Operacija `Rašeljka` – drugio dio

Operacija 'Rašeljka' – drugio dio
Četvrtak, 17 Veljača 2011 12:27 - Ažurirano Četvrtak, 17 Veljača 2011 13:07
U nastavku prisjećanja na prvu napadnu operaciju 113. brigade, kodnog imena 'Rašeljka' ,
zapovjednik 2. bataljuna Miro Ramadža detaljno opisuje razmještaj postrojbi pod njegovim
zapovjedništvom.
- Zbog nerealno postavljene zadaće koja nije sagledala jedan bitan element, a to je razmještaj i
uloga jedinica tzv. JNA koja je u Benkovcu imala stacioniranu oklopno-mehaniziranu brigadu,
napadna djelovanja 2. bataljuna iz sastava 113. brigade ZNG-a nisu izvršena temeljem
postavljene zapovjedi – istaknuo je na početku Ramadža, te nastavio:
- S 30. na 31. srpnja postrojbe angažirane na izvršenju operacije 'Rašeljka' bile grupirane u
Stankovcima. Istovremeno je zrakoplovstvo JNA u niskom letu na području Stankovaca vršilo
izvidničke aktivnosti i o tome izvještavalo zapovjedništvo Kninskog korpusa.
Na pravcima napadnih djelovanja naših snaga jedinice pobunjenih Srba su u suradnji s oklopno
mehaniziranim snagama JNA svoje snage razmjestili na sljedećim pravcima:
1) Benkovac- Kožlovac - Ostrovica s ciljem da osiguraju nesmetan željeznički promet na pravcu
Benkovac- Knin, da s intenzivnim borbenim djelovanjima potisnu naše snage na pravac LepuriBulić- Lišani, te da uspostave kontrolu cestovnog prometa na pravcu Benkovac-Lepuri -BulićLišani- Ostrovica- Žažvić- Bribirske Mostine- Bratiškovci- Knin.
2) Benkovac- Perušić- Kolarna- Strežmenica s ciljem da uspostave kontrolu cestovnog pravca,
spriječe napadna djelovanja naših snaga na tom pravcu, te stvore pretpostavke za napadna
djelovanja pravcem Kolarna- Vukšić- Prović.
3) Benkovac- G. Miranje- G. Ceranje s ciljem da uspostave kontrolu spomenutog cestovnog
pravca, te stvore pretpostavku za napadna djelovanja na pravcu Pristeg- Budaci- Stankovci opisuje Ramadža razmještaj neprijateljskih snaga.
Temeljem zapovjedi zapovjednika 113. brigade ZNG od 2.kolovoza1991. godine, a u cilju
preuzimanja crte obrane kod sela Vukšić, Ramadža je zapovjednicima postrojbi podijelio
zadaće. Tako je zapovjednik 2. satnije Mile Vitić dobio zadaću izvršiti zaposjedanje crte obrane
sela Vukšić, i to s 1. vodom zaposjesti zapadni dio sela Vukšić prema Kolarni, s 2. vodom
istočni dio sela Vukšić- Prović- Morpolaća, a 3. vod je u središnjem dijelu sela Vukšić trebao biti
spreman za intervenciju na liniji Vukšić- Bulić. Također, odmah po zauzimanju položaja
spomenute postrojbe trebale su uspostaviti kontakt s mjesnim stanovništvom te ih uključiti u
obranu, dok je za postavljanje minsko- eksplozivnih zapreka pridodan pionirsko diverzantski vod
kojim je zapovijedao Nikša Karadžole.
Zapovjednik 1. satnije Dragan Rak dobio je zadaću izvršiti prevoženje na području sela Crljenik
te zaposjesti crte obrane, i to na način da 1. vod zauzme položaj u selu Putičani s ciljem
osiguranja prometnice Čista Mala- Grabovci- Stankovci, te spriječavanja mogućeg napada iz
pravca Čiste Male, da se 2. vod smjesti u selu Crljenik s ciljem zauzimanja položaja u selu
Klarići, vršenja nadzora križanja putova te zaustavljanja mogućeg napada iz pravca MorPolaće, te da se 3. vod smjesti u selu Velim sa zadaćom zauzimanja položaja na koti 198 Glavica- Bobeštak- Pešića Glava odakle je trebao osmatrati i javljati o mogućem neprijateljskom
djelovanju i pokretu njihovih snaga.
I na kraju, zapovjednik 3. satnije zapovjednik Emil Maleš imao je za zadaću izmjestiti postrojbu
na područje Stankovaca te u slučaju potrebe biti spreman za intervenciju.
1/7
Operacija 'Rašeljka' – drugio dio
Četvrtak, 17 Veljača 2011 12:27 - Ažurirano Četvrtak, 17 Veljača 2011 13:07
- Dana 3. kolovoza 1991., po zapovjedi zapovjednika 113. brigade 1. satnija izmjestila se u
Vodice kao interventna postrojba zapovjedništva brigade, dok se 3. satnija izvukla na područje
Šibenika kao interventna postrojba za obranu grada. U tim okolnostima snage naše 2. satnije i
1. 'A' satnije su zajedno s policijskim snagama ispostave Lišani preuzele crtu obrane VukšićBulić- Lišani, dok su za obranu pravca Stankovci- Budaci- Pristeg bili zaduženi policijska
ispostava Stankovci i samostalne bojne Stankovci – opisao je razmještaj postrojbi 2. bataljuna
po završetku operacije 'Rašeljka' zapovjednik Miro Ramadža.
2. satnija 2. bataljuna u operaciji 'Rašeljka'
O zadaćama i djelovanju 2. satnije 2. bataljuna u sklopu operacije 'Rašeljka govori njezin
zapovjednik bojnik Mile Vitić.
- Zadatak 2. satnije bio je razmjestiti se u rajon sela Bila Vlaka, biti spreman za napadno
djelovanje pravcem Gradine – Vukšić – Bulić, te izbiti na željezničku prugu sjeverno od sela
Lepuri. Krajnji cilj napada bio je izbijanje na brdo Košnjak 338 i postavljanje obrane prema selu
Mraovci i selu Graovci, s tim da je nakon primitku zadaće satnija bila razmještena u selu Dobra
Voda. Nadalje, 1. kolovoza, u 4.30 sati odlazimo u Vukšić, zajedno s pionirskim vodom Nikše
Karađole, koji je imao zadaću zaprečavanja tenkoprohodnih pravaca. Polovinom 2. voda u 1.
crti obrane i polovinom 1. voda u drugoj crti obrane zauzeli smo položaje na pravcu Kolarna Karanova Glava – Karteli – Drče, dok je 3.vod bio raspoređen na desno krilo prema Morpolači.
Preostali dio satnije ostao je u pričuvi u Vukšiću.
Odmah po zaposjedanju položaja uspostavljen je kontakt s mjesnim stanovništvom, a u obranu
se odmah uključilo i 15 pripadnika MUP-a (rezervni sastav pod naoružanjem), dok je 3.
kolovoza bio organiziran sastanak s vojno sposobnim stanovništvom, nakon čega se oko 50
ljudi uključilo u obranu. Dan kasnije stupio sam u kontakt i s dragovoljcima iz sela Bulić i Lepuri
(12 ljudi), a istog dana stupio sam u kontakt i s dragovoljcima iz sela Lišane Ostrovačke (19
ljudi). 6. kolovoza skup vojno sposobnog stanovništva bio je sazvan i u Lišanima, nakon kojeg
se u obranu uključilo više od 100 mještana. Međutim, problem je bio nedostatak naoružanja, pa se koristilo sve što se imalo, od vojnog i lovačkog, do trofejnog i ostalog naoružanja.
Crta obrane se nakon toga konsolidirala i ubrzo je uspostavlja potpuna kontrola cijelog tog
područja.
Uz zadaću držanja crte provodila se i priprema za nastavak borbene zadaće u sklopu operacije Rašeljka i nastavak napadnih djelovanja. Valja istaknuti kako je u navedenom periodu neprijatelj
povremeno provocirao iznenadnom paljbom, s tim da su se napadi najčešće izvodili po selu
Vukšić i to minobacačima od 120mm.
11.kolovoza, po zapovjedi zapovjednika 2. bataljuna, satnija se izvlači na područje Stankovci –
Budak.
Želio bih istaknuti kako je to bila prva borbena zadaća satnije, provedena u specifičnim uvjetima
jer za većinu pripadnika satnije to je bilo prvi put da su sudjelovali u izravnim borbenim
djelovanjima i to na potpuno nepoznatom području. Satnija je djelovala samostalno, izdvojena
od ostatka postrojbe ZNG-a, praktično sve do odlaska na položaje u skradinskom zaleđu, kada
se priključila ostalim satnijama 2. bataljuna.
2/7
Operacija 'Rašeljka' – drugio dio
Četvrtak, 17 Veljača 2011 12:27 - Ažurirano Četvrtak, 17 Veljača 2011 13:07
Zadaće 2. voda
Zapovjednik 2. voda 2. satnije,2. bojne u operaciji 'Rašeljka' bio je Robert Dadić.
-Naš vod trebao je krenuti u pravcu Gardijana, Vukšića i Bulića i izbiti na željezničku prugu kod
sela Lepuri, a krajnji cilj nam je bilo brdo Košnjak gdje smo trebali uspostaviti obrambeni položaj
prema Mraovcima i Graovcima. U noći 31. srpnja dobili smo zapovijed da krenemo prema
Vukšiću, pa smo oko 4 ujutro zauzeli obrambene položaje na Karanovoj glavi i Kartelovim
stanovima. Izravnih oružanih sukoba s neprijateljem nismo imali, ali je bilo provokacija u obliku
minobacačkih napada. Na tom području smo ostali i iza 11. kolovoza, ali smo se kretali prema
Budaku i Dobroj vodi i držali obrambenu liniju prema zapadnoj strani sve dok nismo krenuli u
skredinsko zaleđe. 'A' bojna 113. brigade u obrani područja Vukšić-Bulić-Lišane
Ovo što slijedi je izvješće Josipa Jukice (po kazivanju Zdravka Bošnjaka) o zadaćama i
djelovanju 'A' bojne 113. brigade.
- Nakon operacije 'Rašeljka' 2. bojna 113. brigade preuzela je obranu područja
Vukšić-Bulić-Lišane, dok se 1. 'A' bojna izvukla u područje Stankovci-Budak sa zadaćom
daljnjeg organizacijsko-ustrojbenog osposobljavanja i popune, te nadzora potencijalno
neprijateljskog prostora na lijevom boku i u pozadini postrojbi 2. bojne, s težištem na cestovnoj
komunikaciji Benkovac-Stankovci. Navedene zadaće postrojba je izvršavala do 11. kolovoza
1991. godine, kad po zapovijedi nadređenog zapovjedništva preuzima crtu obrane
Vukšić-Kartelo stanovi-Bulić-Lišane od postrojbi 2. bojne. Istodobno je došlo do promjene u
zapovjednoj strukturi bojne odlaskom dotadašnjeg zapovjednika na novu dužnost.
Obranu navedenog područja bojna je vršila sa slijedećim rasporedom postrojbi:
- Zapovjedništvo bojne u Vukšiću
- 1. vod u području Bulić-Lišane
- 2. vod u području Kartelo stanovi
- 3. vod u području Vukšića
- Desetina veze u Vukšiću
- Sanitetska desetina u Vukšiću
- Logistička desetina u Stankovcima
Problem popune ljudstvom, kvalitetnim sredstvima veze i protuoklopnim naoružanjem i dalje je
mučila postrojbu, što je posebno naglašeno imajući u vidu veliki prostor izvršenja zadaće.
Gledajući je kao cjelinu, bojna je izvodila polukružnu obranu po vodovima, s tri međusobno
odvojene crte, orijentirane prema neprijateljskim uporištima u Kolarini, Lepurima i Ostrovici.
Pored toga, bila je ugrožena i pozadina bojne iz potencijalno neprijateljskog područja
Morpolače, gdje nije bilo naših snaga, osim povremenih policijskih ophodnji. Dodatni
otežavajući faktor na terenu predstavljala je konfuzna politička i sigurnosna situacija u kojoj je
bilo teško razlučiti tko je otvoreni, a tko potencijalni neprijatelj. U prvom periodu obrane, radnici
iz otvoreno neprijateljskih uporišta slobodno su prolazili naše crte obrane putujući na posao u
Šibenik, pa čak su dolazili i u sam Vukšić. Istodobno se iz tih istih uporišta svakodnevno vršilo
žestoko granatiranje elemenata bojnog rasporeda. Postrojbe JNA još uvijek nisu paljbeno
3/7
Operacija 'Rašeljka' – drugio dio
Četvrtak, 17 Veljača 2011 12:27 - Ažurirano Četvrtak, 17 Veljača 2011 13:07
djelovale po crtama obrane, ali su svakodnevno oružano provocirali , posebno u zahvatu
cestovne komunikacije koja je iz Benkovca, preko Bulića i Lišana izlazila na Bribirske mostine.
Stalna granatiranja i oružane provokacije dovodile su do pojačanog iseljavanja hrvatskog
stanovništva iz ugroženih sela, a samim tim i do daljnjeg narušavanja sigurnosti postrojbe.
U tim uvjetima zapovjednik bojne donio je odluku o zabrani slobodnog prolaza stanovnicima koji
su živjeli u selima koji su se otvoreno svrstali na stranu nerpijatelja. Temeljem njegove odluke u
području Lišana u dva su navrata bili zaustavljeni i vraćeni kamioni s namirnicama, namijenjenih
vojarni JNA u Benkovcu. Na isti način su, nakon par dana, zaustavljena tri podoficira JNA u
civilnom vozilu i u civilnim odijelima, naoružani pištoljima. Podoficiri su također vraćeni natrag,
ali bez pištolja. To je za JNA bila teška provokacija, pa su sljedećeg dana iz pravca Ostrovice,
stigli oklopni transporter s posadom i poručnikom JNA koji je traži povrat zaplijenjenih pištolja.
Međutim, umjesto da mu vrati pištolje, zapovjednik bojne pokušao ga je uvjeriti da prijeđe na
našu stranu s obzirom da se prethodno izjasnio kao Hrvat. Pokušaj vrbovanja nije uspio, ali ni
poručnik nije dobio ono po što je došao.
Danas takve situacije djeluju tragikomično, ali izlazak tenkova JNA na teren, iznad sela Bulić,
govori nešto drugo. Pošto bojna nije imala protuoklopnog naoružanja, od specijalne postrojbe
PU Šibenik je dobila četiri 'zolje'. U svrhu obrane spomenutog područja poduzimane su i druge
mjere, uglavnom usmjerene na obmanjivanje neprijatelja, jer smo osim visokog morala i
spremnosti na žrtve, jednino obmana imali u dovoljnoj količini. Tako su se, između ostalog, od
vodovodnih cijevi izrađivali lažni minobacački položaji, a vozikanjem jednih te istih ljudi, od
položaja do položaja, simuliralo pristizanje pojačanja.
Koliko je to bio težak period u povijesti 1. A bojne 113. brigade najbolje govori podatak da je
postrojba u periodu od 12. kolovoza do 5. rujna 1991. godine, kad navedeni prostor predaje
112. brigadi, imala jednog poginulog i devet ranjenih pripadnika. A rat još nije ni počeo.
Crta obrane predana 112. brigadi
Dana 5.rujna.1991. god. 1. 'A' bojna pod zapovjedništvom Zdravka Bošnjaka, te 3. satnija 2.
pb., kojom je zapovijedao Emil Maleš, predali su crtu obrane postrojbama iz 112. brigade HV-a,
zajedno s oko 120 komada pješačkog naoružanja. Na taj je način smanjena zona odgovornosti
113. brigade, a što je omogućilo racionalnije koristiti snage 113.br. HV-a na pravcima Skradin –
Šibenik i Drniš – Šibenik. PRVO BORBENO DJELOVANJE 1. TOPNIČKE POSTROJBE 113. pb HV BITNICE LMB
120mm
4/7
Operacija 'Rašeljka' – drugio dio
Četvrtak, 17 Veljača 2011 12:27 - Ažurirano Četvrtak, 17 Veljača 2011 13:07
U sastav 113. brigad 26.srpnja.1991. godine priključena su i dva minobacača LMB 120mm M
74 sa 120 LTF mina, ali bez ciljničkih naprava (doveženi iz Zagreba). Toga istoga dana u
zapovjedništvo brigade pozvan je Branko Smrček koji je od zapovjednika brigade Mate Viduke
dobio zadaću da oformi 1. topničku bitnicu 113. brigade. Išlo se na njegovo iskustvo jer je
Smrček u nekadašnjoj Teritorijalnoj obrani bio zapovjednik topničke bitnice LMB 120mm, a
većina kadra iz TO tada je već bio u zapovjedništvu 113. brigade.
- Od 27. do 30.srpnja mobilizirali smo i okupljali ljude, te vršili obuku ispred hotela 'Raduča' u
Primoštenu, a kasno navečer 30. srpnja dobili smo zapovijed za izvršenje prvog ratnog zadatka.
U skladu s tim smo u noći si 30. na 31.srpnja zaposjeli paljbeni položaj u polju ispod sela
Vukšić, te zauzeli cilj - neprijateljsko uporište 'MAČKOV KAMEN', s tim da je zvršitelj gađanja
bio Rahim Ademi, dok sam je bio zapovjednik na paljbenom položaja – kaže Smrček. Tijekom
31.srpnja, nastavlja, dogodio se žestok neprijateljski minobacački napad po selu Vukšić i to po
objektima tamošnje poljoprivredne zadruge.
- Kako nismo mogli uspostaviti vezu sa zapovjedništvom brigade u Šibeniku nismo imali ni
odobrenje za bojevo djelovanje po zadano cilju. Nakon izvješća teklića Baljkasa da smo ostali
jedini od naših postrojbi na pravcu Kolarne, napustili smo položaj i otišli u Vodice na odmor.
Nakon što sam podnio izvješće zapovjednik brigade Mate Viduka izdao je zapovijed da se
sutra, 1. kolovoza vratimo na isti paljbeni položaj te bojevo djelujemo po neprijateljskom
uporištu 'MAČKOV KAMEN'. U skladu s tim smo u jutro 1.kolovoza zauzeli položaj u polju ispod
sela Vukšić te ispalili 10 LTF mina na zadani cilj, a što je za rezultat imalo uništenje
neprijateljskog položaja 'MAČKOV KAMEN'. Preko neprijateljske radio veze čuli smo njihove
pozive za hitnu pomoć jer su navodno da imali puno poginulih i ranjenih. – prisjeća se Smrček.
Dodaje kako je tehnička opremljenost postrojbe tada bila slaba, primjerice, pravac cijevima
morali su davati pomoću ručnog kompasa, samo dvije trećina ljudi imalo je pješačko
naoružanje, a neki od branitelja umjesto uniformi i čizama imali su traperice i japanke. Međutim,
i tako slabo opremljeni, kaže Smrček, ljudi su iskazali visoki moral.
- Kao zapovjednik sam bio vrlo ponosan jer su me dečki uvjerili da s takvom postrojbom možemo izvršiti svaki zadatak na bilo kojem terenu Lijepe naše – ističe Smrček.
Dodaje kako je 1. topnička postrojba 113. brigade zadatak kvalitetno izvršila i 4.kolovoza kada
je s dva plotuna iz dvije cijevi pogodili četnički centar 'EUROPA' koji se nalazio u zadružnom
domu u Bratiškovcima. Toga dana, na zahtjev ozloglašenog ratnog zločinca Ratka Mladića, prvi
puta u Domovinskom ratu avioni JNA borbeno su djelovali po našim položajima u skradinskom
zaleđu, a glavni cilj im je bila naša minobacačka bitnica. Međutim, nisu nas uspjeli pronaći, jer
smo ih lukavim manevrom prevarili i postrojba se čitava vratila u bazu u Vodice, kaže Smrček.
- Snaga i kvaliteta sastava te prve topničke postrojbe, bitnice LMB 120mm, vidi se i u tome što
je iz njenih redova, do kraja Domovinskoga rata, HV dobila dvanaest časnika i šest dočasnika.
Ja sam kao njen prvi zapovjednik, na račun njezinog uspješnog djelovanja, tijekom 1991.
godine dobio pismenu pohvalu načelnika GS HV-a generala Antuna Tusa. Kao njihov prvi
zapovjednik zahvaljujem se i izražavam dužno štovanje svima koji su bili pripadnici prve
topničke postrojbe 113. brigade, što su mi iskazali povjerenje i vjerovali u snagu našega
zajedništva – kazao je na kraju Smrček.
Napomena: U sastavu bitnice LMB 120 mm koji je navedena u Šibenskom novom tjedniku od 3.12.2010. god.. broj 248., slučajno je izostavljen pripadnik zapovjedništva bitnice Miljenko
Bačelić.
5/7
Operacija 'Rašeljka' – drugio dio
Četvrtak, 17 Veljača 2011 12:27 - Ažurirano Četvrtak, 17 Veljača 2011 13:07
Vera Čubrić, supruga prvog poginulog pripadnika 113. brigade Željka Čubrića
Danas mi je jednako teško kao i prvog dana
Željko Čubrić prvi je poginuli pripadnik 113. brigade. Stradao je 31. kolovoza od
minobacačke granate, u selu Bulići. Iza sebe je ostavio suprugu Veru i sina Nikolu koji je
tada imao tek 14 mjeseci. Željko im oboma jako nedostaje.
- Iako je prošlo 20 godina, danas mi je jednako teško kao i prije – priča gospođa Vera,
dodajući kako Nikola, danas student na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, oca pamti samo
iz fotografija.
- Nikola nije osoba koja pokazuje osjeća, drži ih u sebi, ali vidim na njemu da mu fali
otac. Sve tamo do 13, 14 godine malo je pričao o tome, ali što je stariji sve se više otvara.
Kao dijete je trenirao košarki i tenis i kada bih ga vodila na trening znao bi reći – mama, ti
si jedina žena ovdje. Bilo mu je teško što i njega otac ne prati na trening – priča sa
sjetom gospođa Vera.
Smeta joj, kaže, što u javnosti prevladava percepcija kako su udovice dobro zbrinute,
kako su to žene koje voze skupe automobile i imaju povlaštene mirovine.
- Pitala bih takve zar je povlastica izgubiti voljenu osobu? - kaže gospođa Vera..
Posebno je smeta kada vidi tko je sve dobio stanove od države, a ona svoje stanarsko
pitanje još nije riješila.
- Ovaj stan sam dobila na korištenje 1993. godine ali sve do dana današnjeg nisam
dobilo pravo na njegov otkup. Već sam dobivala rješenja za deložaciju uz obrazloženjem
da sam nakon suprugove smrti naslijedila dvije sobe u Pirovcu, pa sam u upravnom
sporu već sedam, osam godina – razočarana je gospođa Vera.
Boris Rajić svjedočio je pogibiji Željka Čubrića, a u tom je napadu i sam ranjen
'Godino' znaš li da više nema našeg Željka?
Tog 31. kolovoza 1991. godine kada je poginuo Željko Čubrić s njim su bili njegovi
suborci Stipe Knez i Boris Rajić. Ovaj potonji, pripadnik 1. 'A' satnije, prisjetio se tog
tragičnog dana.
- Nas troje automobilom smo se bili uputili prema Lišanima gdje je bio stacioniran 1. vod
6/7
Operacija 'Rašeljka' – drugio dio
Četvrtak, 17 Veljača 2011 12:27 - Ažurirano Četvrtak, 17 Veljača 2011 13:07
kada je počeo jak neprijateljski minobacački napad. Bili smo vrlo blizu cilja kada je kraj
našega automobila 'šiknila' granata. U tom trenutku od šoka nisam znao što nas je
pogodilo, svuda oko nas bio je dim. Kada sam se malo pribrao vidio sam Željkovo
nepomično tijelo na suvozačevom mjestu. Bilo mi je odmah jasno da je mrtav. Stipe nije
bilo nigdje, pobojao sam se kako se i njemu dogodilo najgore. Nekako sam se uspio
izvući iz auta i skloniti u kuću jednog poznanika jer je napad još trajao. Tek kada mi je on
rekao da mi iz očiju ide krv, shvatio sam da sam ranjen. Bio sam ranjen u glavu, rame i
podlakticu – priča Rajić, koji je tijekom tog strašnog dana nekako uspio doći do mjesta
gdje su bile stacionirane hrvatske snage. Tu je saznao da se i Stipe Knez uspio izvući, ali
je bio teško ranjen u vrat. Geler mu je tek za nekoliko milimetara promašio vratnu
arteriju.
- Kada sam ga došao posjetiti u bolnicu, rekao mi je – 'Godino', znaš li da nema više
našeg Željka – prisjetio se Boris tih teških trenutaka, te ljutiti dodao:
- Željka nismo mogli ni sahraniti kako treba jer je za vrijeme njegovog sprovoda u
Pirovcu počeo jak četnički napad na Lišane, Vukšić i Bulić.
7/7

Download Report