USPOREDBA POTROŠNJE KONVEKCIJSKIH SUSTAVA

USPOREDBA POTROŠNJE KONVEKCIJSKIH SUSTAVA (GRIJANJE ZRAKA, RADIJATORIMA, KLIMAMA, PUHALICAMA I SL.) sa SUSTAVOM INFRACRVENOG ZRAČENJA 1. Primjer: Grijanje jedne prostorije, npr. kupaonice sa cca 10m2 površine i visinom od 2,5m. Toplinska potreba iznosi, a ovisna je o kvaliteti izolacije, u ovom slučaju cca 100W/m2, što čini ukupno 1000W ukupnog učina jednog grijačeg tijela koje radi na konvekcijskom (strujanje) principu. 1000W = 1kW priključna‐instalirana snaga struje Grijača i energetska potreba u kWh sa konvekcijskim grijanjem: Cca 8‐10 sati dnevnog rada, računajući 185 dana grijanja u godini (6mj.) 1kW (instalirana snaga) X 8 sati rada dnevno X 185 dana u godini = 1.480 kWh/godina Nedostaci: visoka potrošnja i CO2 2. Isti primjer kao pod 1. ali uz korištenje grijačeg sustava IC zračenjem. Umjesto 1000W na osnovi fizikalnih podataka sustavom za grijanje IC zračenjem, priključna snaga ima faktor 1,6‐1,9 manje ili 625‐525W. Dnevno trajanje grijanja iznosi cca 4 do 6 sati, znači 0,6kW instalirane snage IC grijačeg panela X 4 sata dnevno X 185 dana u god. Iznosi grijače i energetske potrošnje cca 444 kWh/godišnje. To predstavlja visoku efikasnost i malu potrošnju usporedivu sa toplinskom pumpom, (ali 3‐4 puta jeftinije u investiciji) Moguća ušteda do 70% energije Prednosti: čista klima Fizikalna polazišta dva navedena sustava grijanja Fizikalna polazišta oba sustava su potpuno različita. Kod konvekcijskog grijanja (grijanja zraka) za transport topline se koristi strujanje toplog zraka (to je termodinamika). Kod grijanja zračenjem transport topline vrši se bez ikakvog transportnog medija, već samo zračenjem (to je kvantna mehanika). Toplinsko zračenje je, fizikalno uzeto nešto potpuno drugačije od strujanja zraka. Zakoni zračenja ne mogu se objasniti klasičnom fizikom (termodinamikom), već zahtijevaju prihvaćanje apsorbcije i emisije elektromagnetske energije zračenja, putem crnog zračila u energetskim kvantima. Ta pretpostavka dala je poticaj razvoju kvantne teorije. Time je od strane Max Plancka povučen radikalni potez o klasičnim predodžbama u znanosti o toplini. Na taj način se ne može ZRAČENJE opisati sredstvima klasične nauke o toplini (Termodinamika 1. i 2.). Zaključak: „toplinsko zračenje ne zagrijava zrak, već samo čvrsta i tekuća tijela. Prostorni zrak je propustan za zračenje (diatherm) i ostaje pritom svjež i ugodan. Pošto su temperature ploha koje okružuju prostoriju više od temperature zraka, izbjegnuto je nastajanje gljivica – vlažni zrak kondenzira samo pri procesu hlađenja, znači samo kod konvekcijskog grijanja“ izvodi iz časopisa Raum & Zeit 144/2006, „Grijati kao sunce“ od Prof.Dr.‐ing.habil.Claus Meier, Nuernberg. Sustavi grijanja toplinskim zračenjem odnosno infracrveni sustavi Grijača branša ne sustava ispravno fizikalno toplinsko zračenje. Pokušavaju ga zacementirati metodama koje vrijede kod klasičnog konvekcijskog grijanja i jednostavno uskladiti sa klasičnom znanosti o toplini. Toplinsko zračenje su elektromagnetski valovi i ne mogu biti na istoj razini uspoređivani sa vođenjem i strujanjem topline (kruške i jabuke). Time bi se metodično učinila prevelika pogreška. Jedan unutarnji prostor (prostorija) vrijedi kao idealni šuplji prostor (Hohlraum), pošto dugovalno toplinsko zračenje (infracrveno C) ne prolazi kroz staklo. Zračenje koje se širi brzinom svjetlosti biva (90%) apsorbirano od okolnih ploha (Stupanj emisije grijanja epsilon treba iznositi minimalno 0,9) i vodi do izjednačavanja zračenjem ravnomjerno temperiranih ploha prostorije. To znači da je predana snaga topliskog učina (zračenje šupljih prostora) IC grijačeg tijela viša nego što je grijače tijelo uzelo strujne snage. Odnos je cca 1,6 prema 1,o kod grijaćih proča‐tijela, a kod većih grijaćih površina (podno, stropno grijanje do 1,9 prema 1,o (opširnija objašnjenja i proračuni sa formulama u g.n. izvoru navedeni). Taj fenomen topline i zračenja u šupljem prostoru većina ljudi ne razumije. Više se topline odaje nego što se uzelo preko utičnice. Dokazano desetljećima u praksi. Ovdje se radi o kvantno mehaničkim procesima prijenosa topline, koji sa klasičnom naukom o toplini, termodinamikom, nisu usporedivi.! 1. Stoga se kod velikog broja tzv. stručnjaka zbog nedostatnog znanja fizike, ti zakoni fizike ignoriraju, iako su se dokazali već preko 30 godina u najrazličitijim područjima primjene (posebno grijanje toplinskim zračenjem). 2. Kod jedne navedene površinske temperature od cca 90 stup.C i jednog emisionog stupnja (epsilon) od najmanje 0,90, mogu slijedeći učini toplinskog zračenja biti ostvareni: Proizvod Priključna snaga Masa (v x š) toplinski učin Zidno grijače t. 400W 60 x 90 cm ca 640 W „ 600W 60 x 120 cm ca 960W

Download Report