Napad na Vačane Četvrtak, 24 Veljača 2011 09:34 - Ažurirano Četvrtak, 24 Veljača 2011 09:58 Nakon operacije 'Rašeljka' stanje na bojišnici na širem šibenskom području sve se više zahuktavalo. Posebno napeto bilo je u skradinskom zaleđu. Bilo je neupitno da će zapovjedništvo pobunjenih Srba i JNA pod svaku cijenu pokušati uspostaviti kontrolu tog prostora. ZNAČAJ PROSTORA SKRADINA Naime, izbijanjem na donji tok rijeke Krke uspostavili bi zamišljenu vodenu granicu tzv. SAO Krajine, zaposjeli je s minimalnim snagama i nakon toga branili tu novostvorenu granicu. Zaposjedajući tzv. dominantne točke Vukovića Podi, Žurića brdo i Bićine agresor bi razmjestio svoje topničke jedinice te time uspostavio kontrolu važnih prometnica Knin – Drniš – Tromilja – Šibenik, zatim Vodice – Šibenski most – Šibenik i Stankovci – Šibenski most – Šibenik. Također, neprijatelj bi s tih položaja mogao topnički djelovati na sva prigradska naselja zapadno i sjeverozapadno od Šibenika, ali i po samom središtu grada, a stavio bi pod nadzor vodoopskrbni sustav Šibenika kao i nadzor opskrbe električne energije (trafostanica Bilice). Tu bi ovisnost grada o vodoopskrbi i električnoj energiji neprijatelj koristio kao sredstvo prisile i ucjene pri jačanju položaja garnizona JNA u Šibeniku. Osim toga, zauzimanjem spomenutih položaja agresorske snage bi stvorile preduvjet za napadna djelovanja s pravca Knin-Drniš-Tromilja-Šibenik kao i s pravca Knin – Kistanje Bribirske Mostine – Vodice –Šibenik, te sa zaposjednutih položaja pružati topničku potporu napadnih djelovanja, čime bi Šibenik doživio teška razaranja. Stoga su si branitelji, ZNG i PU, postavili imperativ – Skradin mora biti obranjen po svaku cijenu. RASPORED SNAGA Kako su uoči napada na Vačane bile raspoređene hrvatske snage i s kojim ciljem objašnjava zapovjednik 2. bataljuna ZNG-a Miro Ramadža. - 22. kolovoza donio sam zapovijed da 2. satnija kojom je zapovijedao Mile Vitić izvrši smjenu postrojbi Samostalne satnije na liniji Piramatovci te sa samostalnim vodom iz Piramatovaca uspostavi čvrstu i upornu obranu u tom selu. Također, dva voda trebala su zaposjesti liniju 1/5 Napad na Vačane Četvrtak, 24 Veljača 2011 09:34 - Ažurirano Četvrtak, 24 Veljača 2011 09:58 obrane u Vačanima, s tim da je posebnu pozornost trebalo obratiti na prometnicu Bratiškovci – Vačani – Sonković – Skradin, zatim osigurati sustav vatre, formirati grupe za protuoklopnu borbu, a u slučaju napada tenkova gdje je moguće izvršiti zapriječavanje tenkoprohodnih pravaca. Također, trebalo je predvidjeti i zaštitu ljudstva od topničkog djelovanja, koristeći podrume i ostale čvrste stambene objekte, ali i sagledati najpovoljnije pravce izvlačenja u slučaju napada na naše položaje – kaže Miro Ramadža, te nastavlja: - Prva satnija pod zapovjedništvom Dragana Raka istog je dana dobila zapovijed izvršiti smjenu postrojbi 3. bataljuna na liniji Velika Glava – Vujci – Prispo sa zadaćom da se sa dva voda zaposjedne crta obrane u selu Vujci, a s jednim vodom u selu Prispo. I ta je zapovijed uključivala formiranje grupa za protuoklopnu borbu te određivanje pravaca za izvlačenje. Valja istaknuti kako je lijevo od 1. satnije, preko brda Požar – Pavasovići obranu držao vod Skradinske satnije, dok je desno, u Prispu, na liniji Rajčići – Jankova kuća obranu držao vod 'Dubravice' iz sastava Skradinske satnije, ojačan s pionirsko – diverzantskom desetinom. Postrojbe specijalne policije bile su pak razmještene u Radišićima, spremne za intervenciju u slučaju potrebe – objašnjava Ramadža. Treća satnija kojom je zapovijedao Emil Maleš, nastavlja, nakon smjene 3. bataljuna na liniji Debeljak – Obišnjak – Rupe trebala je s jednim vodom zaposjesti položaje na brdu Debeljak i brdu Obišnjak, te uspostaviti kontrolu prostora prema Plastovu, Sladićima i Gardijanima. - Također, s jednim vodom trebalo je uspostaviti kontrolu u središtu Rupa, a s drugim vodom položaje na izlazu iz Rupa. Zapovijed je bila i da se u suradnji sa satnijom 4. bataljuna uspostavi obrana prostora sela Tepići, Ljubičići i Laškovica, i dalje prema Roškom slapu, te također formiranje grupa za protuoklopnu borbu i predviđanje najpovoljnijeg pravca za izvlačenje u slučaju jačeg napada – kaže Ramadža, dodajući kako je desno od 3. satnije, na prostoru kod Laškovice, obranu držala 1. satnija 4. bataljuna, dok je lijevo, na liniji Rajčići – Jankova kuća, bio raspoređen vod iz Dubravica iz sastava Skradinske satnije. Desetine veze su, pak, bile zadužene za osiguranje veze sa zapovjedništvom bataljuna i susjednom postrojbom, kao i veze sa snagama PU Šibenik, dok je pozadinsko osiguranje vršio pozadinski vod 2. bataljuna. Od ostalih postrojbi vod iz Dubravica iz sastava Skradinske satnije (zapovjednik Vlado Gundić) držao je liniju obrane na pravcu Prispo – Jankova kuća sa zadaćom da se uspostavi kontrola prometnice Plastovo – Sladići – Gardijani te spriječi prodor neprijateljskih snaga iz tog pravca, a po potrebi se, u slučaju da je trebalo izvršiti zaprječavanje i miniranje tog pravca, mogao koristiti i pionirsko – diverzantski vod. - Pomoćnik za logistiku Rozarijo Vukičević imao je zadaću da pozadinski vod smjesti na područje Lačinih kuća u Dubravicama, te osigurati redovitu dostavu toplih obroka kao i dostavu municije i ostalog naoružanja. Za sanitetsko zbrinjavanje bila je zadužena ekipa dr. B.Grgurevića koja je bila smještena u Dubravicma, te ekipa smještena u ambulanti u Skradinu koja je bila zadužena za područje Peković kule. Zadaća Pionirsko – diverzantskog voda (zapovjednik Nikša Karađole) bila je da nakon stacioniranja u Skradinu s jedinicama PU Šibenik i inženjerijskom desetinom Skradinske satnije vrši postavljanje mina i zaprječavanje, te po potrebi i zahtjevu zapovjednika 2. bataljuna inženjerijsko osiguranje. Desetina veze (zapovjednik Ivica Gojanović) imala je zadaću formirati centar i uspostaviti kvalitetnu vezu sa svim crtama obrane, zapovjednicima jedinica i zapovjedništvom brigade. Također, bila je zadužena i za osiguranje veze sa snagama PU Šibenik kao i s bitnicom MB 120 mm u Jarugi, ispod Lačinih kuća – kaže Ramadža, dodajući kako je zapovjedništvo 2. bataljuna bilo smješteno u Lačinoj kući, uz centar veze. 2/5 Napad na Vačane Četvrtak, 24 Veljača 2011 09:34 - Ažurirano Četvrtak, 24 Veljača 2011 09:58 ŽESTOK NEPRIJATELJSKI NAPAD Ovo što slijedi je osvrt zapovjednika 2. bataljuna Mira Ramadže na događaje koji su prethodili napadu na Vačane, kao i o samom napadu neprijateljskih snaga na hrvatske snage u skradinskom zaleđu. - Od 22. do 24. kolovoza 1991. godine neprijateljske snage djelovale su po položajima 2. satnije 113. brigade iz pravca Gorice, i to snajperskom vatrom i teškim mitraljezima (tipa browing 12,7 mm), da bi 25. kolovoza oko 18 sati iznenada započeli i topnički napad po našim postrojbama na svim položajima. O žestini napada dovoljno govori kako je u kratkom vremenskom razdoblju palo više od stotinu projektila svih vrsta i kalibara – kaže Ramadža, dodajući kako je topnička priprema bila samo uvod za napadna djelovanja pješaštva. Naime, oko 18 sati neprijatelj je iz pravca Gorica, sa dva tenka T-55 i oklopnim transporterom, uz potporu pješaštvom, počeo silovito nadirati prema položajima branitelja. - Naša postrojba uporno je i čvrsto vršila obranu, ali zbog nedostatka sredstava za protuoklopnu borbu jednostavno nisu bili u mogućnosti zadržati crtu obrane. Stoga sa, zamjeniku zapovjednika 2. bataljuna Luki Petrini i pomoćniku za P.D. Danku Brziću izdao zapovijed da odmah uspostave kontakt sa zapovjednikom 2. satnije Milom Vitićem te mu izdaju zadaću da organizira i uspostavi crtu obrane na liniji Pekovića kula – Karteli – Piramatovci, a sve s ciljem uspostave nadzora prometnice Vačani – Sonković – Skradin. U slučaju pokreta neprijateljskih snaga trebalo je formirati grupe protuoklopnu borbe i spriječiti prodor neprijateljskih oklopnih jedinica na tom pravcu – objašnjava Ramadža, dodajući kako je posljedica napada na Vačane bilo lakše ranjavanje Andrije Junakovića. Analizirajući napadna djelovanja snaga pobunjenih Srba i JNA, zapovjedništvo 2. bataljuna ZNG-a procijenilo je kako je cilj napada bio uspostaviti kontrolu prometnice Bratiškovci – Vačani – Bribirske Mostine i pravca Bratiškovci – Vačani – Sonković – Skradin, te time stvoriti preduvjete za otvaranje pravca napada pomoćnim snagama prema pravcu Sonković – Pavasovići – Skradin. U tom se trenutku kao glavno pitanje nametnulo – gdje će biti glavni pravac napada? SVJEDOČANSTVA PRIPADNIKA 113. BRIGADE O NAPADU NA VAČANE Eksplozija me odbacila kao list papira Andrija Junaković bio je pripadnik 3. voda 2. satnije 2. bojne kada je izvršen napad na Vačane. U tom žestokom neprijateljskom napadu ranjen je u ruku, pogodio ga je geler od tenkovske granate. 3/5 Napad na Vačane Četvrtak, 24 Veljača 2011 09:34 - Ažurirano Četvrtak, 24 Veljača 2011 09:58 - Sve tamo do 25. kolovoza vladalo je relativno zatišje, vršili smo samo preventivna izviđanja i držali stražu. Međutim, tog dana dobili smo dojavu o pokretu neprijateljskih snaga iz smjera Gorice, čuli su se tenkovi, a ubrzo su uslijedile i prve eksplozije – prisjeća se Junaković dramatičnih događaja iz tog dana, dodajući kako je njegova postrojba bila smještena u jednoj kući na istočnoj strani, prema Skradinu. - Napad je već bio vrlo žestok kada sam izletio iz kuće. Primijetio sam jednu rupu koja mi se učinila prikladnom za zaklon i krenu prema njoj. U tom trenutku čuo se jak prasak. Eksplozija je bila tako jaka da me je zračni tlak odbacio kao list papira. Do tada sam imao iskustva s eksplozijama minobacača, pa i haubica, ali silina ove eksplozije bila je nešto posebno, na takvo nešto ne možeš se pripremiti, u jednom trenutku čuješ cvrkut ptica, a već sekundu kasnije letiš zrakom – priča o trenutku ranjavanja Junaković. Dodaje kako je neko vrijeme bio u stanju polusvijesti, čuo je kolege kako govore 'gotov je, zatrpan je', ali nije se mogao pomaknuti. Sjeća se i kako je u nosnicama osjećao jak miris baruta i prašine. Svo to vrijeme napad je i dalje trajao. - Nakon što sam malo došao sebi primijetio sam da mi je rukav krvav i tek tada sam shvatio da sam ranjen. Sreća je što je geler koji mi se zabio u ruku bio vruć pa mi je spalio ranu zbog čega nije bilo velikog krvarenja. Kada je napad malo posustao uspio sam se dovući do svoje ekipe koji nisu mogli vjerovati da sam živ – kaže Junaković, dodajući kako je ubrzo prebačen na kirurški odjel u šibensku bolnicu gdje su mu izvadili geler. Topvska paljba bila je vrlo precizna jer su im naše položaje odavali lokalni Srbi Grozdan Šuperba – Cigo bio je pripadnik 2. satnije zadužen za vezu, a Nikica Roško pripadnik 1. voda uoči napada na Vačane. I jedan i drugi dobro se sjećaju što se sve događalo tih dana, uključujući i onog kada se dogodio napad, a kojeg Šuperba pamti kao 'najgoru noćnu moru'. Ono što su obojica naglasili je da je topovska i tenkovska paljba bili vrlo precizna. - Četnici su ciljano gađali položaje i objekte u kojima su bile smještene naše snage. Glavnu ulogu u tome odigrali su mještani Vačana srpske nacionalnosti koji su prethodno napustili selo – govori Šuperba, na što se nadovezao Roško. - Da se nešto sprema postalo nam je jasno kad su tog dana ujutro Srbi počeli napuštati Vačane. To su radili vrlo mudro, navodeći razne izgovore, tipa 'moram ići u Bratiškovce jer mi je majka bolesna, moram u doktora, moram u Benkovac'. Međutim, oni koji su otišli više se nisu vratili u selo. Ti ljudi su došavši na drugu stranu precizno opisali naše položaje pa su četnici točno znali gdje trebaju gađati – objašnjava Roško. 4/5 Napad na Vačane Četvrtak, 24 Veljača 2011 09:34 - Ažurirano Četvrtak, 24 Veljača 2011 09:58 Kako protuoklopnim gdje jejeuspostavljena neprijateljski oružjem, nova unapustio večernjim crta postajao obrane, satima koju žešći, je, ističu a naše je zapovijed Šuperba snage nisu oi top Roško, povlačenju raspolagali bilo lakše Kulu -bio starijih Ja jedino sam osoba. među naoružanje Oni zadnjima su napad mi takvog pomogli tipa da –Vačane, zaključuje usve vozilo sastigla ukrcam sedam, Šuperba. bestrzajni osam civila, uglavnom BZ-60 mm žena kojiPeković ibraniti. nam je 5/5
© Copyright 2024 Paperzz
