnaravnim, ima u biti i u detaljima posve
razumljiv, svjetovni i, s psihološkog motrišta,
duboko ljudski značaj. Alberichova mržnja
i želja za moći koju donosi blago, rađa se
iz nedostatka ljubavi: ružan čovječuljak
uzalud želi dosegnuti lijepe Rajnine kćeri i
od tog jalovog napora nastaje razočaranje
koje prelazi u pobunu, jedini mogući oblik
otpora; on proklinje ljubav i krade čarobno
Rajnino zlato koje donosi moć. Otvara se
ponor nesporazuma i nepravde. Wotan,
genij svjetlosti i gospodar svijeta, također
je podložan posve ljudskim slabostima, čak
više od ostalih, jer njegova težnja da uskladi
zakon s ljudskom prirodom najdelikatnija je
i najekstremnija kušnja. On uzalud nastoji
pomiriti inkompatibilne sastavnice vlastite
naravi sa svijetom: nagon, čuvstvo i razum,
vrlinu i životnost, zakon i prirodu. Ono što
Wotanu oduzima nadnaravnu i hladnu
moć savršenog rasuđivanja i postupanja
duboko je ljudska osobina: on ima znanje,
moć i svijest o nuždi, ali najviše ga muči i
razapinje potreba za ljubavlju pa se nastoji
domoći Freie. Ali ona pripada Fafneru i
Fasoltu kao nagrada za to što su, prema
želji samog Wotana, sagradili bogovima
neosvojivi grad. I nastaje nesklad koji
označava nepomirljivost ljudskih nagona
i težnji, ali još uvijek ima nade u drugačiji
izbor, tj. u izmirenje prirodnih razlika.
Praizvedba
Wagner je želio da se Rajnino zlato izvede
kao dio Prstena, ali njegov je kraljevski
zaštitnik Ludwig tražio da se prikaže
ranije, i tako je ono praizvedeno 22. rujna
1869. u Dvorskom kazalištu u Münchenu.
Dirigirao je Franz Wüllner (1832-1902),
koji je 1869. na mjestu glavnog dirigenta
naslijedio Hansa von Bülowa. Wotana
je pjevao August Kindermann (18171891), koji je 1846. došao u münchensku
Dvorsku operu, dobio naslov komornog
17 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2010./2011.
pjevača - Kammersängera i kao pjevač i
redatelj uživao veliku popularnost. Fricka
je bila Sophie Stehle (1838-1921) koja će
prva tumačiti i Brünnhilde u Walküri. U
Münchenu je djelovala od 1860. do 1874.,
a onda se zbog udaje za baruna povukla
sa scene. Logea je pjevao ugledni dramski
tenor Heinrich Vog(e)l (1845-1900), poznat
po velikom glasu i velikoj izdržljivosti.
Tumačio je sve Wagnerove tenorske uloge
osim Stolzinga. Bio je poznat i kao Otello.
Vogel je Logea pjevao i na premijeri u
Bayreuthu.
U sklopu cijelog Prstena Nibelunga,
njegovo predvečerje, Rajnino zlato bila je
prva izvedba na prvim svečanim igrama
u Bayreuthu 13. kolovoza 1876. Dirigirao
je jedan od najpoznatijih dirigenata
vremena, austrijski dirigent Hans Richter
(1843-1916), poznat po velikom luku koji su
imale njegove izvedbe, a to je pogodovalo
interpretaciji Wagnera. Wotan je bio jedan
od najcjenjenijih pjevača vagnerijanaca,
Nijemac Franz Betz (1835-1900), Hans
Sachs na praizvedbi Majstora pjevača
1868., član Berlinske dvorske opere od
1859. do 1897. i član solističkog kvarteta
u izvedbi Beethovenove Devete simfonije
kojom je 1872. postavljen temeljni kamen
Bayreuthskih svečanih igara. U ulozi
Rajnine kćeri Woglinde nastupila je jedna
od najvećih pjevačica svih vremena,
velika vagnerijanka ali i velika Norma, Lilli
Lehmann (1848-1929).
Rajnino zlato u
Metropolitanu
Prva američka izvedba Rajnina zlata bila je
4. siječnja 1889. u Metropolitanu. Dirigirao
je mađarski dirigent Anton Seidl (18501898), koji je Wagnerov opus upoznao kao
prepisivač Prstena u Bayreuthu. Seidl je
od 1885. bio dirigent Metroplitana, od
1891. Njujorške filharmonije. Pjevači su bili
uglavnom njemački. Wotana je pjevao jedan
18 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2010./2011.
od najcjenjenijih vagnerijanaca u Americi,
bas Emil Fischer (1838-1914). Debitirao
je 1857. u Grazu, od 1863. do 1870. bio
je ravnatelj Opere u Gdansku, a od 1885.
do 1891. ugledni član Metropolitana. Loge
je bio atraktivni tenor Max Alvary (18561898), čija je sjajna karijera brzo završila
-1894. pao je na pokusu Siegfrieda u
Mannheimu i od te se ozljede nikada nije
oporavio. Scenska oprema naručena je
iz Njemačke, kostimi i oružje načinjeni
su prema originalnim nacrtima koje je za
Wagnera izradio prof. Carl Emil Doepier iz
Berlina. Sljedeća nova produkcija Rajnina
zlata bila je u sklopu cijelog Prstena
Nibelunga deset godina poslije, 1899.,
pod ravnanjem Franza Schalkea. Slijedile
su nove produkcije: 1904., 1914., 1948. pod
ravnanjem Fritza Stiedryja u režiji Herberta
Grafa sa slavnim Maxom Lorenzom (19011975) u ulozi Logea, 1968. pod ravnanjem
Herberta von Karajana i u njegovoj režiji
s Thomasom Stewartom u ulozi Wotana,
i naposljetku posljednja nova produkcija
prije današnje, 1987., pod ravnanjem
Jamesa Levinea u režiji Otta Schenka s
Jamesom Morrisom kao Wotanom. Do ove
nove Lepageove produkcije, Rajnino zlato
izvedeno je 154 puta i njime je najviše - 40
puta - ravnao James Levine.
Rajnino zlato u
Hrvatskoj i Hrvati u njemu
Rajnino zlato pr vi put je prikazano u
tada Narodnom kazalištu u Zagrebu 11.
travnja 1935. u prijevodu Milutina CihlaraNehajeva. Dirigirao je Krešimir Baranović,
režirao Tito Strozzi, scenograf je bio Ljubo
Babić. Brojnu solističku ekipu predvodio
je gost iz Bečke državne opere, poznati
vagnerijanac Josef von Manowarda (18901942). Veliki Wotan hrvatske scene, Josip
Križaj, razbolio se prije premijere, ali je
poslije kontinuirano pjevao tu ulogu. Ančica
Mitrović, Vilma Nožinić i Đurđa Milinković
Foto: Mladen Grčević
Foto: Mladen Grčević
Srebrenka Jurinac (Freia) i Ančica Mitrović (Fricka)
Srebrenka Jurinac kao Freia
bile su božice, Nikša Štefanini, Pajo Grba
i Anatol Manoševski bogovi, Leo Mirković
i Milan Šepec Nibelunzi, Aleksandar Griff
i Lav Vrbanić divovi, a Rajnine kćeri Nada
Tončić, Ludmila Radoboj i Elza Karlovac.
Djelo je obnovljeno 1943. pod ravnanjem
Lovre Matačića. U nizu novih interpreta
u os amnaes t iz ve daba s p omenimo
Josipa Gostiča kao Logea, Tomislava
Neralića kao Fasolta i Srebrenku Jurinac
kao Freiu. Poslije Drugog svjetskog rata
Rajnino zlato izvedeno je 7. lipnja 1984.
u polukoncertnom obliku u Koncertnoj
dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu
pod Matačićevim ravnanjem i u njegovoj
režiji. Tomislav Neralić bio je Wotan, a
Logea je pjevao gost Manfred Jung. Nova
scenska realizacija opere u Hrvatskome
narodnom kazalištu bila je 6. lipnja 1989.
pod ravnanjem Mire Belamarića u režiji
Hansa Petera Lehmanna. Na Bayreuthskim
svečanim igrama Fricku je pjevala Đurđa
- Georgine von Milinković. Živa snimka
izvedaba Ringa od 13. do 17. kolovoza 1956.
pod ravnanjem Hansa Knappertsbuscha
objavljena je u izdanjima diskografskih kuća
Golden Melodram 1.001 i Music&Arts.
19 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2010./2011.
Foto: Metropolitan opera
SUMMARY
At 7 p.m. on Saturday October 9, the
programme features Das Rheingold / The
Rhinegold, the Preliminary Evening of
The stage festival play for three days and
a preliminary evening, The Ring of the
Nibelung / Der Ring des Nibelungen. Libretto
by the composer. Two unparalleled artists
join force to create a groundbreaking new
Ring for the Met: the music director of
the Metropolitan and the famed Canadian
director, Robert Lepage. “The Ring is
not just a story of a series of operas, it is
a cosmos. The Ring is about change. I try
to be extremely respectful of Wagner’s
storytelling, but in a very modern context.
We are trying to see how in our day and
age we can tell this classical story in the
most complete way.” - says Lepage, who
brings cutting-edge technology and his
own visionary imagination to the world’s
20 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2010./2011.
greatest theatrical journey. Levine, who
has conducted every complete cycle of
Wagner’s masterpiece at the Met since 1989,
says “The Ring is one of those works of art
that you think you know, but every time you
return to it, you find all kinds of brilliant
moments that had not struck you with the
same force before”.
Among the interpreters, famed Welsh
bass-baritone Bryn Terfel sings his first,
much-anticipated Met Wotan. American
singers take the other three gods. Freia’s
brothers, god of thunder Donner and god
of spring Froh are interpreted by baritone
Dwayne Croft, participant in this year’s
Opening Night Gala of the Metropolitan
and tenor Adam Diegel, finalist of the 2003
Metropolitan National Council Auditions.
Sly god of fire Loge is sung by tenor Richard
Croft, guest of the Salzburg festival, at
Glyndebourne, the German Opera in
Berlin and La Scala in Milan. The female
Anderson Award, and by German tenor
Gerhard Siegel, who follows in the footsteps
of the celebrated German character tenor
Gerhard Stolze and made his name in this
very role, which he also sang at the Bayreuth
Festival. Giants Fasolt and Fafner are sung
by German basses Franz-Josef Selig and
Hans-Peter König. Both first appeared in
the Metropolitan in the role of Sarastro in
Mozart’s The Magic Flute, and in the course
of time came to specialise in Wagner.
The myth of the Nibelungs is an old saga
of the fatal power of gold hidden by the
River Rhine and looked after by the Rhine
Maidens. The ugly and deformed dwarf of
the Nibelung tribe, Alberich, attempts to
win their favour. Suddenly gold shines out
in the river, and Alberich desires to find out
the secret. They reveal it to him. The Rhine
gold curls into a ring, and the ring will give
anyone who wears it unlimited power - he
Foto: Metropolitan opera
deities are led by Wotan’s spouse Fricka,
goddess of marriage. She will be embodied
by Stephanie Blythe, graduate of the Met’s
Lindemann Young Artist Development
Program, one of today’s best regarded
mezzo sopranos. Ms Blythe was named
Musical America’s Vocalist of the Year for
2009. Freia, goddess of youth, love and
beauty, is interpreted by a young American
soprano from California, another graduate
of the Lindemann Program, Wendy Brun
Harmer. The trio of goddesses is completed
by Dublin-born contralto Patrica Bardon,
singing earth goddess Erda. She was the
youngest finalist of the inaugural Cardiff
Singer of the World Competition in 1983.
The Nibelungs, Aberich and Mime, are taken
by bass-baritone Eric Owens, acclaimed
for his commanding stage presence and
inventive artistry, 1999 winner of the first
prize of the Plácido Domingo Operalia
Competition and of the 2003 Marian
21 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2010./2011.
Foto: Metropolitan opera
will become stronger than the very gods - as
long as he gives up love for ever. Alberich
does this and takes the ring.
Ruler of the gods Wotan and his wife Fricka
admire the marvellous castle made for them
by Fasolt and Fafner. But the price of their
labours is Fricka’s sister, Freia. When the
giants want to take her with them, they
are prevented by her brothers, the gods
Froh and Donner. Loge appears; he had
persuaded Wotan to accept this deal. Wotan
then sent him to seek replacement for Freia.
But here is no such treasure - says Loge for none wishes to give up feminine love.
Only one has done this, the dwarf Alberich,
and he now possesses the treasure that gives
him unlimited power. The giants agree to
receive the treasure instead of Freia, but
take her as a hostage, and go off with her.
The faces of the gods grow old and dark,
for Freia has taken youth and beauty with
her. Wotan determines to go to the realm of
the Nibelungs in order to get the treasure,
and accompanied by Loge enters the inner
22 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2010./2011.
earth of the Nibelungs, ruled by the soulless
Alberich. Alberich has urged his brother
Mime to forge for him a magic helmet - the
Tarnhelm - which makes him who wears it
invisible. Alberich shows off his rule in front
of Wotan. Flattering him, Loge asks if the
magic helmet really does have the power
to make anyone who wears it turn into any
shape. To show this, Alberich turns into a
large frog, and Wotan stamps on him, Loge
takes the helmet off his head, and the gods
take him away in bonds.
Wotan and Loge return to earth and tell
Alberich to order the Nibelungs to bring
the unearthed treasure to the gods. From
Alberich, Wotan seeks the ring, and when
he will not give it, takes it himself. “May
this ring bring the owner hardship and
death, and envy to anyone who does not
have it,” Alberich pronounces his curse,
and vanishes.
Fasolt and Fafner bring Freia, and in return
seek the treasure that the Nibelungs have
brought, including the ring itself. Wotan will
not give it, but at that moment the goddess
Erda appears from the earth and urges him
to give the ring, presaging the imminent
end of his power at the same time. Wotan
gives the giants the ring, and at the moment
part of Alberich’s curse comes true: they
quarrel and Fafner kills Fasolt.
The gods make ready to enter their new
home - Valhalla. From the distance come
the laments of the Rhine Maidens for their
lost gold. Wotan orders Loge to calm them
and goes with the other gods. Loge does not
want to join them. He will find a better way
to build his fortune on others’ downfall.
The first intimation of the composition of
the Ring of the Nibelung comes from April
1848. At the beginning, Wagner imagined it
as an allegory of the social unrest in Europe
that began with the revolution in Paris in
1848. His chief source was the medieval
German Nibelungenlied (the Song of the
Nibelungs), particularly its first half. He
started to compose Rhinegold in 1853, and
after it at once came The Valkyrie. Then in
1856 he started to work on the third opera,
Siegfried, but put them aside to concentrate
on a new work, Tristan and Isolde. From the
first hint of the Ring until the conclusion of
the composition of The Twilight of the Gods¸
26 years were to pass. The Rhinegold was
finished in 1869, and was first performed on
September 22, 1869, in the Court Theatre
in Munich.
In the whole of the Ring of the Nibelungs, its
preliminary evening, The Rhinegold, was the
first performance at the Bayreuth Festival
on August 13, 1876. It was conducted by one
of the best known conductors of the time,
Austrian conductor Hans Richter, known for
the great arch that his performances had,
which suited the interpretation of Wagner.
In the role of Rhine Maiden Woglinda, one
of the greatest singers of all time appeared,
Lilli Lehmann, a great Wagnerian and a
great Norma.
The first American performance of The
Rhinegold was on January 4, 1889, in
the Metropolitan. It was conducted by
Hungarian conductor Anton Seidl. The
singers were on the whole German. Wotan
was one of the most highly appreciated
Wagnerians in America, the bass Emil
Fisher; Loge was taken by the attractive
tenor Max Alvary. The stage equipment
was ordered from Germany, while the
costumes and weapons were done from
original drawings made for Wagner by
Carl Emil Doepier of Berlin. The next new
production of The Rhinegold was as a part of
the complete Ring of the Nibelung ten years
later, conducted by Franz Schalke. Then
came new productions in 1904, 1914 and
1949, with the famed Max Lorenz as Loge,
in 1968 under the baton of Herbert von
Karajan, and directed by him, with Thomas
Stewart as Wotan, and finally the last new
production before that of today, in 1987,
conducted by James Levine and directed by
Otto Schnek with James Morris as Wotan.
Before the new Lepage production, The
Rhinegold was performed 154 times, the
most performances, 40 of them, being
conducted by James Levine.
The Rhinegold was shown for the first time
in Croatia in the then National Theatre in
Zagreb on April 11, 1935. It was directed
by Krešimir Baranović, directed by Tito
Strozzi, and the set designer was Ljubo
Babić The large team of soloists was
headed by a guest from the Vienna State
Opera, the well-known Wagnerian Josef
von Manowarda. The great Wotan of the
Croatian stage, Josip Križaj, was taken ill
before the first night, but afterwards sang all
the time in this role. Ančica Mitrović, Vilma
Nožinić and Đurđa Milinković were the
goddesses, Nikša Štefanini, Pajo Grba and
Anatol Manoševski the gods, Leo Mirković
and Milan Šepec the Nibelungs, Aleksandar
Griff and Lav Vrbanić the giants, and the
23 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2010./2011.
Foto: Metropolitan opera
Rhine Maidens were Nada Tončić, Ludmila
Radoboj and Elza Karlovac. The work was
revived in 1943, conduced by Lovro von
Matačić. In a series of new interpreters, we
could particularly mention Josip Gostič as
Loge , Tomislav Neralić as Fasolt and Sena
Jurinac as Freia. After the war The Rhinegold
was performed in 1984 in semi-concert
form in the Vatroslav Lisinski Concert Hall,
conducted and directed by Matačić. Wotan
was taken by Tomislav Neralić and Loge by
German guest Manfred Jung. A new stage
performance of the opera in the Croatian
National Theatre came in 1989, conducted
by Miro Belamarić and directed by Hans
Peter Lehmann. At the Bayreuth Festival
Fricka was sung by Đurđa - or Georgine
von - Milinković. A live recording of The
Ring from August 13 to August 17, 1956,
conducted by Hans Knappertbush, was
issued on the Golden Melodram 1.001 and
Music&Arts labels.
24 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2010./2011.
Richard Wagner was born on May 22, 1813,
in Leipzig. His first ideas about music and
literature were acquired in Dresden, and
continued in Leipzig, where, in 1831, he
enrolled in the university. After his first
attempts at composing - fragments of the
opera Die Hochzeit (Marriage), Symphony in
C major and four overtures - he composed
his first complete opera, Die Feen (The Fays),
first performed only after his death in 1883,
in Munich, in which the style of the early
German Romantic opera can be sensed.
Then came the opera Das Liebesverbot (The
Ban of Love) after Shakespeare’s Measure for
Measure, in which the style of the French
opéra comique is very clear. In 1834 he fell
in love with the well known actress Minna
Planer, to whom he got married. After a
two year stay in Riga, the pair came to Paris,
where Wagner got to know the French grand
opera style; at this time Rienzi was written,
the last of the composer’s connections with
the past, but a great success at the first
performance in Dresden in 1842. Wagner
stayed in Dresden six years, employed as
the Saxon royal court conductor.
In January 1843 the first performance of
The Flying Dutchman came in Dresden.
In this first Wagnernian Romantic opera
appeared the motif the author loved so
much, of redemption, i.e. the self-sacrifice
of a woman to save a man she loved. Wagner
became the leading figure in the musical life
of Dresden. He got to know Franz Liszt,
who would become lastingly the greatest
champion and advocate of his music. In 1845
the second Wagnerian Romantic opera had
its first performance: Tannhäuser. He was no
longer interested in Nordic sagas, and he
addressed medieval Christian legends and
German myths. Now his pessimism began
to be expressed. Under the influence of
revolutionary ideas, he took an active role
in the May insurrection in Dresden in 1849.
A hue and cry was raised after him, and he
fled first of all to Paris, then to Switzerland
and settled down in Zurich where, in
1852, he met the rich silk merchant Otto
Wesendonck and his pretty wife Mathilde.
In the next five years he started to feel an
uncommon affection for the wife of his
benefactor. The whole story inspired him
to put to one side the Ring of the Nibelung,
to which he would return only in twelve
years’ time, and took to Tristan and Isolde,
for which he found a prototype in the love
tale from the time of King Arthur, Tristan
and Iseult. In preparation for work on the
opera he composed the Wesendonck Lieder
(Poems of Mathilde Wesendonck). In Zurich
he wrote artistic accounts explaining his
ideas, visions of opera as a Gesamtkunstwerk,
a total work of art, in which music, singing,
dancing, poetry, the visual arts and acting
are to be put into a single whole. In this
period his third romantic opera, Lohengrin,
was created. First performed with the
brilliant conducting of Liszt in Weimar in
1850, it achieved a huge success and made
a profound impression on European music
circles.
The love story with Mathilde ended in 1858.
Wagner left Zurich and set out for Venice
and then to Paris to supervise rehearsals
for the reworked Tannhäuser. The Paris
performance in 1861 was a flop, and after
three nights the opera was taken off the
repertoire. Wagner left Paris, returned
to Germany, and started work on Die
Meistersinger von Nürnberg (The Mastersingers
of Nuremberg).
Wagner’s life changed essentially in 1864
when eighteen-year-old Ludwig II ascended
to the throne of Bavaria. A fervent admirer
of his music, the new ruler brought Wagner
to Munich, paid his not insignificant debts
and put unlimited resources at his disposal
for the achievement of his artistic plans. The
one-time revolutionary at the barricades
became court conductor and made ample
use of the royal favour. Then began his love
affair with Liszt’s daughter Cosima, then
the wife of Hans von Bülow. In the court
opera in Munich, in 1865 Bülow conducted
the first performance of Tristan und Isolde
and in 1868 of Mastersingers. In the story of
the shoemaker Hans Sachs, mastersinger
of the 15 th century, Wagner went into
German history and the real world. After
the chromatic saturation of Tristan, Wagner
enriched his musical language with a
polyphonic facture.
In 1870, Wagner and Cosima were married.
Settled in life, with a powerful and rich
patron, Wagner bent all his forces to the
Ring of the Nibelung. The Rhinegold and
The Valkyrie were performed in Munich in
1869 and 1870, but it was the composer’s
wish to have the tetralogy performed as a
whole in a special opera building. In 1871
he chose the place - the little Bavarian
town of Bayreuth. He achieved what he
wanted and obtained his temple of art.
The Festspielhaus - the Festival Hall - was
built after his design, with a concealed
orchestra pit and brilliant acoustics, and
was finally opened on August 13, 1876 with
The Rhinegold, the preliminary evening
of the Ring of the Nibelung. In three days
came The Valkyrie, Siegfried and Twilight of
the Gods.
One period of Wagner’s art was over. He
returned to the world of Christian legends
concerning the knights of the grail and
began to work on Parsifal. His musical
language became more refined, but in the
intellectual sense, this festival play for the
consecration of the stage, as he called it, was
the ultimate expression of his mysticism.
Parsifal was first performed in 1882, and
then the Wagners went to Venice, where
the composer died on February 3, 1883, of
a heart attack. His remains were carried to
Bayreuth and buried in the garden of his
house the Villa Wahnfried.
25 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2010./2011.
Nakladnik
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog
Za nakladnika
Dražen Siriščević, ravnatelj
Voditeljica marketinga
Metoda Lhotka
Urednica
Ivana Kostešić
Tekst
Marija Barbieri
Oblikovanje i grafička priprema
Igor Zirojević, Studio Stožer
Lektorica
Rosanda Tometić
Prijevod na engleski
Graham McMaster
Tisak
Intergrafika d.o.o.
Naklada
600 kom.
www.lisinski.hr
M. P. Musorgski
BORIS GODUNOV
Subota, 23. listopada 2010., 18 sati
medijski pokrovitelji:
Sponzor Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog

Download Report