uvođenje 3. bojne 113. brigade na crtu obrane skradinskog zaleđa

UVOĐENJE 3. BOJNE 113. BRIGADE NA CRTU OBRANE SKRADINSKOG ZALEĐA
Četvrtak, 03 Veljača 2011 11:31 - Ažurirano Četvrtak, 10 Veljača 2011 11:20
PUKOVNIK MLADIĆ PRIJETIO JE DA ĆE NAS TUČI NAPALMOM
3. Bataljun 113. brigade smješten u hotelu Punta formiran od zapovjednika bataljuna preko
rodova i službi 28. lipnja 1991. godine. Bojna se naoružava sa raspoloživim AP i PaP i 3PM-a,
te vrši pripremnu obuku smatrajući da će u dogledno vrijeme doći do eskalacije sukoba poslije
'Balvan' revolucije. Većina sastava dragovoljaca koji su se odazvali 28. lipnja 1991.godine bili
su dragovoljci iz bojne PU Šibenik (Pirovac) iz 1. mjeseca 1991. godine. Kako je sve to
izgledalo prisjeća se pukovnik Marin Frkić.
- Po popuni formiranja 3. bojne 113. brigade, nakon raspodjele naoružanja s kojim je bojna
raspolagala pristupilo se obuci rukovanja naoružanjem i taktičko tehničkim pripremama. Sve je
to trajalo do 23. srpnja 1991. godine kada smo dobili pismenu zapovijed od zapovjedništva 113.
brigade da se dijelovi 1. i 2. satnije 3. bojne razmjeste u rajon Rupe – Laškovica. U večernjim
satima nakon izvršene zapovjedi, a po dolasku u selo Rupe dobili smo zadaću da organiziramo
obranu u rajonu selo Laškovice, te uz komunikaciju Laškovice – Rupe.
Položaj smo zaposjeli s po jednim vodom 1. i 2. satnije 3. bojne, koji su bili naoružani većem
dijelom s AP, te manjim dijelom s PaP i s dva PM-a. Svaki od pripadnika imao je po dva okvira
streljiva, a sama postrojba imala je po pola sanduka trenutnih i pola sanduka kumulativnih mina.
Jedan dio streljiva bio je u pričuvi logistike 3. bojne za eventualnu popunu u slučaju potrebe.
IZVUČENI CIVILI IZ IĆEVA
Idućeg dana, 24. srpnja 1991. godine, u jutarnjim satima otpočeo je minobacačko – topnički
napad na selo Ićevo iz pravca Bratiškovaca koji je trajao do 13 sati istoga dana. Toga dana
naše postrojbe nisu bile direktno ugrožene vatrom, niti pješačkim napadom od strane
neprijatelja. Zadržavamo položaj koji smo zaposjeli, a nakon gore spomenutog napada od
strane neprijatelja ostali dio bojne, sagledavajući ozbiljnost situacije, vrši popunu na gore
navedenim položajima, i zaposjedamo položaje brda Obišnjak, te Debeljak Veliki i Mali. Jedan
dio postrojbe ostaje na položaju selo Dubravice u pravcu Gardijana i Plastova. Navedene
položaje učvršćujemo i zaprečavamo, te vršimo izviđanja i planirano moguće napade na pravce
prema neprijateljskim uporištima. U tom razdoblju dio naše postrojbe ispod sela Dobrijevića u
svojstvu izviđanja terena našao se u polu okruženju, gdje uz otvorenu vatru imamo prvog
ranjenika iz 3. bojne (Lordan Dragan).
Na gore navedenim položajima vršimo kontinuiranu smjenu između 1. i 2. satnije 3. bojne 113.
brigade. Dana 26. srpnja 1991. uspostavljen je prvi kontakt s tkz. JNA u cilju izvlačenja civila iz
sela Ićevo, što smo s uspjehom obavili.
Kako su ponovo tih dana primijećena neprijateljska grupiranja u predjelu Vranića kuće, ponovno
smo organizirali dvije grupe naših snaga, čiji je zadatak bio izviđanje i eventualno zauzimanje
navedenih položaja. Jedna od naših grupa je otkrivena, došlo je do obostranog otvaranja vatre
1/9
UVOĐENJE 3. BOJNE 113. BRIGADE NA CRTU OBRANE SKRADINSKOG ZALEĐA
Četvrtak, 03 Veljača 2011 11:31 - Ažurirano Četvrtak, 10 Veljača 2011 11:20
u kojoj iz pouzdanih izvora znamo da je jedan neprijateljski vojnik poginuo, a što je sutradan uzrokovalo i prve pregovore sa tkz. JNA koji su dogovoreni preko 'Vrućeg telefona' na relaciji
Šibenik – Knin. Pregovori su održani na našoj prvoj crti, u selu Gardijani u kojem se u
međuvremenu smjestilo 6 oklopnih vozila. To je bio prvi kontakt zapovjednika 1. satnije Frane
Frkića sa tada 'pukovnikom JNA' Ratkom Mladićem koji je tada vjerojatno bio zapovjednik te
oklopne jedinice. Dogovoreno je navodno primirje koje nije ispoštovano.
Budući da se nije poštivalo dogovoreno primirje, nakon nekoliko dana zapovjednik satnije Frane
Frkić sa gospodinom Laćom kao predstavnikom MZ Dubravice ponovo pokušava dogovoriti
prekid vatrenog djelovanja. Cilj je bio da snimimo brojno stanje neprijatelja i naoružanja koje
posjeduju, što nam je kasnije dobro došlo u daljnjim aktivnostima.
4. kolovoza 1991.godine za vrijeme podijele ručka neprijateljski avioni vrše izviđanje i nadlijeću
širi prostor Dubravica, a šest tenkova iz sela Gardijani vrše izmještaj u selo Pamučari, te
zauzimaju borbene položaje prema našoj obrambenoj crti. Dio naše postrojbe koja je
raspoređena u rajonu Dubravice (Jankova kuća prema selu Gardijani) vrši izmještaj iz prostora
Rajčića (policijska kuća) smatrajući da samo nadlijetanje aviona nije bezazleno, što se i
ispostavilo točnim, te smo taj dio postrojbe povukli u pravcu sela Vranići. Procjena je bila
ispravna, jer je gore navedena policijska kuća pogođena s dva neprijateljska tenkovska
projektila.
Temeljem naše procjene zatražili smo od zapovjedništva 113. brigade dodatnu potporu koja na
područje sela Dubravice izmješta MB bitnicu kao direktnu podršku našoj postrojbi na gore
navedenim položajima.
Čitavo to vrijeme traje pregrupiranje neprijateljskih snaga pa je po procjeni zapovjedništva
brigade izdana zapovijed sa se izvrši minobacački napad na selo Bratiškovci.
PREGOVORI S MLADIĆEM
Istoga dana dva aviona JNA vrše raketiranje sela Dubravica, gdje raketiraju školu, ambulantu i
samo selo. U popodnevnim satima istoga dana specijalna policija uz sudjelovanje 1. satnije 3.
bojne kreće u čišćenje sela Vujci. Čišćenje je uspješno završeno, te naše postrojbe organiziraju
crtu obrane na navedenim prostorima.
Od 4. kolovoza do 10. rujna 1991. godine 3. bojna kontinuirano vrši smjene na položajima
skradinskog zaleđa i Stankovačkog prostora sa 2. bojnom. U rajonu Stankovaca postrojba vrši
zaprečavanja na širem prostoru (Budak – Pristeg, Budak – Dobra Voda, Velim – Bila Vlaka
–Vukšić). Dio postrojbi koje nisu angažirani na zadacima vrše dodatnu obuku po vodovima. U
tom razdoblju držeći položaje preuzete od 2. bojne za napomenuti je da je 1. rujna u 10,35 sati
tenkovska kolona iz pravca Pamučara krenula ka našim položajima u zaseok Vujke. Kako smo
u to vrijeme od protu oklopa imali samo tromblonske mine, vojnik s prve crte tražio je
dopuštenje da djeluje po tenkovima, što mu zapovjednik Ante Buha nije dopustio, te rekao da
sačeka dok dođe na prvu crtu.
Neposredno nakon dolaska na prvu crtu pukovnik Mladić nas s megafonom obavještava da
dolazi na dogovorene pregovore.
Nakon toga stupili smo u kontakt sa zapovjedništvom brigade koji su nas izvijestili da je naša
delegacija koja treba obaviti razgovore na putu i da će brzo biti na licu mjesta. U toj delegaciji su
bili Jerko Vukas MO, Josip Juras predsjednik KŠ Šibenik, Nikola Vukošeć načelnik PU Šibenik,
2/9
UVOĐENJE 3. BOJNE 113. BRIGADE NA CRTU OBRANE SKRADINSKOG ZALEĐA
Četvrtak, 03 Veljača 2011 11:31 - Ažurirano Četvrtak, 10 Veljača 2011 11:20
Milivoj Petković zapovjednik 113. brigade.
Do dolaska navedene delegacije pukovnik Mladić je prijetio da će nas tući Napalom, te da
moramo napustiti položaj Velike Glave. Po dolasku naše delegacije otpočeli su razgovori i
nakon završetka razgovora mi smo ostali na položajima koje smo i prethodno držali – zaključio
je pukovnik Marin Frkić.
Od 'golorukog' srpskog naroda oduzeli smo arsenal oružja
Treća satnija 'Skradinska satnija' dobila je poziv za mobilizaciju 28. lipnja 1991. u odmaralište u
Skradinu, započinje zapovjednik samostalne satnije 113. brigade, satnik Anđelko Sladić. Nakon
prespavane noći sutradan se izvršila prozivka, borbeni ustroj, formirana su tri streljačka voda,
zapovjedništvo, logistika. Satnija je, veli Sladić, brojila 120 vojnika. Na čelu joj je bio on, njegov
zamjenik bio je Ivica Skorić, 1. vod vodio je Frane Paić, 2. vod Vlade Gundić, a 3. vod Rajko
Jurić Paić. Ustrojeno je dežurstvo, stražarska služba, logistika (hrana i spavanje), sistem veze i
plan rada obuke. Plan obuke bio je izviđanje (po okolnim selima), nastava na terenu i nastava u
učionici (vod koji je bio u učionici ujedno je bio u pripravnosti). Osiguravali su se vitalni dijelovi
Skradina, posebno se osigurao Kalički kuk na Slapovima Krke. - Mora se kazati da se tu osiguravao izvor pitke vode i električna energija za cijeli šibenski kraj
koji je imao strateški značaj. Tijekom dana se izvodila obuka i nastava gađanja. Poligon za
bojevo gađanje bio je u Karlovim kućama (bivši poligon predvojničke obuke u Skradinu).
Taktička obuka se dijelom izvodila na rijeci Krki (na barama Piska). Jednom prigodom nakon
obuke posjetili smo franjevački samostan na Visovcu gdje su nas ručkom ugostili svećenici na
otoku. To je bila prva vojska samostalne Hrvatske koja je pohodila samostan Visovac. Politička i
društvena situacija postala je sve zamršenija. Nakon ulaska 'martićevaca' u selo Bratiškovce još
u petom mjesecu srpsko stanovništvo na relaciji Trbounje–Raskršće-Bratiškovci dobilo je naoružanje od tzv. JNA. Od ulaska paravojske u Bratiškovce lokalnom stanovništvu paraliziran
je normalan život. Djeca nisu išla u školu, poslovanje sa poljoprivrednom zadrugom staje, nije
se moglo ići na benzinsku crpku, dućan. Stanovništvo nije moglo doći do svojih oranica,
vinograda, ljetina se nije mogla dovesti u kuće. Hrvatsko stanovništvo nije moglo slobodno ići u
Bratiškovce, a rijetki koji bi išli bili bi pretučeni, zlostavljani i ispitivani. Srpske kolovođe slali su
prijeteća pisma i poruke o osudi hrvatskih snaga. Zbog gore navedene situacije morali smo
danonoćno osiguravati hrvatsko stanovništvo s ophodnjama i stražom.
SURADNJA S POLICIJOM
U svemu ovome nam je pomagala policija, gdje je suradnja bila na zavidnom nivou. Dana 24.
srpnja 1991. u selu Plastovo, na povratku iz zaseoka Sladića, u jutarnjim satima napadnuta je
patrola policije. Ranjena su četiri policajca i zapaljeno kombi vozilo. Veći dio satnije se tada
nalazio u Skradinu. Odmah po dojavi naših izviđača poslali smo jedan vod preko sela Rupa da
bi se izvukli ranjeni i zaštitilo stanovništvo. Sanitetsko vozilo s liječničkim timom iz Skradina
zbrinulo je ranjenike. Nastao je opći metež i zbrka u selu. Dok je vod zauzeo položaje 'zid iznad
3/9
UVOĐENJE 3. BOJNE 113. BRIGADE NA CRTU OBRANE SKRADINSKOG ZALEĐA
Četvrtak, 03 Veljača 2011 11:31 - Ažurirano Četvrtak, 10 Veljača 2011 11:20
Sladića' počela je pucnjava iz Dobrijevića, najprije iz streljačkog, a kasnije i iz minobacačkog
naoružanja. To je bilo prvo vatreno krštenje satnije, a ujedno i početak rata u šibenskom kraju.
Dio satnije vršio je prihvat civila prema 'Točku' i upućivalo prema Skradinu i Šibeniku. Nakon
evakuacije stanovništva selo je ostala čuvati hrvatska vojska. Sutradan združenim snagama:
skradinska satnija, vod A-satnije 113. brigade i specijalna postrojba policije izvršili su napad na
Dobrijeviće.
Nakon cjelodnevne borbe noć je dočekana na položajima. Formirana je crta bojišnice i sukobi
se rasplamsavaju. Četnici i JNA granatirali su Rupe 26. srpnja, a 27 srpnja 1991. granatiran je i
sam Skradin. Stanovništvo iz Župe Rupe iseljava se u Šibenik i Dubravice kod rodbine. 30.
srpnja pogođena je crkva Sv.Ante u Rupama i oštećen je zvonik. Rat se zahuktavao i u ostalim
selima skradinskog zaleđa. Četnici su hitno htjeli zauzeti i sam Skradin.
Po obavještajnim informacijama trebali su se samo ušetati u Skradin. S obzirom da nam se crta
bojišnice širila, sazvao sam sve predstavnike mjesnih zajednica da stave jedan dio ljudi na
raspolaganje kako bi sudjelovali bar u osiguranju vitalnih objekata. Počelo je zaprečavanje i
utvrđivanje bojišnice. Posebno smo izviđali i osmatrali sela Pavasovići i Veliku Glavu jer nam je
odatle prijetila najveća opasnost od same mobilizacije u Skradinu.
MUNJEVITA AKCIJA U PAVASOVIĆIMA
Danonoćno smo izviđali u suradnji sa specijalnom policijom i civilnom zaštitom. Nakon kratkog
perioda utvrđeno je da civili u selima Pavasovići i Velika Glava nose automatsko naoružanje. U
konzultaciji sa zapovjedništvom brigade i policijom čekali smo trenutak kad ući u ta sela i
oduzeti naoružanje. Donijeli smo odluku da se 2. kolovoza ulazi u Pavasoviće. Akcija je bila
munjevita, pronađen je veliki arsenal oružja u 'golorukog' srpskog naroda.
Dio naoružanja je tada prebačen u 113. brigadu. Nakon te akcije nastao je metež u
neprijateljskim redovima. Iza tako dobro napravljene akcije odlučili smo krenuti na Veliku Glavu.
U tu akciju uključuju se sve raspoložive snage u policiji i 113. brigadi. Avioni su tukli naše
položaje i selo Dubravice. Dana 4. kolovoza 1991. godine izvedeno je prvo vrlo uspješno bojevo
djelovanje PZT 20/1 kao potpora pješačkim postrojbama skradinskog zaleđa. To bojevo
djelovanje po četničkim mitraljeskim gnijezdima (Gardijani) izvela je desetina predvođena
Načelnikom PZO Stipom Rupićem i pripadnikom zapovjedništva 113. brigade Joškom Govićem.
Istovremeno djelovala je i bitnica 120 mm po neprijateljskim položajima. U toj akciji 4. kolovoza
1991. godine nismo mogli izvesti zadaću do kraja. Intervencija je uslijedila iz Beograda
'Generalštaba', dignuta su dva aviona tzv. JNA. Avioni su tukli naše položaje i selo Dubravice.
Dio Velike Glave koji smo tada zauzeli držao se sve do oslobodilačke akcije 'Oluja' 1995.godine
– zaključio je zapovjednik samostalne satnije 113. brigade, satnik Anđelko Sladić.
FORMIRANJE PIONIRSKOG VODA GRUPE ZA ZAPREČAVANJE 3. BOJNE
Pionirski vod 3. bojne formiran je 23. srpnja 1991. godine u Skradinu, kao samostalna grupa, za
inženjerijsko osiguranje pravca obrane na skradinskom zaleđu. Pri formiranju, grupa je brojila
četiri pripadnika, a do polovice kolovoza sedam pripadnika, prisjeća se zapovjednik pionirskog
4/9
UVOĐENJE 3. BOJNE 113. BRIGADE NA CRTU OBRANE SKRADINSKOG ZALEĐA
Četvrtak, 03 Veljača 2011 11:31 - Ažurirano Četvrtak, 10 Veljača 2011 11:20
voda Anđelko Paić.
SPISAK PRIPADNIKA GRUPE ZA ZAPREČAVANJE (GZ)
Red.
Br. IME, očevo ime, IME u GZ
od
01. PETROVIĆ, ………, DRAGO 7. mj. 1991.
02. PAIĆ, Nikola, MILAN 7. mj. 1991.
03. JELIČIĆ, Ive, IVO 7. mj. 1991
04. PETROVIĆ, Nikola, IVE 7. mj. 1991.
05. URODA, Ante, ZLATKO 7. mj. 1991.
06. MUDRAŽIJA, Šime, NIKO 8. mj. 1991.
07. ANIĆ, Ante, SNJEŽAN 8. mj. 1991.
08. PAIĆ, Nikola, ANĐELKO 8. mj. 1991.
09. VRANJIĆ, Ante, ZDRAVKO 9. mj. 1991.
10. ŽURA, Niko, NIKO 9. mj. 1991.
11. BURA, ………., ZORAN 11.mj.1991.
12. ČIRJAK, ………., BORE 11.mj.1991.
POPIS MATERIJALNO TEHNIČKIH SREDSTAVA GRUPE ZA ZAPREČAVANJE
1. vozilo LADA NIVA RI 228-941 vlasnik Uroda Zlatko
2. vozilo Zastava 101 ŠI 149-62 vlasnik Jeličić Ivo
3. vozilo Opel Ascona vlasnik Petrović Drago
4. kompresor sa bušaćim kompletom (samo za pripremu dionica puta) vlasništvo Nacionalnog
parka
5. RU 6. karte M 1:5000 i M 1:10000
7. MES (do 24.9.91. količine nepoznate)
- eksploziv privredni (amonal, vitezit, kamniktit)
- EDK
- detonatorska kapisla br.
- sporogoreći štapin
- detonirajući štapin
- drveni sanduci sa eksplozivom za izradu improvizirani PT mina
8. krampovi, vatrogasne sjekire
9. osobno naoružanje
- AK- 47
- AP Zbrojovka
- PM M72
- PAP
- municija 1,5 – 2 bk
10. pomoćni materijal (izuzimano od Zlatka Urode) daska, skela, stupovi, čavli Nakon formiranja pionirski vod izvršava zadatke inženjerijskog osiguranja, područja skradinskog
5/9
UVOĐENJE 3. BOJNE 113. BRIGADE NA CRTU OBRANE SKRADINSKOG ZALEĐA
Četvrtak, 03 Veljača 2011 11:31 - Ažurirano Četvrtak, 10 Veljača 2011 11:20
zaleđa i to na pravcima: Bila stanovi - Sonković – Skradin i Vaćani - Skradin, Velika Glava –
Skradin, Gardijani – Skradin, Rupe – Dubravice – Skradin i Skradin – Tromilja.
U okviru osiguranja obrane vod je izvršio slijedeće zadatke:
- Izrada kameno zemljanih prepreka ojačanih ježevima,PP i PT minama (7 prepreka)
- Priprema dionice puta za rušenje (3 dionice L= 25 m)
- Izrada šumskih zavala (1 zavala L= 40 m)
- Priprema mostova za rušenje (AB most 4 kom L = 4m; kameni most 1 kom L= 8 m)
- Rušenje mostova (AB most 2 kom)
- U grupama mina i minskim poljima ugrađeno je:
a) PTM (118 kom)
b) PPMn (130 kom)
c) PPMp (479 kom)
UVOĐENJE POSTROJBI POLICIJE I ZBORA NARODNE GARDE U AKTIVNU OBRANU
PROSTORA
Pod pritiskom Slobodana Miloševića i prosrpski orjentiranog dijela Predsjedništva SFRJ 24.
siječnja 1991. donose odluku o razoružavanju nelegalnih oružanih sastava na području
Jugoslavije ,a posebno se to odnosilo na naoružane Hrvate koje se tijekom jeseni 1990.
naoružavalo preko HDZ-a . Pod prijetnjom vojne intervencije na sjednici predsjedništva SFRJ
25.01.1991. Predsjednik SR Hrvatske dr. Franjo Tuđman je uspio spriječiti vojni udar i
razoružavanje Hrvata ,a uvjerio je i dio Predsjedništva da su svi naoružani pripadnici MUP-a
RH. Nezadovoljna srpska strana započela je proces potpunog odcjepljenja od RH-e i tražila
način pravnog ujedinjenja sa Srbijom ili barem stvaranja jedne države sa srbima iz BiH.
U vremenu do ljeta 1991. godine niže se niz događaja u kojima odlukama o odcjepljenju od
RH-e općina na području sjeverne Dalmacije , Like, Banije i zapadne Slavonije Srbi pod
vodstvom SDS-a pokušavaju u potpunosti pod svoj nadzor staviti što više područja u kojem živi
veći broj Hrvata. Pobunjeni srbi preko SDS-a upravljaju milicijom na pobunjenom području koje
predvodi Milan Martić ,a pobunu na tarenu izvode preko stranačke organizacije SDS-a i tzv.
Teritorijalne obrane Krajine. Ove snage im naoružava „JNA“ i dobrovoljačke postojbe iz Srbije.
Imaju čvrsta jamstva vodstva JNA da će ih u slučaju napada hrvatskih snaga zaštititi. Tako
dolazi do odluke o odcjepljenju u Pakracu i nasilnog zauzimanja PS Pakrac 2. ožujka, (
pripadnici ATJ Lučko MUP-a RH-e dana 02. i 03.vračaju pod hrvatski nadzor PS Pakrac),
Korenica 30.ožujka i uspostava PS Plitvice . Dana 31.ožujka pripadnici MUP-a RH-a u
oružanom sukobu vračaju pod kontrolu područje Plitvica i uspostavljaju PS Plitice .U ovoj akciji
pogiba i prvi hrvatski redarstvenik pok. Josip Jović.
MALTRETIRANJE HRVATA
U daljem periodu slični događaji i odluke događaju se na cijelom pobunjenom području RH-e pa tako i na području bivših općina Šibenik , Drniš i Knin. Na području Knina svakodnevno se
događaju miniranja kuća i poslovnih prostora, zlostavljanja, zatvaranja i maltretiranje hrvatskog
6/9
UVOĐENJE 3. BOJNE 113. BRIGADE NA CRTU OBRANE SKRADINSKOG ZALEĐA
Četvrtak, 03 Veljača 2011 11:31 - Ažurirano Četvrtak, 10 Veljača 2011 11:20
stanovništva u Kninu, Potkonju, Vrpolju, a posebno je teško stanje u selu Kijevu u kojemu
hrvatsko stanovništvo doživljava teška maltretiranja jer su s svih strana okružena srbima.
Odlukom SO Knin od 02. travnja 1991. prostor od Knina do Vrlike i Knina do Drniša trebalo je
očistiti od Hrvata. Kako su stanovnici Kijeva bili prisiljeni sami organizirati obranu čuvati selo, a
što je bilo nedovojno MUP RH donosi odluku o aktivnoj obrani prostora i hrvatskog
stanovništva na načn da se osnuje policijska stanica Kijevo. Osim naoružanih Kijevljana koji
žive u selu u Kijevo (njih 85 je naoružano) za osnivanje postaje upučuju tijekom noći 26./27.
travnja 1991. i jedanaestorica policajaca Kijevljana na službi u Šibeniku kao i 60 pripadnika
PJP (30 specijalaca iz Šibenika i 30 specijalaca iz Splita). Za zapovjednika postaje određen je Josip Bučić iz Splita, a za zamjenika Milan Šugor iz Šibenika. Nakon priprema koje su odrađene
u vili Dalmacija u Splitu prevezeni su do sela Maovica gdje su ih Kijevljani Ivan Vujić 'Rico' i
Marinko Čavka preuzeli i preko planine Kozjak zaobilazeći srpska uporišta u Civljanima doveli u
Kijevo u jutro 27.travnja. U unaprijed određenoj kući smjestili su se aktivni policajci postavivši
tablu policije kao i druga državna obilježja. Nakon par sati u Kijevo je ušla oklopna kolona 221.
Brig. 'JNA' i ultimativno tražila da pripadnici MUP-a predaju oružje i napuste Kijevo. Nakon
kontakata sa nač. PU Šibenik N: Vukošićem dogovoreno je da se policajci rasporede u borbeni
raspored ,a da se oglašavanjem crkvenog zvona narod i djeca okupe oko vojnika i spriječe ih u
intervenciji. Nakon dužeg pregovaranja predstavnika vojske sa svojom komandom i uvidjevši da
su praktično okruženi vojska se oko 13 sati povlači iz Kijeva i smješta se na izlaz iz Kijeva
prema Polači na prostoru zvanom Suhopolje i tu ostaje do daljnjeg. Istog dana u popodnevnim
satima policija u Kijevu uspostavlja nadzor kretanja uspostavljajući punktove , a kako su se
tokom večeri po okolnim brdima pojavili i naoružani četnici posebno se osigurava selo od
mogučeg napada četnika. Svakodnevno su slijedećih dana i to uglavnom noću ti četnici pucali
po selu pješačkim naoružanjem i minobacačima. Treba napomenuti da je policija sa sobom
osim osobnog naoružanja (pištolj, puška i bombe) imala vrlo mali broj protivoklopnih sredstava i
to cca 30 kumulativnih tromblona. Naime, iako su iz Splita ponijeli i protioklopno oružje (ručne
bacače i ambruste) nisu ih nosili sa sobom jer im je obečano da će prema selu Kijevu biti
uspostavljen svakodnevni zračni-helikopterski most.
NEUTRALIZIRANO ČETNIČKO UPORIŠTE
Dana 03.svibnja u selo dolazi helikopter MUP-a sa delegacijom (potpredsjednik sabora V. Šeks,
Načelnik PU Split R. Vranješ i dr.) te je prilikom dolaska helikopter pogođen i oštećen. Nakon
razgovora sa braniteljima Kijeva i novim obećanjima koja su u manjoj mjeri ispunjena trebalo je
osigurati siguran odlazak delegacije. Helikopter je popravo svestrani Kijevljanin, specijalci su
neutralizirali jedno četničko uporište nadomak Kijeva, a koje je predhodno i pucalo na
helikopter. Nakon ovog sukoba u kojem je više četnika izbačeno iz stroja smanjili su se napadi
na Kijevo, a vojska je postavila i dodatne punktove oko Kijeva glumeći neutralnost. Snage u
Kijevu su povremeno opskrbljivane dodatnim oružjem i opremo uglavnom preko planine, a
koristeči tzv neutralnu ulogu JNA smjene policajaca izvršavane su jednom mjesečno od 28.05.
samo sa policajcima iz Šibenika. Kao zapovjednici pol. stanice izmjenjivali su se Ivan Šarić,
Ivica Šimac, Dragan Vlah i Martin Čičin Šain. Kijevski branitelji i stanovništvo ostalo je u seli sve
do napada JNA na selo 26.i 27. kolovoza 1991. Ovakvo stanje sa hrvatskom enklavom nije
odgovaralo vodstvu pobunjih srba pa oni 18.08. daju pismeni ultimatum da hrvatska policija
7/9
UVOĐENJE 3. BOJNE 113. BRIGADE NA CRTU OBRANE SKRADINSKOG ZALEĐA
Četvrtak, 03 Veljača 2011 11:31 - Ažurirano Četvrtak, 10 Veljača 2011 11:20
mora napustiti Kijevo. 25. Kolovoza 1991. Na području Sinja snage ZNG-a i MUP-a pokušali su
staviti pod svoj nadzor vojarnu u središtu Sinja kao i srpsko uporište u selu Otišić te potom
preko Vrlike i Civljana deblokirati Kijevo. Kako ova akcija nije uspješno obavljena Kijevljani i
branitelji Kijeva su se našli u izuzetno teškoj situaciji ,a opći napad JNA na Kijevo je započeo
26.08. u 05:30 artiljerijskim djelovanjem kao i raketranjem iz dva aviona. Tijekom dana selo
Kijevo je okupirano, a civilno stanovništvo i policija su nakon pruženog žestokog otpora povukli
se u dva pravca prema planinama Kozjak i Dinara. Ulaskom srpskih dobrovoljaca tijekom
popodneva 26.08. selo Kijevo je spaljeno i porušeno.
Istovremeno u drugim dijelovima općina Šibenik i Drniš stanje se usložnjava tako da policija
tijekom svibnja 1991. uspjeva spriječiti dolazak četničkih snaga u Kadinoj glavici ,a 15. 05.
Šibenska policija ulazi u selo Bratiškovce sprječavajući ulazak milicije tzv. 'Krajine'. Tijekom
svibnja i lipnja posebno se ojačavaju položaji i punktovi policije na području Laškovica –Oklaj –
Brljan –Lukar-Siverić-Gradac. Zbog potrebe povečanog pokrivanja terena,a i zbog složenije
sigurnosne situacije dolazi do osnivanja dodatnih postrojbi ZNG-e. Tijekom lipnja i srpnja
počinje organiziranje i 113. Brigade ZNG-a.
Policija tijekom srpnja popunjava dio snaga novim pripadnicima. Od 7. Do 14. srpnja 1991.
policija nakon prikupljenih informacija o naoružavanju srba u selima Gačeleze, Prukljan,
Pavasovići, Skočići planira i obavlja pretres i dolazi do značajne količine naoružanja koje
prosljeđuje u ZNG kojemu nedostaje naoružanja. Zapadni prostor općine Šibenik (Lišane i
Vukšić) nalaze se u sličnom položaju kao i Kijevo tako da MUP 15. srpnja donosi odluku o
osnivanju policijske postaje u Lišanima. Pripadnici postaje su sastavljeni od aktivnih i pričuvnih
policajaca iz Splita, Šibenika i Zadra, njih ukupno 100. Za zapovjednika je određen Franjo
Medvedec iz Splita, a za zamjenika Dragan Jurica iz Šibenika. I u ovom je slučaju JNA vršila
pritisak da se policija povuče no ovaj puta nije ulazila u područje već je k-dant ) korpusa JNA
gen.Špiro Niković zvao načelnika PU Vukošića i tražio povlačenje redarstvenika. Kako mu želja
nije ispunjena JNA je dodatno naoružala srbe na području Ostrovice i ovi su 17.07. u ranim
jutarnjim satima izvršili minobacački napad u kojem su poginula dva pričuvna policajca (pok.
Mile Mamić i pok. Josip Žulj).
POJAČANJE IZ ŠIBENIKA
Pravo je čudo da nije bilo i više stradalih, a ovaj napad je pokazao da treba promjeniti i raširiti
borbeni raspored i to je izvršeno na području Lišane- Bulić-Vukšić-Prović-Čista
Velika-Krković-Vačani. Policijske snage iz Zadra samoinicijativno su napustili područje. Dodatno
pojačanje je došlo iz Šibenika i to oklopni transporter i jedan vod specijalaca kao i jedan vod
specijalaca iz Zadra. Svakodnevno dolazi do napada pješadijskim naružanjem i minobacačima
po Lišanima i Vukšiću. Policija u međuvremenu nabavlja i jedan minobacač najprije 60, a potom
i 120mm i konačno ima i teže oružje za uzvratiti na napade. 22. srpnja policija dolazi do
saznanja da dvanaestorica srba iz Bratiškovaca odlazi na obuku za specijalce u kamp kapetana
Dragana u Golubić. Procjena je da će nove snage srpske TO izvršiti napad na nekih od
položaja policije. Oružane provokacije su se uvjek intezivirale dolasom novih dobrovolajca na
položaje.U dogovoru sa zapovjedništvom 113.br. ZNG-a na prostor Ićevo-Laškovica-Rupe
22/23. srpnja tokom noći i jutra od specijalaca položaje i prostor preuzima po jedan vod iz 1. i 2.
satnije 3. bojne 113. br. Na ovom prostoru i dalje ostaju policajci koji su rodom iz ovog područja
8/9
UVOĐENJE 3. BOJNE 113. BRIGADE NA CRTU OBRANE SKRADINSKOG ZALEĐA
Četvrtak, 03 Veljača 2011 11:31 - Ažurirano Četvrtak, 10 Veljača 2011 11:20
i stalno borave u svojim selima. Policija pojačava svoje položaje na prostoru
Bičine-Vačani-Dubravice. 24. srpnja u 04:15 sati skupina četnika iz Bratiškovaca i zasjede
napada policijsku patrolu na ulazu u hrvatski zaseok Sladići u selu Plastovo i pritom teško
ranjavaju četvoricu policajaca. Tijekom jutra iz Šibenika i Skradina dolazi dio specijalne jedinice
i izvlači ranjene policace, a u žestokom okršaju uspostavlja nadzor nad područjem Plastova.
Oko 10:30 nakon prestanka pucnjave dolazi JNA i traži da izvučemo civile-hrvate iz Plastova jer
ne mogu garantirati sigurnost civilnom stanovništvu.
9/9

Download Report