PRIRUČNIK ZA ORGANIZACIJE CIVILNOG DRUŠTVA
MONITORING UTICAJA INDUSTRIJA NA OKOLIŠ I
KOMUNIKACIJA SA MEDIJIMA I JAVNOŠĆU
Maj 2011. godine
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
SADRŽAJ
PREDGOVOR ................................................................................................................................................. 3
1.
UVOD ................................................................................................................................................... 5
2.
INTEGRALNA PREVENCIJA I KONTROLA ZAGAĐIVANJA (IPPC) ................................................................ 6
3.
INSTITUCIONALNI I PRAVNI OKVIR ZA IZDAVANJE OKOLINSKIH DOZVOLA U FBIH .................................. 8
3.1.
3.2.
4.
INSTITUCIONALNI OKVIR ............................................................................................................................... 8
PRAVNI OKVIR ............................................................................................................................................ 9
IZDAVANJE OKOLINSKIH DOZVOLA U FBIH........................................................................................... 12
4.1.
OBAVEZA I POSTUPAK DOBIVANJA OKOLINSKE DOZVOLE U FBIH........................................................................... 12
4.2.
OKOLINSKA DOZVOLA I BAT-OVI U FBIH ....................................................................................................... 14
4.1.
STANJE IZDAVANJA OKOLINSKIH DOZVOLA U FBIH ........................................................................................... 15
4.1.1.
Izdate okolinske dozvole na federalnom nivou u periodu 2004. – 2010...................................... 15
4.1.2.
Izdate okolinske dozvole na kantonalnom/županijskom nivou u periodu 2004. – 2010. ............ 16
5.
ZAKONSKI ZAHTJEVI ZA MONITORING I IZVJEŠTAVANJE OD STRANE INDUSTRIJA U FBIH ..................... 17
5.1.
MONITORING OTPADNIH VODA .................................................................................................................... 18
5.2.
UPRAVLJANJE OTPADOM ............................................................................................................................ 20
5.3.
MONITORING EMISIJA ZAGAĐUJUĆIH MATERIJA U ZRAK..................................................................................... 21
5.3.1.
Zakonski osnov ............................................................................................................................ 21
5.3.2.
Obaveze i vrste provjera emisije .................................................................................................. 21
5.3.3.
Uslovi za provjeru emisije ............................................................................................................ 23
5.3.4.
Evidentiranje i dostava podataka mjerenja ................................................................................ 24
5.4.
BUKA...................................................................................................................................................... 25
5.5.
REGISTAR POSTROJENJA I ZAGAĐIVANJA ......................................................................................................... 26
6.
INSPEKCIJA ......................................................................................................................................... 27
7.
KONCEPT NADZORA OD STRANE ORGANIZACIJA CIVILNOG DRUŠTVA (“WATCHDOG”) ........................ 34
7.1.
7.2.
7.3.
8.
ŠTA PODRAZUMIJEVA MONITORING – NADGLEDANJE PROVEDBE (“WATCHDOG”)................................................... 36
CILJEVI MONITORINGA U OBLASTI OKOLIŠA ..................................................................................................... 37
ETAPE MONITORINGA ................................................................................................................................ 39
MONITORING U PRAKSI ...................................................................................................................... 39
8.1.
8.2.
9.
INDIKATORI ZA MONITORING ....................................................................................................................... 39
MONITORING UTICAJA INDUSTRIJA PLANIRAN KROZ PROJEKAT ............................................................................ 41
KOMUNIKACIJA S MEDIJIMA I JAVNOŠĆU ............................................................................................ 43
9.1.
9.2.
9.3.
ZNAČAJ MEDIJA ........................................................................................................................................ 43
PRIPREMA I PLANIRANJE, STRATEGIJA I KAMPANJA ........................................................................................... 43
INFORMATIVNE TEHNIKE ZA PRUZANJE INFORMACIJA (SAOPCENJE ZA MEDIJE, INTERVJU, KONFERENCIJA ZA NOVINARE).. 46
10.
LITERATURA .................................................................................................................................... 53
11.
PRILOZI ........................................................................................................................................... 55
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
2
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
PREDGOVOR
Osnovna svrha ovog priručnika je pomoći predstavnicima OCD-a u boljem razumijevanju zakonskih
obaveza industrijskih pogona i postrojenja u FBiH, sa jedne strane, te obezbijediti osnovne informacije za
adekvatno provođenje monitoringa uticaja tih istih pogona i postrojenja na okoliš sa druge strane.
Priručnik sadrži osnovne pozadinske informacije o obavezi i postupku dobivanja okolinskih dozvola za
industrije u FBiH, zatim o obavezi monitoring i izvještavanja industrija prema nadležnim tijelima, te
okvirne smjernice za provedbu monitoring uticaja industrija na okoliš i komunikaciju sa medijima, bez
posebnih detaljnijih procedura i praksi za provođenje istog. On daje širi okvir u kojem OCD-a mogu
razraditi specifične kontrole i monitoring aktivnosti u skladu sa specifičnostima posmatrane grupe
industrija. Pored teorijskih znanja po pojedinim specifičnim oblastima, demonstriraju se i konkretne
aktivnosti, modeli i primjeri koji će pomoći u realizaciji monitoring uticaja industrija na okoliš.
Priručnik je pripremljen u okviru projekta “Zajednička akcija za "ozelenjavanje" industrije” kojeg
finansira Evropska unija (IPA program 2008, Grant Ugovor br. 2010/257-637), a implementira ga Centar
za okolišno održivi razvoj (COOR) u saradnji sa Inicijativom i civilnom akcijom (ICVA) iz Sarajeva na
području Federacije Bosne i Hercegovine. Priručnik će pomoći OCD-a, kako da vrše monitoring uticaja
aktivnosti industrijskih preduzeća u odnosu na zahtjeve iz Zakona o zaštiti okoliša i okolinskih dozvola na
području Federacije BiH, odnosno 10 kantona. Priručnik je sastavljen od osam osnovnih poglavlja, i to:
1. Uvod - u kojem se daje kratak osvrt na politiku zaštite okoliša i strateške pristupe u području
industrijskog zagađivanja u EU, te osnovne informacije o Direktivi o integralnoj prevenciji i kontroli
zagađivanja (IPPC Direktiva, 2008/1/EC) koja reguliše postizanje integralnog pristupa sprječavanja i
kontrole zagađivanja koje potiče od širokog spektra industrijskih i poljoprivrednih aktivnosti u EU.
Zahtjevi ove Direktive su dijelom transponovani u naše zakonodavstvo, te je dat stepen
usaglašenosti Zakona o zaštiti okoliša u FBiH sa zahtjevima ove Direktive, kao i osnovna načela
integrisana u isti.
2. Integralna prevencija i kontrola zagađivanja - ovo poglavlje daje osnovne informacije o
konceptu integralne prevencije i kontrole zagađivanja u EU a koje propisuje Direktiva, konceptu
izdavanja integralnih okolinskih dozvola zasnovanih na najboljim raspoloživim tehnikama, te
industrijske sektore i aktivnosti koje pokriva ova Direktiva. BiH kao zemlja koja želi ući u EU mora
transponovati zahtjeve ove Direktive u svoje zakonodavstvo, pa stoga i ove informacije doprinose
shvatanju cjelokupnog pristupa.
3. Institucionalni i pravni okvir za izdavanje okolinskih dozvola u FBiH - sadrži osnovne informacije o
institucijama, odnosno nadlžnim tijelima za izdavanje okolinskih dozvola u FBiH. Također, daje se i
osvrt na postojeći Zakon o zaštiti okoliša, koji sadrži odredbe o integralnom okviru za izdavanje
okolinske dozvole, te na podzakonske akte kojima se utvrđuje način na koji su pogoni i postrojenja
obavezni da ispune sve zahtjeve u pogledu sticanja okolinske dozvole.
4. Izdavanje okolinskih dozvola u FBIH - sadrži osnovne informacije o obavezi, postupku dobivanja
okolinske dozvole, te o Tehničkim uputama o najboljim raspoloživim tehnikama za industrijske
pogone i postrojenja u FBiH. Dat je i kratak pregled stanja izdatih dozvola na nivou FBiH i 10
kantona do 2010. godine.
5. Zakonski zahtjevi za monitoring i izvještavanje od strane industrija u FBiH - sadrži osnovne
informacije o zakonskim obavezama i zahtjevima za monitoring proizvodnje i emisija od strane
industrija, kao i njihovoj obavezi za izvještavanje o provedenom monitoringu. Poglavlje pokriva
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
3
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
monitoring emisija u vodu i vazduh, monitoring buke i upravljanja otpadom, te obavezu
izvještavanja za Registar postrojenja i zagađivanja.
6. Inspekcija – ovo poglavlje sadrži osnovne informacije o zakonskom osnovu i organizaciji
inspekcija u FBIH, ulozi, nadležnostima, načinu planiranja i provođenja inspekcijskog nadzora izdatih
okolinskih dozvola kod industrije, te o razmjeni informacija i izvještavanju o provedenim
inspekcijama.
7. Koncept nadzora od strane OCD-a („watchdog“) - poglavlje sadrži osnovne informacije o
konceptu nadgledanja provedbe politika i zakonskih obaveza od strane OCD-a u oblasti okoliša, kao
i o etapama provođenja određenog monitoringa.
8. Monitoring u praksi – sadrži konkretne informacije o indikatorima koji se koriste za monitoring
određenih aktivnosti u praksi, kao i o načinu provođenja monitoringa uticaja industrija na okoliš a
koji je planiran kroz predmetni projekat u okviru kojeg je i priupremljen ovaj priručnik.
9. Komunikacija sa medijima i javnošću – uključivanje javnosti i medija u postupak monitoringa
uticaja industrija je veoma značajan element u cijelom procesu, te otuda priprema i planiranje
pružanja informacija, kao i upoznavanje sa ključnim tehnikama za komunikaciju predstavlja jedan
veoma značajan segment koji je dat u ovom poglavlju priručnika.
Ovaj priručnik predstavlja mali doprinos projektnog tima boljem nadzoru implementacije Zakona o
zaštiti okoliša, odnosno izdatih okolinskih dozvola.
Centar za okolišno održivi razvoj Sarajevo
Inicijativa i civilna akcija Sarajevo
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
4
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
1. UVOD
Od 1972. godine, kada su se tadašnje zemlje članice sporazumjele o usvajanju okolinske politike prema
kojoj se ekonomski rast mora ostvariti zajedno s poboljšanom kvalitetom života i standardom, pa do
danas, u Evropskoj Uniji (EU) je u ovih trideset devet godina izgradnje politike zaštite okoliša stvoren
složen sistem nadzora nad okolišem.
Peti akcioni program1 za razdoblje 1992-1999. godine uveo je nove mjere i naglasio potrebu za
integriranjem politike okoliša i drugih sektorskih politika. Nakon ocjene ovog programa na nivou EU
prepoznata su četiri prioritetna područja: klimatske promjene, zaštita prirode i biološke raznolikosti,
okoliš i zdravlje, te održivo upravljanje prirodnim resursima i otpad. Šesti akcioni program2 utvrđuje
ciljeve za razdoblje 2000-2010. godina. Kako bi se problemi u prioritetnim područjima što učinkovitije
riješili, ovaj program naglašava slijedeće elemente, odnosno predlaže “strateške pristupe”: unaprijediti
provedbu, integrirati okoliš u ostale sektorske politike, te osnažiti uticaj i sudjelovanje javnosti.
Postizanje integralnog pristupa sprječavanja i kontrole zagađivanja koje potiče od širokog spektra
industrijskih i poljoprivrednih aktivnosti u EU, definisano je prvobitno zvanom Direktivom o integralnoj
prevenciji i kontroli zagađivanja, odnosno IPPC3 Direktivom (2008/1/EC). IPPC Direktiva donijeta je 24.
septembra 1996. godine (96/61/EEC), djelimično se počela primjenjivati 2001. godine, a za članice EU
stupila je na snagu 2007. godine. 15 januara 2008. godine, Komisija je objavila novokodificiranu IPPC
Direktivu (2008/1/EC).
2007. godine Evropska komisija je sastavila prijedlog o spajanju sedam direktiva u jedan zakonodavni
instrument tj. Direktivu o industrijskim emisijama 2010/75/EU (IED). Prijedlog preinačava sedam
postojećih direktiva koje se odnose na industrijske emisije u jedan jasan i koherentan pravni instrument.
Preinačenje uključuje i IPPC Direktivu.
Usvojeni set entitetskih okolinskih zakona zasnovan je na principima održivog razvoja i djelimično
harmoniziran sa EU zakonodavstvom. Prema zadnjem izvještaju4, zahtjevi IPPC Direktive transponovani
su u propise u Federeacije BiH (FBiH) sa 60%. Zakon o zaštiti okoliša, predviđa “poseban režim kontrole”
za “aktivnosti ili pogone i postrojenja koja ugrožavaju ili mogu ugroziti okoliš ili koja imaju ili mogu imati
negativan uticaj na okoliš”, te također nalaže “načelo integralnog pristupa”, čija je svrha “sprječavanje ili
svođenje na najmanju moguću mjeru rizika štete po okoliš u cjelini”. Zakon time nameće uključivanje
okolinske komponente u politiku svakog oblika poslovanja. Načelo “zagađivač plaća” i načelo
“prevencije”, predstavljaju osnovu Zakona o okolišu i predpostavljaju da su industrijska preduzeća
pravno i finansijski odgovorna za sigurno odlaganje otpada i kontrolu emisija otpadnih materija u skladu
sa zahtjevima, stvaranje preduslova za izbjegavanje nastanka emisija i njihovo minimiziranje na mjestu
nastanka, te efikasno i racionalno korištenje energije i prirodnih resursa.
1
Fifth Environmental Action Programme of the European Community (Towards Sustainability), Official Journal of the European Communities, 17.5.1993.
Sixth Environmental Action Programme of the European Community (Environment 2010: Our Future, Our Choice COM 2001; 31).
3
“IPPC – Integrated Pollution Prevention and Control“-Integralna prevencija i kontrola zagađivanja
4
Progress monitoring for potential Candidate Countries and the Former Yugoslav Republic of Macedonia, 2007-2008, Year 2, Progress Monitoring Report, FBiH and
RS, september '08.
2
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
5
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
2. INTEGRALNA PREVENCIJA I KONTROLA ZAGAĐIVANJA (IPPC)
Šta je to IPPC i šta je njen cilj?
Industrijska postrojenja su jedan od glavnih izvora zagađivanja. Ispuštanje otpadnih materija u vodu,
zrak i zemljište predstavlja značajan gubitak sirovina, kao i potencijalnu prijetnju ljudskom zdravlju i
okolišu. Većina razloga za stvaranje velikih količina otpada može se naći u proizvodnim procesima. Stara
tehnologija i oprema, slabo poznavanje procesa, te nedostatak obuke radnika doprinose i ekonomskoj i
ekološkoj šteti i za preduzeća i za društvo u cjelini. Sadašnja situacija u svijetu je dovela do promjena u
tradicionalnim pristupima upravljanju okolišom, tj. do nove hijerarhijske strukture akcije koja favorizira
princip prevencije zagađivanja.
Prevencija zagađenja je svaka praktična radnja unutar pogona kojom se smanjuje ili uklanja količina i/ili
toksičnost zagađivača koji bi ušli u neki tok otpada ili bi inače bili ispušteni u okolicu. Prevencija
obuhvata osmišljavanje proizvoda i procesa koji će dovesti do toga da se smanji nivo otpada koji se
stvara od strane proizvođača ili krajnjeg korisnika5.
Koncept prevencije zagađivanja od industrijskih aktivnosti uključuje: 1) smanjenje količine i/ili
toksičnosti zagađivača nastalih u procesu proizvodnje putem smanjenja na mjestu nastanka,
minimizacije otpada, i izmjena u procesu; 2) eliminaciju zagađivača uvođenjem hemikalija ili proizvoda
koji ne zagađuju okoliš (npr. zamjena materijala, izmjene na proizvodu); i 3) recikliranje otpadnih
materijala (npr.ponovna upotreba ili dorada).
Cilj integralne prevencije i kontrole zagađivanja jeste da spriječi, ili ako to nije moguće, da smanji na
najmanju moguću mjeru:
-
emisije zagađujućih materija u zrak, vodu ili tlo i
-
odlaganje otpada i ostale negativne uticaje na okoliš uzrokovane industrijskim postrojenjima,
kako bi njihove aktivnosti bile u skladu sa visokim nivoom zaštite okoliša u cjelini.
Osnovno načelo IPPC Direktive je da i onaj koji donosi propise i nadzire njihovu provedbu, kao i onaj koji
ih provodi, moraju, zajedno s predmetnom industrijom, sagledati svaku industriju kao cjelinu i njen
sveukupni uticaj na okoliš (zrak, voda, tlo), prije preduzimanja bilo kakvih tehnoloških mjera, koje su
nužne da bi se postigao traženi nivo zaštite okoliša.
Integralni pristup (spriječavanje i kontrola zagađivanja) podrazumijeva i promjenu sistema izdavanja
dozvola za rad industrijskih preduzeća. Za rad industrijskih postrojenja potrebno je dobiti dozvolu koja
uključuje cjelokupno istraživanje stanja okoliša za svako od njih, a mora se zasnivati na “najboljim
raspoloživim tehnikama” u različitim industrijskim sektorima. Cilj takve dozvole je da se izbjegne selidba
zagađenja iz jednog medija u drugi, te da se potaknu preventivne mjere sprječavanja nastajanja
otpadnih tokova i primjenom najboljih raspoloživih tehnika (BAT)6.
Šta je to BAT?
Duh IPPC Direktive potiče da se otpadni tok, čije se nastajanje nije moglo izbjeći, reciklira ili obradi
nekom od BAT tehnika i zbrine na okolinsko prihvatljiv način. Direktiva i predloženi BAT-ovi doprinose
5
6
Univerzitet of Wisconsin, 1993
“BAT- Best Avaliable Techniques”- Najbolje raspoložive tehnike
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
6
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
racionalnom korištenju energije i prirodnih resursa, smanjuju rizik od akcidenata i omogućavaju da se
lokacija, nakon što industrija prestane s radom, lakše dovede u prvobitno stanje (sanira). Za potrebe
implementacije Direktive, prije svega izdavanja okolinskih dozvola, EU je izradila priručnike o BAT-ima,
odnosno referentne dokumente koji sadrže osnovne informacije o BAT-ima, koji, ako se dobro tumače,
daju dovoljno prostora za uvođenje čak i lokalnih BAT-ova. Države u tranziciji imaju pravo za punu
primjenu zahtijeva Direktive na prijelazna (čak višegodišnja) razdoblja.
Najbolje raspoložive tehnike uključuju pribavljanje, primjenu, stavljanje u pogon, održavanje i nadzor
tehnologija koje su najpogodnije za datu svrhu. Najbolje raspoložive tehnike se razlikuju u zavisnosti od
grane industrije, lokalnih okolnosti, te da li se radi o novom ili postojećem kapacitetu postrojenja. U tom
kontekstu najbolje raspoložive tehnike imaju sljedeća značenja:
ƒ
“tehnike” uključuju kako tehnologije koje se koriste, tako i način na koji je postrojenje
oblikovano, građeno, održavano, korišteno ili stavljeno izvan pogona,
ƒ
“raspoložive” tehnike znači one tehnike koje su razvijene do takvih razmjera koji dopuštaju
njihovu primjenu u određenim industrijskim granama, u ekonomskim i tehnički održivim
uvjetima, uzimajući u obzir troškove i prednosti, koriste li se te tehnike ili proizvode u državi, sve
dok su razmjerno dostupne korisniku,
ƒ
“najbolji” znači najdjelotvorniji u postizanju visoke opšte razine zaštite okoliša, odnosno životne
sredine kao cjeline.
Popis prihvatljivih tehnika za različite vrste industrijskih grana ili aktivnosti sadržani su u tzv. BREF
dokumentima što je skraćenica engleskog naziva “Best Available Techniques REFerence document”
odnosno u prijevodu Referentni dokumenti o najboljim raspoloživim tehnikama. Referentni centar za
BAT – referentne dokumente (BREF –ove) nalazi se u Sevilji u Španiji (http://eippcb.jrc.es/reference).
BREF dokumenti sadrže iscrpno, do detalja, opisane svaki od dijelova procesa, kao i cijeli proces, vrste
emisija, potrošnju sirovina, vode i energije za čitav niz industrijskih grana i aktivnosti. Nova postrojenja
od samog početka/izgradnje moraju zadovoljavati tamo navedene uslove, a postojeća postrojenja se
moraju prilagoditi tim standardima ili prestati s radom.
Koji su to industrijski sektori obuhvaćeni IPPC Direktivom?
Iako Direktiva ima široko područje primjene, ipak je ograničena na štetu po okoliš koja je posljedica
određenih proizvodnih procesa i aktivnosti. Direktiva nalaže upotrebu čistijih tehnologija i
podrazumijeva racionalno korištenje sirovina, energije i vode, odlaganje ili reciklažu neizbježnog otpada,
prevenciju akcidentnih situacija, upravljanje rizikom za spriječavanje velikih zagađenja i rehabilitaciju i
rekultivaciju lokacija na kojima se proizvodno postrojenje nalazilo, nakon njegovog prestanka s radom.
Industrijski sektori koji su obuhvaćeni Direktivom se navode u njenom Aneksu I ,a uključuju sektore i
aktivnosti koje imaju veliki potencijal da generiraju zagađnje, kao što su naprimjer, energetska industrija,
proizvodnja i obrada metala, mineralna industrija, hemijska industrija, industrija za proizvodnju papira i
proizvoda od papira, primarni tretman i bojenje tekstila, kožarska industrija, klaonice i prehrambena
industrija, tretman životinjskog otpada, intenzivno uzgajanje peradi ili svinja, završna obrada metala koja
podrazumijeva korištenje organskih rastvarača, te proizvodnja ugljika i elektrografita. Aneks I Direktive,
definira i granice, odnosno pragove koji se odnose na proizvodne kapacitete i količinu izlaznog proizvoda
postrojenja, u sektorima koji su obuhvaćeni ovom Direktivom.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
7
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Nova Direktiva o industrijskim emisijama
Tokom perioda od preko 10 godina primjene IPPC Direktive u zemljama EU, uočeni su značajni problemi
i poteškoće koji su bili različiti od zemlje do zemlje, te se pojavila i potreba za razmatranjem izmjena i
revizije ove direktive. Evropska Komisija (EC) provela je dvogodišnje konsultacije i razmatranje sa
zainteresiranim stranama u EU da bi ispitala kako se postojeća legislativa o industrijskim emisijama može
unaprijediti u cilju obezbijeđenja najvišeg nivoa zaštite okoliša i ljudskog zdravlja. Tokom ovoga perioda,
Komisija je došla do rezultata koji su obezbijedili jasan dokaz o potrebi za konkretnim djelovanjem, a
koje se trebalo poduzeti na nivou Zajednice. 2007. godine Evropska komisija je sastavila prijedlog o
spajanju direktiva u jedan zakonodavni instrument tj. Direktivu o industrijskim emisijama 2010/75/EU
(IED). Direktiva o industrijskim emisijama integriše: IPPC direktivu, Direktivu o spaljivanju otpada
(200/76/EC), Direktivu o velikim postrojenjima za sagorijevanje - LCP direktiva (2001/80/EC), Direktivu o
hlapljivim organskim spojevima nastalim upotrebom organskih otapala - VOC Solvents direktiva
(1999/13/EC) i Direktiva o titan-dioksidu. Ova nova Direktiva je usvojena 24 Novembra 2010. godine a
publikovana je zvanično 17 Decembra 2010. u službenom glasilu EU. Ova Direktiva stupila je na snagu 6
januara 2011. godine i ista mora biti transponovana u nacionalno zakonodavstvo zemalja članica EU do 7
januara 2013. godine.
3. INSTITUCIONALNI I PRAVNI OKVIR ZA IZDAVANJE OKOLINSKIH
DOZVOLA U FBiH
3.1. INSTITUCIONALNI OKVIR
Organizacija i odgovornosti ministarstava vezanih za okoliš u FBiH određena je Zakonom o federalnim
ministarstvima i drugim administrativnim tijelima u FBiH (“Službene novine FBiH”, broj 19/03).
Glavni organ nadležan za zaštitu okoliša u FBiH je Ministarstvo okoliša i turizma. Federalno Ministarstvo
okoliša i turizma je nadležno za zaštitu zraka, vode i tla, pripremu okolinske politike i strateških
dokumenata, standarda kvaliteta zraka, vode, tla, monitoring okoliša kao i za nadgledanje relevantnih
institucija iz sektora okoliša.
FBiH je podijeljena na deset kantona sa 84 opštine. Kantonalna tijela koja se bave okolinom su
kantonalna ministarstva građevinarstva, prostornog planiranja i zaštite okoliša koja su također nadležna
za zaštitu okoliša u omjeru definisanom relevantnim Federalnim okolinskim zakonima. Jedna od njihovih
nadležnosti jeste izdavanje okolinskih dozvola za pogone i postrojenja koji su po kapacitetima ispod
graničnih pragova definisanih u relevantnom federalnom Pravilniku.
Osim Federalnog ministarstva okoliša i turizma, nekoliko drugih tijela u FBiH se indirektno bave
pitanjima okoliša. To su ostala ministarstva, nezavisne uprave i institucije, te institucije povezane sa
ministarstvima. Ostala ministarstva koja imaju sekundarnu odgovornost po pitanju okoliša su ona koja su
nadležna za vodoprivredu, poljoprivredu, šumarstvo, zdravstvo, industriju, energetiku i rudarstvo (ili
ekonomiju u opštem smislu), rad i socijalno osiguranje. Opštine, u skladu sa zakonom, su nadležne za
komunalne poslove.
Inspekcijski nadzor vrše Federalna inspekcija koja je organizirana u okviru Federalne uprave za
inspekcijske poslove i kantonalne inspekcije u okviru kantonalne uprave za inspekcijske poslove, a
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
8
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
izuzetno, ukoliko postoji potreba, poslovi iz nadležnosti kantonalne uprave mogu se prenijeti na grad i
opštinu, ukoliko postoje uvjeti za organiziranje inspekcijskog nadzora.
3.2. PRAVNI OKVIR
Koji zakonski akti regulišu primjenu prevencije i kontrole zagađivanja i dobivanje okolinske dozvole u
FBiH?
Primjena IPPC Direktive u BiH je počela sa usvajanjem seta zakona o okolišu u oba entiteta (u FBiH 2003.
god.) i Brčko distriktu. Jedan od njih, Zakon o zaštiti okoliša, sadrži odredbe o integralnom okviru za
izdavanje okolinske dozvole, zasnovanom na konceptu integralne prevencije i kontrole zagađivanja
(IPPC). Doneseni su i pravilnici, uredbe i uputstva prema kojima se utvrđuje način na koji su pogoni i
postrojenja obavezni da ispune sve zahtjeve u pogledu sticanja okolinske dozvole.
Zakon o zaštiti okoliša (“Službene novine FBiH”, broj 33/03 i 38/09) daje temeljna rješenja prevencije u
očuvanju okoliša u pogledu ispunjavanja uslova za izradnju novih objekata i postrojenja, uvažavajući
ekonomsku realnost BiH, propisuje i prijelazna rješenja i rokove prilagođavanja standardima i zahtjevima
utvrđenim Zakonom i provedbenim propisima za postojeće pogone i postrojenja.
Pravilnikom o pogonima i postrojenjima za koje je obvezna procjena uticaja na okoliš i pogone i
postrojenja koji mogu biti izgrađeni i pušteni u rad samo ako imaju okolinsku dozvolu (“Službene novine
FBiH”,broj 19/04), uređen je poseban režim kontrole i evidencija djelatnosti koje ugrožavaju ili mogu
ugrožavati okoliš. Ovim pravilnikom definiraju se pogoni i postrojenja za koje okolinsku dozvolu
isključivo izdaje Federalno ministarstvo okoliša i turizma, ali i postupak na koji način se to utvrđuje. Taj
postupak otpočinje utvrđivanjem:
¾ pogona i postrojenja za koje je obavezna procjena uticaja na okoliš (čl. 3 i 4)
¾ pogona i postrojenja za koje se procjena uticaja na okoliš obavlja na osnovi ocjene federalnog
ministarstva (čl. 5. i 6.)
¾ pogona i postrojenja za koje nije potrebna procjena uticaja na okoliš a za koje federalno
ministarstvo izdaje okolinsku dozvolu (čl. 7. i 8.)
¾ pogona i postrojenja za koje postoji opasnost od nesreća većih razmjera a za koje Federalno
ministarstvo izdaje dozvolu (čl. 9., 10. i 11.)
Ovim pravilnikom definiran je u posebnim poglavljima sadržaj Studije o uticaju na okoliš i Kriteriji za
utvrđivanje potrebe za provođenje procjene uticaja na okoliš.
Zakonom je propisano da će se izvršiti kontrola za sve aktivnosti pogona i postrojenja koji ugrožavaju ili
mogu ugroziti okoliš. Kontrola se obavlja:
¾ utvrđivanjem aktivnosti, pogona i postrojenja čiji rad se definira u okolinskoj dozvoli,
¾ kontrolom uslova i mjera koje treba ispuniti pogon i postrojenje s okolinskog aspekta, neovisno
od graditeljskih uslova,
¾ vođenjem monitoringa i izvještavanjem za potrebe baza podataka u registru zagađivača i
zagađivanja i
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
9
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
¾ inspekcijskim nadzorom.
U skladu sa odredbama Zakona, regulirana su još dva važa provedbena propisa (“Službene novine
FBiH”,broj 68/05):
Pravilnik o sadržaju izvještaja o stanju sigurnosti, sadržaju sigurnosnih mjera i sadržaju
unutarnjih i vanjskih planova intervencije,
Pravilnik o izradi godišnjih/polugodišnjih programa inspekcije zaštite okoliša, kojim se propisuju
obveze operatora instalacija na poduzimanje sigurnosnih mjera radi sprječavanja nesreća većih
razmjera i preventivnog djelovanja na zaštiti okoliša od strane inspekcije zaštite okoliša.
Zakon o zaštiti okoliš i njegovi provedbeni propisi u postupku izdavanja okolinskih dozvola slijede
osnovne principe IPPC Direktive o integralnoj prevenciji i kontroli zagađivanja, Direktive o procjeni
uticaja na okoliš i SEVEZO II Direktive o sprječavanju nesreća velikih razmjera.
Načelo “zagađivač plaća”, koje predstavlja osnov Zakona o zaštiti okoliša, predpostavlja da su
industrijska preduzeća pravno i finansijski odgovorna za sigurno odlaganje otpada i kontrolu emisija
otpadnih tokova u skladu sa zahtjevima, stvaranje preduslova za njihovo minimiziranje na mjestu
nastanka, te efikasno i racionalno korištenje energije i prirodnih resursa.
Ovaj Zakon se sa svim do sada usvojenim provedbenim propisima može smatrati reformskim u sektoru
zaštite okoliša, jer odredbe ovih zakonskih propisa predstavljaju pravnu prepreku za pokušaj instaliranje
“prljavih” tehnologija, ali istovremeno doprinose i modernizaciji tehnologija postojećih instalacija u BiH
ili njihovom zatvaranju zbog prekomjernog zagađivanja okoliša.
Ko je nadležan za izdavanje okolinske dozvole?
U skladu s ustavnim nadležnostima izdavanje okolinske dozvole za pogone i postrojenja podijeljeno je
između FBiH i kantona/županija, ovisno o tome radi li se o velikim, srednjim ili malim pogonima.
Sukladno klasifikaciji pogona i postrojenja po vrstama, veličini-kapacitetu i drugim kriterijima, okolinsku
dozvolu prema navedenom Pravilniku izdaje Federalno ministarstvo, dok za ostala postrojenja dozvolu
izdaju nadležna kantonalna/županijska ministarstva (čl. 2., Pravilnik, “Službene novine FBiH”,broj 19/04).
Za veoma male pogone i postrojenja dozvole će se izdavati kroz postupak izdavanja urbanističke
suglasnosti i odobrenja za građenje.
Koji su uslovi i rokovi za podnošenje zahtjeva za dobivanje okolinske dozvole?
Zakonom je detaljno propisano što treba sadržavati zahtjev za izdavanje okolinske dozvole. Ako se radi o
projektima koji značajno utiču na okoliš i za koje je potrebna izrada Studije o uticaju na okoliš, umjesto
tih podataka dostavit će se Studija o uticaju na okoliš. Uvažavajući potrebu privrednih subjekata za
prilagođavanje rada pogona i postrojenja s postavljenim zahtjevima Zakona, za postojeće pogone i
postrojenja predviđeni su prijelazni rokovi i uslovi za pribavljanje okolinske dozvole i plana
prilagođavanja za ona postrojenja kod kojih prilagođavanje standardima prouzrokuje značajne promjene
u radu su do 31.12.2011. godine (“Službene novine FBiH”,broj 33/03 i 38/09).
Posebnim provedbenim propisima (“Službene novine FBiH”,broj 68/05 i 45/09) pod nazivom Pravilnik o
rokovima za podnošenje zahtjeva za izdavanje okolinske dozvole za pogone i postrojenja koja imaju
izdate dozvole prije stupanja na snagu Zakona o zaštiti okoliša i Pravilnik o uslovima za podnošenje
zahtjeva za izdavanje okolinske dozvole za pogone i postrojenja koja imaju izdate dozvole prije stupanja
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
10
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
na snagu Zakona o zaštiti okoliša, propisana je vrsta pogona i postrojenja i u kojim rokovima se moraju
izraditi planove i izvršiti mjere prilagođavanja postojećih instalacija sa zahtjevima odredbi predmetnog
Zakona i njegovih pravilnika koji su na snazi.
Šta nalažu drugi okolinski zakoni i veza sa okolinskom dozvolom?
Kada pogledamo ostale okolinske zakone iz seta zakona, na primjer rješenja predložena Zakonom o
zaštiti prirode (“Službene novine FBiH”, broj 33/03) oni mogu biti značajni za rad privrednih subjekata
ako imaju ili namjeravaju imati aktivnosti na području zaštićenog pejzaža, odnosno zaštićenog područja.
U tom slučaju okolinska dozvola će sadržavati i aspekt zaštite područja (prirodnih sistema i vrsta i
karakteristika pejzaža). Posebnim propisom kojim će se područja proglašavati zaštićenim uredit će se
izdavanje dozvola za aktivnosti u danom području, zabrane pojedinih aktivnosti, kao i obveze
izvještavanja nadležnih organa o stanju u području. Projekti za koje se utvrdi da mogu imati značajan
uticaj na prirodne vrijednosti bit će podložna procjena uticaja na prirodu.
Zakonom o zaštiti zraka (“Službene novine FBiH”, broj 33/03 i 04/10 ) propisana je obaveza za federalni i
kantonalni/županijski nivo vlasti, u čijoj je nadležnosti pitanje kvalitete zraka, izrada listi zaštićenih
područja na kojima se ne može stacionirati niti jedan novi tačkasti izvor emisije (postrojenje sa
sagorjevanjem i za spaljivanje otpada), niti se mogu proširivati postojeće aktivnosti. Zakonom su
propisani uslovi koje moraju ispuniti izvori emisija: emisija zagađujućih materija i/ili neprijatnih mirisa
mora biti svedena na najmanju moguću mjeru (od faze planiranja do rada samog postrojenja),te
propisane granične vrijednosti ne smiju biti prekoračene.
Pravilnikom o procjeni uticaja na okoliš, propisuje se za koje izvore emisija je obavezna procjena uticaja
na okoliš. Za izvore emisija za koje bude potrebna okolinska dozvola izrađuje se Studija o zraku (ili
Studija o uticaju na okoliš-ukoliko sadrži segment zraka) i činit će dio dokumentacije za izdavanje
okolinske dozvole. Izvori emisije za koje neće biti potrebna okolinska dozvola utvrdit će se kroz
urbanističku saglasnost i odobrenje za građenje (podaci o supstancama koje će se koristiti, količina
supstanci koje će se emitirati pri normalnom radu i u slučaju većih nesreća, preventivne mjere koje je
potrebno poduzeti i sl.)
Zakonom je propisano da objekti koji su prestali s radom ili su promjenili namjenu podliježu obvezi
pribavljanja nove dozvole. Rok važenja izdate dozvole je deset (10) godina. Za postojeća postrojenja koja
rade ili su već dobila dozvolu predviđeno je razdoblje prilagođavanja, odnosno usklađivanja svojih
aktivnosti sa zahtjevima iz zakona od osam (8) godina. Prelazno razdoblje takođe je utvrđeno za
pojedine izvore zagađenja (npr. sadržaja sumpora u gorivu, odnosno izbacivanje olovnog benzina iz
upotrebe, čl.21 i 22. Zakona o zaštiti zraka) i utvrđeni rokovi su do 2010. odnosno 2015.god.
Zakonom o upravljanju otpadom (“Službene novine FBiH”, broj 33/03 i 72/09) je propisano da za sve
vrste aktivnosti/postrojenja i za sve vrste otpada, kao i za aktivnosti upravljanja opasnim otpadom i
prekogranični promet otpadom gospodarski subjekti trebaju imati dozvolu.
Dozvola za tretman otpada ne isključuje dobivanje drugih dozvola predviđenih posebnim propisima.
Zakonom i Pravilnikom su propisani slučajevi u kojima dozvola nije potrebna, što treba sadržavati zahtjev
za izdavanje dozvole, a što sadrži sama dozvola. Rok važenja izdate dozvole (za deponije ili postrojenja za
spaljivanje) je najmanje pet (5) godina uz mogućnost produženja za isto vremensko razdoblje ako nije
došlo do promjene uslova pod kojim je dozvola izdana. Za postojeća postrojenja deponije čl. 55., Zakona
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
11
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
o upravljanju otpadom odnosno čl.14. Zakona o Izmjenama i dopunama Zakona o upravljanja otpadom,
predviđena je obveza svake općinske deponije da izradi Plan prilagođavanja upravljanja otpadom.
Najveći dio odredbi Zakona o zaštiti voda (“Službene novine FBiH”, broj 33/03), koji je prestao s
važnošću djelovanja donošenjem novog Zakona o vodama (“Službene novine Federacije BiH”, broj 70/06
od 20.11.2006.god.), uključen je u novi Zakon o vodama. Nadležnost u mnogim odredbama novog
Zakona o vodama je zajednička i podijeljena je između dva resorna ministarstva, Federalnog ministarstva
za okoliš i turizam i Federalnog ministarstva za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo.
Kroz projekat Podrška implementaciji IPPC Direktive , Program IPA 2007, a koji je trenutno u toku
pripremaju, se i izmjene i dopune većeg broja podzakonskih akata koji se tiču izdavanja okolinskih
dozvola7.
Pravni okvir koji regulira zaštitu okoliša, kao i zagađivanje koje potiče iz industrije u FBiH, dat je u Prilogu
I.
4. IZDAVANJE OKOLINSKIH DOZVOLA U FBIH
4.1. OBAVEZA I POSTUPAK DOBIVANJA OKOLINSKE DOZVOLE U FBIH
Ko ima obavezu dobivanja okolinske dozvole?
U području regulisanja odnosa industrijskih aktivnosti i okoliša u FBiH, pred industrije je postavljen
zadatak pribavljanja okolinske dozvole. Uveden je novi pravni instrument nazvan okolinska dozvola, koji
sa svojim instrumentarijem u formi odredbi u Zakonu i provedbenim propisima preventivno treba da
djeluje na prekomjerna zagađivanja okoliša. Okolinska dozvola ima za cilj visok nivo zaštite okoliša.
Zakonskim propisima utvrđene su granične vrijednosti parametara zagađivanja okoliša, čime se
doprinosi očuvanju okoliša, štiti zdravlje ljudi i utiče na održivi razvoj utemeljen na okolinskim načelima.
Prema Zakonu, aktivnosti ili pogoni i postrojenja koja ugrožavaju ili mogu ugroziti okoliš, ili koja imaju ili
mogu imati negativan uticaj na okoliš, biti će podvrgnuti posebnom režimu kontrole. To podrazumijeva
da će uslovi za njihov rad biti propisani integralnom okolinskom dozvolom i to na način da se spriječi,
smanji ili, ukoliko je moguće, u potpunosti eliminiše zagađivanje zraka, vode i tla, uključujući i nastanak
otpada. Obavezu dobivanja okolinske dozvole imaju kako novi, tako i postojeći pogoni i postrojenja.
Pravilnikom o pogonima koji mogu biti izgrađeni i pušteni u rad samo ako imaju okolinsku dozvolu
definisani su oni zahvati u prostoru za koje se mora dobiti okolinska dozvola. Novi pogoni i postrojenja
koji se nalaze u ovom Pravilniku moraju pripremiti Zahtjev za izdavanje okolinske dozvole, čiji je sadržaj
propisan Zakonom o zaštiti okoliša.
Postojeći pogoni i postrojenja, a koji su navedeni u gore spomenutom pravilniku, podlijegali su obavezi
dobivanje okolinske dozvole do 2008. godine, odnosno već sada do novog roka tj. kraja 2011. godine.
Postojeći pogoni i postrojenja moraju pripremiti Plan aktivnosti sa mjerama i rokovima za postepeno
smanjenje emisija, odnosno zagađivanja, čiji sadržaj je propisan Pravilnikom o uslovima za podnošenje
zahtjeva za izdavanje okolinske dozvole. Propisani su bili i rokovi za pojedine industrijske sektore i
aktivnosti (ukupno 8) u kojima je potrebno dostaviti Plan aktivnosti, a koji su se naknadno promijenili u
skladu sa izmjenama izvršenim u samom Zakonu.
7
http://www.ippc.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=93&Itemid=118&lang=ba
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
12
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Zahtjev za izdavanje okolinske dozvole, odnosno Plan aktivnosti se dostavlja nadležnom federalnom ili
kantonalnom ministarstvu u FBiH, u zavisnosti u čijoj nadležnosti je izdavanje okolinske dozvole.
Svi potencijalni negativni uticaji u zahtjevu za okolinsku dozvolu moraju biti istraženi na potpuno
integralan način. Emisije u zrak, vodu i tlo moraju biti istovremeno ocijenjene, zajedno sa ostalim
faktorima, kao što su potrošnja sirovina, potrošnja vode, minimizacija otpada, efikasnost korištenja
energije, nastanak buke i vibracija, te prevencija akcidentnih situacija.
Šta sadrži zahtjev za izdavanje okolinske dozvole?
Prema članu 18 iz Zakona o zaštiti okoliša-izmjene i dopune, zahtjev za izdavanje okolinske dozvole treba
da sadrži:
ime i adresu operatora/investitora;
izvod iz planskog akta odnosnog područja sa ucrtanom legendom o namjeni površina šireg
područja i namjenama površine predmetne lokacije,
lokaciju pogona i postrojenja kao i opis:
- pogona i postrojenja i aktivnosti (plan, tehnicki opis rada itd.),
- osnovnih i pomoćnih sirovina, ostalih supstanci i energije koja se koristi ili koju proizvodi pogon
i postrojenje,
- izvora emisija iz pogona i postrojenja,
- stanja lokacije pogona i postrojenja,
- prirode i kolicine predviđenih emisija iz pogona i postrojenja u okoliš (zrak, voda, tlo) kao i
identifikaciju značajnih uticaja na okoliš,
- predloženih mjera, tehnologija i drugih tehnika za sprečavanje ili ukoliko to nije moguće,
smanjenje emisija iz postrojenja,
- mjera za sprečavanje produkcije i za povrat korisnog materijala iz otpada koji produkuje
postrojenje,
- ostalih mjera radi usklađivanja sa osnovnim obavezama operatora posebno mjera nakon
zatvaranja postrojenja,
- mjera planiranih za monitoring emisija unutar područja i/ili njihov uticaj,
- predviđenih alternativnih rješenja;
kopiju zahtjeva za dobijanje drugih dozvola koje će biti izdate zajedno sa okolinskom dozvolom;
netehnički rezime i
plan upravljanja otpadom.
Za pogone i postrojenja za koje je obavezna izrada Studije o procjeni uticaja na okoliš, uz zahtjev za
izdavanje okolinske dozvole podnosi se Studija o uticaju na okoliš.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
13
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Šta sadrži okolinska dozvola?
Okolinskom dozvolom se propisuju mjere koje se mogu primijeniti u proizvodnom procesu, a koje su
fokusirane na sprječavanje nastanka zagađivanja na izvoru i bolje upravljanje prirodnim resursima.
Prema Zakonu, okolinska dozvola treba da sadrži slijedeće:
Granične vrijednosti emisija (GVE) za zagađujuće materije koje su zasnovane na najboljim
raspoloživim tehnikama uzimajući u obzir tehničke karakteristike pogona i postrojenja, njihov
geografski položaj i ostale uslove;
Uslove za zaštitu zraka, tla, vode, biljnog i životinjskog svijeta;
Mjere za upravljanje otpadom koji proizvodi pogon i postrojenje;
Mjere za minimizaciju prekograničnog zagađenja;
Sistem samomonitoringa uz određivanje metodologije i učestalosti mjerenja te
Mjere vezane za uslove rada u vanrednim situacijama.
Model okolinske dozvole izdate na federalnom nivou, kao i na nivou Kantona Sarajevo dat je u Prilogu II.
Kako se postiže integralnost dozvole i koji su rokovi za izdavanje dozvole?
Granične vrijednosti emisije su trenutno uspostavljene za emisije zagađujućih materija u zrak i vode.
Postoji i uputstvo o utvrđivanju dozvoljenih štetnih i opasnih materija u zemljište, a koji datira iz 1999.
godine. Jedna od otežavajućih okolnosti je što provođenje pravilnika o graničnim vrijednostima za
emisije zagađujućih materija u vode i unošenja otpadnih materija u tlo, te njihova izmjena nije u
nadležnosti ministarstva okoliša. Nova činjenica u skladu sa Zakonom o vodama u FBiH je da se okolinska
dozvola, za pogone i postrojenja za koje je neophodno pribaviti okolinsku dozvolu u skladu sa Zakonom
o zaštiti okoliša, izdaje na osnovu prethodne vodne saglasnosti za objekte za koje je tim Zakonom
propisana obaveza pribavljanja ove saglasnosti, te se na taj način postiže integralnost dozvole.
Sukladno integralnom pristupu u postupku izdavanja okolinske dozvole, sve druge dozvole (npr. vodni
akt) trebaju se izdati usaglašeno sa ovom dozvolom. Zakonom je vrlo detaljno propisano koje podatke
treba sadržavati zahtjev za izdavanje okolinske dozvole. Ukoliko se radi o projektima koji značajno utiču
na okoliš i za koje je potrebna izrada Studije o uticaju na okoliš, umjesto tih podataka dostavljat će se
Studija o uticaju na okoliš.
Zakonom propisani rok za izdavanje okolinske dozvole je četiri (4) mjeseca od podnesenog zahtjeva ili
dva (2) mjeseca od izrade Studije o uticaju u na okoliš. Zakonom propisana važnost dozvole je pet (5)
godina.
4.2. OKOLINSKA DOZVOLA I BAT-OVI U FBIH
U skladu sa okolinskom regulativom u FBiH brojni industrijski pogoni i postrojenja i planirane aktivnosti u
prostoru moraju pribaviti integralnu okolinsku dozvolu. Jedan od uslova za dobivanje ovakve dozvole je
da operatori pogona i postrojenja koriste najbolje raspoložive tehnike (BAT-ove) kako bi spriječili ili
smanjili negativne uticaje na okoliš.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
14
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
U Zakonu o zaštiti okoliša u FBiH, BAT-ovi podrazumijevaju najefektniji i najnapredniji stepen razvoja
djelatnosti i njihovog načina rada koji ukazuje na praktičnu pogodnost primjena određenih tehnika (za
obezbjeđenje graničnih vrijednosti emisija) u cilju sprječavanja i tamo gdje to nije izvodljivo, smanjenja
emisija u okoliš.
Urađeni su i provedbeni propisi, odnosno Pravilnici o donošenju BAT-ova kojima se postižu standardi
kvaliteta okoliša u FBiH. Provedbeni propisi nalažu izradu tehničkih uputa o BAT-ima za ključne
industrijske grane i aktivnosti.
Uzevši u obzir trenutni ekonomski razvoj i potencijal zemlje, prehrambena industrija je bila prioritet za
izradu tehničkih uputa o BAT-ima u BiH. Na bazi Zakona i provedbenih propisa urađeni su i prvi nacrti
referentnih dokumenata tj. Tehničke upute o najboljim raspoloživim tehnikama za 6 sektora
prehrambene industrije i to: prerada voća i povrća, prerada mlijeka i proizvodnja mliječnih proizvoda,
klaonice-krupna stoka, prerada mesa, uzgoj i prerada ribe i proizvodnja piva
(http://www.fmoit.gov.ba/ba/page/46/bat). Tehničke upute za pojedine industrijske sektore i grane su
prilagođene stanju i uslovima u BiH maksimalno koliko se moglo u trenutku kada su rađeni dokumenti,
te imajući u vidu i raspoloživost podataka do kojih se moglo doći tokom njihove pripreme.
Federalno ministarstvo okoliša i turizma je na osnovu odredbi članka 87. Zakona o zaštiti okoliša
(„Službene novine FBiH“, broj 33/03) i Pravilnika o donošenju najboljih raspoloživih tehnika kojima se
postižu standardi kvaliteta okoliša („Službene novine FBiH“, broj 92/07) donijelo rješenje kojim se
usvajaju Tehničke upute za najbolje raspoložive tehnologije – BAT dokumenti („Službene novine FBiH“,
broj 61/09). Tehničke upute služe kao pomoć kako industriji, tako i nadležnoj administraciji u postupku
ocjenjivanja zahtjeva za okolinsku dozvolu i njenog konačnog izdavanja.
Preostaje da se uradi još dosta tehničkih uputa tj. za slijedeće industrijske grane i aktivnosti, sa njima
pripadajućim sektorima: poljoprivreda, šumarstvo i vodoprivreda; tekstilna, kožarska, drvna i papirna;
metalna; hemijska; mineralna; ekstraktivna i energetika. Kroz projekat Podrška implementaciji IPPC
Direktive , Program IPA 2007, a koji je trenutno u toku pripremaju, se Tehničke upute za: ekstraktivnu
industriju-kamenolomi, velika postrojenja za sagorijevanje, površinska obrada metalai samomonitoring.
4.1. STANJE IZDAVANJA OKOLINSKIH DOZVOLA U FBIH
4.1.1. IZDATE OKOLINSKE DOZVOLE NA FEDERALNOM NIVOU U PERIODU 2004. – 2010.
Ukupan broj izdatih okolinskih dozvola u periodu 2004. - 2010. na federalnom nivou je 198. Pregled
izdatih dozvola po godinama dat je u nastavku8.
8
2004
2005
2006
2007
2008
2009
2010
UKUPNO
5
12
23
17
19
46
76
198
FBiH (Federacija Bosne i Hercegovine). Federealno ministarstvo okoliša i turizma (2011).http://www.fmoit.gov.ba
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
15
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Trenutno je u radu oko 70 predmeta. Pregled svih izdatih okolinskih dozvola na nivou FBiH date je u
Prilogu III.
4.1.2. IZDATE OKOLINSKE DOZVOLE NA KANTONALNOM/ŽUPANIJSKOM NIVOU U PERIODU 2004. –
2010.
U periodu 2004. - 2010. godine najveći broj okolinskih dozvola izdao je Tuzlanski kanton (219), zatim
Unsko-sanski (191), Zeničko-dobojski (136), Hercegovačko-neretvanski (112), Srednjobosanski 77,
Kanton Sarajevo 53, Posavski (26), Zapadnohercegovački (18), Bosansko-podrinjski (13) i Hercegbosanski
(7). Ukupan broj izdatih okolinskih dozvola u kantonima /županijama zaključno sa 2010. godinom je 852.
Izdate okolinske dozvole u kantonima/županijama u periodu 2004. - 2010. daju se u narednoj tabeli.
Broj izdatih okolinskih
dozvola u 2010.
Broj izdatih okolinskih
dozvola 2004 -2010
Kanton 1. Unsko sanski
20
191
Kanton 2. Posavski
9
26
Kanton 3. Tuzlanski
38
219
Kanton 4. Zeničko-dobojski
29
136
Kanton 5. Bosansko-podrinjski
5
13
Kanton 6. Srednjobosanski
8
77
Kanton 7. Hercegovačko-neretvanski
20
112
Kanton 8. Zapadnohercegovački
2
18
Kanton 9. Kanton Sarajevo
15
53
Kanton/županija
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
16
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Kanton/županija
Kanton 10. Hercegbosanski
UKUPNO
Broj izdatih okolinskih
dozvola u 2010.
Broj izdatih okolinskih
dozvola 2004 -2010
2
7
148
852
Izdate okolinske dozvole po kantonima/županijama Federacije BiH u period 2004.
2010.
Procjenjuje se da je dosada broj izdatih okolinskih dozvola od 2004. – 2010. u Federaciji BiH 1.050 tj.:
Federacija BiH
198
Kantoni/županije
852
UKUPNO
1050
Detaljniji podaci i izvještaji o okolinskim dozvolama nalaze se u bazi podataka Federalnog ministarstva
okoliša i turizma na web stranici: www.fmoit.gov.ba koja se ažurira najmanje jednom mjesečno.
5. ZAKONSKI ZAHTJEVI ZA MONITORING I IZVJEŠTAVANJE OD
STRANE INDUSTRIJA U FBIH
Prema Zakonu o zaštiti okoliša u FBiH, obaveza svih potencijalnih zagađivača je provode i monitoring,
odnosno da prate svoj i učinak i usklađenost svog rada sa okolinskom regulativom, te da o tome
izvještavaju nadležne organe i javnost.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
17
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Zakonom je predviđeno da nadležni organ okolinskom dozvolom propiše granične vrijednosti emisija
(GVE) kao i druge mjere koje će se zasnivati na primjeni najboljih dostupnih tehnika (BAT) i na osnovu
kojih će operator postrojenja postići standarde zaštite okoliša, minimizirati prekogranično zagađivanje i
zaštititi okoliš kao cjelinu. Tako se i monitoring dozvolom nameće kao redovna obaveza za operatora
kako bi se provjerilo da li su emisije nekog postrojenja unutar GVE vrijednosti propisanih sektorskim
zakonima iz oblasti voda, zaštite zraka, zaštite od buke i upravljanja otpadom. Monitoring propisuje
nadležni organ na osnovu prijedloga monitoring plana koji podnosi operator u sklopu Zahtjeva za
izdavanje okolinske dozvole, odnosno Studije uticaja na okoliš ako je ista potrebna.
U skladu sa zahtjevima o pouzdanosti rezultata, kao i njihovoj objektivnosti iz sektorskih zakona iz oblasti
voda, zaštite zraka, zaštite od buke i upravljanja otpadom, monitoring vrše laboratorije ovlaštene za
takvu vrstu ispitivanja, a razultati se dostavljaju nadležnim organima u skladu sa rokovima propisanim
okolinskom dozvolom, kao i dozvolama koje se izdaju pod drugim sektorskim zakonima npr. Zakonom o
vodama.
Dodatno na zakonski propisani monitoring, za velika postrojenja koje se prema kapacitetu proizvodnje,
potrošnji energije, stepenu emisija, i sl. Zakonom o zaštiti okoliša svrstavaju u velike zagađivače „A“
kategorije, monitoring propisan dozvolom može biti nedovoljan da bi se adekvatno planiralo
sprječavanje negativnih uticaja na okoliš i pravovremeno reagovalo u incidentnim situacijama. Prema
Pravilniku o registrima postrojenja i zagađivanjima (“Službene novine FBiH broj 82/07), postrojenja “A”
kategorije su postrojenje za koje postupak izdavanja okolinske dozvole spada u nadležnost ministarstva
kao što je definirano Pravilnikom o pogonima i postrojenjima za koje obavezna procjena uticaja na okoliš
i pogonima i postrojenjima koji mogu biti izgrađeni i pušteni u rad samo ako imaju okolinsku dozvolu
(“Službene novine Federacije BiH” br. 9/04). Postrojenja „B“ kategorije su sva druga postrojenja osim
postrojenja “A” kategorije za koja postupak izdavanja okolinske dozvole spada u nadležnost ministarstva
za okoliš na kantonalnom/županijskom nivou, ili na nivou općine, ako je to tako propisano
kantonalnim/županijskim propisom.
Kada se uzme u obzir očekivani stepen zagađenosti i kontinuirane emisije za takva postrojenja, može se
javiti potreba za češćim praćenjem količina potencijalnih zagađujućih materija koje se emituju u zrak,
vode, i sl. U takvom slučaju industrija može predložiti vršenje dodatnog tzv. samomonitoringa.
Samomonitoring je način na koji postrojenja mogu samostalno da prate izvore emisija, usaglašenost GVE
sa važećim pravilnicima i sami evidentiraju rezultate koje će po potrebi koristiti za izvještavanje
nadležnih vlasti i praćenje svog rada.
5.1. MONITORING OTPADNIH VODA
Na osnovu člana 124., stav 1., tačka 1. Zakona o vodama („Službene novine FBiH“, br. 18/98), Federalno
ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, donijelo je „Pravilnik o graničnim vrijednostima
opasnih i štetnih materija za tehnološke otpadne vode prije njihovog ispuštanja u sistem javne
kanalizacije, odnosno drugi prijemnik“ („Službene novine FBiH“, br. 50/07, od 25.07.2007. godine; u
daljem tekstu: Pravilnik). U skladu sa članom 221. važećeg Federalnog zakona o vodama („Službene
novine FBiH“, br. 70/06), primjenjuju se i na snazi su ovaj kao i ostali podzakonski propisi doneseni na
osnovu Zakona iz 1998. godine.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
18
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Tehnološke otpadne vode u kontekstu Pravilnika su vode koje potiču iz industrijskih i drugih proizvodnih
procesa, kao i zagađene oborinske vode sa industrijskih, privrednih i drugih površina, uključujući i
saobraćajne površine.
U Pravilniku su propisane granične vrijednosti odabranih parametara dopuštene u otpadnoj vodi prije
upuštanja u površinski vodotok i u javnu kanalizaciju. Članom 4. navedenog Pravilnika propisano je da
se:
Tehnološke otpadne vode mogu ispuštati u površinske vode ili u sistem javne kanalizacije pod
uslovom da kvalitet tehnoloških otpadnih voda ne prelazi propisane granične vrijednosti odabranih
parametara i dozvoljene koncentracije opasnih i štetnih materija datih u tabeli 1. iz člana 3. ovog
Pravilnika.
Svaki subjekt koji ispušta tehnološke otpadne vode u površinske vode ili sistem javne kanalizacije
mora posjedovati vodoprivrednu dozvolu, odnosno odgovarajući vodoprivredni akt, u skladu sa
Zakonom o vodama.
Svaki subjekt koji ispušta tehnološke otpadne vode u sistem javne kanalizacije koja nema izgrađen
odgovarajući uređaj za tretman otpadnih voda, mora zadovoljiti uslove za ispuštanje u površinske
vode propisane u tabeli 1. iz člana 3. ovog Pravilnika.
Za ispuštanje tehnološke otpadne vode u sistem javne kanalizacije svaki subjekt mora pribaviti
suglasnost upravitelja javne kanalizacije.
Da bi se poštovao postojeći Zakon o vodama, odnosno da bi se postupalo u skladu sa Pravilnikom,
neophodno je poznavati režim, odnosno količine voda koje se ispuštaju na pojedinim kolektorima.
Prema navedenom Pravilniku, na ispustima otpadnih voda svih industrija vrši se monitoring količine i
kvaliteta otpadnih voda. Gustina ispitivanja tokom godine na svakom kolektoru ovisi o količini ispuštene
otpadne vode, pa je tako propisano da se ispuštanjem količine od:
0– 50 m3/dan............vrši ispitivanje 4 puta godišnje;
50 – 100 m3/dan .......vrši ispitivanje 6 puta godišnje;
100 – 500 m3/dan .....vrši ispitivanje 8 puta godišnje;
> 500 m3/dan ............vrši ispitivanje 12 puta godišnje;
Na svakom ispustu vrši se uzorkovanje 24 sata, proporcionalno proticaju, a uzorci su 8, 16 ili 24-satni, što
zavisi od vremena trajanja tehnološkog procesa. Ukoliko je moguće, treba uzimati 15-minutne uzorke i
praviti kompozitne uzorke, uz evidentiranje protoka. Na svim uzorcima obavezno se ispituju:
Temperatura
pH
Elektroprovodljivost
Isparni ostatak
Gubitak žarenjem
Ukupne suspendovane materije
HPK-Cr
BPK5
NH4-N
NO2-N
NO3-N
Ukupni N
Ukupni P
Test toksičnosti
uz dopunsko ispitivanje i onih parametara koji su specifični za predmetnu industriju.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
19
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Ovaj monitoring obavezan je za sve industrije, bez obzira na obavljena mjerenja tereta zagađenja
izraženog preko EBS-a (ekvivalentnog broja stanovnika), koji se redovno vrši svake dvije godine.
Vrijednosti propisanih maksimalno dopuštenih koncentracija, jedinice u kojima se te vrijednosti
izražavaju kao i preporučene metode za njihovo određivanje date su navedenom Pravilniku.
5.2. UPRAVLJANJE OTPADOM
U skladu sa Zakonom o zaštiti okoliša FBiH, operator postrojenja za koje je potrebna a dozvola izrađuje
Plan o upravljanju otpadom koji sadrži:
dokumentaciju o otpadu koji proizvodi preduzeće (porijeklo, vrste otpada u skladu sa listom
otpada, sastav, količina);
mjere koje se trebaju poduzeti radi sprečavanja proizvodnje otpada, posebno kada se radi o
opasnom otpadu;
odvajanje otpada, posebno opasnog otpada od druge vrste otpada i od otpada koji će se ponovo
koristiti;
odlaganje otpada na deponiji,
metode tretmana i/ili odlaganja.
Kod novih postrojenja Plan za upravljanje otpadom se prilaže kao dodatak zahtjevu za dobijanje dozvole
u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti okoliša.
Kod postojećeg postrojenja Plan se izrađuje i šalje nadležnom organu u periodu od šest mjeseci nakon
stupanja na snagu ovog zakona.
Planovi za upravljanje otpadom preduzeća se ažuriraju svake tri godine ili nakon promjene u radu
postrojenja.
Operator postrojenja za koja je potrebna a dozvola kao proizvođač mora odrediti lice odgovorno za
poslove upravljanja otpadom. Nadležni organ iz člana 11. ovog zakona bit će obaviješten o imenovanju
odgovornog lica.
Odgovorno lice dužno je da:
izradi i ažurira nacrt Plana za upravljanje otpadom;
provede Plan za upravljanje otpadom;
predlaže mjere za poboljšanje prevencije, ponovnog korištenja i reciklaže otpada,
nadzire ispunjenje utvrđenih uslova za upravljanje otpadom o tome izvještava operatora.
Odgovornost lica iz stava 1. ovog člana ne oslobađa operatora finansijske i pravne odgovornosti za
poštovanje zahtjeva za upravljanje otpadom.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
20
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
5.3. MONITORING EMISIJA ZAGAĐUJUĆIH MATERIJA U ZRAK
5.3.1. ZAKONSKI OSNOV
Zakonski osnov za monitoring emisija zagađujućih materija u zrak je Pravilnik o monitoringu emisija
zagađujućih materija u zrak. Ovim pravilnikom uređuju se obaveze operatora da vrše provjeru ili
praćenje emisije zagađujućih materija iz postrojenja u zrak i stacionarnih izvora zagađivanja u ovisnosti
od vrste postrojenja, odnosno, instalacija čija se emisija treba provjeravati, te zagađujuće materije čija
se emisija provjerava, metodologija uzorkovanja, uprosječivanja, mjerenja i način izražavanja i
ocjenjivanja rezultata mjerenja kao i organizacija provjere i uslovi koje treba da zadovolji osoba koja vrši
provjeru emisije.
5.3.2. OBAVEZE I VRSTE PROVJERA EMISIJE
Obveznik provjere emisije je pravno lice (operator pogona i postrojenja) koji podliježe ograničenju
emisije u zrak iz stacionarnih izvora zagađivanja (u daljnjem tesktu: obveznik) na osnovu:
1) Pravilnika o graničnim vrijednostima emisije zagađujućih materija u zrak,
2) Pravilnika o graničnim vrijednostima emisije u zrak iz postrojenja za sagorjevanje,
3) Pravilnika o emisiji isparljivih organskih jedinjenja,
4) Pravilnika o uslovima za rad postrojenja za spaljivanje otpada i/ili
5) uslova o provjeri emisije utvrđenih u oj dozvoli.
Provjera emisije zagađujućih materija provodi se prvim, periodičnim/povremenim, neprekidnim i
posebnim mjerenjem na mjestu gdje se ispusni gasovi uvode u ispusnu cijev.
Provjera emisije obuhvata:
1) ustanovljenje procesnih parametara pri kojima se vrši provjera emisije,
2) ekstraktivno ili neekstraktivno uzorkovanje ispusnih plinova i određivanje parametara stanja
ispusnih gasova ;
3) mjerenje sadržaja zagađujućih materija u ispusnim gasovima i preračunavanje rezultata
mjerenja na jedinicu zapremine suvih ili mokrih ispusnih gasova pri normalnim uslovima na
propisan računski sadržaj kiseonika u ispusnim gasovima plinovima, ukoliko je njena vrijednost
za pojedini izvor zagađivanja tako definisana u Pravilniku o graničnim vrijednostima emisija u
vazduh iz postrojenja za sagorijevanje;
4) vrednovanje parametara stanja ispusnih gasova i procesnih parametara;
5) proračun koncentracije i količine zagađujućih materija u ispusnim gasovima, koeficijent emisije i
emisijski udio odsumporavanja i koeficijenat emisije ukoliko je Pravilnikom o graničnim
vrijednostima emisija na takav način data granična vrijednost,
6) izrada izvještaja o izvršenom mjerenju.
Vrijednosti su reprezentativni za procesne uslove u periodu od godinu dana.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
21
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Izuzetno od odredbe nije potrebno izvoditi mjerenja onih parametara koji nisu vezi sa definisanjem
graničnih vrijednosti emisije date zagađujuće materije, odnosno uslova od kojih one zavise.
a) Prva mjerenja emisije
Prva mjerenja u cilju provjere emisije za postojeća postrojenja sprovode se najkasnije 18 mjeseci od
dana stupanja na snagu ovog pravilnika.
Za nova postrojenja, provjera emisije se vrši u toku probnog rada i uslov je za davanje upotrebne
dozvole, a nakon postizanja neometanog rada postrojenja, ali najkasnije šest mjeseci od dana puštanja u
rad.
Za nova i rekonstruisana postrojenja koja se puštaju u pogon prije roka važe odredbe koje se odnose na
postojeća postrojenja.
b) Periodična/povremena praćenja emisije
Obveznik prema ovom pravilniku je dužan da izvrši periodična / povremena mjerenja emisije i to:
jednom godišnje za ložišta snage preko 50 kW, izvore emisija čvrstih čestica svake dvije godine, a za
ostala postrojenja svake tri godine.
c) Neprekidno praćenje emisije
Neprekidno praćenje emisije organizuju obveznici za sljedeća postrojenja:
1) energetska postrojenja snage 200 MW toplotnih i više,
2) postrojenja čija emisija SO2 (računata prema ukupnom sumporu u gorivu) prelazi 10.000 t/a;
3) postrojenja čija emisija NOx iznosi preko 2.000 t/a,
4) postrojenja čija emisija čvrstih čestica prelazi 10.000 t/a, kao i
5) sva postrojenja kojima je om dozvolom utvrđena obaveza takvog načina praćenja emisije.
Neprekidno praćenje emisije se može vršiti kontinualnim mjerenjima automatskom opremom ili
povremenim uzorkovanjem i analizom uzoraka ispusnih gasova.
Praćenje emisije podrazumijeva istraživanje uzroka emisije, praćenja načina vođenja procesa i poduzetih
tehnoloških i organizacionih mjera da se emisija minimizira, odnosno, održava ispod graničnih vrijednosti
emisije, odnosno na vrijednostima određenim om dozovolom, odnosno, postigne snižavanje emisije radi
dostizanja zadatih vrijednosti.
Ako je za stacionarni izvor određeno neprekidno mjerenje, mora se osigurati zvučni ili svjetlosni signal za
obavještavanje o prekoračenju granične vrijednosti emisije.
Smatra se da su granične vrijednosti emisije udovoljene ako je na temelju kontinuiranih mjerenja u
kalendarskoj godini ustanovljeno da su:
1) sve prosječne 24-časovne vijednosti manje od granične vrijednosti emisije,
2) 97% polučasovnih prosječnih vrijednosti manje od 1,2 granične vrijednosti emisije,
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
22
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
3) sve polučasovne prosječne vrijednosti manje od dvostruke granične vrijednosti emisije.
Smatra se da stacionarni izvor udovoljava postavljenim uslovima ako niti jedna pojedinačno izmjerena
vrijednost emisije ne prelazi graničnu vrijednost emisije kod prvog i povremenog mjerenja.
Obveznici za neprekidno praćenje emisije su dužni izraditi program monitoringa emisije.
Program obuhvata: izbor mjerne metode i mjerne opreme, karakteristike mjerne opreme u odnosu na
parametre dimnih gasova i očekivane koncentracije zagađujućih materija (odnos gornjih granica
mjerenja prema posječno i maksimalno očekivanim vrijednostima koncentracija), način održavanja
opreme i osiguranje povjerenja u izmjerene vrijednosti, period praćenja u toku godine dana, te obradu
rezultata mjerenja i poređenje sa graničnim vrijednostima emisije. Izvještaj posebno obuhvata prikaz
tehničkih i organizacionih mjera koje su sprovedene da se emisija odražava ispod graničnih vrijednosti,
odnosno, snižava, a na bazi reultata praćenja.
Program obveznik dostavlja nadležnom ministarstvu do 31. marta svake godine za prethodnu godinu i
javno ga objavljuje. Podatke o mjerenjima obveznik je dužan čuvati najmanje pet godina.
d) Posebna mjerenja
U slučaju kada postoji osnovana sumnja da je došlo do prekomjernog ispuštanja onečišćujućih supstanci
u zrak iz pojedinog stacionarnog izvora, nadležni organ može zatražiti izvođenje posebnih mjerenja. U
ovoma slučaju ne mogu se koristiti podaci dobiveni primjenom prvog, povremenog, odnosno
neprekidnog mjerenja propisanog ovim pravilnikom.
5.3.3. USLOVI ZA PROVJERU EMISIJE
Obveznik je dužan kod prvog mjerenja izvršiti mjerenja emisije svih onih zagađujućih materija u
ispusnom gasu koje su ograničene prema ovom pravilniku.
Za izvor zagađivanja koji, kao industrijski proizvod, ima certifikat o usklađenosti sa tehničkim propisima o
emisijama zagađujućih materija u vazduh, provjere emisije se ne moraju vršiti, ukoliko postrojenje koristi
sirovine kvaliteta za koji je projektovano i koje izvodi proces na propisan način i za period za koji vrijedi
certifikat. Ukoliko nadležni inspektor zaštite okoliša posumnja da postrojenje, i pored posjedovanja
certifikata, prekomjerno zagađuje, može zahtjevati da se izvrši provjera emisije.
Kod izvora zagađivanja koji rade sa ili bez prekida rada vrše se najmanje tri uzorkovanja u vremenu
neprekidnog rada, te po jedno mjerenje u vrijeme puštanja pogona u rad, započinjanja dodavanja
sirovina ili drugih karakterističnih uslova za nastanak emisije.
Kod izvora s pretežno promjenjivim uslovima rada mora se obaviti najmanje šest pojedinačnih mjerenja
pri radnim uslovima koji, prema iskustvu, mogu izazvati najveće emisije. Za svako pojedinačno mjerenje
izračunavaju se polusatne/ polučasovne prosječne vrijednosti koncentracija svih zagađujućih materija u
ispusnim plinovima i parametri stanja ispusnih gasova.
Dobivene vrijednosti se preračunavaju na jedinicu zapremine suvih ili mokrih ispusnih gasova pri
normalnim uslovima, da bi se izbjegle posljedice razrjeđivanja dimnih gasova na vrijednost emisije u
odnosu na računski sadržaj kisika u ispusnim plinovima, ako je takav način preračunavanja propisan za
datu vrstu postrojenja.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
23
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Obveznik je dužan na svakom ispustu ispusnih gasova izvora zagađivanja uspostaviti stalno mjerno
mjesto koje je dovoljno veliko, dostupno i opremljeno tako da je moguće vršiti mjerenja neometano,
tehnički kvalitetno i bez opasnosti po izvođača mjerenja.
Mjerno mjesto, po svom položaju u kanalu ispusnih gasova mora osiguravati/obezbjediti pravilan način
uzorkovanja. Ukoliko na mjernom mjestu dolazi do mješanja plinova iz više izvora zagađivanja, koriste se
granične vrijednosti emisije za smjesu gasova. Za provjeru emisije koriste se metode date
bosankohercegovačkim standardima - BAS.
Ukoliko neke vrste mjerenja nisu obuhvaćene standardima primjenjivaće se drugi svjetski priznati
standardi za metode provjere i praćenja emisije koji daju uporedive rezultate mjerenja.
Detaljniji uslovi vezani za metode monitoringa emisije utvrđeni su u pravilnicima kojima se ograničava
emisija u zrak.
5.3.4. EVIDENTIRANJE I DOSTAVA PODATAKA MJERENJA
O izvršenom mjerenju izvođač mjerenja je dužan izraditi izvještaj o mjerenju. Izvještaj mora sadržavati
podatke o:
1) izvođaču mjerenja;
2) obvezniku i njegovoj djelatnosti;
3) glavnim tehničnim karakteristikama procesa i izvora zagađivanja;
4) namjeni i vrsti mjerenja, te o načinu nastanka emisija koje se mjere;
5) mjestu i vremenu uzorkovanja i mjerenja;
6) upotrebljenim mjernim postupcima i mjernim uređajima;
7) izvođenju pojedinačnih mjerenja, uslovima rada i drugim posebnostima;
8) rezultate svakog pojedinačnog mjerenja;
9)
vrednovanje izmjerene emisije sa propisanim graničnim vrijednostima,
10) ocjeni godišnjeg opterećenja okoliša zbog ispuštanja ispusnih plinova, izraženo u masi
emitovanih zagađujućih materija.
Obveznik je dužan dostaviti izvještaj o rezultatima emisije nadležnom ministarstvu u roku od 30 dana od
dana izvršenja mjerenja. U izvještaj se unose i podaci o vrsti upotrijebljenog goriva i sirovine.
Za obveznike koji su dobili okolinsku dozvolu od Federalnog ministarstva okoliša i turizma, nadležno
ministarstvo je Federalno ministarstvo, a za ostale obveznike kantonalno ministarstvo.
Prvo, povremeno i neprekidno mjerenje osigurava i financira pravna i fizička osoba, vlasnik i/ili korisnik
Provjeru uslova za ispitna tijela i laboratorije obavlja Institut za akreditiranje Bosne i Hercegovine, u
skladu sa Pravilima rada sistema akreditiranja u Bosni i Hercegovini.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
24
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Federalno ministarstvo vodi registar ispitnih tijela i laboratorija sa teritorije FBiH koje je akreditovao
Institut za akreditaciju Bosne i Hercegovine.
Obveznik koji sam organizuje praćenje svoje emisije dužan je jednom godišnje naručiti pregled svog
sistema od strane ovlaštenog ispitnog tijela.
5.4. BUKA
Socijalistička republika BiH je imala Pravilnik o dozvoljenim granicama intenziteta zvuka i šuma
(''Službeni list SRBiH'' br. 46/89) koji je donesen 1989. godine, i koji se još uvijek može koristiti u
Republici Srpskoj i kantonima u FBiH koji nemaju donesen svoj zakon o Zaštiti od buke. Nekoliko kantona
u Federaciji BiH je do sada donijelo svoje Zakone o zaštiti od buke (Kanton Sarajevo, Srednjo-bosanski
kanton, Zeničko-dobojski kanton, Tuzlanski kanton).
Svi kantonalni zakoni su skoro pa identični. Dozvoljeni nivoi vanjske buke u različitim zonama
(područjima) u svim ovim zakonima su isti sa onima iz Pravilnika o dozvoljenim granicama intenziteta
zvuka i šuma (''Službeni list SRBiH'' br. 46/89), uz razliku što su u tom Pravilniku date i dozvoljene
vrijednosti za L10.
Buka se izražava ekvivalentnim 15 minutnim nivoom Leq i vršnom vrijednosti L1 u dBA kao ilustracija
kritičnih promjenjljivih. Na granicama lokacije nivo buke ne smije prekoračiti dopuštene vrijednosti , tj.
strožije propisane vrijednosti uzimaju se u obzir. Ovim zakonima su propisani i dozvoljeni nivoi buke od
vanjskih izvora u prostorijama zgrade i buka u radnim prostorima od vanjskih izvora.
Kantonalnim zakonima je regulisano sljedeće:
1. Najviši nivoi buke u dB(A) (decibel A-skale) i mjere zaštite
2. Način mjerenja buke
3. Nadzor primjene zakona
4. Kaznene odredbe
Zaštita od buke ostvaruje se:
1. Sprečavanjem nastajanja buke,
2. Kontrolom namjene prostora i prostornim rasporedom stvarnih i potencijalnih izvora buke u
odnosu na prostore osjetljive na buku,
3. Smanjenjem broja izvora buke,
4. Boljom zvučnim izolacijama,
5. Praćenjem i kontrolom nivoa buke,
6. Zabranom rada za sve namjene, odnosno izvore buke, koji izazivaju buku iznad graničnih nivoa,
7. Otklanjanjem i smanjivanjem buke na dopušteni nivo,
8. Ograničavanjem rada izvora buke tokom noći.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
25
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
5.5. REGISTAR POSTROJENJA I ZAGAĐIVANJA
Koji je zakonski osnov za izvještavanje od strane industrija?
Na osnovu čl. 28. Zakona o zaštiti okoliša donesen je Pravilnik o registrima postrojenja i zagađivanjima
(“Službene novine FBiH broj 82/07). Ovim Pravilnikom se reguliše uspostavljanje i održavanje Registra o
postrojenjima i zagađivanjima koji predstavlja osnovu za izvještavanje u skladu sa zakonskim obavezama
i međunarodnim ugovorima, uključujući i one koje proizlaze iz Kijevskog protokola i Aarhuske konvencije
o pristupu informacijama, učešću javnosti, odlučivanju i pristup pravosuđu u oblasti okolinskih pitanja.
Pravilnikom o registrima postrojenja i zagađivanjima propisani su obrasci 1a, 1b, 2, 3 i 4 za prikupljanje
podataka za Registar, odnosno baze podataka o:
ispuštanju zagađivanja,
okolinskim dozvolama,
aktivnostima okolišne inspekcije,
tvarima štetnim za zdravlje ljudi.
Cilj uspostave Registra je registracija svih zagađivača, evidentiranje emisija zagađivanja u zrak, vodu i tlo,
transfer otpada i smanjenje zagađenja okoliša. Način prikupljanja podataka i rokovi dostave godišnjih
podataka od operatora u postupku vođenja Registra propisani su ovim Pravilnikom.
Federalno ministarstvo okoliša i turizma dužno je obezbijediti javni pristup informacijama o predloženim
mjerama koje se odnose na unapređenje Registra kao i podnošenju bilo kakvih komentara, informacija i
analiza koje su relevantne za proces donošenja odluka u vezi okoliša.
Ko je nadležan za uspostavu i održavanje Registra u FBiH?
Za uspostavu i održavanje elektronskog Registara zasnovanog na informacijama dostavljenim od strane
nadležnog organa i/ili operatora postrojenja i na način kako je to propisano zaduženo je Federalno
ministarstvo okoliša i turizma.
Podatke o pogonima, postrojenjima i podaci o okolinskim dozvolama za postrojenja kategorije “A9”
prikuplja nadležno federalno ministarstvo. Podatke o pogonima, postrojenjima i podaci o okolinskim
dozvolama za postrojenja kategorije “B10” prikupljaju nadležna kantonalna/županijska ministarstva.
Tokom 2010. godine izrađen je Projekatni zadatak za uspostavu Registra o pogonima i postrojenjima tj.
za nabavku hardvera i softvera i realizaciju instalacije, te nakon toga prikupljanja i obrade podataka.
Promjene i usklađivanja sa Direktivom o industrijskim emisijama
Tekst Pravilnika o registrima postrojenja i zagađivanjima („Službene novine FBiH”, broj 82/07) i obrasci
1a, 1b, 2, 3 i 4 za prikupljanje podataka za registar, pretrpit će značajne promjene i bit će usklađeni sa
Direktivom o industrijskim emisijama. Aktivnosti oko nacrta Izmjena i dopuna predmetnog Pravilnika i
9
postrojenja “A” kategorije su postrojenje za koje postupak izdavanja okolinske dozvole spada u nadležnost ministarstva kao što je definirano Pravilnikom o
pogonima i postrojenjima za koje obavezna procjena uticaja na okoliš i pogonima i postrojenjima koji mogu biti izgrađeni i pušteni u rad samo ako imaju okolinsku
dozvolu (“Službene novine Federacije BiH” br. 9/04).
10
sva druga postrojenja osim postrojenja “A” kategorije za koja postupak izdavanja okolinske dozvole spada u nadležnost ministarstva za okoliš na
kantonalnom/županijskom nivou, ili na nivou općine, ako je to tako propisano kantonalnim/županijskim propisom.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
26
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
obrazaca za prikupljanje podataka započete su polovinom 2010. godine uokviru projekta Podrška
provođenju IPPC direktive koju ispred EU11.
U narednom periodu očekuje se dalja upostava Registra, priliv podataka od industrija, razvoj baze
podataka i uvezivanje sa nadležnim kantonalnim/županijskim ministarstvima.
6. INSPEKCIJA
Koji je zakonski osnov za vršenje inspekcijskog nadzora?
Inspekcijski nadzor okolišnih dozvola se vrši u skladu sa Zakonom o inspekcijama i u skladu sa Zakonom o
zaštiti okoliša.
Zakonom o zaštiti okoliša je propisano da će se sve aktivnosti koje se preduzimaju u okolišu, pogoni i
postrojenja koji ugrožavaju ili mogu ugroziti okoliš podvrgnuti kontroli. Kontrola se u skladu sa Zakonom
o zaštiti okoliša osim utvrđivanjem uvjeta za rad u dozvoli, kontrolom uvjeta koje treba ispuniti pogon i
postrojenje sa okolinskog aspekta, neovisno od graditeljskih uvjeta, vođenjem podataka u registru
zagađivača, vrši i inspekcijskim nadzorom.
Poslove inspekcijskog pregleda i nadzora, inspekcije obavljaju na osnovu propisa datih u Prilogu I.
Kako je organizovana inspekcija u FBiH?
Federalna uprava obavlja inspekcijske poslove iz nadležnosti federalnih inspekcija koje su prema ovom
Zakonu organizirane u njezinom sastavu; donosi provedbene propise, opće i pojedinačne akte iz svoje
nadležnosti; poduzima upravne i druge mjere u vršenju inspekcijskog nadzora; rješava o žalbama na
prvostepena rješenja kantonalnih inspektora donesenih na osnovu federalnih propisa; koordinira rad
federalnih i kantonalnih inspekcija; prati rad i vrši stručni nadzor i kontrolu rada kantonalnih inspektora i
uprava za inspekcijske poslove iz nadležnosti datih federalnim propisima; pruža stručnu pomoć
kantonalnim upravama za inspekcijske poslove; donosi programe i planove vršenja inspekcijskog
nadzora za federalnu inspekciju; daje suglasnost na godišnje planove i programe rada o inspekcijskom
nadzoru kantonalnih uprava; vodi evidenciju o svim subjektima nadzora u Federaciji; vodi evidenciju o
vršenju inspekcijskog nadzora federalnih inspektora; vodi evidenciju o federalnim inspektorima; vodi
evidenciju o službenim iskaznicama inspektora; donosi program stručne obuke inspektora za Federaciju;
organizira polaganje stručnog inspektorskog ispita u Federaciji; sudjeluje u stručnoj pripremi federalnih
propisa o inspekcijskom nadzoru; osigurava i odgovara za provođenje propisa donesenih od organa
Bosne i Hercegovine kojima se propisuje nadležnost za provođenje tih propisa u entitetima i obavještava
organe Bosne i Hercegovine o provedenim mjerama; obavlja i druge upravne i stručne poslove određene
federalnim zakonom i drugim propisima.
Inspekcijski pregled iz nadležnosti kantonalne inspekcije obavljaju kantonalne inspekcije u sastavu
kantonalne uprave za inspekcije. Kantonalna uprava obavlja inspekcijske poslove iz nadležnosti
kantonalnih inspekcija koje su organizirane u njezinom sastavu; poduzima upravne i druge mjere u
vršenju inspekcijskog nadzora; donosi programe i planove vršenja inspekcijskog nadzora za kantonalne
inspekcije u svom sastavu; vodi evidenciju o vršenju inspekcijskog nadzora iz nadležnosti kantonalne
inspekcije u svom sastavu; vodi evidenciju o kantonalnim inspektorima; vodi evidenciju o službenim
11
http://www.ippc.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=66&Itemid=86&lang=ba
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
27
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
iskaznicama kantonalnih inspektora; podnosi izvještaj o svom radu vladi kantona i Federalnoj upravi;
obavlja i druge upravne i stručne poslove određene federalnim i kantonalnim propisima.
Glavni federalni inspektor, odnosno glavni kantonalni inspektor podnosi mjesečni izvještaj resornom
federalnom ministarstvu, odnosno kantonalnom iz odgovarajuće upravne oblasti.
O izvršenim inspekcijskim nadzorima Federalna uprava podnosi izvještaj Vladi Federacije, a kantonalna
uprava vladi kantona dva puta godišnje.Kod izrade programa i planova posebno se mora voditi računa
da inspekcije, gdje je to moguće, inspekcijski nadzor vrše putem mješovitih inspekcijskih timova.
Federalna uprava i kantonalne uprave inspekcija donose godišnje programe rada i mjesečne planove
rada vršenja inspekcijskog nadzora. Program i plan vršenja inspekcijskog nadzora sadrže vrste
inspekcijskog nadzora po upravnim oblastima, podatke o subjektima nadzora kod kojih će se nadzor
vršiti (registracija, porezni broj i dr.).
Pri izradi godišnjih programa i planova mora se tražiti mišljenje federalnih ministarstava, odnosno
kantonalnih ministarstava odgovarajućih upravnih oblasti.
Ko je nadležan za inspekciju okolinske dozvole?
Urbanističko-ekološka inspekcija vrši inspekcijski nadzor nad provođenjem zakona i propisa koji se
odnose na zaštitu okoliša i prirodnih resursa, zatim kontrolu iskorištenih i otpadnih voda i provođenje
planova zaštite od zagađivanja voda; zaštitu voda, zaštitu prirode. Itd.
Inspekcija redovno prisustvuje obuci i edukaciji koje organizuju Federalna ili Kantonalna uprava za
inspekcijske poslove prema redovnim programima rada.
Kako se planira inspekcijski nadzor industrijskih postrojenja?
U skladu sa Pravilnikom o izradi godišnjih/polugodišnjih programa inspekcije zaštite okoliša (Sl. novine
Federacije BiH br. 68/05 od 7.12.2005.) utvrđuje se sadržaj godišnjeg/polugodišnjeg programa inspekcije
zaštite okoliša, te izvješće o realizaciji programa inspekcije zaštite okoliša.
Godišnji/polugodišnji program inspekcije zaštite okoliša sadrži:
specifične ciljeve za poboljšanje stanja okoliša, prijedlog mjera za redukciju emisija
pojedinih zagađujućih materija, preventivno djelovanje u cilju sprječavanja ih akcidenata;
popis svih pogona i postrojenja svrstanih u tri kategorije sukladno im prioritetima
(visok, srednji, niski) u kojima će se vršiti inspekcijski nadzor;
učestalost inspekcijskog nadzora za svaku od kategorija iz točke 2.ovog članka;
rokove i način inspekcijskog nadzora za svaku kategoriju iz točke 2.ovog članka;
proračun ukupnog broja dana potrebnog za inspekcijski nadzor pogona i postrojenja iz točke
2.ovog članka;
plan rada za svakog inspektora zaštite okoliša;
potrebe za koordinacijom i razmjenom podataka sa drugim nadležnim inspekcijama;
plan materijalnih sredstava sa specifikacijom i obrazloženjem potreba i troškova inspekcije
zaštite okoliša (zaštitna odjeća i obuća, priručna oprema, potrošni materijal, održavanje i gorivo
za prevozna sredstva, fotoaparat i filmovi...).
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
28
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Inspekcija zaštite okoliša podnosi polugodišnje i godišnje Izvješće o ispunjenju programa inspekcije
zaštite okoliša Vladi Federacije BiH i Parlamentu Federacije BiH.
Izvješće je dostupno javnosti. Izvješće sadrži:
pregled planiranih aktivnosti;
pregled izvršenih aktivnosti u svakoj kategoriji prioriteta iz članka 2.točke 2. ovog
pravilnika;
broj zaprimljenih zahtjeva za inspekcionim nadzorom i lista obavljenih kontrola prema
kategorijama članka 2.točke2.ovog pravilnika;
broj donesenih zapisnika, rješenja i izvršenih rješenja, izrečenih upravnih mjera, poduzetih
sanacionih mjera, podnesenih prekršajnih prijava, uloženih žalbi i donesenih rješenja po
žalbi;
podatke o kadrovima i raspoloživim materijalno-finansijskim sredstvima Inspekcije zaštite
okoliša;
nivo usklađenosti kontroliranih parametara u pogonima i postrojenjima sa zakonom, na
zakonu donesenim propisima i om dozvolom;
saradnja Inspekcije zaštite okoliša sa drugim inspekcijama i nadležnim organima;
opis i ocjena uspješnosti realizacije programa i preporuke za daljnje aktivnosti,
zaključci o ispunjenju programa.
Kako se vrši inspekcijski nadzor?
Inspekcioni nadzor vrše Federalno i kantonalno ministarstvo, svako u okviru svojih nadležnosti putem
inspektora zaštite okoliša. Za inspektora zaštite okoliša može se postaviti lice sa visokom stručnom
spremom, položenim stručnim ispitom i najmanje pet godina iskustva na tim ili sličnim poslovima.
Nadležno ministarstvo po službenoj dužnosti ili po zahtjevu zainteresiranog lica vrši kontrolu da li
operator postupa po zahtjevima iz dozvole, zakona ili provedbenog propisa. Nadležno ministarstvo
donosi godišnji/polugodišnji program inspekcije kojim se uspostavlja sistematski okvir za inspekcije i
monitoring, određuje prioritete za određene vrste pogona i postrojenja i područja prema postojećim
problemima iz oblasti zaštite okoliša.
Inspektor zaštite okoliša ima pravo pristupa svim prostorijama, radnim područjima i postrojenjima radi
sprovođenja inspekcije na licu mjesta i može provjeravati sve dokumente, podatke, uređaje i materijale
koji se nalaze u pogonu i postrojenju, uzimati uzorke i provesti mjerenja.
Operator i osoblje zaposleno u postrojenju moraju omogućiti i pomoći inspektoru tako što će osigurati
sve neophodne informacije, podatke i dokumente.
Inspekcije vrše redovan inspekcijski nadzor na osnovu programskih ciljeva inspekcije nadležne za oblast
zaštite okoline u programu rada koji se sačini sa svaku godinu, i nakon izvršenih inspekcijskih pregleda
pripremi izvještaj za određeni izvještajni period, te izvjesti nadležnu upravu za inspekcijske poslove o
ukupnom broju obavljenih pregleda, zatim o obavljenim redovnim pregledima, pregledima po
predstavkama i kontrolnim pregledima. Sačine se službene zabilješke gdje se evidentiraju uredni
pregledi, zatim se izvjesti ukoliko su neki od subjekata nadzora bili u prekršaju, ili ukoliko se neki od
inspekcijskih pregleda nisu mogli izvršiti iz objektivnih razloga.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
29
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Kako se izvještava nakon obavljenog inspekcijskog nadzora?
O inspekcijskom nadzoru vode se evidencije. Evidenciju o inspekcijskom nadzoru vodi svaki inspektor.
Federalna uprava vodi evidenciju o inspekcijskom nadzoru za federalne inspekcije u svom sastavu.
Kantonalne uprave vode evidencije o inspekcijskom nadzoru za kantonalne inspekcije u svom sastavu.
Direktor Federalne uprave donosi pravilnik o sadržaju obrasca-knjige i načinu vođenja evidencija o
inspekcijskom nadzoru.
Inspektor zaštite okoliša sačinjava zapisnik o izvršenoj inspekciji koji obuhvata:
- ime operatora i lokaciju;
- datum i trajanje inspekcije;
- opis izvršene inspekcije i svih relevantnih nalaza, posebno tehničkih podataka i uzoraka i
- utvrđeno kršenje propisa i razloge i obrazloženja operatora/osoblja.
Model jednog inspekcijskog zapisnika o izvršenoj inspekciji pogona i postrojenja za koje je izdata dozvola
od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma dat je u Prilogu IV.
Inspektor nakon izvršenog inspekcijskog pregleda donosi rješenje kojim nalaže:
- rok za otklanjanje nepravilnosti;
- provođenje neophodnih mjera, uklučujući zatvaranje pogona i postrojenja ukoliko
nepravilnosti nisu otklonjene u ostavljenom roku i
- preduzimanje sanacionih mjera.
U slučaju ponovljenog kršenja propisa ili u slučaju ozbiljne opasnosti po ljudsko zdravlje i okoliš koja se
ne može riješiti drugim mjerama, inspektor zaštite okoliša će zatražiti od nadležnog ministarstva da
poništi izdatu u dozvolu.
Nakon izvršenog inspekcijskog pregleda u okviru rješenja za obavljen inspekcijski pregled ako je
potrebno navedu se upravne mjere, npr. o zatvaranju postrojenja ili o otklanjanju nedostataka.
Inspekcija također podnosi izvještaj o ishodu preduzetih upravnih mjera, odnosno da li je upravno lice
prestalo sa radom na osnovu zabrane, da li su na osnovu izdatih rješenja o otklanjanju nedostataka
otklonjeni nedostaci, ili ukoliko na osnovu izdatih rješenja o otklanjanju nedostataka nisu uklonjeni
nedostaci, da li su istekli rokovi za izvršenje na osnovu izdatih rješenja. U izvještajnom periodu navede se
za koje vrste pogona i postrojenja su obavljeni pregledi i koliki broj pregleda je izvršen do kraja
izvještajnog perioda.
Inspektor bilo kojeg nivoa vlasti iz ove oblasti može izreći prekršajnu mjeru zbog neposjedovanja
okolinske dozvole, a također može upravnom mjerom naložiti da se izvrše određene mjere kao npr. da
se ugrade filteri ili slična postrojenja koja onemogućavaju ili smanjuju emisiju štetnih uticaja u
atmosferu, vodu ili tlo.
U izvještajnom periodu navede se koji je bio najveći problem za inspekciju vezano za nadzor pa tako npr.
primjer predstavljanja problema na koji naiđe inspekcija navede su u izvještaju. Primjer takovog
predstavljanja problema u izvještaju izgleda kao što slijedi:
Na primjer izvještaj vezano za jedan izvještajni period može izgledati kao što slijedi: Poseban problem na
području izvršenog inspekcijskog nadzora i stanja na terenu predstavlja problem javnog komunalnog
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
30
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
preduzeća za upravljanje otpadom koja i dalje nemaju potrebnu dokumentaciju za rad, a obrazloženje
istih je da imaju neriješene imovinskopravne odnose vezano za lokaciju gdje se nalaze deponije,
nepodnesene planove aktivnosti za izdavanje okolinske dozvole i neriješene probleme vezane za
izgradnju regionalne deponije kao i neusaglašenost zakona o otpadu i podzakonskih akata. Pored ovog
problema veliki problem predstavlja i zbrinjavanje otpada životinjskog porijekla koji se u izvještajnom
periodu uglavnom odlagao na deponijama komunalnog otpada. Kako se i u jednom i u drugom slučaju
radi isključivo o problemima lokalnih zajednica, inspekcija daje svoje mišljenje da bi bilo neophodno u
narednom periodu da svi načelnici općina najozbiljnije pristupe rješavanju ovog problema bilo
pojedinačno, bilo grupno dvije-tri općine ili da se konačno riješi pitanje regionalne deponije komunalnog
otpada.
Ukoliko se ovaj problem brzo ne riješi postoji realna, objektivna i veoma izražena opasnost za izbijanje
zaraznih bolesti širih razmjera, te ovom prilikom poziva se i nadležno Ministarstvo prostornog uređenja i
zaštite okoliša da u što skorije vrijeme organizuje sastanak sa načelnicima općina i direktorima
komunalnih preduzeća koji upravljaju deponijama i da se donesu konačne odluke o sudbini istih.
Dakle, bez obzira da li će se postojeće lokacije za deponije zadržati ili će se iste zatvoriti, one se u
svakom slučaju moraju sanirati i dovesti u stanje u skladu sa Zakonom o zaštiti okoliša i njegovim
provedbenim propisima.
Detaljno se također obrazloži i pozitivan primjer vezan za rješavanje pitanja zaštite okoliša, pa tako se
npr. može navesti da su pojedine općine ozbiljno shvatile problem u zadnje vrijeme te su vidljive
aktivnosti oko tendera za izradu dokumentacije neophodne za pribavljanje dozvola i izradu plana
aktivnosti.
Takođe, veliki problem u radu inspektora zaštite okoline predstavlja, i pored postojanja dovoljnog broja
stručnih i ovlaštenih institucija za mjerenje štetnih polutanata, činjenica da se za ovu svrhu izdvajaju
simbolična finansijska sredstva na svim nivoima vlasti, tako da se uglavnom reaguje ‘‘ad hoc” i mjerenja
štetnih polutanata se vrše uglavnom kod postojanja sumnje na akcidentnu odnosno incidentnu situaciju.
Postojeća oprema za monitoring pri resornom kantonalnom Ministarstvu prostornog uređenja i zaštite
okoliša vrši kontinuirano mjerenje ali samo na osnovne polutante, tako da glavni zagađivači uglavnom
nisu pod nadzorom, s obzirom da oni vrše emisiju složenih aromatskih, ugljikovodoničnih i ostalih sličnih
spojeva.
Primjer inspekcijskog izvještaja nakon jednog izvještajnog perioda: Kroz praksu se pokazalo da federalna
inspekcija zaštite okoliša (u čijoj su nadležnosti uglavnom veći pogoni) prilikom akcidenata, zbog
teritorijalne udaljenosti od zagađivača, vrlo sporo reaguje jer dok ista dođe iz Sarajeva u kontrolu, prođe
duži vremenski period, tako da uzroci zbog kojih je došlo do akcidenta nisu relevantni i ne može se
utvrditi uzrok i vrsta zagađenja vode, zraka ili tla, a kantonalna inspekcija iz ove oblasti nema ovlaštenja
ni mandat za kontrolu i postupanje prema prekršiocima. Osim toga, na prostoru cijele FBiH su zaposlena
samo dva izvršioca na mjestu federalnog inspektora zaštite okoliša, što dodatno usložnjava ovaj
problem.
Kakav pristup ima javnost prema informacijama?
Direktor Federalne uprave donosi poseban program inspekcijskih aktivnosti za cijelo područje Federacije
koji je obavezujući za sve kantonalne uprave. Inspekcijski nadzor u određenoj oblasti, ili ciljanoj grupi
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
31
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
subjekata nadzora je javan i promovira se putem medija, ili na drugi prikladan način sa ciljem da djeluje
edukativno kod subjekta nadzora i na pripremu subjekta nadzora na inspekcijsku kontrolu.
Zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu se dostavlja operatoru i javnosti ukoliko to zahtijeva.
Uloga inspekcije?
Svrha inspekcije na terenu je da se utvrdi da li operator poštuje uslove iz dozvole.
Inspekcija je osmišljena i ciljana poslovna posjeta sa jasnom misijom da se dođe do ključnih podataka i
sazna što više o samom pogonu i postrojenju, te njegovom poslovanju.
To se postiže :
9 uvidom u proizvodne pogone i emisije,
9 uvidom u rad opreme za ublažavanje negativnih uticaja po okoliš (npr. postrojenja za
prečišćavanje otpadnih voda),
9 uvidom u podatke o mjerenjima, procedure, knjige poslovanja i dnevnike rada, te
9 ako je to potrebno, čak i uzimanjem uzoraka i mjerenjima na licu mjesta da bi se utvrdilo
činjenično stanje o emisijama i uticaju pogona na okoliš.
U postrojenju nakon izvršene inspekcije, inspektor treba da obrati pažnju na:
•
Pregled dobijenih informacija od operatora pogona i postrojenja,
•
Da traži objašnjenja u vezi nejasnih pitanja,
•
Da ukaže na mjesta o kojima će biti potrebne dodatne informacije,
•
Da ukaže na mjesta na kojima bi se mogle pojaviti poteškoće,
•
Da odgovori na pitanja koja pokrene operater pogona i psotrojenja,
•
Da zabilježi dobre i loše aspekte rada pogona i postrojenja.
Šta je sve dužan inspektor da razmotri u okolinskoj dozvoli:
9 Aktivnost/djelatnost za koju se izdaje dozvola (Kapacitet, lokacija i opis aktivnosti/djelatnosti za
koje je izdata dozvola, popis postojećih dozvola)
9 Opće mjere koje treba primijeniti (Koje najbolje raspoložive tehnike su usvojene),
9 Emisije u zrak (Navesti svako mjesto emisije; koje su granične vrijednosti emisija i učinak na
okoliš?),
9 Emisije u vodu ,(koje su granične vrijednosti emisija i učinak na okoliš?)
9
Upravljanje otpadom ,( vrste otpada i kako će se njime upravljati, koji je učinak na okoliš?)
9
Buka i vibracije ,(elaborate o mjerenju buke, koje su granične vrijednosti i učinak na okoliš?)
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
32
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
9
Tlo i podzemne vode,( Mjere koje treba poduzeti u svrhu zaštite tla i podzemnih voda)
9
Praćenje /monitoring (praćenja koja treba obavljati, metode koje će se upotrebljavati, kao i
učestalost monitoringa)
9
Izvještavanje ( obaveze izvještavanja o stanju okoliša – godišnje ili češće)
9 Reakcija u hitnim slučajevima (ša je hitan slučaj i ko i koga treba izvijestiti o njemu?)
9
Nepravilno funkcioniranje (otvaranje postrojenja, zatvaranje postrojenja i prekidi rada )
9 Korištenje energije (revizije energetske učinkovitosti )
9
Zatvaranje postrojenja (da li je planirano prema osnovnim standardima )
9 Programi u toku (da li će biti nekih izmjena u radu pogona i psotrojenja)
9 Plan provedbe ( Detaljne mjere i datumi njihove provedbe ).
Za inspekciju IPPC postrojenja potrebno je razumijevanje najboljih raspoloživih tehnika, procesnih
tehnika i ekonomike.
GVE u pojedine elemente okoliša propisane su podzakonskim aktima i kao takvi trebaju biti sastavni dio
dozvole koja je predmet inspekcije.(u zrak, u otpadnim vodama, buka…).
Za inspekciju zaštite okoliša u industrijskim postrojenjima uspješnost se može procijeniti u odnosu na
utvrđena mjerila (“benchmarks”), kao što BREF-ovi, nacionalne upute i smjernice, te utvrđeni uslovi za
dozvole.
Elementi Inspekcije na terenu:
9 Priprema,
9 Terenska posjeta ,
9 Izvještavanje,
9 Naknadne prateće aktivnosti.
Ključ za uspješnu inspekciju je dobra priprema inspektora. Inspektor mora biti svjestan situacije u
predmetnom pogonu i mora već unaprijed poznavati proizvodni proces koji se odvija u tom pogonu.
Ključni element u pripremi posjete pogonima koji su predmet inspekcije jeste i izrada Plana inspekcije.
Kvalitetan i dobro osmišljen Plan prije izlaska na teren je od značaja za cjelokupan proces provedbe
primjene uslova iz dozvole i propisa, monitoringa, kao i izrade visokokvalitetnog i dobro
dokumentovanog izvještaja.
Osnovna svrha plana je da definira proceduru inspekcije “korak po korak” na osnovu koje će se prikupiti
relevantni podaci o praksi i procedurama koje se primjenjuju u pogonu koji je predmet inspekcije.
Koristan alat za pripremanje inspekcije je čeklista ili kontrolna lista, a koja treba da sadrži potencijalne
aspekte koji zahtijevaju pažnju prilikom inspekcije.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
33
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Terenska posjeta se sastoji od stvarnog izvršavanja posjete, donošenja preliminarnih zaključaka bazirano
na onome što je viđeno i kompletiranja odnosno završavanja posjete.
Inspektor treba da provjeri da li industrija posjeduje potpunu dozvolu, da li je od zadnje inspekcije
pušten u rad neki novi pogon koji nije upisan u dozvolu, te da li pogon radi u skladu sa uslovima
propisanim u dozvoli.
Rezultati terenske posjete se sumiraju u inspekcijskom izvještaju.
Izvještaj može biti napisan na različite načine, bilo da se informacije prezentiraju po stavkama, onako
kako su nabrojani zahtjevi u dozvoli, ili da se sačini puni izvještaj sa svim poduzetim koracima i
ostvarenim rezultatima.
Preliminarni rezultati koji se unesu u nacrt izvještaja trebaju biti razmotreni sa rukovodstvom preduzeća,
čime će se izgraditi povjerenje između dvije strane i stvoriti osnova za naredne buduće aktivnosti ili za
eventualnu primjenu mjera prisile u slučaju kršenja uslova iz dozvole.
Inspekciju na terenu obično prate neke buduće aktivnosti koje proizlaze iz zaključaka inspekcijskog
izvještaja.
Neke od budućih pratećih aktivnosti mogu biti: dopis preduzeću u kome se sumiraju rezultati inspekcije i
daje pregled svih sporazuma i/ili akcija za koje se očekuje od preduzeća da ih poduzme, najava naredne
inspekcije, dopis drugim inspektoratima sa informacija o provedenoj inspekciji, planiranje naredne
inspekcije, pisanje upozorenja i sl.
7. KONCEPT NADZORA OD STRANE ORGANIZACIJA CIVILNOG
DRUŠTVA (“WATCHDOG”)
Važnost organizacija civilnog društva tj. nevladinih organizacija posebno se ogleda kroz njihovo
artikulisanje društvenih problema i predlaganje mogućih rješenja, zastupanje određenih pojedinačnih ili
opštih interesa te posebno kroz sudjelovanje u procesima donošenja, usvajanja, provođenja javnih
politika u društvu.
Djelujući kao neformalni akteri, nevladine organizacije stavljaju određene teme na dnevni red, sudjeluju
u formulaciji alternativa i politka, utječu na procese odlučivanja, vrše pritisak i postavljaju zahtjeve za
kvalitetnijim provođenjem, nadgledanju provođenje i vrednuju učinke.
Najznačajnija aktivnost koju nevladine organizacije poduzimaju prilikom utjecanja na proces stavljanja
određenih tema na dnevni red ili prilikom donošenja i provođenja javnih politika čini skup aktivnosti koje
najbolje opisuje pojam javnog zagovaranja (public advocacy). Pod zagovaranjem najuopštenije
podrazumijevamo utjecanje društvenih grupa na oblikovanje socijalnih i političkih ishoda u vlasti i
društvu12.
Prema nekim autorima13 aktivnosti zagovaranja mogu uključivati edukaciju javnosti i utjecanje na javno
mnijenje, građansku akciju i mobilizaciju javnosti, istraživanja kojima se interpretiraju društveni problemi
i stvaraju osnove za predlaganje poželjnih rješenja, aktivnosti stavljanja tema na dnevni red i kreiranje
javnih politika, lobiranje, pritisak na provođenje ili sudjelovanje u provođenju javnih politika, praćenje i
12
13
Reid, 2000
Elisabeth T. Reed, 2000
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
34
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
ocjena učinaka te aktivnosti koje se odnose na izborni proces. S obzirom na usmjerenost djelovanja,
postoje dvije osnovne vrste zagovaranja: zagovaranje usmjereno na vlast i zagovaranje usmjereno na
društvo.
Zagovaranje usmjereno na vlast odnosi se na djelovanje usmjereno na institucije javne vlasti, tj.
donosioce odluka koje teže utjecanju na proces donošenja i provođenja politika. S obzirom na institucije
vlasti prema kojima se zagovaranje usmjerava, isti autor razlikuje administrativno, zakonodavno i sudsko
zagovaranje.
Administrativno zagovaranje se odvija u fazi implementacije politike, a zagovaračke aktivnosti usmjerene
na državnu administraciju odnose se na poticanje kvalitetnije provedbe politika i eventualnu
modifikaciju politike s obzirom na povratnu informaciju od strane korisnika.
Zakonodavno zagovaranje označava aktivnosti utjecanja na zakonodavstvo i pravnu regulativu. To je
sudjelovanje pojedinaca, interesnih grupa i drugih organizacija u procesima izrade i donošenja zakona
vršenjem kontinuiranog pritiska na tijela nadležna za izradu i donošenje zakona. Za učestvovanje u ovim
postupcima neophodno je dobro poznavanje zakonodavnog proces te mehanizama koji nam stoje na
raspolaganju.
Sudsko zagovaranje označava djelovanje kroz sudske sporove koji su ponekad nevladinim organizacijama
posljednja instanca u situacijama onemogućenog pristupa drugim institucijama.
Zagovaranje usmjereno na društvo naglašava važnu ulogu nevladinih organizacija u kreiranju javnog
mnijenja, postavljanja prioriteta te mobiliziranja glasa i djelovanja građana. U zagovaračkom djelovanju
usmjerenom na društvo, nevladine organizacije analiziraju, interpretiraju i prenose informacije u društvu
i time stvaraju kontekst za vladine politike.
Ograničavajući faktori
a) unutrašnji
Postoji niz ograničavajućih unutrašnjih faktora koji onemogućavaju aktivno učešće nevladinog sektora u
značajnijim promjenama u društvu, a samim tim i u monitoringu i zaštiti prava građana. To su:
nedostatak profesionalizma; nedovoljna mobilizacija za istinsko učešće u aktivnostima; loše umrežavanje
i nedostatak zajedničke akcije po određenim pitanjima i problemima; nezdrava konkurencija; javno
zagovaranje koje se često svodi na žalbe protiv vlasti ili međunarodne zajednice bez ponuđenih
konstruktivnih rješenja ili stvarnog angažmana samih nevladinih organizacija; često prisutan odnos
pasivnosti i čekanja da s bude pozvan na akciju ili čekanja na informaciju, bez stvarne samoinicijative na
oba plana.
Zagovaranje za zaštitu prava građana ili grupe građana, izmjene zakona, dosljednu primjenu zakona i
standarda u praksi, podrazumijeva stručnost u određenoj oblasti koja opet podrazumijeva poznavanje
zakonskog okvira, međunarodnih standarda, obaveze BiH na tom planu, praksu primjene zakona, stalno
praćenje situacije na terenu, što mnoge organizacije ili ne mogu priuštiti ili se ne angažuju da
obezbijede. Nevladine organizacije u BiH, zahtjeve prema institucijama vlasti upućuju još prilično tiho,
nevješto i još uvijek uz nedovoljnu podršku medija.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
35
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
b) vanjski
Nažalost, razvoj nevladinih organizacija u BiH gotovo u potpunosti je oslonjen, i zbog toga uslovljen
kratkoročnim i nepovezanim finansijskim sredstvima međunarodnih donatora. Istovremeno, često
nedosljedna politika međunarodnih donatora doprinosi samo preživljavanju NVO-a. Ovo je razlog zbog
kojeg je nevladinim organizacijama u BiH veoma teško voditi dugoročne projekte, kakvi su zapravo po
svojoj prirodi projekti monitoringa. Donatori nerijetko uslovljavaju finansiranje projekata nevladinih
organizacija vrlo preciznim programima koji su često rezultat i prioritet njihovog programa rada.
Često se, od strane ureda vlasti, naglašava potreba za informacijama od strane NVO-a u implementaciji
politika na terenu, u kontaktu sa ugroženim stanovništvom, s jedne strane, a sa druge ne postoji
mehanizam i odlučnost institucija za prihvatanje, obradu primljenih informacija, diskusiju i eventualnu
reakciju na uočene probleme.
7.1. ŠTA PODRAZUMIJEVA MONITORING – NADGLEDANJE PROVEDBE (“WATCHDOG”)
Nadgledanje provedbe ili monitoring je organizovano prikupljanje podataka i analiza podataka o razvoju
i provedbi politike (zakona, projekata) te ostvarivanju ciljeva tokom provedbe u određenom
vremenskom razdoblju prema zadatim pitanjima i pokazateljima (indikatorima).
Monitoring znači promatranje situacije, praćenje (progresa kroz vrijeme) i izvještavanje o uočenom, kao i
o izvučenim zaključcima.
Pojam „watchdog”14 u prevodu znači – čuvar ili zaštitnik protiv štete, gubitka ili nelegalnih praksi.
Šta i kako se nadgeda zavisi od okolnosti u državi, regiji ili oblasti rada u datom vremenu.
Dokumentiranje i objavljivanje rezultata monitoringa u nekoj oblasti, npr. okoliša ili ljudskih prava
obavještava i upozorava javnost unutar i izvan zemlje koliko se vlast odgovorno ponaša u primjeni
zakona i usvojenih međunarodnih dokumenta (standarda).
Izvještaj (kao rezultat monitoringa) o stanju u nekoj oblasti koja se promatra, obavezuje vladu da se
odredi prema iznesenim ocjenama i zapažanjima te da poduzme mjere na otklanjanju uzroka i posljedica
loših praksi.
Monitoring stanja u okolišu mogu vršiti same države kako bi revidirale svoje politike i propise ukoliko se
uoče štetne pojave (npr. situacija se termoelektranama) što rade uglavnom razvijene, okolišno
osvještene države, potpisnice mnogih međunarodnih sporazuma koji ih na to obavezuju, a u kojim je
dodatno razvijena građanska svijest i primjena prava građana na učešće u razvoju.
Monitoring stanja u okolišu u jednoj državi može se vršiti po nalogu druge države ili grupa zemalja kako
bi se procijenilo da li dotična država ispunjava standarde za priključivanje npr. u Evropsku uniju.
Monitoring bi u pravilu trebao biti neovisan, trebaju ga provoditi nevladina tijela, neovisne agencije, ili
organizacije civilnog društva.
14
'One who serves as a guardian or protector against waste, loss, or illegal practices'.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
36
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Ako se nevaldine organizacije angažuju na aktivnostima monitoringa i izvješavanju imaju moćno sredstvo
u pregovorima sa vlastima o izmjenama postojećih štetnih politika i praksi i utjecanju na poboljšanje
stanja.
Monitoring također pretpostavlja dobru i nezavisnu mrežu monitora, koji znaju prepoznati kršenje
zakona, koji poznaju međunarodne standarde, i koji znaju koristiti saznanja do kojih su došli kako bi
izvršili pritisak na vlast, odnosno kršioca prava i kako bi mogli mobilisati javnost da vrši dodatni pritisak u
istom smjeru. Demokratske vlasti mogu korisiti rezultate nezavisnog monitoringa nevladinih organizacija
kao pomoć u svom djelovanju (u slučaju nedostatka sopstvenih kapaciteta) u ispravljanju mogućih loših
praski u ponašanju industrija, zagađivača i sl.
Potrebno je da postoji nekoliko demokratskih preduslova da bi se poduzele aktivnosti monitoringa:
sloboda mišljenja, izražavanja, pravo na informisanje, sloboda udruživanja, sloboda okupljanja. Svi ti
preduslovi postoje u BiH, mada bi se mogli unaprijediti.
U oblasti monitoringa specifična je i uloga medija koja se ogleda u tri osnovne dimenzije: u prezentiranju
rezultata monitoringa, u isticanju važnosti problema uočenog/naglašenog u izvještaju i edukovanju i
profiliranju javnog mnijenja uopšte.
Mehanizmi odgovornosti moraju pružiti lijekove za uočena kršenja prava ili politika, a države moraju
osigurati da nadležni organi provedu izvršenje pravnih lijekova kada su prava zagarantovana.
Generalno, cilj monitoringa je:
a) da na stalnoj osnovi pomogne u naglašavanju područja na koja se nosilac dužnosti (država, institucija
države) treba usredsrediti ili na koja treba preusmjeriti pažnju ako se žele postići ciljevi na najbrži i
najefikasniji način, i
b) da omogući nosiocu prava (građanin u ovom slučaju) da smatra nosioca dužnosti odgovornim zbog
njegovog neizvršavanja dužnosti.
7.2. CILJEVI MONITORINGA U OBLASTI OKOLIŠA
Cilj monitoringa politika vlasti u sektoru okoliša je :
a) spriječiti kršenja ljudskih prava građana do kojih dolazi lošim zakonskim rješenjima ili
nedosljednom primjenom zakonskih rješenja u oblasti okoliša;
b) dati doprinos i pomoći često nedovoljno opremljenim institucijama vlasti u uspješnom
provođenju zakona u oblasti okoliša.
Ljudska prava u oblasti zaštite okoliša nazivaju se trećom kategorijom ljudskih prava i u odnosu na prve
dvije (građanska/politička prava i socijalna/ekonomska prava) relativno su nedavno definisana od strane
međunarodnih organizacija koja se bave zaštitom ljudskih prava (primarno UN i Vijeće Evrope).
Praćenje bilo kojeg aspekta u okviru zaštite okoliša (vode, zrak, otpad, priroda) i ponašanja institucija
države u zaštiti građana ( u što se ubraja i adekvatan odgovor države na nezakonito ponašanje
zagađivača) svodi se praćenje poštivanja nekog od ljudskih prava u oblasti okoliša, primarno:
prava na uravnotežen razvoj;
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
37
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
prava na život u zdravoj sredini;
prava na vodu (specijalno pitku vodu);
pravo na informaciju.
To u praksi znači da država i njene institucije trebaju kroz svoje politike i zakone obezbijediti:
izbalansiran pristup očuvanju prirodnog naslijeđa u okviru razvojnih procesa (politika) u državi;
donošenje odgovarajućih propisa (zakona, standarda i normativa) u oblasti zaštite životne
sredine;
ispravno odlaganje štetnih materija, uvođenje mjera i aktivnosti za redovnu prevenciju i
kontrolu zagađivanja (vode, zraka, tla);
uključivanje troškova zaštite životne sredine u raspodjelu bruto nacionalnog prizvoda;
uspostavljanje mehanizama i uslova za obeštećenje onih čija je životna sredina pretrpjela štetu
ili degradaciju;
omogućavanje svim osobama učešće, pojedinačno ili sa drugima, u postupku donošenja odluka
koja se neposredno tiču njihove životne sredine.
Monitoring se tako, u oblasti okoliša, može odnositi na:
poštivanje nekog specifičnog prava, npr. pravo na informaciju, na život u zdravoj sredini;
praćenje poštivanja prava određenih grupa (stanovnika uz velike zagađivače, nesanitarne
deponije) koji žive na određenom prostoru, rade u određenoj instituciji/fabrici i sl;
praćenje ponašanja specifičnog subjekta (industrijskog postrojenja, nacionalnih kompanija npr.
elektroprivrede i sl.) u primjeni zakona veznih za zaštitu okoliša i sprječavanje štetnog utjecaja
na stanovništvo.
U okviru ponašanja specifičnog subjekta, npr. industrije, monitoring može obuhvatiti:
a. karakteristike zakonodavstva (sadržaj ustavnih, zakonskih i drugih akata, kvalitet definisanja
standarda u oblasti okoliša, standarda u oblasti zagađenja i uloge institucija, definisanje
elemenata odgovornosti za realizaciju standarda itd.);
b. tok samog procesa primjene zakona u prevenciji i kontroli zagađenja - angažman vladinih
institucija, pravosuđa, nevladinog sektora, samih građana;
c. rezultati implementacije donešenih zakona generalno i po sektorima uključenim u proces ;
d. davanje stručnih podloga za evaluaciju efekata implementacije standarda i zakona;
e. doprinos predlaganju novih rješenja kako u oblasti zakona/politika/normi, tako i u praksi;
f.
javno prezentiranje procesa i rezultata posmatranja, kao i stalno animiranje i poticanje
angažmana medija;
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
38
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
g. doprinos jačanju institucionalne i društvene kontrole u realizaciji zakona;
h. doprinos edukaciji i
i.
na indirektan način, uticaj na jačanje i profiliranje javnog mnjenja o značaju zaštite okoliša.
7.3. ETAPE MONITORINGA
U principu, svaki monitoring se sastoji od tri etape:
1) Upoznavanje sa domaćim zakonodavstvom u svjetlu međunarodnih obaveza i identifikovanje
ključnih standarda zaštite okoliša (npr. u oblasti zagađenja zraka).
Ovo podrazumijeva da se pravni sistem jedne države posmatra, za željenu posmatranu oblast
(zagađenje) iz ugla standarda/direktiva koje je razvila Evropska unija. U svakom slučaju, prvo treba
utvrditi u kojoj je mjeri određeni zakon u skladu sa međunarodnim standardima na koje se država
obavezala. Naročito je potrebno obratiti pražnju na pravne akte nižeg ranga kao što su odredbe, uredbe,
podzakonski akti, koji se mogu proučavati ili uporedno ili u drugoj etapi monitoringa. Harmonizacija i
dosljedna primjena zakona na kantonalnom nivou, također se treba razmatrati.
2) Analiza primjene i provođenja domaćeg pravnog okvira, uključujući i eventualnu nadležnost
upravnih, inspekcijskih, sudskih i drugih organa u odnosu na zaštitu okoliša i ljudskih prava u
oblasti okoliša.
Specifično u projektu, fokus u ovoj fazi će biti analiza primjene domaćih zakona (primarno Zakona o
zaštiti okoliša FBiH i Zakona o slobodnom pristupu informacijama FBiH) od strane industrije čiji se rad
nadgleda. U ovoj fazi uglavnom se koriste podaci sa terena (razgovor, praćenje, dokumentovanje
ponašanja određene industrije). Saradnja sa drugim organizacijama je naročito korisna u ovoj fazi..
3) Predstavljanje činjenica, nakon ispitivanja odnosa zakona i standarda te prakse i zakona, kroz:
a) izvještaje, koji moraju sadržavati dovoljno podataka: gore pomenuta dva elementa (međunarodni
standardi, domaće zakonodavstvo) moraju biti dopunjena opisima konkretnih slučajeva kršenja odredbi i
činjenicama.
b) konferencije za štampu, je uputno organizovati radi predstavljanja izvještaja. Materijali o specifičnim
slučajevima kršenja zakona i principa u oblasti okoliša, koji ne ulaze u izvještaj mogu da budu
pripremljeni i podijeljeni novinarima. Ako se izvještaj odnosi na vlast (npr. kantonalnu ili entitetsku),
trebalo bi ga dostaviti predstavnicima vlasti prije nego se dostavi novinarima.
8. MONITORING U PRAKSI
8.1. INDIKATORI ZA MONITORING
Monitoring se obavlja na osnovu izabrane grupe indikatora koji pokazuju stanje ili promjenu stanja u
određenoj oblasti u vremenski ograničenom periodu.
Indikatori su zasnovani na obavezujućim domaćim i mađunarodnim dokumantima – zakonima,
konvencijama, deklaracijama.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
39
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Postoje generalni indikatori na osnovu kojih se može utvrditi stanje u oblasti okoliša u nakoj zemlji (ili
specifičnoj oblasti). Već prije je rečeno da procjenu stanja u okolišu u nekoj zemlji mogu vršiti same
države, naročito ukoliko su okolišno osvještne i ako se stanje u okolišu smatra jednim od prioritetnih
pitanju u razvoju zemlje. Također to su i UN agencije i druge međunarodne institucije/agencije za zaštitu
okoliša.
Neki od indikatori na osnovu kojih se vrši monitoring za procjenu stanja okoliša u određenoj zemlji:
ƒ
učešće građana i njihovih organizacija u kreiranju i provođenju politika zaštite okoliša;
ƒ
ocjena efikasnosti i odgovornost u upravljanju prirodnim resursima i energijom;
ƒ
zastupljenost ekološke edukacije stanovništva za održivi razvoj, kako u javnosti , tako i u
obrazovnim sistemima;
ƒ
procenat bruto domaćeg proizvoda namijenjenog za očuvanje prirodnih resursa;
ƒ
broj tijela/radnih mjesta uspostavljenih u svrhu upravljanja prirodnim resursima.
Postoje i specifični indikatori za praćenja stanja u pojedinim oblastima – npr. u oblasti voda, tla, javnog
zdravlja, otpada, zraka, koji su dati u Prilogu V.
Mogući indikatori za praćenje primjene zakona u oblasti industrijskog zagađenja:
ƒ
postojanje/nepostojanje okolinske dozvole;
ƒ
postojanje nepostojanje redovnog izvještavanja od strane industrije prema odgovarajućim
tijelima (ministarstva, registar zagađivača);
ƒ
postojanje zaposlenika/osobe zadužene za aspekt zaštite okoliša u određenoj industriji ;
ƒ
postojanje sistema monitoringa (proizvodnje, otpada, emisija u vode, emisija u zrak, buke);
ƒ
postojanje i učestalost kontrole otpadne vode iz tehnološkog procesa u odnosu na količinu i
kvalitet vode;
ƒ
postojanje i učestalost kontrole emisija u zrak;
ƒ
postojanje plana upravljanja otpadom;
ƒ
postojanje mehanizma izvještavanja i učestalost izrade/vođenja izvještaja;
ƒ
dostupnost izvještaja javnosti;
ƒ
postojanje mehnizma za izvještavanje javnosti.
Moguće tehnike prikupljanja informacija:
¾ ankete metodom slučajnog uzorka
¾ upitnici
¾ intervjui
¾ opservacija
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
40
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
¾ seminari i sastanci
Data je lista evantualnih metoda prikupljanja informacija koje bi se mogle pokazati korisnim prilikom
monitoringa. Važno je odabrati najpogodniju tehniku za vrstu projekta koji planirate, te upotrijebiti
mješavinu različitih tehnika koje vam omogućuju niz uglova posmatranja.
Pitanja koja se mogu koristiti u intervjuu sa odgovornom osobom u izabranoj industriji dati su u Prilogu
VI.
8.2. MONITORING UTICAJA INDUSTRIJA PLANIRAN KROZ PROJEKAT
Monitoring aktivnosti u okiviru projekta “Zajednička akcija za ozelenjavanje industrije”provest će članovi
grupe OCD-a u svojim kantonima. Projektni partneri će voditi proces nadzora ( watchdog ) i imati
savjetodavnu ulogu OCD-a.
Proces nadzora ( watchdog ) će se sastojati od rada u kancelariji i rada na terenu, a uključivat će
sljedeće korake:
Korak 1 - identificirati zagađivače i odabrati one koji će se pažljivo pratiti;
Korak 2 - identificirati specifične okolišne probleme;
Korak 3 – ocijeniti rad industrije kada je u pitanju zagađenje;
Korak 4 - priprema izvještaja o provedenom monitoringu;
Korak 5 - prezentirati Izvještaj o monitoringu i dodijeljene ocjene (kantonalna i/ili federalna) ministarstva
okoliša;
Korak 6 - objaviti informacije javnosti.
Prvi korak u procesu monitoringa bit će identificiranje postojećih industrijskih pogona i postrojenja i
njihovog statusa u pogledu dobivanja okolinskih dozvola. U tu svrhu članovi grupe OCD-a će konsultirati
relevantne registre industrija (nadležna ministarstva, Privredne komore i sl.), a kako bi dobili informacije
o industrijama koje su dobile okolinsku dozvolu, te obaviti rad na terenu u smislu posjete industrijskih
zona kako bi dobili uvid u stvarno stanje. Također, predstavnici OCD-a će realizovati intervjue sa
relevantnim opštinskim organima, kako bi se saznalo koji su za njih problematični operatori industrijskih
pogona i postrojenja, a što će se koristiti kao argument kod odabira onih koje će se pratiti kroz projekat.
U ovu svrhu može se provesti anketiranje stanovništva preko predstavnika MZ, odnosno opštine, a sve
sa ciljem dobivanja informacija o najvećim zagađivačima i problemima koje oni stvaraju u svojoj lokalnoj
zajednici sa aspekta zaštite okoliša. Rezultat ovog koraka će biti izrada liste industrija, sa jasnom
identifikacijom njihovog statusa u pogledu postojanja okolinske dozvole i zahtjeva iz iste, a koja će biti
prezentirana relevantnim ministarstvima.
Nakon procesa identifikacije, grupa OCD-a će odabrati industrije, među identificiranim koje imaju
okolinske dozvole, kako bi vršila monitoring uticaja njihovih aktivnosti. Kriteriji za odabir će biti veličina
industrije, vrsta proizvodnje, značaj za lokalnu zajednicu/kanton/FBIH i slično.
Drugi korak će biti monitoring aktivnosti zagađivača i identificiranje specifičnih okolišnih problema,
zajedno s razlozima njihove pojave. U tu svrhu, grupa OCD-a će tražiti relevantnu dokumentaciju iz
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
41
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Ministarstva (kao što su Izvještaji o monitoringu) i inspekcije (kao što je izvještaj o obavljenoj inspekciji),
kao i potvrdu o ponašanju industrija posjetom na licu mjesta, fotografiranjem njihovog (ne) odgovornog
ponašanje prema okolišu (tačkastih izvora emisija odlagališta, okoliša zagađenog industrijskim
djelatnostima, itd.), razgovorima sa Upravom industrija, i slično.
Industrijske aktivnosti će biti provjerene u smislu:
Praćenja okolišnog učinka usporedbom ispuštenog zagađenja u odnosu na granične vrijednosti
emisija,
Praćenja usklađenosti s uvjetima propisanim u okolinskoj dozvoli, uključujući postojanje sistema
okolinskog upravljanja i upravljanja resursima.
Projektni tim će tražiti dokaze dobre prakse u cilju provjere gore navedenih tačaka, kao što su pozitivni
izvještaji inspekcija, pozitivni izvještaji o provedenom monitoringu, dokazi o ulaganjima u zaštitu okoliša,
demonstracijske aktivnosti (dobre prakse održavanja u proizvodnim linijama, ponovnu upotrebu vode i
recikliranje materijala i sl.) itd. Svi prikupljeni podaci bit će analizirani na zajedničkim sastancima grupe
OCD-a.
Treći korak je ocjena industrija. Svi prikupljeni podaci će biti analizirani i korišteni u cilju ocjene
industrija, pomoću dodjele odgovarajuće boje, po osnovu okolišnog učinka. Sistem ocjenjivanja
dodjelom odgovarajuće boje, zasnivat će se na temelju pet boja: zlatna, zelena, plava, crvena i crna. Te
boje će odgovarati različitim razinama učinka u pogledu provedbe zakona o zaštiti okoliša.
Zlatna boja dodijelit će se industrijskim postrojenjima koja pokazuju odlične okolišne učinke koji nadilaze
zahtjeve važećih standarda. Zelena boja će podrazumijevati da procedure okolinskog upravljanja u
industriji idu dalje od očekivanog nivoa usklađenosti, dok će dodjela plave boje značiti da se industrija
ponaša u skladu s nacionalnim važećim standardima. Crvena boja će označavati nizak nivo okolišnog
učinka, pri kojem industrije čine neke napore na uspostavi kontrole zagađenja, ali ne rade u skladu sa
važećim standardima u punom smislu. Dodjela crne boje označava najniži nivo okolišnog učinka. Crna
boja će biti dodijeljena industriji ukoliko ne učini niti jedan pokušaj kontrole zagađenja, a time postaje
jedan od značajnih faktora koji doprinosi ozbiljnim okolišnim rizicima.
Četvrti korak je priprema Izvještaja o provedenom monitoringu. Izvještaj o monitoringu će sadržavati sve
rezultate aktivnosti praćenja i ocjena dodijeljenih industrijskim zagađivačima. Na temelju Priručnika za
obuku OCD-a će na jednom od internih sastanaka, raspravljati o tome kako izvještavati o monitoringu
uticaja industrijskih aktivnosti. Pojedinačni izvještaji OCD-a će biti uključeni u zajednički Izvještaj o
monitoringu, a koji će u konačnici pripremiti COOR. Izvještaj o monitoringu će dati odgovarajuće
zaključke koji se odnose na nivo provedbe zakona o zaštiti okoliša.
Peti korak je predstaviti Izvještaj o monitoringu nadležnim Ministarstvima okoliša. Prije objavljivanja u
javnosti, rezultati implementacije politike zaštite okoliša, te ocjenjivanje zasnovano na aktivnosti
praćenja i analiza podataka, će biti predstavljeni na sastanku sa (federalnim i/ili kantonalnim)
ministarstvima okoliša.
Šesti korak je predstaviti Izvještaj o monitoringu široj javnosti. Očekuje se da će ovaj korak doprinijeti
ohrabrivanju i poticanju poslovne zajednice da nastavi ili se pak počne ponašati u skladu sa standardima
kontrole zagađivanja.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
42
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Po završetku monitoringa uticaja industrijskih aktivnosti u okviru projekta, OCD-a će dobiti certifikat o
učešću u obuci i sposobnosti provođenja monitoring aktivnosti u skladu sa zahtjevima Zakona o zaštiti
okoliša.
9. KOMUNIKACIJA S MEDIJIMA I JAVNOŠĆU
9.1. ZNAČAJ MEDIJA
Kao jedan od najznačajnijih faktora informiranja, pisani i elektronski mediji imaju značajnu ulogu zbog
svog uticaja na društvo. Tačan stepen do kojeg mediji djeluju na one koji donose politiku, na praksu i
stavove je otvoreno pitanje, ali nema sumnje da novinari mogu staviti izvjesna pitanja na dnevni red
javnosti i unositi svježe informacije koje se tiču vaših trenutnih tema. Moć medija je nesumnjiva.
Mediji predstavljaju izvanredno efikasan način saopćavanja poruka širokom auditoriju. Ukoliko se mudro
koriste, mediji mogu uvesti vaše teme u široku cirkulaciju i proizvesti suštinski interes za vaša pitanja.
Mediji imaju zadatak da upoznaju javnost sa činjenicama na osnovu kojih će ona potom moći donositi
kompetentne i odgovorne odluke. No, sličnu obvezu imaju i vladine službe i nevladine organizacije: one
moraju dostavljati medijima prave informacije. Za njih je taj zadatak možda nov, pa će ove institucije
tokom rada nailaziti na neočekivane prepreke.
Naime, rad sa medijima nije bez svojih rizika. Jednom kada predate informacije novinarima, njihova
interpretacija obično izmiče vašoj kontroli. Može vam se desiti da je vaša poruka iskrivljena ukoliko
novinar propusti da ispriča cijelu priču ili navede vašu verziju događaja potpuno izvan konteksta.
Shodno tome, ukoliko smatrate da oni koje namjeravate da kritikujete imaju kontrolu nad određenim
medijima, onda ti mediji vjerovatno neće biti koristan kanal za vaš rad na zagovaranju društvenih tema.
Ukoliko odlučite da je korisno da upotrijebite medije kao dio vašeg plana zagovaranja važno je da do
maksimuma iskoristite otvaranje prema javnosti putem medija tako što ćete im pružiti onu vrstu
informacija koja je njima potrebna.
Na početku važno je razmišljati o odnosima s javnošću kao o interaktivnoj ili dvosmjernoj komunikaciji
između onih koji informaciju žele priopćiti i novinara koji posreduju u tom procesu.
Svaka organizacija, pa tako i nevladina, ako zaista želi nešto učiniti za svoju reputaciju treba odnose s
javnošću. Zapravo reputaciju će imati radila na tome ili ne, pa kad već možemo utjecati na poimanje u
javnosti organizacije koju zastupamo zašto ne bismo nešto na tome i učinili. Budući je jedno od prava
upravo ono na pristup informacijama u nastavku je opisan postupak kako na najbolji mogući provoditi
odnose s javnošću.
9.2. PRIPREMA I PLANIRANJE, STRATEGIJA I KAMPANJA
Prije samog obraćanja medijima pripadnici nevladine organizacije se trebaju upoznati sa dva ključna
pojma pripreme za taj korak. To su:
1. medijska strategija – koja podrazumijeva odgovor na pitanja kako, kada i zašto ćemo
kontaktirati medije s našim porukama?
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
43
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
2. medijska kampanja – što znači jasne interne procedure o tome tko se obraća medijima i na koji
način.
Budući da usvajanje strategije od strane nevladine organizacije pretpostavlja utvrđivanje postavljenih
ciljeva i onoga što u njihovu ostvarivanju može pomoći sve bi organizacije na početku trebale odgovoriti
same sebi na pitanje: Koja je razlika između kratkotrajne jednokratne akcije u području u kojem
djelujemo i kampanje koja može trajati nekoliko godina i koja ima za cilj mijenjanje sistema? Obično
čujemo od organizacija kako nemaju ljudi, novca i razumijevanja unutar organizacija u kojima rade za
dugotrajne kampanje, a tome bi ipak trebalo dodati i nedostatak upornosti (dobar je primjer upornosti iz
druge države borba ekološke udruge „Eko Kvarner“ protiv projekta „Družba Adria“ u Hrvatskoj),
nepostojanje umrežavanja (stvaranja saveza i mreža za rješavanje zajedničkih ili sličnih problema), te
izostajanje jasnijeg i manje općenitog postavljanja ciljeva organizacija.
Evo nekih prijedloga kako konkretno poboljšati odnose s medijima i prije nego im se obratite:
1. stvorite bazu podataka/ adresar /popis kontakata s medijima i svih onih koji nam mogu pomoći
u posredovanju prema njima – za početak krenite od neke baze koju ima novinarsko udruženje
ili sindikat;
2. napravite popis srodnih organizacija s kojima se partnerski može nastupiti prema medijima, te
osoba iz javnog života koji mogu takve akcije podržati i koje mogu biti dodatni razlog da vas
mediji poprate.
Organizacije bi također trebale razmisliti koliko sredstava imaju ili žele prikupiti za postizanje medijskih
ciljeva koje je postavila pred sebe, tko će biti zadužen za odnose s javnošću, zna li se kakve bi vještine i
znanja ta osoba trebala imati, te tko može poslužiti kao zamjena toj osobi. Medijska strategija dakle
znači da znamo što želimo postići putem medijskih istupa, opet ne samo kratkoročno već i dugoročno.
Ona također pretpostavlja znanje o publici kojoj se obraćamo, sigurnost o tome što se želi objaviti, te
kojim se sredstvima za realizaciju strategije raspolaže. Nije stoga pretjerano reći kako i godinu dana
unaprijed treba dobro isplanirati uspješne medijske kampanje kako bi se osigurala i sredstva. Trebalo bi
razmisliti i kako će se medijski istupi analizirati i tko će i kako skupiti izvještaje u press clipping (vlastitu
novinsku arhivu) koji nam može poslužiti za to da vidimo kako su nas shvatili, koliko smo i kakvog
medijskog prostora dobili. Time zapravo procjenjujemo i koliko je naš nastup bio uspješan a šire i
strategija. Dugoročno ti nam članci i snimke mogu poslužiti i prilikom pisanja izvješća za kraj projekata
koji je u toku ili prijavljivanja na neki novi. Isto tako ti isječci će dobro poslužiti za interni bilten,
publikaciju o godišnjici organizacije ili za prezentaciju poslovnim partnerima i novinarima.
Treba imati na umu i to da ne treba dosađivati medijima istim podacima jer novinari brzo omrznu one
koji im se nameću, a još brže one koji im pokušavaju zabraniti da nešto objave.
Kako izbjeći loše saopćavanje informacija?
Postoji mnogo razloga zašto neka medijska kampanja može krenuti u neželjenom smjeru ili ne davati
prave rezultate. Ponekad je to posve slučajno, ponekad namjerno. Ponekad je to vaša, a ponekad
pogreška medija.
Nemojte se ustručavati oko toga da prigovorite medijima ako imate snažne razloge za to, na primjer ako
je informacija koju se dali u pisanom obliku posve krivo interpretirana. Prvo morate nazvati novinara i
pitati ga gdje je problem nastao. Nemojte optuživati na prvu loptu jer možete izgubiti naklonost
novinara koja će vam itekako trebati u drugim prilikama.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
44
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Ako ne dobijete zadovoljavajuće odgovore ne treba štedjeti truda da dospijete i do mjerodavnog
urednika, članova Upravnog odbora, vlasnika ili nekih drugih osoba odgovornih za kontrolu medija ili
novinarske profesije uopće. Možda mislite kako je to uzaludan posao no ako ste u pravu i imate dokaze o
tome urednicima i vlasnicima ipak neće biti svejedno, pogotovo ako vijest o tome dospije u
konkurentske medije.
Osim kritike medija treba biti iskren i prema sebi jer ako ste u nečemu pogriješili treba to sebi priznati i
pokušati ne ponoviti tu pogrešku nikad više.
A možete pogriješiti prilikom planiranja mjesta i vremena održavanja događaja. Treba imati na umu što
se događa u vrijeme kad pozivate novinare. Kada je zasjedanje Vlade, predizborna kampanja teško će u
isto vrijeme doći mnogo novinara na neki drugi događaj. Treba li se s druge strane takmičiti za pažnju
kod medija s politikom ili jako popraćenim sportskim događajima? Možemo žaliti zbog takvog sistema
vrijednosti no to je tako i to se sporo mijenja.
Sazivate konferenciju za novinare u skučenom stanu a pričate o problemima ljudi daleko od vas? Koliko
je to uvjerljivo? Što će televizija snimiti u tako skučenom prostoru, imaju li novinari snimke i fotografije
onoga o čemu pričate? Dakle izađite iz zatvorenih prostora ali ne na bučna mjesta gdje ćete morati vikati
tokom obraćanja novinarima.
Trebalo bi dakle znati nešto o tome kako mediji funkcioniraju jer uvrijeđenost što vas mediji ne prate i
njezino javno iskazivanje neće jako promijeniti položaj nevladinih organizacija u medijima.
Kako rade mediji
Svi mediji rade prema nekim rokovima. Dakle, postoji trenutak nakon kojega je nemoguće promijeniti
ono što je štampano ili emitirano ako se želi da se javnost o tome izvijesti na vrijeme. Stoga nije loše
znati kada novine zatvaraju svoja izdanja, kada novinari završavaju montiranje svojih televizijskih /
radijskih priloga jer ako ih pozovete na događaj koji se odvija kasnije od toga ili čak vrlo blizu tome roku
ne možete očekivati izvještaj u sljedećem izdanju ili emisiji istoga dana. A što više vremena protekne od
događaja manja je mogućnost da će biti objavljena. Ako ste novinarima obećali neki podatak upitajte ih i
o rokovima. I nemojte ih iznevjeriti.
Često sami novinari moraju uvjeriti zašto je nešto važno one koji odlučuju o onome što će se objaviti.
Možete li novinarima pružiti argumente za vaše mjesto u medijima, pitati ih imaju li te razloge prije nego
oni ponude praćenje vašeg događaja urednicima?
Ne ustručavajte se nazvati medij u kojem želite naći novinara koji bi vas pratio. Budite uporni jer novinari
imaju ponekad kratku koncentraciju (a urednici još kraću), ne zbog nezainteresiranosti već zbog prirode
svog stresnog posla.
Možete li novinarima koji vas prate osigurati godišnji ili barem mjesečni pregled vaših aktivnosti? To bi
im moglo pomoći jer mogu napisati nešto i prije nekog događaja koji organizirate. Recimo ako je u
pitanju početak promjene u vašoj organizaciji. Ako prije samog događaja novinarima ponudite osobnu
priču ljudi koji su uključeni to su veće mogućnosti da to prodre u medije. S druge strane na taj način
ostavljate i samom uredniku izbor da to objavi ili dan prije ili na sam dan događanja ili kao dodatak ili
umjesto samog izvještaja dan poslije. Ostavljanje izbora više termina/izdanja uredniku izbija argument iz
ruke kako nije imao slobodnog novinara ili mjesta u samom mediju.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
45
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Kako bi vas novinari uzeli za ozbiljno trebat će vam dosta vremena. Istina je da i među njima ima onih
koji ne brinu previše za zaštitu okoliša no ni to im nemojte uzeti za zlo jer u nekim medijima su oni koji
prate političare bolje plaćeni ili bolje realiziraju svoj utjecaj pa se u sektoru koji se tiče vaše organizacije
zadržavaju početnici koji traže priliku da nauče zanat i „pobjegnu“ u drugi sektor. Onima koji su među
njima ipak ustrajni i profesionalni pružite podršku pohvalom uredniku i vlasniku medija u kojima rade.
Sigurno je da pristup svakom medijskom prostoru nije podjednako težak. Kada se probijate u medije
treba imati na umu da se može krenuti od recimo onih lokalnih koji prate manji broj događaja, nemaju
novaca za istraživače i ljude specijalizirane za sektore. Pored toga i sami novinari prate druge medije pa
pojavljivanje u nekom naizgled manje uticajnom može rezultirati pozivom na saradnju iz nekog s više
publike i društvenog utjecaja.
Ono što vi možete učiniti jest da se pokažete kao pouzdan i iskren izvor njihovih informacija pogotovo
onda kada novinari pokušavaju proniknuti pozadinu nekih političkih odluka. Upravo se recimo na pitanju
zakona nevladine organizacije mogu dokazati kao proaktivne jer sprečavaju nepovoljne političke odluke
a ne jadikuju i bune se nekoliko mjeseci nakon njihovih donošenja.
Osim toga treba upitati same novinare kakva je njihova publika, te koliko široko i duboko pišu o temi o
kojoj im možete nešto reći. A za sve to morate odvojiti nešto vremena da barem kroz godinu dana
upoznate novinare koji vas prate, na primjer na nekoj neformalnoj kafi ili ih pozovete na godišnju
skupštinu ili neko drugo okupljanje članova. Naravno da vam novinari neće zamjeriti ako im čestitate
praznike ili ih jednostavno zamolite da primaju newsletter – obavijest o vašim redovnim aktivnostima
putem interneta.
9.3. INFORMATIVNE TEHNIKE ZA PRUZANJE INFORMACIJA (SAOPCENJE ZA MEDIJE,
INTERVJU, KONFERENCIJA ZA NOVINARE)
Saopćenja za medije
Informacija nije samim time i vijest. Koliko god bili točni podaci koje nudite novinarima oni su za njih
ipak samo podaci. Ono što novinari trebaju je kontekst i po mogućnosti povezivanje s nekime tko će
svojom pričom posvjedočiti važnost problema ili informacije koju želite priopćiti. Upravo je to jedan od
mamaca koji morate naznačiti u saopćenju koje im upućujete.
Što je saopćenje? To je zapravo vijest, informacija o nečemu novome, nečemu što je poremetilo
uobičajeni tok događaja. U njemu odgovarate na šest pitanja: „KO?“, „ŠTA?“, „GDJE?“, „KADA?“,
„ZAŠTO?“ i „KAKO? ili nešto što se može upamtiti i kroz kraticu „Five W (who, what, where, when, why)
+ HOW. Kako biste to naučili pogledajte kratke vijesti u novinama i pronađite te elemente ili onaj koji
nedostaje. Isto kao i vijest vaše saopćenje treba na jednostavan način objasniti o čemu se radi, na kakav
događaj zovete medije, što im imate saopćiti.
Poželjno je da saopćenje bude napisano na obrascu sa zaglavljem, nečemu prepoznatljivom za vašu
organizaciju što vašem pozivu daje na ozbiljnosti, a tome pridonosi i logo organizacije. Nadalje treba
napisati tko je saopćenje poslao s brojem mobilnog telefona otvorenog do pred sami događaj jer novinar
možda želi doći ali će kasniti zbog nekog iznenadnog dodatnog zadatka ili treba dodatne informacije za
objašnjenje uredniku.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
46
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Saopćenje ne bi trebalo biti duže od jedne stranice A4 formata i obično se dodatna objašnjenja o recimo
dnevnom redu ili svim učesnicima šalju u posebnim dokumentima - raznim drugim vrstama saopćenje u
kojima najavljujete događaje, obavještavate kada će biti dostupni predstavnici organizacije za
fotografiranje ili dajete pozadinu ili hronologiju slučaja.
Zapravo osnovno saopćenje treba biti tako jasno napisano da se bez velike uredničke obrade može
objaviti gotovo odmah po primitku. Nešto što bi voditelj mogao pročitati s uvodom: „Upravo smo primili
informaciju...“
U pisanju samih saopćenja valja imati na umu kako mnogo brojeva i činjenica zamara i odbija (kratka
novinarska koncentracija) osim ako su povezani s pojedinačnim ljudskim pričama (omogućuju
identifikaciju novinara, a kasnije i čitatelja s problemom) ili privlače posebnu pažnju. I opet pojedinačna
priča - to je začin u izvještavanju kojem teže mnogi novinari, a može biti i razlog da to „kupi“ i sam
urednik. Pa ako je ikako moguće obećajte ga i u saopćenju.
Mediji primaju stotine takvih saopćenja pa se i nevladine organizacije moraju natjecati za pažnju
novinara. Nema jednostavne formule za to kako se probiti u medije no ipak možete izbjeći ono što vam u
tome može odmoći. Poznavanje novinara će dakako pomoći no samo slanje poruke na redakciju medija
skoro da u većini slučajeva nije dovoljno. Trebalo bi znati broj faksa upravo pored novinara koji vas prati
jer oni koji stižu na opće faksove često prolaze i „filtere“ tajnica i urednika koje ih primaju. Zapravo bilo
bi najbolje upitati na telefon novinare jesu li primili poruku. No i u tome treba imati mjere, upitati ih kad
imaju najveći pritisak i ne zvati par sati prije događaja kad je već kasno ili poslije trenutka kad urednici
određuju što će se taj dan raditi, te tko je zadužen za taj zadatak. U većini medija se odluka o praćenju
neočekivanih događaja donosi veoma brzo no takvih je u sektoru nevladinih organizacija ipak malo.
Nikad nemojte pretpostavljati da je saopćenje stiglo jer može biti suprotno iz posve običnih tehničkih
razloga (nestanak papira, kvar faksa, pun inbox elektronske pošte, promijenjena adresa ili broj faksa...)
Kod korištenja e-mail poruka trebalo svakako imati potvrdu da je poruka stigla no u vremenu kada
novinari kao i drugi primaju mnogo neželjenih poruka samo slanje obavijesti ne garantuje da ju je netko i
vidio, a kamoli i odlučio nešto učiniti.
Evo deset savjeta o tome šta treba izbjeći prilikom pisanja saopćenja:
¾ ne pretpostavljajte da čitatelj već zna sve o vašim problemima,
¾ ne činite svoju poruku nerazumljivom uključujući u nju komplicirane i metaforičke izraze ili nevažne
podatke,
¾ ne koristite obje strane papira jer će se poleđina vrlo vjerojatno previdjeti,
¾ ne upotrebljavajte ponavljanja, klišeje, žargon ili kratice,
¾ ne pretjerujte ili optužujte za ono za što nemate dokaze; pretjerivanje će prije oslabiti no ojačati
vašu poziciju,
¾ ne klevećite jer ste odgovorni za javno izgovorenu ili napisanu riječ,
¾ ne šaljite ništa dok to nisu pročitale vaše kolege koji će vidjeti je li sve jasno i točno napisano –
pravopisne pogreške štete vašem ugledu,
¾ ne ignorirajte interes medija koji je izazvalo vaše saopćenje, morate opravdati njihov interes,
¾ ne koristite se ironijom – duhovitost ima jači učinak,
¾ ne pretpostavljajte da je vaše priopćenje primljeno sve dok niste razgovarali s nekime tko ga je
pročitao.
Model saopćenja za medije dat je u Prilogu VII.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
47
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Intervju
Bez obzira na sredstvo informiranja (radio, televizija, novine), i bez obzira na to tko vodi razgovor,
osnovno je pravilo da u svakom trenutku vi morate imati kontrolu nad situacijom. Prikupite sve
informacije od kojih ste pošli kad ste osmišljavali strateški pristup medijima i prije nego što počnete
razmišljati o učešću u intervjuu, još jednom pogledajte one najvažnije. Odredite unaprijed što želite da
postignete njime. Odredite tko će biti vaša publika. Obavijestite se o tome kakav tip intervjua forsira koja
medijska kuća. Iako ćete se na jedan način spremati za intervju na televiziji a na drugi za intervju na
radiju, imajte stalno na umu da je u obe te situacije najvažnije dobro se pripremiti.
Razgovor na radiju može biti jedno od najzgodnijih medijskih sredstava za nevladine organizacije. Termin
na radiju se relativno lako dobija, a na raspoloženje vam stavlja dovoljno vremena da izložite svoje
stavove i komunicirate sa širokim auditorijem.
Postoji nekoliko stvari koje treba uraditi prije nego što nekom voditelju s radija ponudite svoju temu
odnosno nekog iz vaše organizacije ko bi govorio o njoj:
¾ Pripremite štampani materijal (npr. informativni materijal za novinare) u kom ćete svoju priču ili
temu iznijeti sa sasvim određenog stanovišta. Taj materijal ne treba biti obiman, a na njegovom
početku treba se nalaziti kratak sažetak teme.
¾ Nametnite teme koje su važne i aktuelne, ali i teme koje su primjerene samom mediju: ako
nastupate na lokalnoj radio-stanici, neka vaša tema bude relevantna i za lokalne prilike.
¾ Kad se obraćate producentu s radija, objasnite mu ukratko o čemu želite da govorite ili samo
najavite da ćete mu poslati materijal o toj temi.
¾ Budite spremni da dostojanstveno podnesete negativan odgovor, uostalom biće još prilika da
razgovarate s istim tim producentom o nekoj drugoj temi. Ako vam je jednom rekao „ne“, ne znači
da vas je odbio zauvijek.
¾ Predložite sagovornike koji su kompetentni za problem o kom će govoriti i elokventni, koji imaju
jasan stav, koji su u stanju da od čitavog svog materijala naprave kratke, sažete informacije i koji
nemaju tremu.
Nervoza u takvim situacijama nije ništa neuobičajeno. Postoji, doduše, mnogo načina da je umanjite i da
se osjećate ležernije, ali ne očekujte da će nervoza u potpunosti nestati. Najbolji način da se ona
prevaziđe jeste dobra i detaljna priprema. Razmislite kako biste ono do čega vam je stalo mogli
formulirati na što više različitih načina, dosjetite se nekih zanimljivih analogija, neobičnih fraza, primjera
i ilustracija, a ako koristite konkretne podatke, gledajte da oni budu što jednostavniji. Pronađite što više
načina da naglasite ono što vam je najvažnije, trudite se da izbjegnete nesporazume u vezi s vašim
ciljevima i iznesite jasan stav o onome što će se u skoroj budućnosti dešavati s problemom o kom
govorite ili što će vaša organizacija poduzimati tim povodom.
Osnovna pravila
¾ Nastupajte sa što više samopouzdanja. Ne budite stidljivi i nesigurni.
¾ Čuvajte se zamki koje bi vam novinari mogli postaviti. Neki će možda pokušati da vas izbace iz takta
ili da vas navedu da zapadnete u kontradiktornost. Ne dozvolite da išta od svega toga utiče na vas,
budite pribrani.
¾ Zlatno pravilo tokom intervjua glasi: “govorite istinu”. Bolje je reći “ne” ili “ne znam” nego izreći
makar i malu laž.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
48
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Evo još nekoliko savjeta za davanje intervjua:
¾ ne ustručavajte se reći kako nešto ne znate ili kako se izvinjavate za svoju pogrešku jer bi vam to
moglo osigurati više poštovanja od pretvaranja da nešto znate kad je očigledno da nije tako,
¾ ako program ide dobro, pohvalite ga i naznačite ulogu medija, možda i uz neki primjer, to je dobar
način da se zahvalite na pozivu i da vas zapamte po dobrome, to jest pozovu opet u nekoj drugoj
prilici,
¾ ako niste bili zadovoljni emisijom ne ustručavajte se to i reći ali pazite dobro da imate racionalne
argumente za to kako ne bi ispalo da ste uvredljivi i sujetno ne prihvaćate neugodna pitanja.
Sitnice oko izgleda i nastupa u televizijskom studiju svode se opet na par savjeta:
¾ odmjereno uobičajeno oblačenje (casual) je mnogo bolji izbor od večernjih svjetlećih haljina i skupih
kravata jer to, kao i skup ili reflektirajući nakit, odvraćaju pažnju od vaše poruke,
¾ izbjegavajte blještave boje iz istog razloga, a sitne pruge ili tačkice mogu dovesti do titranja slike na
tim dijelovima odjeće, televizija dodaje kilograme pa je dobro odjenuti nešto jednobojno
¾ ako imate grafikone, fotografije, filmove ili brojeve telefona koji su vam neophodni u izlaganju javite
to pravovremeno onima koji su vas pozvali kako bi taj materijal pripremili za emitiranje,
¾ ne gledajte u monitore kako ste „ispali“ već u svoje sagovornike i kad pričate i kad ih slušate,
¾ isključite, da isključite mobitel, stišavanje nije dovoljno,
¾ pokušajte ostati hladne glave, koliko god vas voditelj pokušao isprovocirati ili suprotstavljena strana
omalovažiti, ako počnu teške riječi najbolje je upozoriti kako to nije način da se priča o tako važnom
problemu,
¾ ako u studiju prisutna i publika ne obraćajte im se niti ih ohrabrujte, no možete reći kako vam se čini
kako dijele vaše mišljenje, i ne prepirite se s njom ako je posve drugačije.
Kada je riječ o snimljenim ili napisanim intervjuima moguća je autorizacija ili traženje gotovog intervjua
na uvid na koju većina novinara nerado pristaje jer ne žele bitne promjene, pogotovo u onim situacijama
kada misle da ste rekli više no što ste mislili i zato što to osjećaju kao miješanje u njihov posao i slobodu
medija.
Tonski snimak intervjua: Porazgovarajte o tome s novinarom koji će vas intervjuirati i zamolite da vam
omogući tonski snimak jer takav zahtjev nije nikakva rijetkost. Zahvaljujući tonskom snimku imaćete
precizan zapis razgovora. Vaši saradnici koji nisu pratili emisiju moći će to učiniti naknadno. Ako imate
prilike, vježbajte nastup pred kamerom ili s kazetofonom.
Telefonska izjava: Ponekad se dogodi da vas novinari, a naročito novinari u štampanim medijima, koji
imaju veoma tijesne rokove za predaju teksta, pozovu i traže reagiranje na neki događaj ili na nečiju
izjavu. To može biti odlična prilika da se i vaša organizacija probije u udarne vijesti. Ovakav poziv,
doduše, može vas zateći nespremnog, ali ako imate nekoliko minuta da se koncentrirate i priberete,
daćete novinaru efektan i inteligentan odgovor. Pitajte novinara koji vas zove za ime, broj telefona i rok
koji ima, i zamolite ga da mu se javite za koji minut. Priberite se. Sjetite se tri najvažnije teze. Preslušajte
se naglas. Ako možete, na brzinu se raspitajte o tom novinaru, o njegovoj medijskoj kući i njenoj publici.
Zatim se opustite i javite se novinaru što prije.
Konferencije za novinare
Konferencije za novinare treba organizirati iz dva razloga, dakle samo iz dva: 1) informacija koju želite
prenijeti toliko je kompleksna da je morate razjasniti u razgovoru; i 2) namjerno želite dramatizirati svoje
priopćenje novinarima.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
49
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Ponekad je bolje umjesto organiziranja konferencije za novinare, obaviti i desetak telefonskih razgovora
s najvažnijim novinarima ili organizirati nekoliko pojedinačnih susreta ili konzultacija (brifinga) s
novinarima.
Vrlo često neka organizacija požuri da organizira konferenciju za štampu a zatim ustanovi da se u sali
nalazi više predstavnika s njene strane nego novinara. Konferencija za novinare je opravdana ako imate
stvaran povod za pisanje vijesti, na primjer pripremljen neki novi izvještaj, ili morate brzo reagirati na
neku aktuelnu vijest pa ne stižete s novinarima svih medija obaviti razgovor “oči u oči”. Sazovite
konferenciju za štampu ako prezentirate neki važan izvještaj, ako se u gradu pojavljuje renominirani
novinar ili poznata ličnost koja se bavi vašom temom, ili ako zaista najavljujete nešto važno.
Uvijek se zapitajte da li traćite novinarovo vrijeme i da li istu svrhu možete postići ako jednostavno
pošaljete saopćenje za medije. Ako ta mogućnost postoji, izbjegnite organiziranje konferencije za
novinare.
Kako se planira konferencija za novinare:
U zavisnosti od složenosti događaja koji pripremate za novinare ili raspoloživog vremena za planiranje,
pismeni poziv možete sačiniti u nekoliko formi. Poziv za novinare na predstojeći događaj, s navedenim
akterom, temom, mjestom i vremenom događanja („ko, šta, gdje i kada“), možete poslati pismom,
elektronskom poštom ili faksom na adrese s glavnog spiska medija, i to približno pet do sedam radnih
dana unaprijed. Kompletno saopćenje za medije u kojem se naglašava „vijest“ sa konferencije za
novinare treba se pripremiti i izdati na dan konferencije.
Kako se uspostavlja kontakt s medijima:
Dva-tri dana pred konferenciju za novinare pozovite sve medijske kuće koje bi mogle izvještavati s vaše
konferencije i objasnite da želite dodati nešto u vezi sa pisanim materijalom koji ste im već poslali.
Ponudite svojim sagovornicima da im faksom ili elektronskom poštom proslijedite dodatni materijal, bilo
da biste potkrijepili ono što im najavljujete telefonom, bilo da biste se osigurali za svaki slučaj (ukoliko,
na primjer, ne uspijevate dobiti neku medijsku kuću ili novinara).
Preko nacionalnih novinskih agencija također možete proširiti vijest o vašoj konferenciji za štampu.
Većina servisnih službi sastavlja „najave“, listu aktivnosti predviđenih za taj dan, a nju agencije onda
šalju svojim korisnicima. Imajte u vidu rokove koje i same te servisne službe moraju poštovati.
Obavijestite ih o događaju koji organizirate elektronskom ili običnom poštom, telefonom ili faksom, i to
bar 48 sati unaprijed.
Opći plan: Konferenciju za novinare treba organizirati na nekom prikladnom mjestu koje ima neke veze
sa samom temom konferencije. Na primjer, konferenciju za medije o stambenim problemima može se
smjestiti blizu četvrti predviđene za sanaciju ili rušenje, jer je tako vizualni efekat efikasniji. Ako radite u
glavnom gradu, moguće je da u nekim zgradama vlade postoje posebne prostorije predviđene za
predstavnike medija. Možda u vašem gradu postoji i klub novinara koji ima posebne prostorije za
konferencije za štampu. Možete iskoristiti i hotelsku sobu ili salu za konferencije u nekom hotelu.
Ako se konferencija za štampu održava u zatvorenom prostoru, provjerite da li je on dovoljno velik, da li
ima dovoljno priključaka za struju (zbog kamera), da li postoji podij i dovoljno mjesta za sjedenje.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
50
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
Pozadina treba biti jednobojna (najbolje su plave zavjese); izbjegavajte pozadinu koja bi mogla
dekoncentrirati gledaoce (slike, murale, ogledala). Ako imate plakat svoje organizacije,
stavite je iza podija kako bi bila vidljiva na svakoj slici, u svakom kadru.
Ispred prostorije u kojoj se održava konferencija za štampu treba se nalaziti poseban stol na kom će se
novinari prijavljivati, a na stolu treba da se nalazi dovoljan broj formulara za prijavljivanje. Taj sto treba
biti spreman bar 30-45 minuta prije početka konferencije.
Vizuelna sredstva: Pokušajte na konferenciji za štampu upotrijebiti sva raspoloživa vizuelna sredstva.
Ako imate logo, uvećajte ga i postavite na podij, i to odmah ispod mikrofona. Ako se u vašem izvještaju
nalaze tabele ili grafikoni, uvećajte ih i umnožite u fotokopirnici, i stavite na tablu ili stalak pored podija
na kom će se nalaziti govornici. Ako imate video-spot ili poseban reklamni materijal, načinite kopije i
podijelite ih elektronskim medijima. Imajte u vidu da će se odgovorni urednik prije odlučiti da pokrije vaš
događaj ako vaša priča ima i vizuelni aspekt.
Vrijeme: Konferencije za novinare treba održavati između 10:00 i 11:00, ili između 13:30 i 15:00 h. Ako
konferenciju zakažete prije 9:00 ili poslije 15:00, rizikujete da se predstavnici važnih medijskih kuća ne
pojave jer upravo tada novinarima ističu rokovi za predaju tekstova i izvještaja. Vaša konferencija ne
treba trajati više od 30-45 minuta, maksimalno 1 sat, kako novinari ne bi počeli da je napuštaju prije
kraja.
Govornici: Ograničite broj govornika kako bi novinari imali dovoljno vrijeme postaviti im pitanja.
Optimalno je imati dvoje ili troje govornika i odrediti jednu ili dvije osobe za kontakt iz vaše organizacije
koje će usmjeravati novinarska pitanja. Ako vodite udruženje nekoliko nevladinih organizacija, pozovite
predstavnike svake od njih na podij zadužite ih da donesu i podijele pismena saopćenja (njih možete
staviti i u informativni materijal za novinare), kao i da po potrebi odgovore na neka pitanja.
Isto tako treba da pozovete i stručnjake iz vaše organizacije koji će moći da odgovore na uskostručna
pitanja u drugom dijelu konferencije, ili da napišu saopćenja koja ćete također moći staviti u
informativni materijal za novinare.
Uvodna riječ treba biti kratka i upečatljiva i ne treba trajati duže od ukupno 15 minuta. Moderator treba
predstaviti govornike i koordinirati drugi dio konferencije, u kom novinari postavljaju pitanja.
Preporučljivo je da moderator ujedno da i uvodnu riječ.
Pažljivo razmislite o redoslijedu kojim će govornici istupati. Uzmite kompletan tekst njihovog obraćanja i
dostavite ga novinarima, ali recite govornicima da svoj tekst ne trebaju čitati od riječi do riječi, već da ga
sažmu i iznesu najvažnije tačke.
Informativni materijal za novinare: Ovo je sredstvo od neprocjenjivog značaja, jer njime možete
formulirati, istaknuti i distribuirati informacije i glavne poruke koje će se iznijeti na konferenciji za
novinare. Informativni materijal koristiće novinari koji izveštavaju s vaše konferencije, ali i oni koji na nju
ne mogu da dođu. Ovaj komplet treba da sadrži:
¾ izjave govornika, obavezno na memorandumu vaše organizacije i obavezno s podacima važnim za
eventualni kontakt
¾ saopćenje za štampu
¾ opis tema iz djelokruga vaše organizacije o kojima će biti govora
¾ imena drugih potencijalnih sagovornika za zadatu temu
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
51
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
¾ mišljenja stručnjaka i njihovih organizacija
¾ kraći informativni tekst o organizaciji koja je sponzor konferencije za štampu.
U informativni materijal za novinare možete staviti i važnije tabele i dijagrame, informacije o novijim
zakonskim inicijativama, novinske članke, komentare i uvodnike koji idu u prilog stavu koji zagovarate i
slično.
Naknadne aktivnosti: Novinari koji su došli na vašu konferenciju za štampu trebaju se upisati na
poseban list. Odmah provjerite taj spisak kako biste ustanovili koji predstavnici važnih medijskih kuća
nisu prisustvovali. Ako možete, na ruke im dostavite vaš informativni materijal sat-dva poslije
konferencije, i pozovite dotične novinare i urednike telefonom. Ponekad ovakva naknadna reakcija može
da vam pomogne da plasirate svoju vijest, ili čak da navede nekoga da napiše nešto više o njoj.
Ocjenjivanje: Veoma je važno da zaključite što je na nekoj konferenciji za štampu imalo dobar odjek a
šta nije. Pokušajte da odmah poslije konferencije porazgovarate sa saradnicima o nekim organizacionim
pitanjima, analizirajte kako je koji učesnik na konferenciji reagirao na novinarska pitanja, ko je sve od
novinara došao a ko nije. Tako ćete moći zaključiti što treba uraditi bolje na sljedećoj konferenciji za
novinare.
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
52
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
10.
LITERATURA
1. DFID/OXFAM/ICVA (2000). Human Rights Advocacy Workbok, Lindsay Judge and Miranda
Kazantzis
2. EC (European Commission), DG Enlargement (2008). Progress monitoring for potential
Candidate Countries and the Former Yugoslav Republic of Macedonia, 2007-2008, Year 2,
Progress Monitoring Report, FBiH and RS, september '08.
3. EC (European Commission), Europe (2007). Proposal for a Directive of the European Parliament
and of the Council on industrial emissions (Integrated pollution prevention and control)(recast),
Brussels, 21.12.2007, COM(2007)844 final; 2007/0286 (COD).
4. EC (European Commission) (2007). Proposal for a Directive of the European Parliament and of
the Council on industrial emissions (Integrated pollution prevention and
control)(recast),Brussels, 21.12.2007, SEC(2007)1679.
5. EC (European Commission) (2005). Izvještaj Komisije vijeću i parlamentu Evrope o
implementaciji IPPC Direktive (96/61/EC), Brussels, 03.11.2005.COM (2005) 540 final.
6. FBiH (Federacija Bosne i Hercegovine). Federealno ministarstvo okoliša i turizma (2011).
http://www.fmoit.gov.ba/ba/page/45/turistiki-vodii .
7. FBiH (Federacija Bosne i Hercegovine). Federealno ministarstvo okoliša i turizma (2010). Izazovi
okolinske dozvole, Sarajevo.
8. FBiH (Federacija Bosne i Hercegovine) (2003). Zakon o zaštiti okoliša (“Službene novine FBiH”,
broj 33/03 i 38/09).
9. FBiH (Federacija Bosne i Hercegovine) (2003). Zakon o inspekcijama u FBiH (“Službene novine
FBiH”, broj 69/05).
10. ICVA (Inicijativa i civilna akcija)(2006). Nezavisni monitoring ljudskih prava - principi, mehanizmi,
praksa monitoringa u BiH, preporuke.
11. ICVA (Inicijativa i civilna akcija)(2004). Priručnik za monitoring implementacije razvojnih politika
u BiH - indikatori zasnovani na ljudskim pravima.
12. IEEP (Institute European Environmental Policy) (2008). Commission Proposes Revision to IPPC
and Other Industrial Emissions Directives, January 2008.
13. Projekat „Podrška implementaciji IPPC Direktive , Program IPA 2007 (2011)
http://www.ippc.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=93&Itemid=118&lang=b
a
14. Projekat „Podrška implementaciji IPPC Direktive , Program IPA 2007 (2011). Nacrt Tehničke
upute za samomonitoring
15. Silver, S (2003).Odnosi s medijima: priručnik za nevladine organizacije, Njujork/London.
Publikacija Fonda za neovisno novinarstvo u izdanju Instituta za medije i različitosti, s podrškom
Europske zajednice
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
53
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
16. Tuzlanski kanton, Kantonalna uprava za inspekcijske poslove (2011). Izvještaj o radu Kantonalne
uprave za inspekcijske poslove za period 01.01. - 31.12.2010.godine; Tuzla, januar 2011. godina
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
54
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
11.
PRILOZI
I. Pravni okvir u FBiH koji regulira zaštitu okoliša, kao i zagađivanje koje potiče iz industrije
U FBIH nadležnost po pitanju zašite okoliša i voda podijeljena je između entitetskih i kantonalnih
nadležnih organa vlasti. Prema Ustavu FBiH (Član 2. uz član 3. Glave III) ovlasti federalne vlade i kantona
iz domena okoline su: ekološka politika, te iskorištavanje prirodnih bogatstava. Ovlasti se mogu
ispunjavati zajednički, zasebno ili na nivou kantona koordinirano od federalne vlasti. Federalna vlast bi
trebala kreirati politiku i donositi zakone shodno svakoj od ovih ovlasti (kada je u pitanju obaveza na
području FBiH). Ovdje se ne prezentiraju detaljno propisi na kantonalnom nivou.
Relevantni propisi u FBiH15, (zakoni, uredbe, odluke i pravilnici), daju se u nastavku.
Z AKONI
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
ƒ
15
Zakon o komunalnim djelatnostima (“Službene novine FBiH”, br. 20/90),
Zakon o geološkim istraživanjima (“Službeni list RBiH”, br. 3/93),
Zakon o rudarstvu (“Službeni list R BiH”, br. 24/93, 13/94, 6/08),
Zakon o zdravstvenoj zaštiti (“Službene novine FBiH”, br.29/97),
Zakon o upravnom postupku (“Službene novine FBiH”, br. 2/98, 48/99),
Zakon o upravnim sporovima (“Službene Novine FBiH”, br.02/98),
Zakon o prikupljanju i prometu sekundarnih sirovina i otpadnih materijala (“Službene novine
FBiH”, br. 35/98),
Zakon o zaštiti od jonizirajućeg zračenja (“Službeni novine FBiH”, br. 15/99),
Zakon o slobodi pristupa informacijama u FBiH (“Službene novine FBiH”, br. 32/01),
Zakon o šumama („Službene novine FBiH”, br. 20/02, 29/03),
Zakon o koncesijama (“Službene novine FBiH”, br. 40/02, 61/06)
Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša (“Službene novine
FBiH”, br. 33/03, 38/09),
Zakon o zaštiti prirode (“Službene novine FBiH”, br. 33/03),
Zakon o zaštiti zraka (“Službene novine FBiH”, br. 33/03, 4/10),
Zakon o upravljanju otpadom (“Službene novine FBiH”, br. 33/03, 72/09),
Zakon o Fondu za zaštitu okoliša Federacije BiH (“Službene novine FBiH”, br. 33/03),
Zakona o organizaciji organa uprave u FBiH (“Službene novine FBiH”, br. 35/05),
Zakon o građevinskom zemljištu („Službene novine FBiH”, br. 67/05),
Zakon o inspekcijama u FBiH („Službene novine FBiH”, br. 69/05),
Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta u FBiH (“Službene novine FBiH”, br.
02/06,04/06, 70/07),
Zakon o vodama (“Službene novine FBiH”, br. 70/06),
Zakon o građenju („Službene novine FBiH”, br. 34/07),
Zakona o privrednim društvima („Službene novine FBiH”, br. 23/99, 45/00, 15/03, 29/03, 68/05,
91/07, 84/08 i 88/08),
kantonalni Zakoni o inspekcijama,
kantonalni Zakoni o zaštiti okoliša,
http://www.fmoit.gov.ba//index.php?option=com_content&task=view&id=191&Itemid=134
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
55
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
ƒ kantonalnim Zakoni o zaštiti prirode,
ƒ kantonalnim Zakonima o zaštiti od buke, te
ƒ drugi zakoni koji regulišu oblasti zaštite okoliša.
P ODZAKONSKI AKTI
UREDBE
ƒ Uredba o jedinstvenoj metodologiji za procjenu šteta od prirodnih i drugih nesreća (“Službene
novine FBiH”, br. 75/04, 38/06),
ƒ Uredba o finansijskim garancijama kojima se može osigurati prekogranični promet otpada
(“Službene novine FBiH”, br. 41/05),
ƒ Uredba o obavezi dostavljanja godišnjeg izvještaja o ispunjavanju uvjeta iz dozvole za upravljanje
otpadom (“Službene novine FBiH”, br. 31/06),
ƒ Uredba o selektivnom prikupljanju, pakovanju i označavanju otpada (“Službene novine FBiH”, br.
38/06),
ƒ Uredba o finansijskim i drugim garancijama za pokrivanje troškova rizika od mogućih šteta,
sanacije i postupaka nakon zatvaranja deponije (“Službene novine FBiH”, br. 39/06),
ƒ Uredba o opasnim i štetnim materijama u vodama (“Službene novine FBiH”, br. 43/07),
ƒ Uredba o građevinama i zahvatima od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine i građevinama,
djelatnostima i zahvatima koji mogu u znatnoj mjeri uticati na okoliš, život zdravlje ljudi FBiH i šire,
za koju urbanističku saglasnost izdaje Federalno ministarstvo prostornog uređenja (“Službene
novine FBiH”, br. 85/07).
ODLUKE
ƒ Odluka o granicama riječnih bazena i vodnih područja na teritoriji F BIH (“Službene novine FBiH”,
br. 41/07),
ƒ Odluka o visini posebnih vodnih naknada (“Službene novine FBiH”, br. 46/07).
PRAVILNICI
ƒ Pravilnik o posebnom režimu kontrole djelatnosti koje ugrožavaju ili mogu ugroziti sredinu
(“Službeni list SRBH”, br. 2/76, 23/76, 23/82, 26/88),
ƒ Pravilnik o dozvoljenim granicama intenziteta zvuka i šuma (“Službeni list SRBH”, br. 46/89),
ƒ Pravilnik o uslovima za određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta voda koje
se koriste ili planiraju da koriste za piće (“Službene novine FBiH”, br. 51/02),
ƒ Pravilnik koji određuje postupanje sa opasnim otpadom koji se ne nalazi na listi otpada ili čiji je
sadržaj nepoznat (“Službene novine FBiH”, br.33/03)
ƒ Pravilnik o pogonima i postrojenjima za koje je obavezna procjena utjecaja na okoliš i pogonima i
postrojenjima koji mogu biti izgrađeni i pušteni u rad samo ako imaju okolinsku dozvolu
(“Službene novine FBiH”, br. 19/04),
ƒ Pravilnik o uvjetima za prijenos obaveza upravljanja otpadom sa proizvođača i prodavača na
operatora sistema za prikupljanje otpada (“Službene novine FBiH”, br. 09/05),
ƒ Pravilnik o postupanju s otpadom koji se ne nalazi na listi opasnog otpada ili čiji je sadržaj
nepoznat (“Službene novine FBiH”, br. 09/05),
ƒ Pravilnik o kategorijama otpada sa listama (“Službene novine FBiH”, br. 09/05),
ƒ Pravilnik o graničnim vrijednostima emisije zagađujućih materija u zrak (“Službene novine FBiH”,
br. 12/05),
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
56
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
ƒ Pravilnik o graničnim vrijednostima emisije u zrak iz postrojenja za sagorijevanje (“Službene
novine FBiH”, br. 12/05),
ƒ Pravilnik o emisiji isparljivih organskih jedinjenja (“Službene novine FBiH”, br. 12/05),
ƒ Pravilnik o graničnim vrijednostima kvaliteta zraka (“Službene novine FBiH”, br. 12/05),
ƒ Pravilnik o monitoringu emisija zagađujućih materija u zrak (“Službene novine FBiH”, br.12/05),
ƒ Pravilnik o monitoringu kvaliteta zraka (“Službene novine FBiH”, br. 12/05),
ƒ Pravilnik o postepenom isključivanju supstanci koje oštećuju ozonski omotač (“Službene novine
FBiH”, br. 39/05),
ƒ Pravilnik o uvjetima i kriterijima koje moraju ispunjavati nosioci izrade studije uticaja na okoliš i
visini naknade i ostalih troškova nastalih u postupku procjene uticaja na okoliš (“Službene novine
FBiH”, br. 68/05, 45/09, 43/10),
ƒ Pravilnik o sadržaju izvještaja o stanju sigurnosti, sadržaju informacija o sigurnosnim mjerama i
sadržaju unutrašnjih i spoljnih planova intervencije (“Službene novine FBiH”, br. 68/05),
ƒ Pravilnik o uvjetima za podnošenje zahtjeva za izdavanje okolinske dozvole za pogone i
postrojenja koja imaju izdate dozvole prije stupanja na snagu Zakona o zaštiti okoliša (“Službene
novine FBiH”, br. 68/05, 45/09),
ƒ Pravilnik o rokovima za podnošenje zahtjeva za izdavanje okolinske dozvole za pogone i
postrojenja koja imaju izdate dozvole prije stupanja na snagu Zakona o zaštiti okoliša (“Službene
novine FBiH”, br. 68/05),
ƒ Pravilnik o izradi godišnjih/polugodišnjih programa inspekcije zaštite okoliša (“Službene novine
FBiH”, br. 68/05),
ƒ Pravilnik o minimumu sadržine opšteg akta o održavanju, korištenju i osmatranju vodoprivrednih
objekata (“Službene novine FBiH”, br. 18/07),
ƒ Pravilnik o graničnim vrijednostima opasnih i štetnih materija za tehnološke otpadne vode prije
njihovog ispuštanja u sistem javne kanalizacije odnosno u drugi prijemnik (“Službene novine
FBiH”, br. 50/07),
ƒ Pravilnik o graničnim vrijednostima opasnih i štetnih materija za vode koje se nakon prečišćavanja
iz sistema javne kanalizacije ispuštaju u prirodni prijemnik (“Službene novine FBiH”, br. 50/07),
ƒ Pravilnik o registru zagađivanja i postrojenjima (“Službene novine FBiH”, br. 82/07),
ƒ Pravilnik o načinu obračunavanja, postupku i rokovima za obračunavanje i plaćanje i kontroli
izmirivanja obaveza na osnovu opće vodne naknade i posebnih vodnih naknada (“Službene novine
FBiH”, br. 92/07),
ƒ Pravilnik o donošenju najboljih raspoloživih tehnika kojima se postižu standardi kvaliteta okoliša
(“Službene novine FBiH”, br. 92/07),
ƒ Pravilnik o eko-oznakama i o načinu upravljanja eko-oznakama (“Službene novine FBiH”, br.
92/07),
ƒ Pravilnik o uvjetima mjerenja i kontrole sadržaja sumpora u gorivu (“Službene novine FBiH”, br.
6/08),
ƒ Pravilnik o obrascu, sadržaju i postupku obavještavanja o važnim karakteristikama proizvoda i
ambalaže od strane proizvođača (“Službene novine FBiH”, br. 6/08),
ƒ Pravilnik o sadržaju, obliku, uvjetima, načinu izdavanja i čuvanja vodnih akata (“Službene novine
FBiH”, br. 6/08),
ƒ Pravilnik o životinjskom otpadu i drugim neopasnim materijalima prirodnog porijekla koji se mogu
koristiti u poljoprivredne svrhe (“Službene novine FBiH”, br. 8/08),
ƒ Pravilnik o uvjetima i krterijima koje mora ispunjavati pravno lice za izradu dokumentacije na
osnovu koje se izdaju vodni akti (“Službene novine FBiH”, br. 17/08),
ƒ Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o uvjetima za podnošenje zahtjeva za izdavanje
okolinske dozvole za pogone i postrojenja koja imaju izdate dozvole prije stupanja na snagu
Zakona o zaštiti okoliša (“Službene novine FBiH”, br. 29/08),
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
57
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
ƒ Pravilnik o upravljanju medicinskim otpadom (“Službene novine FBiH”, br. 77/08),
ƒ Pravilnik o uspostavi i upravljanju informacionim sistemom voda („Službene novine FBiH“,
br.77/09) – Poglavlje III Pristup informacijama,
ƒ Pravilnik o edukaciji, programu obuke, stručnom ispitu i certifikaciji stručnjaka za ocjenu planova
aktivnosti i studija o procjeni uticaja na okoliš u postupku izdavanja okolšne dozvole (“Službene
novine FBiH”, br. 39/10,80/10),
ƒ Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati referentni odnosno ovlašteni laboratoriji za ispitivanje
voda, sadržaj i način davanja ovlasti (“Službene novine FBiH”, br. 14/10).
ƒ Pravilnik o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom (“Službene novine FBiH”, br. 83/10).
ƒ Pravilnik o prekograničnom prometu otpadom („Službene novine FBiH“, br. 7/11)
UPUTSTVA
ƒ Uputstvo o utvrđivanju dozvoljenih količina štetnih i opasnim materija u zemljištu metode
njihovog ispitivanja (“Službene novine FBiH”, br. 11/99).
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
58
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
II. Model okolinske dozvole izdate na federalnom nivou, kao i na nivou Kantona Sarajevo
Dostavljen elektronski kao .pdf file
III. Pregled svih izdatih dozvola na nivou FBiH do maja 2011. godine
Dostavljen elektronski kao .pdf file
IV. Inspekcijski izvještaj za industriju kojoj je izdata dozvola od strane FMOIT
Dostavljen elektronski kao .pdf file
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
59
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
V. Specifični indikatori za praćenja stanja u pojedinim oblastima
Vode:
1. procenat stanovništva priključenog na sistem vodosnabdijevanja;
2. procenat stanovništva koje ima pristup kanalizaciji;
3. procenat teritorije/stanovništva pokrivenog sistemom za prečišćavanje voda;
4. procenat zajednica ugroženih mogućnošću polave;
5. površina zemljišta ugrožena štetnim djelovanjem voda;
6. učestalost kontrole kvaliteta vode;
7. postojanje subvencioniranja pristupa vodi za najsiromašnije kategorije stanovništva.
Tlo:
1. procenat obradivog poljoprivrednog zemljišta pretvorenog u građevinsko zemljište;
2. procenat obradivog ali neuportrebljivog zemljišta zbog postojanja mina;
3. procenat tla/područja izloženog industrijskom otpadu (toksičnom i hemijskom otpadu);
4. procenat/broj područja kontaminiranih uranijumom;
5. procenat stanovništva (naselja) na području izloženom opasnosti (blizini otpada, riziku od
klizišta);
6. procenat obrađenog poljoprivrednog tla/površine u toskičnim zonama ili zonama pod rizikom od
klizišta.
Javno zdravlje:
1. transparentno, efikasno i redovno
stanica, broj kontrola);
upravljanje veterinarskim servisima (broj veterinarskih
2. postojanje javnih informacija o kvaliteti hrane, kako domaće proizvodnje, tako i uvezenih
proizvoda;
3. aktivnosti udruženja potrošača na zaštiti i poboljšanju kvaliteta hrane;
4. postojanje javne informacije o rizicima po zdravlje i izloženosti riziku vezano za štetnu okolinu;
5. postojanje sistematskog i besplatnog ljekarskog pregleda populacije koja je posebno izložena
rizičnom uticaju okoline (u naseljima u blizini tvornica i deponija otpada).
Otpad:
1. pokrivenost teritorije države organizovanim prikupljanjem, odvozom i odlaganjem otpada;
2. broj divljih deponija otpada;
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
60
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
3. broj divljih odlagališta lociranih na manje od pet kilometara od naselja;
4. postojanje/broj deponije otpada lociranih u blizini izvorišta pitke vode;
5. postojanje aktivnosti na sanaciji i dislokaciji divljih deponija;
6. procenat stanovništva ugroženog nepravilnim odlaganjem ili blizinom deponija otpada;
7. postojanje stimulativnih mjera koje podstiču prikupljanje i reciklažu različitih vrsta otpada;
8. postojanje studija o otpadu (uključujući ilegalne deponije) i njihovom efektu na okoliš;
9. postojanje specifičnih mjera za opasni otpad (prikupljanje, transport i izolacija);
10. postojanje registra zagađivača;
11. postojanje pravnih odredbi protiv ilegalnog deponovanja otpada.
Zrak:
1. procentualna pokrivenost teritorije pod monitoringom kvaliteta zraka;
2. uspostavljen monitoringa zagađivača/postojanje monitoringa zagađivača;
3. procenat korištenja visokodimnih energenata (toplane, termoelektrane);
4. postojanje kontrole upotrebe fosilnih goriva i emisije ugljičnog dioksida.
Mogući izvori podataka za monitoring u oblasti okoliša (institucije i organizacije)
ƒ
ministarstva za zaštitu okoliša na svim nivoima vlasti;
ƒ
ministarstvo za urbanizam i prostorno uređenje;
ƒ
jedinice lokalne uprave (mjesne zajednice, opštine);
ƒ
opštinske službe za građevinske i urbanističke poslove;
ƒ
opštinske službe za komunalne poslove;
ƒ
zavodi za statistiku;
ƒ
javna preduzeća za vodosnabdijevanje i upravljanje vodama;
ƒ
javna preduzeća za upravljanje šumama;
ƒ
javna preduzeća za prikupljanje, skladištenje i tretiranje otpada;
ƒ
preduzeća, proizvođači otpada, otpadnih materija i zagađivači;
ƒ
privredni sistemi ovisni o korištenju vode;
ƒ
zavodi za zdravstvenu zaštitu i javno zdravstvo;
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
61
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
ƒ
zavod za zaštitu kulturnog, istorijskog i prirodnog bogatstva;
ƒ
štabovi civilne zaštite na svim nivoima;
ƒ
šumarski fakulteti, instituti za šumarstvo;
ƒ
veterinarski fakulteti, veterinarski instituti (javno zdravlje);
ƒ
poljoprivredni fakulteti, poljoprivredni instituti;
ƒ
nastavni planovi i programi u osnovnim i srednjim školama;
ƒ
katastar/zemljišne knjige;
ƒ
inspekcijske službe;
ƒ
sudovi (opštinski i kantonalni);
ƒ
mediji (elektronski i pisani);
ƒ
nevladine organizacije;
ƒ
međunarodne organizacije;
ƒ
institucije i organizacije za zaštitu ljudskih prava (uredi Ombudsmana);
ƒ
obrazovne institucije;
ƒ
naučne institucije;
ƒ
udruženja potrošača;
ƒ
sindikati;
ƒ
ankete provedene među građanima;
ƒ
industrijska postrojenja (zagađivači).
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
62
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
VI. Upitnik za prikupljanje podataka o okolišnom učinku industrije
NVO PARTNER_____________________________KANTON__________________________________
INDUSTRIJA_______________________________KANTON___________________________________
NADLEŽNOST ZA IZDAVANJE OKOLINSKE DOZVOLE: KANTON/FEDERACIJA
ODGOVORNA OSOBA SA KOJOM JE VOĐEN INTERVJU/POZICIJA_______________________________
DATUM POSJETE/INTERVJUA_________________________
UPITNIK
1. Da li imate okolinsku dozvolu?
2. Ako da, kad je izdata i kad ističe rok trajanja?
3. Ako ne, šta je planirano u tom pogledu? Da li ste već pripremili Zahtjev ili ste u fazi pripreme ili
ste ga možda već predali ministarstvu i čekate izdavanje dozvole?
4. Da li ste mjere i aktivnosti iz dozvole u potpunosti/djelimično realizovali? Ako nemate
dozvolu, da li ste neke mjere zaštite okoliša primjenili neovisno od zahtjeva nadležnih organa?
5. Ako da koliko je koštala realizacija (ukupno/polovično)?
6. Šta je ostalo nerealizovano i koja je procjena troška?
7. Da li imate osobu na poziciji referenta/zaposlenika za zaštitu okoliša?
8. Da li imate obuku o zaštiti okoliša i prevenciji zagađivanja za zaposlene?
9. Ako da, koliko često?
10. Da li imate plan monitoringa, ako da, koliko često vršite kontrolu:
a) proizvodnje
b) otpada
c) emisije u vode
d) emisije u zrak
e) buke
f)
emisije u tlo
11. Da li imate izvještaje o vašem monitoringu emisija upućenom Agenciji za vode i nadležnom
Ministarstvu okoliša?
12. Da li je dostupan/možemo li ga dobiti?
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
63
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
13. Da li imate plan samomonitoringa?
14. Ako da, koliko često?
15. Da li imate vlastitu laboratoriju u kojoj možete vršiti određeni samomonitoring?
16. Da li izvještavate za Registar zagađivača, koliko često, kad je bio zadnji izvještaj, možemo li ga
dobiti (obaveza je jednom godišnje)?
17. Da li imate Plan upravljanja otpadom?
18. Da li vaše postrojenje uzrokuje specifične okolišne probleme, ako da koji su razlozi njihove
pojave? Šta činite da ih spriječite ili umanjite?
19. Da li imate neke dobre prakse kojima bi se pohvalili (vezano za reciklažu, ponovno korištenje
vode, planiranje proizvodnje i sl.)?
20. Koliko često imate inspekcijski nadzor od strane kantonalne/federalne inspekcije za zaštitu
okoliša?
21. Kad je bila posljednja inspekcija?
22. Koje su bile glavne: a) zamjerke inspekcije (i eventulne kazne)
b) pohvale (može li se dobiti izvještaj inspekcije kao primjer dobre
prakse)?
23. Koje su vaše primjedbe na rad nadležnih organa? Šta mislite da bi se moglo poboljšati i na koji
način?
Vaša lična zapažanja:
Npr. odmah pristali na sastanak, oklijevali, odbili, tražili
odgovarali..............odbili da gaju odgovore na neka pitanja......
dodatne
informacije,
nerado
Napomene za planiranje monitoringa:
Zakažite sastanak sa odgovornom osobom u industriji najmanje 7 dana prije;
Predstavite se, predstavite projekat (naziv projekta) i donatora;
Naglasite kako se projekat sprovodi u saradnji sa kantonalnim/federalnim ministarstvom za
zaštitu okoliša
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
64
Zajednička akcija za „ozelenjavanje“ industrije
VII. Model saopćenje za javnost
Dostavljen elektronski kao .pdf file
Projekat implementiraju
Projekat finansira Evropska unija
65

„ŠTA ČLANOVI NADZORNIH ODBORA I UPRAVA TREBAJU ZNATI

Kodeks Ponašanja Dobavljača

(.pdf file)

Zeleni telefon 062 123456

Porezne i poslovne novosti

Brošura projekta

SGS Adriatica d.o.o. trazi vanjske suradnike auditore i

Studija izvedivosti uvođenja Zelenog paketa u Hrvatskoj

TROŠKOVI SAOBRAĆAJNIH NEZGODA U FBIH Problem

Voda – nemilosrdno rasipanje izvora života