KAZALO
PREDGOVOR ...................................................................................................
1
I Dio: Ekološka hortikulturna proizvodnja
Uvod ..................................................................................................
3
1.1. Kompost .....................................................................................
3
1.2. Ekološka proizvodnja .................................................................
7
1.3. Urbano vrtlarstvo .......................................................................
17
1.4. Gnojidba .....................................................................................
20
1.5. Ekološka sredstva za zaštitu bilja ..............................................
23
1.6. Ekološka proizvodnja ukrasnog grmlja i drveda .........................
24
1.7. Ljekovito bilje .............................................................................
30
1.8. Ekološka proizvodnja voda .........................................................
33
1.9. Konzerviranje namirnica ............................................................
42
II Dio: Poduzetništvo
Uvod ..................................................................................................
46
2.1. Što je poduzetništvo? .................................................................
46
2.2. Poslovni plan ..............................................................................
49
2.3. Način registriranja ......................................................................
59
2.4. Dodatak vježbe ...........................................................................
60
III Dio: Program psihosocijalne podrške
3.1. Pojam o sebi ..............................................................................
74
3.2. Samopoštovanje ........................................................................
75
3.3. Socijalne vještine ........................................................................
80
3.4. Asertivnost .................................................................................
84
3.5. Motivacija ..................................................................................
88
LITERATURA ...................................................................................................
92
0
PREDGOVOR
Poljoprivredni fakultet u Osijeku, u suradnji s partnerima i suradnicima, provodi
projekt pod nazivom EKO EDUKO PARK - model socijalne uključenosti i
zapošljavanja s ciljem doprinosa boljoj pripremljenosti dugotrajno nezaposlenih
korisnika socijalne pomodi ili potpore za integraciju na tržište rada. Ukupna
vrijednost projekta je 137.176,30 eura, a financijska potpora Europske unije iznosi
115.713,92 eura. Projekt se provodi od 16.03.2013. do 15.06.2014.
Predloženim projektom povedat de se socijalna uključenost i zapošljivost ugroženih
i marginaliziranih skupina pružanjem psiho-socijalne podrške i unaprjeđenjem
njihovih radnih kompetencija sudjelovanjem u obrazovnom programu “Pomodni
radnik u ekološkoj hortikulturnoj proizvodnji”. U tu svrhu izrađen je i ovaj Priručnik
koji prati navedeni obrazovni program.
Stručnjaci Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku su razvili program koji objedinjuje
osnovne sadržaje za osposobljavanje odraslih osoba za bavljenje ekološkom
hortikulturnom proizvodnjom s osnovama poduzetništva i programom psihosocijalne podrške.
Sadržaj priručnika podijeljen je u 3 poglavlja:
1. Ekološka hortikulturna proizvodnja
2. Poduzetništvo
3. Program psiho socijalne podrške
Važno je istaknuti kako su površine pod ekološkom proizvodnjom i tržišta ekoloških
proizvoda u stalnom rastu u Svijetu i u Hrvatskoj. Navedeni rast nema samo
pozitivan utjecaj na okoliš nego i na cjelokupni razvoj ruralnih zajednica. Ekološka
proizvodnja hrane je sve popularnija u gradovima uvođenjem koncepta „urbane
poljoprivrede“ pri čemu urbane zajednice pokušavaju smanjiti štetane utjecaje
transporta i odbačenog biootpada. Sa socijalne i ekonomske strane, ekološka
poljoprivreda može donijeti višestruke prednosti u kontekstu današnje ekonomske
situacije i velikog broja nezaposlenih osoba jer zahtijeva više ljudskog rada od
konvencionalne poljoprivrede.
Ovim priručnikom autori žele približiti čitatelju osnovna načela ekološke
hortikulturne proizvodnje te dati niz korisnih i praktičnih vrtlarskih savjeta
početnicima i onima s iskustvom.
Nadamo se kako de ovo štivo biti od koristi sudionicima edukacija unutar ovog
projekta, postojedim i bududim proizvođačima ekoloških hortikulturnih proizvoda,
nastavnicima poljoprivrednih strukovnih škola u Republici Hrvatskoj, kao i svima
ostalima kojima su ekologija i poljoprivreda u srcu.
1
I. Dio
Ekološka hortikulturna proizvodnja
2
UVOD
Uz sve obimnije lokalne i globalne ekološke probleme, nestašicu hrane te narušeno
zdravlje stanovništva, javlja se potreba za identifikacijom izvora tih problema. Jedan
od izvora problema jest proizvodnja hrane kojom se kroz konvencionalnu
poljoprivredu pridonijelo okolišnim i društvenim problemima. Ekološka
poljoprivreda, odnosno ekološka hortikulturna proizvodnja, je poseban pristup
proizvodnji hrane koja implicira dugotrajno održive društvene odnose te odnose
prema prirodi i tehnologiji. Iako konvencionalni način uzgoja hrane u svijetu i dalje
prevladava, ekološka se poljoprivreda ubrzano širi, baš kao i praksa zdravijeg
življenja, kao strategija preživljavanja ruralnog i urbanog stanovništva te kao
svjetonazor. U ovom dijelu priručnika čitatelju želimo približiti osnovna načela
ekološke proizvodnje u pojedinim granama poljoprivrede te pružiti niz korisnih i
praktičnih vrtlarskih savjeta početnicima i onima s iskustvom.
1.1. Kompost
Ekološka poljoprivredna proizvodnja je nezamisliva bez uporabe komposta. S
obzirom da se u eko-poljoprivredi ne koriste mineralna gnojiva, sva hraniva
potrebna biljkama nadoknađuju se organskim gnojivima, među kojima kompost
zauzima značajno mjesto.
Riječ kompost dolazi od latinske riječi „compositum“, što znači „gnojivo od biljnog
otpada i zemlje“. Kompostiranje je prirodan proces razgradnje organskih tvari
poznat još od antičkih vremena.
Pod kompostom podrazumijevamo razgrađenu hrpu organskog porijekla koja se
razgrađuje pomodu mikroorganizama tla na jednostavnije dijelove, a zatim se u
složenim procesima pretvaraju u organsko gnojivo.
Kompostiranje predstavlja najstariji i najprirodniji način recikliranja otpada.
Zašto kompostirati organski otpad
Danas zbrinjavanje otpada predstavlja veliki problem u svim zajednicama. Količina
otpada je ogromna, a 25-30% tog otpada čini organski otpad koji se može
kompostirati.
Kompostiranjem ovog otpada:
 sudjelujemo u zaštiti prirode, jer smanjujemo količinu otpada na
odlagalištima za jednu tredinu,
 smanjujemo troškove zbrinjavanja otpada,
 štedimo novac, jer ne moramo kupovati gnojiva za svoj vrt,
 povedavamo kvalitetu tla, poboljšavamo mu strukturu, sprječavamo
njegovo isušivanje,
 smanjujemo zagađenje podzemnih voda,
 izbjegavamo upotrebu mineralnih gnojiva koja su višestruko štetna za tlo i
okoliš.
3
Vrste kompostiranja
 samostalno (u vlastitom vrtu, dvorištu ili balkonu)
 zajedničko (na nekim lokacijama u naseljima, obično ga provode
komunalna poduzeda)
 centralno (u velikim kompostanama u koje se dovozi prikupljeni otpad)
Kompostiranje može biti:
 anaerobno (bez prisutnosti zraka)- pradeno nižim temperaturama,
neugodnim mirisima, nakupljanjem mušica i traje duže.
 aerobno (uz prisutnost zraka)- pradeno povedanjem temperature, bez
neugodnih mirisa, odvija se brže od anaerobnog.
Uglavnom se prednost daje aerobnom kompostiranju i ono se ustvari smatra
pravim kompostiranjem.
S obzirom na temperaturu prilikom razgradnje, kompost može biti :
 termofilni – razvija temperature preko 60°C
 mezofilni – razvija temperature do 45°C
Izbor mjesta za kompostiranje
Mjesto za kompost mora biti zaštideno od direktnog sunca, vjetra i kiše. Najbolja je
polusjena ispod drveda, ali ne smije biti u dubokoj sjeni i na nepristupačnom
mjestu. Kompostira se izravno na tlu kako bi višak vode mogao otjecati.
Najbolji smjer kompostne hrpe je sjever – jug, jer se ona tako ravnomjerno
zagrijava tijekom dana.
Materijal za kompostiranje
Materijal za kompostiranje može biti osnovni (životinjski gnoj sa steljom) i dodatni:
a) Organski (slama, kukuruzovina, lišde)
b) Anorganski (samljeveni fosfati, vapno, kalcificirane alge, drveni pepeo,
glina, zeolit)
c) Bioaktivatori (bio-dinamički kompostni pripravci, melasa, kvasac s medom,
koprivina juha, kulture Azotobactera itd.)
Gradnja kompostne hrpe
Kompostna hrpa treba imati oblik trapeza, baza je širine 2-2,5 m, a na vrhu se
sužava na 1-1,5 m. Tako stranice imaju idealnu kosinu za otjecanje vode. Dužina
hrpe ovisi o količini materijala. Hrpe se mogu praviti ručno, traktorskim rasipačima
za stajski gnoj (najčešde) ili pomodu specijalnih kompostnih prevrtača.
Da bi kompostiranje bilo uspješno, potrebno je voditi računa o:
 sadržaju vode i zraka (vlažnost treba biti 50-60%, kao spužva koja je mokra,
ali iz nje ne curi voda. Kada materijal stisnemo rukom iz njega ne smije
potedi voda, a kada ga pustimo ne smije se rasuti)
 veličina i struktura materijala (materijal treba usitniti, jer se tako lakše
4
razgrađuje)
 omjer ugljika i dušika (potrebno je pravilnim miješanjem stvoriti početni
materijal omjera C:N 30:1 (piljevina ima omjer 500:1, lišde 50:1, svinjski
gnoj 8:1 itd.)
U kompostnoj hrpi nalaze se milijuni mikroorganizama kao i vede i manje životinje
koje sudjeluju u procesu stvaranja komposta. Na početku se složeni organski
spojevi razlažu na jednostavnije, a kada razgradnja dođe do kraja, jednostavni se
spojevi transformiraju u složenije, tj. nastaju humusni spojevi. Brzina razgradnje de
ovisiti o početnom materijalu i vremenu početka kompostiranja (ljeto, jesen,
proljede). Hrpa od sočnih zelenih dijelova raspast de se prije nego ona od piljevine,
kostiju, kože i sl. Nakon nekoliko dana dolazi do povedanja temperature do 60°C i
više zbog rada bakterija. Temperatura unutar hrpe je veda od one na vanjskim
dijelovima hrpe i može se provjeriti specijalnim kompostnim toplomjerima. Nakon
bakterija nastupaju ostali mikroorganizmi tla (aktinomicete, gljivice) i kompostne
životinjice (nematode, grinje, pauci, gujavice, stonoge). Zbog razvoja visokih
temperatura tijekom ovog procesa izumire vedina patogenih organizama.
Kompostni gnoj je zreo nakon 3-10 mjeseci. Zrelost možemo ispitati sjetvom salate
koja je jako osjetljiva na nezreo kompost i nede potjerati iz sjemena ili de se razvijati
u kržljave žudkaste biljke.
U zrelom kompostnom gnoju nema više gujavica i on ima karakterističan miris
šumske zemlje.
Kompostiranje u vrtu
Svako kudanstvo ili gospodarstvo stvara vede ili manje količine organskog otpada
koji predstavlja problem i najčešde se spaljuje ili baca u kontejnere za smede. Sav
taj otpad se može uspješno kompostirati. Na ovaj se način rješavamo oko tredine
ukupnog otpada u kudanstvu i doprinosimo očuvanju okoliša. Organski otpad se
stvara cijele godine, tako da možemo neprestano stvarati i kompost, iako de
tijekom zimskih mjeseci biti smanjena aktivnost mikroorganizama u kompostu.
Kompostirati se može u hrpi ili u komposteru. Ako imamo dvorište možemo graditi
kompostne hrpe širine 1-1,5m, isto tolike i visine, a dužina ovisi o količini
materijala. Ako nemamo mnogo materijala za kompostiranje možemo izgraditi i
spremnike od dasaka, žice ili sličnih materijala. U nadostatku prostora mogu se
koristiti i specijalni komposteri koji se prodaju u trgovinama, a mogu se držati u
garažama, na balkonima i sl.
Ako gradimo kompostnu hrpu, osim otpada iz kudanstva trebamo skupljati i otpad
iz vrta (lišde, granje) te ga miješati zajedno i tako graditi hrpu. Najbolje je sav
materijal usitnjavati ved u kuhinji. Materijal bi trebao biti sitniji od 5cm. Za
usitnjavanje možemo koristiti vrtne škare ili specijalne sjeckalice.
5
Kompostirati možemo:
 otpatke iz vrta (lišde, cvijede,travu, korov, usitnjene grančice, staru
zemlju itd.)
 kuhinjske otpatke (ostaci voda i povrda, talog kave i čaja, ljuske jaja,
itd.)
 ostale organske otpatke (perje, dlake, pepeo od drveta, papir i karton
itd.)
Kompostirati ne možemo:
 bolesne biljke, osjemenjene korove, ostatke kuhanih jela, meso,
časopise u boji, pelene, izmet, duhan, pepeo od ugljena, lijekove,
plastičnu ambalažu, stiropor, obojano drvo, staklo, plastiku, metal,
aluminijske folije itd.
Uvjeti za kompostiranje
Da bi kompostiranje proteklo kako treba, moramo osigurati određene uvjete.
Potrebno je pravilno komponirati otpatke iz kuhinje i one iz vrta, odnosno materijal
koji sadrži više dušika (ostaci voda i povrda, čaja, kave, trava, korov itd.) - zeleni
materijal s materijalom koji sadrži više ugljika (slama, piljevina, iglice crnogorice
itd.) - smeđi materijal. Najbolje je izmiješati dvije tredine zelenog i jednu tredinu
smeđeg materijala, što de dati povoljan početni odnos C:N.
Vlažnost kompostnog materijala ne smije biti prevelika, stoga je dobro da se
kompost nalazi na malo nagnutom terenu i da je tlo ispod njega propusno. Na dno
kompostišta postavimo nešto krupnijeg granja da višak vode može otedi. Na vrh
komposta postavljamo materijal koji de propustiti zrak, a zadržati vlagu (vrede od
jute, karton, specijalna pokrivala za kompost itd.). Ovako kompost štitimo i od
pretjeranog svjetla.
Kompostna hrpa mora biti prozračna, što osiguravamo postavljanjem na propusnu
podlogu, zatim krupnijim materijalom na dnu hrpe, pravilnim miješanjem krupnijeg
i sitnijeg materijala, otvorima na kontejneru za kompost ili miješanjem kompostne
hrpe. Prilikom procesa stvaranja komposta dolazi do povedanja temperature preko
60°C, čime se uništava sjeme korova i uzročnici bolesti.
Ovisno o tome kakav smo materijal stavljali u kompost i o uvjetima koji vladaju za
vrijeme kompostiranja (temperatura, vlaga), nakon 6-12 mjeseci nastat de kompost
koji možemo koristiti kao gnojivo.
Zreli kompost je tamno smeđe do crne boje, mrvičast i ima miris šumske zemlje.
Koristimo ga kao gnojivo ili kao sredstvo za poboljšanje kvalitete tla. Najbolje ga je
izmiješati s površinskim slojem tla.
Svatko tko ima uvjete za kompostiranje trebao bi iskoristiti niz prednosti koje ima
ovaj proces i stvoriti vlastito gnojivo visoke kvalitete.
6
1.2. Ekološka proizvodnja
Ekološka proizvodnja je proizvodnja bez primjene tvorničkih mineralnih gnojiva,
pesticida, hormona i sl. Teži se uspostavi mješovitog gospodarstva koje se sastoji od
više osnovnih dijelova: oranica, pašnjaka, vodnjaka, povrtnjaka, vinograda i uzgoja
stoke. Na taj se način uspostavlja ravnoteža i sklad cjeline, a ujedno i stabilnost i
otpornost na vanjske utjecaje (prirodne, ekonomske i dr.).
Slika 1. Organizacija eko proizvodnje
Ekološka poljoprivreda
Ekološka poljoprivreda je stalno ulaganje u nova znanja i pradenje trendova na
tržištu. Opdi društveni cilj je zaštita zdravlja i života ljudi te zaštita prirode i okoliša,
suradnja s prirodom, njegovanje smisla za dobro i lijepo. U 2012. godini u RH je pod
ekološkog proizvodnjom bilo 31. 903 ha (MPŠ, 2012). Što znači da je danas u
potpunosti integrirana u politiku ruralnog razvoja i ima strateško dugoročno
značenje za održivi razvitak hrvatskog ruralnog prostora poljoprivrede„ozelenjivanje” Hrvatske.
Proizvođač u ekološkoj proizvodnji je fizička ili pravna osoba, koja proizvodi,
prerađuje i trguje poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima sukladno Zakonu i
pravilnicima o ekološkoj proizvodnji te je upisana u Upisnik ekoloških proizvođača
ili uvoznika kod Ministarstva poljoprivrede šumarstva i vodnog gospodarstva.
Ekološki proizvod je svaki poljoprivredni i prehrambeni proizvod proizveden i
označen sukladno Zakonu o ekološkoj proizvodnji i na temelju njega donesenim
pravilnicima. Na osnovu podataka i prijave koja treba sadržavati podatke o biljnoj i
stočarskoj proizvodnji te preradi i ostalim vrstama proizvodnje, Nadzorna stanica
dostavlja proizvođaču ponudu i ugovor za obavljanje nadzora.
Znak ekološkog proizvoda treba imati krajnji proizvod u ekološkoj proizvodnji uz
propisanu deklaraciju, a izdaje se na zahtjev proizvođača, te nakon provedenog
postupka rješenjem ga dodjeljuje Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog
gospodarstva.
7
Slika 2. Oznake ekološkog proizvoda - HR i EU oznaka
Novi koncept ekološkog vrta
Uzgajivači kažu da nema ničeg ljepšeg od uzgajanja ekološkog povrda i jedenja
plodova izraslih u vlastitom vrtu. Eko-vrtlarstvo omoguduje da imamo vrt kakav
želimo, znajudi pritom da dajemo svoj mali doprinos zaštiti šireg okoliša u kojemu
svi moramo živjeti.
Glavni moto eko-vrta je uzgoj hrane i zajednički rast različitih vrsta povrda, cvijeda,
začinskog i ljekovitog bilja. Harmoničan život koji nastaje miješanjem biljnih vrsta
obogaduje biološku raznolikost, jer to je vrt pun ptica,korisnih kukaca i životinja.
Slika 3. Združeni uzgoj povrda i ljekovitog bilja
Planiranje i organizacija eko-vrta
Vrt je osobna stvar, koliko služi za hranu, toliko je užitak i odmor, mjesto za
opuštanje. Mjesto gdje se boravi skupa s prirodom, gdje smo joj najbliže pa bi stoga
bilo dobro da vrt bude po uzoru na prirodu. Ipak treba zadovoljiti određena pavila:
 smjestiti vrt tako da ima najviše svjetla, osiguranu vodu i navodnjavanje
 položaj - okrenut na jugozapad, blagog nagiba (2 - 4%), bez depresija
 grubo razmisliti što gdje saditi i tako preciznije definirati veličinu vrta
 oblik (pravokutan, cvijet, spirala)
 udaljenost od prometnica i drugih izvora onečišdenja -150 m
 ograda - zaštita od negativnih vanjskih utjecaja
 mjesto za kompost, alat, odmor
8
Tlo u ekološkom načinu uzgoja
„Hrvatski narod u pravom smislu riječi “živi od zemlje”, na svom dijelu pedosfere
zasnovao je on svoj život u prošlosti, a izgrađivat de ga u bududnosti. Tla hrvatske
najvede su blago hrvatskog naroda; nepresušiv su izvor njegovih snaga i temelj
hrvatske domovine”
prof. dr. sc. Mihovil Gračanin, 1942.
TLO je prirodno-povijesna tvorevina nastala
kao rezultat pedogenetskih čimbenika i
procesa.
Tlo je rastresit sloj Zemljine kore sastavljen od
krute, tekude i plinovite faze.
Pedogenetski procesi čine skup procesa
transformacije i premiještanja organske i
mineralne tvari te energije.
Slika 4. Profil tla
Matični supstrat - stijena iz koje se procesima
trošenja oslobađa mineralna komponenta.
Najznačajnija uloga tla je opskrba biljke vodom, zrakom i hranjivim tvarima. Malo
koji vrt ima idealno tlo koje u potpunosti može ispuniti svoju ulogu pa se često
moraju raditi popravke. Naime, tri su osnovna tipa tla: pjeskovito, ilovasto i
glinovito.
Slika 5. Pjeskovita tla
Slika 6. Ilovasta tla
Tla bogata pijeskom imaju vrlo veliku propusnost, topla su i prozračna, lako se
obrađuju, na njima je moguda ranija sadnja u proljede, siromašna su hranivima.
Ilovasta tla dobro drže vodu i slabo ju propuštaju, bogata su biljnim hranivima.
Glinovita tla vežu puno vode, bubre, ljepe se za prste, u suhom su stanju jako tvrda.
Bogata su hranivima i teška za obradu (minutna tla).
9
Slika 7. Glinovita tla
Popravljanje glinastih tala ekološkim metodama
Tip tla se ne može mijeniti, ali se može popraviti. Glinasto se tlo može malo
razlomiti i usitniti dodavanjem kvarcnog pijeska, 1kg/m² ili dodavanjem gipsa
1kg/m². Tako de se sljepljene čestice gline otpustiti. Nažalost, ovaj efekat je
“kratkog vijeka“, svega nekoliko mjeseci.
Dodavanjem zeolita (prirodni mineral nastao miješanjem vulkanske lave s alkalnim
podzemnim vodama) u tlo popravlja se kvaliteta tla. Naime, vodena i zračna
propustljivost tla je veda, kao i upijanje i zadržavanje vode u tlu, jer zeolit apsorbira
vodu. Zeolit postupno otpušta hranljive tvari, jer sadrži neophodne elemente za
razvoj biljaka: magnezij, kalij i kalcij. Rezultati su vidljivi zbog povedane klijavosti,
bržeg rasta biljke, sazrijevanja kvalitetnijeg i zdravijeg ploda.
Slika 8. Granule zeolita
Popravljanje pjeskovitih tala ekološkim metodama
Pjeskovita tla popravljamo unošenjem organske tvari; to mogu biti stajski, ovčji i
kozji gnoj u velikim količinama ili unošenje komposta najmanje 1m³ na površinu od
10m².
Održavanje ilovastog tla ekološkim metodama:
 redovito unošenje organskog materijala (kompost, stajski gnoj, zelena
gnojidba) osigurava se hrane za mikroorganizme,
 čuvanje tla od opteredenja prohodom teških strojeva ili gaženja – bolje
ukorjenjavanje biljaka i opskrba mikroorganizama s dovoljno kisika,
 preokretanje tla samo kad je neophodno – čuvamo mikroorganizne u
10
njhovu staništu, mrežu hodnika podzemnih životinja – dotok kisika i
hraniva,
 pokrivanje tla sprečava se pokorica i rast korova, potiče se obilnija
razgradnja organske tvari.
Živi organizmi tla
Tlo je živi organizam koji se sastoji od mineralnog dijela, vode, zraka i organskog
dijela kojeg čine različiti organizmi - korisni i štetni. Korisni organizmi tla (flora i
fauna) dijele se na makrofaunu (vedi organizmi) i mikroorganizme. Makrofauna
sudjeluje u tvorbi stabilne strukture tla, miješa organsku tvar s mineralnom
komponentom i prozračuje tlo; gujavice kroz svoj probavni trakt prerade 35 t/ha tla
godišnje. Na 1 ha dobrog poljoprivrednog zemljišta u površinskom sloju od 20 cm
više je od 20 tona različitih organizama.
Mikroorganizmi tla tijekom svog životnog ciklusa vrše izmjenu tvari i energije sudjeluju u različitim procesima transformacije organske i mineralne tvari.
Jako su bitni fiksatori dušika koji vrše biotičku (biološku) fiksacija dušika; vežu
inertni atmosferski dušik i prevode ga u oblike korisne za biljku (hrana za biljku).
Simbiotski fiksatori dušika razvijaju se na korijenju leguminoza (grašak, grah, bob,
leda) u obliku okruglih bijelih kvržica veličine oko 1mm (Bacterium radicicola).
Pozitivna posljedica ove simbioze je i to da dušik ostaje u tlu i za sljededu kulturu.
U vrtu se može iskoristit još jedna korisna simbioza biljaka i mikroorganizama koje
žive u tlu- mikoriza.
Mikoriza je prirodna simbioza korijena biljke i micelija mikoriznih gljiva koja je
vedini biljaka nužna za pravilan rast i razvoj. Gljive iz biljke uzimaju ugljikohidrate,
ali joj to mnogostruko i obilato vradaju. Mikoriza dokazano djeluje na biljke tako da:
 štiti biljku od suše, patogena i teških metala
 povedava otpornost na bolesti, do 40% smanjuje potrošnju vode
 omoguduje biljci bolje iskorištenje fosfora i dušika, poboljšava apsorpciju
makro i mikro-elemenata iz tla (kalij, cink, bakar, željezo...) te tako ubrzava
rast biljke, te za 25% povedava urod i kvalitetu plodova
Slika 9. Mikoriza
Slika 10. Mikoriza na korijenu
Slika 11. Spore gljiva
11
Mikorizne gljive u obliku spora kupuju se na tržištu i miješaju se s vodom za
zaljevanje, a kolonije gljiva de se u zemlji širiti same po sebi. Erozija, obrada tla
(preokretanje tla) i slične aktivnosti uništavaju kolonije ovih vrijednih gljivica.
Plodored u eko proizvodnji
Uzgojem povrda u vrtu, iz godine u godinu koristi se tlo tako da se mora razmišljati
o njegovoj plodnosti, odnosno obnavljanju, a zato je bitan plodored. Plodored je
prostorna i vremenska izmjena poljoprivrednih kultura tijekom određenog broja
godina. Poljoprivredne kulture na plodorednim jedinicama izmjenjuju se svake
godine, primjerice, u četvorogodišnjem plodoredu, a određena kultura bit de
zasađena na isto mjesto tek 5. godine.
Razlozi uvođenja plodoreda:
 smanjenje razvoja bolesti i štetnika
 održavanje razine humusa i povoljne strukture tla
 racionalno trošenje vode, biljnih hraniva
 manje radnih operacija pri obradi tla.
Pravila plodoreda:
 kulture s dubokim korjenom uzgajati nakon onih s plitkim korjenovim
sustavom,
 izmjenjivati kulture koje proizvode malu i veliku biomasu korijenja,
 izmjenjivati kulture koje na sebe vežu dušik s onima koje nemaju tu
sposobnost ili im pak trebaju vede količine dušika,
 nastojati tlo držati pod zelenim pokrivačem; kad god je to mogude, kako bi
se spriječila zakorovljenost tla i ispiranje humusa,
 izbjegavati sjetvu / sadnju kultura osjetljivih na štetočine koje se nalaze na
tom prostoru,
 upotrebljavati smjesu kultura, kako bi se povedala raznolikost.
Bilo bi dobro sve povrdarske kulture svrstati u četiri skupine: A, B, C i D te sijati i
saditi prema prikazanoj slici 12.
U eko-proizvodnji veliki značaj imaju tzv. združeni usjevi, konsocijacija-dviju ili više
povrtarskih kultura na istoj površini. To doprinosi boljem iskorištavanju
vegetacijskog prostora uz istovremeno smanjenje rizika od bolesti i štetnika, npr.
uzgoj kukuruza šečerca, bundeva i graha na istoj površini. Biljke u vrtu utječu i
jedna na drugu na način da luče aktivne tvari – fitoncide.
Fitoncidi (Phytoncide) su različite biološke aktivne tvari koje stvaraju biljke, a
djeluju na životne procese susjednih biljaka i malih organizama poticajno ili
sprečavajude. Oni mogu usmrtiti bakterije i gljivice, otrovati kukce i gliste, ali i
potaknuti susjedne biljke na bujan rast ili totalno blokirati rast susjedne biljke.
12
skupina A
skupina B
skupina C
skupina D
Slika 12. Četveropoljni plodored povrda
Za zdravi i raznoliki vrt neophodno je i začinsko bilje i cvijede. Bilo bi dobro u svaki
slobodni kutak vrta ubaciti neki cvijet koji de privlačiti korisne kukce ili začinsko bilje
koje djeluje ozdravljujude na tlo i svojim mirisom tjeraju nametnike. Takvu „ulogu“
imaju “najosnovnije” biljke u vrtu- neven i kadifice.
13
Biljke koje izravno pomažu
jedna drugoj:
mrkva-grašak; salata-luk;
Kupusnjače-krastavac;
grašak-celer
Biljke koje smanjuju napad
bolesti:
Luk-protiv plijesni
Bosiljak-protiv bolesti
krastavca
Pelin-hrđa u ribizlu, gljive
ispod malča u jagodama
lijepe biljne bolesti
Antipatija biljaka:
ruža-komorač;
jagoda-kupus;
grah-luk; luk-kupus
Biljke koje sljededoj kulturi
obogaduju tlo: mahunarke,
lan, heljda, soja, repica
Dobri i loši
susjedi
Biljke koje štite susjeda o
napada štetnika
(mrkva i luk-mušice; salata
i rotkvica-buhač;
Žalfija i timijan-razne
gusjenice; grah u
patliđanu-krumpirove
zlatice)
Biljke koje odbijaju ostale
životinje: ricinus odbija komarce;
mlječike i bazgove grane-glodare
Slika 13. Dobri i loši susjedi u vrtu
Životinje prijatelji vrta
Priroda posjeduje tajnu ravnotežu koja de koristiti vrtu. Naime, nisu sve životinje u
vrtu štetnici. Svaka životinja ima svoje mjesto u prirodnoj ravnoteži. Uklonimo li
jednu od njih, redovito se događa cijeli niz loših pojava. Vrtovi na taj način postaju
sterilni i ostaju bez vrijednih pomagača.
Slika 14. Božja ovčica (bubamara)
Bubamara se hrani biljnim i štitastim
ušima
Slika 15. Muha cvjetara (osolika muha)
Ličinka se hrani grinjama, jajima i
ličinkama drugih kukaca
14
Slika 16. Uholaža (štriga)
Nodu jede grinje, biljne i krvave uši, jaja
leptira
Slika17. Bogomoljka
Hrani se skakavcima, lisnim ušima i
stjenicama
Slika 18. Zlatooka
Ličinka se hrani jajima leptira, štitastim
ušima, resičarima
Slika 19. Trčak
Hrani se gusjenicama, žičnjacima,
krumpirovom zlaticom, puževima
Zimi se kukci zavlače u skrovišta gdje im je manje hladno, hotel za kukce može
pružiti odličan zaklon ljeti - stanište za život i tako povedati njihovu brojnost u vrtu.
Slika 20. Skloništa za korisne kukce
Nema više prekopavanja
Život u tlu prirodno se stalno obnavlja, a da bi tako i ostalo tj. da bi on bio što
bujniji, danas se sve češde ne prekopava vrtno tlo na klasičan način štihanjem.
Koriste se novo-stara oruđa koja čuvaju biološku vrijednost tla, a pritom održavaju
tlo u stanju pogodnom za rast i razvoj biljaka.
15
Eko-vile kopačice prodiru dugim zubcima duboko u tlo i tako nastaju prozračni
šuplji prostori. Vile se zabadaju na razmake od 20 do 30 cm. To je rahljenje bez
ugrožavanja sloja humusa u jesen. Mikroorganizmi ostaju na mjestu gdje najbolje
djeluju i gdje za njih vlada optimalna temperatura i povoljni ostali ekološki uvjeti.
U proljede plitka obrada- sprječava isušivanje, stvaranje pokorice -na ilovastim i
lakim tlima rahljenje motikom, zvjezdastim kultivatorom ili grabljama.
Slika 21. Alati koji se koriste u eko povrtlarstvu
Sjetva i sadnja povrda
Ljudi su počeli skupljati sjeme biljaka i organizirano uzgajati vlastitu hranu prije
12.000 godina. Upravo je sjeme omogudilo nastanak prvih civilizacija. Bududnost
čovječanstva ovisi o hrani, a hrana ovisi o sjemenu, tj. o poljoprivrednoj proizvodnji.
U uzgoju povrda primjenjuje se nekoliko načina razmnožavanja:
 direktna sjetva na otvorenom
 sjetva za uzgoj presadnica
 sadnja iz presadnica
 sadnja iz vegetativnih reznica
Direktna sjetva sjemena na određene površine na kojima sjeme ostaje sve do
berbe: mrkva, peršin, pastrnjak, rotkva, rotkvica, grašak, grah, bob, leda, cikla,
špinat, matovilac, blitva.
Sjetva za uzgoj presadnica sije se u klijališta, plastenike i staklenike s posebnim
stolovima: rajčica, paprika, patlidžan, sve kupusnjače, luk srebrenac, celer, poriluk i
salata.
Slika 22. Klijališta
Slika 23. Stiroporni kontejneri
16
Prednost uzgoja povrda iz presadnica:
 uzgajaju se kulture koje traže više topline nego je ima u određenim
klimatskim uvjetima (u vrijeme sjetve) - rajčica, paprika, patliđan,
 kvalitetnija proizvodnja, prilikom sadnje vrši se izbor presadnica, sade se
samo najljepše i najbolje.
 postiže se bolja ekonomičnost iskorištenja površina (poriluk, kasne
kupusnjače i dr.).
Prije nego presadnice posadimo na otvoreno u vrt, kad one imaju razvijenih par
prvih pravih listida, radimo pikiranje. Pikiranje je presađivanje presadnica na vede
sadno mjesto ili na posebno priređene gredice još uvijek u zaštičenom prostoru.
Da se presadnicama olakša rast i razvoj prilikom presađivanja na otvorenom,
sadimo:
 dok ne puše vjetar, najbolje prije nego padne kiša
 biljke trebaju imati grumen zemlje oko korijena
 ispod korijena može se ukopati usitnjena mahovina ili iskidane stare spužve
kao spremnik za vodu,
 visina sadnje “srce“ presadnica ne smije prekriti zemlja.
Kupus, cvjetača, kelj pupčar i sl. sade se iz presadnica na stalno mjesto (sve do
berbe).
Iz vegetativnih reznica razmnažaju se: hren, luk vlasac, artičoka, rabarbara, a može
i šparoga.
Podzemnim ili nadzemnim stabljikama (lučicama), razmnožavaju se češnjak, luk
kozjak i luk iz lučice koji se dobije sjetvom sjemena.
Sadnja povrda na otvorenom
Najvažnija pravila u proizvodnji povrda na otvorenom:
 osiguranje vode za zalijevanje u dovoljnim količinama
 adekvatna priprema tla
 proizvodnja kvalitetnih presadnica
 „pogođeno“ vrijeme sadnje
 pravilan izbor gnojiva i njihova primjena
 pravilan odabir sredstava za biljnu zaštitu, prevencija
 početak branja, čuvanje plodova.
1.3. Urbano vrtlarstvo
Urbani vrtlari širom svijeta na poticajne načine uspješno pridonose lokalnom
prehrambenom gospodarstvu. U Havani na Kubi, 50 - 80% svježeg voda i povrda
uzgaja se u gradskim vrtovima i to po načelima ekološke proizvodnje. Tako terase,
balkoni, drvene žardinjere ili prozorske klupice mogu biti potencijalni vrtovi u
kojima možemo uzgajati povrde i jestivo cvijede na malom prostoru, ali naravno,
poznavajudi zahtjeve uzgajanih biljaka prema svijetlu, toplini i vodi.
Sredinom 20. stoljeda grupa vrtlara iz Velike Britanije kao odgovor na problem sve
vedeg zagađenja okliša, smanjenja biološke raznolikosti, degradacije tala i vode,
17
pokušala je uvesti kulturu vrtnih humaka koje danas zovemo povišene gredice.
Tehnologija povišenih gredica
Povišene gredice su ograđen i podignut prostor. Izrađuje se na postojedoj zemlji
ponekad koristedi zemlju na kojoj se izrađuju, a ponekad ne, ovisno o kvaliteti
postojede zemlje. Gredica u čiju unutrašnjost ugrađujemo biljne ostatke iz našeg
domadinstva i vrta, razgradnjom ostataka se zagrijava i na njoj možemo
sijati i saditi ved u siječnju, ako nije pod snijegom. Zbog razgradnje biljnih
ostataka, povišena gredica ima duboko prorahljeno plodno tlo, na čijoj površini sve
odlično raste.
Prednosti povišenih gredica:
 brže se zagrijavaju u proljede, pa se razne kulture mogu sijati i saditi ranije,
 povišene gredice se bolje dreniraju i zrak bolje cirkulira,
 može se odmah sijati i saditi na njoj, bez obzira na tlo koje se nalazi u
okolini,
 osobe s invaliditetom ili starije osobe lakše mogu pristupiti povišenim
gredicama, kao i djeca,
 jednostavan i lak pristup biljkama,
 zemlja u povišenoj gredici se ne stvrdnjava i ne pretvara u grude jer se
izrađuju tako da se ne gazi po njima, a uz to sadrži visok udjel komposta,
 jednostavnije je prilagoditi sastav zemlje prikladno za pojedinu kulturu,
 posebna mikroklima u kojoj je otežan rast korova,
 jednom sagrađene podignute gredice mogu se jednostavno pretvoriti u
mali plastenik dodavanjem lukova i različitih zaštinih folija.
Oblici povišenih gredica:
 klasična povišena gredica, oblikovana s okvirom ili bez okvira od drveta ili
drugog materijala, visina 30-50 cm
 visoka povišena gredica, alternativni način uzgoja na mjestima gdje su
nepovoljni uvjeti, urbana gredica s čepičastom folijom, do 80cm
 povišena gredica za invalide - prilagođena visinom kolicima, osiguran
prostor za spremanje alata na dijelu gredice, ravne staze za kretanje
 lazanja povišene gredice - slaganje organskih slojeva bez prethodnog
okretanja
 permakulturna povišena gredica - slaganje u okvir od slame.
Slika 24. Klasična povišena gredica
18
Slika 25. Visoka povišena gredica prilagođena za starije osobe
Vrtovi s povišenim gredicama zahtjevaju malo brige:
 svakog proljeda ili jeseni dobro je dodati na površinu gredice svježi kompost
ili stajski gnoj, ili ukoliko gredica služi samo dijelom godine za kulture,
ukopati kompost ili gnoj u gornjih nekoliko centimetara zemlje,
 povišene gredice, osobito one u zaštidenim urbanim dvorištima mogu se
koristiti za sadnju i berbu različitih povrtnica tijekom cijele godine,
 površine gredice treba pokrivati malčem jer de tako bolje zadržati vlagu i
korove,
 u ljetnim mjesecima posebnu brigu treba posvetiti zaljevanju.
Slika 26. Izrada povišene gredice
19
Kako izraditi povišenu gredicu:
 Kod izrade gredica jako je važno postaviti je na mjesto s dovoljno sunca
 visinu određujemo prema mogudnostima ulaganja u gredicu; veda visina
gredice poskupljuju izradu, ali daju punu udobnost pri radu, idelane su
gredice visine radnog stola, 65-70 cm,
 svaki vrt treba imati povišenu gredicu za visoke kulture čija visina ne treba
biti veda od 40 cm.
 širina gredice se određuje u odnosu na pristup, ako je pristup gredici s obje
duže stranice širina može biti maksimalno do 140 cm, prema nagibu tijela,
za pristup s jedne strane širina ne bi trebala biti veda od 70 cm.
1.4. Gnojidba
Gnojidba povrda izuzetno je važna agrotehnička mjera o kojoj značajno ovisi
ekonomičnost i ekološka prihvatljivost proizvodnje. Potrebno je biljci osigurati
dovoljno hraniva za normalan rast i razvoj i pri tome voditi računa da ne dodamo
previše hraniva u tlo jer se neka ispiru te tako zagađuju podzemne vode. Zašto
trošiti ako nekog hraniva ved ima u tlu? Zato je obavezna analiza tla bazirana na
stanju plodnosti tla i pretkulturi.
U ekološkom vrtlarstvu koriste se organska gnojiva koja moraju biti iz ekološke
proizvodnje ili minerali prirodnog porijekla.
Stajski gnoj - dragocjeno humusno gnojivo, jer obogaduje tlo svim potrebnim
hranivima i poboljšava fizikalna svojstva tla, primjerice, njegovu unutrašnju građu
te sposobnost da zadržava vodu, a izvor je i brojnih korisnih aktivnih
mikroorganizama.
Danas se u poljoprivrednim ljekarnama može kupiti dehidrirano stajsko gnojivo BIO-REX je životinjski stajnjak, mješavina konjskog i goveđeg gnoja, formuliran tako
da obogati tlo stabilnom organskom tvari - HUMUSOM. Sadrži visoku koncentraciju
transformirane organske tvari (150 kg BIO-REX-a = 1500 kg svježeg stajskog gnoja).
Zelena gnojidba - postupak unošenja u tlo zelene mase odabranih biljaka koje
nazivamo siderati, brzo rastu i stvaraju velike količine zelene mase, a imaju velik i
snažan korijenov sustav. Biljke koje se koriste za zelenu gnojidbu u vrtu: bijela
djetelina, gorušica, facelija, heljda, grašak, grah i bob mogu se sijati u jesen
isključivo da bi se u proljede unjele u tlo.
Slika 27. Biljke za zelenu gnojidbu (facelija, gorušica, heljda)
20
Prednosti zelene gnojidbe:
 biljke rahle tlo svojim dubokim i dobro razgranatim korijenom,
 bududi da prekrivaju tlo, štite ga od erozije,
 sprječavanje ispiranja hranjiva u jesen i zimi (N, Ca, K),
 vradanje u tlo oko 30 kg P i 130 kg K/ha,
 povedanje rezerve dušika u tlu 100 kg N,
 pospješuju se mikrobiološke aktivnosti u tlu, suzbijaju se korovi.
Tekuda organska gnojiva nastaju namakanjem komposta ili drugih biljnih ostataka
u vodi dok se pripravak ne obogati hranjivim tvarima i korisnim bakterijama.
Recept za čaj od komposta:
Vredicu od gaze napuniti bogatim organskim kompostom,zavezati vrh vredice na
štap, staviti ga na rub kante, a vredicu s kompostom uroniti u kantu vode na dva do
tri dana. Izvaditi vredicu i njezin sadržaj iz vode, a zatim dobivenom obogadenom
tekudinom odmah prihraniti biljke.
Tonik od koprive
 potopiti listove u 10 l vode, ostaviti na toplom do završetka vrenja, oko 3
tjedna,
 prije upotrebe miješati s vodom,omjer 1:10 ili 1:20, ovisno o gustodi
pripravka
 koristi se kao kvalitetno dušično gnojivo te za jačanj vitalnosti biljke.
Tonik od gaveza
 u 10 l vode potopiti 1 kg svježeg gaveza,
 nakon par dana, ne pjeni se, smeđe boje, miris na stajnjak, odličan izvor
kalija
 prije upotrebe miješati s vodom u omjeru 1 l ekstrakta na 10 l vode,
primjena jednom tjedno.
Tonik od poljske preslice
 1 kg svježe ili 150 g suhe poljske preslice namakati 24 sata u vodi,
 pola sata kuhati na nižoj temperaturi
 kada se ohladi procijediti i razrijediti u omjeru 1:5
 sadrži metasilicijsku kiselinu (kremena kiselina) i fosfor te jača biljke.
Slika 28. Preslica
Slika 29. Gavez
21
Gnojiva mineralnog porijekla:
 drveni pepeo
 kameno brašno
Kameno brašno predstavlja prah dobijen mljevenjem kamenja, a najbolje granita i
bazalta, visok sadržaj silikata (>40%), kalija, magnezija i fosfora.
Kada i kako gnojiti
1. svježi stajnjak mora odležati do zrelosti, unosi se u tlo u proljede, raširiti ga
po tlu grabljama i pokriti slojem malča ili komposta,
2. ostala gnojiva primjenjuju se neposredno prije početka sezone, prije sadnje
u iskopanu rupu staviti malo gnojiva,
3. folijarna gnojidba - primjena kamenog brašna u slučaju stresne situacije za
biljku (presađivanje) kao i biljnih tonika od koprive, gaveza, preslice.
Zastiranje (malčiranje) tla
Zastiranje - prekrivanje tla koje obrađujemo. Golo je tlo izloženo surovim utjecajima
prirode: sunce isušuje tlo, vjetrovi otpuhuju gornji humusni sloj, kiša udara na
površinu tla, razara čestice zemlje i ispire humus – stvara se kora na zemlji kroz
koju ne može prodi zrak, zimi mraz prolazi duboko u nezaštideno tlo i onemoguduje
život u gornjim slojevima. Zato nastojimo da vrtno tlo nikad nije bez pokrova.
Pogodnosti malčiranja su raznolike:
 manje rada - nema kopanja u vrtu niti uklanjanja korova na klasičan način,
 uništava dovoljno korova i invazivnih biljnih vrsta kao što su slak, preslice,
divlji sirak i kupine,
 za razliku od klasičnog plijevljenja, ne uklanjaju se hranjivi nutrijenti iz tla te
se povedava biološka raznolikost (uključujudi i megafaunu tla kao što su crvi
koji de "izorati" tlo do dubine od maksimalno 1,5m) - sadržaj organskog
materijala u tlu je vedi što smanjuje upotrebu gnojiva,
 recikliraju se organske tvari koje bi na drugi način završile kao dio
nerazvrstanog smeda na odlagalištu,
 drastično se smanjuje gubitak vlage u tlu i potreba za zalijevanjem, a
povedava se sposobnost filtracije vode kroz tlo,
 može se raditi u različita godišnja doba za razliku od štihanja, može se
primijeniti i na vedim površinama tla,
 održava tlo toplim tijekom jeseni i zime, a hladnim tijekom ljeta, povedava
sposobnost zagrijavanja tla u proljede i značajno smanjuje erozije i
otjecanje.
Materijali za zastiranje: slama, suho lišde, sječka drveda, kompost, ili „živi malč“ pokrovni usjev unutar godišnjeg ili višegodišnjeg usjeva (kao za zelenu gnojidbu).
22
1.5. Ekološka sredstva za zaštitu bilja
U eko-vrtu vrijedi pravilo “bolje spriječiti nego lječiti”. U slučaju pojava prvih
simptoma bolesti - vrtnim škarama ukloniti zaraženi dio. Prskanjem ekološkim
folijarnim gnojivom - podidi imunitet. Ukoliko se bolest jače razvila, mogu se
koristiti prirodni, tzv. kudni pripravci, čiji su recepti nastali temeljem iskustva
mnogih eko-vrtlara.
Pripravak od preslice i koprive:
Djeluje na: gljivična oboljenja, pljesni, hrđe, crvenih pauka i grinja
 u vedu bačvu naliti kišnicu, 10 litara vode i 1 kg bilja, ostaviti da stoji do 24
sata, tekudinu procijediti i zaljevati.
Pripravak od pelina:
Djeluje na: lisne uši, hrđa, grinje, gusjenice, mrave
 300 gr svježih listova i cvjetova pelina (ili 30 g osušenih) potopiti u 10 l vode
i ostaviti 2-3 dana, procijediti i nerazrijeđenom tekudinom prskati biljke.
Pripravak od češnjaka i čili papričica:
Djeluje na: lisne uši, štitaste uši, crveni pauk,
 u teglu uliti vode i dodati jedan cijeli zgnječeni luk i češnjak, procijediti
nakon 48 sati, u to dodati malu žlicu usitnjene ljute paprike i žlicu
deterđenta za suđe,
 koristiti 1 žlicu koncentrata na 1 litru vode.
Pripravak od sode bikabone
Djeluje na: gljivične bolesti rajčice,
 u prskalicu uliti 2 litre vode, kap biljnog ulja i deterđenta te 2 žličice sode
bikabone.
Ekološka rješenja protiv puževa :
 primjena fizičkih barijera (okružiti biljke) : vapno, piljevina, izlomljena kora
jajeta, gruba kora drveta, bakrena žica,
 metoda s pivom - čaše od jogurta ukopaju se u zemlju i do 1/3 visine naliju
pivom - puževe privlači miris i utope se u čaši, ili sipati pivo u naranđinu
koru i onda ih pokupiti,
 talog od kave - napadnute biljke zalijevati talogom koji gnoji zemlju i tjera
biljne mušice, ali umjereno, jer talog od kave podiže kiselost tla,
 puževe odbijaju dragoljub, kadulja, timijan i ricinus - treba ih zasaditi uz
rub gredice,
 u puža se prskanjem unese nematoda koja se potom hrani puževim tijelom
- metode korištenja prirodnih neprijatelja.
Profesionalna prirodna sredstva dozvoljena u eko uzgoju
NeemAzal®TS sadrži aktivnu tvar Azadirachtin iz koštica tropske biljke Neem
(Azadirachta indica) koji djeluje kao regulator rasta i smanjuje plodnost ženki
štetnih insekata.
 koristi se za suzbijanje lisnih ušiju, tripsa, štitastog moljca, sovica, muha,
lisnih minera, krumpirove zlatice.
Entomopatogene nematode - suzbijanje štetnika parazitiranjem nemetoda u
23
štetniku. Nematode ulaze u tjelesnu šupljinu insekta kroz prirodne otvore: usta,
traheje ili anus; iz svog probavnog trakta izbacuju simbiotske bakterije koje se
hrane unutrašnjim organima insekta i naglo se razmnožavaju.
Bacillus thuringiensis s trgovačkim nazivom Thuricide, te Baturad, Biobit, Foray,
Novodor - paraliza probave moljca, leptira kupusara, krumpirove zlatice.
Piretrum - botanički insekticid, tj. ekstrakt buhača, spada u skupinu kontaktnih
insekticida s totalnim djelovanjem.
Kalijev meki sapun je sredstvo koje se može koristiti za suzbijanje lisnih ušiju, u
koncentraciji od 1 % tj. 10 dkg sapuna otopiti u 1 l vrude vode te sve zaliti s još 9 l
hladne vode.
1.6. Ekološka proizvodnja ukrasnog grmlja i drveda
Gradski vrtovi i povrtnjaci nikada nisu bili popularniji. Za osobe koje vole uživati u
najboljoj hrani iz vlastitog organskog uzgoja, kvalitetno boraviti u prirodi ili su
sklone povratku prirodnim vrijednostima, vrt je idealno mjesto.
Prednosti ekološke proizvodnje ukrasnog grmlja i drveda je u tome što na relativno
malim površinama možemo proizvesti sadnice za potrebe tržista, što u konačnici
može biti financijski interesantno i za male proizvodače. U prošlosti je proizvodnja
ukrasnog bilja bila uglavnom organizirana u velikim tvrtkama u vlasništvu države.
U današnje vrijeme se proizvodnja preselila na privatna, obiteljska poljoprivredna
gospodarstva. Vedina proizvodnje se nalazi u blizini vedih gradova. Pogodni
klimatski uvjeti, dobra kakvoda vode i tla, kao i razvijen transportni i komunikacijski
sustav, daju Hrvatskoj pogodne uvjete za uzgoj ukrasnog bilja. Podaci o uvozu
ukrasnog bilja pokazuju da postoji domade tržište za tu vrstu poljoprivrednih
proizvoda.
Lokacija (odabir parcele)
Pomno odabrana parcela može se pretvoriti u raj – mjesto gdje dete raditi,
odmarati se i provoditi dane. Ujedno to može biti i mjesto vašeg financijskog
prihoda. U idealnom slučaju, parcela bi trebala biti osunčana i zaklonjena od vjetra
sa sjevera i sjeveroistoka.
Potražite parcelu, ukoliko vam to uvjeti dozvoljavaju, u pretežno ravnome području
s blagim padom prema jugoistoku ili jugozapadu, kako bi bila što bolje i što duže
izložena jutarnjim ili večernjim sunčevim zrakama. Parcelu ne bi trebalo zaklanjati
drvede vedih razmjera, iako je zaštita od stabala, živice ili ograde poželjna sa
sjeverne ili sjeveroistočne strane.
Gnojidba
Pri planiranju gnojidbe potrebno je uzeti u obzir: rezultate analize tla, stupanj
iskorištenja hranjiva iz gnojiva, gnojidbu organskim gnojivima u prethodnim
godinama te način i vrijeme gnojidbe.
24
Optimalan rast biljaka mogud je samo pri dovoljnoj i uravnoteženoj opskrbi biljke
lako dostupnim hranjivima. To se osigurava kombinacijom organske i mineralne
gnojidbe.
Preporuka je:
 unos hranjiva prilagoditi razini opskrbljenosti tla i potrebama kulture,
 u proračunu gnojidbe uzeti u obzir hranjiva iz organske tvari u tlu,
 gnojiva primijeniti ravnomjerno uz precizno poštivanje doze.
Uporaba organskih gnojiva
Uporabom organskih gnojiva za gnojidbu tla od kvalitetnih proizvođača postiže se
iskoristivost N, P i K 2-3 puta veda nego kod uporabe mineralnih gnojiva. Ne postoji
problem s ispiranjem i netopivošdu. Hranjiva se postupno oslobađaju za optimalnu
apsorpciju od strane biljaka.
Prednosti organskih gnojiva:
 visoki unos hranjiva (N, P, K i mikro elementi) za biljke,
 postupno oslobađanje elemenata tako da su hranjive tvari dostupne
biljkama u ritmu optimalne apsorpcije,
 smanjeni gubitak dušika ispiranjem,
 manje postupaka gnojenja,
 povedan kapacitet izmjene kationa u tlu,
 poboljšana topivost metala kao npr. željezo, cink i mangan, zahvaljujudi
formiranju kompleksa između metalnih iona i topive frakcije organske tvari.
Navodnjavanje
Prije no što budemo razmišljali o navodnjavanju, treba poduzeti sve mjere kako
bismo smanjili gubitak vode i poboljšali kvalitetu proizvoda. Odgovarajudim
snabdijevanjem tla vodom optimalno se rabe gnojiva i sprječava ispiranje nitrata u
podzemne vode.
Pri tome treba voditi računa o tome da:
 primjenjujemo suvremene sustave navodnjavanja s racionalnom
potrošnjom vode,
 prilagodimo režim navodnjavanja (broj, obroci i turnusi navodnjavanja)
vrsti i razvojnom stadiju kulture, fizikalnim značajkama tla i vremenskim
prilikama.
Ukrasno grmlje i drvede
Vrtlari, koji kod kude na prirodan način uzgajaju povrde i vode, mogu se pomodu
prirodnih ekoloških sredstava pobrinuti i za njegu i zaštitu ukrasnog grmlja i drveda.
I u ovom slučaju primjenjujemo načela ekološkog vrtlarstva.
To znači slijedede:
 nigdje ne planiramo monokulture (npr. jednu gredicu samih ruža) ved
harmonično udružujemo jednogodišnje cvijede, trajnice i grmovice, a
25
možemo dodati i kakvo začinsko bilje ili lijepo povrde. Pri tome, naravno,
pazimo na sklad boja i oblika.
Ukrasne biljke možemo prihranjivati samo organskim gnojivom. Iz tog razloga, na
proljede sve ukrasne grmove i stabla pognojimo s nekim organskim gnojivom.
Balkonskom bilju je potrebna tjedna prihrana, a ukrasne biljke na gredicama se
prihranjuju samo dva do tri puta godišnje. Vrlo je važno odstranjivati ocvale
dijelove, jer se najprije na njih naseli siva plijesan.
U ekološkoj zaštiti je vrlo važno poduzeti mjere odmah pri prvoj pojavi štetnika i
bolesti. Kod pojave letedih štetnika, biljku treba prskati prirodnim insekticidima na
bazi biljnih ekstrakta.
Ukrasno drvede i grmlje
Danas se cvatude grmlje koristi za stvaranje trajnog drvenastog okvira kao pozadine
za mnoge cvjetne vrste koje daju boju vrtu tijekom cijele godine.
Postoji stotinu sorti, kao i brojni hibridi drveda i grmlja. Navodimo neke o d njih.
Ljetni jorgovan (Buddleia daviddi) cvjetni je grm povijenih grana. Ljetni jorgovan je
brzorastudi grm, koji za jednu godinu naraste 1 m. U ljetnim mjesecima, za vrijeme
cvatnje, svojim mirisom privlači leptire i pčele, te je poznat još i pod nazivom
leptirov grm. Razmnožava se reznicama u listopadu ili sjemenjem. Puno lakše je
razmnožavanje reznicama koje se samo ubodu u zemlju.
Slika 30. Ljetni jorgovan
Slika 31. Rododendron
Rododendron je jedan od naših najomiljenijih cvatudih grmova. Danas ga možemo
sresti gotovo svugdje.
26
Šimšir je gusti zimzeleni grm sporog rasta. Svoju popularnost duguje tradiciji i
višestrukim mogudnostima primjene. Može se koristiti kao samostalna biljka ili u
kombinaciji s drugim biljkama.
Slika 32. Šimšir
Ekološko vinogradarstvo
Organska proizvodnja u vinogradarstvu datira iz sedamdesetih godina prošlog
stoljeda. Njena osnovna načela i standarde postavili su proizvođači vina iz
Njemačke, Francuske i Švicarske. Danas je prisutna u skoro svim europskim, prije
svega, mediteranskim zemljama. Udio vinogradarstva u okvirima organske
poljoprivrede je mali, svega oko jedan posto.
Zdravo grožđe - kvalitetno vino
Vinogradarstvo, po načelima organske poljoprivrede, podrazumijeva proizvodnju
zdravog grožđa i kvalitetnog vina. Uvažavaju se biološki zakoni, podržavaju se i
unapređuju prirodna plodnost i biološki procesi u zemljištu, koristi se njegova
mikrobiološka aktivnost koja doprinosi pravilnoj ishrani loze. Obrada zemljišta svodi
se na najmanju mjeru, a zabranjena je uporaba mineralnih gnojiva i sintetičkih
pesticida u zaštiti.
Lokacija (odabir parcele)
Za podizanje vinograda po principima organske poljoprivrede, najpovoljnije su
blage kosine i padine okrenute jugu, jugozapadu i jugoistoku, odnosno brežuljkasta
područja do 350 metara nadmorske visine. Često se događa da su zemljišta za
podizanje vinograda uglavnom siromašna organskom materijom, stoga je
neophodno dodati humus. Povedanje humusa je mogude uporabom stajskog
gnojiva, treseta, komposta, humusa (glistenjaka) i drugih gnojiva.
Lozni cijepovi
Za zasnivanje vinograda se koriste kvalitetni cjepovi. Donji dio cijepa mora imati tri
do pet zvjezdasto raspoređenih osnovnih žila. Korijenov vrat, pravo i bez oštedenja,
treba biti promjera 8-10 mm, spojno mjesto mora biti dobro sraslo, a rozgva
zdrava.
27
Obrada tla
U ekološkoj proizvodnji je obrada minimalna, jer se čestim prohodom mehanizacije
povedava zbijenost zemljišta i zaustavlja ili ograničava aktivnost mikroorganizama u
dubljim slojevima.
Često se koristi zatravljivanje, odnosno malčiranje. Zatravljivanjem se sprječava
erozija i održava struktura zemljišta, poboljšava se plodnost i smanjuje se
prisutnost uzročnika kloroze, viroza i sive plijesni. Travne smjese trebaju biti što
bogatije vrstama tipičnim za određeno područje i sadržavati leguminoze. Važna je i
prisutnost cvjetajudih biljaka jarkih boja (facelija, cikorija, heljda). To ne samo da
predstavlja zaštitni znak proizvodnje, ved i značajno utječe na očuvanje biološke
raznovrsnosti u vinogradu i postizanje ravnoteže između korisnih predatorskih i
štetnih vrsta.
Gnojidba
Za ishranu vinove loze koriste se organska gnojiva. To može biti stajsko gnojivo,
kompost, humus (glisnjak), treset, drveni pepeo, biljni ostaci i dr.
Ishrana loze, bez korištenja dušika iz sintetskih gnojiva, korisna je i za očuvanje
staništa prirodnih neprijatelja štetnih insekata.
Ishrana loze, bez korištenja mineralnog dušika, korisna je i za očuvanje staništa
prirodnih neprijatelja štetnih insekata, odnosno božjih ovčica, stjenica, zlatooki,
bogomoljki, parazitskih osica i dr.
Bolesti
Štetu mogu prouzrokovati pepelnica i plamenjača, pa je nužna zaštita. U ekološkoj
proizvodnji se ona primjenjuje u vrijeme, kada se dostigne kritični prag zaraze, uz
obvezno pradenje i kontrolu prisutnosti bolesti i štetočina.
Dobrim odabirom lokacije i klimata se smanjuje mogudnost napada bolesti u velikoj
mjeri. Stoga, zasadi se trebaju podizati na povišenim položajima, na južnim,
sunčanim stranama i na propusnom zemljištu. Redove vinograda je potrebno
usmjeriti u pravcu puhanja vjetra, kako bi zračna strujanja brzo sušila lišde i
zemljište.
Štetnici
Sivi grožđani moljac se pojavljuje u godinama kada je toplo i izrazito suho ljeto, pa u
nepovoljnim uvjetima zaštita nije potrebna. Najvede štete nanosi u tijeku zriobe
grožđa.
Preporuča se pradenje leta leptira i klimatskih uvjeta, a poslije prvih oštedenja
određuju se rokovi suzbijanja. Primjenjuju se preparati na bazi Bacillus
thurengiensis.
Grinje se mogu suzbiti preparatima na bazi sumpora.
28
Vinova loza se može tretirati i sredstvima koja povedavaju njenu otpornost, a ne
djeluju izravno na uzročnike bolesti i štetočine. To su preparati od ekstrakata
biljaka, algi, propolisa, proizvodi od sirutke, ekstrakti humusa, homeopatski i
biodinamički preparati.
Preporuča se prskanje zemljišta u vinogradu poslije kretanja vegetacije,
preparatima od tekudeg humusa i ekstraktom preslice (Equisetum spp.) ili
otopinom mliječno-kiselinskih bakterija. Tako se povedava biološka aktivnost i
umanjuje infektivni potencijal oospora plamenjače. Sredstva koja sadrže lecitin
smanjuju osjetljivost na pepelnicu.
Batat (Ipomoea batatas L.)
Višegodišnja je vrlo ukusna povrtna kultura. U kulinarstvu se najčešde rabe
podzemni organi biljke, ali pogled izbliza otkriva da to nisu gomolji (kao što je slučaj
kod krumpira), nego zadebljanja korijena.
Treba imati na umu da batat traži slabiju gnojidbu nego vedina povrtnih kultura.
Gnojidba ovisi o prethodnoj kulturi i o rezultatima kemijske analize tla. Na loše
strukturiranim tlima moguda je i uporaba stajnjaka ili komposta.
Batat se uzgaja iz presadnica. Sade se u polje oko 15. svibnja u kontinentalnom
dijelu, te oko 15. travnja u mediteranskom dijelu Hrvatske, uz uvjet da je
temperatura tla viša od 10 °C. Presadnice se najčešde sade na 120 x 30 - 40 cm
razmaka. Na malim površinama može se saditi bez problema i gušde. Sadi se na
uzdignute gredice uz uporabu biorazgradive crne folije.
Biljke je potrebno navodnjavati odmah nakon presađivanja i idudih 7 - 10 dana.
Kasnije, tijekom uzgoja, navodnjavati treba vrlo oprezno, samo ako prijete jake
suše.
Neki zemljišni štetnici, primjerice žičnjaci i grčice, mogu napraviti djelomična
oštedenja koja pak utječu na kvalitetu korjenova. Određene štete mogu prouzročiti
puževi, poljski miševi i voluharice, osobito ako se odgađa početak vađenja.
Batat se vadi kada vedina korjenova dostigne tržnu veličinu (više od 150 g), što
bude, ovisno o sorti od 100 do 130 dana nakon sadnje.
U vlažnim uvjetima preporuča se ranije vađenje, kako se ne bi pojavile bolesti.
Jedna biljka daje i do tri kilograma korijena (prosječan prinos od 1,5 do 2 kg).
Slika 33. Korijen batata
Slika 34. Nasad batata
29
1.7. Ljekovito bilje
U posljednje vrijeme raste interes za proizvodnju i sakupljanje ljekovitog i
aromatičnog bilja. To svakako nije slučajna pojava u današnje vrijeme kada se
čovjek s postupnim razvojem ekološke svijesti želi vratiti prirodi, sačuvati svoje
zdravlje, zaštititi okoliš od različitih onečišdenja te biti zaštiden kao krajnji potrošač
ovih proizvoda.
U Hrvatskoj se sada uzgaja i prikuplja oko 170 vrsta ljekovitog i aromatičnoga bilja.
Prirodni i geografski uvjeti, posebice pedološki i klimatski, osiguravaju uspješan
samonikli rast i uzgoj toga bilja.
Ljekovito bilje prodaje se u različitim oblicima (čaj, sirup, ulje, tekude tinkture,
tablete ili kapsule).
Od ljekovitog bilja u Hrvatskoj se na velikim površinama najviše uzgaja kamilica,
menta, matičnjak, a u zadnje vrijeme i lavandin, sikavica i kadulja. Uzgoj ljekovitog
bilja je relativno nezahtjevan, jer ovo bilje nema velike potrebe za biljnim
hranjivima, a njihova otpornost na bolesti i štetnike je velika.
Neven
Neven je, s pravom se može redi, “biljka kože”, jer nema kožne bolesti u kojoj
neven ne može pomodi.
Macerat nevena
50 g osušenih nevenovih latica ili cvjetnih glavica lagano istrljati u tarioniku i
prebaciti u staklenu posudu koju je mogude hermetički zatvoriti. Preliti nevenove
latice ili cvjetne glavice sa 500 ml odabranog hladno prešanog i nerafiniranog
baznog ulja (pšenične klice, suncokretovo, sezamovo ili bademovo ulje). Posudu
zatvoriti i protresati nekoliko puta dnevno. Nakon maceracije od tri tjedna
procijediti kroz više slojeva gaze i napuniti u tamne boce. Čuva se na hladnom i
tamnom mjestu, zaštideno od svjetlosti. Macerat nevena je najbolje potrošiti u roku
šest mjeseci.
Nevenova mast
Za izradu masti mogu se koristiti bijeli, pročišdeni i žuti, nepročišdeni pčelinji vosak.
 30 g macerata i 4g pčelinjeg voska otopiti na lagano zagrijanoj vodenoj kupelji.
Važno je zbog velike nestabilnosti macerata nevena da se kupelj zagrijava do
maksimalnih 70oC. Nakon što se vosak otopi, preliti mast u posudicu u kojoj de
se ohladiti. Mast se koristi prema potrebi, a najbolje je potrošiti je u roku tri do
četiri mjeseca.
Organoponska proizvodnja cvijeda
Naziv organoponska proizvodnja potiče iz Kube, iz 90-ih godina 20. stoljeda. Zbog
raspada SSSR-a kao glavnog trgovačkog partnera Kube, nedostataka sovjetske
pomodi i nedostatka hrane, kubanci su počeli u gradovima, na malim površinama, s
organskim materijalima koji su im bili na raspolaganju, sami proizvoditi hranu. Zbog
30
nedostatka sintetskih pesticida i sintetskih gnojiva (korišteni su otpatci iz
proizvodnje šedera kao gnojivo), ova proizvodnja je bila ekološka („organska“) i
nazvana je „organopónicos“.
Cvijede u vrtu
Cvijede daje teksturu i boju vrtu, osim toga i miris, hladovinu. Zato je pravilan izbor
biljaka za vrt vrlo važan. Moramo znati izabrati koje demo vrste biljaka saditi, a
zatim naučiti, koje su specifičnosti pojedinih vrsta i kako de one utjecati na izgled
vašeg vrta.
Izaberite cvijede, koje je otporno na:
 bolesti i parazite,
 ekstremne vremenske uvjete
 i ostale mogude prijetnje.
Svaka biljka za svoj uspješan rast i razvoj zahtijeva vodu. Zahtjevi za vodom ovise o
vremenu, vrsti tla, vrsti cvijeda, starosti, veličini cvijeda itd. Sve je cvijede potrebno
poslije sadnje zaliti. Bolje je dobro navodniti zemlju jednom tjedno, nego svaki dan
po malo. Cvijede zasađene u lončanice je potrebno tokom velikih vrudina zalijevati
na dnevnoj bazi.
Najbolje doba dana za zalijevanje je rano jutro. Vedina vrtlara provjerava je li
vrijeme za navodnjavanje, tako što stavi prst u zemlju. Ako je prst suh, vrijeme je za
zalijevanje. Strategija čuvanja vode uključuje: sakupljanje kišnice, prekrivanje tla
prostirkom za zemlju i uporabom sustava kap po kap. Zbog svega navedenoga,
najbolje je cvijede saditi u skupinama, jer se na taj način sprečava isparavanje.
Sjeckano lišde, zreli stajski gnoj i kompost omogudit de tlu da što duže zadrži vlagu.
Kako bi se cvijede pravilno razvijalo i cvjetalo, moramo ga redovno prihranjivati.
Iako zemlja sadrži vedinu potrebnih hranljivih sastojaka, to ipak nije dovoljno.
Podjela cvijeda u grupe
Sve cvjetne vrste inače, pa tako i one koje se mogu koristiti u organoponskom
uzgoju, obično se dijele na jednogodišnje, dvogodišnje i trajnice.
 jednogodišnje cvjetne vrste traju samo jednu vegetacijsku sezonu. U istoj ih
godini uzgojimo iz sjemena (ili kupimo presadnice) i sadimo, a one brzo rastu i
cvjetaju od ranog ljeta do pojave prvih jesenskih mrazeva, kad ugibaju. To su
npr. begonije, neven, zijevalice, vodenika („impatiens“), slak, petunija, kadifica,
mačuhica, cinija i dr.
Slika 35. Jednogodišnje biljke (slak, begonija i cinija)
31
 dvogodišnje vrste trebaju za svoj puni razvoj 2 vegetacijske sezone (godine). U
prvoj godini samo razvijaju stabljiku i lišde, a ne cvjetaju. U drugoj godini
cvjetaju i daju sjeme. To su npr. sljezovi, tratinčice, zvončidi..
Slika 36. Dvogodišnje biljke (tratinčica, potočnica i zvončidi)
 trajnice se mogu uzgajati duži niz godina na istom mjestu; kod nekih se
pojavom niskih zimskih temperatura smrzne i osuši nadzemni dio (šumarice,
đurđice, perunika i dr.), dok neke trajnice ostanu zelene cijelu zimu kao npr.
pampas trava, kamenika, kukurijek, koraljni zvonči...
Slika 37. Trajnice (đurđice i kukurijek)
Specifično se uzgajaju neke vrste cvijeda koje pod zemljom stvaraju zadebljanja
zbog skladištenja rezervnih hranjivih tvari (lukovice, gomolji, tuberi i rizomi) – one
pripadaju grupi lukovičastog cvijeda:
 lukovičasto cvijede se u pravilu sadi u kasnu jesen; cvijetovi se pojavljuju u
proljede, a nakon što se nadzemni dio biljke posuši, lukovice se vade iz zemlje i
skladište na prohladnom i vlažnom mjestu do jesenske sadnje. Ukoliko se radi o
vrsti osjetljivoj na zimske hladnode, lukovice se sade u tlu u proljede – u travnju
ili svibnju. U ovu grupu pripadaju gomoljasta begonija, kana, ljiljan, šafran
(„crocus“), visibaba, gladiola, zumbul, perunika, narcis, tulipan i dr.
Slika 38. Lukovičasto cvijede (kana, šafran i zumbul)
32
Neke se cvjetne vrste smatraju „klasicima“ zbog svoje iznimne ljepote, zbog svoje
prisutnosti u gotovo svim dijelovima svijeta i zbog jednostavnosti uzgoja. To su
krizantema, dalija, fuksija i pelargonija. Za postizanje krupnijih i ljepših cvijetova de
kod krizantema i dalija (a i kod nekih drugih vrsta) biti potrebno provoditi pinciranje
i uklanjanje mladica i cvjetnih pupova.
Slika 39. Cvjetni „klasici“ (krizantema, pelargonija, fuksija i dalija)
1.8. Ekološka proizvodnja voda
Svježe vode u ljudskoj prehrani ima veliku dijeto-terapeutsku vrijednost.
Neizostavno je u kvalitetnoj prehrani svakog čovjeka na planeti Zemlji. Danas se u
konvencionalnoj proizvodnji voda, vodke pojedinih vodnih vrsta tretiraju pesticidima
u vegetacijskoj sezoni i do 20 i više puta! Naravno, da de određeni dio ovih pesticida
biti absorbiran u sastav ploda ili ostati na njegovoj površini i kao takav predstavljati
prijetnju ljudskom zdravlju.
Sve vedi broj ljudi postaje svjestan štetnosti ostataka pesticida na plodovima voda i
okrede se ekološkoj proizvodnji voda za vlastite potrebe ili počinje kupovati ekološki
proizvedeno vode.
U 2010. godini se u svijetu na 648.000 ha provodila ekološka proizvodnja voda. U
ekološkoj proizvodnji voda u svijetu najzastupljenije je grožđe, zatim tropsko i
suptropsko vode.
Od ukupnih površina u svijetu pod ekološkom proizvodnjom voda, na Europu
otpada 56 % površina, pri čemu se npr. u Italiji čak na 46.000 ha provodi ekološka
proizvodnja grožđa.
U Republici Hrvatskoj je pod ekološkom proizvodnjom voda 4.344 ha (2012. godina)
a od toga:
 maslinici na 860 hektara,
 vinogradi na 634 hektara,
 ostalo vode na 2850 hektara.
33
Slika 40. Ekološki nasad badema
Osnove ekološkog vodarstva
Nekoliko je osnovnih čimbenika na kojima se bazira uspjeh ekološkog („eko“)
vodarstva. To su: stručna osposobljenost vodara za tehnologiju ekološke
proizvodnje voda, pravilan izbor proizvodnog prostora, pravilan izbor podloge i
sorte, provođenje opdih i specifičnih mjera ekološke poljoprivrede u vodnjaku i
sposobnost eko-proizvođada u prilagođavanju ekstremno nepovoljnim uvjetima
proizvodnje i/ili tržišta.
Stručna osposobljenost voditelja ekološke proizvodnje – svaki eko-proizvođač
mora biti dobro upoznat sa Zakonom o ekološkoj proizvodnji i označavanju
ekoloških proizvoda i s Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji bilja i životinja. Osim
toga, eko-vodarima se preporučuje stručno usavršavanje kroz razne seminare,
predavanja, radionice, pradenje informacija na internetskim stranicama
poljoprivrednih savjetodavnih službi i resornog ministarstva i sl. Bilo bi poželjno da
sam eko-vodar ima visoku stručnu spremu poljoprivrednog smjera s dosta
praktičnog iskustva u vodarskoj proizvodnji ili da ima ovakvu osobu za svog
savjetnika/stručnog voditelja.
Ukoliko je ekološki proizvođač korisnik državnih poticaja (što gotovi svi i jesu!),
obavezan je imati nadzor te eko-proizvodnje od ovlaštenih ustanova za ovu
djelatnost. To su tzv. „nadzorne stanice“ koje najmanje jedanput u godini obavljaju
nadzor i izdaju potvrdu o sukladnosti svih radnji na gospodarstvu sa Zakonom o
ekološkoj proizvodnji. Eko-proizvođad se za savjet u vezi eko-uzgoja uvijek može
obratiti i ovim ustanovama.
Pravilan izbor proizvodnog prostora – svaka vodna vrsta ima specifične zahtjeve u
vezi klime, tla i položaja za uzgoj. Potrebno je izabrati uz određeni proizvodni
prostor onu vodnu vrstu kojoj su uvjeti tog prostora gotovo idealni. Kad vodka raste
u gotovo idealnim uvjetima, snažnija je, otpornija na bolesti i štetnike, pa de je biti
lakše uzgajati i možda nede biti uopde potrebe je štititi od biljnih bolesti i štetnika.
Npr. ako se jabuka i kruška uzgajaju u područjima s vrudim i sušnim ljetima može
34
dodi do ožegotina na plodovima i listovima, dakle traži podneblje s manje vrudim
ljetima i s vedom relativnom vlažnošdu zraka. Suprotnost tomu je badem, pa ako se
badem uzgaja u području s toplim i suhim ljetima, gotovo da nije potrebno
provoditi nikakvu zaštitu protiv bolesti i štetnika, dok ga u vlažnijem podneblju
napada kovrčavost lista, monilija, pepelnica i sl.
Pravilan izbor podloge i sorte – još specifičnije, kod svake vodne vrste – jabuke,
kruške, marelice, trešnje, badema i sl. se može izabrati odgovarajuda podloga ili
odgovarajuda sorta koja je otpornija na neke bolesti ili štetnike. Tako npr. postoje
tzv.“eko-sorte“ jabuke koje su potpuno otporne ili tolerantne na najvažnije bolesti
jabuke (krastavost i pepelnicu), pa se ne trebaju koristiti nikakva zaštitna sredstva
protiv ovih bolesti. Takve su „eko-sorte“ kod jabuke npr. „Prima“, „Topaz“,
“Enterprise“, “Gold rush“ itd. Međutim, ove sorte ipak nisu otporne na najvažnijeg
štetnika – jabučnog savijača, pa de u komercijalnom ekološkom uzgoju biti
potrebno suzbijati ovog štetnika dozvoljenim eko-sredstvima.
Podloge voda također imaju velik utjecaj na pojavu bolesti i štetnika. U pravilu, ako
su vodke cijepljene na slabije bujne podloge, jače ih napadaju bolesti i štetnici. Tako
su npr. trešnje na slabo bujnoj podlozi Gizela 5 podložnije napadu pjegavosti lista,
truleži i bakterijske paleži. Jabuke cijepljene na srednje bujnu podlogu MM 106 se
bolje prilagođavaju lošijim uvjetima tla i otporne su na jabučnu krvavu uš; podloga
gorki badem je otpornija na štetnika žilogriza itd. Neki ekološki vodari preporučuju
uzgoj voda na bujnijim podlogama (sjemenjacima) u obliku visokostablašica kod
kojih je krošnja vodke daleko od površine tla. Kako je bliže površini tla veda vlažnost
zraka i veda vjerojatnost pojave gljivičnih bolesti, time de vodke s visokim stablom
biti manje napadnute ovim bolestima. Međutim, kod ovakvih vodaka, zbog visine
stabla od 4-6 metara je teže provoditi rezidbu, zaštitu i berbu, pa se danas rjeđe
uzgajaju.
Slika 41. Vodka visokostablašica
Agrotehnika u vodnjaku - u ekološkom vodarstvu se provode glavna načela
ekološke poljoprivrede kao i u drugim granama ekološke poljoprivrede.
35
Bitno je povedanje biološke raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta u nasadu radi
spontanog održavanja prirodne ravnoteže. To se postiže ostavljanjem jednog dijela
vodnjaka neobrađenim (do 10 %) ili sadnjom žive ograde prema susjednom
konvencionalnom nasadu. U tim neobrađivanim dijelovima vodnjaka de svoje
stanište nadi brojne korisne životinje (ježevi, žabe, gušteri, šišmiši) i korisni insekti
(božje ovčice, uholaže, zlatooke i dr.), koji sprječavaju pretjerano množenje štetnih
insekata. Za ove korisne životinje i insekte se mogu raditi kudice ili skloništa, kako
bismo ih zadržali u našem nasadu. Pogotovo je korisno u vodnjaku izgraditi kudice
ispunjene barskom trstikom narezanom u snopide (uz osiguranu kvalitetnu vodu uz
kudicu!), kako bi privukli solitarne pčele. One de se nastaniti u snopidima trske i
pomodi de nam u oprašivanju rano cvatudih vodaka (marelica, badem), pogotovo u
hladnijim proljedima.
Poželjno je i podržavati razvoj biljaka koje de tijekom cijele vegetacijske sezone
cvjetati i time osiguravati pašu, tj. prehranu pčelama i drugim korisnim insektima.
To su npr. cinije, turski karanfil, petunije i sl.
Zatravljivanje vodnjaka se primjenjuje nakon sadnje vodaka (u rano proljede ili u
ranu jesen prve vegetacijske godine nasada), a mora se najkasnije zatraviti nakon
postizanja potpunog sklopa vodaka (4-7 godina ovisno o vodnoj vrsti). Vodnjak se
zatravljuje zbog smanjivanja zbijanja tla, zbog sprječavanja erozije tla, zbog
povedanja plodnosti tla i zbog bržeg upijanja oborinske vode u tlo. U vrlo sušnim
područjima se može zatraviti vodnjak s Trifolium subterraneum (podzemna
djetelina), a u vlažnijim podnebljima se koriste djetelinsko-travne smjese.
Pritom se zatravljuje samo međuredni prostor, a prostor oko vodaka se preporučuje
održavati čistim od korova mehaničkom obradom, spaljivanjem korova,
korištenjem ekoloških herbicida ili malčiranjem (zastiranjem) tla oko vodaka nekom
organskom tvari (slama, piljevina, drveni čips i dr.). Obradom prostora ispod vodaka
se smanjuje pojava glodavaca u vodnjaku i uništavaju se ličinke štetnika u tlu.
Slika 42. Primjer zatravljivanja vodnjaka
Gnojidba vodnjaka se može provoditi kompostiranim ili polukompostiranim
36
stajskim gnojem, kompostom, tvorničkim ekološkim gnojivima, gnojem peradi i dr.
Poželjno je da su gnojiva porijeklom iz vlastitog gospodarstva i da su iz ekološkog
uzgoja stoke. Međutim, ukoliko eko-gospodarstvo nije mješovitog tipa, tj. nema
stočarsku proizvodnju, dozvoljeno je koristiti stajski gnoj iz drugih ekogospodarstava. Ako takvih gospodarstava nema u blizini, uz dozvolu nadzorne
stanice, smije se koristiti i stajski gnoj iz ekstenzivnog uzgoja domadih životinja.
Pritom se mora voditi računa o tome da se ne prekorači najveda dopuštena količina
gnojiva po jedinici površine, a to je 170 kg čistog dušika po hektaru u jednoj godini.
Ako se uzme u obzir kako stajski gnoj ima oko 0,5 % čistog dušika, možemo
zaključiti kako se godišnje po hektaru može maksimalno dodati 34 tona stajskog
gnoja (3,4 kg/m2). Naravno, u prvim godinama nakon sadnje voda se dodaju manje
količine stajnjaka i to uglavnom oko samog stabla vodkica, dok se sa starošdu
nasada povedavaju količine gnoja i gnoj se počinje razbacivati uglavnom po obodu
krošnje stabala, gdje je glavnina aktivnog korijenja vodke. Poželjno je gnoj
razbacivati po oblačnom vremenu, i bez vjetra (radi manjeg hlapljenja dušika iz
gnoja), a ubrzo nakon razbacivanja stajnjaka, gnoj treba unijeti u tlo tanjuranjem,
frezanjem ili sl.
Slika 43. Gnojidba mlade vodke
Zaštita voda od bolesti i štetnika se provodi kad ostale mjere prevencije protiv
bolesti i štetnika nisu uspjele zaustaviti njihovu značajniju pojavu. Protiv bolesti i
štetnika se borimo:
 mehaničkim mjerama – eko-vodar sprječava širenje bolesti i štetnika
odstranjivanjem dijelova vodke s rakastim tvorevinama, odstranjivanjem
izboja zaraženih pepelnicom ili lisnim ušima, odstranjivanje plodova
zaraženih truleži („mumije“), odstranjivanje lišda zaraženog fuzikladijem i sl.
 biotehničkim mjerama – eko-vodar koristi feromonske mamce radi
zbunjivanja mužjaka štetnika (čime se sprječava kopulacija i razmnožavanje
štetnika), razne mamce za štetne insekte i koristi zvučne signale kojima
rastjeruje ptice i glodavce.
 kemijskim mjerama – u ekološkoj zaštiti bilja je dozvoljeno koristiti sredstva
na bazi bakra, sumpora, mineralna ulja + bakar, azadirachtin, kvazija,
37
rotenon, meki sapuni, glina (kaolin), mlijeko, alkohol, virus granuloze,
ekstrakt Bacillus thuringiensis-a i dr.
Slika 44. Profesionalna sredstva za zaštitu bilja
Prilikom ekološke zaštite voda nužno je pridržavati se svih zakonom propisanih
mjera opreza i koristiti zaštitnu opremu. Također se treba pridržavati uputa za
korištenje pojedinih sredstava, voditi evidenciju o njihovoj upotrebi, čuvati račune
o kupnji sredstava i propisno zbrinuti zaostalu ambalažu od ovih sredstava.
Rezidba voda se provodi u pravilu u rano proljede. Vede rane se trebaju premazivati
eko-vodarskim voskom s propolisom, kako se rane ne bi zasušile i kako se ne bi
pojavila plijesan.
Ostale tehničke mjere u eko-vodarenju su vrlo slične onima u konvencionalnom
vodarstvu. Najbitnijim u bavljenju ekološkim vodarstvom ipak ne smatramo znanje
o svemu navedenom u ovih nekoliko stranica, nego ekološka osviještenost vodara i
želja da doprinese proizvodnji drugačije, zdravije hrane za sebe i za druge.
Kontejnerski uzgoj voda
Ukoliko imamo vrlo malo dvorište ili živimo u stanu, a želimo sami proizvoditi vode,
idealno rješenje je uzgoj voda u posudama – kontejnerski uzgoj voda.
Naravno, kod ovakvog uzgoja ne možemo očekivati prinose po stablu kao kod
uzgoju u tlu, ali možemo uživati u činjenici da jedemo vode koje smo sami proizveli,
što si inače ne bismo mogli priuštiti s obzirom na život u urbanom prostoru.
Osim tropskog i suptropskog voda (naranča, limuna, mandarina), u kontejnerima se
mogu uzgajati i breskve, jabuke, trešnje i sl.
Vodke se ved mogu kupiti posađene u kontejnerima, ili s golim korijenom. Tada
moramo pripremiti supstrat za sadnju i posaditi vodku u prikladan plastični ili
glineni sud. Supstrat se može napraviti iz: 2 dijela treseta, 1 dijela komposta, 1
dijela pijeska,1 dijela ilovače, šake vapna i 1 dijela tvorničkog eko-gnojiva.
Vodku u kontejneru je potrebno svakodnevno zalijevati, ali i osigurati dobru
drenažu suvišne vode, jer u suprotnom korijen vodke počinje trunuti. Ako je
kontejner na jakom suncu, bit de potrebno zalijevati 2 puta dnevno. Ukoliko je
vodka posađena u mali sud, nakon 1 ili 2 godine de je biti potrebno presaditi u vedi
sud, i to ponavljati svake godine. Kako vodka ne bi izrasla prevelika, tijekom ljeta ju
38
treba povremeno pincirati. Kad vodka dostigne svoju konačnu veličinu u posudi,
svake godine u proljede ju je potrebno presađivati. Jedan dio starijeg, debljeg
korijenja (3-4 cm) treba odstraniti i treba ostrugati što vedi dio starog supstrata i
zamijeniti ga novim. Time se potiče razvoj novog aktivnog korijenja u posudi, a
novim supstratom se osiguravaju potrebna biljna hraniva.
Slika 45. Kontejnerski uzgoj voda
Skladištenje i prerada ekološki uzgojenog voda i povrda
Ekološka je hrana ona hrana koja je proizvedena po zakonski definiranim
metodama. Zakonski nisu definirane specifikacije ili zahtjevi koje mora ispuniti
ekološka hrana svojim sastavom i sadržajem. Zakonska se regulativa odnosi
isključivo na ekološku proizvodnju hrane. Njezin sastav mora odgovarati opdim
zakonima i pravilnicima o kvaliteti hrane kao i kod konvencionalno proizvedene
hrane.
Za preradu treba odabirati sezonsko povrde i vode, jer ono osigurava energiju i
hranjivost potrebnu baš za to godišnje doba. Jabuke, jagode, trešnje, grožđe,
zelena salata, krumpir, paprika, kruške su najosjetljiviji na ostatke pesticide i
pametno je kupovati organske uzgojene a manje su osjetljivi luk, kukuruz, grašak,
kupus, brokula, banane.
Skladištenje i prerada ekološkog voda, povrda i ljekovitog bilja
Prema Pravilniku o preradi, pakiranju, prijevozu i skladištenju ekoloških proizvoda
(NN129/09)
 proizvodnja se provodi odvojeno u vremenu ili prostoru od hrane koja nije
ekološka,
 aditivi, voda, sol, pomodne tvari, poboljšivači arome, mikroorganizmi,
enzimi, minerali, vitamini i ostale hranjive tvari moraju biti odobrene
Pravilnikom,
 ekološki sastojak ne smije istovremeno biti prisutan u proizvodu zajedno sa
sastojkom iste vrste iz konvencionalne proizvodnje.
39
Najprihvatljivija je 100 % biorazgradiva ambalaža dobivena od obnovljivih izvora, tj.
kukuruza, koja se u potpunosti razgrađuje u uvjetima kompostiranja na ugljični
dioksid i vodu.
Skladištenje voda i povrda
Svježe vode i povrde, zbog svog kemijskog sastava, vrlo je podložno različitim
promjenama. Nakon berbe u plodovima se nastavljaju procesi kao što su disanje,
transpiracija, promjena sastojaka, kojima su izazivači mikroorganizmi, prije svega
plijesni i bakterije.
Sve navedene promjene ovise o više faktora, prije svega od temperature, relativne
vlažnosti, sastava atmosfere u kojoj se čuvaju plodovi, etilena, svjetlosti i dr. Brzina
kvarenja zrelog voda i povrda, u osnovi je proporcionalna brzini disanja. Za uspješno
skladištenje važan je pravi trenutak berbe, koji, ovisno o vrsti i sorti, razlikujemo
prema fiziološkoj, tehnološkoj ili botaničkoj zrelosti. Glavni faktori kvarenja
kvalitete svježeg povrda i voda kod čuvanja su proces disanja i stvaranje plina
etilena. Etilen tijekom čuvanja proizvodi uglavnom vode – jabuke, kruške, breskve,
šljive, kivi, smokva i tropsko vode – banane, mango, papaya, avokado. Od povrda
naknadno dozrijeva rajčica i dinja.
Za povrde i vode koje ne nastavlja dozrijevati nakon berbe, nepoželjno je prisustvo
etilena. Mala koncentracija etilena kod čuvanja tih tzv. neklimakteričnih vrsta, a to
je vedina povrda, izaziva brz gubitak kvalitete i propadanje. Etilen pogotovo upijaju
kupusnjače, lisnato povrde, grah, mrkva, grašak, paprike, patlidžan i krastavac, pa
ovo povrde treba odvojiti od povrda koje emitira etilen (dinje, rajčica, gljive i najvedi
broj vrsta voda).
Tako de npr. mrkva brže postati gorka, cvjetača osušena, začinsko bilje de uvenuti, a
krastavac požutjeti, ukoliko se čuvaju zajedno s rajčicama. Neke de vrste kupusa
požutjeti, a kivi de omekšati, ako se nalaze zajedno s jabukama. Slično vrijedi i za
banane: ako se želi sačuvati svježinu voda i povrda, banane valja čuvati odvojeno od
ostalog voda. Vode koje dozrijeva kasnije, nije poželjno skladištiti zajedno s onim
koje je osjetljivo na etilen.
Za uspješno skladištenje važno je:
 skladištiti samo najkvalitetnije plodove
 povrde i vode brati ili vaditi na vrhuncu zrelosti – odnosno, kada plodovi
imaju najvedi kvalitetu ili što je mogude bliže tom momentu
 povrde i vode brati rano ujutro ili predvečer, kada su temperature niže i
kada nema sunca koje bi izazvalo gubitak vlage
 proizvoditi kasnije sorte koje su pogodnije za skladištenje i bolje ga
podnose.
40
Metode skladištenje voda i povrda
Hlađenje je najčešda i najšire primjenjivana metoda skladištenja voda i povrda.
Određeni uvjeti mikroklime mogu se postidi u raznim vrstama hladnjača:
 hladnjače sa standardnim sistemom hlađenja,
 hladnjače s kontroliranom atmosferom,
 hladnjače s hipobaričnom atmosferom,
 hladnjače s modificiranom atmosferom,
 ULO hladnjače.
Pri skladištenju u hladnjačama namirnice najmanje mijenjaju izvorna svojstva.
Temperatura čuvanja treba biti stalna, jer i male promjene (1 - 2 °C) utječu na
trajnost čuvanja. Temperatura skladišnog prostora utječe na aktivnost enzima i
procese disanja. Snižavanjem temperature usporava se disanje i smanjuje se
proizvodnja etilena koji dovodi do zrenja plodova. Ovisno o vrsti, temperatura
čuvanja treba se kretati između 0 i 10°C.
Za vedinu voda najbolje je čuvanje i skladištenje na temperaturama od 0 do 1°C, uz
vlažnost zraka od 85-95% i kontrolu udjela kisika i ugljikovog dioksida. Lukovičasto i
gomoljasto povrde ne podnosi niske temperature, jer se oko 0°C smrzavaju, a na
15°C počinju klijati. Najprikladnija temperatura za njihovo skladištenje je oko 10°C.
Lisnato povrde mogude je očuvati do tjedan dana u uvjetima mikroklime od 0 - 2°C i
relativnu vlažnost od 90-95%. Salate glavatice slažu se u letvarice korijenom prema
gore, kako bi im istekla voda s listova.
Na duljinu skladištenja utječe početna kakvoda. Vode i povrde mora biti zrelo,
zdravo, bez mehaničkih oštedenja, zaraze i stranih mirisa. Neophodna je i stalna
cirkulacija zraka radi održavanja stalne temperature. Vode i povrde u kudnim
uvjetima može se čuvati na nekoliko načina.
Skladištenje voda na policama - plodovi se redaju na police, na koje se prethodno
stavi mahovina ili tanak sloj čiste slame; plodovi se stavljaju u jedan red, ali tako da
se ne dodiruju međusobno.
Skladištenje voda u sanducima
 koriste se vedi sanduci s izbušenim dnom i stranicama radi lakšeg strujanja
zraka,
 skladištenje voda uporabom papira (papir je slab vodič topline, usporava
dozrijevanje, otežava isparavanje vode, sprječava prenošenje bolesti s
jednog ploda na drugi,
 mnoge vrste lisnatog povrda mogu prezimiti u vrtu, ako snježni pokrivač
nije predebeo (kelj pupčar, raštika, zimska salata, matovilac i poriluk). Još je
bolje ako ih tijekom zime pokrijemo laganim koprenama (agril i lutrasil)
protiv smrzavanja ili napravimo nadzemne tunele od pruda i plastike.
Povrde možemo čuvati u podrumima, plastenicima, klijalištima i trapovima. U trapu
povrde sačuva svježinu i vedinu hranidbene vrijednosti sve do proljeda. U trap
možemo spremiti: mrkvu, peršin, celer, pastrnjak, ciklu, daikon, žutu i bijelu repu,
41
krumpir, čičoku. Sve povrde koje spremamo u trap mora biti suho, neoštedeno i bez
lišda.
Pri izboru mjesta za izradu trapa treba odabrati suhu i ocjeđenu površinu. Bez
obzira na to koji se trap želi napraviti, važno je da se u njima obavezno osigura
ventilacija. Trapovi se kopaju nekoliko dana prije stavljanja povrda na čuvanje.
Ukopani trap je kanal iskopan na 50 - 100 cm širine i 35 - 100 cm dubine, a dužina je
po volji do 10 metara. U njega se slaže povrde. Ako se slaže mrkva, onda između
svakog sloja korijena treba staviti sloj umjereno vlažnog pijeska da bi se spriječilo
isparavanje vode, širenje bolesti i preveliko zagrijavanje u trapu. Ovako složen trap
se pokriva slamom. Kad temperatura u trapu padne na 0° C, pokriva se s više
slojeva slame i zemlje, što ovisi o jačini zime.
Površinski trap radimo na travnjaku na povišenom dijelu dvorišta. Radi se po suhom
vremenu tako da najprije na tlo položimo suhu slamu u debljini od 20 cm. Na slamu
slažemo povrde u obliku stošca. Kada smo složili povrde, oko stošca treba ostati oko
20 cm zemlje pokrivene slamom. Tada cijeli kup obložimo dodatnom suhom
slamom u debljini od 20 do 30 cm i zatrpamo zemljom tako da na udaljenosti od 20
cm kopamo jarak iz kojeg "štihamo" zemlju i slažemo naokolo stošca. Na vrh
dodamo još dosta zemlje, kako bi se kiša lagano slijevala u jarak. Gotovi trap nije
dobro pokrivati kukuruzovinom ili slamom, jer se ispod takve zaštite miševi rado
zavuku u trap.
Slika 46. Trap za skladistenje povrda
1.9. Konzerviranje namirnica
Konzerviranje namirnica je postupak za očuvanja hrane od kvarenja.
Konzerviranjem namirnica se:povedava trajnost namirnica, produljuje rok njihova
čuvanja i valjanosti na tržištu, proširuje asortiman prehrambenih proizvoda (svježe,
zamrznuto), poboljšava se okus.
Za preradu voda i povrda koriste se različite metode:
 Biološko ili prirodno kiseljenje
 Kiseljenje octom
 Konzerviranje soljenjem
 Konzerviranje sušenjem
 Ukuhano povrde i vode
(pasterizirano ili sterilizirano)
 Zamrzavanje
42
Kod prirodnog kiseljenja, uz pomod soli i šedera izdvaja se iz povrda sok u kojem se
razvijaju bakterije mliječno-kiselinskog vrenja. Najpovoljnija koncentracija soli je
2-3%. Najčešde se koristi za kupus, repu, krastavce, papriku i masline.
Pri kiseljenju se koriste razni začini (lovorov list,zrna kukuruza, papar, hren,
gorušica, luk, lišde vinove loze ili višnje, lišde i plodovi dunje i jabuke) koji daju
ljepšu boju i miris ukiseljenom povrdu.
Konzerviranje soljenjem
Kod ovog načina konzerviranja, vede količine soli sprječavaju razvijanje
mikroorganizama i čuvaju povrde od kvarenja. Soljenjem se najčešde konzervira
zelenje za juhu, miješano povrde za juhe i umake te mljevena paprika za začine
varivima i umacima.
Domada vegeta
 3kg mrkve
 500g pastrnjaka
 500g peršina s lišdem
 450g morske soli
 500g celera s lišdem
 nekoliko
ljupčaca
grančica
lišda
Sastojke samljeti u stroju za meso ili mikseru (multipraktiku). Dodati sol (10% na
ukupnu smjesu). Sve dobro izmiješati i ostaviti da stoji 1 sat. Smjesom puniti suhe
staklenke. Čuvati na hladnom mjestu.
Konzerviranje sušenjem
Sušenje je jedna od najstarijih metoda konzerviranja. U sušenim namirnicama
postiže se visoka koncentracija suhe tvari, te se stvaraju nepovoljni uvjeti za rast
mikroorganizama i metaboličku aktivnost enzima. Prirodne metode sušenja koriste
za sušenje smokava, šljiva, gljiva, korjenastog povrda, rajčice, buče i sličnih
proizvoda. Najpogodnije temperature sušenja su od 30-70°C.
Sušene jabuke
Jabuke narezati na ploške ili tanke kriške. Potopiti ih u litru vode
razrijeđene sa sokom od jednog limuna da ne pocrne. Posušiti,
staviti na lim obložen masnim papirom, posuti cimetom i sušiti u
pednici na 50 do 60 °C, pet do šest sati. Čuvati na hladnom i tamnom
mjestu.
Ukuhano povrde i vode (pasterizirano ili sterilizirano)
Prije početka konzerviranja vode i povrde treba osobito pažljivo pripremiti u
najboljim higijenskim uvjetima. Staklenke s povrdem nije dovoljno pasterizirati kao
43
vode, nego ih treba sterilizirati na 100 °C, i to znatno dulje (oko 1 sat), da bi se
uništilo što više mikroorganizama.




6 kg zrelih rajčica
300g crvenog luka
1 češnjak
300 g grožđica
Domadi kečap




500 g jabuka
150 g smeđeg šedera
60 g soli
3 dl jabučnog octa
Rajčice i jabuke (oguljene) narezati i staviti kuhati. Dodati narezani luk, češnjak i
grožđice. Kuhati oko jedan sat, a zatim propasirati. Dodati začine i ocat te kuhati
dok se smjesa na zgusne. Vrud kečap sipati u sterilizirane staklenke, zatvoriti i
sterilizirati u pednici na 120° C, oko pola sata.
Zamrzavanje
Zamrzavanje je jedan od najkvalitetnijih načina konzerviranja, jer u trenutku kada ja
povrde i vode najkvalitetnije, može zaustaviti procese truljenja. Dokazano je da se
zamrzavanjem može sačuvati više minerala i vitamina nego bilo kojom drugom
metodom konzerviranja.
Povrde prije zamrzavanja uvijek treba blanširati (kratko kuhati u kipudoj vodi) jer se
blanširanjem zaustavljaju životni procesi bakterija i gljivica koje uzrokuju proces
truljenja. Od povrda najčešde se zamrzavaju grašak, kukuruz šederac, mahune,
mlado korjenasto povrde (mrkva, celer - korijen i list, pastrnjak), cvjetača, kelj
pupčar, špinat, bob, šparoge. Od voda najčešde se zamrzavaju jagode, kupine,
maline, šljive i višnje; a kruške, dinje i breskve nisu pogodne za zamrzavanje.
44
II. Dio
Poduzetništvo
45
UVOD
„Poduzetnička sposobnost nije ograničena samo na poslovne ljude ved je jedno od
opdih svojstava ljudskih bida. Poduzetnici mogu biti i studenti, i domadice, i radnici.“
Theodore Schulz
Poduzetništvo i poduzetnike povezujemo uglavnom s poslom i to onim privatnim.
Kažemo da su poduzetnici oni pojedinci koji imaju svoju tvrtku, njome upravljaju i
od toga žive. Međutim, poduzetništvo predstavlja način razmišljanja i nije usko
vezan samo za posao. Pojam poduzetništva daleko je širi.
U svakoj djelatnosti, svakoj tvrtki, bez obzira na veličinu i vlasništvo, poduzetničko
razmišljanje vrlo je važno. Ono se veže uz kreativnost, sustavan pristup problemu i
proaktivnost.
Kako bi naša ideja ugledala svjetlo dana izuzetno je bitno shvatiti koncept
poslovnog plana.
Poslovni plan je dokument bitan za pokretanje svakog poduzeda ili obrta. Njime se
detaljno opisuju poduzede, osnivači, oni koji poduzede vode, proizvodi, proizvodnja,
marketing, planirani prihodi i dobit. Pokazuje gdje se poduzede nalazi i kamo želi
stidi, što treba učiniti da se to postigne, te koliko je kapitala za to potrebno.
Poslovni plan potiče na objektivno, kritičko i neemotivno sagledavanje cjelokupnog
poslovnog projekta.
Ovaj dio priručnik namijenjen je polaznicima modula Poduzetništvo u ukupnom
trajanju od 15 sati u okviru edukacije za pomodnog radnika u ekološkoj
hortikulturnoj proizvodnji. Izrastao je na radnim materijalima korištenim na
radionicama za izradi konkretnog poslovnog plana kroz koje polaznici analiziraju
svoju poslovnu ideju.
2.1. ŠTO JE PODUZETNIŠTVO?
Koje su prednosti i slabosti malog poduzeda?
Postoji niz prednosti posjedovanja malih poduzeda. Spoznaja da ste gospodar
samom sebi i da sami donosite odluke, te da ostvarenom zaradom sami raspolažete
samo su neke od prednosti. Osim toga, ako je vaš biznis obiteljski - može biti dobra
kombinacija privatnog i profesionalnog.
46
S druge strane, Vaš kupac je često Vaš “poslovni gospodar”. Često Vas čeka dug i
naporan dan i sedmodnevni radni tjedan. Teško je odvojiti privatno od
profesionalnog, a zato treba velika podrška obitelji.
Možda su to i neki od glavnih razloga zbog čega mnoštvo malih poduzeda „umire
ved u djetinjstvu“. Mnogi podaci govore kako samo polovica preživi prvih 18
mjeseci, a samo petina preživi 10 godina. Prema istim podacima, čak 98%
neuspjeha poduzeda potječe od internih slabosti, a samo 2% izazivaju čimbenici
izvan njihove kontrole.
Što je zajedničko svim poduzetnicima?
Svi oni imaju izražen Interni lokus kontrole vjeruju da je njihovo ponašanje prije
svega vođeno osobnim odlukama i naporima. Vjeruju u sebe i smatraju kako su
rezultati njihovih aktivnosti pod njihovom vlastitom kontrolom i utjecajem.
Slika 47. Poduzetnički proces
Koje su to pokretačke sile poduzetništva?
Poduzetništvo je proces stvaranja nove vrijednosti u kojem poduzetnik prikuplja sva
potrebna sredstva da bi realizirao poslovnu priliku.”
Prema tome postoje tri osnovne pokretačke sile poduzetništva:
47
 PODUZETNIK
 PODUZETNIČKA PRILIKA
 POTREBNA SREDSTVA
PODUZETNIK
Poduzetnik je osnovna pokretačka sila poduzetničkog procesa – pojedinac koji
stvara vrijednost i u tom procesu preuzima rizik gubitka novca i vremena.
Dobar poduzetnik lakše de dodi do potrebnih resursa, brže uočiti poslovnu priliku i
stvoriti uspješan poduzetnički tim koji de mu omoguditi stvaranje uspješnog
poslovnog poduhvata.
U krajnju ruku, novac se i daje poduzetniku tj. osobi koja stoji iza prilike i koja de tu
priliku realizirati u poduzetnički poduhvat, a ne ideji kao takvoj.
PODUZETNIČKA PRILIKA
Često se pogrešno misli kako poslovna ideja nužno mora biti inovativna. Naprotiv,
iznenađujude je koliko je malo ideja zasnovano na apsolutno novim idejama, o
kojima nitko prije nije razmišljao.
Mnogo je više poduzetničkih poduhvata zasnovano na adaptaciji starih, iskušanih i
provjerenih ideja, nego onih temeljenima na potpuno inovativnim idejama.
Nije važno je li i koliko je stara neka ideja, sve dok ju obavljate kvalitetno i na
kreativan način.
Tako, ključni za uspjeh poduzetničkog pothvata budu upravo prethodno radno
iskustvo, znanja i vještine, praktično poznavanje poslovnih odnosa, hobiji, obiteljske
vrijednosti i sl.
Velika inspiracija za poduzetničku priliku budu razni „sitni poslovi„ - uzgoj povrda,
kuhanje, briga o djeci, ples, popravak satova ili strojeva, šivanje odjede.
Istraživanja su pokazala kako se najvedi broj poslovnih ideja temelji upravo na
znanjima i vještinama stečenim na prethodnim radnim mjestima (čak 49 %
poduzetnika i 30 % poduzetnica) i hobijima (28 % poduzetnika i 15 % poduzetnica).
Mnogo je važnija konkurentska prednost vašeg bududeg poduzetničkog poduhvata,
koja može značiti:

pružanje nove usluge ili proizvodnja potpuno novog proizvoda

novi način pružanja ved poznate usluge ili nov način proizvodnje
postojedeg proizvoda – bolja kvaliteta proizvoda

novi način organizacije poslovanja – niža cijena proizvoda/usluge
Za originalne ideje i kreativna rješenja potrebno je:
 generirati mnoštvo različitih perspektiva o problemu dok ne
naiđete na onu koja vam odgovara
48
 generirati što više alternativa i pretpostavki zadržavajudi najbolje
za daljnji razvoj i elaboriranje
 generirati varijante pojedinih ideja
POTREBNA SREDSTVA
Misliti o novcu kao najvažnijem elementu poslovnog poduhvata je velika greška. Svi
investitori redi de vam isto: nedostatak je u dobrim poslovnim prilikama i
kvalitetnim ljudima koji de te prilike realizirati. Novci se daju ljudima, a ne idejama. I
najbolja ideja lako propadne u rukama krivih ljudi.
Ipak, osiguravanje financijskih sredstava za vašu tvrtku može biti jedna od najvedih
prepreka koju trebate prevladati.
Međutim, odluka o financiranju uglavnom se temelji na kvaliteti poslovnoga plana.
2.2. POSLOVNI PLAN
Što je to poslovni plan?
Poslovni plan je operativno sredstvo za planiranje načina korištenja ljudskih i
financijskih sredstava u poslovanju na najbolji način.
Taj se dokument obično priprema nakon donošenja odluke o bavljenju poslovnom
djelatnošdu, a prije osnivanja poduzeda. Poslovni plan je dokument koji formulira:
svrhu i ciljeve tvrtke i investicijski prijedlog kojega je potrebno podnijeti
investitorima.
Vedina informacija sadržanih u poslovnom planu prikupljena je tijekom analize
tržišta i financijskog planiranja. Potom se te informacije organiziraju u logičnu
strukturu. Obično se kaže kada ste sve te informacije organizirali u pisanom obliku,
ved ste napravili pola posla.
Koje su osnovne komponente poslovnog plana?
UVOD
SAŽETAK
1. INFORMACIJE O PODUZETNIKU
2. PODUZETNIČKA IDEJA
3. PREDMET POSLOVANJA
4. LOKACIJA
5. TEHNOLOŠKO-TEHNIČKI ELEMENTI ULAGANJA
6. TRžIŠNA OPRAVDANOST
6.1. Tržište nabave
6.2. Tržište prodaje
7. DINAMIKA REALIZACIJE ULAGANJA
8. FINANCIJSKI ELEMENTI POTHVATA
49
8.1. Formiranje ukupnog prihoda
8.2. Investicije u osnovna sredstva
8.3. Troškovi poslovanja
8.6. Izvori financiranja
8.7. Račun dobiti / gubitka (u 000 kn)
9. ZAKLJUČAK
SMJERNICE ZA IZRADU POSLOVNOG PLANA
U nastavku priručnika slijede smjernice u izradi konkretnog poslovnog plana kroz
koje demo analizirati svoju poslovnu ideju.
UVOD
Otvaranje problematike koja se razmatra u poslovnom planu, obično sadrži cilj
izrade poslovnog plana, te viziju poslovanja.
SAŽETAK
Sadržaj bi trebao jasno izražavati viziju tvrtke i njezinu strukturu. Također bi trebao
identificirati proizvode i usluge, tržišne mogudnosti i ciljeve poslovanja u prvih
nekoliko godina djelovanja. Ako se plan traži radi odobrenja kredita, sažetak bi
također trebao sadržavati iznos koji se traži, predviđenu namjenu sredstava i koliko
de tvrtka biti uspješna u provođenju planiranih aktivnosti.
Investitor (naziv poduzeda, obrta, adresa):
__________________________________________________________________
Vlasnik, direktor:
__________________________________________________________________
50
Naziv projekta:
__________________________________________________________________
Lokacija:
__________________________________________________________________
Tip poslovanja (primarna vrsta proizvoda / usluga):
__________________________________________________________________
__________________________________________________________________
__________________________________________________________________
Pretpostavke na kojima se temelji Vaša ideja:
___________________________________________________________________
___________________________________________________________________
Tržište prodaje (osnovne karakteristike, zašto de kupci kupovati upravo kod Vas,
konkurencija):
____________________________________________________________________
____________________________________________________________________
____________________________________________________________________
____________________________________________________________________
____________________________________________________________________
Broj zaposlenih:
___________________________________________________________________
Struktura ulaganja:
Ulaganje u osnovna sredstva
Ulaganje u obrtna sredstva
Ukupno
Izvori financiranja:
Vlastiti:
____________________________________________________________________
Tuđi:
____________________________________________________________________
Pokazatelji u ______(reprezentativnoj godini):
51
Ukupni prihod
Neto dobit
1. INFORMACIJE O PODUZETNIKU
Ova točka poslovnog plana predviđa iznošenje osnovnih informacija o nositelju
poduzetničkog pothvata, bitnih za realizaciju poslovne ideje kao što su npr. stručna
sprema, poslovno iskustvo i sl.
2. PODUZETNIČKA IDEJA
Opišite ukratko kako ste došli do svoje ideje. Što Vas je motiviralo, što ste primijetili
da nedostaje ili biste voljeli poboljšati? Koje su pretpostavke Vaše ideje? Zašto
mislite da je Vaša ideja dobra ili drukčija od sličnih ideja?
3. PREDMET POSLOVANJA
Prvi korak je opis vaših proizvoda i usluga na jasan, sažet način. Na taj dete način
lakše komunicirati sa svojim kupcima, dobavljačima, zaposlenicima.
52
a) Upitajte se što zapravo prodajete. Prodajete li uslugu, ideju ili iskustvo zajedno sa
svojim proizvodom?
b) Koje su osnovne karakteristike Vaših proizvoda, iz kojih se materijala proizvode?
Kakvi su trendovi u grani u kojoj namjeravate poslovati.
c) Što je posebno kod Vaših proizvoda? Zašto de ih ljudi željeti kupovati?
4. LOKACIJA
Koliko je bitna lokacija u Vašoj djelatnosti?
Navedite sve bitne prednosti i nedostatke Vaše lokacije. Kako mislite prevladati
nedostatke?
Poznajete li sve zakonske propise / urbanistička ograničenja u vezi Vaše lokacije i
djelatnosti koje namjeravate obavljati.
5. TEHNOLOŠKO-TEHNIČKI ELEMENTI ULAGANJA
Navedite osnovne tehničke karakteristike prostora i opreme potrebnih za
realizaciju svoje ideje. Što od navedenog posjedujete, a što morate nabaviti i od
koga.
Koliko je radnika potrebno angažirati za realizaciju Vaše ideje i koja je njihova
stručna sprema? Dinamika zapošljavanja kroz promatrani period poslovnog plana.
Neto i bruto plade zaposlenika.
53
6. TRŽIŠNA OPRAVDANOST
6.1. Tržište nabave
Tko su Vaši glavni dobavljači, koji su rokovi i uvjeti pladanja, isporuke?
6.2. Tržište prodaje
Tko su Vaši kupci?
a) Sastavite opdi opis Vaših tipičnih kupaca koji bi željeli kupovati Vaš
proizvod. Opišite svaku karakteristiku koja bi mogla biti zajednička Vašim
kupcima i koja je u vezi s Vašom poslovnom idejom. Kakva su primanja
Vaših tipičnih kupaca?
b) Ukoliko su Vaši proizvodi namijenjeni poduzedima, zamislite konkretno
poduzede i opišite ga.
Tko su Vaši konkurenti?
To su svi oni koji nude slične proizvode na Vašem tržištu, te oni koji trenutno te
proizvode nude na drugom tržištu, a mogli bi dodi na Vaše tržište.
a) Napravite popis 5 najvažnijih konkurenata.
b) Koje su osnovne karakteristike Vaših konkurenata, prednosti i slabosti.
Promatrajte sva bitna područja.
54
c) Usporedba s konkurencijom: što možete bolje od konkurencije? Raščlanite sve
bitne karakteristike (cijena, kvaliteta, usluga, lokacija).
Projekcije prodaje - količine
Koja je prodajna cijena Vaših proizvoda / usluga?
a) Na koji način mislite ostvariti planiranu prodaju?
b) Kako dete organizirati prodaju?
c) Zašto de kupci željeti kupovati upravo od Vas?
d) Kako, kada i gdje dete reklamirati svoje proizvode / usluge? Koju dete poruku
poslati kupcima?
55
7. DINAMIKA REALIZACIJE ULAGANJA
Ukratko opišite vremenski slijed realizacije Vaše ideje. Kada mislite započeti, odvija
li se proces fazno i koliko traje pojedina faza. U kojoj se fazi trenutno nalazite.
Koje pravne pretpostavke morate zadovoljiti prije osnivanja.
8. FINANCIJSKI ELEMENTI POTHVATA
8.1. Formiranje ukupnog prihoda
Na osnovu planirane količine prodaje i prodajnih cijena formirajte ukupni prihod.
Tablica 1. Ukupni prihod
PROIZVOD/ USLUGA
godine
8.2. Investicije u osnovna sredstva
Sastavite popis osnovnih sredstava (zemljište, prostor, oprema, strojevi, namještaj,
prijevozna sredstva, osnivačka ulaganja) potrebnih za realizaciju Vaše ideje. U
posebnu kolonu označite čime trenutno raspolažete.
Tablica 2. Ulaganje u osnovna sredstva:
56
R.br.
OSNOVNA
SREDSTVA
potreban
iznos
posjedujem
potrebno je
kupiti
8.3. Troškovi poslovanja
Predvidite sve troškove u poslovanju i pokušajte ih grupirati u sljedede skupine:
materijalni troškovi, nabavna vrijednost prodane robe, usluge, nematerijalni
troškovi, plade.
Tablica 3. Troškovi poslovanja
R. br.
Troškovi
8.6. Izvori financiranja
Tablica 4. Ulaganje u osnovna i obrtna sredstva = vlastiti i tuđi izvori
Ulaganja
Ulaganje u osnovna sredstva
Ulaganje u obrtna sredstva
Ukupno
Izvori financiranja
Vlastita sredstva
Iznos u kn
Iznos u kn
%
Tuđi izvori
Ukupno
8.7. Račun dobiti / gubitka (u 000 kn)
57
Tablica 5. Račun dobiti i gubitka
Opis
UKUPNI PRIHOD
UKUPNI RASHODI
DOBIT PRIJE
OPOREZIVANJA
Porez na dobit
NETO DOBIT
9. ZAKLJUČAK
U zaključku je potrebno donijeti SWOT analizu – prednosti, nedostaci, mogudnosti,
opasnosti.
SWOT analizu koristimo za definiranje mogude strategije:
 gradnja na prednostima
 rješavanje slabosti
 istraživanje i iskorištavanje mogudnosti
 izbjegavanje prijetnji
SWOT analiza olakšava planiranje mjera za pojačanje snaga i razgradnju slabih
mjesta («krpanje rupa», nadoknađivanje karike koja nedostaje). Polazna je točka i
prvi korak u definiranju postojedeg stanja i zacrtavanje željene pozicije.
SWOT analiza
SNAGE (STRENGHTS)
SLABOSTI (WEAKNESSES)
Koje su jake strane vašeg proizvoda /
usluge?
Koje su slabosti vašeg proizvoda /
usluga?
Po čemu se razlikuje od drugih proizvoda
/ usluga?
U čemu je naš proizvod slabiji od ostalih
proizvoda / usluga na tržištu?
Jesu li ove prednosti dovoljno
iskorištene?
PRILIKE (OPORTUNITIES)
PRIJETNJE (THREATS)
Koji vanjski čimbenici mogu biti
iskorišteni ako se ukase prilika I nađu
resursi?
Koji vanjski čimbenici mogu biti
prijetnja u smanjivanju vašeg udjela na
tržištu?
58
2.3. NAČIN REGISTRIRANJA
Odabrana forma poslovanja poduzeda može utjecati na troškove otvaranja tvrtke i
troškove poslovanja. Loše odabrana struktura poslovanja može rezultirati
nepotrebnim izlaganjem dugu, teškodama u poslovanju ili nepotrebnim financijskim
opteredenjima tijekom rada tvrtke.
Zbog čega je bitan zakonski oblik?
Pri odabiru strukture Vašeg poduzeda, trebate razmotriti:
 broj osoba s učešdem u poduzedu;
 ulogu svakog partnera u poduzedu i mogudnost povlačenja iz poslovnog
poduhvata;
 financijske rizike – odgovornost;
 način donošenja odluka;
 potrebna financijska sredstva;
 troškove registracije i započinjanje poslovanja;
 procjena profita u poslovanju – stope poreza.
Koji su to zakonski oblici registriranja u Hrvatskoj?






obrt
trgovačko društvo
zadruga
obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo
slobodno zanimanje
udruge
Otvaranje trgovačkog društva u Hrvatskoj zahtijeva registraciju kod Trgovačkog suda,
Državnog zavoda za statistiku, Porezne uprave, Hrvatskog zavoda za mirovinsko
osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Uobičajeno je da neki
pravni zastupnik nadgleda postupak osnivanja društva. Prije registracije potrebno je
provjeriti na trgovačkom sudu je li željeni naziv trgovačkog društva ved upisan u
sudski registar.
Kada je riječ o društvu s ograničenom odgovornošdu, dvoje ili više članova
sudjeluje u upravljanju društvom temeljem udjela koje posjeduju. Prednost takvog
oblika društva je u zaštidenosti članova društva od osobne odgovornosti za dugove
poduzeda koji prelaze iznos njihovih udjela. Glavni nedostatak se odnosi na striktne
zakonske zahtjeve za takve vrste poduzeda.
59
Svojstvo trgovca pojedinca stječe se upisom u sudski registar, a gubi brisanjem iz tog
registra. Prijava za upis u sudski registar mora sadržati: tvrtku, sjedište i predmet
poslovanja trgovca pojedinca; podatak o godišnjem prihodu te naziv i broj obrtnog
registra u kojem se ta osoba vodi kao obrtnik.
Obrtnik je fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja jednu ili više gospodarskih
djelatnosti radi postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili
pružanjem usluga na tržištu. Ta osoba pritom može koristiti i rad drugih osoba.
Ovisno o uvjetima koji moraju biti ispunjeni, obrt može biti slobodan, vezan i
povlašten. Slobodni obrti su oni za koje se ne traži stručna osposobljenost ni
majstorski ispit.
Vezani obrti su oni za koje se traži stručna osposobljenost i majstorski ispit. Za
obavljanje slobodnog i vezanog obrta potrebna je obrtnica. Obrtnicu izdaje
županijski ured odnosno ured Grada Zagreba nadležan prema sjedištu obrta.
Povlašteni obrti su oni koji se obavljaju na osnovi povlastice.
Ovisno o vrsti obrta, povlasticu izdaje nadležno ministarstvo. Fizička osoba koja
ispunjava uvjete za obavljanje obrta i koja dobije obrtnicu, odnosno povlasticu,
postaje obrtnikom kada se upiše u obrtni registar.
Zadruge predstavljaju oblik poslovne strukture u kojoj određeni broj osoba udruži
snage radi obavljanja gospodarske djelatnosti sa svrhom ostvarivanja zajedničke
koristi. To je pravni subjekt kojega kontroliraju njegovi članovi. Članstvo je
otvorenoga tipa, što znači da svatko tko zadovoljava određene uvjete može
pristupiti. Glavna prednost je u razmjernoj distribuciji ekonomske dobiti, u skladu s
udjelima svakog člana. U nekim zemljama zadruge dobivaju poticaje, uključujudi
niže pristojbe za registraciju.
2.4. DODATAK VJEŽBE
Vježba 1: Imam li osobine poduzetnika?
Vježba 2: Generiranje poslovne ideje
Vježba 3: Provjera poslovne ideje
Vježba 4: Izrada SWOT analize
Vježba 5: Izbor pravnog oblika organizacije poduzeda za navedene poslove
60
Vježba 1.
UPITNIK: Imam li osobine poduzetnika?
1. Jesam li po prirodi samostalan?
 Sve svoje poslove obavljam samostalno. Nitko mi ne treba govoriti što
trebam činiti.
 Dovoljno je da me netko potakne na posao, dalje mogu nastaviti sam.
 Samo polako. Ništa ne činim dok nisam na to primoran.
2. Što osjedam prema drugim ljudima?
 Volim ljude i gotovo se sa svakim mogu složiti.
 Imam puno prijatelja i nitko mi više nije potreban.
 Vedina me ljudi iritira.
3. Jesam li sposoban voditi druge?
 Uglavnom vedinu ljudi mogu pridobiti kad nešto započinjem.
 Mogu davati naredbe, ako mi netko drugi kaže što trebaam činiti.
 Uglavnom prepuštam drugima da vode stvari, a ja im se pridružujem ako mi
se to sviđa.
4. Mogu li preuzeti odgovornost?
 Volim biti odgovoran za ono što radim i volim vidjeti rezultate toga.
 Preuzimam ako baš moram, ali radije prepuštam drugima da budu odgovorni.
 Uvijek se nađe neka sveznalica koja baš želi pokazati koliko je pametan ili
pametna. Ja im to rado prepuštam.
5. Jesam li dobar organizator?
 Prije početka posla uvijek želim imati plan. Ja uvijek želim stvarima jasno
odrediti pravac.
 Sve mi ide dobro dok se stvari previše ne zakompliciraju, tada odustajem.
 Sve lijepo isplaniram, a onda se pojavi neki prevelik problem. Stoga stvarima
prilazim onako kako dolaze.
6. Jesam li dobar radnik?
 Ustrajan sam u radu dok god mi je to potrebno. Nikada mi nije teško puno
raditi za ono što želim.
 Izvjesno vrijeme naporno radim, ali kad mi to postaje previše, prestajem.
 Nisam baš siguran da težak rad nekamo vodi.
7. Mogu li donositi odluke?
 Mogu se na brzinu odlučiti ako sam na to prisiljen. Uglavnom se ispostavi da je
to bilo dobro.
61
 Mogu ako za to imam dovoljno vremena. Ako odluku moram donijeti na brzinu,
u pravilu kasnije mislim da sam trebao drukčije odlučiti.
 Ne volim biti taj koji donosi odluke.
8. Vjeruju li ljudi onome što im govorim?
 U to se možete okladiti. Nikada ne govorim ono što doista i ne mislim.
 Trudim se da uglavnom budem na toj razini, ali ponekad kažem ono što mi je
najlakše.
 Što gnjaviti ljude kad ionako ne primjeduju razliku?
9. Mogu li ustrajati u onome što činim?
 Kad nešto doista odlučim, ništa me u tome dalje ne može spriječiti.
 Uglavnom završavam ono što započnem… ako stvaari idu dobro.
 Ako se stvrari ne razvijaju dobro, odmah prestajem. Zbog čega mučiti vlastiti
um.
10. Kakvo vam je zdravlje?
 Nikad se ne umaram.
 Uglavnom imam dovoljno energije za vedinu stvari koje želim raditi.
 Umaram se puno brže nego moji prijatelji.
Analiza rezultata
Provjerite koliko ste puta potvrdno odgovorili na prvi, drugi, odnosno tredi
predloženi odgovor.
1. Ako su vaši odgovori uglavnom pozitivni na prvi odgovor – vjerojatno je da
posjedujete upravo prijeko potrebne odlike za samostalno pokretanje posla.
2. Ako ste odgovarali vedinom na drugi ponuđeni odgovor – to je prevelik pothvat
da biste se sami u njega upustili. Bilo bi dobro pronadi partnera kojemo su jače
odlike upravo one koje vama nedostaju. Ili se možete odlučiti na postupno
poduzetništvo, odn. Poduzetništvo s međukorakom. Tu su obično nikakva ili vrlo
mala ulaganja pa su i rizici minimalni:
- rad kod poduzetnika ili u malom poduzede iste djelatnosti
- predstavništvo ili zastupstvo
- franšiza
- poduzetnički inkubator
- poduzetništvo kao sporedna djelatnost.
3. Ako se vedina vaših odgovora krede oko tredeg predloženog odgovora - vas bi
teško pokrenuo i najbolji partner.
62
Vježba 2.
Generiranje poslovne ideje
Na generiranju ideja za poduzetnički pothvat trebali bi raditi svi članovi tima,
naročito oni kreativniji i s vizionarskim talentom.
Zašto generiramo ideje?
 Prije početka posla: za jačanje postojedih ideja, pronalaženja interesantnijih
ideja, prilagodbe ideja kako bi bile drugačije od ideja konkurencije, stvaranja
boljih ideja, revizije prvotne ideje u slučaju neuspjeha i ponovnog pokušaja.
 Nakon početka businessa : zbog poznavanja životnog ciklusa proizvoda (razvoj,
rast, zrelost, zasidenje, pad), disperzije rizika, rasta, motivacije, ostvarivanja
prednosti u odnosu na konkurenciju...
Nakon što se složite da postoje jasna vizija1 i misija2 poduzeda (pothvata), te ih
artikulirate, možete slijediti sljedede korake koristedi se priloženim radnim
listovima:
Korak 1: Popis grubih ideja
Na listu papira napravite što širi popis situacija u kojima ste bili nezadovoljni i gdje
su moguda određena poboljšanja.
Korak 2: Popis mogudnosti
Napravite što širi popis o sebi i svom poznavanju teme svoga eventualnog
poduzetničkog pothvata, svojoj motivaciji, te mogudnostima, relevantnim
vještinama i znanjima.
Korak 3: Korekcija popisa
Pokažite svoje popise trima osobama koje dobro poznajete i koje vas dobro
poznaju, te na temelju njihovih sugestija dodajte nove ideje na popis grubih ideja i
popis mogudnosti, a nepotrebno prekrižite crvenom olovkom. (Naravno, ovo
možete raditi i međusobno, u okviru tima, ukoliko se dobro poznajete).
1
Vizija je projekcija našeg poduzeda u bududnosti, to je vrsta stanja kojem stalno težimo
svakodnevnim aktivnostima (npr. "gdje vidimo naše poduzede za 5 godina", "što želimo da
ono predstavlja/znači za 10 godina" i sl.)
2
Misija ili poslanje je razlog postojanja ili pokretanja poduzeda ("zbog čega naše poduzede
postoji"). Nemojte je miješati s kratkoročnim ciljevima, misija je trajnija.
63
Korak 4: Popis promjena
Usporedite ta dva popisa, te razradite svoja zapažanja i napišite zaključke razrade
grubih ideja i svojih mogudnosti.
Popis grubih ideja :
 koje su ideje otpale i zbog čega?
 koje ste nove ideje pronašli ?
 koje je ideje isključio popis mogudnosti?
 koja poboljšanja na popisu mogudnosti treba napraviti da bi se
ostvarila željena ideja?
Zaključak
Na ovaj način bi trebalo proanalizirati nekoliko mogudih ideja koje de se poslije
razrađivati kroz istraživanje, SWOT analizu, prilagodbu specifičnim zahtjevima za
resursima, te iznalaženje rješenja za realizaciju cjelovitog projekta (npr. Obradanje
vedem broju potencijalnih izvora financiranja projekta, tj. Investitora).
64
GENERIRANJE IDEJA
Korak 1: Popis grubih IDEJA
Napravite što širi popis situacija u kojima ste bili nezadovoljni/e i gdje su moguda
određena poboljšanja kroz vaš eventualni poduzetnički pothvat
SITUACIJA
POSLOVNA IDEJA
KOMENTAR OSOBE KOJA
ME DOBRO POZNAJE
Nedostatak znanja
Neefikasnost u isporuci
Nedostatak informacija
Izostanak odgovarajude
kvalitete usluge ili
proizvoda
Neprepoznavanje
stvarnih potreba kupaca
Slabosti ili ranjivosti
postojedih davalaca
određene usluge
JA BIH MOGAO
POSLOVNA IDEJA
KOMENTAR OSOBE KOJA
ME DOBRO POZNAJE
BOLJE (kvalitetnije)
BRŽE
JEFTINIJE
LJEPŠE
UOČLJIVIJE
NEŠTO POTPUNO NOVO
(„neviđeno“)
65
Korak 2: Popis MOJIH ŽELJA I MOGUDNOSTI
Napravite što širi popis o sebi i svojem poznavanju teme svog eventualnog
poduzetničkog pothvata, svojoj motivaciji, te mogudnostima, relevantnim
vještinama i znanjima.
MOJE MIŠLJENJE
O MENI KAO MOGUDEM
PODUZETNIKU
MIŠLJENJE OSOBE
KOJA ME DOBRO
POZNAJE
Što volim raditi?
Kakve su mi radne
navike?
Što zaista dobro radim
i u čemu postižem
dobre rezultate?
Kakav mi je životni
stil?
Kakav
želim?
životni
stil
Koje su moje
vrijednosti?
Što točno u životu
želim postidi?
Koji de biti moj
doprinos društvu?
66
Vježba 3: Provjera poslovne ideje
Korak 3: Izaberite jednu ideju koja vam se čini najizglednijom za uspjeh i
provjerite je li ona
uistinu i poslovna prilika
MOJE MIŠLJENJE
MIŠLJENJE OSOBE
KOJA ME DOBRO
POZNAJE
1.Glavni uzroci pojave /
stvaranja poslovne prilike?
Koliko dugo može poslovna
prilika potrajati?
2. Za koga je poslovna prilika
prihvatljiva i ostvariva?
Sposobnosti, ciljevi, vrijednosti
poduzetnika?
3. Tržište: postoji li stvarna
potreba i tržište za proizvod ili
uslugu? Imaju li kupci kupovnu
mod za kupnju ovog proizvoda
/ usluge?
4. Ekonomija (isplativost):
koji je mogudi profit i koliko
dugo može trajati? Kada de
poduzetnički pothvat postidi
pozitivan novčani tijek i koliko
kapitala treba za njegovo
dostizanje?
5. Rizik: je li odnos između
rizika i očekivane nagrade
pozitivan za poduzetnika?
6. “Varijanta B”: ako
poduzede i propadne, jesu li
poduzetnik i njegov tim
spremni prihvatiti financijske i
psihološke posljedice? Imaju li
“varijantu B”?
67
Vježba 4: Izrada SWOT analiza poslovne ideje
Prisjetite se jedne poslovne ideje koja vas je zaokupljala u posljednje vrijeme. Npr.
vidjeli ste da na tržištu nema nečega što vama treba, ili ste bili loše usluženi pa ste
pomislili kako biste vi to mogli raditi puno bolje. Ili ste možda vidjeli nešto u
inozemstvu, u medijima ili na internetu što bi se moglo ponuditi i ovdje u
Hrvatskoj... i sl. gdje ste prepoznali neku tržišnu nišu.
Ili pak imate neki zanimljiv hobi i uvijek ste mislili kako bi bilo lijepo kad bi vam to
mogao biti i posao od kojeg biste mogli lijepo živjeti.
S onim što ved znate o poduzetničkom procesu, napravite provjeru te poslovne
ideje kroz model SWOT analize. Najprije analizirajete svoje unutrašnje jakosti i
slabosti (sve ono što radite, znate i imate bolje ili lošije od konkurencije), a zatim
prilike i prijetnje koje proizlaze iz vanjskog okruženja.
Vježba: Putovanje u bududnost
Zatvorite oči i opustite se.
Zamislite da ste ušli u stroj koji de vas odvesti u bududnost. Gledate kroz prozor i
vidite kako polako iza vas ostaju poznate ulice, mjesta i lica ljudi koja znate.
Udaljujete se sve više i više. Vrijeme ubrzano teče. Vi se sada nalazite u 2020.
godini. Upravo ste ugledali sebe.
Što vidite?
Gdje živite? S kim?
Kako izgledate?
Što radite? Gdje? Koliko zarađujete?
Kako se zabavljate? Da li ste sretni? Uspješni?
Pokušajte zapamtiti što više. Ulazite ponovno u stroj koji vas vrada u vašu
sadašnjost. Kako se približavate to su vam poznatija mjesta i ljudi koje vidite kroz
prozor.
Stigli ste. Otvorite oči i neka svako ispriča drugima kako je vidio sebe u 2020.
Godini.
(prethodno ispunite slijededi obrazac)
1. Napišite svoju viziju i misiju!
2. Odredite 3 konkretna cilja koja trebate ostvariti da bi se realizirala vizija
koju ste u svom putovanju u bududnost vidjeli!
3. SWOTirajte samog sebe i odaberite strategiju za ostvarenje vaših ciljeva!
4. Napišite vaš plan za ostvarenje vaše vizije «svijetla bududnost za 10
godina»!
68
MOJA VIZIJA – gdje vidim sebe 2020. godine?
Poduzede:__________________________________________________________
Radno mjesto: _______________________________________________________
Plada:_______________________________________________________________
Izuzetan poslovni događaj:
___________________________________________________________________
Odjeda i obuda:
__________________________________________________________________
Prijevozno sredstvo:
___________________________________________________________________
S kim živim:
___________________________________________________________________
Kuda/stan:
___________________________________________________________________
Kuhinja:
___________________________________________________________________
Dnevni boravak:
__________________________________________________________________
Što radim u slobodno vrijeme:
___________________________________________________________________
Petak navečer: ______________________________________________________
Godišnji odmor: _____________________________________________________
MOJA MISIJA (poslanje ili svrha)
Što bih vrijednog želio učiniti za svog života? Što mislim za ŠTO sam ja stvoren,
kojim talentima sam opremljen i koja ja moja «mission imposible» na ovome
svijetu?
69
3 KONKRETNA CILJA
koja moram ostvariti da bi se realizirala moja vizija bududnosti
Za 1 godinu:________________________________________________________
Za 5 godina:________________________________________________________
Za 10 godina:________________________________________________________
PROCJENA SAMOG SEBE – SWOT analiza
(prije odabira strategije za ostvarenje ciljeva)
Jakosti
Prilike
Slabosti
Prijetnje
STRATEGIJA
Kojim putem trebam idi da bih došao do svojih ciljeva?
Kako du iskoristiti svoje snage, a kako ispraviti (ili nadoknaditi) slabosti da bih
iskoristio prilike koje mi se pružaju i izbjegao rizike koji se mogu pojaviti?
70
PLAN
Školovanje: ________________________________________________________
Praksa: _____________________________________________________________
Zaposlenje: __________________________________________________________
Usavršavanje: _______________________________________________________
Stan:_______________________________________________________________
Automobil:__________________________________________________________
Obitelj:_____________________________________________________________
Hobi:______________________________________________________________
Društveni angažman:__________________________________________________
Ostali planovi:________________________________________________________
U Osijeku, ____________________2013.
_______________________
(vlastoručni potpis)
71
VJEŽBA 5 - Izbor pravnog oblika organizacije poduzeda za navedene
poslove
1
2
3
4
5
6
7
9
10
OPIS POSLOVNE IDEJE
Osoba planira otvaranje obudarske radnje u svojoj kudi.
Nede imati zaposlenih djelatnika i nema potrebu
posuđivati novac za kupnju
alata.
Grupa ljudi planira izgraditi tvornicu za proizvodnju
keramičkih pločica.
Nekoliko suvlasnika de raditi u njoj, dok de drugi samo
investirati novac. Svima im je potreban kredit od banke
za izgradnju i opremanje
tvornice.
Dvije osobe planiraju otvoriti malu trgovinu mješovite
robe. Oboje de raditi u njoj, a za početak žele i svoju
obitelj uključiti kao ispomod u vrijeme
blagdana i gužvi.
Inženjer se planira baviti građevinskom djelatnošdu. On
de investirati u alate i potrebnu opremu, a u početku
namjerava zaposliti 25 djelatnika.
Da bi pribavio kapital potreban za posao, susreo se s
osobom koja je spremna uložiti novac u njegov posao,
ali kao ravnopravan partner i inženjer se suglasio.
Osoba se ved dugo vremena hobistički bavi
oslikavanjem boca, a želja joj je prodavati ih kao
suvenire.
Grupa građana želi promicati zaštitu potrošača kroz
različite programe i edukacijske seminare za trgovce i
kupce.
10 osoba koje se bave proizvodnjom vina žele se
udružiti kako bi zajedno nastupali na tržištu i
prezentirali krajolik iz kojega vino potječe.
Obitelj na svojoj farmi uzgaja puževe ved 5 godina. Kako
otkupna cijena, zbog pojave velikog broja konkurenata,
opada, žele započeti s preradom i prodajom. Njihova
županija ove godine daje velike poticaje za preradu
proizvoda proizvedenih na farmama.
Grupa studenata želi pokrenuti poslovanje izrade
internetskih stranica. Dobili su zanimljivu ponudu za
izradu web stranica za jednu francusku tvrtku. Nemaju
mnogo novaca na raspolaganju, a svu potrebu opremu
za poslovanje ved posjeduju.
PRAVNI OBLIK
72
III. Dio
Program psihosocijalne podrške
73
3.1. POJAM O SEBI
Ako si postavite pitanje „Tko sam ja?“, vjerojatno de Vam kao odgovor pasti
različite stvari: majka, otac, kder, sin, muškarac, žena, električar, prijatelj itd.
Različiti ljudi redi se različite stvari, ali jedno je zajedničko svima – a to je da de
najvjerojatnije na prva mjesta staviti one osobine koje su im najvažnije (npr. majka
ili otac) ili one koje su centralne za naš identitet (kao npr. muškarac ili žena).
Odgovori na pitanje „Tko sam ja?“ čine naš pojam o sebi. Pojam o sebi je svojevrsna
teorija o sebi i svatko od nas ju ima. Isto kao što tijekom života stvaramo naša
mišljenja o svijetu koji nas okružuje, formiramo stavove koji oblikuju naša
ponašanja, tako stvaramo i mišljenje i stavove o sebi.
Naša teorija o sebi (ili pojam o sebi) omoguduje nam da objasnimo svoje prethodno
ponašanje i da predvidimo svoje budude ponašanje. Na primjer – jedan aspekt
pojma o sebi može biti „ja sam majka“ ili „…otac“ – na temelju te osobine osoba
objašnjava svoje prošlo ponašanje (briga o djetetu, ljubav koju mu pruža i slično),
ali također može predvidjeti i svoje budude ponašanje (uvijek de se brinuti o djetetu
i pomagati mu).
Naša teorija o sebi nam također pomaže da doživimo pozitivna i izbjegnemo
negativna iskustva. Osoba koja zna svoje jake i slabe strane, naravno da de se držati
stvari u kojima je dobra i nastojati ih iskoristiti kako bi doživjela pozitivna iskustva.
One stvari u kojima nije tako dobra, nastojat de ili popraviti ili se ne upuštati u
aktivnosti, ako može pretpostaviti da nede završiti jako dobro za nju.
Ukoliko je ta naša teorija ili slika o sebi realna, onda je to zdravo. Osoba koja ima
realnu sliku o sebi, ona zna koje su njene vrline i sposobnosti, zna ih iskoristiti, a
mane ili nedostatke prihvada ili nastoji umanjiti. Takva osoba de se lakše
prilagođavati različitim okolnostima, bit de sretnija i zadovoljnija, te motiviranija za
daljnji rast i razvoj.
Međutim, ako je slika o sebi nerealna, može biti štetna. Ako osoba podcjenjuje
svoje osobine, vjerojatno je da nede imati dobro mišljenje o sebi, da de biti manje
zadovoljna svojim životom i odnosima s ljudima, da de izbjegavati izazove i slično.
Također, ako osoba precjenjuje svoje osobine, velika je vjerojatnost da nede biti
zadovoljna, jer nede dobiti potvrdu toga iz okoline. Osim toga, osobe s tzv.
prenapuhanim samopoštovanjem često drugima djeluju arogantne i umišljene, te
zbog toga često nemaju zadovoljavajude odnose.
Od čega se sastoji naš pojam o sebi?
Naš pojam o sebi sastoji se od nekoliko dimenzije
 Znanje o sebi – konkretne informacije (spol, struka, nacionalnost, religija i
slično)
 Očekivanja od sebe
74
Kada govorimo o očekivanjima koja imamo od sebe, onda je važno razmotriti tri
aspekta:
 Stvarno „ja“ – naše viđenje sebe onakvima kakvi jesmo
 Idealno „ja“ – ono što bismo željeli biti (želje, nade)
 Očekivano „ja“ – naše viđenje onoga kakvi bismo trebali biti (naše dužnosti,
obveze, odgovornosti)
 Vrednovanje sebe – rezultat je samopoštovanje
Kada se Stvarno i Idealno „ja“ ili Stvarno i Očekivano „ja“ vedim dijelom poklapaju,
tada se osoba osjeda dobro u svojoj koži, osjeda zadovoljstvo i ponos s onim što radi
ili je postigla.
Međutim, kada se ne poklapaju, odnosno kada se jako razlikuju, onda osoba osjeda
sram, tugu, razočaranje, tjeskobu, strah, krivnju i druge neugodne osjedaje. Na
primjer, ako osoba pod svoje Idealno „ja“ stavlja osobine kao što su „savršena
supruga i majka“, a realno ne misli o sebi kao o dobroj supruzi i majci, nije teško
zaključiti da nede biti zadovoljna sobom.
3.2. SAMOPOŠTOVANJE
Najkrade rečeno, samopoštovanje je odgovor na pitanja: „Kakav sam ja?“, „Koja je
moja vrijednost?“
Ono se može objasniti na više načina. Jedno od njih je formulom Samopoštovanje
= postignuti uspjeh/očekivanja. Prema tome, što su očekivanja veda od postignutog
uspjeha, to de naše samopoštovanje biti niže.
Međutim, ovdje treba napomenuti da osoba može pogriješiti (pretjerivati) u
procjenama uspjeha, ali i u očekivanjima. Na primjer, ako osoba ima pretjerano
visoka očekivanja, odnosno ako je perfekcionist (očekuje da sve uvijek bude
savršeno napravljeno i nikada nije zadovoljna), vjerojatno je da de joj često
očekivanja biti veda od postignutog uspjeha, jer nitko ne može uvijek i sve raditi
savršeno. Isto tako, ona de vjerojatno nešto što realno jest uspjeh, procijeniti kao
neuspjeh. Prema tome, naša osobna procjena sebe ne mora uvijek imati veze s
objektivnim kriterijima.
Stabilno samopoštovanje je izuzetno važno u svim aspektima života. Osobe visokog
samopoštovanja su boljeg fizičkog i psihičkog zdravlja, otpornije na stres, bolje su
raspoložene, manje depresivne, uvjerenije da de njihovi napori dovesti do uspjeha,
češde planiraju, surađuju, sudjeluju u raspravama, postavljaju pitanja, spremnije su
suprotstaviti se drugima, lakše podnose kritiku, spremnije su izraziti svoje mišljenje,
manje su sklone konformizmu, zadovoljnije su poslom, školom, osobnim životom te
procjenjuju sebe sretnijima i zadovoljnijima od vedine.
75
Samopoštovanje ima 2 aspekta:
a) Osjedaj vlastite vrijednosti – uvjerenje da zaslužujemo sredu, uspjeh, postignude,
prijateljstvo, ljubav, ispunjenje i sl.
b) Samopouzdanje – uvjerenje da smo sposobni razmišljati, učiti, birati, donositi
odluke, svladavati izazove i sl.
Osim samopoštovanja, za sliku o sebi važna je i procjena osobne kompetentnosti i
efikasnosti.
Osobna kompetentnost odnosi se na procjene jesmo li sposobni nešto dobro
napraviti (obaviti posao, riješiti problem). Osobna kompetentnost povezana je sa
samopoštovanjem. Pojedinac može imati različitu percepciju svoje kompetencije u
različitim područjima funkcioniranja, ali on ujedno ima i opdu percepciju vrijednosti
sebe kao osobe. Tako postoji: akademska kompetentnost, socijalna prihvadenost,
regulacija ponašanja, tjelesni izgled, kompetentnost kao roditelj, sportska
kompetentnost i sve one tvore opdi osjedaj osobne kompetentnosti. To znači da
ako osoba sebe ne vidi kao kompetentnu u jednom ili dva područja, ali ima dobar
osjedaj vlastite kompetentnosti u drugim područjima, ona i dalje može imati dobar
opdi osjedaj osobne kompetentnosti pa i dobar osjedaj vlastite vrijednosti.
Na žalost, ponekad se događa da čovjek ne razmišlja o različitim područjima
kompetentnosti, nego se fokusira samo na ona područja gdje ona nije dobra, te se
zbog toga osjeda loše i nema dobro mišljenje o sebi. Cilj je da pokušamo što realnije
gledati na svoje osobine – ono što je negativno, a ako ne možemo popraviti, onda
to treba prihvatiti kao dio ukupne slike o sebi, a ne kao glavnu i jedinu osobinu. Na
primjer: nisam osobito dobar u školi, ali sam dobar majstor i spretan s rukama,
imam krasnu obitelj, dobre prijatelje i ljudi me vole. Kada se tako ukupno gleda na
sebe, onda je lakše prihvatiti svoje nedostatke (koje svi imamo) na način da čovjek
zadrži osjedaj vlastite vrijednosti.
Još jedan aspekt pojma o sebi koji ima veliki utjecaj na ponašanje i motivaciju je
osjedaj vlastite efikasnosti ili samoefikasnost. Samoefikasnost je uvjerenje da se
možemo suočavati s izazovima, savladavati prepreke i biti djelotvorni u onome što
radimo. Dobra procjena samoefikasnosti korisna je na više načina. Prvenstveno ona
pridonosi vjerojatnosti uspjeha. Naime, osobe koje se osjedaju efikasnima puno su
sklonije uopde se okušati u nečemu, zadatku pristupaju puno mirnije, a zbog toga
kvalitetnije razmišljaju i donose bolje odluke. Također su spremniji uložiti trud i
ustrajati kada nije lako. Osim toga, samoefikasnost smanjuje stres. Ako osoba
smatra da se može uspješno nositi s izazovima i savladavati prepreke, onda de joj
mnoge situacije djelovati manje prijetede i biti de manje stresne.
Iako se čini da nekim ljudima osjedaj samopouzdanja i efikasnosti dolazi prirodno,
kao da su jednostavno rođeni s time, to nije potpuno točno. Istina je da nekim
ljudima takvi osjedaji dolaze lakše, ali oni su također tijekom života stekli i ojačali
svoju samoefikasnost kroz iskustvo. Naime, iskustvo je izuzetno važno za stjecanje
76
ili održavanje samoefikasnosti – ono pruža korisne informacije, daje priliku da
okušamo vještine (i dobijemo dokaze da možemo nešto dobro napraviti) te daje
priliku da uvježbamo vještine. Ukoliko osoba ne stekne iskustvo s određenim
situacijama, onda ne može niti znati je li njena procjena vlastite efikasnosti realna.
O čemu ovisi slika o sebi?
Naša slika o sebi razvija se i mijenja tijekom cijelog života. Iskustva koja smo
doživjeli i ljudi u našem životu utječu na naše viđenje sebe. Ali također, i još više, na
sliku o sebi utječu neki načini kako razmišljamo.
1. Lokus kontrole
Lokus kontrole odnosi se na to koliko osoba misli da ona sama kontrolira različite
događaje i ishode u životu, a koliko su oni pod kontrolom nekih vanjskih čimbenika.
Ljudi se razlikuju po tome koliko preuzimaju osobnu odgovornost za svoje
ponašanje i posljedice tog ponašanja. Lokus kontrole može biti unutarnji
(internalni) ili vanjski (eksternalni).
Osobe koje imaju unutarnji lokus kontrole više preuzimaju osobnu odgovornost za
mnoge ishode, misle da mogu utjecati na i kontrolirati mnoge ishode
Osobe koje imaju vanjski lokus kontrole, uglavnom misle da su ishodi pod
kontrolom vanjskih čimbenika, manje preuzimaju odgovornost za njih te ne misle
da mogu kontrolirati ishode.
Bitno je napomenuti da imati unutarnji lokus kontrole ne znači kriviti sebe za
nepovoljne događaje, nego znači uvijek imati u vidu da, bez obzira što je uzrok
događaja, mi uvijek imamo neku kontrolu nad tim kako demo reagirati, što demo
zaključiti, što demo napraviti nakon toga i za to trebamo preuzeti odgovornost.
2. Atribucije uzroka
Atribucije uzroka su načini na koji pojedinci objašnjavaju uzroke događaja koji im se
događaju u životu, a on utječe na misli, osjedaje i ponašanje. Na primjer, ako osoba
na važnom zadatku doživi neuspjeh koji za nju ima nepovoljan ishod (npr. Otkaz) –
kako de si ona objasniti uzroke tog događaja utjecat de na njena očekivanja u vezi
bududeg uspjeha, na njene osjedaje i na ponašanje u bududim sličnim situacijama.
Ljudi procjenjuju uzroke događaja na nekoliko načina istovremeno:
Internalnost/eksternalnost – odnosi se na to je li uzrok unutar osobe (kao npr.
Sposobnosti, trud) ili izvan osobe (npr. Sreda ili težak zadatak).
Stabilnost/nestabilnost – odnosi se na to mijenjaju li se uzroci uspjeha ili neuspjeha
kroz vrijeme. Stabilni uzroci su npr. težina zadatka ili sposobnosti, a nestabilni su
npr. trud ili sreda.
Kontrolabilnost – odnosi se na to koliko osoba misli da se uzrok nekog događaja
uopde može kontrolirati. Na primjer, zalaganje je uzrok koji se može kontrolirati, jer
77
osoba bira koliko de se truditi u nekom zadatku. Sposobnosti, težina zadatka,
raspoloženje i sreda su uzroci koji se ne mogu kontrolirati.
Globalnost/specifičnost – odnosi se na to je li uzrok vezan uz jednu situaciju ili
djeluje na više različitih situacija. Na primjer, sposobnost je globalan uzrok, jer se
ono proteže kroz više različitih situacija.
Iako toga ljudi vedinom nisu svjesni, načini kako objašnjavamo uzroke događaja
bitno utječu na to kako se osjedamo ili kako razmišljamo o bududnosti, te kako se
ponašamo.
Na primjer, ako osoba objašnjava neuspjeh nekim stabilnim uzrokom (kao što je
„nesposoban sam“), onda de ona vjerojatno i u bududnosti očekivati neuspjeh i biti
manje motivirana, a također de to utjecati na njeno samopouzdanje i zadovoljstvo
sobom. Isto vrijedi i za nekontrolabilne uzroke (kao na primjer sposobnost, sreda).
Ako osoba ne misli da može kontrolirati uzroke nekih događaja, vjerojatno de
doživljavati više neugodnih emocija kao što su strah, anksioznost i depresivnost.
Opdenito se događaji koje ne možemo ili mislimo da ne možemo niti malo
kontrolirati doživljavaju kao najstresniji i imaju puno nepovoljnih posljedica za našu
dobrobit.
Postoji još jedan aspekt atribucija koji je jako važan za našu dobrobit, a to je
atribucijski stil. Naime, ako osoba zaključuje na negativan način o jednom ili dva
događaja, a za vedinu drugih razmišlja realnije, onda to ima manje posljedice. Ali
ljudi često imaju stil razmišljanja na sličan način o mnogim događajima, situacijama
i stvarima. Atribucijski stil odnosi se na način kako obično objašnjavamo uzroke
događaja, dakle više različitih događaja u više različitih situacija.
Negativni atribucijski stil imaju osobe koje mnoge neugodne događaje objašnjavaju
na negativan način (dakle stabilnim, internalnim, nekotrolabilnim ili globalnim
uzrocima), a pozitivne događaje objašnjavaju također negativno (nestabilno,
eksternalno, nekotrolabilno ili specifično). To znači, na primjer, da de osoba s
negativnim atribucijskim stilom vedinu neugodnih događaja objašnjavati uzrocima
kao što su nesposobnost, lijenost ili slično, a vedinu ugodnih događaja npr. sredom.
Ovakav način razmišljanja je opasan, jer omogudava razvoj naučene
bespomodnosti. Naučena bespomodnost je način razmišljanja i ponašanja koji se
očituje u tome da osoba za vedinu stvari u životi misli da ne može ništa napraviti, da
nema kontrolu pa onda najčešde niti ne pokušava. Takav način razmišljanja gotovo
uvijek vodi ka nemotiviranosti, bezvoljnosti pa čak i depresivnosti.
Naime, postoje situacije kada uistinu nemamo kontrolu nad događajima, ali one
nisu tako česte. Problem nastaje kada osoba na temelju jedne ili dviju situacija
neopravdano zaključuje da je bespomodna u mnogim (ili svim) drugim situacijama.
Treba imati na umu da čak i kada ne možemo kontrolirati sam događaj, niti onda
nismo u potpunosti bespomodni. Čak i onda imamo kontrolu nad tim kako demo se
postaviti, što demo misliti, što demo napraviti nakon toga i slično.
78
S druge strane, osobe koje imaju pozitivni atribucijski stil vedinu de događaja
objašnjavati obrnuto. Dakle kada dožive ugodne događaje, kao što su neki uspjesi,
objašnjavat de ih svojim sposobnostima ili trudom, a za neugodne nede previše
kriviti sebe niti misliti da de uvijek to biti tako. Naravno da bi ovakvo razmišljanje
uistinu bilo pozitivno, ono mora biti realno i opravdano.
3. Očekivanja i predviđanja
Osim zaključaka koje stvaramo o događajima koji su se ved dogodili, odnosno
atribucija, uz samopoštovanje su vezana i naša očekivanja i predviđanja, i to
dvosmjerno.
Postoje dvije vrste očekivanja: očekivanja djelotvornosti i očekivanje ishoda.
Očekivanja djelotvornosti odnose se na to misli li osoba uopde da nešto može
napraviti, a očekivanja ishoda odnose se na odgovore na pitanja „Hode li to
uspjeti?“. Na primjer „Ako uspijem sastaviti dobar životopis (očekivanja
djelotvornosti), pozvat de me na razgovor za posao (očekivanje ishoda)“.
Dakle naša očekivanja i predviđanja djeluju na samopoštovanje na način da oblikuju
naša ponašanja. Ako osoba ne misli da nešto može dobro napraviti i očekuje da
nede uspjeti, veda je vjerojatnost da se nede puno niti truditi (ako uopde i pokuša)
što de vjerojatno dovesti do toga da na kraju i ne uspije. To de potvrditi njena
očekivanja i na taj način negativno djelovati na samopoštovanje. S druge strane i
nisko samopoštovanje oblikuje daljnja očekivanja i predviđanja, jer ako osoba ima
temeljno loše viđenje sebe i svojih sposobnosti, mala je vjerojatnost da de očekivati
uspjeh ili druge pozitivne ishode, jer nede misliti da ona to uspješno može napraviti
(očekivanja djelotvornosti).
Prema tome, mnoge osobe niskog samopoštovanja imaju tjeskobna predviđanja u
smislu da očekuju neuspjeh, očekuju da de se osramotiti ili da de doživjeti druge
negativne reakcije, što dovodi do toga da se u mnogim situacijama osjedaju loše
(uplašeni su, nervozni, nesigurni, obeshrabreni i sl.).
4. Samokritike
Osim atribucija, očekivanja i predviđanja, za samopoštovanje i opdenito psihičku
dobrobit jako je važno kako sebe procjenjujemo. Naime, osobe niskog
samopoštovanja redovito su previše samokritične. Dakle one pretjeruju u
procjenama svojih mana, nedostataka i slabosti, a zanemaruju sposobnosti, vrline,
vještine i slično.
Jedan od razloga zašto to rade je taj što imaju pretjerano stroga i kruta pravila po
kojima misle da treba živjeti. Na primjer, osoba koja misli da uvijek u svemu mora
biti uspješna i sve mora odlično raditi. S obzirom da svi ljudi nekada dožive
neuspjeh i ne mogu sve odlično raditi, kada se to dogodi, prekršena su njena
životna pravila i ona tada ne razmišlja o cijelom nizu situacija kada je bila uspješna,
jer one joj nisu bitne – bitna je ova situacija kada nije uspjela.
79
Svi ljudi nekada dožive trenutke kada zaborave na svoje dobre strane i fokusiraju se
na loše, te se tada osjedaju jadno, obeshrabreno i nesigurno. Ali vedinom ti trenutci
prođu i nemaju negativnih posljedica. Ali ako osoba kroz cijeli život prolazi s vrlo
strogim i krutim pravilima, velika je vjerojatnost da de često doživljavati te trenutke
i da oni nede prodi, jer de stalno misliti samo na te negativne osobine koje su dovele
do toga da prekrši svoje pravilo.
Zato je jako važno znati prepoznati svoje greške u razmišljanju, kako bi smo si znali
pomodi da ih korigiramo.
Na primjer, kada prepoznamo da smo prekritični prema sebi (npr. „ja uvijek
zabrljam“) – postaviti si nekoliko pitanja kojima demo preispitati takve zaključke. Na
primjer, „Na koje točno situacije mislim?“, „Koji s dokazi za to?“, „Ima li dokaza koji
govore suprotno (kada i koje stvari radim dobro)?“ te onda probati dodi do
realnijeg zaključka.
Ili ako se radi o negativnim predviđanjima tipa „nedu uspjeti“ ili „osramotit du se“ –
postaviti si pitanja „Koja je vjerojatnost toga?“, „Na temelju čega to zaključujem?“
(na temelju osjedaja ili činjenica)?“, „Koji su dokazi za to?“, „Ima li situacija kada je
ishod bio dobar?“, „Ima li situacija kada sam isto očekivao loše pa je ispalo dobro?“,
„Koja je vjerojatnost nekog boljeg ishoda?“.
Osim toga, negativna predviđanja koja idu iz manjka samopouzdanja često su
postavljena u formi pitanja „Što ako …“. Iako toga možda nismo svjesni, ali takva
pitanja skoro uvijek sadrže negativna značenja (u podlozi je najčešde nešto loše – to
de biti grozno, nedu to modi, nedu podnijeti i sl). Jedno od stvari kojima se možemo
pomodi u takvim situacijama (a još bolje prije nego što se dogode, kada imamo više
vremena) je nastojat odgovoriti na to pitanje. „Što ako se dogodi neuspjeh?“,
„Hodu li to modi podnijeti?“, „Što mogu napraviti u vezi toga?“, „Imam li
sposobnosti da riješim problem?“, „Jesam li se prije našao/la u sličnoj situaciji?“,
„Kako sam ju riješio/la?“ i slično. Jednom kada čovjek nastoji nadi konkretne
odgovore na takva pitanja, onda se smanji tjeskoba koja ih prati. Sve dok je to
pitanje u zraku ono predstavlja neku neodređenu (i nepoznatu) opasnost. Kada
idemo detaljnije se pozabaviti time, onda ta opasnost dobije ime i lice i znamo s čim
i kako se nositi.
3.3. SOCIJALNE VJEŠTINE
Najšira definicija socijalnih vještina je da su to pozitivna prilagođena ponašanja koja
smo naučili iz djetinjstva, koja nam pomažu u svakodnevnom životu i odnosu s
ljudima, a učili smo ih gledajudi roditelje i drugu djecu. One su jako važne u gotovo
svim sferama života, jer uspjeh u mnogim aktivnostima uvelike ovisi o tome koliko
su dobro one razvijene i koliko učinkovito ih osoba koristi. Socijalne vještine
omoguduju ljudima da znaju što redi, kako napraviti dobre izbore te kako se
ponašati u različitim situacijama na način koji je primjeren svakoj situaciji.
80
Socijalne vještine ovise o našem temperamentu, ali i o iskustvu (odgoju i
interakcijama koje smo imali tijekom života). Neki ljudi su prirodno socijalno vještiji,
ali to ne znači da su oni rođeni takvi. To samo znači da su po svom temperamentu i
drugim osobinama takvi da lakše usvajaju socijalne vještine. Dakle, socijalne
vještine se uče i one se mogu naučiti i uvježbati, odnosno unaprijediti.
Vrste socijalnih vještina
Socijalne vještine mogu se podijeliti na temeljne, složenije temeljne i vještine
nošenja s osjedajima.
U temeljne socijalne vještine ubrajaju se samopredstavljanje, slušanje,
započinjanje, održavanje i završavanje razgovora, postavljanje pitanja,
predstavljanje drugih osoba, zahvaljivanje i davanje komplimenata.
Složenije temeljne socijalne vještine su traženje pomodi, traženje informacija,
davanje uputa, slijeđenje uputa, uvjeravanje, ispričavanje za pogrešku i asertivnost.
Konačno, vještine nošenja s osjedajima uključuju prepoznavanje i iskazivanje
osjedaja, razumijevanje osjedaja drugih, nošenje s odbijanjem od strane druge
osobe, iskazivanje naklonosti, nošenje s vlastitom neugodom/strahom te
samopriznanje.
Verbalna i neverbalna komunikacija
Kao što se može vidjeti, socijalne vještine uključuju razne vještine kojima se služimo
pri komunikaciji. Komunikacija se može podijeliti na verbalnu i neverbalnu.
Verbalna uključuje komunikaciju jezikom (riječima), bilo govorno ili pisano.
Neverbalna komunikacija uključuje sve što nisu riječi – geste, položaj tijela, izraz
lica, pogled, vanjski izgled, osobni prostor, ton govora, glasnoda govora i sl.
Iako su nam riječi jako važne za komunikaciju, ipak se samo 7 % komunikacije
događa verbalno. Čak 93% komuniciranja odvija se neverbalno, a od toga 38%
poruke komuniciramo korištenjem tona glasa, 55% komuniciramo govorom tijela gestama, izrazom lica, udaljenošdu od osobe, kretnjama tijela, načinom rukovanja,
kontakta očima, stava tijela (uspravnost, nagnutost) i sl.
Osim toga, izuzetno je važna usklađenost verbalne i neverbalne komunikacije,
odnosno da bismo drugim ljudima djelovali vjerodostojno, potrebno je da
neverbalno iskazujemo isto što i verbalno. Ukoliko se verbalna i neverbalna poruka
ne slažu, drugi ljudi de prije vjerovati onome što vide (dakle neverbalnoj
komunikaciji) nego onome što čuju. Razlog tome je taj što je neverbalnu
komunikaciju puno teže kontrolirati nego verbalnu, pa smo naviknuti da njoj više
vjerujemo.
U profesionalnim odnosima je neverbalna komunikacija od velikog značaja, jer daje
kolegama i nadređenima korisne informacije o našim osobinama koje ne možemo
verbalno pokazati, te na taj način komuniciraju o profesionalnosti osobe.
81
Što se tiče govora tijela, poželjno je otvoreno držanje i opušteno držanje (ali ne
prenonšalantno) i mirno (nasuprot stalnog cupkanja i vrpoljenja).
Što se tiče kontakta očima i pokreta lica, poželjno je sugovornika gledati u oči i
pratiti njegove pokrete. Pokreti lica trebaju biti umjereni, dakle lagani osmijeh,
mirne obrve i slično, bez pretjeranih iskazivanja stavova niti osjedaja.
Što se tiče gestikulacija, poželjno je smanjiti ih na najmanju razinu. Previše
gestikuliranja u profesionalnim situacijama može odavati dojam nervoze i
nepripremljenosti, te također odvrada pažnju od onoga što osoba govori.
Konačno, što se tiče karakteristika govora (brzina, ritam, melodija i sl.), poželjno je
govoriti polako i razgovijetno, praviti pauze i držati se bitnog, odnosno ne
opteredivati sugovornika nebitnim detaljima.
AKTIVNO SLUŠANJE
Razlog zbog kojeg imamo dva uha, a samo jedna usta je da bismo mogli više
slušati, a manje govoriti.
Latinska poslovica
Od socijalnih vještina, izuzetno je važna vještina slušanja. Iako svi imamo
sposobnost slušanja, u smislu da imamo uši, mozak, ne znaju svi ljudi dobro slušat,
a osobito ne aktivno slušati. Aktivno slušanje podrazumijeva potpuno obradanje
pažnje a ono što sugovornik komunicira, te također pokazivanje da slušamo i
razumijevanja.
Mnogi ljudi ne znaju dobro slušati i imaju mnoge loše navike pri slušanju, koje
zapravo potvrđuju da ne slušaju. Neke od tih loših navika su prekidanje, jer nemaju
strpljenja čuti do kraja, završavanje tuđih rečenica misledi da time pomažu,
mijenjanje teme bez najave, jer im je dosadno, donošenje zaključaka bez da su čuli
cijelu poruku, jer misle da znaju što de osoba redi, ne-gledanje u osobu koja priča,
nego okolo ili bavljenje nečim drugim i sl.
Za razliku od ovih loših navika, dobre navike koje opisuju dobre slušače su:
 Gledanje u oči dok se sluša
 Postavljanje pitanja da bi shvatili ukoliko nešto nije jasno.
 Primjedivanje osjedaja sugovornika i time pokazivanje da nam je stalo.

Ponavljanje svojim riječima dio sugovornikove poruke kako bi se pokazalo
da razumijemo.

Neverbalnim ponašanjem pokazivanje da slušamo (npr. kimanjem glavom
ili “aha” i sl.)
82
 Usredotočenost na sugovornika i nedozvoljavanje da nam misli odlutaju.
 Pokušaj da se shvati cjelovita poruka, a ne razmišljanje o tome kako demo
odgovoriti.
 Poticanje sugovornika da kaže više (npr. “nastavi” “slušam” i sl.)
SAMOPREDSTAVLJANJE
Samopredstavljanje je vještina kojom pokušavamo drugima pokazati tko smo, ili
kakvi hodemo da ljudi vjeruju da jesmo. Ono je izuzetno važno i u privatnom i u
poslovnom životu, jer često nemamo previše prilika za ostaviti dobar dojam. Druge
demo ljude vrlo često suditi na temelju prvog dojma, bez obzira što oni radili
poslije. Isto tako de i drugi ljudi nas suditi na temelju prvog dojma. Taj se fenomen
zove „halo – efekt“.
Različiti ljudi imaju različite strategije samopredstavljanja, ali se mogu pisati neke
tipične strategije.
Umiljavanje koriste ljudi koji se u svemu slažu s drugom osobom ili je hvale,
pokušavajudi joj se svidjeti i imati s njom dobar odnos. Motivacija u podlozi takve
strategije je „Želim da me ljudi prihvate i vole“.
Samoisticanje koriste ljudi koji opisuju svoje jake strane i trude se zadiviti druge
svojim postignudima, s ciljem da se pokažu kompetentnima. Motivacija u podlozi
takve strategije je „Želim da ljudi znaju koliko sam vrijedan/na“.
Zastrašivanje koriste ljudi koji nastupaju nasilno, stvaraju sliku o sebi kao opasnoj
osobi i nastoje izazvati strah. Motivacija u podlozi takve strategije je „Želim da me
se ljudi boje i poštuju me“.
Predstavljanje uzora koriste ljudi koji navode sebe kao moralne, kako bi izazvali
osjedaj krivnje kod druge osobe. Motivacija u podlozi takve strategije je „Želim da
svi vide koliko se žrtvujem“.
Bespomodnost koriste ljudi koji naglašavaju svoju slabost i ovisnost o drugoj osobi,
kako bi izazvali njenu samilost. Motivacija u podlozi takve strategije je „Želim da se
ljudi sažale i pomognu mi“.
Izgovaranje koriste ljudi koji se opravdavaju i često smišljaju razloge zašto odustaju
ili nešto ne čine. Motivacija u podlozi takve strategije je „Ne želim biti odgovoran,
jer mi je to previše, želim da ljudi čine te stvari umjesto mene“.
Dobro samopredstavljanje je korisna vještina i u privatnom i u poslovnom životu.
Privatno samopredstavljanje služi stvaranju prijateljstava, dobivanju socijalne
podrške ili socijalnog priznanja, povedava vjerojatnost da de osoba biti omiljena u
društvu (za razliku od neke druge osobe koja ostaje tiha i neprimjetna), te također
potiče samopouzdanje.
83
U profesionalnom smislu dobre vještine samopredstavljanja korisne su jer se
pokazuje da ljudi koji se znaju predstaviti na najbolji mogudi način, lakše se
zapošljavaju, brže napreduju u karijeri i zadovoljniji su profesionalnim odnosima.
Nekoliko je stvari o kojima treba voditi računa ako se želimo dobro predstaviti.
Prvenstveno, dobro samopredstavljanje se ne događa slučajno – treba dobro
razmisliti o svojim dobrim stranama i slabostima, te isticati dobre strane. Također
treba voditi računa o prikladnosti situacije (birati teme o kojima dete pričati i
osobine koje su bitne za tu situaciju). Na primjer, vaše kulinarsko umijede uistinu
nije bitno za posao, osim ako ne namjeravate biti kuhar. Vaš smisao za humor,
koliko god ga ljudi voljeli, treba dolaziti do izražaja na neformalnim druženjima, a
ne na razgovoru za posao. Također treba voditi računa o prije spomenutim
aspektima neverbalne komunikacije, kao što su odjeda, kretnje i stav tijela, držanje,
geste i dr. te usklađenost verbalne i neverbalne komunikacije. Potrebno je aktivno
slušati i ukoliko nam nešto nije jasno, otvoreno pitati (ne praviti se da razumijemo,
jer se time izlažemo riziku da ispadne suprotno).
3.4. ASERTIVNOST
Ljudi se razlikuju po svom stilu komuniciranja, a najčešdi stilovi su pasivni
(neasertivni), agresivni, pasivno-agresivni i asertivni.
Pasivni (ili neasertivni stil) imaju osobe, koje pod svaku cijenu žele izbjedi sukob ili
sukobe. Neasertivnost znači udovoljavanje potrebama drugih zanemarujudi ili
stavljajudi u drugi plan vlastite potrebe. Takve osobe ne izražavaju svoje potrebe,
mišljenje i osjedanja, nego ih drže u sebi. Iako takav stil komuniciranja ima prednost
utoliko što se drugi ljudi rijetko ljute na takve osobe, on ima daleko više
nedostataka. Bududi da takve osobe nikada ne izraze svoje želje, stavove ili
osjedaje, drugi ljudi ih vedinom nisu svjesni. Stoga se često događa da problemi
ostanu neriješeni, da ne dobiju ono što žele. Osim toga, takve osobe imaju
problema s odbijanjem zahtjeva drugih ljudi, odnosno ne znaju redi ne, pa se često
dogodi da budu preopteredeni zahtjevima drugih ljudi i imaju osjedaj da ih se
iskorištava.
Ovakvo ponašanje može rezultirati time da drugima dopuštaju da određuju što de
se događati u njihovom životu i kao takvo nije dobro za samopoštovanje i često
dovodi do osjedaja bespomodnosti i usamljenosti, jer osoba ima osjedaj da ju nitko
ne razumije niti da ne može dobiti ono što želi.
S druge strane, osobe koje imaju agresivni stil komunikacije, ne vode uopde računa
o pravima i potrebama drugih, ali jasno izražavaju svoje želje, potrebe, osjedaje i
mišljenja. Takve osobe teže dominaciji i ispunjenju svojih zahtjeva, te gotovo nikada
ne priznaju pogrešku niti poštuju drugu stranu. Često su u komunikaciji uvredljivi,
grubi i sarkastični, te ne prežu od kritiziranja drugih i prijetnji kako bi postigli ono
što žele.
84
Iako često dobiju ono što žele, dugoročno se ovakav stil ne isplati jer je prijetnja za
odnose. Drugi ljudi se osjedaju povrijeđeno i poniženo takvim ponašanjem, te to
narušava pozitivno mišljenje o osobi (ako su ga uopde imali). Nerijetko je rezultat
taj da gube značajne odnose i bliskost u životu.
Pasivno–agresivni stil rezultat je dužeg korištena pasivnog stila komuniciranja.
Naime, u svakoj osobi, koja dugo pati zbog svoje pasivnosti, nagomila se mnogo
ljutnje i gorčine, pa neke postanu skriveno agresivne. Pasivno-agresivna osoba ne
ispoljava svoje želje, misli i osjedaje. Međutim, takva osoba izražava agresivnost
indirektno, najčešde ironijom i sarkazmom. Oni se cijelo vrijeme osjedaju loše,
stalno krive druge za to i često pribjegavaju zajedljivim opaskama i manipulaciji
osjedajima. Kada im drugi ljudi odbiju povlađivati, tješiti ih ili im se ispričavati, oni
to koriste kao dokaz da ih nitko ne razumije i da su drugi krivi za njihove probleme,
te se tako krug zatvara. Nepotrebno je napominjati da je i ovakav stil komuniciranja
vrlo nepodoban za kvalitetne odnose s drugima, jer su ljudima jako naporni i
najčešde ih počnu izbjegavati. Ukoliko se radi o bliskim odnosima, koje osobe ne
mogu lako napustiti, onda su oni najčešde obojeni prikrivenim napetostima i
sukobima te vrlo nekvalitetnom komunikacijom.
Asertivnost je vještina zauzimanja za svoja prava, izražavajudi svoje osjedaje i
mišljenje, a da istovremeno ne narušavamo prava drugih. Asertivnost spada među
najčešde vještine koje sprječavaju i smanjuju stres. Naime, biti asertivan znači jasno
redi što mislite, osjedate i želite, na prikladan, jasan, direktan i odlučan način, bez
očekivanja da de uvijek biti po vašem. Prema tome, asertivna osoba direktno
pristupa problemima bez skrivenih namjera i s uvažavanjem potreba drugih. Zbog
toga ona ima dobre odnose s drugim ljudima, lakše postiže stanje opuštenosti i ne
ometaju je nerazriješeni konflikti i žaljenje zbog neispunjenih želja.
S obzirom na definiciju asertivnosti kao ponašanja kojima se osoba zauzima za svoja
prava, potrebno je objasniti o kojim se to pravima radi.
Asertivna osoba u vedini situacija u životu ima svijest o tome da IMA PRAVO:
 Djelovati tako da promiče svoj ugled i samopoštovanje, sve dok time ne
ugrožava prava drugih ljudi
 Tražiti ono što želi (čak i ako to nekad ne dobije)
 Izredi svoje ideje (čak i ako ljudi misle da su glupe)
 Na svoje osjedaje (čak i kad drugi misle da se ne bi trebala tako osjedati)
85







Griješiti (osobito ako je učinila sve što je mogla)
Pokušavati uvijek iznova (čak i ako drugi misle da nede uspjeti)
Predomisliti se ponekad (čak i ako drugi misle da to ne bi trebala)
Biti tretirana s poštovanjem (čak i kada se kritizira neki njen postupak)
Redi nekada “ne” (i ne osjedati zbog toga krivicu)
Žaliti se kada nešto nije pošteno (čak i kada to mora “progutati”)
Biti ponosna na svoje uspjehe (čak i ako to smeta ljudima od kojih je bolja)
Nekoliko važnih stvari slijedi iz svijesti o ovim pravima. Ved smo spomenuli da
asertivne osobe imaju dobre odnose s drugim. To je zbog toga što su one svjesne
da ova temeljna asertivna prava imaju i drugi ljudi. To znači, na primjer, da one
smatraju da se svatko ima pravo nekada redi ne (pa se nede ljutiti ako im netko
nekada odbije zahtjev), da čak i kada kritiziraju nešto moraju to napraviti s
poštivanjem osjedaja druge osobe (prema tome obzirni su prema drugima),
toleriraju drugima da nekada pogriješe i slično. One, također, znaju pohvaliti osobu,
kontrolirati svoje (neugodne) osjedaje i nisu iznad toga da se ispričaju kada
pogriješe (za razliku od, na primjer, agresivnih osoba, kojima to ne bi palo na
pamet).
Osim toga, asertivne osobe preuzimaju odgovornost za svoje postupke i za svoje
osjedaje, za razliku od pasivno-agresivnih, koji u pravilu krive druge.
Prije sugestija kako povedati asertivnost, potrebno je razjasniti neke od uzroka
neasertivnosti.
Ljudi se često ne ponašaju asertivno zbog straha da ne razočaraju ili naljute druge
osobe. Osobito oni s nižim osjedajem vlastite vrijednosti, koji se izrazito boje
odbijanja. Također, jedan od razloga je strah od toga da, ukoliko, na primjer,
odbijemo nečiji zahtjev, ta de nas osoba odbaciti ili de se željeti osvetiti. U redu,
možda se to i dogodilo nekada (jer neki ljudi uistinu ne znaju prihvatiti „ne“ kao
odgovor), ali znači li to da de svi drugi ljudi tako reagirati? Velika je vjerojatnost da
ne znači, ali smo mi skloni generalizirati jedan događaj na mnoge druge.
Također, mnogi ljudi ne kažu ono što misle ili da nešto ne žele, zbog straha da ne
povrijede druge ljude. Međutim to je pretjeran, a često i nepotreban osjedaj
odgovornosti za tuđe osjedaje. Naime, ako vodimo računa da se izrazimo na način
koji poštuje drugu osobu i njene osjedaje, onda je manja vjerojatnost da de one biti
povrijeđene. Mi možemo biti odgovorni samo za ono što mi kažemo ili radimo, a
nismo odgovorni ako druga osoba odluči to drugačije shvatiti. Naravno, bitno je
uistinu se potruditi da to bude rečeno s poštovanjem i uvažavanjem.
Ponekad ljudi imaju predrasude ili razmišljaju na konvencionalan način koji često
dovodi do neasertivnosti. Na primjer, predrasude o ljudskim pravilima koja su ili
nametnuta odgojem ili prihvadena bez preispitivanja (kao na primjer „Ne mogu
izadi s prijateljima, jer imam malu djecu i moram biti s njima“ ili „Ne smijem
proturječiti roditeljima, jer oni najbolje znaju što je dobro za mene“).
86
Također, neki ljudi imaju koristi od neasertivnog ponašanja, jer stavljajudi sebe u
podređeni i pasivni položaj izbjegavaju preuzeti odgovornost za svoj život i
prepuštaju je nekom drugom.
Međutim, najčešdi uzrok neasertivnosti je manjak znanja i vještina za asertivno
ponašanje. Mnogi bi se rado zauzeli za sebe, izrazili svoje mišljenje, ali ne znaju
kako to napraviti, a da izbjegnu sve navedene potencijalne rizike. Na sredu, ovaj
uzrok se relativno lako može otkloniti vježbom.
Asertivna komunikacija
Najvažniji aspekt asertivnosti je način izražavanja. Najbolji način izražavanja naših
osjedaja, potreba i stavova su JA poruke. Na žalost mnogi ljudi prečesto koriste TI
poruke.
JA poruke su osobito korisne u izražavanju neugodnih osjedaja ili neslaganja. Velika
je razlika u tijeku komunikacijskog procesa kada se koriste primarno TI- ili JAporuke.
TI-poruke najčešde vrednuju osobu s kojom komuniciramo. Na primjer, kada osoba
kaže „Nisam mogao ni zamisliti da si ti toliko nezahvalan. Nakon svega što sam
učinio ti još uvijek nešto tražiš.” Takva komunikacija ističe pogrešku sugovornika,
dovodi do otpora ili do potrebe za obrambenom komunikacijom (bilo
opravdavanjem bilo kontra napadom).
S druge strane JA-poruke navode konkretno ponašanje koje nas ometa ili na bilo
koji način ugrožava, posljedice tog ponašanja i osjedaje koje je izazvalo to
ponašanje. Na primjer „Kada si nezadovoljan onim što sam sada napravio, imam
dojam da je sve što sam do sada napravio nezapaženo i bezvrijedno. Zbog toga se
sjedam ljuto (neshvadeno, razočarano, bezvoljno). Volio bih da pokažeš da cijeniš
moj trud.” Takva komunikacija ističe naše osjedaje, a ne pogrešku sugovornika, te
de ju on shvatiti kao poziv na zajedničko rješavanje problema, a ne kao napad.
Naime, vedina ljudi de burno reagirati ukoliko se osjete optuženima, ugroženima ili
da ih se ne tretira na fer način. Također, vedina ljudi nede reagirati burno na opis
kako se druga osoba osjeda.
Asertivne izjave
Temeljna asertivna izjava uključuje jednostavno, otvoreno izražavanje svojih
uvjerenja, osjedaja ili mišljenja, najčešde s „Ja želim“ ili „Ja osjedam“. Npr. „Želim da
se dogovorimo oko poslova u kudi“.
Ponekad je potrebno izraziti razumijevanje za stajalište ili emocije druge strane
prije nego objasnimo svoju stranu. Takve izjave zovu se empatične asertivne izjave.
One prenose osjetljivost za osjedaje druge osobe. Obično sadrži dva dijela –
prepoznavanje situacije ili osjedaja druge osobe, a pradeno je izjavom kojom se
zalaže za svoja prava. Npr. „Znam da si stvarno zaposlen, ali želim osjedati da ti je
naša suradnja važna. Željela bih da nađeš vremena da porazgovaramo o tome“.
87
Zaoštravajuda asertivna izjava koristi se kada druga strana propusti odgovoriti na
našu temeljnu asertivnu izjavu i nastavi narušavati naša prava. Tada mi postepeno
zaoštravamo našu izjavu i postajemo čvršdi u njoj, a može i uključivati i navođenje
neke vrste posljedičnog ponašanja s naše strane. Npr. „Ako ne napišete rješenje do
kraja radnog remena bit du prisiljen o tome obavijestiti ravnatelja“.
Dakle formula za dobru asertivnu JA poruku je:
Ja osjedam______________ (emocionalni odgovor) kada_________________(…se
nešto događa, kada netko nešto napravi…) zato što_______________(razlog).
Ponekad je dobro dodati i četvrti dio
I ja trebam/imam potrebu _______________(korektivna akcija).
Na primjer, „Mene ljuti kada dođem kudi i nađem prljavo posuđe zato što ispada da
samo ja perem suđe i to me jako umara. Imam potrebu da taj posao dijelim s
tobom.“
Kako bismo unaprijedili asertivnost, trebamo uvježbati takav način ponašanja.
Prvenstveno treba utvrditi situacije kada se ponašamo neasertivno. Također
pomaže promatrati nekoga tko pokazuje asertivnost. Za početak, može se vježbati
zamišljajudi situaciju, a onda uvježbati s bliskom, podržavajudom osobom. Kada se
razina samopouzdanja podigne, krajnji korak je isprobati u stvarnoj životnoj
situaciji, te postupno i u drugim situacijama.
Naravno, to ne jamči da demo se uvijek modi izboriti za ono što želimo. Asertivnost
ne jamči dogovor s drugima, uvijek i svugdje, ali pomaže da se osjedamo bolje, jer
smo rekli što mislimo i što želimo, u pravo vrijeme na pravom mjestu.
3.5. MOTIVACIJA
Motivacija je sve ono što nas pokrede prema nekom cilju, sve ono što uvjetuje neko
usmjereno djelovanje a također i psihički proces zadovoljavanja potreba.
Naše ukupno ponašanje pokredu neke potrebe. Prema Williamu Glasseru, temeljne
potrebe koje pokredu ljude na djelovanje jesu potreba za preživljavanjem, potreba
za ljubavlju i pripadanjem, potreba za modi, potreba za slobodom i potreba za
zabavom.
Kada govorimo o potrebi za preživljavanjem, naravno da je ona prioritetna, jer
ukoliko čovjek nema riješene osnovne životne potrebe kao što su hrana, odjeda,
sklonište i sigurnost, teško može krenuti u ispunjavanje drugih potreba.
Potreba za ljubavlju i pripadanjem uključuje potrebe da dajemo i primamo ljubav i
privrženost, potrebu za podrškom i prijateljstvom, potrebu da budemo uključeni u
život bliskih osoba i da osjedamo povezanost s njima, te također potrebu da
budemo prihvadeni od njih i da osjedamo da nas cijene. To su potrebe koje nas
88
motiviraju da stvaramo bliske odnose, da ulažemo u njih i da doživimo užitak u tim
odnosima.
Potreba za modi uključuje potrebu da steknemo vještine i kompetencije koje bi
nam omogudile određena postignuda u životu, utjecaj i priznanje od drugih. Ona
uključuje i potrebu za samopriznanjem, dakle da mi budemo zadovoljni svojim
kompetencijama i postignudima. To je potreba koja nas tjera na stalno usavršavanje
i potiče želju za znanjem.
Potreba za slobodom podrazumijeva potrebu da djelujemo i mislimo bez
ograničenja, da imamo slobodu izbora i neovisnost, te stoga djelujemo bez prisile i
autonomno. Na primjer, osoba koja je u posesivnoj vezi u kojoj ju se stalno
provjerava, nede se osjedati dobro zbog toga što je njena potreba za slobodom
osujedena.
Potreba za zabavom uključuje potrebu da doživimo užitak i zadovoljstvo u životu,
potrebu da učimo nove stvari i da se smijemo, te također uključuje i potrebu za
igrom i rekreacijom. Na primjer, osoba koja uživa u svom poslu ima ovu potrebu
ispunjeniju od osoba koja ne voli svoj posao.
Vrste motivacije
Najčešda je podjela motivacije na ekstrinzičnu i intrinzičnu.
Ekstrinzična motivacija je motivacija ona koja je potaknuta nekim vanjskim
čimbenicima (na primjer nagradama). U tom smislu, ako nema nagrade, osoba nede
raditi tu aktivnost. Razni vanjski čimbenici koji mogu biti poticaji za aktivnosti su, na
primjer, razveseliti roditelje, upisati fakultet, ocjene, pohvale, nagrade, novac,
natjecanja, status i slično.
Intrinzična motivacija odnosi se na sve ono zbog čega su neke aktivnosti
nagrađujude same po sebi. Ona dolazi iznutra, tako da je osoba motivirana iz ljubavi
prema toj aktivnosti, iz želje za znanjem i slično, a nagrada je osobno zadovoljstvo
koje osoba osjeda postizanjem cilja. U osnovi intrinzične motivacije su potrebe,
interes, sposobnosti i sklonosti, stavovi, vrijednosti, očekivanja, vjerovanja,
uvjerenja.
Iako je važno da osoba dobije i vanjske poticaje (u smislu nagrade ili priznanja), ipak
je puno bolje kada je ona intrinzično motivirana. Naime, sadržaji koji se uče iz
intrinzične motivacije lakše, brže i dulje se pamte, dublje usvajaju i bolje povezuju
te se lakše primjenjuju u praksi i generaliziraju na različite situacije.
Sukobi motiva
S obzirom da ljudi mogu imati različite i mnogobrojne motive i potrebe, koji dovode
do različitih ciljeva, između njih mogu postojati sukobi. Sukob motiva događa se
onda kada ispunjenje jednog motiva onemogudava ispunjenje drugog (odakle dolazi
poslovica „Ne možeš imati i novce i ovce“). Postoje četiri osnovna sukoba motiva.
89
Sukob istodobnog privlačenja događa se onda kada moramo birati između dva
podjednako privlačna cilja. Iako on može biti frustrirajudi, ipak je najlakše rješiv, jer
u svakom slučaju dobivamo ono što smo i željeli.
Sukob istodobnog odbijanja događa se onda kada se nalazimo pred dva
podjednako odbojna cilja, ali se moramo odlučiti za jedan od njih. Na primjer, ako
nas boli zub, a istovremeno se bojimo otidi zubaru. I posjet zubaru i nastavak
trpljenja bolova su jednako neprivlačni, ali moramo odabrati jedno od dva zla. Ovo
je prilično težak sukob za razriješiti, jer najbolje što se može dogoditi je da biramo
od dva zla ono manje.
Sukob istodobnog privlačenja i odbijanja događa se onda kada neki cilj ima
istodobno i pozitivne i negativne osobine. Na primjer, želimo se natjecati za
stipendiju, ali sumnjamo u naše sposobnosti ili se bojimo neuspjeha. Ovaj je sukob
također teško razrješiv, jer se stalno izmjenjuju privlačenje i odbijanje. Što smo
bliže cilju, privlačenje i odbijanje rastu, ali kada mu se jako približimo, odbijanje
postaje jače. Ako odustanemo, onda se opet odbijanje smanjuje, a privlačenje
ostaje isto – i tako unedogled.
Dvostruki sukob istodobnog privlačenja i odbijanja događa se onda kada treba
odabrati između dva cilja od kojih svaki ima i pozitivne i negativne osobine. Na
primjer, mladi ljudi koji se još školuju upoznaju nekoga s kim bi htjeli zasnovati
obitelj. U takvoj situaciji, izbor bilo kojeg od ta dva cilja otežava ili onemogudava
postizanje drugog.
Motivacija i ciljevi
Naša motivacija određuje kojim ciljevima demo težiti. Ciljevi su sve ono što može
zadovoljiti neku potrebu ili motiv. Oni mogu biti raznoliki – mogu biti stvari (kao na
primjer hrana, odjeda ili auto), mogu biti razne situacije (kao na primjer, spavanje ili
putovanje) ili mogu biti aktivnosti (kao na primjer, igra, rad ili rekreacija).
Koliko demo biti motivirani, odnosno koliki de biti intenzitet motivacije ovisi o
nekoliko stvari.
Prvenstveno kolika je uopde snaga nekog motiva. Ljudi se razlikuju po tome koliko
su im neke potrebe naglašene. Na primjer, osoba kod koje je jače izražena potreba
za ljubavlju i pripadanjem, birat de drugačije ciljeve i ponašanja kako bi ih postigla
od osobe kojoj je naglašenija potreba za modi ili zabavom. Naravno, što je vedi
motiv to su sami ciljevi važniji i o njihovom ostvarenju ovisi zadovoljstvo životom.
Također, na snagu motivacije utjecat de atraktivnost samog cilja. Za bolje pladeni
posao je motivacija sigurno veda nego za minimalac. Također veda je motivacija za
posao koji je u skladu s našim interesima i preferencijama, nego za onaj koji to nije.
S obzirom da je ostvarivanje važnih ciljeva važno za zadovoljstvo životom i daljnju
motivaciju, važno je znati na koje načine treba postavljati ciljeve, a da to pozitivno
djeluje na motivaciju.
90
Potrebno je da ciljevi budu konkretni i specifični, te da ih možemo mjeriti, odnosno
da možemo s vremena na vrijeme dobiti konkretan dokaz o tome u kojoj mjeri su
njihovi ciljevi ispunjeni. Na taj način mogu prilagoditi daljnje ponašanje prema tom
cilju ili prilagoditi ciljeve, ako se pokaže da su nerealistični (preteški ili prelagani).
Također, poželjno je postavljati si podciljeve, osobito ako se radi o dugoročnim
ciljevima. Naime, dugoročni ciljevi su dosta daleki i bez obzira koliko radili na
njihovom ostvarivanju, oni i dalje ostaju udaljeni, što može nepovoljno utjecati na
motivaciju. Ako si postavljamo podciljeve koji vode prema tom glavnom cilju, onda
imamo konkretne dokaze o tome što smo ostvarili i koliko smo dogurali do njega,
što nas drži motiviranima.
Na kraju je potrebno redi da je motivacija nešto što sami možemo i trebamo
njegovati. Povremeno se prisjetiti zašto nešto radimo, koje užitke doživljavamo
zbog toga, te koliko nam je nešto uistinu važno. Također, ako smo jednom bili
motivirani za nešto, to ne znači da moramo uvijek biti motivirani za istu stvar. Kako
se ljudi razvijaju, tako se razvijaju i mijenjaju njihove potrebe, te je ponekad korisno
i potrebno preispitati svoje ciljeve i motivaciju u poazdini.
Postoji mala razlika među ljudima, ali ta mala razlika čini veliku razliku. Mala
razlika je u stavu. Velika razlika je u tome da li je pozitivan ili negativan.
Klement Ston
91
LITERATURA
1. Auguštin D. (1999): Cjedarstvo 1. i 2. Školska knjiga, Zagreb
2. Benyovsky-Šoštarid K. (2010): Zeleni kvadrat. Profil, Zagreb
3. Brusid, V. Cvitanovid, Z. Gregov, V. Kutnjak, D. Tomid, V. Žanid: Poduzetništvo 1.,
Veleučilište VERN, Biblioteka Business Class, Zagreb, 2009.
4. Kreuter., M. (2008): Bio vrt. Marjan tisak, Split
5. Lackovid-Grgin, K. (1994): Samopoimanje mladih. Jastebarsko: Naklada Slap
6. Lauster, P. (1997): Postanite samopouzdani. Jastebarsko: Naklada Slap
7. Paterson, R. (2000): The Assertiveness workbook: how to express your ideas
and stand up for yourself at work and in relationships. Oakland, CA: New
Harbinger
8. Reeve, J. (2010): Razumijevanje motivacije i emocija. Jastebarsko: Naklada Slap
9. Šilješ I., Grozdanid Ð., Grgesina I. (1992): Poznavanje, uzgoj i prerada ljekovitog
bilja. Školska knjiga, Zagreb
10. Stormshak, E. A. i Welsh, J. A. (2004): Enhancing social competence, handbook
of research methods in developmental sciences. Malden, MA: Blackwell
Publishing
11. Trail. G (2011): Uzgajajte svoju superhranu. Grafički zavod Hrvatske, Zagreb
12. Vareško-Pavlovid, B.: Korak po korak do mog prvog poslovnog plana, Radna
bilježnica, Centar za građanske inicijative Poreč
13. VRT – Velika ilustrirana enciklopedija. Mozaik knjiga, Zagreb. Lipanj 2005.
14. Zarevski, P. i Mamula, M. (2009): Pobijedite sramežljivost - a djecu cijepite
protiv nje. Jastebarsko: Naklada Slap
15. http://www.gospodarski.hr/Publication/2012/17/suvremena-proizvodnjaukrasnog-bilja/7675#.UuIfm7Q1UdU [20-01-2014]
16. www.proeko.hr.
17. http://www.mps.hr/
18. http://www.ekopoduzetnik.com
19. http://biovrtlarstvo.blogspot.com/
92

UMOSTART GNOJIVO

ŠTA JE GEOTEHNIKA?

Slajd 1 - Maslinarski Institut Zagreb

Antropogena tla - Mediteranska poljoprivreda

Funkcije tla.pdf

Nerazvijena tla - Mediteranska poljoprivreda

PDF 0.2 MB

Ekološka hortikulturalna proizvodnja