FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE VLADA HERCEGOVAĈKO – NERETVANSKE ŢUPANIJE/KANTONA Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede STRATEGIJA POLJOPRIVREDNOG RAZVITKA I RAZVITKA POLJOPRIVREDE U RURALNIM PODRUĈJIMA HNŢ/K (2012. – 2017. god.) Mostar, 2012. god. PRAZNA LIJEVA STRANA KORICE VLADA HERCEGOVAĈKO – NERETVANSKOG KANTONA Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede STRATEGIJA POLJOPRIVREDNOG RAZVITKA I RAZVITKA POLJOPRIVREDE U RURALNIM PODRUĈJIMA HNŢ/K (2012. – 2017. god.) Mostar, 2012.god. Naziv dokumenta: Strategija poljoprivrednog razvitka i razvitka poljoprivrede u ruralnim podruĉjima HNŢ/K (2012. – 2017. godine). Naruĉitelj dokumenta: Vlada Hercegovaĉko-neretvanskog kantona Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede HNŢ/K Izvršitelji: Univerzitet „Dţemal Bijedić“ Agromediteranski fakultet Mostar Dekan: Prof. dr Semina Hadţiabulić Sveuĉilište u Mostaru Agronomski i prehrambeno tehnološki fakultet Mostar Dekan: Prof. dr Stanko Ivanković Kordinator izrade dokumenta: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Voditelji projekta: Prof. dr Nezir Tanović Doc. dr. sc. Ivan Spuţević Autori: Agronomski i prehrambeno tehnološki fakultet Sveuĉilišta u Mostaru prof. dr.sc. Stanko Ivanković prof. dr.sc. Dijana Vego doc. dr.sc. Ivan Spuţević doc. dr.sc. Radica Ćorić doc. dr.sc. Zrinka Knezović prof. dr.sc. Marko Matić mr. sc. Danijela Petrović mr.sc. Elma Sefo mr.sc. Viktor Lasić mr.sc. Paulina Šaravanja Vinko Batinić, dipl. ing. Ana Sabljo, dipl. ing. Dragan Jurković, dipl. ing. Marija Lasić, dipl.oec. dipl.nov Nikolina Kajić, dipl. Ing. Agromediteranski fakultet Mostar Univerzitet “Dţemal Bijedić” Mostar prof. dr. sc. Semina Hadţiabulić prof. dr. sc. Nezir Tanović prof. dr. sc. Ahmed Dţubur doc. dr. sc. Semira Sefo doc. dr. sc. Hanadija Omanović doc. dr. sc. Svetlana Hadţić doc. dr. sc. Elma Temim prof. dr. sc. Borko Soraić doc.dr. sc. Kemal Šoljić doc.dr. Alma Leto mr.sc. Jasmina Aliman mr.sc. Alma Rahimić mr.sc. Alma Mićijević Aida Behmen - Miliĉević,dipl. ing Alisa Hadţiabulić dipl. ing. Dţenan Vukotić. dipl. Ing. Mostar, 2012. SADRŢAJ STRATEGIJA POLJOPRIVREDNOG RAZVITKA I RAZVITKA POLJOPRIVREDE U RURALNIM PODRUCJIMA HNŢ/K (2012-2017) 1.UVOD ................................................................................................................................................ 16 2. PRISTUP I METOD RADA ........................................................................................................ 18 2.1. Pristup u radu ............................................................................................................................. 18 2.2. Polazišta i scenarijske analize .................................................................................................... 19 2.3. Izbor scenarija............................................................................................................................ 20 2.4. Metodski pristup ........................................................................................................................ 22 3. STANJE SEKTORA I CILJEVI STRATEGIJE ......................................................................... 23 3.1. Stanje sektora agrara.................................................................................................................. 23 3.1.1. Vaţniji sektori i uloga poljoprivrede u privrednomi društvenom razvoju HNŢ/K ............. 24 3.1.2. Negativna demografska kretanja ruralnih podruĉja i niska produktivnost ......................... 26 3.1.3. Nedovoljno razvijen prehrambeno – preraĊivaĉki sektor .................................................... 26 3.1.4. Investicije kao ograničavajudi faktor razvoja poljoprivrede ................................................ 27 3.1.5. Promjenjiva agrarna politika i nedovoljna budžetska potpora ........................................... 27 3.1.6. Relativno visoke cijene poljoprivrednih proizvoda ............................................................. 28 3.2. Okviri i mjere strateških opredjeljenja ...................................................................................... 28 3.3. Ciljevi strategije - platforma i reforme ...................................................................................... 29 3.4. Pregled demografije u HNŽ/K ..................................................................................................... 30 3.4.1.Brojnost stanovništva ........................................................................................................... 30 3.4.2. Struktura stanovništva (starosna i spolna) .......................................................................... 31 3.4.3. Prirodni priraštaj stanovništva ........................................................................................... 32 3.4.4. Uposlenost stanovništva .................................................................................................... 32 3.4.5. Naseljena mjesta - urbana i izvanurbana područja ............................................................. 34 3. 5. Obiteljska gospodarstva ............................................................................................................ 34 3.6. Broj i struktura poduzeća – pravnih subjekata i uposlenost ...................................................... 35 4. POSLJEDICE RATA I OBNOVA................................................................................................ 37 4.1. Stradanja i povratak stanovništva .............................................................................................. 37 4.2. Štete i obnova u HNŽ/K .............................................................................................................. 37 5. STUPANJ REALIZACIJE PROGRAMSKIH CILJEVA I STRATEŠKIH OPREDJELJENJA (2004-2010) ........................................................................................................ 39 6. MAKROEKONOMSKI OKVIR RAZVITKA ........................................................................... 41 6.1. Značaj agrarnog sektorau ukupnoj privredi ............................................................................... 41 6.2. Opredjeljenja i makro okviri ....................................................................................................... 43 6.3. Poljoprivreda i njena uloga u neslužbenoj ekonomiji ............................................................... 44 6.4. Potrošnja hrane .......................................................................................................................... 45 6.5. Financijski tokovi ....................................................................................................................... 46 6.6. Vanjskotrgovinska politika (okviri BiH) ....................................................................................... 48 6.7. Privatizacija u sektoru agrara ..................................................................................................... 50 7. LEGISLATIVA U SEKTORU ....................................................................................................... 52 7.1. Sadašnje stanje i potrebe ........................................................................................................... 52 7.2. Postojedi zakonski okviri ............................................................................................................. 52 8. CILJEVI I MJERE POLJOPRIVREDNE POLITIKE............................................................... 54 8.1. Koncept i ciljevi politike .............................................................................................................. 54 8.1.1. Reformski ciljevi agrarne politike ........................................................................................ 55 8.1.2. Koncept održivog razvoja poljoprivrede............................................................................. 56 8.1.3. Tržišno-cjenovna politika ..................................................................................................... 57 8.1.4. Politika ruralnog razvoja ...................................................................................................... 59 8.1.5. Oĉuvanje okoliša ................................................................................................................. 59 8.2. Poljoprivreda kao značajan privredni sektor .............................................................................. 60 8.3. Potpore u sektoru agrara ........................................................................................................... 62 8.3.1. Strateška opredjelenja......................................................................................................... 62 8.3.2. Podsticajna politika ............................................................................................................. 63 8.3.3. Razine potpora .................................................................................................................... 65 8.4. Okviri za progres sektora agrara................................................................................................. 72 9. INSTITUCIJE ZA PROVEDBU STRATEGIJE ......................................................................... 73 9.1. Okviri funkcioniranja ................................................................................................................. 73 9.2. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede .............................................................. 74 9.3. Veterinarska služba .................................................................................................................... 75 9.4. Služba za uzgojno selekcijski rad ................................................................................................ 77 9.5. Zdravlje biljaka ........................................................................................................................... 78 9.6. Kvalitet i zdravstvena ispravnost hrane ..................................................................................... 79 9.7. Upravljanje i zaštita poljoprivrednog zemljišta .......................................................................... 80 9.8. Poljoprivredna savjetodavna služba ........................................................................................... 82 9.9. Istraživanje i obrazovanje ........................................................................................................... 83 9.10. Robne rezerve/ pričuve ............................................................................................................ 85 9.11. Zadrugarstvo-zadruge i udruge ............................................................................................... 87 9.12. Udruživanje proizvođača na razini proizvoda .......................................................................... 88 9.13. Agencije za poljoprivredu ......................................................................................................... 89 10. PRIRODNE I ZEMLJIŠNE OSNOVE U HNŢ/K...................................................................... 91 10.1. Polazišta u razvoju .................................................................................................................... 91 10.2. Geografski položaj i prirodni uvjeti HNŽ/K ............................................................................. 91 10.2.1. Geografski položaj i odlike................................................................................................. 91 10.2.2. Agroekološki uvjeti ........................................................................................................... 92 10.3. Reljef i hidrografija ................................................................................................................... 92 10. 4. Proizvodni rejoni...................................................................................................................... 95 10.4.1. Hidrografija i režim padavina ............................................................................................ 98 10.4.2. Temperature zraka ............................................................................................................ 99 10.4.3. Vjetar .............................................................................................................................. 100 10.4.4. Insolacija .......................................................................................................................... 101 10.4.5. Ocjena klime .................................................................................................................... 101 10.5. Stanje zemljišnih resursa na području HNŽ/K ........................................................................ 103 10.5.1. Stanje poljoprivrednog zemljišta prema podacima Federalnog zavoda za statistiku ..... 103 10.5.2. Vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem u HNŽ/K...................................................... 104 10.6. Tla/zemljišta na području HNŽ/K............................................................................................ 104 10.6.1. Tipovi tala na području HNŽ/K ........................................................................................ 105 10.6.2. Kategorije korištenja zemljišta na području HNŽ/K ........................................................ 106 10.6.3. Hidromeliorativne mjere ................................................................................................. 115 11. MOGUĆNOSTI I ZAPREKE RAZVITKU .......................................................................... 119 11.1. Opda ograničenja .................................................................................................................... 119 11.2. Agroekološki uvjeti i resursi ................................................................................................... 119 11.3. Usitnjenost posjeda ............................................................................................................... 120 11.4. Nagib terena ........................................................................................................................... 121 11.5. Spoj tradicije i modernizacije ................................................................................................. 121 11.6. Veze između proizvodnje i prerade ........................................................................................ 122 11.7. Konkurentnost proizvodnje .................................................................................................... 122 11.8. Ograničenja, mogudnosti i predpostavke ............................................................................... 122 12. RAZVITAK POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE ........................................................... 125 12.1. Razvojni ciljevi...................................................................................................................... 125 12.2. Principi i putevi strateških opredjeljenja .............................................................................. 126 12.2.1. Rješenja temeljnih principa i ciljeva ................................................................................ 127 12.2.2. Realiziranje operativnih ciljeva........................................................................................ 128 12.2.3. Stupci politike, rješenja i reforme .................................................................................. 129 12.3. Suvremeni koncepcijski pristup poljoprivrednoj proizvodnji ................................................ 133 12.3.1. Pristup u proizvodnji hrane (suvremeni pristupi) ........................................................... 133 12.3.2. Gospodarenje resursom - tlo, voda, zagađivači, programi ............................................. 134 12.3.3. Rješenja za smanjenu toksičnost u primjeni nitratnih i fosfornih jedinjenja .................. 135 12.3.4. Dobre i loše poljoprivredne prakse ................................................................................ 136 12.4. Prijedlog i plan aktivnosti za HNŽ/K....................................................................................... 138 12.5. Razvitak biljne proizvodnje..................................................................................................... 140 12.5.1. Krušna (strna) žita- .......................................................................................................... 140 12.5.2. Krmno bilje ...................................................................................................................... 142 12.5.3. Projekcija proizvodnje na oranicama (2010 – 2016) ....................................................... 144 12.5.4. Vodarska proizvodnja ...................................................................................................... 145 12.5.5. Vinogradarska proizvodnja .............................................................................................. 154 12.5.6. Povrtlarska proizvodnja ................................................................................................... 157 12.6. Ljekovito bilje ......................................................................................................................... 165 12.7. Proizvodnja duhana ............................................................................................................... 174 12.8. Rasadnička proizvodnja .......................................................................................................... 176 12.9. Izvještajno prognozna služba ................................................................................................. 187 12.10. Stočarstvo ............................................................................................................................. 188 12.10.1. Karakteristike pojedinih grana stočarstva i pasminski sastav ....................................... 191 12.10.2. Pčelarstvo ...................................................................................................................... 199 12.10.3. Krznaši ........................................................................................................................... 199 12.10.4. Ribarstvo ....................................................................................................................... 201 12.11. Organska proizvodnja hrane ................................................................................................ 207 13. PREHRAMBENA INDUSTRIJA .............................................................................................. 210 13.1. Opda obilježja ......................................................................................................................... 210 13.2. Obilježja standardizacije i kontrole kvalitete ......................................................................... 212 13.3. Struktura prehrambeno-prerađivačke industrije ................................................................... 213 14.STRATEŠKA OPREDJELJENJA PO OPĆINAMA ............................................................... 222 14.1. OPĆINA ĈAPLJINA ............................................................................................................... 223 14.2. OPDINA ČITLUK ....................................................................................................................... 229 14.3. OPDINA JABLANICA................................................................................................................ 231 14.4. OPDINA KONJIC ...................................................................................................................... 235 14.5. GRAD MOSTAR ....................................................................................................................... 239 14.6. OPDINA NEUM ........................................................................................................................ 247 14.7. OPDINA PROZOR/RAMA ......................................................................................................... 250 14.8. OPDINA RAVNO ...................................................................................................................... 256 14.9. OPDINA STOLAC ..................................................................................................................... 260 15. STANJE I RAZVITAK TRŢIŠTA POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA ........................... 263 15.1. Tržišno-cjenovna politika........................................................................................................ 263 15.2. Mjere za stabilizaciju tržišta i dohotka ................................................................................... 263 15.3. Regionalni tržišni ambijent .................................................................................................... 264 15.4. Oblikovanje konkurentnosti na tržištu ................................................................................... 264 16. PRILAGODBA UVJETIMA ZA INTEGRACIJE POLJOPRIVREDE U EU ................... 266 17. PRIORITETNI PROJEKTI ....................................................................................................... 268 ZAKLJUĈAK .................................................................................................................................... 278 Popis kratica Acquis ADNS Zakonodavstvo Evropske unije (acquis communautaire) Sistem obavještavanja o bolestima ţivotinja (System of notification on animal diseaes) ANIMO Spoljni sistem kontrole kretanja ţivotinja (Exsternal animal movement control system) ASH Agencija za sigurnost hrane AZS Agencija za statistiku BDP Bruto društveni proizvod (Gross Domestic Products) CAP Zajedniĉka poljoprivredna politika (Common Agricultural Policy) CEFTA Sporazum o slobodnoj trgovini meĊu drţavama centralne Evrope (Central European Free Trade Agreemment) CMO Zajedniĉko ureĊenje trţišta (Common Market Organisation) EAGGF Evropski fond za garancije i plaćanja u poljoprivredi(Europan Agricultural Garantee and Guidance Found) EC Evropska komisija (European Commission) EEC Evropska ekonomska zajednica (European Economic Community) ECD Delegacija Evropske komisije EPPU Jedinica za planiranje ekonomske politike EU Evropska unija (European Union) EUROSTAT Statistiĉki zavod Evropske unije (Statistical Office of European Communities) EZ Evropska zajednica FAO Organizacija za zajednicu i hranu (Food and Agriculture Organization of the United Nations) FADN Mreţa raĉunovodstvenih podataka na farmama (Farm accountancy data network) FZS Federalni zavod za statistiku FIS Plaćanje prihoda na farmi (Farm Income Survey) FTA Sporazum o slobodnoj trgovini DEI Direkcija za evropske integracije GDP Bruto društveni proizvod (Gross Domestic Products) GMO Genetiĉki modifikovani organizam (Genetically Modified Organismus) HACCP Analiza rizika i kontrola kritiĉnih taĉaka u proizvodnji (Hazard Analyses and Critical Control System) HRM Upravljanje ljudskim potencijalima IDA MeĊunarodna razvojna agencija (International Development Agency) IFAD International Fund for Agricultural Development. IFI MeĊunarodna finansijska institucija ISO MeĊunarodna organizacija za standardizaciju (International Standard Organisation) LFA Manje povoljna podruĉja (less Favoured Areas) MAFRD Ministarstvo poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvoja MPS Trţišno cjenovna politika (Market Price Support) OECD Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (Organisation of Economic Cooperation and Development) OVI Objektivno provjerljivi indikatori PAR Reforma javne uprave PIU Jedinica za implementaciju projekta PRSP Srednjoroĉna razvojna staregija PPRR PSE RDP RDP SAA SAPARD SESMARD SAPS SPH STO SVO UPOV USAID UNMAC VAT WB WHO SWOT Poljoprivreda, prehrana i ruralni razvoj Podrška proizvoĊaĉima (Producer support Estimate) Program ruralnog razvoja (Rural Development Programs) Plan ruralnog razvoja Sporazum o stabilizaciji i pridruţivanju Predpristupna pomoć EU za poljoprivredu i ruralni razvoj (Special preAccession Program for Agriculture and Rural Development) Podrška za uspostavu drţavnog ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja Pojednostavljena šema plaćanja na bazi površine (Single Area Payment Scheme) Strateški plan za harmonizaciju (poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvoja) Svjetska trgovinska asocijacija (Word Trade Organisation) Drţavni ured za veterinarstvo BiH MeĊunarodna unija za zaštitu novih vrsta Ameriĉka agencija za meĊunarodni razvoj UN centar za uklanjanje mina Porez na dodatnu vrijednost Svjetska banka Svjetska zdravstvena organizacija Prednosti, slabosti, mogućnosti i opasnosti (Strenghts, Weaknesses, Opportunites, Threats) 1.UVOD Znaĉaj poljoprivrede kao fundusa u proizvodnji hrane i rješavanja razvojnih protivrjeĉnosti, mijenja se u zavisnosti od ukupnog razvoja ostalih privrednih grana i razvoja proizvodnih snaga. Sektor agrara uopće, pa i u uvjetima Hercegovaĉko - neretvanske ţupanije/kantona je heterogen, u nekim proizvodnjama razvijen, ali ipak ne dominira privrednom strukturom i sve više ustupa mjesto drugim privrednim granama. Ekonomska funkcija poljoprivrede je, prije svega, proizvodnja hrane i sirovina za prehrambenu industriju i ona je osobito vaţna u privrednom okruţenju koje se brzo razvija, odnosno u dinamiĉnim privredama gdje se traţi brz razvoj. Ova funkcija poljoprivrede se ne iscrpljuje samo kvantitativno nego i troškovnim inputom primarne proizvodnje i prerade. Stoga je temeljni moto svakog proizvodnog regiona, da se osigura proizvodnja hrane uz što niţe ulazne inpute. Poljoprivreda u razliĉitim ekonomskim sredinama obavlja odgovarajuće znakovite privredne zadaće, pa joj pripada proporcionalan udio kako u ukupnom bruto društvenom proizvodu, tako i u aktivnoj snazi stanovništva. Sukladno tome, usljed realnih okolnosti višegodišnjeg zaostajanja za svijetom, s dugo oglašavanom federalnom, pa i ukupnom drţavnom politikom, upravo ovoj djelatnosti povjerena je zadaća da bude jednim od vodećih pravaca budućeg privrednog i društvenog razvoja. Proizvodnja hrane se kod nas sve do nedavno smatrala jedinim odgovornim i ekskluzivno zaduţenim promotorom ţivota ljudi u urbanom i ruralnom prostoru. Time su emitirani veoma vaţni, ali ne i jedini razlozi zbog kojih su tokom ranijih vremena izostajali prepoznatljivi razvojni efekti kako u njoj samoj, tako i u općem kvalitetu ţivljenja ljudi na selu. Ovi prvi iskazivani su u prijeratnoj diktiranoj socijalistiĉkoj ekonomiji, te ideološkom preferiranju obimom manjeg drţavnog, naspram resursima većeg privatnog sektora poljoprivredne proizvodnje, a drugi u zaostajanju sela kao siromašne i društveno zapostavljene domaće ţivotne sredine. Poljoprivredni sektor danas prate uske domaće finansijske mogućnosti. One koĉe njegovu transformaciju, iako se izlaz traţi u stvaranju klime koja bi vodila prema meĊunarodno konkurentnim razvojnim programima, uz odgovarajuće ograniĉene drţavne transfere suglasne dinamici općeg privrednog razvoja i meĊunarodne pomoći. Suvremeno poimanje proizvodnje hrane podrazumijeva naglašeni fazni slijed, bilo da se radi o biljnoj ili animalnoj proizvodnji. U tomu treba bitno razlikovati proizvodnju sirovina i ĉitav niz tehniĉko-tehnoloških postupaka dok hrana ne dobije konaĉnu nutritivnu, konfekcijsku i marketinšku formu. U širem smislu rijeĉi, na razini FBiH sektor agrara formalno je i stalno samo ohrabrivan, praktiĉno je tek u zadnjim godinama nešto više, ali ipak nedovoljno podstican. Zbog sloţenih odnosa u koncepcijama i odlukama uvjetovanih na više razina vlasti u nekim proizvodnjama doveden je ĉak i na rub opstanka. Stoga, u pesimistiĉkim prognozama, sektoru agrara u BiH prijeti da ostane nepripremljen za svoje već sutrašnje konkurentno integriranje u EU, te prihvati trajne obaveze i ograniĉenja koja će iz tih integracija proisteći. To su razlozi za hitno otvaranje poljoprivrednih razvojnih procesa, onih koji će probuditi njegov progres orjentiran strateškim opredjeljenjima. 16 Agrar je predstavljao jedan od sigurnih naĉina ekonomskog odrţavanja gospodarstva na ovim prostorima. Pojava znaĉajnijeg bavljenja poljoprivredom, kao socijalnim stabilizatorom, prisutna je pogotovo u podruĉjima gdje su druge mogućnosti zapošljavanja veoma ograniĉene. Bez obzira na pojedina podruĉja HNŢ/K koja su se revitalizirala u pojedinim proizvodnjama do razine razvijenih evropskih zemalja, raspoloţivi agrarni potencijali i resursi nisu u dovoljnoj mjeri iskorišteni. Poljoprivredno zemljište u ukupnim zemljišnim površinama HNŢ/K zauzima 54%. Fond poljoprivrednog zemljišta je 187.434 ha, ili 0,83 ha po stanovniku, što je znaĉajno iznad razine europskih prosjeka. Uglavnom dominira naturalna proizvodnja, dok je komercijalna (trţna) proizvodnja aktuelna samo u odreĊenim proizvodnjama (djelomiĉno u proizvodnji vina, odreĊenih povrtnih i voćnih kultura). Neznatan udio u odnosu na mogućnosti ostvaruje se u stoĉarskoj proizvodnji, prije svega u proizvodnji mlijeka i mesa. Ukoliko bi detaljnije analizirali bilans potrošnje i proizvodnje hrane na razini HNŢ/K moţe se zakljuĉiti da u nekim proizvodnjama obezbjeĊujemo dovoljno hrane, dok znaĉajan dio proizvoda uvozimo. Ukupna razmjena poljoprivrednoprehrambenih proizvoda u korist je uvoza na svim razinama. Bitna znaĉajka proizvodnje hrane u HNŢ/K je da je veće uĉešće primarne proizvodnje u bruto društvenom proizvodu od prehrambeno preraĊivaĉkog sektora. To ukazuje na ĉinjenicu niske razine finalizacije poljoprivrednih proizvoda, znaĉajan udio samoopskrbe stanovništva za vlastite potrebe, kao i izraţen plasman poljoprivrednih proizvoda neregistriranim kanalima prodaje. Prehrambeno-preraĊivaĉka industrija ima nepovoljnu strukturu u pogledu veliĉine. Veći broj pravnih subjekata (poduzeća) upošljava manji broj radnika. Nepovoljna struktura poduzeća i loša tehniĉka opremljenost negativno se odraţava na konkurentnost prehrambene industrije i nisku razinu meĊunarodnih normativa i standarda. Potpore za poljoprivredu na nivou F BiH dostigle su razinu 3% u odnosu na ukupan budţet, iako je strateškim opredjeljenjima predviĊeno i oficijelno prihvaćeno 6%, što je direktno utjecalo na nedovoljan input primarnoj proizvodnji, kapitalnim ulaganjima i ruralnoj potpori na svim razinama, prema tome i HNŢ/K, koja, naţalost, zbog poznatih razloga (opterećenost budţeta redovnim transferima) nije imala mogućnost vlastite znaĉajnije potpore. Na razini općina za sektor agrara izdvajana su simboliĉna financijska sredstva. Cijene poljoprivrednih proizvoda nisu uvijek u okvirima konkurentnosti. Vanjska konkurencija u primarnoj i preraĊivaĉkoj industriji prouzrokovala je niz problema koje su se manifestirale i u HNŢ/K. Za izvjesna poduzeća ta konkurencija predstavljala je pravu prilagodbu za bolji kvalitet i konkurentnost. U pojedinim proizvodnjama stabilizirali su se „brendovi“ sa izuzetnim rejtingom. Procesi integracije i otvaranja trţišta i sada i u bliţoj budućnosti vršiti će pritisak na obaranje cijena poljoprivrednih proizvoda. Ekonomski uvjeti, strukturni deficit, niska tehnološka i kapitalna spremnost zahtijevaju revitalizaciju i intenzivan rad za buduću odrţivost u sektoru agrara. U mjeri u kojoj se budu iskoristile mogućnosti domaće poljoprivrede (razvoj tradicionalnih proizvoda, jaĉanje proizvodnje za lokalno trţište, turistiĉka potrošnja, brţi transfer znanja od strane struĉnih sluţbi ka proizvoĊaĉu) utoliko će i 17 loša startna pozicija i negativni trendovi biti amortizirani i sa manje posljedica po proizvodnju hrane u HNŢ/K i na razini BiH u cjelini. Svi pokazatelji ukazuju na ĉinjenicu da postoje realne agroekološke i druge mogućnosti za veću proizvodnju hrane u HNŢ/K. Ovo je uvjetovano, prije svega, povoljnijom ekonomskom situacijom, jaĉanjem institucionalne i financijske potpore, daljnjim razvojem i uspješnom prilagodbom integracijama u EU. U suprotnom, ukoliko izostanu navedene mjere, to će znaĉiti pad proizvodnje, zaustavljanje razvoja, recesija i marginalizaciju agrara, što bi u konkurenciji sa okruţenjem imalo nesagledive posljedice (pesimistiĉki scenarij). Dugoroĉno rješavanje naznaĉenih problema ne temelji se niti na protekcionistiĉkom, niti liberalnom konceptu agrarne privrede. Ova strategija predlaţe koncept odrţivog razvoja poljoprivrede uz uvaţavanje multifunkcionalne uloge agrara u razvoju ukupne privrede HNŢ/K (realistiĉan scenarij). 2. PRISTUP I METOD RADA 2.1. Pristup u radu Izrada Strategije zahtijevala je kompleksan pristup i istraţivanje, što se moglo obezbijediti samo timskim radom i interdisciplinarnim sastavom. Rad na izradi Strategije odvijao se u više faza, poĉevši od organizacionih priprema, definiranja zadataka, uspostave odgovarajuće suradnje na terenu, usklaĊivanja metodoloških postupaka i odreĊivanja nosioca aktivnosti. Neposredno nakon navedenih aktivnosti slijedila je faza prikupljanja i sreĊivanja informacione osnove u suradnji sa predstavnicima lokalnih subjekata i uprava. Na kraju kao najvaţniji dio Strategije je izraĊena detaljna analiza potencijala, uvjeta i pravaca budućeg razvoja. Pri tome se daje i projekcija dinamike i stanja makroekonomskih razvojnih inicijativa. Vrednovanje lokalnih potencijala i definiranje razvojnih teţnji i ciljeva predstavlja se na temelju predhodno identificiranih snaga, slabosti, šansi i rizika okruţenja kroz SWOT analizu. Razvojni prioriteti i investicione preporuke oslanjaju se na rezultate istraţivanja iz predhodnih faza definiranim ranijim strateškim opredjeljenjima, uz uvaţavanje analize dostignute razine razvoja, izvora finansiranja i investicionih ulaganja. Strategijom razvoja kao dugoroĉnim razvojnim dokumentom bilo je neophodno, na nauĉnoj utemeljenosti, utvrditi viziju, misiju, strateške i prioritetne ciljeve razvoja poljoprivrede HNŢ/K. To se moglo postići temeljnim sagledavanjem postojećih prirodnih potencijala, raspoloţivih ljudskih resursa, dosadašnjeg stupnja razvoja, postojećih problema i naznake njihovih rješenja, te analize i procjene utjecaja okruţenja. Na temelju navedenih ĉinjenica predloţile su se najpovoljnije, realno ostvarive varijante budućeg razvoja, svodeći trţište na mjesto i ulogu poljoprivrede u odrţivom razvoju odreĊenog proizvodnog podruĉja. Završna zadaća na izradi strategije vezana je za njeno predstavljanje javnosti u radnoj verziji, uvaţavanje svih konstruktivnih sugestija, prijedloga i primjedbi od strane struĉne i nauĉne javnosti i svih relevantnih uĉesnika u agrarnoj sferi i na kraju verifikacija od strane naruĉioca strategije, njeno konaĉno uobliĉavanje i usvajanje. U širem smislu rijeĉi, vizija razvoja agrara, u svakom 18 proizvodnom podruĉju treba da utjeĉe sljedeća ĉetiri pravca: na poljoprivrednu fizionomiju, mijenjajući je u strukturno je transformiše prema uvećanju proizvodnih jedinica, podupire joj proizvodnost i smanjuje nezaposlenost stanovništva, podrţava joj trend stalnog sniţenja trţišnih cijena proizvoda i daje joj zadaće koje su aktuelne ili one koje do sada nije imala. Bez obzira što poljoprivreda ima mnogo prostora za poboljšanja, ona se sve proteklo vrijeme (na većim razinama vlasti) uglavnom nalazila izvan navedenih tokova, pa su utoliko i veće poteškoće i zapreke za njihovo aktiviranje i sustizanje propuštene stvarnosti. 2.2. Polazišta i scenarijske analize Kao preduvjet za definiranje ciljeva i instrumenta objektivnosti ove Strategije jeste sagledavanje postojećeg stanja razvoja agrara u HNŢ/K, kako bi se mogle planirati mjere, a i u finansijskom smislu planirati vidovi buduće potpore razvoju agrara. Prognoza je raĊena na temelju scenarijske analize, a bazira se na predstavljenoj sektorskoj analizi i analizi konkurentnosti, uz procjenu razliĉitih tehnoloških i ekonomskih polazišta. Scenarijski pristup nema za cilj da pokaţe šta će biti nakon odreĊenog vremena, već da na bazi većeg broja ulaznih parametara ukaţe na mogući razvoj situacije u poljoprivrednom sektoru HNŢ/K. U tom kontekstu promatrani su eksterni i interni parametri. Od eksternih parametara najvaţniji su: tendencija kretanja hrane na trţištu u okruţenju i globalnom trţištu, oblici trgovine u okviru međunarodnih sporazuma. Od internih parametara za prognozu kretanja u poljoprivredi vaţni su: dostignuta razina proizvodnje, dinamika i stupanj modernizacije, razina konkurentnosti vaţnijih poljoprivrednih proizvoda, promjene u makroekonomskom okviru, kretanjima u ukupnoj ekonomiji i njihov utjecaj na standard stanovništva koji će se odraziti na promjene u ponudi i potraţnji poljoprivrednih proizvoda na domaćem trţištu, razvoj turizma kao bitnog činioca indukovanja traţnje za domaćim proizvodima. Ocjena proizvodnje uraĊena je kao produkt raspoloţivih resursa i intenziteta proizvodnje, odnosno po proizvodnoj jedinici (hektaru površine, rodnom stablu, grlu stoke, i sl.). U scenariju analize polazilo se od stajališta da velika ostupanja i promjene u poljoprivredi nisu moguće u kratkim vremenskim periodima. Za procjenu su uzimani statistiĉki podaci, izuzev u sluĉajevima vlastite procjene da ti podaci nisu relevantni i neodgovaraju stvarnom stanju. Scenarijska analiza će, pored navedenog, moći da se koristi i za druge svrhe. Ona će biti 19 dodatno sredstvo pri donošenju odluka proizvoĊaĉa o tome da li je profitabilno i odrţivo baviti se odreĊenom proizvodnjom. Strategijom se predlaţe usvajanje nedostajućih zakonskih i institucionalnih elemenata na razini HNŢ/K, te upućuje na utjecaj krovnih zakona na većim razinama, na primjenu kljuĉnih principa dobrog gospodarskog razvitka. MeĊu tim principima, opredjeljenje je na trţišnu proizvodnju, tehnološku inovativnost i pozitivno makroekonomsko okruţenje. Drţeći se iznesenog, kroz svoju društvenu armaturu Strategija uvaţava sve elemente moderne ekonomske stvarnosti kao što su trţišno gospodarstvo, integriranje unutarnjeg trţišta, izlaz na vanjska trţišta, poboljšanje spoljnotrgovinske bilance, polivalentan razvitak sela, ĉuvanje okoliša i dr. Strateška opredjeljenja će se fokusirati na proizvode koji već imaju ili obećavaju visoku robnost, te na gospodarstva koja su sposobna za trţišnu proizvodnju, nezaboravljajući naturalnog proizvoĊaĉa u organiziranom sustavu. Sa svojom drugom, tehniĉko-tehnološkom stranom Strategija je okrenuta visokoj raznolikosti prirodnih i bogatstvu ljudskih resursa HNŢ/K. Slijedeći svoje mediteransko-kontinentalne resurse, višeznaĉnu klimu, bogatstvo (morskih i kopnenih) voda, ljudima koji znaju i koji su spremni da uĉe, ona preferira prije svega prirodnu raznolikost, te uz nju tradicijski dokazanu autohtonost podneblja s ograniĉenim, manjim brojem znaĉajnijih trţišnih proizvoda. Sve to ona kroz vrijednost ugraĊuje u moderne tehnološke i upravljaĉke pristupe, pa tako utvrĊuje listu na ograniĉen broj uglavnom već poznatih - tradicionalnih proizvoda ĉijim širenjem će se osigurati znaĉajni kontingenti sa kojima će konkurirati na domaćem i meĊunarodnom trţištu. Razumije se da usredsreĊenjem na ograniĉenu listu tradicionalnih proizvoda konceptom se ne uskraćuju upute ni za niz drugih proizvodnji kod kojih postoje tehnološki uvjeti za razvitak. Na te proizvodnje ovim dokumentom će se takoĊer ukazati i ponuditi ih slobodnim odlukama poduzetnika da ih realiziraju. Strategija se temelji na budućem ukupnom politiĉkom i općem ekonomskom statusu, prije svega i potpori na razini HNŢ/K koja će stimulirati poduzetnike da ulaţu sredstva u poljoprivrednu proizvodnju. To podrazumijeva akcije vlasti u ostvarenju minimuma zaštitnih i poticajnih mjera, te stvaranju marketinških pretpostavki za poduzetniĉku klimu. Makroekonomska odrţivost bit će u snaţnoj ovisnosti sa agrarno-politiĉkim poloţajem kakvog BiH isposluje na pristupu prema europskim integracijama. 2.3. Izbor scenarija Iznesene odrednice upućuju na generalne razvojne smjernice koje se sastoje u osposobljavanju ţupanijske/kantonalne poljoprivrede da pod jednakim uvjetima konkurira u borbi za domaće i strano trţište. Svoje postavljene ciljeve Strategija treba postići pravilnim izborom izmeĊu dva moguća scenarija: da koristi sve raspoloţive prirodne i druge resurse ili 20 da fokusira onaj njihov dio kojeg će putem odgovarajućih projekata pretvoriti u sigurne isplative vrijednosti. Iz razloga koje nije potrebno posebno nabrajati, realan izbor priznaje kao ispravnu samo drugu mogućnost. To znaĉi da će odgovarajući dio kapaciteta u Ţupaniji/Kantonu ostati izvan aktivnog tretmana i biti rezerviran za kasnija bolja vremena. U predviĊanju buduće proizvodnje, korišten je metod scenarijske analize, pri ĉemu su posmatrana tri moguća scenarija: pesimistiĉki, optimistiĉki i realni scenarij.1 Pesimistički scenario polazi od sljedećih predpostavki: ispoljavaju se slabosti i opasnosti prikazane u SWOT analizi, sekundarna uloga poljoprivrede u ukupnom razvoju, recesija u sektoru agrara u kontekstu novih ulaganja, tehnološkog razvitka i modernizacije proizvodnje, stagnacija budţetske potpore sektoru agrara ili nekonzistentna agrarna politika na razini FBiH. Optimistički scenario je ocjena trendova proizvodnje po pojedinim poljoprivrednim granama u sluĉaju: realiziranja većeg dijela prednosti i iskorištavanja mogućnosti u pojedinim aspektima, stabiliziranje domaćih cijena proizvoda, obezbjeĊenje domaće potpore na razini ţupanije/kantona (3-6% u odnosu na godišnji proraĉun) i veće uĉešće potopre FBiH, ubrzano investiranje u ruralni razvoj (korištenje predpristupnih fondova), ubrzano uvoĊenje meĊunarodnih standarda i uklanjanje tehniĉkih barijera za izvoz proizvoda na trţište EU, jaĉanje institucijalne potpore razvoju poljoprivrede, prihvatanje pozitivnog odnosa potrošaĉa prema domaćoj proizvodnji. Realni scenarij je realna ocjena proizvodnje koja proizilazi iz poznavanja stanja i potencijala po pojedinim sektorima, poreĊenje sa mjerljivim ĉinjenicama. Ovaj metod je baziran na ocjeni eksperata u obraĊivanim aspektima sektora agrara. U izradi strateških pravaca i opredjelenja korišten je realni scenarij. 1 Ovi scenariji praktikuju se u EU za izradu vaţnih starteških dokomenata 21 2.4. Metodski pristup U metodologiji izrade Strategije primjenjivana je kombinacija metodoloških postupaka, prije svega metod korištenje podataka zvaniĉne statistike, strategije razvoja HNŢ/K 2004.-2010., specijalizovanih ĉasopisa, internet sajtova, biltena i materijala poslovnih udruţenja, kao i metod prikupljanja i analiza podataka iz primarnih izvora, odnosno rasprave s relevantnim poljoprivrednim subjektima, s uĉešćem struĉnih i nauĉnih institucija, metod i analiza svih snaga i slabosti, šansi i rizika okruţenja, posmatranih s aspekta privrednog okruţenja, te na kraju ekspertski metod (aktivno ukljuĉivanje eksperata u formi konsultanata). Poljoprivreda je oblast u kojoj je aktuelan veliki broj zapletenih pitanja tehniĉko-tehnološke, ekonomske, sociološke i ekološke prirode. Za sve pojave prikupljen je zbir podataka, bilo da se radi o statistiĉkim podacima ili onima koji su direktno prikupljeni na terenu. Na njihovim porukama, primjenjene su analize i izvršene prognoze - projekcije svih pojava razvojnog karaktera. Dobijene projekcije, u koje su ugraĊeni kvantitativni postupci, sintetizirane su u odgovarajuće razvojne ciljeve. 22 3. STANJE SEKTORA I CILJEVI STRATEGIJE 3.1. Stanje sektora agrara Znaĉaj poljoprivrede kao temelja agroindustrijskog kompleksa u cjelini, kao i pojedine metode rješavanja razvojnih protivrjeĉnosti, mijenjaju se u ovisnosti od ukupnog privrednog razvoja odreĊenog proizvodnog regiona ili drţave u cjelosti. Poljoprivreda na razini BiH bila je i u prijeratnom periodu i sada je na znatno niţoj agrotehniĉkoj i ekonomsko-organizacionoj razini u odnosu na razvijene zemlje Evrope, ali je sada zasigurno HNŢ/K podruĉje koje u mnogim agrarnim aspektima prednjaĉi u odnosu na druga podruĉja u F BiH. Ipak, najveći dio poljoprivredne proizvodnje koristi se za ishranu stanovništva, tako da je robnost proizvodnje niska, a financijski input za proizvoĊaĉa skroman. Stanje sektora agrara u ţupaniji/kantonu, kao i većini podruĉja u zemlji s aspekta gubitka seoskog stanovništva, obnove sektora u tehniĉko-tehnološkom smislu nema povoljno društveno i poslovno okruţenje. U trţišnim uvjetima privreĊivanja uloga svih razina vlasti, prema tome i Ţupanije/Kantona je veoma bitna, prije svega u financijskim potporama, te drugim širim spektrom potpora u skladu sa zahtjevima domaćeg i stranog trţišta i uvaţavanja postojećih potencijala. U posljeratnom periodu u poljoprivrednom razvoju ţupanije/kantona uglavnom su se dopunjavali federalni, ţupanijski i meĊunarodni financijski inputi. I danas, agrarni sektor i dalje prate iste razine ograniĉenja, koje nepovoljno utjeĉu na efikasnost, umanjuju produktivnost i prinose u sektoru agrara. Ta ograniĉenja su usitnjenost posjeda obiteljskih gospodarstava, izvozna ograniĉenja, ĉesto nekontrolirana vlastita proizvodnja, neureĊeno zemljište, nedovoljno korištenje obilatog resursa vode za navodnjavanje, nedostatak mehanizacije i druge opreme, nedovoljan transfer znanja u odreĊenim proizvodnjama, nedovoljna investiciona ulaganja, nedovoljna zaštita domaće proizvodnje i drugo. Sektor agrara općenito ima uoĉljive dinamiĉke razlike, koje su prisutne i unutar same Ţupanije/Kantona. Ove razlike su nastale kao rezultat: resurnih obiljeţja podruĉja, strukturnih obiljeţja, efikasnosti proizvodnje koja karakterizira ovu oblast. Obiljeţja koja su imala presudnu ulogu u razvoju agrokompleksa uopće, prema tome i HNŢ/K su prije svega: stupanj razvijenosti primarne poljoprivredne proizvodnje, odnosno ponuda po obliku, strukturi, kvalitet i cijena inputa koji ulazi u proizvod i realna traţnja finalnog agroindustrijskog proizvoda, odnosno razvijenost trţišta. U novim uvjetima došlo je do strukturnih prilagodbi zemljišnih resursa (Mostar, Ĉapljina) u pravcu proizvodne promjene, kao i promjene vlasništva, odnosno procesa privatizacije znaĉajnih preraĊivaĉkih kapaciteta, te razliĉitih oblika korištenja zemljišta (zakup, koncesije i dr.). Imajući u u vidu nisku akumulativnu sposobnost poljoprivrede jasno je da je u postojećim uvjetima teško odrţiv eventuelni profit odreĊene proizvodnje, pa ĉak i razina proste reprodukcije. Ipak, resursni temelj HNŢ/K nije dovoljno iskorišten. Sve su ovo ograniĉavajući aspekti koje je nuţno u odreĊenim segmentima prevazilaziti. 23 3.1.1. Vaţniji sektori i uloga poljoprivrede u privrednomi društvenom razvoju HNŢ/K Poljoprivreda je na ukupnom prostoru drţave, prema tome i ţupanije/kantona i dalje ostala opterećena brojnim problemima i još ne pokazuje jasnu viziju vlastitog društvenog razvoja, bez obzira na njenu privrednu i društvenu zadaću. Od vaţnijih uloga proizvodnje hrane u društvenom razvoju navodimo temeljne: Proizvodnja hrane i ukupan sektor agrara imaju znaĉajnu ulogu u privrednom razvoju HNŢ/K. Poljoprivredno zemljište u ukupnim zemljišnim površinama HNŢ/K zauzima 54% u 2010. godini. Fond poljoprivrednog zemljišta od 187.434 ha ili oko 0,83 ha po stanovniku, predstavlja znaĉajan resurs. MeĊutim, u strukturi zemljišta preovladavaju livade i pašnjaci koji se redukovano koriste. Na oranice, voćnjake i vinograde otpada svega 30.926 ha ili 16,8% ukupnih poljoprivrednih površina2. Poljoprivreda je bila jedan od sigurnijih naĉina za ekonomsko odrţavanje obiteljskog gospodarstva. Pojava povećanog bavljenja poljoprivredom, kao socijalnim stabilizatorom, prisutna je pogotovo u podruĉjima gdje su druge mogućnosti upošljavanja veoma suţene.3 Biljna proizvodnja samo u nekim vidovima pokazuje trendove povećanja (najbrţi rast ostvaren je u voćarsko-vinogradarskoj i povrtlarskoj proizvodnji). Proizvodnja se u voćarstvu znaĉajno oporavila u odnosu na posljeratno stanje. Posmatrajući broj rodnih stabala (2007. 2010.) unutar pojedinih voćnih vrsta uoĉava se znatno povećanje zasada jabuke, kruške, stagnacija i smanjenje rodnih stabala šljive, znaĉajno povećanje rodnih stabala kod trešnje i višnje, blagi porast kod kajsije i znaĉajnije veći kod breskve i oraha.Veliki interes i trend proizvodnje postignut je u zasadima šipka, smokve i maslina. Površine zemljišta pod vinogradima u posljednje tri godine znaĉajno su povećane i iznose 3.400 ha. Najveći broj ĉokota registriran je 2008. godine, da bi se znaĉajno smanjio 2009. godine. MeĊutim, ukupna proizvodnja groţĊa evidentirana 2009. godine ima trend povećanja, što ukazuje na intenzitet proizvodnje i postizanje rodnosti mlaĊih nasada vinograda. U loznom sortimentu preovladavaju vinske u odnosu na stone sorte. Gledajući stanje ukupnih zasijanih površina u razdoblju od 2007. do 2010. godine u odnosu na prethodno trogodište, zastupljenost ratarskih kultura je općenito smanjena. Vrlo je vaţno naglasiti da je unatoĉ smanjenju proizvodnje došlo do povećanja ostvarenog prinosa svih kultura. U principu, proizvodnja krušnih ţita ima trend blagog smanjenja sjetvenih površina. 2 Karta upotrebne vrijednosti zemljišta na podruĉju HNŢ (2009.) Uloga poljoprivrede u privredi mnogo je znaĉajnija nego to kazuju podaci o registriranoj zaposlenosti i o BDP ili BDV. Razlog je u tome što se najveći dio neregistrirane zaposlenosti krije u obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, s toga su jedan od najznaĉajnijih faktora za sivu ekonomiju, odnosno neregistrirani dio BDP. 3 24 Površine pod krumpirom su najzastupljenije na podruĉju općina Ĉitluk i Gradu Mostaru. Zbog smanjivanja ukupnih površina oranica i vrtova i velikog udjela neobraĊenih oranica površine na kojima se odvija ratarsko-povrtlarska proizvodnja ima trend blagog smanjivanja. Površine pod pašnjacima i livadama u posmatranom periodu 2007.-2010. imaju trend blagog smanjenja. Dominiraju pašnjaci i livade na općini Prozor/Rama, Konjic i Ravno. Animalna proizvodnja u podruĉjima općina Prozor/Rama i Konjic ima najveći ekonomski znaĉaj u poljoprivredi. Poseban je znaĉaj stoĉarstva u tome što se putem gajenja preţivara iskorištavaju manje proizvodne površine koje u ovim općinama preovladavaju u strukturi ukupnih poiljoprivrednih površina. Govedarstvo je najvaţnija grana stoĉarstva, s ukupnim brojem sa oko 12.767 grla. Pasminski sastav goveda dosta je nepovoljan jer još uvijek je u C kategoriji preko 50% ukupne populacije. Ovĉarstvo je takoĊer vaţna grana stoĉarstva i po ekonomskom znaĉaju dolazi odmah iza govedarstva. Ova proizvodnja zasniva se na 93.909 grla. Teritorijalno posmatrano, ova proizvodnja je najzastupljenija u Mostaru i Konjicu. Preovladava ekstenzivno gajenje ovaca. Proizvodnja se uglavnom zasniva na proizvodu mesa i u manjem obimu mlijeka i vune. Kozarstvo je po obimu znaĉajno manje u odnosu na ovĉarstvo, ali izuzetno bitno i perspektivno, pogotovo za krševita podruĉja ţupanije/kantona. U pogledu pasminskog sastava preovladava domaća balkanska koza, zatim koza u tipu sanske i u manjem obimu alpska koza. Valenciju pozitivnih kretanja u posljednje vrijeme daje „Eko koza“ Mostar sa većim brojem koza. Ukupan broj koza je 11.852, a najveći broj je u općinama Mostar, Ĉitluk, Stolac i Ravno. Svinjogojstvo predstavlja uglavnom industrijsku granu stoĉarstva. Ukupan broj svinja u Ţupaniji/Kantonu iznosi 10.920 od ĉega je krmaĉa i suprasnih nazimica 480. Vrlo je mali broj robnih gospodarstava s većim farmama uzgoja svinja. Intenzivno svinjogojstvo je, kao i peradarstvo, ovisno o hrani (koncentratima) koja se kupuje sa strane. Općenito reĉeno, i ova grana ostavlja po strani domaće zemljišne resurse i uz to je izloţena rizicima od tzv. svinjskih ciklusa. Prema dostupnim informacijama, na podruĉju HNŢ/K tovom svinja u većim proizvodnim jedinicama bavi se manji broj tovljaĉa, a u većini sluĉajeva broj tova svinja kod manjih obiteljskih gospodarstava je jako mali. Ţivinarstvo ide prema tendenciji povećanja proizvodnje jaja i ţivinskog mesa (brojlera). Na ovu proizvodnju znaĉajno utjeĉu: proizvodnja koncentrovane stoĉne hrane, odgoj roditeljskog jata hibrida teške linije, otvaranje inkubatorskih stanica i proizvodnja jednodnevnih pilića, otvaranje suvremenih klanica za ţivinu i razvoj preraĊivaĉkih kapaciteta. Većina navedenih aspekata je izvan HNŢ/K, ali znaĉajno doprinosi povećanju brojlerskog mesa. Ukupan broj peradi je 186.800, od ĉega je 139.000 koka nesilica. Pĉelarstvo na ovim prostorima ima i dugu i bogatu tradiciju. Zastupljenost više klimatskih zona, velike površine prirodnih livada i pašnjaka i prostrano kraško podruĉje sa bogatim floristiĉkim sastavom (kadulja, vrijesak, razne druge ljekovite i medonosne biljne vrste) osiguravaju povoljne uvjete za razvoj ove privredne djelatnosti u odnosu na druga podruĉja u BiH. Znaĉaj pĉelarstva ne ogleda se samo u proizvodnji meda i drugih pĉelinjih proizvoda, već i u oprašivanju biljaka ĉime doprinosi povećanju produktivnosti raznih vrsta voćnih i drugih kultura. Dominira stacionirano pĉelarenje, a mali dio proizvoda (meda) plasira se kroz 25 maloprodaju, uglavnom je to prodaja na pijacama, sajmovima ili „kućnom pragu“. Ukupan broj pĉelinjih društava na razini HNŢ/K iznosi 30.689, a najveći broj je registriran u općinama Konjic, Mostar, Ĉapljina i Ĉitluk. Ribarstvo HNŢ/K svoje strateško opredjelenje i jedan od primarnih razvojnih segmenata agrara temelji na raspolaganju ogromnim vodnim bogatstvom tekućih voda i hidroakumulacija, te se ribarstvo treba temeljiti samo na postojećim otvorenim vodama. Razvitak slatkovodnog rijeĉnog i jezerskog ribarstva s tehnološke toĉke gledišta moţe se podijeliti na dva osnovna pravca: uzgoj radi naseljavanja u devastirane vodne tokove u cilju povećanja populacije i uzgoj iskljuĉivo radi opskrbe trţišta i ostvarivanja profita. Drugi pravac podrazumijeva odrţanje i povećanje postojeće proizvodnje, te njezinu preradu i izvoz. Uz oĉekivano skoro otvaranje EU trţišta, stvarno dostizanje ovog pravca traţi otklanjanje domaćih loših strana u ovoj djelatnosti koje se oĉituju u nedostatku financijskog inputa, nedostatku potpora i subvencioniranja, nedostatku domaće proizvodnje riblje hrane, nedostatku konzistentne politike prema ribarstvu na većim razinama vlasti, te u nedostatku adekvatne legislative. Uz zadovoljenje domaćeg trţišta, vaţan pravac mogao bi biti i izvoz, što se moţe postići uvećanjem kapaciteta i poboljšanjem tehnologije. HNŢ/K ima sve preduvjete za razvoj ribarstva, uz pravilnu ribarsku politiku i korištenje postojećih proizvodnih kapaciteta, te vodnih potencijala za kavezni uzgoj moţe podmiriti sadašnje potrebe potrošnje u FBiH te ostvariti trţišni višak i izvozno orijentirati proizvodnju. 3.1.2. Negativna demografska kretanja ruralnih podruĉja i niska produktivnost Negativan saldo migracije i rastući indeks starosne dobi ukazuju na umjerenu depopulaciju ruralnih podruĉja, ali i njihovo istovremeno demografsko starenje (ruralna podruĉja napušta uglavnom mlaĊa populacija). Poljoprivreda preuzima ulogu socijalnog stabilizatora za najosjetljiviji dio populacije. To su uglavnom staraĉka domaćinstva koja se obiĉno bave proizvodnjom hrane za vlastite potrebe, zatim dio radno aktivne populacije koja je direktno pogoĊena posljedicama tranzicije i ukupnih promjena uglavnom kroz gubljenje zaposlenja u industrijskom sektoru. Relativno niska produktivnost rada u poljoprivredi je, takoĊe, opća karakteristika agrarnog sektora. Ovakva situacija posljedica je razliĉitih uzroka, a jedan od njih je i niska tehniĉka razina poljoprivredne proizvodnje, koja povećava potrebu u fiziĉkom radu. 3.1.3. Nedovoljno razvijen prehrambeno – preraĊivaĉki sektor Jedna od strukturnih karakteristika proizvodnje hrane jeste veći udio primarne poljoprivrede u bruto domaćem proizvodu od prehrambeno preraĊivaĉkog sektora. To ukazuje na nizak stupanj finalizacije poljoprivrednih proizvoda, znaĉajan udio samoopskrbe ruralnog stanovništva hranom, kao i na izraţen plasman poljoprivrednih proizvoda neregistriranim kanalima prodaje. Prehrambeno-preraĊivaĉka industrija u HNŢ/K u nekim agrarnim segmentima ima nepovoljnu strukturu poduzeća u pogledu veliĉine. Prateći opća društvenoekonomska kretanja i razvoj u periodu 2005.-2010. godine, gotovo kod svih djelatnosti, kao i kod svih grana preraĊivaĉke industrije, biljeţi se smanjenje broja uposlenih. U mnogim bivšim poduzećima koja su raspolagala velikim proizvodnim kapacitetima prije ratnih dejstava postojala je latentna zaposlenost, gdje je veći broj radnika predstavljao višak radne 26 snage. Jedan dio privatiziranih poduzeća imao je neuspješnu pretvorbu ili u njima nije obnavljan proces proizvodnje nakon pretvorbe, što je prouzroĉilo otpuštanje izvjesnog broja radnika. Ipak, redukcija uposlenika u najvećoj mjeri rezultat je dijelom razrušenih pogona, dijelom nove startne pozicije i manjeg broja uposlenika u prehrambeno-preraĊivaĉkom sektoru. Prema vlastitim procjenama, 65% poduzeća u sektoru agrara upošljava manje od 15 radnika u prosjeku, a samo nekoliko poduzeća upošljava veći broj radnika. Nepovoljna struktura poduzeća i loša tehniĉka opremljenost negativno se odraţava na konkurentnost prehrambene industrije, oteţava dostizanje meĊunarodnih standarda. Povećanje broja uposlenih moguće je postići prilivom sredstava kroz investicije, dokapitalizaciju nekih kapaciteta i konsolidaciju financijskog sistema. Većina poduzeća imaju negativne finansijske performanse, koje se manifestiraju kroz opadanje trţišnog uĉešća i rentabiliteta, povećanje zaduţivanja, neadekvatno investiranje i povećan obim novih poslovnih poduhvata na raĉun primarnog sektora. 3.1.4. Investicije kao ograničavajući faktor razvoja poljoprivrede U procesu reformi i pripreme pribliţavanja kodeksima EU realiziranje ciljeva za programe ekonomskog oporavka i veći respekt postulata trţišne ekonomije su, u velikoj mjeri, uvjetovani ostvarivanjem većeg stupnja efektivnosti i rentabilnosti proizvodnje i proizvodnih inputa. Investicije u dosadašnjem razvoju primarne proizvodnje i prehrambeno-preraĊivaĉkog kompleksa bile su nedovoljne i nisu mogle biti „motor“ razvoja agrara. Imajući u vidu perspektive HNŢ/K koje iz toga proizilaze evidentno je da će u budućem razvoju obiteljskih gospodarstava investiciona aktivnost zauzimati krucijalno mjesto. Investicije imaju presudnu ulogu u realiziranju ciljeva i prioriteta agrarnog sektora s posebnim naglaskom na ruralne predjele, prije svega kao pokretaĉki instrument kvantativnog rasta ukupnih agrarnih proizvodnih faktora, ali i stvaranje uvjeta za bolji ţivot na selu. U ovom srednjoroĉju rast investicija u poljoprivredi predstavlja uvjet njene tehniĉke i tehnološke modernizacije, a u krajnjoj mjeri jedan je od uvjeta ekonomske stabilnosti ţupanije/kantona. Bez osmišljene strukture investicija nema rasta osnovnih i obrtnih sredstava, povećanja broja radnih mjesta, bolje produktivnosti rada, raznolikosti proizvodnje. HNŢ/K po svom geografskom poloţaju, agroekološkim uvjetima, prirodnim resursima kao i sa postojećim privrednim potencijalima predstavlja najinteresantniju teritoriju u FBiH za domaće i ino investiranje u sektoru agrarne privrede. 3.1.5. Promjenjiva agrarna politika i nedovoljna budžetska potpora Budţetska potpora za poljoprivredu sa razine F BiH po svim kriterijima je nedovoljna, iako je posljednjih godina imala opću tendenciju rasta, ali nije u kontekstu usvojene Strategije razvoja poljoprivrede FBiH (2007.-2012.) s predloţenih 6% od ukupnog proraĉuna budţeta. U EU budţetska potpora u sektoru agrara po stanovniku je 250 KM. Naţalost, budţetska potpora za sektor agrara u oficjelnom smislu na razini HNŢ/K nije definirana. Struktura agrobudţeta u FBiH je kod razliĉitih mjera potpora (investiciona ulaganja, ruralni razvoj i dr.) iz godine u godinu bila promjenjiva. Variranje temeljnih grupa mjera u potporama govori da znatan broj istih nije ustaljen i da nisu dovoljno praćeni efekti tih mjera. Usvojena budţetska potpora na razini FBiH u 2012. godini, naţalost, promovira samo nemoć većeg financijskog 27 inputa za agrar naspram kljuĉnih agrarnih poluga razvoja i zaustavlja revitalizaciju odreĊenih proizvodnji. 3.1.6. Relativno visoke cijene poljoprivrednih proizvoda Komparacija otkupnih cijena na razini drţave, prema tome i Ţupanije/Kantona, pokazuju da se proizvodi mogu razvrstati u nekoliko grupa sa nadprosjeĉnim visokim cijenama i na taj naĉin iskazuju i relativno manju konkurentnost (krompir, mlijeko i mlijeĉni proizvodi, pileće i svinjsko meso). Razlog za većom cijenom moţe se pronaći u niskoj intenzivnosti proizvodnje i nerazvijenim trţišnim strukturama. U drugoj grupi su proizvodi ĉije su cijene relativno niske i time ukazuju na veću konkurentnost (duhan i jagnjad). U narednu grupu mogu se razvrstati proizvodi koji su po konkurentnosti izmeĊu predhodnih, odnosno gdje je teško odrediti nivo cijena (povrće, telad, jaja). Opća je ocjena da su cijene poljoprivrednih proizvoda relativno visoke (izuzev ekstremnih godina sa najezdom uglavnom povrtnih i voćnih proizvoda iz inozemstva 2010 i 2011 god.) i time poljoprivreda iskazuje priliĉnu mjeru cjenovne nekonkurentnosti. 3.2. Okviri i mjere strateških opredjeljenja Strategija predlaţe: Jasno definirane naznake budućeg razvoja; Strukturne promjene; Pravce reforme. Temeljne naznake budućeg razvoja: o Budući razvoj poljoprivrede i preraĊivaĉke industrije sukladno s orjentacijom odrţivog koncepta razvoja agrara HNŢ/K treba snaţno da afirmiše oĉuvanje ţivotne sredine i odrţivo gospodarenje prirodnim resursom. o Model razvoja koji će definirati jasnu ulogu HNŢ/K u odnosu na pitanje „Da li predloţiti potpuno otvoreno trţište hrane ili iznaći modele da se zaštiti domaća proizvodnja hrane (bez obzira što je to nadleţnost Ministarstva za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose BiH)“?. o Ubrzaniji razvoj sektora u kojima postoji znatan potencijal za povećanje obima proizvodnje do optimalne razine korištenja resursa i odrţiv razvoj sektora koji mogu biti konkurentni na širem trţištu. Strukturalne promjene Strukturne promjene podrazumijevaju nove zakone, metode i postupke gospodarenja posjedom, upravljanje resursima, privatizaciju, restituciju i sl. One, uz navedeno, u svojoj konkretnoj realizaciji podrazumijevaju i; 28 o stavljanje u prvi plan moderne tehnološke orijentacije kao generalnog naĉina podizanja efikasnosti po jedinici kapaciteta, o usvajanje intenzivno umjerenih - odrţivih tehnologija za odabrane (komercijalne) proizvodnje i njihovo prostorno lociranje u odgovarajuće rejone i proizvodne zone, i oblikovanje onih proizvodnih orijentacija koje će biti u stanju da uvedu strani kapital u podruĉje HNŢ/K (prijedlozi navedeni u razradi pojedinih općina HNŢ/K), o suţavanju proizvodne strukture kod manje profitabilnih proizvodnji i uvećanje onih koje omogućuju specijalizaciju i postizanje komparativnih prednosti na trţištu, o razvoju trţišne infrastrukture i dobivanje alternativnih mogućnosti za plasman proizvoda, o teţnji prema svjetskim cijenama kao ciljanim ravnateljima u podizanju efikasnosti domaće proizvodnje.4 Pravci reformi Pod pravcima reforme podrazumijeva se identifikacija ciljeva i agrarna politika koja omogućava: o brţe usklaĊivanje vlastite politike (u granicama nadleţnosti HNŢ/K) s EU integracijama, o racionalnu i sopstvenim financijskim inputom obezbijeĊenu potporu ţupanije/kantona u razvoju poljoprivrede i revitalizaciju ruralnog prostora. 3.3. Ciljevi strategije - platforma i reforme Strategija razvoja agrara HNŢ/K ima temeljni cilj da predstavi platformu oko koje treba postići konsenzus i koji će ponuditi: agrarnu politiku koja će omogućiti realizaciju ciljeva i uklapanje u integracione procese poljoprivrede, okvire regulative i odreĊene zakone koji će biti u suglasnostima sa zakonima FBiH, pravce razvoja poljoprivrede i preraĊivaĉke industrije u kontekstu odrţivosti i zaštite okoliša, model razvoja u kojima se oĉekuje opredjeljenje na svim razinama vlasti, s aktivnim ukljuĉivanjem ţupanija/kantona, da li prepustiti agrar u cjelosti slobodnom trţištu ili zaštiti domaće proizvodnje i prilagoditi konceptu integralnih mjera za odrţivost, ubrzanom razvoju sektora i konkurentnoj proizvodnji, stvaranje odrţivog poljoprivrednog sektora s većom i efikasnijom proizvodnjom hrane koja će imati konkurentnost na domaćem i vanjskom trţištu, stvaranje radnih mjesta za što veći broj neuposlenih stanovnika, 4 Od ovih trebaju se razluĉiti ĉesto prisutne damping cijene, te subvencije koje trajno uţivaju strani proizvoĊaĉi pri izvozu na naše trţište. 29 U dosadašnjoj praksi su se primjenjivala dva shvatanja o razvitku gospodarstva i njegovom poimanju za prostorne okvire. Prvo, i to ono starije, upraţnjavalo je prostorno usmijeren (monocentriĉan), a drugo, i to modernije, policentriĉan i regionalno ujednaĉen gospodarski razvitak. U tim ukupnim shvatanjima poljoprivredi su se takoĊer nudile dvije mogućnosti. Prvi pristup koji se oznaĉava kao gospodarski i sociološki nedjelotvoran, provoĊen je u cijeloj našoj dosadašnjoj praksi. Zato se on mora napustiti i zamijeniti onim kojim se poljoprivreda tretira kao veoma vaţna, i obvezna, ali ne i jedina gospodarska komponenta. Stavljanje poljoprivrede u kontekstu integralnog razvitka ukupnog seoskog poimanja na direktan i indirektan naĉin postavlja znaĉajno veće zahtjeve od društva, nego što je sluĉaj kada se tretira samo njen izdvojeni razvitak, zato je potrebno zadovoljiti sljedeća dva uvjeta; o da HNŢ/K iznaĊe i izdvoji potrebna financijska sredstva za policentriĉan seoski (što znaĉi i poljoprivredni) razvitak, i o da se stvori pozitivna politiĉka volja za konzistentnom agrarnom politikom. Prethodne konstatacije praktiĉno znaĉe da nedostaje definirana politika naspram unutarnjeg i vanjskog privrednog ambijenta, u kojima bi trebao da se odvija budući domaći poljoprivredni razvoj. Do tog razvoja moţe se doći jedino zakonskim i institucionalnim reformama u sektoru, što treba pomoći da se ostvare ciljevi koje postavlja ova strategija. 3.4. Pregled demografije u HNŽ/K 3.4.1.Brojnost stanovništva Hercegovaĉko-neretvanska ţupanija/kanton prostire se na 4.401 km2. U odnosu na ukupnu površinu FBiH (26.110 km2), na drugom je mjestu meĊu kantonima/ ţupanijama (s udjelom od 16,9%). Na prostoru koji je Daytonskim ugovorom (1995.) ujedinjen u ovu ţupaniju/kanton prije rata (1991.) ţivjelo je oko 269.000 stanovnika, te je imala jednu dosta široku i svakako iznadprosjeĉnu raspoloţivost ţivotnog prostora za svoje stanovništvo. MeĊu osam općina koje su postojale i prije rata, skoro polovina ukupnog stanovništva ţivjela je u tada jedinstvenoj općini Mostar (126.600 ili 47%). Prema podacima iz 2010. godine HNŢ/K ima 225.268 stanovnika na prostoru 4 401 km2. Bez obzira na ratom proizvedene promjene, ovaj odnos u gradskom podruĉju Mostara (111.364 ili 49%) i dalje je zadrţan, ali je kroz napuštanje ovog, te ostalih prostora u cjelini i snaţno izmijenjen.5 Kraj rata HNŢ/K je doĉekala kao prostor ogromnih stradanja stanovništva. Realna razmišljanja upućuju da strategija koja fokusira samo poljoprivredni razvitak (ili industriju hrane u cjelini) ne moţe poništiti sve zapreke za uspostavljanje prostorne demografske ravnoteţe i stvaranje trajnih interesa da ljudi ţive na selu. Stoga veliki dio tih zadaća moraju na sebe preuzeti projekti općeg seoskog (ruralnog) dakle, industrijskog i svakog drugog razvitka kakvi se u nas tek odnedavno javljaju, i to uglavnom u projektima koje promovira meĊunarodna zajednica. U analizi ukupnog broja stanovništva zabrinjava ĉinjenica da se u svim općinama HNŢ/K, izuzev grada Mostara smanjuje broj stanovništva. 5 FBiH u brojkama 2010, FB&H in figures 30 Tablica br.1. Stanovništvo HNŢ/K prije i nakon rata Godina Ĉapljina Ĉitluk Jablan. Konjic Mostar Neum 1991. 2001. 27.882 19.393 15.083 16.324 12.691 13.040 43.878 29.836 126.628 105.100 4.325 4.801 Prozor/ Rama 19.760 17.100 2007. 2008. 2009. 2010. 23.590 23.433 23.251 23.050 15.945 15.932 15.852 15.761 11.886 11.825 11.810 11.784 29.095 28.780 28.535 28.266 111.198 111.116 111.186 111.364 4.682 4.638 4.605 4.542 16.371 16.229 16.064 15.984 Ravno Stolac Svega 1.873 18.681 9.866 268.928 217.333 1.346 1.371 1.400 1.433 13.360 13.308 13.227 13.084 227.473 226.632 225.930 225.268 (Izvor podataka: FBiH u brojkama 2010) 3.4.2. Struktura stanovništva (starosna i spolna) Za stanovništvo HNŢ/K moglo bi se uopćeno kazati da je demografski starosno s prosjeĉnom starošću 40 godina, s indeksom starenja >1. Neke općine se nalazi u fazi povećane duboke starosti (Mostar, Neum, Ravno, Stolac). U navedenim općinama registriran je veći broj stanovništva u kategoriji >65 godina u odnosu na kategoriju 0-14 godina. Grad Mostar predstavlja najveći populacioni, kulturni, obrazovni, politiĉki i privredni centar Ţupanije/Kantona. Upravo su ove ĉinjenice determinirale populacionu dinamiku grada, ali i u mnogo ĉemu oblikovale njegovu strukturu stanovništva. Zabrinjava starosna struktura u odnosu na mlaĊe kategorije stanovništva, što navodi na ĉinjenicu hitne intervencije sa svih razina vlasti na ruralnu revitalizaciju, pogotovo u sektoru agrara. Tablica br.2. Starosna struktura stanovništva 2008. 2009. 2010. Opština 0-14 15-64 65+ ∑ 0-14 15-64 65+ ∑ 0-14 15-64 65+ ∑ Ĉapljina 3.907 15.364 4.162 23.433 3.876 15.245 4.130 23.251 3.842 15.113 4.095 23.050 Ĉitluk 3.245 10.365 2.322 15.932 3.229 10.313 2.310 15.852 3.210 10.254 2.297 15.761 Jablanica 1.937 8.258 1.630 11.825 1.934 8.248 1.628 11.810 1.930 8.230 1.624 11.784 Konjic 4.991 19.339 4.450 28.780 4.949 19.174 4.412 28.535 4.902 18.993 4.371 28.266 Mostar 18.462 72.833 19.821 111.161 18.474 72.879 19.833 111.181 18.504 72.996 19.864 11.1364 Neum 549 3.223 866 4.638 545 3.200 860 4.605 538 3.156 848 4.542 Prozor 2.873 11.263 2.093 16.229 2.844 11.148 2.072 16.064 2.830 11.092 2.062 15.984 Ravno 22 935 414 1.371 22 955 423 1.400 23 978 432 1.433 Stolac 1.487 9.222 2.599 13.308 1.478 9.166 2.583 13.227 1.462 9.067 2.555 13.084 Ukupno 37473 150802 38357 226632 37351 150328 38251 225930 37241 149879 38148 225268 (Izvor podataka: FBiH u brojkama 2010) 31 3.4.3. Prirodni priraštaj stanovništva Natalitet je ispod potreba normalnog obnavljanja stanovništva. Za njega moţemo konstatirati da je negativan. Negativna razina mlaĊe populacije stanovništva (raĊanje u periodu 2007.2010.) registrirana je u svim općinama. Ove ĉinjenice trebale bi zabrinjavati sve razine vlasti, te obvezu da imaju i strateški plan koji bi formulirao ublaţavanje tendencija koje utjeĉu na demografski razvoj ţupanije/kantona. Grafikon br. 1. Priraštaj stanovništva po godinama (2007 – 2010) (Izvor podataka: FBiH u brojkama 2010) 3.4.4. Uposlenost stanovništva U Federaciji Bosne i Hercegovine, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, u 2010. godini prosjeĉno je bilo uposleno 424.206 radnika, što je u odnosu na prosjek 2009. godine (426.557) manje za 2.351 uposlenika, odnosno 0,55%. Prosjeĉna stopa zaposlenosti radno sposobnog stanovništva u Federaciji BiH u 2010 godini bila je 30,4%. Prema anketi o radnoj snazi u 2010. godini, koju je provela Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, stope aktivnosti i uposlenosti su iznosile 44,6% i 32,5%, dok su u 2009. godini bile 41,6% i 30,9%. Prosjeĉan broj neuposlenih u 2010. godini iznosio je 360.513 i u odnosu na prosjek 2009. godine (347.146) veći je za 3,85%. Prosjeĉna stopa neuposlenosti u Federaciji BiH u 2010. godini iznosila je 44,88% i ima blagu tendenciju rasta (0,38%) u odnosu na prethodnu godinu. MeĊutim, stopa neuposlenosti u Federaciji BiH u 2010. godini, prema Anketi o radnoj snazi, bila je 27,2% (25,6% za muškarce i 29,9% za ţene), što je za 3-5% više u odnosu na 2009 godinu6. Na temelju odreĊenih pokazatelja, Agencija i Zavod za statistiku u BiH procjenjuju da je unutar sivog trţišta rada na podruĉju BiH prisutno oko 250.000 osoba za koje se ne plaćaju obavezni doprinosi. Najveći broj tih osoba radi i ostvaruje odgovarajući profit koji se ne prijavljuje drţavi, a hipotetiĉki, većina njih mogu biti prijavljeni na evidenciju sluţbi za upošljavanje. Najviše ih je sa diplomom srednje škole. Prosjeĉna mjeseĉna traţnja radne 6 FBiH u brojkama 2010. 32 snage registrirana u ţupanijskim/kantonalnim sluţbama za upošljavanje u toku 2010. godine iznosila je 1.222, što je manje za 9% u odnosu na 2009. godinu. Tablica br. 3. Broj uposlenih i neto plaća (2008.-2010.)7 Prosjeĉna neto plaća Općina Ĉapljina Ĉitluk Jablanica Konjic Mostar Neum Prozor Stolac Ravno Ukupno 2008 765,00 629,00 823,64 633,72 893,57 603,43 746,80 737,24 903,13 821,87 2009 835,00 680,30 867,15 698,39 963,75 678,17 838,85 831,64 1015,13 891,63 Prosjeĉan broj uposlenih 2010 829,33 668,66 889,46 702,19 968,14 739,85 884,07 814,85 1.069,57 895,45 2008 3265 3576 2058 4504 25731 962 1424 960 51 42531 2009 3274 3525 1999 4078 25910 966 1325 888 53 42018 2010 3.328 4.272 1.928 4.150 27080 961 1.360 908 54 44041 Neuposleni decembar 2010 2010 2.769 2.085 1.992 3.953 14.813 347 1.687 2.143 33 29.822 (Izvor podataka: Hercegovačko- neretvanski kanton u brojkama 2011) HNŢ/K je u 1995. godini imala DV od samo 56,7 milijuna USD. Pri tomu je udio DV-a u BDP-u FBiH uvećan sa 4,1% na 12,7%, što pokazuje da je u odnosu na ostalo okruţenje imala dosta zadovoljavajući gospodarski rast. Od 372.500 uposlenih koliko ih je FBiH imala u 2001. godini, 45.400 ili 12,2% imalo je svoja radna mjesta u HNŢ/K, uz velikih i bremenitih 20.800 je onih koji nisu imali posao. MeĊu uposlenima najmanje je onih iz sektora hrane i pogotovo primarne poljoprivredne proizvodnje, što najbolje ukazuje na puteve kojima bi se buduća uposlenost u ţupaniji/kantonu trebala i morala kretati. Upravo proizvodno pokretanje ove oblasti trebalo bi pomoći u zaustavljanju sadašnjeg trenda smanjenja broja radnih mjesta i otpuštanja sa posla djelatnika, koji je jednako prisutan kako u ţupaniji/kantonu, tako i cijeloj Federaciji BiH. Sadašnja uposlenost u ţupaniji/kantonu nosi sa sobom i relativno dobar prosjek plaće od 811 KM, ali njegova struktura ukazuje da su od tog prosjeka sasvim daleko poljoprivrednici kao proizvoĊaĉi sirovina, što simbolizira ovu oblast kao još uvijek nezanimljivu uposleniĉku djelatnost naspram svih drugih, bolje plaćenih poduzetniĉkih profesija. Preporuke: o Podsticati raĊanje djece. o Promovirati zdravi ţivotni ambijent (ali na njemu i raditi) za pristojan ţivot na selu. o Razvijati svijest o osobnoj odgovornosti za dosadašnji, ali i budući pristup stanovništvu sela, o Prioritetno obezbijediti potporu za ublaţavanje emigracije (bijega, odliva) mladog i obrazovanog stanovništva sa sela. 7 Hercegovaĉko-neretvanski kanton u brojakama 2011 33 3.4.5. Naseljena mjesta - urbana i izvanurbana područja Tablica br.4. Površine općina i broj naseljenih mjesta Broj M. Zajednica 27 26 9 18 5 12 5 Općina Ĉapljina Ĉitluk Jablanica Konjic Mostar Neum Prozor Stolac Ravno Naseljena Mjesta2009 32 21 33 168 60 27 56 Naseljena mjesta2010 32 21 33 168 60 27 56 27 27 Površina Općine u km2 256.0 181.0 301.0 1.169.0 1.175.0 225.0 477.0 286.0 331.0 (Izvor podataka: sektor poljoprivrede u općinama) 3. 5. Obiteljska gospodarstva Ono što je znaĉajnije naglašeno jeste izraţena korelacija izmeĊu proizvodnosti razliĉitih tipova poljoprivrednih gospodarstava i obima njihovog dohodka iz poljoprivrede. Zapravo, dominiraju gospodarstva s mješovitom robnom proizvodnjom u odnosu na gospodarstva sa specijaliziranom robnom proizvodnjom. Brojnost obiteljskih gospodarstava stalno je u usponu. Zabrinjavajuće je što je temeljna supstanca, prije svega zemljište na udaru stalnog usitnjavanja uzrokovanog razliĉitim aspektom. Tablica br.5. Broj registriranih proizvođača ( fizička i pravna lica) Fiziĉ. Prav. Fiziĉ. Pra lica lica lica Fiziĉ. Prav. Fiziĉ. Prav lica lica lica lica Općine Stoĉarstvo Ribarstvo Pĉelarst. Ĉapljina 7 2 Pera darstv 1 2 1 49 - 143 Ĉitluk 20 1 - - 35 - - Mostar 17 4 1 - 3 3 19 - 2 1 1 Jablanica 36 5 4 - 1 6 90 - 2 - Konjic 210 6 4 3 2 1 98 - 85 Neum 21 - 1 - 2 4 39 - Pr./Rama 127 5 3 - 4 2 19 Ravno 6 - - - - Stolac 197 1 5 2 - - 1 Fiziĉ. Prav. Fiziĉ. Prav lica lica lica lica Fiziĉ. Prav. Fiziĉ. Prav lica lica lica lica Ratarstvo Povrtla rstvo 79 2 Voćarstvo 247 7 Vinogra darstvo 190 5 - 28 1 107 4 3 2 15 14 7 4 - 50 1 - 21 1 157 - 10 - 22 - 18 - 29 - - 6 1 11 - 92 5 - - 14 - 15 - 1 - 7 1 6 - 55 - 26 2 15 5 57 5 46 5 - - (Izvor podataka: sektor poljoprivrede u općinama) Za stabilnost posjeda neophodno je poduzimati razliĉite mjere, prije svega promjenom zakona o nasljeĊivanju posjeda prakticirati zakup zemljišta, koristiti koncesije za korištenje zemljišta 34 i dr. Temeljna opredjeljenja na kojima je potrebno graditi strateški scenarij su komercijalna (robna) gospodarstva. Manja (nekomercijalna – naturalna) gospodarstva nije moguće zanemariti, ali ih je potrebno organizirati, a neka od njih podvrgnuti odgovarajućoj socijalnoj politici. Veći broj gospodarstava dosta je skromno opskrbljen sredstvima za rad, prije svega radnom mehanizacijom, potrebnim ureĊajima i drugom opremom bez tehnološke modernizacije. Izuzetak ĉine poduzeća i poljoprivredni poduzetnici koji su primarnu poljoprivrednu proizvodnju orjentirali prema vlastitim preraĊivaĉkim kapacitetima. Progres je posebice naglašen u vinogradarskoj proizvodnji. 3.6. Broj i struktura poduzeća – pravnih subjekata i uposlenost HNŢ/K je prije rata imala izgled jedne vrlo razvijene industrijske sredine sa velikim poduzećima kakva su bila ¨Soko¨-Mostar, ¨Aluminij¨-Mostar, ¨Igman¨-Konjic, Tvornica armatura-Ĉapljina, Tvornica armatura Stolac, Tvornica alata-Ravno (Trebinje), ¨Frotera¨Ĉitluk, ¨Granit¨-Jablanica, ¨Dekorativa¨-Prozor/Rama, te pogoni drugih velikih poduzeća koja su imala sjedišta izvan Hercegovine. Proizvodnja hrane i pića bila je okrupnjena u gigantima ¨Hepok¨ i ¨Apro¨, te neovisnim firmama kao Peradarska farma-Hutovo, ¨Lasta¨-Ĉapljina i dr.8 Sve one poljoprivredi Hercegovine davale su svojevrstan gospodarski image i imale su veoma uravnoteţen odnos izmeĊu raspoloţivosti sirovinske osnove i radnih mogućnosti preĊivaĉkih kapaciteta. Izuzev odreĊenog broja subjekata koji su se kroz privatizaciju uspjeli vratiti ili pribliţiti starim pozicijama, te sasvim novih prehrambenih kapaciteta, danas su ta industrija i poljoprivreda uglavnom uništene, oštećene ili tehnološki unazaĊene, neke privatizirane i s upitnim izgledima za skori oporavak. Od 372.000 uposlenih koliko ih je FBiH imala u 2001. godini, 45.400 ili 12,2% imalo je svoja radna mjesta u HNŢ/K, koja ipak slovi kao podruĉje s najniţom stopom neuposlenosti u Federaciji od 31,4%9, ali ima i teškoće da taj problem ublaţi otvaranjem novih radnih mjesta. Ta radna mjesta morat će se stvarati iskljuĉivo širenjem gospodarskih djelatnosti uz rasterećenje sadašnje ionako previsoke uposlenosti u neprivredi koja nosi snaţan udio od skoro 29%. MeĊu uposlenima najmanje je onih iz sektora hrane i pogotovo primarne poljoprivredne proizvodnje (1,4%), što najbolje ukazuje na puteve kojima bi se buduća uposlenost u ţupaniji/kantonu trebala i morala kretati. Upravo proizvodno pokretanje ove oblasti trebalo bi pomoći u zaustavljanju sadašnjeg trenda smanjenja broja radnih mjesta. Preporuke: Stimulirati mlaĊe poljoprivredne proizvoĊaĉe. Postepeno usklaĊivati politiku progresa prema ruralnom razvoju. Prilagoditi efikasnu regulativu politike u praksi. 8 9 Strategjia razvitka poljoprivrede Hercegovaĉko – neretvanske ţupanije (2004-2010) HNK u brojkama 2010 35 SWOT analiza PREDNOSTI (Strenghts) SLABOSTI (Weaknessis) Stanje sektora agrara i ciljevi strategije ţupanije/kantona. Znaĉajan je broj osoba zainteresiran za agro biznis. Povoljan geostrateški (tranzitni) poloţaj uz dobru saobraćajnu povezanost daje obiljeţje multimodalnog prometa. Postojanje, trgovaĉke tradicije u agro biznisu s obiljeţljima pronicljivosti i vještine ţivljenja. Stupanj ekonomske razvijenosti i postojeći izgraĊeni kapaciteti. Posjedovanje iskustva s investicionim ulaganjima. Resursi i ukupni agroekološki uvjeti. Direktna veza sa morem. Bogastvo vodnim resursima. Razvijene nauĉno istraţivaĉke i obrazovne institucije. . Stanje sektora agrara i ciljevi strategije ţupanije/kantona RaĊanje djece je ispod potreba prostog obnavljanja stanovništva. Demografski starije stanovništvo pogotovo u ruralnim sredinama. Nedovoljni financijski inputi za sektor agrara. Nema adekvatne zaštite domaćeg proizvoda. Tehnološko-tehniĉka zaostalost. Sporo prilagoĊavanje EU integracijama. Dramatiĉno povećanje uvoza i povećanje ukupnog deficita. Promjenjiva agrarna politika, mala budţetska potpora. MOGUĆNOSTI (Opportunities) OPASNOSTI (Threats) Stanje sektora agrara i ciljevistrategije ţupanije/kantona Fleksibilna privredna struktura, razvijena trgovina i poduzetništvo. Opredjeljenje na razini HNŢ/K za javnu potporu sektoru agrara. Mogućnost integralnog razvoja proizvodnje i prerade. Neposredna teritorijalna veza sa morem daje velike šanse za plasman proizvoda. Bolje korištenje turizma i svih oblika atrakcija i atraktivnosti. Pregovorima na razini BiH u okolnostima statusa Hrvatske u EU uspostaviti konzistentnu agrarnu politiku Stanje sektora agrara i ciljevistrategije ţupanije/kantona Nelojalna konkurencija od strane većih privrednih centara iz okruţenja i robe iz uvoza. Trend iseljavanja, pogotovo mlaĊe radne snage (bijeg sa sela). Neracionalno korištenje zemljišta, Nestabilnost društveno politiĉkog okruţenja na svim razinama u BiH. Niska razina konkurentnosti postojećih proizvoda. Nekonzistentna agrarna politika prema Hrvatskoj u novim okolnostima moţe prouzrokovati proizvodnu agrarnu recesiju. 36 4. POSLJEDICE RATA I OBNOVA 4.1. Stradanja i povratak stanovništva Razaranja koja su se dešavala posljednjim ratom u BiH u velikoj mjeri su direktno utjecala na recesiju ukupne privrede, ĉije su posljedice i danas evidentne. BDP je smanjen za 25% predratne vrijednosti, industrijska proizvodnja pala za preko 90%, kritiĉan broj stanovništva neuposleno i preko 1,4 miliona ljudi je bilo potpuno ovisno o humanitarnoj pomoći. Veliĉina ratne štete moţe se procijeniti na ĉinjenici da je BiH prije rata imala 4,4 mil. stanovnika sa dohodkom po stanovniku od 2.400 dolara, a nakon rata sa 500 dolara po glavi stanovnika. Humana stradanja na razini BIH mjere se sa oko 250 hiljada poginulih ili nestalih, te 175 hiljada lakše ili teţe ranjenih. Prema statistici UNHCR-a oko 2,2 miliona graĊana je tokom rata napustilo svoje adrese stanovanja, od ĉega je bilo 1,282 miliona onih koji su trajno ili privremeno napustili zemlju. Posljednji sluţbeni pokazatelji govore da se od Daytonskog sporazuma do kraja 2004. godine u svoje domove vratilo oko milion ljudi, od ĉega su preko 440 hiljada bile izbjeglice, a oko 560 hiljada raseljena lica. Unutar ovog broja, povratak u FBIH evidentiran je s oko 728 hiljada, u RS s oko 251 hiljadom, te u DB s oko 21 hiljadom ljudi.Na ukupnom prostoru BiH, meĊu onima koji su ostali u zemlji, više od jednog milijuna ljudi bilo je ratom raseljeno. Procjene pokazuju da je sadašnji broj stanovnika u BiH oko 3,9 milijuna, od ĉega 2,4 milijuna (62%) ţivi u F BiH, a 1,4 milijuna (36%) u RS. Iskazani ukupan broj sadrţi i oko 759.000 interno raseljenih osoba, od kojih je 400.000 u FBiH, a 359.000 u RS. Do sredine 1999. godine oko 538.000 izbjeglica iz BiH trajno je odselilo u inozemstvo, dok se njih oko 332.000 vratilo10. Šta se dešavalo sa ukupnim migracijama stanovništva od tog perioda do danas preciznijih zvaniĉnih podataka nema, ali su informacije OHR-a pokazale da se u BiH vratilo oko milijun ljudi, ali i da je diljem svijeta još uvijek bilo više od milijuna izbjeglih i raseljenih osoba iz naše zemlje. Sve to potvrĊuje ranije donesene procjene da će u konaĉnim rezultatima BiH ostati bez preko 15% svojih prijeratnih ţitelja. 4.2. Štete i obnova u HNŽ/K Kao na većini dijelova FBiH, i na podruĉju Ţupanije/Kantona ratom su nanesene ogromne materijalne štete. One su osobito pogodile poljoprivredu, i to kako stoku i strojeve kao pokretnu imovinu, tako jednako gospodarske objekte, te zasade voća i vinograde. Kao izravna posljedica rata na najvećem dijelu teritorije došlo je do fiziĉkog prekida proizvodnje, inaktiviranja ili potpunog uništenja dugogodišnjih zasada, gubljenja stoĉnog fonda, gubljenja proizvodnih površina zbog mina i sl. Inaktiviranjem Hepok-a uništen je organizacijski sustav funkcioniranja proizvodnje, a komunikacijskom izolacijom i fiziĉkim uništenjima ili oštećenjima prestao je da radi i najveći dio njegovih proizvodnih pogona. Do rata ţupanija/kanton i posebno njen juţni dio bila je podruĉje snaţno razvijenog vinogradarstva, povrtlarstva i voćarstva uz organiziranu farmsku proizvodnju mlijeka. Svu tu proizvodnju pratila je dobro razvijena i izbalansirana preraĊivaĉka industrija. Posljedicama rata gospodarska slika ţupanije/kantona veoma je unazaĊena, a na prostorima intenzivnih 10 Strategjia razvitka poljoprivrede Hercegovaĉko – neretvanske ţupanije (2004-2010) 37 vojnih dejstava i kataklizmiĉki uništena. To se posebno odnosi na podruĉje Mostara uvećano za dolinu Neretve na kojemu su u najvišem procentu uništeni i vinogradi i voćnjaci, nestale farme krava, prepolovljeni staklenici, unazaĊene vinarije i destilerija s laboratorijama, devastirani klaoniĉni kapaciteti, oštećena i stavljena van uporabe tvornica stoĉne hrane, inaktivirana prerada voća, otuĊena oprema, uništeni stambeni i gospodarski objekti, itd. Inaktivirane su organizacije poljoprivrednika kao temeljni nositelj poljoprivrede na selu, preorjentirane djelatnosti na unutarnju trgovinu i uvoz, izgubljena trţišta, izgubljene radne navike kod mlade populacije, itd. Na kraju, mada precizni podaci o gospodarskim štetama koje je ţupanija/kanton pretrpila tijekom rata nisu poznati, pouzdano se moţe reći da su one ogromne i da ĉak prevazilaze onaj obujam kakav bi se u prosjeku mogao iskazati za F BiH kao cjelinu. Tablica br.6. Usporedne vrijednosti obnove poljoprivrednog sektora u FBiH ţupanijama/kantonima po osnovu EFRP11 i PORMF12 O p i s FEDERACIJA BiH 1. Unsko-sanska 2. Posavska 3. Tuzlanska 4. Zeniĉko-dobojska 5. Bosansko-podrinjska 6. Srednjobosanska 7. HNŢ/K 8. Zapadno-hercegovaĉ. 9. Sarajevo 10. Hercegbosanska SVEGA Strojevi u 000 u% 34.988 57,2 5.963 17,0 1.369 3,9 6.369 18,2 5.054 14,4 2.417 6,9 4.694 13,4 3.070 8,8 789 2,3 3.458 9,9 1.805 5,2 34.988 100 Stoĉarstvo u 000 u% 26.163 42,8 4.889 18,7 2.406 9,2 5.360 20,5 3.369 12,9 1.243 4,8 2.688 10,2 1.378 5,3 290 1,1 3.830 14,6 710 2,7 26.163 100 Ukupno u 000 u% 100,0 61.151 17,7 10.852 6,2 3.775 19,2 11.729 13,8 8.423 5,9 3.660 12,1 7.382 4.448 7,3 1,8 1.079 11,9 7.288 4,1 2.515 61.151 100 (Izvor podataka: Strategjia razvitka poljoprivrede H-N ţupanije 2004-2010) Kao u cijelom entitetu, oporavak poljoprivrednog sektora u Ţupaniji/Kantonu najvećim dijelom tekao je kroz generalni program obnove poljoprivrede Federacije, ali i kroz zapaţene uĉinke od strane nekoliko vladinih i nevladinih organizacija Europe i svijeta. Sukladno kljuĉnim opredjeljenjima kojima se rukovodio EFRP (kasnije PORMF), osnovna pa i jedina veća pomoć koju je u poratnom periodu primila poljoprivreda ţupanije/kantona, realizirana je kroz revolving kreditne linije za nabavku priplodne stoke i poljoprivrednih strojeva.13 Stoga su i ukupni realizirani vrijednosni obujmi te obnove kao i njena glavna unutarnja struktura principijelno ostali na razini istih, a po dobijenim srestvima (4,4 mil USD ili 7,3%) ĉak i niţih uĉinaka od onih kakvi su već prije konstatirani za entitet kao cjelinu. Sredstva od nepunih 4,5 11 European Federation for Retirement Provision Pro Or Mining Resources Inc (research report) 13 Strategjia razvitka poljoprivrede Hercegovaĉko – neretvanske ţupanije (2004-2010) 12 38 milijuna ameriĉkih dolara bez sumnje su veoma koristan, ali u svojoj ukupnosti i realno mali vrijednosni obujam kojim su se mogli upriliĉiti znaĉajniji uĉinci za neku snaţniju obnovu poljoprivrede u Ţupaniji/Kantonu. Gledano zajedno, novĉane vrijednosti koje su se kroz program obnove u Ţupaniji/Kantonu evidentirale s nepuna 4,5 mil USD mogu se ocijeniti i kao apsolutno skromne i kao istaknuto niske u odnosu na primjetno znaĉajnija sredstva kakva su ušla u FBiH. Razliĉiti vidovi pomoći doprinijeli su da se ubrzaju neki procesi revitalizacije agrara, prije svega, formirane su nove suvremene laboratorije (Federalni Agromediteranski zavod Mostar, Herkon Mostar i dr.), potpore organiziranju poljoprivrednih proizvoĊaĉa, uvedena su i neka nova tehnološka rješenja u nekim sektorima poljoprivredne i prehrambene industrije. Znaĉajno je istaknuti da je veći broj struĉnog kadra savladao odreĊene vidove obuke i usavršavanja za specifiĉne oblasti poljoprivrede. Bez obzira na navedene rezultate, ipak je njihov utjecaj na ukupnu razinu agrarne privrede ograniĉen. Donacije nisu pratile budţetske potpore. Usudili bi se konstatirati da su donacije više bile namijenjene otklanjanju nekih uskih grla već doprinos investicijama. 5. STUPANJ REALIZACIJE PROGRAMSKIH CILJEVA I STRATEŠKIH OPREDJELJENJA (2004-2010) Strateško sagledavanje stanja i mogućih pravaca razvoja sektora agrara u HNŢ/K 2004-2010 prilagoĊeno je vremenu izrade Strategije. U Strategiji su zaista pravilno i za te uvjete objektivno odabrani scenarij, ciljevi i metode za razvoj i revitalizacije sektora agrara. Da bi se u takvim okolnostima mogle planirati mjere, a i u finansijskim pokazateljima iskazati vidovi buduće potpore i razvoja odreĊenim proizvodima data je ekspertska ocjena za uvjete stabilnijeg poljoprivrednog trţišta, te potpore poljoprivredi na razini F BiH u vrijednosti od 6% ukupnog proraĉuna budţeta. S obzirom da nisu niti jedne niti druge okolnosti bile prilagoĊene sektoru agrara, a Strategija ih je vodila u progres, došlo je do znaĉajnih disproporcija u planskim vrijednostima i procjeni kretanja trenda rasta pojedinih proizvoda. Prognoze rasta proizvodnje raĊene su prema optimistiĉkom scenariju, a na sceni se u periodu 2004. – 2007. na razini BiH i FBiH desila upravo pesimistiĉka realnost. Scenarijske analize trendova u proizvodnji (2004.-2010.) ukazivale su da se moţe doći do znaĉajnog povećanja proizvodnje gotovo u svim sektorima. U nekim se, doduše, prema optimistiĉkom scenariju oĉekivalo znaĉajno povećanje, ĉak udvostruĉenje proizvodnje za posmatrani period, što se nije ni izbliza ostvarilo. Odabrani koncept i predloţene mjere prethodne strategije trasirale su put postizanja razvojnih ciljeva, ali je stupanj njihovog ostvarivanja zavisio ne samo od potpore koja je provoĊena, već u velikoj mjeri od politike na razini drţave, prije svega od zaštite domaće proizvodnje o kojoj u globalu niko nije vodio raĉuna. TakoĊer, treba naglasiti da se sa razine HNŢ/K nastojalo maksimalno uklapati u koncept koji bi vodio prema revitalizaciji sektora agrara. Naţalost, niti Ţupanija/Kanton niti niţe razine vlasti nisu mogle radikalnije utjecati na provedbu zacrtanih ciljeva i ostvarenje obima planirane proizvodnje. 39 Opći ciljevi koji su objektivno prethodnom strategijom pozicionirani uspostavom institucionalnih predpostavki, prije svega: „tvorbu općeg ţivotnog ozraĉja za povratak ljudi na selo i stvaranje pogodnih uvjeta ţivljenja u seoskim podruĉjima; osposobljavanje poljoprivrednog sektora za uĉinkovitu i konkurentnu proizvodnju hrane za domaće i vanjsko trţište, te stvaranje radnih mjesta za što veći obujam neuposlenog stanovništva“, bez obzira na konzistentnu agrarnu politiku sa razine HNŢ/K nisu ostvareni. Planirano aktiviranje i otvaranja javnih skladišta za proizvode (priĉuve/rezerve) kao jedan od bitnih instrumenata potpore poljoprivredi i stabilizacije cijena nije naţalost ostvarena, niti oficijelna potpora sektoru agrara sa razine HNŢ/K . Zadruţne organizacije nisu riješile predviĊene temeljne probleme, nisu postale servis gospodarstvima. MeĊutim, scenarijske prognoze, model, koncept i ciljevi koji nisu iskljuĉivo ovisili o agrarnoj politici sa svih razina vlasti u predviĊanjima su uglavnom ostvareni, što upućuje na opći zakljuĉak da bi se strateška predviĊanja ostvarila da se s većih razina vlasti vodila konzistentna agrarna politika. Obradive površine koje su se koristile 2005. godine za sjetvu ţitarica (pšenica, raţ, jeĉam, zob i kukuruz) iznosile su 1.897 ha s predviĊenim trendom rasta do 2010. godine. Naţalost, taj se trend nije ostvario, da bi 2010. godine površine pod ţitaricama bile 1.098 ha, odnosno smanjene za 799 ha od 2005. do 2010. godine. U predviĊenoj sjetvenoj strukturi HNŢ/K iz predhodne strategije s 4.200 ha površine krmnog bilja smanjene su za 35,2%, povrće sa 2.700 ha za 23,0%, krompir sa 2.200 ha za 18,6%. Dakle, u svim navedenim planiranim proizvodnjama došlo je do znaĉajno manjih ostvarenih vrijednosti. Planirana proizvodnja jagodastog voća bila je predviĊena da poraste na 500 ha zasada raznih vrsta u 2010. godini. Pored modernizacije u proizvodnji same jagode, 500 ha ukupnih površina bilo je planirano za zasade drugih vrsta jagodastog i ostalog voća kao što su ribizla, kupina, malina, kivi, šipurak i borovnica. Naţalost, ovaj apsulutno pravilno koncipiran prijedlog strateških ciljeva nije ostvaren. Dakle, predviĊeni progres u strukturi i obimu sjetvenih površina nije dostigao ciljeve (izuzev heljde) da sa preferiranjem zobi i raţi, kao i uvoĊenjem heljde donese ţupaniji/kantonu tri znaĉajne “ekološke” proizvodnje, na temeljima tih proizvodnji pospiješi obiteljsku, ugostiteljsku i drugu ekološku radinost te potakne odgovarajuće preraĊivaĉke pogone, kako bi s jeĉmom dalje jaĉali njegovu vrlo vaţnu “stoĉnu” premisu i u suradnji sa bliţim susjedima oţivi nekada aktualnu ideju da se u visinskim dijelovima zasnuje proizvodnja i uspostavi prerada njegove pivovarske varijante. PredviĊeni urod ţitarica (pšenice, raţi, jeĉma, zobi i kukuruza) od 12.800 tona u 2010. godini nije ni izbliza ostvaren, iako je planirano povećanje skoro za tri puta u odnosu na stvarno ostvarenje. Zapravo u 2009. godini urod navedenih vrsta ţitarica bio je ukupno 2.593 tone (pšenice 786 t., raţi 17 t., jeĉma 994 t., kukuruza 678 t.).14 Ukupan broj goveda planiran je u 2010. godini na 34.000, meĊutim sadašnji broj goveda je 12.767; planske vrijednosti procjene ovaca u 2010 godini bile su 125.000, a ostvarenje je 93.909, planirani broj koza je 13.000, a ostvarenje je 11.852, peradi 1.094.000, a ostvarenje 14 Strategjia razvitka poljoprivrede Hercegovaĉko – neretvanske ţupanije (2004-2010) 40 je 186.000, svinja 13.000, a ostvarenje je 10.92015. Dakle u svim vrstama i kategorijama stoke planske vrijednosti iz ranije strategije za 2010. godinu nisu niti u pribliţnim vrijednostima ostvarene. Rezultat ovih ostvarenja ne proizilazi iz loše procjene eksperata koji su uĉestvovali u izradi strategije, niti od aktuelne politike sa razine ţupanije/kantona, naprotiv, to je rezultat nekonzistentne agrarne politike na većim razinama vlasti. Tablica br.7. Procjena kretanja proizvodnje do 2010. godine Opis Obradivo 2001 2010 Promj. Zasijano 11847 20368 +8521 Ugari 2443 2000 - 443 Oraniĉno ObraĊeno Cvi- Jagodnja- Rasajeće ci dnici 11 19 13 75 380 93 +64 +361 +80 Svega 14333 22916 +8583 u ha NeobraĊeno 18996 8549 10447 Ukupno Svega Vinogradi Voćnja ci Livade Svega 33329 31465 -1864 2748 4000 +1252 2008 2300 +292 35364 35364 - 73449 73449 - 202322 202322 - (Izvor podataka: Strategjia razvitka poljoprivrede H-N ţupanije 2004-2010) 6. MAKROEKONOMSKI OKVIR RAZVITKA 6.1. Značaj agrarnog sektorau ukupnoj privredi Tokom proteklih pet godina godišnja stopa porasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) u ukupnoj ekonomiji BiH ostala je manje više konstantna. Pri sadašnjim cijenama, BDP je u 2006. godini iznosio 16.160 miliona KM, što iznosi 4.100 KM po glavi stanovnika, dok je u 2010. godini iznosio 15.230 miliona KM16. Primarni izvori ekonomskog rasta tokom proteklih godina su bili u privrednom sektoru s povećanim naglaskom na sirovine i srodne preraĊivaĉke sektore, što je stvorilo novu dodatnu vrijednost. Povećana proizvodnja u ovim sektorima, kao i povećanje cijena roba je pozitivno uticalo na porast BDP. Procenat BDP-a koji se moţe pripisati primarnim djelatnostima (ukljuĉujući poljoprivredu, lov, šumarstvo i ribarstvo) se postepeno smanjivao proteklih godina, dok je sektor usluga bio u porastu. Iako je udio poljoprivrede, šumarstva i ribarstva u ukupnom BDP-u tokom proteklih pet godina smanjen, sektor je još uvijek dosta znaĉajan. Procjene zasnovane na sluţbenim statistiĉkim podacima ukazuju da primarna poljoprivredna i šumarska proizvodnja nose za 2006. godinu 5,73%, a za 2009. godinu 5,19 % BDP-a. 15 16 HNK u bojkama Agencija za statistiku BiH, Zavod za statistiku FBiH 41 Tablica br. 8. Makroekonomski okviri u F BiH B D P u KM B D P u USD Stanovništvo KM B D P po stanovniku u KM B D P /stanovniku u USD D V u KM 2005 10.944.905 6.958.866 2.848 3.843 2006 12.260.855 7.862.546 2.845 4.310 2007 13.879.168 9.709.107 2.849 4.872 2008 15.647.032 11.706.593 2.849 5.492 2009 15.230.561 10.826.387 2.853 5.338 2010 15.712.296 10.638.700 2.865 5.484 2.443 2.764 3.408 4.109 3.795 3.713 8.923.878 9.711.687 11.011.309 12.717.736 12.641.226 (Izvor podataka: Agencija za statistiku BiH, Zavod za statistiku FBiH) BDP prema proizvodnom pristupu u tekućim cijenama procijenjen je u iznosu od 24 miliona KM u 2009. godini. S nominalnim padom od 2,9% u odnosu na 2008. godinu BDP po stanovniku u 2009. godini iznosio 6.246 KM, odnosno 4.438 USD. Bruto nacionalni dohodak za BiH u 2009. godini iznosio je 24.756 miliona KM. Posmatrano po djelatnostima pad BDP zabiljeţen je u: preraĊivaĉkoj industriji 8,4%, graĊevinarstvu 5,3%, poljoprivredi 4,5%, trgovini 4,7%, ugostiteljstvu 2,4%. Socijalni trendovi ukazali su na pad broja onih koji već imaju posao i rast populacije onih ljudi koji traţe uposlenje. Stopa neuposlenosti u 2009. godini iznosila je 24,1 a u 2010.godini dosegla je razinu od 27,2 uz najavu daljeg rasta u 2012. godini17. Ipak, ovaj podatak znaĉajno ublaţava visoko prisustvo sive ekonomije, pa ga treba uzeti sa duţnom rezervom. Grafikon br.2. Makro ekonomski okviri u F BiH (Izvor podataka: Agencija za statistiku BiH, Zavod za statistiku FBiH) 17 Uloga poljoprivrede u privredi i općenito u društvu BIH mnogo je znaĉajnija nego što kazuju podaci o registriranoj zaposlenosti i o BDP ili BDV. Razlog je u tome što se najveći dio neregistrirane zaposlenosti krije u porodiĉnim poljoprivrednim gospodarstvima i seoskim domaćinstvima. S toga su ona i jedan od najznaĉajnijih faktora za sivu ekonomiju, odnosno neregistrirani dio BDP. 42 6.2. Opredjeljenja i makro okviri Opredjeljenje BiH za put prema evropskim integracijama u odnosu na sadašnju situaciju, dokumente i praksu zahtijeva drugaĉiji pristup u izradi Strategije poljoprivrede svakog proizvodnog podruĉja, prema tome i HNŢ/K. Otuda je i proistekla odluka Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede HNŢ/K da se upravo sada izradi novi, jasno koncipirani okvir u vidu dokumenta – Srategija, kao odgovor na kljuĉna pitanja za dalji razvoj poljoprivrede. Zapravo, Strategija bi trebala biti dokument koji će predstavljati platformu jako heterogenog proizvodnog podruĉja oko koje treba postići agrarni konsenzus koji će ponuditi: Politiku koja će omogućiti realizaciju ciljeva Strategij;. Institucijalna rješenja neophodna za realizaciju predloţenih mjera; Pravce razvoja poljoprivrede i prerađivačke industrije u skladu sa odrţivim konceptom gospodarenja; Model razvoja koji će definirati ulogu zakonodavnih mjera na svim razinama; Ubrzan razvoj sektora u kome postoji potencijal i uvjeti za povećanje obima proizvodnje i dugoročna odrţivost. Strateška opredjeljenja i ciljeve nije moguće dosljedno provesti na odreĊenom podruĉju ukoliko makro-ekonomski okviri (na razini drţave i entiteta) nemaju pozitivne valencije i razinu vlastitih propisa, inicijativa, usklaĊenosti, financijskog inputa za progres u agranoj privredi na ukupnom prostoru. MeĊutim, implementaciju strategije, uz maksimalno uvaţavanje realnih mogućnosti HNŢ/K u pogledu ekonomske snage, ljudskih kapaciteta, veliĉine i znaĉaja poljoprivrednog sektora nuţno je s većim razinama drţave trasirati u pravcu: Reforme agrarne politike (pribliţavanje evropskim integracijama, usklađivanjem politike sa principima CAP); Reforme pravne regulative (definiranje propisa, pogotovo krovnih zakona, smjernica); Institucionalne reforme (uloga drţave u sektoru agrara). Sa svojom specifiĉnošću u pogledu agroekoloških uvjeta HNŢ/K ima mogućnost da pred svoj poljoprivredni sektor postavi visoke zadatke na odluĉan i hrabar naĉin. Transformaciju sektora agrara moguće je realizirati na temeljima: Odrţivosti sektora agrara sa efikasnijom proizvodnjom i konkurentnošću na trţištu; Povećanje obima i prilagođavanje strukture agroindustrijske proizvodnje koja trajno obezbjeđuje prehrambenu sigurnost; Uravnoteţen integralni razvoj, agrarni, ruralni i regionalni; Zaštita proizvodnje robnih poljoprivrednih proizvođača: Stvaranje radnih mjesta za što veći broj proizvođača. 43 6.3. Poljoprivreda i njena uloga u neslužbenoj ekonomiji Od ukupno uposlenog broja stanovnika od 42.018 u 2009. godini udio poljoprivrednog sektora (poljoprivreda, lov i šumarstvo) u HNŢ/K je 753-i i sektoru ribarstva 74 osobe. MeĊutim, dokazano je da je primarna poljoprivredna proizvodnja od strane mnogih analitiĉara procijenjena kao najznaĉajniji sektor ekonomije BiH po pitanju pruţanja mogućnosti za neformalno zapošljavanje18. Uzimajući u obzir podatke u vezi sa komercijalnim i nekomercijalnim poljoprivrednim gazdinstvim, procjenjuje se da sektor agrara obezbjeĊuje izmeĊu 40% i 50% ukupnog (sluţbenog i nesluţbenog) zapošljavanja. Neformalni sektor ekonomije doprinosi ekonomskoj aktivnosti prvenstveno kroz razmjenu roba ili kroz novĉane transakcije koje nije lako prikazati u sluţbenim statistikama. Procjenjuje se da bi taĉno mjerenje nesluţbene ekonomske aktivnosti moglo dodati ĉak 60% sluţbenoj razini BDP-a, a doprinos sektora poljoprivrede bi iznosio jednu ĉetvrtinu ove vrijednosti. MeĊutim, ĉinjenica da je mali broj poljoprivrednih gospodarstava registriran kao poslovni subjekt ukazuje da će provedba registracije i prikupljanja PDV-a u sektoru poljoprivrede biti skupo i dugotrajno, te da će se vjerovatno biljeţiti samo neznatno povećanje u prikupljenom porezu u poreĊenju sa drugim sektorima. Znatan broj poljoprivrednih proizvoĊaĉa se bavi proizvodnjom za svoje potrebe, što im omogućava da izbjegnu najgore posljedice siromaštva, ali i da ostanu izvan registrovanih tokova ekonomije. Ovo kao i drugi faktori će osigurati da sektor poljoprivrede ostane znaĉajnim dijelom u sjeni ekonomije. MeĊutim, mnoga drţavna poduzeća sa zastarjelom opremom rade na mnogo niţoj razini od svog maksimalnog instalisanog kapaciteta. Veoma mali broj poduzeća primjenjuje procedure izrade, procesa ili upravljanja standardima koja mogu ispuniti higijenske i zdravstvene zahtjeve utvrĊene od strane EU i drugih mogućih inostranih kupaca prehrambenih proizvoda s ovih prostora. Na razini drţave i dalje se biljeţi znaĉajan spoljnotrgovinski deficit, što je pogoršano time što BiH za domaće trţište uglavnom proizvodi proizvode koji imaju nisku vrijednost (npr. sterilizirano mlijeko, polu-pasterizirano mlijeko), a uvozi proizvode koji imaju visoku vrijednost (npr. fermentirane mlijeĉne proizvode, skupe sireve itd.). Na razini BiH najveći porast vrijednosti proizvodnje zabiljeţile su pekarska industrija, mesna industrija (naroĉito proizvodnja polutrajnih proizvoda), te prerada ribe. Vrijednost proizvodnje je nastavila opadati za duhan i duhanske proizvode, kao i za mlinsku industriju, koja je izgubila svoj primat na domaćem trţištu. Industrija voća i povrća u istom periodu je stagnirala. Tradicionalno, alkohol kao i bezalkoholna pića daju solidan doprinosa bruto proizvodnji prehrambene industrije, ali su prošlih godina doţivjeli nizak godišnji porast (izuzetak je proizvodnja piva), što je rezultat povećane konkurencije uvoznih proizvoda. 18 Najveći dio neregistrirane zaposlenosti krije u porodiĉnim poljoprivrednim gazdinstvima i seoskim domaćinstvima. S toga su ona i jedan od najznaĉajnijih faktora za sivu ekonomiju, odnosno neregistrirani dio BDP. 44 6.4. Potrošnja hrane Navike u potrošnji hrane su se promijenile tokom prethodnih godina, a potrošaĉi su postali sve zahtjevniji po pitanju sofisticiranosti, higijenske ispravnosti i, u manjim razmjerama pogodnosti. Uprkos povećanju proizvodnje, domaća prehrambena industrija još uvijek nije u stanju zadovoljiti potraţnju, naroĉito za visoko preraĊenim ili inovativnim prehrambenim proizvodima. Domaće trţište i dalje predstavlja veliki potencijal za domaću proizvodnju, ukoliko se proizvodne tehnologije, higijenska ispravnost, upravljanje i marketing unaprijede do razine koja postoji u konkurentnim zemljama. Prosjeĉna godišnja potrošnja ţitarica u BiH se procjenjuje na 122 kg/po osobi (USAID, 1999) ili više, i veoma je visoka u poreĊenju sa drugim zemljama. Potrošnja mlijeka u BiH procijenjena je na 800 miliona litara godišnje ili minimalno oko 100 litara/po osobi. Ovo je znatno povećanje u poreĊenju sa potrošnjom neposredno nakon rata. TakoĊer, došlo je do povećane potrošnje voćnog jogurta, vrhnja i svjeţeg sira, koji se većinom uvoze. Poljoprivredna dodana vrijednost (DV) ima opadajuće kolebljiv tok, što isto vaţi i za njen udio u ukupnom BDP-u gospodarstva. Sjetvene površine dramatiĉno opadaju, pa su jasan znak proizvodne dezorjentacije i gubljenja interesa seljaka za agrobiznisom. Stoga je neobraĊeno zemljište prešlo poloviĉan udio i odaje poljoprivredu koje ima sve manje i manje. Uvoz hrane prešao je granicu od tri milijarde KM19, pa neumoljivo gradi visoko negativnu prehrambenu spoljnotrgovinsku bilancu u BiH. Sjetvene površine koje se siju u HNŢ/K pale su na oko 9.403 ha, dramatiĉno su niske, što svjedoĉi o izgubljenom interesu seljaka za proizvodnjom. Stoga, neobraĊenih površina ima skoro koliko i obraĊenih, pa to oslikava poljoprivredu koliko je suoĉena sa mnogim problemima. Razvojna kretanja u stoĉarstvu prepoznaju se u padu broja krava, ali i poboljšanju njihovih genetskih osnova, te apsolutnom uvećavanju stada ovaca. Oba trenda potvrĊuju prisustvo dobrih strukturnih orijentacija sektora prema kljuĉnim animalnim proizvodnjama. U pogledu apsolutnih veliĉina moţe se konstatirati: uvoz u sektor gradi ukupan negativan poljoprivredno-prehrambeni 20 vanjskotrgovinski bilans , uz daleko veći rast uvoza, poljoprivredno-prehrambeni bilans HNŢ/K se i dalje pogoršava. 19 Struĉnjaci OECD su suglasni da su svi problemi poljoprivrede podnošljivi dok ona svojim razvitkom pred drţavu ne stavi velike viškove ţita, prevelike viškove mlijeka i mlijeĉnih proizvoda te postavi intervencijske zahtjeve koji su veći od 40 postotnog udjela u ukupnoj vrijednosti proizvodnje. Za BiH se zna da ona u svojoj gospodarskoj povijesti nikad nije bila ni blizu takvog stanja. 20 Agencija za statistiku BiH, Zavod za statistiku FBiH 45 Tablica br. 9. Izvoz i uvoz u poljoprivrednom sektoru – primarni proizvod Poljoprivreda lov i šumarstvo Ukupno Izvoz , 000 KM 2008 5.286 2009 9.076 Uvoz, 000 KM 2008 33.431 2009 32.141 (Izvor podataka: Vanjsko trgovinska komora BiH) Sasvim je logiĉan zakljuĉak da su poljoprivredi potrebne reforme i prijelaz na aktivniju razvojnu politiku. Toj politici treba se neodloţno pristupiti i kroz nju; o što je moguće brţe uvoditi u proizvodnju domaće neangaţirane (finansijske, ljudske, zemljišne i sve druge) sektorske resurse, o privlaĉiti inozemne direktne ulagaĉe koji mogu unijeti svjeţi kapital, uvesti nove tehnologije, i osigurati vanjska trţišta, i o znati da i na tom planu nastaje sve jaĉa konkurencija od strane drugih zemalja koje se takoĊer bore za strane ulagaĉe. 6.5. Financijski tokovi Iz razloga koji su poznati, još nije uspostavljena uĉinkovita i odrţiva kreditna politika, pa su u uvjetima već navedenih monetarnih pravila još teţe mogućnosti koje bi se mogle upotrijebiti za razvitak njenog poljoprivrednog sektora. Prijeratni izvori financiranja koji su poticali iz primarne emisije novca, raznih fiskalnih zahvatanja, sredstava IBRD-a, pa i uĉešća samih subjekata poljoprivrede, nestankom ranije drţave i pogubnim posljedicama rata su nestali. TakoĊer je potrošena i prijeratna ušteĊevina graĊana, što je donijelo krizu povjerenja prema bankama, i dodatno zakoĉilo pomake na investicijskom planu. Stoga se domaće banke skoro iskljuĉivo oslanjaju na kreditne linije donatora i svoju proviziju, dok ostali kapital izvoze i drţe ga po strani u drugim bankama. Ovakvi financijski tokovi ne doprinose realnijoj potrebi progresa domaćoj ekonomiji. Poljoprivredi i proizvodnji hrane su oteţane mogućnosti za dobijanje novĉanih, kreditnih sredstava, pogotovo onih iz Razvojne banke FBiH. Komercijalne banke plasiraju uglavnom kredite za poljoprivredu i preraĊivaĉku industriju koja nisu povoljna i sa velikim procedurama. Vaţno je uoĉiti da su financijske institucije pojedinaĉno bile i razliĉitog raspoloţivog obujma ponuĊenim sredstvima i sa razliĉitim uvjetima vraćanja. Oĉito je da je poljoprivreda i u posljeratnom vremenu ostala sektor za kojeg su u pravilu bili rezervirani niski investicijski brojevi. Uz to, ti brojevi su se našli i u dvostrukom silaznom trendu i to kako po snaţnom umanjenju ukupne poljoprivredne investicijske mase, tako i po sniţenju njenog udjela u ukupnim investicijskim ulaganjima. Znaĉajan pomak napravljen je tek sa paketom drţavnih novĉanih poticaja posljednjih godina u kojima su svoje mjesto našle i subvencionirane kamate na pozajmljena sredstva u razini do 46 4%., ili 2% na kapitalna ulaganja21. Konaĉno, tu su i priliĉno rijetka i uz to mala lokalna sredstva koja se stvaraju ujedinjavanjima udjela sredstava privatizacije i raspoloţivih sredstava lokalnih banaka (primjer udruţivanja sredstava banaka i općine Konjic u svrhu kreditiranja u sektor agrara). Dosadašnje kreditiranje ukupnog gospodarstva na ukupnom prostoru FBiH izvodilo se dominantno stranim kreditnim i grant sredstvima uz tek manje uĉešće domaćeg kapitala. Pri tomu su glavnina potrebnih vanjskih poduzetniĉkih sredstava i skoro cjelokupni domaći novĉani potencijal ostali izvan poslovnih tijekova koji bi vodili u razvojne svrhe. Iako se u posljednje vrijeme ĉine manji pomaci, to ne otklanja problem domaćeg poljoprivrednog kreditiranja, niti dezaktualizira pitanja njegovog aktivnijeg organiziranja na sredstvima iz vlastitih izvora. Poljoprivredno kreditiranje krupno je pitanje i poljoprivrede i agrara uopće, pa se ono mora rješavati kroz dva uzajamno povezana segmenta; jedno je institucionalno organiziranje kreditnih sredstava, a drugo naĉin njihovog dobijanja i korištenja. Domaća politika kreditiranja do sada nije dala zadovoljavajuće rezultate. Stoga bi bilo neophodno uspostaviti samostalne kreditne linije unutar koje bi se financirao sektor poljoprivrede ili štedno kreditna asocijacija sa primjereno razuĊenom prostornom strukturom. Uopćeno, moţe se konstatirati: kreditna sredstva su sa visokim kamatnim stopama, malim grecce periodom, malim rokom otplate, nedovoljno je pristupačnih kratkoročnih kredita za dobivanje obrtnih sredstava, za dobivanje kredita traţi se veoma usloţnjena procedura i visoka kolaterala. Da bi se uspostavila jedna kreditna sektorska institucija, potrebno je iznaći i izdvojiti odgovarajuća finansijska sredstva i staviti ih pod poseban nadzor. Izvori sredstava mogli bi se naći prije svega iz: carina i posebnih poreznih davanja (akcize recimo za duhan, kiselu vodu i dr.), a koja se plaćaju prilikom uvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda., izdvajanja dijela deviznih rezervi drţave, davanja domaćih i međunarodnih vladinih i nevladinih organizacija koja se sada plasiraju putem poslovnih banaka, privatizacijskih investicionih fondova i agencija,, budţetskih izdvajanja FMPVŠ, budućeg ţupanijskog/kantonalnog proračuna i proračuna na razini općina.. 21 Primjera za povoljno kreditiranje poljoprivrede u svijetu ima mnogo. Tako Italija nema posebnu poljoprivrednu banku, ali sve veće banke imaju posebne sektore za kreditiranje poljoprivrede unutar kojih se investicioni krediti za poljoprivrednike daju sa kamatom od 4%. Austrija daje poljoprivredne kredite sa nešto višom kamatom (4-5%), ali i vrlo visokom hipotekom koja iznosi 2,5 i više puta. 47 Preporuke: Najefikasniji naĉin za razinu potpore gospodarstvu je bankarski kredit sa sufinansiranom kamatom od strane vladinog sektora. To je naĉin da se nadoknade mala sredstva u proraĉunima potpora, a da se angaţiraju znaĉajnija kreditna sredstva komercijalnih banaka. Uspostava kreditiranja kojim bi bila fokusirana poljoprivredna proizvodnja nalaţe se kao potreba koju ne bi trebalo dovoditi u pitanje. To znaĉi izgradnju odgovarajućeg sistema koji bi se u davanju poljoprivrednih kredita pridrţavao sljedećeg; da kamata za kredite na stalna sredstva bude diferencirana prema prirodi poljoprivredne proizvodnje sa niskom kamatnom stopom, da investicioni krediti u stalna sredstva imaju diferencirano duge rokove vraćanja sa odgovarajuće povoljnim grecce razdobljima, da se uspostavi kratkoročno kreditiranje sa primjerenim uvjetima za godišnju poljoprivrednu proizvodnju i otkup poljoprivrednih proizvoda, da se krediti daju po strogo ekonomskim-namjenskim kriterijima. 6.6. Vanjskotrgovinska politika (okviri BiH) BiH u cjelini ima zapuštenu i otvorenu poljoprivredu koja se bori sa subvencioniranim uvozom. S druge strane, ona nije našla ni stabilan program subvencioniranja niti je sustavom riješila reciproĉne mjere “uvozno – izvoznog agrarnog protekcionizma” kod kontrole kvalitete uvozne i izvozne robe (ĉesto se na granici opstuiraju efikasni i brzi postupci kontrole proizvoda iz BiH, kako bi se markirala sumnja na kvalitet i oteţao postupak izvoza). Izlaz iz tog stanja vidi se u osmišljavanju vlastite i to jedinstvene poljoprivredne politike da bi se na temeljima njene zadovoljavajuće kvalitete moglo raĉunati na dalju pomoć meĊunarodne zajednice. Unutarnji politiĉki okvir BIH ima visoke implikacije na poljoprivredu i njezin razvoj. U vanjskoj ekonomskoj politici vrhovni autoritet je drţava, sa zajedniĉkim sistemom carinskih tarifa i reguliranja uvoza i izvoza. Njena vanjska poljoprivredna politika treba biti aktivno okrenuta prema evropskim integracijama, te dakako, susjedima, pogotovo sa Hrvatskom u novim statusnim okolnostima i Srbiji kao trenutno najvaţnijim trgovinskim partnerima (ali u izvozno uvoznoj politici i reciproĉna). Put BIH prema svjetskim integracijama traţi korjenite reforme i prilagodbe njenog ĉitavog društvenog, politiĉkog i ekonomskog sustava. Koliko je tog puta ona do sada prešla, predmetom je niza uĉinjenih analiza i javnih ocjena, i to jednako onoliko koliko se sagledava onaj njegov dio koji se tek treba da preĊe. Na njemu predstoje izuzetno teške i kompleksne mjere za prikljuĉenje EU (u toj trci prema EU, BiH moţe biti posljednja, ali joj je zadaća da ostane na stazi). Posebice dubok, slojevit, višeznaĉan i trnovit bit će proces koji je vezan za reforme u oblasti poljoprivredne proizvodnje sa temeljnim karakteristikama: Poljoprivreda u svojim prilagoĊavanjima prema EU mora slijediti njen model ĉija se svekolika dostignuta zahtjevnost sama po sebi nudi kao (pre)visok cilj. Taj model i 48 sam je objektom kontinuiranih EU reformi, pa se on kao ''pokretni cilj'' uvijek nudi sa novim rješenjima i zahtjevima razvojne politike koja treba slijediti. Dobivanje statusa pristupnog kandidata EU za BIH je izuzetno vaţno jer će je uvesti u period kad će moći raĉunati na razliĉite predpristupne fondove kao finansijsku potporu za provoĊenje reformi; o prva predpristupna sredstva koja se stavljaju na raspolaganju drţavama kandidatima su ona za ruralni i poljoprivredni razvoj, o zato odgovarajući kapaciteti za koordiniranje aktivnosti programiranja i planiranja moraju postojati na drţavnom nivou (npr. Strategija ruralnog razvoja BIH). Reformiranje poljoprivrednog sektora traţi akcije u nekoliko pravaca meĊu kojima centralnu poziciju ima EU legislativa. Legislativa ovog sektora je posebno sloţena i obimna (40% od ukupnog EU acquis communautaire); o BIH treba postupno preuzimati pravne propise EU u cjelini i osobito one koje se odnose na ovaj sektor. Spremnost za prikljuĉenje poljoprivredi EU mjerit će se sa podizanjem njene konkurentnosti, i to; o unapreĊenjem strukture gospodarstva kroz kapitalna ulaganja, i o njihovo meĊusobno povezivanje (potpore udruţivanju i sl). Do vremena koje bude na raspolaganju za ulazak u EU, poljoprivreda zemlje mora biti osposobljena za slobodan uvoz hrane iz svih njenih ĉlanica, odnosno za ukidanje carina i svih drugih uvoznih barijera. Unutarnji politiĉki okvir BIH ima visoke implikacije na poljoprivredu i HNŢ/K i njezin razvoj. U vanjskoj ekonomiji drţava je odgovorna za zajedniĉki sistem carinskih tarifa i reguliranja uvoza i izvoza. Njena vanjska poljoprivredna politika treba biti aktivno okrenuta prema EU integracijama. Okvir razvitka HNŢ/K Bez obzira što su male ingerencije (ili ih uopće nema) iz domena vanjske politike na razini HNŢ/K bilo bi strateški primarno primjenjivati mjere za boljem organiziranju vlastite politike koju bi trebalo racionalno usmjeravati prema: o o o o o ubrzanom tehničkom osposobljavanju za korištenje povlastica na trţištima EU, tehnološki preobraţaj poljoprivredne proizvodnje, više ulaganja u marketing, snaţno educiranje potrošača, veći broj domaćih brendova, itd. 49 6.7. Privatizacija u sektoru agrara Privatizacija u sektoru poljoprivrede i prehrambene industrije u principu je poĉela s velikim kašnjenjem. U njoj je prednjaĉila samo nekolicina krupnijih agropreraĊivaĉa, i to su bili oni koji su znaĉajan dio tog posla uradili još prije rata. MeĊutim, većina njih ili su to uĉinili veoma kasno, ili su još u ĉekanju njenog poĉetka. OdgaĊanje privatizacije za preraĊivaĉku industriju nanijelo je najveće štete njoj samoj, ali i primarnoj poljoprivredi od koje ovisi njen razvitak. U primarnom sektoru, jednak je sluĉaj odgaĊanja privatizacije sa većinom bivših drţavnih imanja i poljoprivrednih udruga. Privatizacija je stavljena u nadleţnost Ţupanija/Kantona i odvijala se po programu u kojemu su prednost imala mala poduzeća (mala privatizacija na razini HNŢ/K), nakon kojih su na red došle veće i velike firme (velika privatizacija na razini F BiH). Na podruĉju HNŢ/K oduvijek je postojala snaţna poljoprivredna proizvodnja u društvenom (drţavnom i zadruţnom) sektoru ranije organiziranu kao Hepok, a kasnije kao APRO «Hercegovina». Proizvodnja ovog nekada snaţnog i naprednog giganta bila je organizirana na tehnološkim linijama vodećih proizvodnji sa snaţnom vertikalnom integracijom od proizvodnje sirovine, pa do prerade, finalizacije i plasmana gotovih proizvoda. Danas su na tim zemljištima zasnovani moderni voćarsko-vinogradarski zasadi u robnoj intenzivnoj proizvodnji, kao i preraĊivaĉki kapaciteti. Velika privatizacija izvršena je: Hepok plantaţe Mostar; Hepok Vinarija Mostar; Hepok destilerija Mostar; Farma krava Buna, Ţitopromet Mostar, „Movita“ Mljekara Mostar; Vinarija Vino Domanovići; Hepok „Plantaţe d.d. Ĉapljina; Staklenici d.d. Ĉapljina; Farma krava „Vita Vi d.o.o Višići; Vinarija Ĉitluk d.d. Ĉitluk; Farma pilića Hutovo; Mariculture company Neum; Vinarija „Stolaĉki podrumi“ d.o.o. Stolac. 50 SWOT analiza PREDNOSTI (Strenghts) Makroekonomski oblik razvitka OdreĊen broj proizvoda iskazuje cjenovnu konkurentnost. Mogućnost organske proizvodnje hrane kod većine obiteljskih gospodarstava. Još je uvijek dovoljno radne snage koja traţi dodatne mogućnosti upošljavanja. Tradicija u poljoprivrednoj proizvodnji. Naziru se pozitivne promjene u proizvodnom i institucionalnom okviru. Razvoj nekih komercijalnih proizvoda (proizvodnja vina, ribe, ovĉijih sireva). MOGUĆNOSTI (Opportunities) Makroekonomski oblik razvitka Razvojna potpora EU, naroĉito ruralnog razvoja, kao i potpora poboljšanja konkurentnosti, upravljanju resursa. Organska proizvodnja hrane. Razvoj tradicionalnih certificiranih proizvoda u većem obimu. Jaĉanje lokalne proizvodnje i trţišta. Jaĉanje izvoza konkurentnih proizvoda. Efikasne strategijom predviĊene budţetske potpore sa razine HNŢ/K (3-5% od ukupnog proraĉuna). Brţi tehnološki razvoj, jaĉanje struĉnih institucija, pogotovo njihovo bolje korištenje. SLABOSTI (Weaknessis) Makroekonomski oblik razvitka Veći dio proizvodnje je cjenovno nekonkurentan. Zastarjelost opreme i tehnologije. Usitnjena primarna poljoprivreda. Niska razina proizvodnje, relativno visoke cijene inputa koji utjeĉu na cijenu krajnjih proizvoda, nizak stupanj trţne prodaje. Nezadovoljavajuća razina standarda kvaliteta. Niska budţetska potpora. NeusklaĊen sustav institucija i zakonodavstva u odnosu sa EU. Nedovoljno razvijen sustav informatike, statistike i analitike. OPASNOSTI (Threats) Makroekonomski oblik razvitka Izraţena nelojalna konkurencija koja moţe ugroziti veliki dio proizvodnje. Zbog niskog obima i kvaliteta, pogotovo zbog preferencija strane robe (nema zaštite proizvoda) prodorom većih trgovaĉkih sistema „kartela“ moţe se ugroziti ekonomski poloţaj pojedinih poljoprivrednih grana. U nekim podruĉjima intenzivne proizvodnje moţe se ugroziti ţivotna sredina (prekomjerna hemizacija), Koncentrirani razvoj u urbanoj sredini moţe utjecati na dalju depopulaciju (odliv) stanovništva sa sela. Zaostajanje u integracionim procesima i time nedostatak potpore od strane EU. 51 7. LEGISLATIVA U SEKTORU Legislativa (zakoni i prateći akti - odluke, uredbe, pravilnici, upute, i sl.) dodijeljena je svim razinama vlasti. Posljedica toga su komplicirane i spore zakonodavne, administrativne i upravne procedure sa mnogo problema u provedbi, pogotovo u sektoru agrara. 7.1. Sadašnje stanje i potrebe Na putu prema EU integracijama BiH ne ĉini puno kako bi mogla dostići ujedinjenje vlastitog, nacionalnog trţišta u svim elementima njegovog znaĉenja; ona bi trebala to da čini gradnjom svojih unutarnjih društvenih normi, teţeći da ih temelji na modernoj legislativi kakva se primjenjuje u EU, i to je ujedno put prema konačnom cilju zemlje – prijemu u unutarnje ujedinjeno trţište Unije. U proteklom periodu usvajanje zakona odvijalo se na razliĉitim upravnim razinama zemlje. Drţava je gradila svoju tzv. krovnu legislativu, ali su za niz oblasti vlastitih interesa i potreba, isto to ĉinila i oba entiteta. U okviru FBIH ţupanije/kantoni su takoĊer kreirali i donosili neke svoje zakone. U Federaciji BIH je danas je iz oblasti poljoprivrede, ribarstva i veterinarstva, na snazi veći broj zakona i podzakonskih propisa koji ĉine pravni okvir za njihovo funkcioniranje. Zajedno sa onima koji se na posredan naĉin dotiĉu poljoprivredne proizvodnje, tih zakona donesen je veliki broj. Neka od kojih se ovdje navode su sljedeća; o osnivanje i funkcioniranje preduzeća, zadruge, prostorno ureĊenje, poljoprivredno zemljište, voda, biljna proizvodnja, stoĉarstvo, veterinarstvo, carinska politika i carine, trţište, zaštita potrošaĉa, ugovori o slobodnoj trgovini, podsticaji, cijene, porezi, robne rezerve, zaštita okoliša i dr. 7.2. Postojeći zakonski okviri Ustav FBiH dozvoljava, odnosno predviĊa i izradu zakonske regulative na nivou ţupanija/kantona, koji su u skladu sa zakonima na razini FBiH. Ti zakoni, pa zatim stvorene institucije otvaraju vrata razvojnim akcijama za njihove specifiĉne privredne mogućnosti. Manje ili više svaka ţupanija/ kanton ima svoje specifiĉne razvojne potrebe koje će najbolje realizirati ako ih ugradi u odgovarajuća vlastita zakonska rješenja. U ovisnosti od do sada uĉinjenog, ovom pitanju one trebaju pristupati na pragmatiĉan i dakako kreativan naĉin jer je to najbolji put kojim se vezuju ne samo posebne ţupanijske/kantonalne, nego i niţi lokalni nivoi upravljanja resursima. Raspoloţive općinske, ţupanijske/kantonalne i entitetske kapacitete BIH moţe staviti na raspolaganje vlastitom poljoprivrednom razvoju i integraciji sa EU, ali svoju makroekonomsku politiku i privredno zajedništvo sa svijetom, ona moţe graditi samo na temeljima drţavnih zakona. Odluĉni utjecaj na poljoprivrednu djelatnost treba da imaju osnovni drţavni zakoni koji direktno ili indirektno ureĊuju cjelokupnost društvenog i proizvodnog ustroja sektora. 52 Na razini BiH takvih donesenih zakona ima veći broj, pa se od nekih prioritetnih navode: Zakon o vanjskotrgovinskoj politici, (Sl. glasnik BiH, br. 07/98); Zakon o carinskoj tarifi, (Sl. glasnik BiH, br. 58/04 i 11/05); Zakon o carinskoj politici, (Sl. glasnik BiH, br. 90/06); Zakon o zadrugama, (Sl. glasnik BiH, br. 18/03); Zakon o veterinarstvu, (Sl. glasnik BiH, br. 34/02); Zakon o hrani, (Sl. glasnik BiH, br. 50/04); Zakon o općoj sigurnosti proizvoda, (Sl. glasnik BiH, br. 102/09); Zakon o porezu na dodanu vrijednost, (Sl. glasnik BiH, br. 09/05); Zakon o duhanu,(Sl. glasnik BiH, br. 42/042004); U Federaciji BIH je danas iz oblasti poljoprivrede, ribarstva i veterinarstva, na snazi veći broj zakona i podzakonskih propisa koji ĉine pravni okvir za njihovo funkcioniranje. Zajedno sa onima koji se na posredan naĉin dotiĉu poljoprivredne proizvodnje navode samo sljedeća: Zakon o poljoprivredi, (Sl. Novine FbiH, br. 88/07); Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivredi (Sl.novine FBiH, br.4/10); Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Sl.novine FBiH, br.52/09); Zakon o lijekovima koji se upotrbljavaju u veterinarstvu, (Sl. novine FBiH, br. 15/98); Zakon o priznavanju i zaštiti sorti poljoprivrednog i šumskog bilja (Sl.novine FBiH, br.31/00); Zakon o sjemenu i sadnom materijalu poljoprivrednog bilja (Sl.novine FBiH, br.55/01); Zakon o sjemenu i sadnom materijalu hortikulturnog drveća (Sl.novine FBiH, br.71/05); Zakon o ispekcijama u FBiH, (Sl.novine FBiH, br.69/05); Zakon o slatkovodnom ribarstvu (Sl. novine FBiH,br.64/0); Zakon o lovstvu, (Sl.novine FBiH br.31/00); Zakon o veterinarstvu, (Sl. glasnik BiH, br.34/02); Zakon o koncesijama (Sl. novine FBiH, br. 40/02 i 61/06); Zakon o novčanim potporama u poljoprivredi i ruralnom razvoju, (Sl. novine FBiH, br. 42/10). Zakon o novčanoj potpori u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji (Sl. novine FBiH, br. 28/04); Zakon o vodama (Sl. novine FBiH, br. 70/06); Zakon o poljoprivrednim stručnim sluţbama (u postupku donošenja) ; Zakon o vinu (u postupku donošenja); Zakon o stočarstvu (u postupku donošenja) i Zakon o šumarstvu (u postupku donošenja) 53 Preporuke: Pored Zakona o koncesijama, bilo bi racionalno i svrsihodno u bliţoj budućnosti na razini HNŢ/K donijeti zakone: Zakon o zemljištu, Zakona o potporama u poljoprivredi. 8. CILJEVI I MJERE POLJOPRIVREDNE POLITIKE 8.1. Koncept i ciljevi politike Poljoprivredna politika na svim razinama drţave, pa prema tome i u HNŢ/K, u proteklom periodu bila je povezana sa ukupnom njenom ulogom u sektoru agrara. Ipak, posljednjih godina dešavaju se primjetne promjene u politiĉkom okviru i makroekonomskim odnosima koje su se odrazile i na ostale aspekte ukupnog ţivota i privreĊivanja. UvoĊenjem trţišnih principa i izgradnja atributa svakako da su imali utjecaj na sektor agrara kao najosjetljivije grane privrede. Sporo prilagoĊavanje drţave inicijativama i otvaranju prema procesima za integracione promjene EU ipak zahtijeva novo definiranje i uloge poljoprivrede i na niţim razinama drţave (ţupanijama/kantonama i niţim administrativnim jedinicama - općinama). U ranijim periodima poljoprivreda i mjere za njenu implementaciju primarno su bili usmjerene u razvoj tadašnjeg društvenog sektora. Takva politika imala je snaţan utjecaj na razvoj većih konbinata na svim podruĉjima drţave. Na privatnim poljoprivrednim posjedima poljoprivreda je ostala nerazvijena, trţišno nedovoljno usmjerena, sa tradicionalnim tehnologijama i imala više socijalni već ekonomski znaĉaj, a posljedice su i danas evidentne. UvoĊenjem trţišnih principa i umanjivanjem drţavne potpore ugasili su se veći poljoprivredni konbinati. Ratna dogaĊanja prouzrokovala su migraciju stanovništva pa su poljoprivredni resursi u mnogim podruĉjima ostali neaktivirani „umrtvljeni“ sa niskom razinom obnove, a kao rezultat izmeĊu ostalog su jako teški uvjeti ţivljenja na selu. Nova tranzicijska poimanja uklonila su administrativne i neke formalne prepreke u razvoju agrara u privatnom obiteljskom posjedu, ali nisu razriješila neke temeljne strukturne dileme i nisu omogućila ţeljeni tempo razvoja. Liberalizacija i izlaganje mnogih pravnih i fiziĉkih agrarnih subjekata ozbiljnoj trţišnoj utakmici (iako je to strateška orjentacija) nosi sa sobom ozbiljne probleme. Zapravo, obiteljsko gospodarstvo zbog loše startne pozicije nije danas 54 konkurentno poljoprivredi iz okruţenja, bez obzira na uklapanje prema trţišnim principima i uvoĊenjem u znaĉajnoj mjeri meĊunarodnih standarda i prakse. Ono što je fokus problema u sektoru agrara u našim uvjetima je poimanje i stvarnost da je agrar jedina mogućnost za obezbjeĊenje prehrambene sigurnosti i zarade. U tom aspektu poljoprivreda, pogotovo u ruralnim podruĉjima, još uvijek ima ulogu socijalnog amortizera, što nosi sa sobom i negativne posljedice. Dakle, poljoprivreda ublaţava socijalne tenzije, ali se na taj naĉin odrţava naturalna proizvodnja (usitnjeni sektor) i koĉe nuţne sektorske promjene. Bez obzira na navedene slabosti provedeni su i mnogi reformski iskoraci i ostvareni solidni rezultati u pojedinim vidovima biljne i animalne proizvodnje, iako još nedovoljni, predstavljaju dobru osnovu za buduće korake i prilagodbu tranzicijskim procesima. Mnogi strateški dokumenti vezani za revitalizaciju sektora agrara ĉesto su predlagali opseţne mjere za postizanje odreĊenih ciljeva, koji su ĉesto postavljani dosta ambiciozno, ponekada i nerealno. Ponekada su bili proizvodno orjentirani, a nisu dali ono što je najbitnije, prije svega ulogu drţave u razvoju poljoprivrede. Veliki broj napisanih dokumenata ostali su kao beţivotna papirne tvorevine ili spisak pustih ţelja, ali nikako kao platforma u promjeni ambijenta u sektoru agrara. Pozitivnija klima prema poljoprivredi u HNŢ/K, jeste evidentna, naţalost nije u mogućnosti ta stremljenja pratiti financijskim inputom. Moglo bi se reći, da je ona ne samo formalno prisutna, nego je i u nekim aspektima praktiĉno potvrĊena. Na ovaj naĉin HNŢ/K se svrstala meĊu one politiĉke jedinice u F BiH koje su sektoru hrane prišle sa njegove programskodokumentacijske strane, što bi trebao biti obećavajući uvod i za dobre razvojne poĉetke temeljene na implementaciji Strategije. 8.1.1. Reformski ciljevi agrarne politike Reforme agrarne politike trebaju strateški obuhvatati: trţišno-cjenovnu politiku, politiku ruralnog razvoja, opće usluge i servisi za sektor agrara. Trţišno-cjenovna poliitika (provedba na razini drţave) ukljuĉujući i spoljno trgovinske mjere i mjere za stabilizaciju trţišta bit će ograniĉene zahtjevima koje donosi ukljuĉivanje u STO (Svjetska trgovinska organizacija) i pregovorima sa EU, a njihova funkcija je, prije svega, stabilizacija i izjednaĉavanje trţišnih uvjeta. Dakle, neophodno je na razini HNŢ/K obezbijediti stabilnu potporu proizvoĊaĉima uvoĊenjem direktnih plaćanja s ciljem da se odrţavaju proizvodni resursi u funkciji i da se mjere prilagode sistemu potpore u EU (Zakon o potporama na razini F BiH predviĊa usuglašavanje-harmonizaciju na razini ţupanija/kantona, koji se u nekim ţupanijama/kantonima u praksi ne provodi zbog specifiĉnosti proizvodnje odreĊenog podruĉja. Zato je neophodno u potporama koje predviĊa ova strategija kreirati vlastitu strategiju u pravcu potpora karakteristiĉnih za podruĉje uvaţavajući harmonizaciju, obezbijediti prostor za dio financijskog inputa vlastite potpore odrĊenom proizvodu). 55 Jedna od najvaţnijih mjera u reformi agrarne politike koju bi trebalo poštovati u HNŢ/K kao prilagodbu zauzima postepena izgradnja sistema integrisane politike ruralnog razvoja, koja se treba harmonizirati sa EU. Ova politika ima tri strateška temelja: o podizanje konkurentnosti kroz razliĉite vidove potpore primarnoj poljoprivredi i preraĊivaĉkoj industriji, o bolje upravljanje resursima i okolišem, o stvaranje preduvjeta da se seosko stanovništvo bavi širim izborom aktivnosti. Uz promjene u trţno-cjenovnoj i politici ruralnog razvoja, stvarati će se i efikasan sustav javnih usluga koji će moći da odgovori zahtjevima poljoprivrede baziranom na evropskom modelu razvoja. Tehnološki i ukupni razvoj poljoprivrede treba posticati kroz postepeno jaĉanje financijske potpore i izgradnju sistema finansiranja, programa i monitoringa izvoĊenja. Sve ove mjere neminovno će voditi i promjeni u poreskoj i socijalnoj politici. Sektor agrara je dinamiĉan proces i bez obzira na postojeće ustrojstvo drţave, HNŢ/K ima šansu da bude primjer drugim ţupanijama/kantonima brze prilagodbe EU integracijama u okviru svojih nadleţnosti (U Hrvatskoj koja je statusno ĉvrsto ustrojena razvoj sektora agrara je u progresu u nekim ţupanijama, dok je u drugim u izvjesnoj stagnaciji). 8.1.2. Koncept održivog razvoja poljoprivrede Efikasne odgovore za dugoroĉno rješavanje postojećih problema ne daju niti liberalni niti protekcionistiĉki koncept agrarne politike. Stoga Strategija predlaţe koncept odrţivog razvoja poljoprivrede. Njegov je glavni cilj odrţavanje multifunkcionalne uloge poljoprivrede i modernizacija svih segmenata radi realizacije i brţe prilagodbe u prihvaćanju i uopće poimanju evropske poljoprivrede (ţupanije/kantoni koji u svojim okvirima brţe prestruktuiraju sektor agrara prema EU konceptu, bez obzira na veliku ovisnost o većim razinama vlasti, imaju šansu za brţu njenu revitalizaciju i konzistentnost). Koncept održivog razvoja izvorno se vezuje za upravljanje prirodnim resursima na način koji osigurava njihove reproduktivne sposobnosti. Strategija HNŽ/K predlaže koncept održivog razvoja poljoprivrede, a nikako rješavanje postojedih problema protekcionističkim niti liberalnim metodama (Strategija održivog razvoja EU iz Geteborga naglašava međuovisnost ekonomskih, socijalnih i ekoloških faktora razvoja. Navedeni faktori tek u sadejstvu daju najbolje rezultate). Zapravo, održiva poljoprivreda obuhvata upravljanje i očuvanje prirodnih resursa i usmjeravanje tehnoloških i institucionalnih promjena ka dostizanju i zadovoljenju potreba i bududih generacija u cilju očuvanja tla, vode, biljnih i životinjskih resursa, da ne ugrožava okoliš, da je tehnički primjenjiva, ekonomski isplativa i društveno prihvatljiva (FAO, 1989).22 22 Ocjena mnogih meĊunarodnih institucija i organizacija – Evropska banka za obnovu i razvoj. 56 8.1.3. Tržišno-cjenovna politika U konceptualnom smislu reformu agrarne politike obuhvataju tri osnovna koncepta: trţišnocjenovna politika, politika ruralnog razvoja, opće usluge i struĉni servisi za poljoprivredu. U okviru trţišno-cjenovne politike, spoljnotrgovinske mjere i mjere za stabilizaciju trţišta biti će ograniĉene zahtjevima izvana, s ciljem stabilizacije i izjednaĉavanja trţišnih uvjeta.Trţište na razini drţave generalno, ima karakteristiku institucionalne neureĊenosti, prije svega, usljed netransparentnog i neefikasnog zakonodavnog i sudskog sistema, pogotovo usljed veoma komplikovane procedure u dogovorima i provedbi. Slobodno trţište i trţišna ekonomija ĉesto su sinonimi za zakonski neureĊeno trţište ili trţište gdje institucije ne garantuju primjenu postojećih zakona. Nedovoljno efikasne institucije, slaba zaštita i bezbjednost svojine, birokratizirani postupci i neefikasna administracija naroĉito na lokalnoj razini glavne su odlike domaćeg gospodarskog ambijenta. U okviru trţišno-cjenovne politike najvaţnije su mjere za stabilizaciju trţišta i mjere direktne budţetske potpore. Mjere za stabilizaciju trţišta podrazumijevaju: odrţavanje spoljnotrgovinske zaštite za osjetljive proizvode i korištenje elemenata za stabiliziranje trţišta u sluĉaju većih poremećaja. Ove mjere procesima liberalizacije gube na znaĉaju, pa sve veću ulogu u pogledu opskrbe pogodnijih uvjeta u potpunosti treba da preuzmu direktna plaćanja. HNŢ/K treba stvarati uvjete za administrativne kapacitete i razraĊene mehanizme na terenu da moţe odmah otpoĉeti primjenu direktnih plaćanja, kada se donese i utvrdi budţet za sektor agrara na temelju godišnjeg budţetskog proraĉuna ţupanije/kantona. Strategija podrţava trţišni dio poljoprivredne proizvodnje i u okviru nje prepušta odluke samim proizvoĊaĉima što će i koliko ĉega proizvoditi. To nikako ne znaĉi da će ţupanija/kanton ostavljati proizvoĊaĉima kako bi svoje godišnje i dugoroĉne proizvodne odluke donosili sami. Suprotno tome, ona bi im trebala omogućavanjem trţišnog informiranja, propisivanjem cjenovnog jamĉenja i usmjeravanja te finansijskog podsticanja biranih proizvodnji, davati dovoljno informacija da njihove odluke budu dovoljno kvalitetne. Potpora se fokusira na komercijalna gospodarstva, odnosno one jedinice koje veliĉinom vlastitog ili zakupljenog posjeda u biljnoj, te odgovarajućim kapacitetima u animalnoj proizvodnji, mogu doprinijeti uvećanju trţišnosti poljoprivrede i smanjenju vanjskotrgovinskog manjka kojeg sektor biljeţi u poslijeratnom periodu, kao i naturalne (nekomercijalne) proizvodnje uvezane u sustav (zadruţne ili druge organizirane oblike). 57 Preporuke: Strategija podrţava onu proizvodnu strukturu koju će shodno svojim interesima oblikovati komercijalna gospodarstva koja osiguravaju snaţnije upošljavanje i ______________________________________________________ stjecanje profita i odrţivost. Predstojeće stvaranje takvih gospodarstava treba prihvatiti kao proces u kojem će svoje šanse imati i mala porodiĉna imanja, ukoliko pokaţu spremnost za organizacijsko objedinjavanje putem zadruga, ili drugih oblika organiziranosti. ProizvoĊaĉe sa proizvodnjom koja je po obimu ispod svih kriterija rentabilnosti, bez spremnosti za organiziranje usmjeravati na socijalne potpore i programe lokalne zajednice – općine.. U praksi sektora primarne poljoprivredne proizvodnje i dalje ograniĉava nerazvijeno i neefikasno trţište roba poljoprivrednih proizvoda, a njegove temeljne karakteristike su: o U nekim proizvodima trţištem dominiraju nekoliko preraĊivaĉa (oligoti) koji u praksi ulaze u proces otvorene suradnje, posebice po pitanjima otkupne cijene (primjeri otkupa ljekovitog bilja i gljiva – „karteli“); o Veliki broj sitnih obiteljskih gospodarstava na strani ponude (naturalna ili polunaturalna proizvodnja, kao i mala mogućnost investiranja); o Razjedinjena trţišna ponuda (nedovoljna organiziranost proizvoĊaĉa kroz zadruge i udruge, a tamo i gdje postoje, nema objedinjavanja ponude i zajedniĉkog plasmanavećina njih djeluju da bi „preţivjeli“); o Odsustvo organiziranog otkupa i ugovorene povezanosti proizvoĊaĉa i preraĊivaĉa (na sceni je velika neovisnost proizvoĊaĉa po pitanju cijena i uvjeta otkupa-proizvoĊaĉi do samog otkupa ne znaju kome i po kojoj cijeni će plasirati svoj proizvod); o Dominiraju kratkoroĉni, neizvjesni ugovori (uvjete otkupa i cijene diktiraju otkupljivaĉi); o Neefikasni ispekcijski organi u reguliranju trţišta (poreska uprava, finansijski ispektori, carinska ispekcija i dr.); o Domaće trţište je malenog obima i niske kupovne moći; o Niska stopa investiranja u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji, preferiranje svaštarenja u odnosu na robnu specijaliziranu proizvodnju, nemogućnost da poljoprivredna proizvodnja bude adekvatno statistiĉki, poreski i bilansno obuhvaćena; o Na trţnicama proizvoĊaĉi nisu u obavezi izdavati fiskalne raĉune, nemaju uvjerenje o zdrastvenoj ispravnosti. Generalna je ocjena da su nesigurni i nepoznati uvjeti i kanali plasmana vlastitih proizvoda (izuzetak su poduzeća i neke zadruge koje imaju „sigurniji“ plasman). Ipak, za neke proizvode ima pogodnosti, prije svega, visok potencijal trţišta za voće i povrće, mlijeĉne proizvode, mesne proizvode, pekarske proizvode i sl. 58 8.1.4. Politika ruralnog razvoja Usvajanje koncepta odrţivog razvoja poljoprivrede nameće obavezu jaĉanja politike ruralnog razvoja. Obzirom na velike razvojne zahtjeve i potrebe prestruktuiranja najvaţnijih agrarnih sektora neophodno je buduću potporu agrara znaĉajno povećati. Tu bi potporu u startu trebali usmjeriti u nove investicije i tehnološke inovacije. Znaĉajnu konponentu politike ruralnog razvoja treba usmjeriti za potporu manje povoljnim podruĉjima i uvoĊenje i širenje mjera za oĉuvanje okoliša (Strategija ruralnog razvoja detaljno će razraditi sve njegove neophodne aspekte). 8.1.5. Očuvanje okoliša U HNŢ/K nivo intenzivnosti u poljoprivredi nije na takvoj razini da šalje zabrinjavajuće signale za oĉuvanje okoliša.. Prevladavaju nezagaĊena podruĉja, što upućuje na zakljuĉak da je uglavnom ukupan prostor ţupanije/kantona ekološki ĉist i da je to šansa za veći udio organske proizvodnje hrane u odnosu na dosadašnju razinu. Ipak, postoji niz potencijalnih ozbiljnih agro-okolišnih problema. Ovi problemi predstavljaju ozbiljnu opasnost za zdravlje stanovništva i ekosistema, a takoĊe su uzrok uništavanja prirodnih resursa i lošeg kvaliteta poljoprivrednih i stoĉarskih proizvoda. Ovi problemi mogu i u bliţoj budućnosti ukljuĉivati nepodesno i nekontrolirano korištenje pesticida, neadekvatno upravljanje plodnošću zemljišta i korištenje mineralnih Ċubriva (iako je njihovo korištenje u opadanju od ranih '90-ih), neadekvatno upravljanje okolišom, te nizak nivo svijesti meĊu poljoprivrednim proizvoĊaĉima o okolišu. Uprkos relativno niskoj razini primjene mineralnih Ċubriva i pesticida koji se trenutno koriste na poljoprivrednom zemljištu, postoji ozbiljan rizik širenja zagaĊenja iz mineralnih Ċubriva i nepravilnog spremanja i korištenja stajskog gnojiva. Glavni izvori poljoprivrednog zagaĊenja su identifikovani kao: nepodesno korištenje mineralnih Ċubriva, loše korištenje stajnjaka, neadekvatno skladištenje stajnjaka, posebice prisustvo velikog broja nepravilno instaliranih spremišta za stajnjak u ruralnom podruĉju HNŢ/K. Prema tome, promjene poljoprivrednih praksi, naroĉito u vezi sa korištenjem i skladištenjem stajnjaka i primjena pesticida, će imati kljuĉnu ulogu u smanjenju zagaĊenja izazvanih poljoprivrednom djelatnošću. Trenutno postoje problemi vezani za dostupnost i pouzdanost podataka, što spreĉava efektivno kreiranje agro-okolišnih mjera. Posebno zabrinjava nedostatak pouzdanih informacija o razini korištenja nitrata (kao osnovne informacije) i limitirane informacije o iskorištenosti zemljišta. Ove ĉinjenice, zajedno sa nedostatkom bilo kakvog uspostavljenog koda dobre poljoprivredne prakse (CGAP) na kojem se zasnivaju šeme za poboljšane prakse obraĊivanja zemljišta, kao i visoko fragmentirana struktura poljoprivrednih gospodarstava koja bi znaĉila veći broj potencijalnih korisnika bilo kojih budućih agro-okolišnih šema, predstavljaju glavne prepreke pilotiranju agro-okolišnih šema u bliskoj budućnosti. Ostali problemi vezani su za nedostatak odrţivog upravljanja šumama (ĉetiri legalna i nelegalna šumska gospodarstva), što je dovelo do prevelike, ĉesto i nelegalne sjeĉe, a za posljedicu sigurno slijedi negativan refleks na reţim vode. Prijetnju odreĊenim jedinstvenim 59 vrstama flore i faune, sa razliĉitim stupnjevima opasnosti, predstavljaju sakupljaĉi sekundarnih šumskih proizvoda (ljekovitog bilja, gljiva i drugog šumskog jagodiĉastog voća, kao i ilegalni lov na kopnu i vodi). Poseban problem je nelegalna eksploatacija šljunka i pijeska sa jezera i rijeka u HNŢ/K: Dakle, moţemo konstatirati da je trenutno upravljanje okolišom u HNŢ/K primarno uvjetovano lošim sistemom za upravljanje okolišem, kako institucionalno tako i pravno. Postoji nedostatak monitoringa i kapaciteta za sprovoĊenje vladinih organizacija, nedovoljan pristup javnosti okolišnim informacijama, kao i nedostatak pristupa kapitalu za bolju tehnologiju. Monitoring i uvoĊenje standarda i regulativa su oslabljeni fragmentiranim institucijama i nedosljednom prirodom pravnog i organizacionog okvira, sa limitiranim mandatima, nedovoljnim brojem osoblja, nedostatkom moderne opreme za inspekciju i malim kaznama Postoji hitna potreba da se pitanja agro-okoliša integrišu u proces planiranja ruralnog razvoja. 8.2. Poljoprivreda kao značajan privredni sektor Poljoprivredna proizvodnja ima relativno visoko uĉešće u ukupnom domaćem proizvodu (BDP). Najveća vrijednost odnosi se na animalnu proizvodnju. Bez obzira što nema podataka o uĉešću radnog angaţmana u poljoprivredi, predpostavlja se da je veliki, kako u HNŢ/K, tako i na razini BiH u cjelini. U svezi sa raspoloţivošću radne snage u agraru, ĉesto se javljaju dva prilaza i stava. Prvi je da nema radne snage i da neće niko da radi na selu u poljoprivredi. Drugi, opet, ima dosta izraţenu demagošku dimenziju i zasniva se na mišljenju da poljoprivreda treba da apsorbira gotovo sve viškove radne snage, nastale gašenjem većih industrijskih kapaciteta. Ipak radna snaga nije prepreka razvoju agrara, moglo bi se prije kazati da je broj komercijalnih gospodarstava uvjetovan konzistentnom agrarnom politikom svih razina vlasti. Broj komercijalnih gospodarstava danas se u razvijenim zemljama smanjuje, ali se opredjeljuju za robnu komercijalnu proizvodnju, gdje su znaĉajniji migracijski tokovi u pravcu grad-selo kao dobrom znaku razvoja ruralnog podruĉja, za razliku od našeg ambijenta gdje su izraţeniji suprotni tokovi. TakoĊer, iskustva razvijenih zemalja govore da agrar ne moţe apsorbovati veliki broj radnih mjesta, da bi to eventuelno blokirao ekonomski razvoj agrara. Poljoprivreda se sve više usmjerava ruralnim prostorima koja predstvljaju veći dio ukupnog prostora. U razmatranju razvojnih mogućnosti poljoprivrede polazi se, izmeĊu ostalog, od tri osnovne pretpostavke: stanje raspoloţivih resursa poljoprivrednog zemljišta i njihovog proizvodnog potencijala, veliĉina i struktura komercijalnih gospodarstava, dostignuti stupanj razvoja - stanje modernizacije i razina intenzivnosti u proizvodnji. HNŢ/K ne raspolaţe većim resursima obradivih površina za komercijalnu proizvodnju krušnih ţita. Na drugoj strani, u kontinentalnom dijelu, prije svega u općinama Prozor/Rama i 60 Konjic raspoloţive su relativno veće površine livada i prirodnih pašnjaka, samim tim i potencijalom za veći udio stoĉarske proizvodnje. U submediteranskom podruĉju u općinama Neum, Ravno, Ĉitluk, Stolac, Ĉapljina i Gradu Mostaru zemljišni potencijali i drugi agroekološki uvjeti pogodni su za proizvodnju većeg broja voćarskih kultura, pogotovo submediteranskih (maslina, šipak, smokva), vinogradarstva, povrća i dr. Ova široka paleta mogućnosti proizvodnje moţe da bude prednost s jedne strane, ali zbog ograniĉenja u trţišnoj ponudi to je ujedno i nedostatak, pogotovo u uvjetima koji nisu organizirani za jedinstven nastup na trţištu. Ukoliko se stavi u odnos veliĉina poljoprivrednih površina i vrijednosti ostvarene proizvodnje i bez dubljih analiza dolazi se do zakljuĉka o nepovoljnoj i iznad svega niskoj iskorištenosti poljoprivrednih resursa, pogotovo u općini Konjic i Prozor/Rama. U sadašnjm uvjetima za ocjenu stanja poljoprivrede HNŢ/K moţemo kazati da je to spoj tradicije i modernog. Opet, tradicija dominira u kontinentalnom dijelu ţupanije/kantona, a moderno (u odreĊenoj mjeri intenzivno) dominira, prije svega na podruĉju Grada Mostara i općine Ĉapljina, pogotovo u oblasti voćarsko-vinogradarske, i povrtne proizvodnje. Modernizacija je brţa na podruĉjima koja su bliţa urbanim sredinama, za razliku od ruralnih podruĉja, upravo suprotno teţnjama i razvijenom okruţenju. Jedna od karakteristika tradicionalne poljoprivrede jeste i visoka zastupljenost staraĉkih obiteljskih gospodarstava. Veliki je broj penzionera i hobista koji se aktivno bave poljoprivredom, pogotovo u sektoru vinogradarstva, voćarstva i pĉelarstva. Ove ĉinjenice nije moguće ignorisati, ali ih je u mjerama svih vidova potpora potrebno izostavljati. Istina, to se ĉini uvoĊenjem u praksu „registra“ poljoprivrednika, ali naţalost, nedovoljno izdiferencirano na obiteljska gospodarstva i „klijente“ koji ulaze u odreĊen vid potpora. Dakle, izostao je segment „izrade modela“ robne specijalizirane (komercijalne) i robne mješovite proizvodnje odreĊivanja poljoprivrednog gospodarstva. Preporuke: Neophdno je izraditi odrţive modele poljoprivredne proizvodnje (istinska komercijalna poljoprivredna gospodarstva) i podvrgnuti sistemu potpora na principima razvijenih zemalja – po ha i po grlu. Klijente - naturalne registrirane poljoprivredne proizvoĊaĉe koji predstavljaju veliki proizvodni potencijal povezati u odgovarajući organizirani sustav, dok bi one sa minimalnim proizvodnim mogućnostima usmjerili na socijalne aspekte potpora na lokalnoj razini. Sa stanovišta optimistiĉkog pogleda poljoprivreda u HNŢ/K biljeţi rast u odreĊenim proizvodnjama, koji je rezultat odreĊenog zaokreta prema poljoprivredi, iako bez znaĉajnije financijske potpore, s nedovoljnim potporama FBiH (Ministarstva za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo) i realizacijom meĊunarodnih projekata kako u obnovi sektora, tako i u investicionim ulaganjima. Fokus zapreke razvoja sektora, izmeĊu ostalog je i neusklaĊenost proizvodnog i preraĊivaĉkog sektora i slabi temeljni ekonomski inpulsi ukupnog lanca proizvodnje hrane na 61 svim razinama vlasti, prema tome i HNŢ/K. Znaĉajniji bi razvoj prehrambenog sektora na razini ţupanije/kantona u velikoj mjeri mogao da postakne i neke druge privredne grane, prije svega: turizam, trgovinu, transport, proizvodnju ambalaţe, opreme i dr. (to je razlog da se potpora sa razine HNŢ/K usmjeri znaĉajnim dijelom na investiciona - kapitalna ulaganja, kao i potreba da se sa razine FMPVŠ nastavi sa potporama investicionim projektima i ruralnom razvoju). U utvrĊenim analizama postoji puno prostora za podizanje cjenovne konkurentnosti proizvoda na podruĉju HNŢ/K, uz mjere politike na većim razinama vlasti koje bi kontigentiranjem uvoza podizali cjenovnu konkurentnost i prije svega sigurno domaće trţište. Ipak, za ukupno podruĉje koje je u fokusu analize karakterizira niska intenzivnost, mali obim proizvodnje, visok udio inputa u proizvodnji. Dakle, HNŢ/K i BIH u cjelini je visoko na ljestvici uvoza hrane sa znaĉajnim trgovinskim deficitom, koji doprinosi lošoj platno deviznoj poziciji drţave. 8.3. Potpore u sektoru agrara 8.3.1. Strateška opredjelenja BIH i FBIH u njoj još dugo vremena morat će da prilagoĊava svoju formulu ţivljenja izmeĊu visokih budţetskih potreba i ograniĉenih sredstava koja će se kroz njen BDP stjecati. Ĉak i u okvirima takvih stanja kakva nisu nepoznata kroz sve protekle godine, morat će prevladati saznanje da poljoprivreda moţe vršiti svoje društvene zadaće samo ako joj se otvore vrata razvoja. Ta vrata neće, kao ni do sada, moći funkcionirati bez nuţnih ulaganja koja, izmeĊu ostalog, ukljuĉuju finansijske podpore na svim razinama vlasti. S toga ona u svom participiranju, zajedno sa ostalim razvojnim instrumentima, treba da: o strateška proizvodna opredjeljenja dovede do razine konkurentnosti robama iz uvoza u uvjetima slobodne trgovine, o uvede izradu godišnjih bilansa proizvoda i prognoziranje sezonskih potreba trţišta, o pospješi kapitalna ulaganja u strateške proizvodnje, i to time što će bespovratno uĉestvovati u njima, ili što će otplaćivati dio kamata, o poboljša tradicionalne tehnologije kroz uslovljavanja podpora promjenama i u menadţmentu i tehnologijama te tako optimizirati tehniĉko-tehnološke obiteljskih gospodarstava ili pravnih subjekata, o pojaĉa marketing u svim oblicima njegovog postojanja koji mogu potaći pozitivne trendove u sektoru. Potpora u dosadašnjem razvoju agrara HNŢ/K bila je uglavnom s razine Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, prije svega, heterogena i razliĉita u ovisnosti od vremenskih perioda. Stabilan rast i razvoj poljoprivrede zahtijevaju i odgovarajuće instrumente direktne i indirektne materijalno-financijske potpore gospodarstvima. Namjera i cilj potpora je proizvodno i tehnološko prestruktuiranje i razvoj trţišta te ostvarivanje ekvivalentnih ekonomskih uvjeta poslovanja svih razina u sektoru 62 agrara meĊusobno. Ovakav vid potpora potrebno je promatrati uvjetno, imajući u vidu potrebu za potporom s jedne strane, te potporu usklaĊivanja zakonodastva sa standardima EU s druge strane. EU ima visoku razinu proizvodnje i nije joj cilj da je podstiĉe, već se usmjerava za potpore kvalitetu proizvoda, zdrastveno ispravnoj hrani, ruralnom razvoju, zaštitu okolišta i dr. Ipak usporedbe radi, najmanje potpore u agraru su u BiH (po/ha16,4 E, dok je u Hrvatskoj cca 250 E). FBiH prihvatila je poljoprivredu kao primarni segment stabilizacije i razvoja ukupne privrede i promovirala je kao jedan od strateških pravaca nacionalne ekonomije. Šta više, u najnovijim istupima domaće i meĊunarodne javnosti ukupni sektor hrane promovira se i posmatra kao šansa za stabiliziranje i progres zemlje. Dosadašnja velika korist od toga jeste što se u najvećem dijelu društva stvorila jedna dosta naklonjena klima prema poljoprivredi kao oblasti gospodarenja, naspram još uvijek znaĉajnom dijelu onih koji sektor hrane ne primaju u svoj njegovoj kompleksnosti, niti shvaćaju cijenu koju plaća društvo za njegovu nerazvijenost. BiH u cjelini još nije stvorili poljoprivrednu politiku koja bi svojom vizijom, formuliranim ciljevima i podjelom zadaća u provedbi praktiĉno odredila i obznanila poloţaj proizvoĊaĉa, preraĊivaĉa i potrošaĉa hrane, te odnos drţave prema njima (Strategijom razvoja poljoprivrede 2007-2012 FBiH je dala jasnu viziju, usmjerenja i put razvoja agrara, ĉiji ciljevi nisu naţalost realizirani). U ovom su suglasne skoro sve formalne i neformalne institucije od kojih se znaĉajnije oĉekivao veći politiĉki angaţman, ali su njihove dosadašnje aktivnosti bile pusta retorika (planirana potpora i druge mjere od strane vlasti su izostale). Politika razvoja agrara najbolje bi se mogla i uspostaviti i provoditi na temeljima jednih i jedinstvenih vizija i ciljeva razvitka koji bi vaţili za cijelu zemlju. Sve strategije (entitetske, ţupanijske i općinske) pa i ova, vaţile bi kao detaljniji aplikativni planovi za niţe razine i dakako specifiĉne sadrţaje djelovanja. 8.3.2. Podsticajna politika Politika podsticaja jeste u principu sihronizirana i vertikalna cjelina financijskih inputa sa većih razina vlasti. MeĊutim, u globalu ona se u budućnosti mora klasificirati u pristupima EU i integracijama u dva pravca: ona koja remeti poljoprivredno trţište (programi tzv. ţutog polja-amber box) i one koje nemaju negativan utjecaj na trgovinu (programi tzv. ţutog poljagreen box). Jedno je sigurno, da je u EU na sceni „agrarni protekcionizam“ kojima se potpore provlaĉe indirektno stimulirajući prekomjerno odreĊenu proizvodnju (npr. stimulacija mlijeka je jedinstveno regulirana na nivou EU, ali se kroz stimulaciju krmne baze povećava proizvodnja mlijeka i smanjuje udio cijene po proizvodu u nekim njenim ĉlanicama). Suštinsko pitanje je moţe li se obezbijediti stabilan i odrţiv razvoj agrara bez većeg udjela drţave u potporama. (Strategija F BiH predvidjela je 6% udjela u ukupnom godišnjem budţetu, koji se naţalost, ne realizira i direktno negativno utjeĉe na razinu i stabilnost biljne i animalne proizvodnje, kapitalnih ulaganja i ruralnog razvoja). Potpore u sektoru agrara na razini HNŢ/K u iznosu od 3-6% godišnjeg proraĉuna mogle bi djelomiĉno revitalizirati 63 odreĊene proizvodnje kurentne okruţenju, posebno prilagoĊene novim okolnostima u odnosu sa Hrvatskom. Podsticanje proizvodnje: Prema koncepciji posticajne politike sa razine FBiH od 2006. do 2012. godine bilo je sihroniziranih aktivnosti, konzistentnosti i rezultata koji su proizilazili iz: direktno podsticanje pojedinih ''strateških'' proizvodnji (po koliĉini proizvoda, grlu stoke, ha površine.), bespovratna participacija za kapitalna ulaganja (višegodišnji zasadi, objekti za stoku, reprocentri, sistemi za navodnjavanje, oprema) i subvencioniranje kamata za kredite u poljoprivredi. MeĊutim, pored buduće koncepcije potpore sa razine HNŢ/K nuţno je usmjeravati po ha i grlu, neophodno je dio sredstava usmjeravati u partipaciju za kapitalna ulaganja, regres kamata i druge strateške aspekte. Transferi u proizvodnji: U vremenu od 2006. do 2010. godine potpore su bile usmjerene u proizvodnju mlijeka, tovna junad, tovne svinje, jagnjad, rasplodno stado stoke, matice pĉela, riblju mlaĊ pastrmke, oranice pod ţitima (sjemenska i merkantilna proizvodnja), duhan, povrće za industrijsku preradu, presadnice povrća, plantaţne zasade u voćarstvu i vinogradarstvu (po ha), matiĉne zasade, participaciju u kapitalnim ulaganjima (novi zasadi, objekti u stoĉarstvu i osnovno stado, mehanizacija, melioracije zemljišta), certificiranu organsku proizvodnju. Preporuke: o Temeljno strateško opredjelenje za revitalizaciju agrara treba biti intencija za obezbjeĊenje dijela potpora na razini HNŢ/K u vrijednosti godišnjeg proraĉuna budţeta od 3-6%.. o U startnoj poziciji bilo bi efikasno provoditi potpore robnoj proizvodnji po sistemu potpora/ha; potpora/grlo. PrilagoĊavati politiku potpora ruralnom razvoju (koje će se razraditi u posebnom dokumentu) do razine 25% ukupnih potpora. o Pokrenuti inicijative za stvaranje uvjeta formiranja Robnih rezervi na razini HNŢ/K, kao potpora proizvodnji i stabilizatoru cijena odreĊenih proizvoda. o Za startnu poziciju donošenja vlastitih potpora (razina HNŢ/K) najefikasniji naĉin da se nadomjesti nedostatak sredstava jeste regresiranje kamata kako bi se s malim sredstvima angaţirao kapita komercijalnih banaka. 64 U kontekstu navedenih opredjelenja i politike potpore sektoru agrara HNŢ/K u startnoj poziciji bila bi nagraĊena od strane fondova EU (bez obzira na ingerencije većih razina vlasti. Bitan aspekt je usvojena Strategija poljoprivrede i ruralnog podruĉja koja u najvećoj mjeri korespondira sa europskim konceptom i intencijama). Strateškim opredjelenjima apostrofiramo bitne segmente za vlastita usmjerenja, ali i pouke koji bi sa nivoa HNŢ/K mogle biti vodilja federalnoj i drţavnoj razini. Bitna podruĉja djelovanja i zadatke neophodno je usmjeriti u sigurnost hrane (veterinarska, fitosanitarna oblast i ishrana ţivotinja). Temeljni cilj ovih mjera bio bi da se osigura lakši prohod unutarnje i spoljne trgovine i zdravlja ljudi, za što je neophodna ĉvrsta veza svih subjekata u sektoru proizvodnje hrane. Uspostavljanje agencije za plaćanje (na razinama BiH i FBiH, a zatim i stvarati uvjete za formiranje agencija na niţim razinama sa sistemom administracije i kontrole). Ruralni razvoj na svim lokalnim razinama, zahtijeva formiranje administrativnih struktura koje moraju biti sposobne da vrše: identifikaciju strukturnih potreba u okviru ruralnih oblasti, izradu programa razvoja sela, kontrolu financijskih tokova i implementiranih mjera, monitoring, izvještavanje, kontrole i vrednovanje programa i individualnih aktivnosti sa nauĉno istraţivaĉkim i obrazovnim institucijama, kao autoritetu za obezbjeĊenje primjene struke i ukupne legislative na znaĉajnom proizvodnom prostoru F BiH, svakako i HNŢ/K u cjelini, sa obuĉenim kadrom i softificiranom laboratorijskom opremom. 8.3.3. Razine potpora Međunarodne donacije Vaţnu konponentu posticajne politike predstavljalo je i obnavljanje ili oţivljavanje odreĊenih proizvodnji, kapitalnih ulaganja i ruralnog razvitka. Pokrenuti su i realizirani znaĉajni razvojni programi, ulaganja u seosku infrastrukturu, struĉne sluţbe, laboratorije i dr. Program potpora finansiran je iz više izvora, prije svega federalnog budţeta i meĊunarodnih donacija. U okviru meĊunarodni donacija evidentan je znaĉajan doprinos da se preuzmu i ubrzaju neki reformski procesi, prije svega: formirane su nove softificirane laboratorije, potpore organiziranju poljoprivrednih proizvoĊaĉa, uvedena su neka nova tehnološka rješenja, veći broj struĉnjaka je prošao odreĊene vidove obuke i osposobljavanja za specifiĉne oblasti agrara. Dakle, meĊunarodni projekti bili su znaĉajna potpora sektoru agrara. U odnosu na kvantum financijskog inputa moţemo konstatirati da su u pojedinim aspektima efekti bili ograniĉeni. Ispravno je zakljuĉiti da su donacije više bile doprinos nekim investicionim ulaganjima u poljoprivredi, otklanjanju nekih uskih grla i potpore izgradnji nekih institucija, već potpori redovnoj proizvodnji. Mjere iz domena FMVPŠ U startnoj poziciji sa razine F BiH potpore su bile usmjeravane prema rekonstrukciji farmi, nabavci mehanizacije, te pribavljanju sjemena i mineralnih Ċubriva za ratarsku proizvodnju. Uglavnom su potpore davane kroz donacije, odnosno projekte kreditiranja s niskom kamatnom stopom i povoljnim grecce periodom. Jedan broj poslijeratnih projekata bio je zamišljen da se trajno obnavlja. Ocjena je da su efekti ovakve politike podrški poluĉili 65 izvjesne pozitivne rezultate. U kasnijim periodima poĉela su izdvajanja iz budţeta F BiH namijenjena da potaknu proizvodnju mlijeka i duhana za što je postojala zainteresiranost preraĊivaĉkih kapaciteta. Prosjeĉno je godišnje izdvajano 5-6 miliona KM, pa je to omogućavalo proizvoĊaĉima da znaĉajno razvijaju ove proizvodnje. Prosjeĉno se godišnje, u navedenom periodu, otkupljivalo 18 miliona litara mlijeka i 2.000 tona osušenog duhana u listu. U periodu 2002. potpore na razini F BiH bile su 9,6 miliona KM, da bi 2005. iznos potpora bio 15,7 miliona, a 2010 i 2011. godine 54 miliona, u 2012 god. 70. miliona23. Na jako niskim proraĉunskim sredstvima sa razine F BiH nisu se mogli oĉekivati ni bilo kakvi znaĉajniji poljoprivredni razvojni uĉinci. Opredjelenja za potporu agrarnom sektoru na razini F BiH definirana su strategijom razvoja poljoprivrede 2007 – 2012 godina. Taj godišnji budţet predstavljao je set posticajnih mjera u formi nepovratnih davanja u razliĉitim oblicima sa usvojenih 6% od godišnjeg proraĉuna budţeta F BiH, što naţalost nije ostvareno. Tablica br.10. Podsticajna sredstva (2006 – 2010) Vrste potpora/godine 2007. 2008. 2009. 2010. Anim. proizvodnja F BiH HNŢ/K 16.198.470 1.501.884 16.078.442 1.024.913 23.770.162 1.236.462 23.100.764 1.395.056 31.942.649 2.060.752 Biljna proizvodnja F BiH HNŢ/K 7.136.639 2.148.826 12.910.894 2.953.132 5.090.676 468.785 5.026.636 676.212 5.052.299 460.782 F BiH HNŢ/K 797.615 3.319.959 1.268.150 11.781.579 4.495637 15.491956 2.542.737 9.558.524 2.725.879 Regres kamata F BiH HNŢ/K 265.386 670.957 25.418 836.038 1.515.605 278.612 988.367 209.445 struĉni projekti FBiH HNŢ/K 230.000 475.582 1.027.000 300.000 50.000 295.000 142.500 Skupovi, sajmovi FBiH HNŢ/K 128.485 150.000 62.000 924.000 1.099.400 539.346 1.008.960 262.040 3.358.700 6.520.534 719.156 1.537.000 236.049 4.414.709 518.669 250.000 46.500 254.000 358.920 39.000 299.252 59.000 2.000.000 496.510 1.251.512 623.512 52.376.871 7.648.260 49.047.228 5.757.614 55.498.504 7.112.987 Investicije Ruralni razvoj F BiH HNŢ/K Org. proizvodnja 23 2006. - F BiH HNŢ/K - Kreditna linija sub. F BiH HNŢ/K - Ukupno F BiH HNŢ/K 25.057.897 3.650.710 37.531.127 5.447.115 Federalno Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. 66 Mjere potpora iz domena HNŢ/K Raspodjelom vlasti u FBiH prava i obveze da se brinu i potiĉu vlastita gospodarstva jednako su pripale ţupanijama koliko i samom entitetu. Iste te obveze stoje prema sektoru hrane, odnosno poljoprivredi kao njegovom temeljnom ishodištu. Sukladno sa njihovim mogućnostima, samo poneke ţupanije/kantoni do sada su izdvajale neka znaĉajnija proraĉunska sredstva za unapreĊenje vlastitog poljoprivrednog razvitka. HNŢ/K na najvećem dijelu svog prostora bila je suĉeljena sa bremenitim problemima kao što su saniranje teških ratnih šteta i stvaranje uvjeta za povrat visokog broja izbjeglog stanovništva. S toga su dosadašnje njene mogućnosti da u svojim razvojnim planovima nešto snaţnije fokusira poljoprivredu realno bile skromne, i više su nego suglasne sa onim što je na tom polju dosada stvarno i uĉinjeno. Dakle, potpore za poljoprivredu sa razine HNŢ/K do sada nisu oficijelno uvrštene u proraĉun budţeta. MeĊutim, za programska i strateška rješenja iznalazila su se znaĉajnija sredstva ĉime HNŢ/K stvara dobru startnu poziciju za uspješan poĉetak vlastitih potpora (Strategijom se planirani budţet potpora 3-6% od ukupnog godišnjeg budţetskog proraĉuna) i njegove implementacije u kontekstu predloţenih mjera. Ipak je izravno ili putem svojih općina HNŢ/K poduzimala odgovarajuće akcije da vlastitim makar i skromnim sredstvima na organiziran naĉin omogući financijski input za bitne razvojne projekte. Te akcije provode se kroz uspostavu i rad odgovarajućih fondova kao što su Fond za naknade po osnovu promjene namjene poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe i Privatizacijski fond. Oba ova fonda u nekim općinama (Konjic) kombiniraju se sa bankovnim sredstvima, ĉime se uvećava kreditna masa i širi krug onih koji dobijaju makar i mala ali izuzetno povoljna kreditna sredstva za otpoĉinjanje ili unapreĊenje proizvodnje. Tablica br. 11. Okvirni plan potpora (2012. – 2016.) HNŢ/K u sektoru agrara A Biljna proizvodnja B Animalna proizvodnja 1. 1. Ovĉarstvo i kozarstvo 2. Ratarsko-povrtlarska proizvodnja Proizvodnja cvijeća 2. Govedarstvo 3. Voćarstvo 3. Svinjogojstvo 3.1. Maslinarstvo 4. Peradarstvo 4. Vinogradarstvo 5. Uzgoj slatkovodne i morske ribe 6. Pĉelarstvo Proizvodnja sadnog materijala Proizvodnja presadnica 6. Izvor podataka: Vlastita procjena 5. 67 C Organska proizvodnja Sve certificirane proizvodnje sa priznatim eko znakom Preporuke: U kontekstu okvirnog plana godišnjim Programima definirati prioritete potpora poštujući principe harmonizacije na razini FBiH, ali i mogućnostima vlastitog opredjelenja. Mjere potpora iz domena općina Znaĉajna financijska potpora u većoj ili manjoj mjeri obezbjeĊuje se i od strane općina. Buduće općinske potpore trebale bi razvijati komercijalnu proizvodnju kroz preferiranje pojedinaĉnih strateških proizvoda kako bi se upriliĉila što brţa izmjena zateĉene strukture obiteljskih gospodarstava u pravcu njihove komercijalizacije i osposobljavanja za trţišnu utakmicu. U odnosu na sadašnju praksu, sredstva za potpore većim dijelom treba preusmjeravati na investicije, i to kroz znaĉajnije participacije u kapitalnim ulaganjima, i regresiranje kamata na kredite na raĉun direktnih cjenovnih podsticaja za pojedine proizvodnje. U proizvodnji se opredjeljivati za potpore po jedinici površine i grlu, te uvesti regrese za inpute (gnojivo, gorivo). Nije potrebno forsirati pojedine proizvodnje, a pojam koji je danas u modi kao ''proizvodna strateška opredjeljenja'' neće više biti aktualan. Poljoprivrednik neće moći oĉekivati da mu drţava kaţe što će proizvoditi, a njegov uspjeh zavisiti će od mudrosti njegovih odluka, bez obzira na aktuelne informacije od savjetodavnih struĉnih sluţbi. Prostorna distribucija ukupno ostvarenih općinskih investicija izdvaja nekoliko općina u HNŢ/K, prije svega općine Konjic i Prozor/Rama sa znaĉajnim uĉešćem u budţetskom izdvajanju. Na temelju prikazanih vrijednosti ukupno obezbijeĊenih godišnjih općinskih potpora moglo bi se ostvariti i znaĉajniji progres u odreĊenim proizvodnjama. Potpore u ruralnom razvoju Politiku ruralnog razvoja bilo bi efikasno direktno usmjeravati poljoprivrednim gospodarstvima ili grupama gospodarstava, posebice na podruĉjima s oteţanim uvjetima ţivljenja. Dakle, nuţno je potpore usmjeravati u cilju povećanja efikasnosti i konkurentnosti gospodarstava. Efikasno bi bilo potpore usmjeravati u naknade proizvoĊaĉima za proizvodnju u oteţanim uvjetima ţivljenja (izdefinirati naknade za razliĉita podruĉja privreĊivanja), naknade za organsku proizvodnju hrane, potpore prekstruktuiranju (transformaciji) od naturalnog prema robnom komercijalnom gospodarstvu, potporu kapitalnim ulaganjima, potporu za proizvodnju višegodišnjim zasadima, proizvodnju ribe, ovĉarstvo i kozarstvo, potporu rashladnim kapacitetima (skladištima za voće i povrće), potpore mladim proizvoĊaĉima, potpore u radu poljoprivrednih struĉnih sluţbi, veterinarskih intervencija, politike kvaliteta proizvoda, istraţivanja i obrazovanja u sektoru agrara. Pored navedenih mjera neophodno je podsticati i oĉuvanje okoliša (oĉuvanje genetskih resursa), poboljšanje infrastrukture, ekologije i dr. 68 Temeljni principi i polazišta navedenih potpora bilo bi racionalno orjentirati prema komercijalnim gospodarstvima koja: imaju startnu poziciju za robnom proizvodnjom (objekte i infrastrukturu, zemljište, postojeću proizvodnju koju treba uvećavati), da jedan ĉlan obitelji ima trajno opredjelenje prema poljoprivrednoj proizvodnji, da je mlaĊi od 50 godina, da je spreman struĉno i organizaciono prihvatati tehnološka rješenja. Za naturalnu (nekomercijalnu) proizvodnju potpore usmjeravati u sustav organiziranosti. Samo organizirani naturalni proizvoĊaĉi predstavljaju proizvodnu snagu. Kapitalna ulaganja i kreditna politika Temeljni ciljevi agrarne politike vezani su, izmeĊu ostalog, i za ukupnu kreditnu politiku i za kapitalna ulaganja u unapreĊenje sektora agrara te jaĉanje njegove konkurentnosti na trţištu. Ove mjere doprinose ukupnom razvoju i mogu se realizirati uz odgovarajuće, dobro osmišljene i kordinirane aktivnosti svih aktera koji djeluju u sektoru agrara. Tu su u prvom redu komercijalna gospodarstva (proizvoĊaĉi) bilo da se radi o pravnim ili fiziĉkim gospodarstvima, zatim sve razine vlasti (općine, ţupanije/kantoni, FBiH) koji imaju najznaĉajniju zadaću u ovom sektoru s financijskim institucijama. Politika kapitalnih ulaganja i kreditiranja treba da bude podreĊena temeljnim ciljevima koje ţelimo ostvariti. Odgovarajući stupanj usklaĊenosti aktivnosti mora postojati na svim navedenim razinama, kao i samih komercijalnih gospodarstava. Finansiranje poljoprivredne djelatnosti, po prihvatljivim uvjetima moguće je obezbijediti konbiniranjem izvora financijskih sredstava (primjer Konjica- udruţivanje vlastitih sa sredstvima banaka za razvoj poljoprivrede), koji se za te svrhe mogu angaţirati odnosno usmjeriti u programe koji doprinose razvoju agrara. Uz sopstvena sredstva koja proizvoĊaĉi raspolaţu i finansiraju svoju djelatnost, najznaĉajniji izvori za kapitalna ulaganja su potpore na razini F BiH i kreditna sredstva. U trţišnoj privredi bankarski sistem je najznaĉajniji za finansiranje ukupne privrede. U sektoru poljoprivrede takoĊe ovaj sistem ima vaţnu ulogu, ali po pravilu, uz odreĊene modifikacije, koje se odnose na odreĊene olakšice, utvrĊene ekonomskom politikom u cilju obezbjeĊenja prihvatljivijih uvjeta. FBiH još nije uspostavila uĉinkovitu i odrţivu kreditnu politiku, pa su u uvjetima već navedenih monetarnih pravila još teţe mogućnosti koje bi se mogle upotrijebiti za razvitak njenog poljoprivrednog sektora. Prijeratni izvori financiranja koji su poticali iz primarne 69 emisije novca, raznih fiskalnih zahvatanja, sredstava IBRD-a24 pa i uĉešća samih subjekata poljoprivrede, sa prestankom ranije drţave i pogubnim posljedicama rata su nestali. TakoĊer je potrošena i prijeratna ušteĊevina graĊana, što je donijelo krizu povjerenja prema bankama, i dodatno zakoĉilo pomake na investicijskom planu. S toga se domaće banke skoro iskljuĉivo oslanjaju na kreditne linije donatora i svoju proviziju, dok ostali kapital izvoze i drţe ga po strani u drugim bankama. Sve to nije dovoljno za realnije potrebe domaće ekonomije. Ako jedna zemlja nema dovoljno vlastitih financijskih sredstava, ona je prisiljena da ih traţi na strani. Da bi to provela u praksu, ona mora biti privlaĉna za strana ulaganja. Do tih ulaganja dolazi se kroz gradnju dobre investicijske klime i sniţavanje investicijskog rizika za ulagaĉe. Naţalost, osim formalnih ţelja i objektivnih razvojnih potreba, drţava do sada nije obezbijedila niti jedan od ova dva kljuĉna uvjeta. Kreditnu politiku u smislu kapitalnih ulaganja neophodno je usmjeriti prema sektoru agrara i grantu u kontekstu potpore u visini do 25% predraĉunske vrijednosti za osnovna sredstva, i to: izgradnja sistema za navodnjavanje, podizanje višegodišnjih zasada u voćarstvu i vinogradarstvu, ureĊenje zemljišta, melioracije livada i pašnjaka, izgradnju objekata u stoĉarstvu, rekonstrukciju postojećih i izgradnju novih ribnjaka, rashladne kapacitete, nabavku mehanizacije i druge opreme. Sredstva za intervencije u poljoprivredi usmjeravati za premije za odreĊene poljoprivredne proizvode, regrese na kamate, investiranje troškova intervencija na trţištu, subvencije za izvoz.nNeke od mogućih olakšica za investiciona ulaganja su: ObezbjeĊenje odreĊenih garancija od strane općina i Ţupanije/Kantona za vraćanje kredita. Kao uvjet za njihovo dobivanje predstavlja u velikom broju sluĉajeva obezbjeĊenje kolaterale. Kao jedno moguće racionalno rješenje je formiranje „Garancijskih fondova“ na razini općina i HNŢ/K; Omogućavanje investicija u kapitalna ulaganja putem lizinga na temelju koga se moţe obezbijediti oprema, mehanizacija (zakup opreme do konaĉne otplate); Na razini FBiH (Federalna razvojna banka) sugerirati na izdašnijem i manje kompliciranom kreditu, pogotovo za investiciona ulaganja; Suradnja izmeĊu udruga i zadruţnih organizacija sa preraĊivaĉkim kompleksom za finansiranje primarne proizvodnje naturalnim putem, poštujući paritete razmjene, ĉime se štite obostrani interesi; Najizdašniji izvor sredstava za kapitalna ulaganja i ruralni razvoj su predpristupni fondovi EU. Odrţivi principi kreditne politike su: da kamata za kredite na stalna sredstva bude diferencirana prema prirodi poljoprivredne proizvodnje i da u pravilu ne prekoraĉuje visinu od 4 %, 24 IBRD-international bank for reconstruction and development 70 da investicioni krediti u stalna sredstva imaju diferencirano duge rokove vraćanja sa odgovarajuće povoljnim grace periodima, da se uspostavi kratkoroĉno kreditiranje sa primjerenim uvjetima za poljoprivrednu proizvodnju i otkup poljoprivrednih proizvoda, da se krediti daju po strogo ekonomskim kriterijima i da se njima ne rješavaju drugi seoski problemi (pitanja izvansektorske i socijalne naravi). Poljoprivredi i proizvodnji hrane u cjelini stoje na raspolaganju razne mogućnosti za dobijanje novĉanih kreditnih sredstava. Za protekli period bilo je više izvora kreditiranja razliĉitim uvjetima vraćanja. Raspoloţivi izvori kredita bile su poslovne banke. MeĊutim, one uglavnom ne financiraju programe na duţi rok, već više kratkoroĉno. Drugi problem u poslovanju sa ovim bankama je njihova visoka kamata ĉija razina uglavom sprjeĉava ozbiljnija poljoprivredna ulaganja. Hoće li i kada će ove banke biti u stanju da promijene svoju kreditnu politiku prema farmerima ne zna se, ali je jasno da su pri sadašnjim uvjetima njihova vrata za sektor hrane popriliĉno zatvorena i jako komplicirana. Investicijska razvojna banka FBiH po datoj joj ulozi trebala biti vodeća financijska ustanova za podrţavanje razvitka privrede u zemlji. Ona ima svoje sjedište u Sarajevu i povezana je sa mreţom partnerskih banaka. U široj proizvodnoj praksi koncept kreditiranja agrarnog sektora od strane ove banke nije bio uĉinkovit. PORMF. Dosadašnje financiranje poljoprivrede provodilo se iskljuĉivo kroz već analizirani PORMF i to iz sredstava donatora koje je BiH dobila na kreditnoj osnovi (IDA uvjeti) ili grant. Ta sredstva u već ranije opisanom iznosu iskorištena su kroz kreditna davanja malim farmerima po povoljnim uvjetima25. Temeljni problem kod ovih kredita bio je što su oni davani više uz socijalne nego ekonomske kriterije (po jedna – izuzetno dvije krave ili pet ovaca), i to licima meĊu kojim se nalazio veliki broj povratnika i izbjeglica. U kasnijim periodima plasirana su sredstva koja su došla od IFAD-a26 uz veće uvaţavanje i ekonomskih kriterija, koja su se zasnivala na revolvingu. Mikrokreditne organizacije po svojoj financijskoj moći male su institucije koje daju kredite uglavnom do 10.000 KM i uz uvjete koji ne nude niti primjereno jeftina sredstva ni dulje rokove vraćanja. Formiranje ovih financijskih organizacija nerijetko dolazi i od stranih nevladinih organizacija. Fondacija za odrţivi razvitak ima zadaću da objedinjuje mikrokreditiranje i lokalni razvitak. Poĉela je sa radom krajem 2001. godine sredstvima WB. Nastala je objedinjavanjem dotadašnje tri organizacije koje su se bavile lokalnim kreditiranjem općina (LDP), mikrokreditiranjem businissa (LOIN) i razvitkom lokalnih zajednica (LORA). 25 Uvjeti za nabavku stoke bili su pet godina trajanja ukljuĉujući period poĉeka od jedne godine, a za kupovinu strojeva 10 godina sa poĉekom od dvije godine. Kod obje namjene kamata za krajnjeg korisnika iznosila je 2%. 26 IFAD-international fund for agricultuarl development 71 Poduzetniĉko kreditiranjeje sve ĉešća pojava koja se sastoji u kreditiranju primarne poljoprivrede od strane zdravih kompanija iz prehrambene industrije. Humanitarne organizacije ĉesto su se javljale i kao kreditne institucije. Njihova sredstva uglavnom su malog obujma, mada ima sluĉajeva kada one i na neizravan naĉin podrţavaju poljoprivredni razvitak (Hilswerk-Ausrtija, Umcor i dr). Kod nekih humanitarnih organizacija povrat kredita bio je moguć i u obliku davanja proizvoda. Preporuke: Da kamata za kredite na stalna sredstva bude diferencirana prema prirodi poljoprivredne proizvodnje i da u pravilu ne prekoraĉuje visinu od 4 %; Da investicioni krediti u stalna sredstva imaju duge rokove vraćanja sa odgovarajuće povoljnim grace periodima.; Da se uspostavi kratkoroĉno kreditiranje sa primjerenim uvjetima za poljoprivrednu proizvodnju i otkup poljoprivrednih proizvoda; Da se krediti daju po strogo ekonomskim kriterijima i da se njima ne rješavaju drugi problemi (pitanja izvansektorske i socijalne naravi); Da se sredstva na razini općina udruţuju sa sredstvima banaka i za atraktivne proizvodnje dodjeljuju povoljna kreditna sredstva. 8.4. Okviri za progres sektora agrara Širi okviri koji bi bili odluĉujući za progres sektora agrara i koji se moraju obezbijediti na razini i mikro i makro okruţenja (ţupanija/kantona FBiH i BiH) su: strategije i pravci razvoja gospodarstva na lokalnim entitetskim, drţavnim i regionalnim razinama, dokumenti razvoja turizma, dokumenti razvoja okoliša, agende ekonomskih reformi, te drugi dokumenti koji su u svezi sa sektorom agrara. Okviri za progres sektora agrara sadrţe sljedeće inicijative: Rrješavanje plasmana trţišnih viškova, jaĉanje struĉnih i ispekcijskih sluţbi, obezbjeĊivanje socijalne sigurnosti poljoprivrednika (staraĉke naknade i programe stimulacija za mlade farmere), potpore izvoznim aktivnostima; Jaĉanje konkurentske sposobnosti; Prihvatljivi modeli kreditiranja i uloga vladinog sektora u ovom segmentu; Jaĉanje struĉnih savjetodavnih sluţbi na razini ţupanije/kantona; Definiranje i razvoj politike standardizacije; Statistiĉka potpora razvoju poljoprivrede koja podrazumijeva posjedovanje podataka o primarnoj proizvodnji, uvozu i izvozu, registar svih poljoprivrednih proizvoĊaĉa redefinirati u cilju markiranja i odvajanja robnih - komercijalnih gospodarstava od 72 „klijenata“ koje treba usmjeravati u organiziranu cjelinu i nikako zanemarivati ovaj aspekt statusa. Nisu potrebne analize da se ocijeni da bi dugoroĉna realizacija potpuno liberalnog koncepta dovela u velike teškoće veći dio poljoprivredne proizvodnje, a pogotovo ruralna podruĉja. Komercijalna proizvodnja jako bi se sporo razvijala, u kratkom vremenu došlo bi do gašenja poljoprivrednih gospodarstava koji ne bi bio unapreĊivan strukturnim promjenama. U tim sluĉajevima poljoprivreda se svodi na razinu socijalne i i naturalne proizvodnje, odnosno proizvodnju za potrebe vlastite ishrane. Ukoliko bi se dosljedno provodio ovaj koncept, vizija razvoja bila bi pesimistiĉka, a koncept agrarne politike ne bi rješavao probleme, bio bi zavaravajući i štetan. Koncept odrţivog razvoja poljoprivrede (eko-socijalni i trţišni koncept agrarne politike) jedini je pravi izbor kome trebaju stremiti proizvodni regioni, doduše, koji je u primjeni ovisan od entiteta i drţave BiH. Ovaj koncept omogućava brţu prilagodbu integracijama u EU. Generalno posmatrano sektor agrara je u dilemama tri osnovna pristupa, odnosno koncepta agrarne politike: protekcionistiĉki koncept (najveća moguća razina zaštite domaće proizvodnje. Na ovaj aspekt samo je moguće inicijativama intervenisati prema razini BiH. Trenutna zaštita domaće proizvodnje u BiH prouzroĉila je pad i recesiju u mnogim granama agrara). Liberalni koncept u kome je sve prepušteno trţištu i koncept razvoja odrţive poljoprivrede koji se temelji na povećanju proizvodnje i većim cijenama. Ovaj koncept podrazumijeva visoku zaštitu domaće proizvodnje. Preporuke: Koncept razvoja odrţive poljoprivrede je model koji treba slijediti. 9. INSTITUCIJE ZA PROVEDBU STRATEGIJE 9.1. Okviri funkcioniranja Nije sporno da nam je potreban efikasan i konkurentan poljoprivredni sektor s kojim će drţava i sve druge razine vlasti postati dostojan partner vanjskom okruţenju. Put do takvog sektora vodi preko modernih zakona i na njihovim temeljima jasno uspostavljenih institucionalnih kapaciteta. Poljoprivredna proizvodnja moţe se razvijati samo uz odgovarajuću institucionalnu potporu svih faktora koji u njenom lancu imaju odgovarajuće obaveze i duţnosti. Svi oni i vaţni su i efikasni razmjerno rangu u vertikali svoje strukture, i to idući od općine pa preko ţupanije/kantona i entiteta do drţave kao najveće razine vlasti. Problem je što neke vaţne institucije imaju znaĉajne rezerve za unapreĊenje njihovog rada. Sve one treba da se nalaze na zajedniĉkom zadatku: o da se poljoprivredi kao privrednoj djelatnosti osigura sukladno i efikasno djelovanje i 73 o da ljudi koji se odluĉe profesionalno baviti ovom djelatnosti znaju gdje i na koji naĉin mogu riješiti probleme u svom radu. 9.2. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Po administrativnom ustrojstvu F BiH ţupanije/kantoni su njene upravne jedinice koje imaju visoku samostalnost u kreiranju i provedbi interne ekonomske politike. Tu politiku one provode slijedom uspostavljene institucionalne strukture koja je simetriĉna s onom na federalnoj razini, ali i dovoljno slobodna u kreativnosti da podupire regionalni razvitak prema lokalnim potrebama i uvjetima. Sukladno tomu, ne postoje nikakve formalne zapreke ni za funkcioniranje niti za uspostavu odgovarajućih institucija u poljoprivrednom sektoru. Bez obzira na nemogućnost Vlade da u dosadašnjem periodu izdvaja znaĉajnija sredstva za poticanje poljoprivrednog razvitka, ministarstvo je snaţno i vrlo pozitivno utjecalo na tijekove i dogaĊanja u njemu.27 Posebnu ulogu i presudni znaĉaj u predlaganju i konstituiranju sistemskih mjera i rješenja u oblasti agrara ima Ministarstvo za poljoprivredu šumarstvo i vodoprivredu, pogotovo za utvrĊivanje agrarne politike i poduzimanju mjera za njenu provedbu. Ministarstvo predlaţe Vladi niz dokumenata, propisa i akata koji su neophodni za sukladno funkcioniranje agrarnog kompleksa. Predlaţe donošenje zakona u oblasti agrara, veterinarstva, predlaţe mjere i analizira njihov utjecaj na ekonomske mjere i poloţaj, te uvjete na ekonomski poloţaj gospodarenja agrarnih subjekata. Konkretno, brine se o izvršenju sistema zdrastvene zaštite ţivotinja kao temelja za razvoj stoĉarske proizvodnje i industrijske prerade, prati uvjete proizvodnje, vrši nadzor nad izvršavanjem zakona, poslove inspekcije i kontrole iz oblasti agrara. Ministarstvo u svom sastavu ima: sektor poljoprivrede, sektor veterinarstva, sektor inspekcije, uprava za šume , uprava za vode, zavod za zemljište,zavod za poljoprivrednu savjetodavnu sluţbu i zaštitu bilja. Sektor poljoprivrede vrši poslove koji se odnose na: tekuću i razvojnu politiku, normativnu djelatnost, upravni nadzor i izvršavanje zakona i drugih propisa u oblasti agrara. Poljoprivredna proizvodnja moţe se odvijati samo uz odgovarajuću institucionalnu podršku svih uĉesnika koji u njenom lancu imaju odgovarajuće obveze i duţnosti. Sve su one i vaţne i uĉinkovite srazmjerno poloţaju u vertikalnoj dimenziji svoje strukture, i to idući od općine pa preko ţupanije i entiteta do drţave kao vrhovnog autoriteta vlasti. Bilo bi racionalno u perspektivi stvarati uvjete za pozicioniranje izvršitelja aktivnosti na zadacima: za trţišno-cjenovnu politiku, za ruralni razvoj, za bezbjednost hrane, za informacionu potporu i kontrolu. Put u navedenom pravcu podrazumijeva program redovne obuke zaposlenih, poznavanje stranih jezika i informatiĉke pismenosti, kao minimalnog kriterija za upošljavanje novih suradnika, uvoĊenje novih tehnika upravljanja, uvoĊenja stroţijeg sistema kontrole i praćenja rezultata rada. 27 Strategjia razvitka poljoprivrede Hercegovaĉko – neretvanske ţupanije (2004.-2010.) 74 9.3. Veterinarska služba Na razini BiH ustrojen je Ured za veterinarstvo. Ovim uredom je uspostavljena veterinarska kontrola na razini BIH i to sa nizom njenih zakonodavnih i koordiniranih funkcija. Predlaţu se slijedeći propisi : o jedinstvenih mjera, metoda i postupaka kontrole bolesti ţivotinja s liste MeĊunarodnog zoosanitarnog kodeksa O.I.E., o veterinarskih uvjeta za meĊunarodni promet ţivotinja i proizvoda ţivotinjskog porijekla, o uvjeta za registriranje objekata za klanje ţivotinja i preradu ţivotinjskih proizvoda i o jedinstvenog programa monitoringa i kontrole biorezidua u ţivotinjama, te proizvodima i sirovinama ţivotinjskog porijekla. Veterinarska sluţba koordinira: rad graniĉne veterinarske inspekcije i predlaţe propise jedinstvene dokumentacije za uvoz i izvoz ţivotinja i proizvoda ţivotinjskog porijekla, uspostavljanje jedinstvenog informacijskog sistema graniĉne inspekcije, suradnju s meĊunarodnim veterinarskim, zdravstvenim i sliĉnim institucijama i udruţenjima kao što su O.I.E., WHO, FAO, Evropska komisija i dr. PodreĊena institucija Uredu je Agencija za identifikaciju ţivotinja koja ima sjedište u Banja Luci i devet regionalnih centara, od kojih po ĉetiri u entitetima i jedan u DB. Posluje pod nazivom ''Ured za veterinarstvo BIH – Agencija za oznaĉavanje ţivotinja''; o vaţna funkcija ove institucije je implementiranje sistema identifikacije ţivotinja i kontrola njihovog kretanja skladni odgovarajućoj praksi u EU. Organizacija veterinarske sluţbe u BiH Ured za veterinarstvo Državni Inspektorat Agencija za Sigurnost hrane Ministarstvo Poljoprivrede RSSektor za veterinarstvo Veterinarski institut Dr Vaso Butozan, Banjaluka Veterinarske stanice,državne i privatne Ministarstvo poljoprivrede F BiHSektor za veterinarstvo Veterinarski fakultet Sarajevo Veterinarskle stanicedržavne i privatne Kantonalni veterinarski zavodi Mostar, Zenica, Tuzla, Bihać 75 Status Veterinarskih stanica U HNŢ/K : U HNŢ/K sve veterinarske stanice su, izuzev stanice u Prozoru, private, pa tako imamo po općinama : R.b. Općina 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. Konjic Jablanica Prozor-Rama Mostar Mostar Ĉitluk Ĉapljina( u osnivanju) Neum/ nepostoji/ osniva se .. Stolac Veterinarski zavod Mostar (preuzimaju se osnivaĉka prava od strane HNK) 11. Kantonalna veterinarska inspekcija UKUPNO: ** Status Broj Pivatna veterinara Javna Privatna 2 Privatna 2 Javna ustanova 3 Privatna 3 Privatna 4 Privatna 2 Privatna 2 Privatna Privatna 2 Javna ustanova 2 Inspektor u općini 1 1 1 - 2+1 22 3 općinska + 2 kantonalna i šef isp. Ĉetri veterinara su nezaposlena Veterinarska uprava funkcionira kao poseban resor u nadleţnosti Ministarstva, a zaduţena je za vršenje upravnih i sa njima povezanih struĉnih poslova koji se odnose na: praćenje i rano otkrivanje zaraznih bolesti, sprjeĉavanje pojave, suzbijanje i iskorjenjivanje odreĊenih zaraznih bolesti ţivotinja, sprovedbu veterinarske preventive, dijagnostiĉka i druga ispitivanja, promet ţivih ţivotinja, proizvoda ţivotinjskog porijekla, hrane za ţivotinje u unutarnjem prometu. Uprava je odgovorna za utvrĊivanje ispunjenosti veterinarsko-sanitarnih uvjeta za obavljanje veterinarske djelatnosti u objektima za proizvodnju, za indentificiranje i registraciju ţivotinja, izradu godišnjih programa monitoringa i prevencije pojedinih zaraznih bolesti ţivotinja i zoonoza na prostoru HNŢ/K. Strateška opredjeljenja Najveće uĉešće u pozitivnoj selekciji su veterinari na terenu uz provedbu vještaĉkog osjemenjavanja i drugih uzgojno selekcijskih mjera. Indentifikacija ţivotinja je takoĊe (tehniĉki dio ) povjerena veterinarskom servisu mada je prisutna negativna tendencija da se ti poslovi odvijaju preko drugih institucija . UvoĊenje tehnike „ transfera embrija „ u budućnosti će zasigurno poboljšati nivo usluga, a i za produkt imati znatnije poboljšanje pasminskog sastava, uz pomno planiranje i reginiranje oderĊenih pasmina ambijentu prilagodljivih . Sljedeći korak, koji bi obavezno trebalo uvrstiti 76 u strateška opredjeljenja u budućnosti, bio bi informatiĉko unificiranje programa po kojim sada veterinarske stanice rade. Preporuke: Nuţno je u najkraćem vremenu certificiranje veterinarskih stanica i Zavoda u smislu potvrĊivanja tehnika i procedura, kako veterinarskih tako i laboratorijskih usluga; Zakonska regulativa – prilagoditi je EU standardima i direktivama; Opremanje svih ustanova jedinstvenim hardverom i softverom, te potrebnom opremom za uvoĊenje novih tehnologija u stoĉarskoj proizvodnji; Aplikacija softvera- Obuka kadrova- stvoriti informatiĉki prsten za mehanizam „ Brzog odgovora „ na krizne i hitne situacije u smislu spreĉavanja šteta u stoĉarskoj proizvodnji usljed pojave opakih zaraznih bolesti. Jedinstvena baza podataka i pristup svima koji imaju potrebu za informacijama Loše organizacione pozicije po općinama (prijedlog za poboljšanje) Nedovoljan broj veterinara po općinama onemogućuje, za sada, neke intenzivnije iskorake u smislu podizanja nivoa i obima usluga. Potrebno je obezbjediti dovoljno sredstava za opremanje veterinarskog servisa za nove izazove koji svakako dolaze u narednom periodu. Inicirati u prioritetu nove tehnologije i opremiti veterinarske stanice, obuĉiti postojeće kadrove za upotrebu te tehnologije, a samim tim bi se postigao strateški cilj- unapreĊenja proizvodnje u stoĉarstvu. 9.4. Služba za uzgojno selekcijski rad Sluţba za uzgojno selekcijski rad funkcionira u okviru Federalnog Agromediteranskog zavoda u Mostaru kao jedinstvena sluţba na razini F BiH. Poslovi sluţbe mogli bi se svrstati u nekoliko temeljnih grupa i obuhvatali bi jednu cjelinu koju je neophodno provoditi u sudejstvu sa veterinarskom strukom: obiljeţavanje grla, kontrola rasploda, kontrola mlijeĉnosti krava, program vještaĉkog osjemenjavanja krava, licenciranje bikova, izloţbe priplodne stoke, davanje struĉnih uputa. Ova sluţba generalno ima zadaće na modernizaciji evidentiranja i upravljanja stoĉnom proizvodnjom. Ona ima potpuni javni karakter pa bi takvom trebala i ostati dok se ne ukaţu mogućnosti za njenim drugaĉijim financiranjem. Praksa ove sluţbe treba da se odvija kroz izravni rad sa uzgajivaĉima stoke na terenu, te kroz uzgojno selekcijske programe u ţupanijskim/kantonalnim repro-središtima. Ta repro-središta bila bi u privatnom vlasništvu i 77 uţivala bi povoljnu kreditnu te svu drugu stimulativnu podršku kako vrha drţave tako i samih ţupanija/kantona. Laboratorij za mlijeko funkcionira na razini FBiH (Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo) s ciljem poboljšanja kvaliteta za mlijeko i mlijeĉnih proizvoda. Bez obzira na veliki kapacitet u ispitivanju svih aspekata mlijeka i mlijeĉnih proizvoda ovu zadaću bi trebalo iz praktiĉnih razloga povjeravati razini ţupanija/kantona. U dosadašnjim aktivnostima Federalni Agromediteranski zavod u Mostaru apsolutno je ovladao kadrovskim potencijalom, opremom, pogotovo organizacionim aspektom u provedbi mjera uzgojno selekcijskog rada u HNŢ/K. 9.5. Zdravlje biljaka Primarnu vaţnost u sustavu zdravlja bilja ima doneseni Zakon o zaštiti zdravlja bilja, te Zakon o fitofarmaceutskim sredstvima i Zakon o sjemenu i sadnom materijalu poljoprivrednih biljaka. Znaĉajan napredak u praktiĉnom smislu je imenovanje nositelja aktivnosti na razini FBiH na brizi o zdravlju bilja, prije svega Federalnom Agromediteranskom zavodu u Mostaru koji je uspostavio ĉitav sistem zaštitnih mjera ukljuĉujući i Izvještajno prognoznu sluţbu sa besprekornim funkcioniranjem, ĉak i inovacijama u sistemu izvještavanja koji se mogu primijeniti u široj proizvodnoj praksi.. Vaţna ustanova koja djeluje pod nadzorom MVTEO je Uprava BIH za zaštitu zdravlja bilja. Osnovana je na temelju Zakon o zaštiti zdravlja bilja 2004. godine i ima sjedište u Sarajevu. Program rada sluţbe za zaštitu zdravlja bilja po vertikali trebao bi biti sa sljedećim zajedniĉkim zadacima i EU principima: kreiranje politike zaštite zdravlja biljaka, pripremanje zakonskih propisa, praćenje, analiza i procjenjivanje zdravstvenog stanja biljaka u zemlji i inozemstvu, koordiniranje sa nadleţnim organima entiteta i DB, uspostavljanje i vođenje registara, evidencija i listi u suradnji sa entitetima i DB, praćenje programa koji su u vezi s mjerama sprječavanja unošenja i širenja štetnih organizama i briga o implementaciji programa, predlaganje i praćenje mjera za sprječavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje štetnih organizama, izrada izvještaja, analiza, informacija i drugog za domaća sluţbena tijela i međunarodne organizacije, suradnja u izradi međunarodnih sporazuma iz oblasti zdravlja biljaka i brige za njihovu implementaciju, uvođenje i odrţavanje sistema informiranja iz oblasti zdravlja biljaka, predstavljanje BIH u međunarodnim tijelima i organizacijama iz oblasti zdravlja biljaka i dr. 78 9.6. Kvalitet i zdravstvena ispravnost hrane Za zdravstvenu, kvalitetnu i ekološku ispravnost proizvoda na razini BiH obavlja Agencija za sigurnost hrane u Mostaru s akreditiranim laboratorijama za ispitivanje hrane sa softificiranom opremom i obrazovnim kadrom. Jedna od takvih, svakako je na razini Federalnog agromediteranskog zavoda u Mostaru. Zadovoljavajuća zdravstvena i ekološka ispravnost ljudske i stoĉne hrane pitanje je kvaliteta ţivljenja stanovništva, ali i upravljanja tom hranom u skladu sa pravilima i standardima EU. Do sada su usvojena ĉetiri okvirna drţavna zakona kojima su regulirana pitanja kvalitete i sigurnosti hrane: tehničkih zahtjeva za proizvode i ocjenjivanja njihove usklađenosti, nadzora nad trţištem proizvoda, opće sigurnosti proizvoda i zdravstvene ispravnosti ljudske i stočne hrane. Agencije za sigurnost hrane na razini BiH pokrenula je mnoge funkcije iz oblasti sigurnosti hrane kao; o savjetovanje i podrška MPRR u pripremi legislative i politike iz sigurnosti hrane, o pravljenje ekspertiza u oblastima koje se tiču sigurnosti hrane (analiza rizika, higijenska proizvodnja hrane uključujući sisteme kvaliteta ISO 9001-2000, ISO 15161 i Codex Alimentarius), o međunarodna suradnja kao kontakt za Codex Alimentarius, EU, FAO i WHO, o monitoring inspekcije sigurnosti hrane na entitetskim razinama i između tih razina, te praćenje tokova njene distribucije, o izdavanje izvoznih, uvoznih i međunarodnih certifikata u vezi sigurnosti hrane, o davanje savjeta za uspostavljanje certificiranih infrastruktura za testiranje i akreditaciju, o davanje stručnih savjeta u oblastima aditiva za ljudsku i stočnu hranu, sredstava za zaštitu bilja i njihovih rezidua u hrani, GMO, dijetetskih proizvoda, biološke opasnosti, kontaminenata u lancu ishrane i dr., o uzorkovanje i testiranje (laboratorijska infrastruktura, nadleţnosti, certifikacija). o donošenje propisa o uvjetima i zahtjevima za proizvodnju organske hrane, o podrţavanje baze podataka o poljoprivredno-prerađivačkim preduzećima, o koordiniranje sa Odjeljenjem za veterinarstvo MPRR i Uredom za veterinarstvo BIH, itd.28 Institut za standarde, mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo BIH formirao je krajem 2004. godine Tehnički komitet BAS/TC 43 - Tehnologija hrane, sa sjedištem u Sarajevu i zadacima: o Komitet obuhvata standardizaciju u oblasti tehnologije hrane uključujući poljoprivredne i prehrambene proizvode koji se koriste kao ljudska hrana i hrana za 28 Srednjoroĉna strategija razvoja poljoprivrednogsektora u Federaciji BiH (2006-2010) 79 ţivotinje, što podrazumijeva nazive, specifikacije proizvoda, uzorkovanje, metode ispitivanja, pakiranje, čuvanje i transport, procese u prehrambenoj industriji, postrojenja i opremu za prehrambenu industriju, materijale u kontaktu sa hranom, mikrobiologiju hrane, aditive itd.; o Tehnički komitet se opredijelio za preuzimanje međunarodnih standarda.. To znači da se BAS koricama pridruţuju preuzeti međunarodni standardi na engleskom jeziku, bez izmjena. Vaţna institucija koja u domeni vlastitih nadleţnosti obuhvaća i hranu je Institut za akreditiranje BIH (BATA) takoĊer sa sjedištem u Sarajevu. U okviru širokog spektra svojih sposobnosti, taj institut ovlašten je da vrši, kontrolira i prati: o akreditiranje institucija za certificiranje poljoprivrednih i prerađivačkih poduzeća i njihovih laboratorija. Ovaj institut ima odluĉujuću vaţnost za poljoprivredno-prehrambeni sektor, budući je svim njegovim poduzećima potrebno da budu certificirani na temeljima EU procedura kako bi mogli izvoziti svoje proizvode. Stoga, sada drţavne, u budućnosti i privatne laboratorije, moraju od Instituta obezbijediti akreditaciju za kontrolu kvaliteta na temeljima domaćih i meĊunarodnih standarda hrane i poljoprivrednih proizvoda koji se uvoze i izvoze. Kadrovsko i tehniĉko opremanje domaćih laboratorija zbog vaţnosti izvoza smatra se prvim prioritetom, kako bi bile sposobne za vršenje ove funkcije. Specijalizirani polujavni i privatni instituti i asocijacije koji bi se tek mogli stvarati trebali bi predstavljati završni i izuzetno znaĉajan okvir u razvoju sektora na njegovom putu za EU. Stvaranje novih i preorijentaciju (uţu specijalizaciju) postojećih institucija i instituta u BIH bi trebalo ukljuĉiti u dugoroĉne politike i strategije poljoprivrednog sektora na razini drţave. 9.7. Upravljanje i zaštita poljoprivrednog zemljišta Poljoprivredno zemljište je temeljni resurs za organiziranje poljoprivredne proizvodnje, pa je neophodno pojaĉiti sve aspekte od sistema upravljanja do zaštite poljoprivrednog zemljišta. U cilju uĉinkovitijeg upravljanja i zaštite poljoprivrednog zemljišta na podruĉu Ţupanije/Kantona, kada se stvore uvjeti, neophodno je: uspostaviti i voditi monitoring poljoprivrednog zemljišta, uspostaviti jedinstven informacijski sustav o poljoprivrednom zemljištu, poduzeti adekvatne mjere zaštite poljoprivrednog zemljišta (temeljem monitoringa, prema prioritetima), izraditi Projekt Višenamjensko vrednovanje, zaštita i optimalno korištenje zemljišta vršiti sustavnu kontrolou plodnosti tla i dr. 80 S obzirom na znaĉaj i sloţenost zemljišne problematike bilo bi poţeljno u općinama organizirati izdvojene specijalizirane općinske odjele za poljoprivredno zemljište, koji bi usko suraĊivali sa resornim ţupanijskim/kantonalnim ministarstvom. Na podruĉju Ţupanije/Kantona i pojedinih općina neophodno je izraditi projekt Višenamjenskog vrednovanja, zaštite i optimalnog korištenja zemljišta. Naime, Zakonom o poljoprivrednom zemljištu ( Sluţbene novine F BiH, br. 52/09, ĉlanak 22) definirane su mjere zemljišne politike, u okviru kojih je kao jedna od mjera navedena izrada projekta „Višenamjensko vrednovanje, zaštita i optimalno korištenje zemljišta”. Kroz navedeni Projekt izvršila bi se analiza postojećeg naĉina korištenja tla/zemljišta, procjenila postojeća i potencijalna pogodnosti tla/zemljišta i izdvojili bi se rajoni i podrajoni prioritetnog korištenja za pojedine grane poljoprivredne proizvodnje. Monitoring zemljišta predstavlja trajno i sustavno praćenje i registriranje svih njegovih promjenjivih znaĉajki u odreĊenom prostoru i vremenu. Prravilnikom o metodologiji za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta definirani su ciljevi monitoringa, parametri koji se prate i mjere, vremenski intervali uzorkovanja, metode koje se primjenjuju za uzorkovanje i analiziranje i dr. U ĉlanku 2. naprijed navedenog Pravilnika propisana je metodologija za: Trajno praćenje (monitoring) stanja poljoprivrednog zemljišta kojim se trajno prati stanje svih promjena u poljoprivrednom zemljištu, odnosno tlu (fizikalnih, kemijskih i bioloških), a posebno sadrţaj štetnih tvari. Propisano je da, navedene aktivnosti provodi Federalni zavod za agropedologiju i druge ovlaštene znanstveno-struĉne institucije; Praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta kojeg koriste pravne ili fiziĉke osobe na temelju zakupa, dugogodišnjeg zakupa poljoprivrednog zemljišta i koncesije za ribnjake. Navedene aktivnosti provodi Federalni zavod za agropedologiju, ţupanijska/kantonalna ministarstva mjerodavna za poslove poljoprivrede, općinsko tijelo uprave mjerodavno za poslove poljoprivrede i ovlaštene znanstveno-struĉne institucije. Cilj osnivanja zajedničkog informacijskog sustava o poljoprivrednom zemljištu je povezivanje podataka u jedinstvenu bazu podataka. Naime, informacijski sustav bi imao više podsustava kao npr. informacijski podsustav o raspolaganju poljoprivrednim zemljištem, informacijski podsustav o odrţavanju i zaštiti poljoprivrednog zemljišta, informacijski podsustav o monitoringu poljoprivrednog zemljišta i dr. Ţupanijsko/kantonalno ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede treba da uspostavi jedinstven informacijski sustav o poljoprivrednom zemljištu, a pored Ministrstva i općina u aktivnostima odrţavanja i voĊenja sustava treba da uĉestvuju i postojeće relevantne znanstveno-struĉne institucije na podruĉju ţupanije/kantona. Plan koordinacije aktivnosti i suradnje na voĊenju baze podataka treba izraditi ţupanijsko/kantonalno ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Temeljem svega naprijed navedenog vidno je da iskoristiti, jasno definirati zadatke i međusobne mehanizme financiranja i nadzora. 81 postojeće kapacitete treba pravilno relacije, te osigurati odgovarajuće Na podruĉju HNŢ/K u bliskoj budućnosti (kada se stvore uvjeti) potrebno je osnovati Povjerenstvo za poljoprivredno zemljište, a sve u cilju: praćenje usklađenosti i primjene propisa koji uređuju problematiku poljoprivrednog zemljišta, izrade Programa podizanja javne svijesti o značaju tla i potrebi poduzimanja mjera zaštite i dr. Ĉlanovi Povjerenstva za poljoprivredno zemljište trebaju biti predstavnici resornog ţupanijskog/kantonalnog ministarstva, općina, ministarstava pravosuĊa, eksperti iz znanstveno-struĉnih institucija, te predstavnici struĉne poljoprivredne sluţbe i udruge poljoprivrednika. 9.8. Poljoprivredna savjetodavna služba Ukoliko ţelimo ubrzanu prilagodbu evropskom okruţenju savjetodavna struĉna sluţba je nezaobilazni stub u izgradnji odrţivog i dugoroĉnog sistema proizvodnje zdrastveno ispravne hrane. Uostalom, ukupan posao razvoja agrara, pogotovo njegove prilagodbe ne moţe iznijeti sama administracija, bez obzira na njenu brojnost i osposoblenost. U taj posao svakako je potrebno ukljuĉiti savjetodavnu sluţbu na koju se mora prenijeti veliki dio obaveza i odgovornosti, pogotovo u konceptu odrţive poljoprivrede koja se preferira ovom Strategijom bez obzira na koncept razvoja agrara većih razina vlasti. Ciljevi Poljoprivredne sluţb trebali bi biti unapreĊivanje biljne i animalne proizvodnje u smislu povećanja prinosa i kvalitete proizvoda. Temeljni naĉin rada bio bi davanje struĉnih savjeta, preporuka i uputa obiteljskim gospodarstvima, kao i organiziranje edukativnih skupova sa tematikom iz oblasti sektora agrara. Ovo je institucija koja u svijetu ima prvorazredan znaĉaj u razvitku poljoprivredne proizvodnje. Njeno djelovanje obiĉno se veţe za mala i srednja gospodarstva, ali europska i svjetska praksa pokazuju da potrebu za njom jednako imaju krupni i najkrupniji proizvoĊaĉi. Mada još nije dobila zvaniĉan koncept na razini FBiH, (Zakon na usuglašavanju) princip racionalnosti vodio bi njenoj formi gdje bi jedan centralni dio savjetodavne struĉne sluţbe bio na razini Federalnog agromediteranskog zavoda u Mostaru povezan sa ţupanijskim/kantonalnim i općinskim struĉnim sluţbama. Krovni upravljaĉki sistem bio bi na razini Federalnog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Prijedlog ovakvog koncepta sluţbe trebao bi biti i poziv da se konaĉno uspostavi Savjetodavna struĉna sluţba na razini FBiH, koja je drugaĉijim konceptom doţivjela „fijasko“ i dobila negativnu ocjena struĉne poljoprivredne javnosti i šire proizvodne prakse. 82 Preporuke: Bez obzira na budući organizirani oblik savjetodavne struĉne sluţbe na razini FBiH, na razini HNŢ/K istu bi bilo racionalno povezati sa nauĉno istraţivaĉkim i obrazovnim institucijama. Struĉno obrazovanje savjetodavaca i poljoprivrednih proizvoĊaĉa staviti u fokus prioriteta, prema širokom spektru obrazovanja savjetodavaca u struci, ali i agro biznisu. Uspostava javne poljoprivredne sluţbe ne bi trebala biti zaprekom i za formiranje privatne poljoprivredne sluţbe, i to svugdje tamo gdje se pokaţe odrţivost u njenom radu. Za poĉetke bi inicijatori takve sluţbe mogle biti grupe jaĉih komercijalnih poljoprivrednika koje bi vezao zajedniĉki interes, i koje bi po toj osnovi zapošljavale jednog ili više poljoprivrednih struĉnjaka (primjer općine Konjic). 9.9. Istraživanje i obrazovanje Nauĉne i obrazovne institucije nisu dovoljno ukljuĉen u istraţivaĉko razvojne projekte, bez obzira na razvijene strukture nauĉnih kapaciteta. Znaĉajnije dosadašnje uĉešće u istraţivaĉkim projektima odnosilo se samo na razvoj herbalnog sektora, zemljišta, voćarstva i vinogradarstva. U ovom momentu fakulteti izgraĊuju jezgro nauĉnog djelovanja za potrebe agrarne privrede na razini HNŢ/K. Istraţivaĉko – razvojni rad na Sveuĉilištu i Univerzitetu u Mostaru u ovom momentu se ne bazira na jedinstvu nauĉnog i nastavnog procesa. Svako usporavanje ili nedostatak nauĉne djelatnosti automatski diskvalificira obrazovni proces i obratno. Na podruĉju HNŢ/K u narednom periodu stremiti prema formiranju Agrotehnološkog centra koji bi sluţio za usvajanje novih tehnologija u oblasti poljoprivrede i prehrambene industrije, te koji bi sluţio kao servis za poljoprivredu i prehrambenu industriju na podruĉju cijele Hercegovine. Pogrešno bi bilo oĉekivati da će Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede pa i Ministarstvo obrazovanja na razini HNŢ/K radikalno rješavati aspekte istraţivanja, pa je neophodan veliki angaţman svih nastavnika da u nepovoljnim društveno ekonomskim odnosima odrţe razinu samostalnosti u istraţivanjima. U svom strateškom djelovanju u istraţivaĉkom opusu kojeg treba uspostaviti na pokusnim poligonima fakulteta, ali i naprednih obiteljskih gospodarstava valja biti objektivan i insistirati da za duţi period istraţivanje u sektoru agrara treba usmjeriti u «Primjenska istraţivanja «, dok bi se po našem mišljenju rezultati fundamentalnih istraţivanja razvijenih zemalja trebali primijeniti u proizvodnim podruĉjima HNŢ/K. 83 Preporuke: Primjenska istraţivanja trebaju biti fokus istraţivaĉkog opusa (egzaktna istraţivanja su opterećenja i za mnogo razvijenije zemlje). Jaĉati atmosferu povjerenja i transparentnosti rada nauĉnih institucija. Zahtijevati poznavanje stranih jezika kod mlaĊih istraţivaĉa. Stimulirati uĉešće na meĊunarodnim projektima. Insistirati na odgovornosti. Stimulirati uspješne projekte u domaćoj agrarnoj privredi. Stremiti formiranju Agrotehnološkog centar za usvajanje novih tehnologija Fakulteti i Zavodi trebaju nastojati agrarnoj privredi nametnuti svoju vodeću ulogu u rješenju ţivotnih agrarnih razvojnih projekata i graditi svoje nauĉne kapacitete, formirati skupa nauĉno – istraţivaĉko jezgro. Rješenje – zadaci o Ukljuĉiti se u regionalne i meĊunarodne projekte, te napraviti iskorak prema europskoj razini istraţivanja u oblasti : poljoprivrede, ruralnog razvoja i zaštite prirodnih resursa. o Promovirati i podrţati istraţivanja vezana za vitalne nacionalne interese (organska proizvodnja hrane, proizvodnja voća, povrća, groţĊa, animalna proizvodnja, tehnološki razvoj ruralni razvoj, ekologija i td.). o U postojećim laboratorijima više se fokusirati u oblasti ispitivanja stanja i kvalitete oneĉišćenja medija zemljište i voda, te prerade hrane, kontrole i zaštite. o SuraĊivati na razini meĊuuniverzitetskih projekata. o Definirati prioritetna podruĉja istraţivanja karakteristiĉna za HNŢ/K. o Izraditi interna akta kojima će se regulirati oblast istraţivanja, makroprojekata sa Agromediteranskim zavodom i fakultetima, sprijeĉiti stihijske pristupe i netransparentnost angaţmana, dostignutih rezultata i profesionalne razine usluga i istraţivanja. o Stimulirati transparentan, objektivan i mjerljiv nauĉni rad, primjenjiv u široj proizvodnoj praksi (prioriteti bi trebali biti primjenska istraţivanj od kojih će farmeri imati koristi, a egzaktna istraţivanja usmjeravati prema Ministarstvu obrazovanja nauke i kulture). 84 Preporuke: o Na razini ţupanije/kantona jaĉati fakultete kao obrazovne, ali i kao nauĉno – istraţivaĉke i usluţne institucije sposobne da ponude agrarnoj privredi usluge iz razliĉitih oblasti. o Istraţivanja usmjeriti u: poljoprivrednu biljnu i animalnu proizvodnju: ovce pramenke, vinogradarske i voćarske proizvodnje, organskoj proizvodnji hrane, sakupljanju uzgoju i preradi ljekovitog bilja. opremu, procesne tehnike i tehnologije. 9.10. Robne rezerve/ pričuve Organiziranje idjelovanje robnih rezervi trebalo bi da se odvija na BiH razini, što bi trebala biti zadaća institucija u zajedniĉkim organima BiH. MeĊutim, one mogu da se uspostave i na niţim razinama (entitetima i ţupanijama/kantonima), s tim da funkcioniraju na principima vertikalne veze sa drţavom. U dosadašnjem periodu Direkcija za robne rezerve na razini FBiH svoju funkciju obavljala je neefikasno i udaljila se od svoje prave uloge. Robne rezerve su institucija koja je zaduţena za nadgledanje i ĉuvanje stabilnosti trţišta za odreĊeni broj strateških poljoprivrednih i industrijskih proizvoda. Na budućnost ove ustanove u domaćim i stranim razmišljanjima gleda se dosta razliĉito, ali su svi suglasni da njeno postojanje ne treba dovoditi u pitanje. Ako je to tako, onda bi se, u odnosu na dosadašnju praksu, njena uloga trebala racionalizirati i što više staviti u servisnu sluţbu trţišta i cijena. Tomu bi trebala ići na ruku i dalja oĉekivana stabilnost potrošaĉkih cijena, što bi moglo voditi sniţavanju njenih financijskih potreba te usmjeravanju osloboĊenih sredstava za poticanje poljoprivredne proizvodnje, stabiliziranje trţišta (izgradnja javnih skladišta) i druge svrhe. Generalno se moţe govoriti o dvije vrste domaćih robnih rezervi: o stalnim ili strateškim koje su rezervirane za osnovne poljoprivredne i odreĊene industrijsko-prehrambene proizvode, koje se drţe da se osiguraju prehrambenu sigurnost u izvanrednim okolnostima i o stabilizacijskim ili trţišnim, ĉiji je zadatak intervencija na trţištu kada se za to ukaţu potrebe. Ovaj drugi vid robnih rezervi trebao bi da bude vaţan instrument zaštite poljoprivrednih proizvoĊaĉa kao i potrošaĉa hrane. Njihova zaštitna uloga trebala bi da se provodi u tri smjera, i to kao: interventne kupovine odreĊenih proizvoda kad je njihova ponuda (osjetno) veća od traţnje (zaštita proizvoĊaĉa), 85 interventne prodaje odreĊenih proizvoda kada je njihova traţnja (osjetno) veća od ponude (zaštita potrošaĉa), podrška prehrambene sigurnosti za ukazane vanredne situacije. Interventne kupovine proizvoda podrazumijevaju da sistem robnih rezervi bude normativno ureĊen i materijalno osposobljen, kako bi preuzeo odreĊene koliĉine poljoprivrednih proizvoda za koje su propisane garantirane, (ili orjentacione, odnosno ciljne) cijene, ako i kada ih proizvoĊaĉi ponude: o Preuzimanje tih proizvoda moţe, ali i ne mora da znači i njihovu kupovinu - moţe se vršiti kreditiranje zaliha sirovina ili finalnih proizvoda kod proizvođača, kao i drugi vidovi aranţmana sa proizvođačima. o Angaţiranje ove institucije treba da bude vezano za ona stanja kada dođe do osjetnog pada cijena zaštićenih proizvoda na trţištu, pa s toga ona treba da ima uistinu interventan, a ne stalan radni karakter(kada se neobjektivno poveća cijena npr.šećera, ulja, brašna). Interventne prodaje podrazumijevaju da Direkcija robnih rezervi/priĉuva obavezno i blagovremeno proda - dadne na trţište, odreĊene koliĉine poljoprivrednih proizvoda za koje su propisane garantirane cijene u uvjetima kada je ponuda tih proizvoda mnogo manja od traţnje, a njihove trţišne cijene drastiĉno više od zajamĉenih cijena; jednako se to primjenjuje u slučajevima neumjerenog rasta cijena osnovnih artikala ishrane u krajnjoj prodaji; da bi robne rezerve efikasno utjecale na stabilnost trţišta poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda potrebno je da ova institucija bude financijski osposobljena da moţe vršiti interventnu prodaju u obimu od najmanje 10% obima njihove komercijalne potrošnje. o Prehrambena sigurnost trebala bi biti treća funkcija robnih rezervi/priĉuva i odnosi se na rješavanje izvanrednih stanja na terenu kao što su elementarne nepogode, zimski prekidi u saobraćaju, pomoć ugroţenim grupama ljudi i sl. Organizacija i funkcioniranje poljoprivrednih robnih rezervi treba biti u sluţbi ukupnog praćenja tekuće proizvodnje i sezonskih zaliha poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda; kao takve, one trebaju pruţati sigurnost za proizvoĊaĉe u pogledu njihove proizvodne orijentacije i mogućnosti prodaje proizvoda (dakle robne rezerve stimulišu poljoprivrednu proizvodnju, otkupljuju proizvod). ako je to tako, onda bi, njena uloga trebala biti kao servisna sluţba trţišta i cijena. Robne rezerve poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda su kljuĉna infrastrukturna konponenta trţišta. Uloga bi im trebala biti da budu odluĉujući korektivni instrument stabilnosti agrarnog trţišta i prehrambene sigurnosti stanovništva. 86 Upravljanje robnim rezervama ima vaţan znaĉaj zbog obezbjeĊenja sigurnosti i stabilnosti trţišta agrara. Pozitivna iskustva iz okruţenja (drugih zemalja) ukazuju da robnim rezervama treba dati funkciju operativnog odluĉivanja o naĉinu, uvjetima i obliku intervencija na temelju pozitivnog Zakona, koja na bazi godišnjih robnih i financijskih programa odobrenih od Vlade donosi operativne odluke o intervencijama i poslovanju na trţištu. U situacijama kada se pojave viškovi (recimo dobar rod odreĊenog proizvoda uzastopno nekoliko godina) koji se ne mogu realno prodati moguće je primijeniti ograniĉavajuće mjere na naĉin uvoĊenja „Kvota“ da se uspostavi cjenovna ravnoteţe (primjeri prekomjernog uvoza groţĊa i breskve 2008. i 2009. godine i gušenje cijena vlastite proizvodnje poduzeća “Plantaţe Ĉapljina). Ako je to tako, onda bi se, u odnosu na dosadašnju praksu, njena uloga trebala racionalizirati i što više staviti u servisnu sluţbu trţišta i cijena. Tomu bi trebala ići na ruku i dalja oĉekivana stabilnost potrošaĉkih cijena, što bi moglo voditi sniţavanju njenih financijskih potreba te usmjeravanju osloboĊenih sredstava za poticanje proizvodnje, stabiliziranje trţišta (izgradnja javnih skladišta) i druge svrhe. o Na razini HNŢ/K, kada se stvore uvjeti, inicirati formiranje Robnih rezervi/priĉuve. o Bez robnih rezervi nije moguće osigurati stabilnije cijene najvaţnijih poljoprivrednih proizvoda (prije svega onih za koje su propisane zaštitne cijene, odnosno poţeljan interventni otkup) i prehrambenu stabilnost. 9.11. Zadrugarstvo-zadruge i udruge Zadruţni sistem na nivou entiteta i BiH je u institucijalnoj i financijskoj krizi, obzirom da je opterećen hipotekom ranijih razdoblja. Sadašnji Zakon o zadrugarstvu tretira zadrugu kao organizaciju fiziĉkih i pravnih lica bez izgraĊenog mehanizma za privlaĉenje kapitala u zadruge. Aktivnosti Zadruţnog saveza pokušavala se zasnivati na servisnim uslugama zadrugama, kako iz domena pravne regulative i pravnog statusa zadruga i njihove imovine, tako i iz oblasti razvoja, sagledavanja funkcioniranja trţišta, organiziranju takmiĉarskih aktivnosti. Naţalost, u svim ovim aspektima sve ove aktivnosti završavale su se samo pokušajima. Danas, funkcionira uloga zadruţnog saveza u reviziji zadruţne imovine na razini FBiH. TakoĊer, ţupanija/kanton nakon rata kao i cijelo federalno okruţenje nije u dovoljnoj mjeri uspjela instalirati uĉinkovite metode meĊu stanovništvom kako za gradnju odrţivosti starih tako i utemeljenje novih zadruga. Bez obzira i na neke ograniĉavajuće faktore, prije svega: nedostatak interesa za udruţivanje, neuviĊanje koristi, nedostatka znanja od koristi koje mu nosi udruţivanje, na razliĉite proizvodne aspekte i zajedniĉke interese, straha prevare i iskorištavanja, izostanak povjerenja, ipak korist koju zadruţne organizacije i udruţenja mogu pruţiti poljoprivrednicima svode se na: 87 o o o o o o o o o upoznavanje poljoprivrednika sa mjerama i uredbama (legislativa), zajedniĉko uĉešće na sajmovima i druge promotorske aktivnosti, jevtinija nabavka repromaterijala i pogodnosti u plaćanju, lakši i sigurniji plasman proizvoda, meĊusobna povezanost ĉlanstva u razmjeni znanja i iskustva, smanjenim troškovima u dobivanju razliĉitih certifikata, prepoznatljivost na trţištu kroz razvoj robne marke, pristup povoljnijim kreditnim izvorima na slobodnom bankarskom trţištu, lakše ostvarivanje prava u zaštiti vlastitih interesa Udruţenja poljoprivrednih proizvoĊaĉa koja djeluju komorskim sistemom, samostalnim udruţivanjem ili samostalno imaju zadatak da prate i analiziraju privredna kretanja, da predlaţu mjere radi unapreĊenja uvjeta rada i poslovanja svojih ĉlanova, da uĉestvuju u pripremi mjera razvojne politike i strategije razvoja, na poslovnom povezivanju privrednih subjekata, da uĉestvuju u mehanizmima zaštite domaće proizvodnje, da sprjeĉavaju monopolistiĉke poloţaje na domaćem trţištu i uĉestvuju u izgradnji granskih sporazuma. Dakle, udruge poljoprivrednika imaju savjetodavnu, edukativnu i lobirajuću ulogu i predstavljaju prvu sponu malog poljoprivrednog proizvoĊaĉa sa svim relevantnim institucijama i organizacijama u okruţenju. Kako neka udruţenja prestaju sa svojim radom, a formiraju se nova, vrlo je teško dati njihov potpun pregled po općiunama HNŢ/K. Većina udruţenja registrirana su kao nevladine organizacije. Kao pozitivni primjeri mogu se navesti neki od strukovnih udruţenja. 9.12. Udruživanje proizvođača na razini proizvoda Koncentracija meĊusobno povezanih konpanija povezanih u odreĊenom polju djelatnosti i proizvodu tzv. „klasteri“ postaju sve aktuelniji. Klasteri nisu unikatni, oni su priliĉno tipiĉnisa karakteristikama: snaţe konkurentske prednosti putem znanja, odnosima, motivacijom. Klasteri se mogu definirati i kao grupe povezanih kupaca, dobavljaĉa, konkurenata i drugih institucija za potporu. Napredne ekonomije danas se takmiĉe inovativnim strategijama i visokom produktivnošću, a u stvaranju konkurentnih prednosti kritiĉnu ulogu imaju istraţivanja i razvoj, znanje, softificirane tehnologije, te grupe struĉnih pojedinaca koji se najlakše okupljaju oko klastera. U biti klasteri doprinose rastu konkurentnosti na tri naĉina: o kroz porast produktivnosti proizvoĊaĉa i konpanija u klaster, o kroz upravljanje i usmjeravanje inovacija koje postiĉu budući rast proizvoda, o posticanje aktivnosti za novi proizvod. Udruţivanjem u klastere proizvoĊaĉi, zadruge i udruge, te poljoprivredna poduzeća mogu da nadoknade sve ono što svakom pojedinaĉno nedostaje, a to su: finansije, specijalizirani snadbjevaĉi, sirovine, suvremena tehnologija, marketinške aktivnosti, kadrovi, znanja, i sl. 88 9.13. Agencije za poljoprivredu Osnivanje i akreditacija agencije na razini entiteta i BiH je uvjet za korišdenje IPARD podrške, kao i za izvođenje CAP politike poslije pristupa. Paralelno de se razvijati i njeni kapaciteti za implementaciju nacionalnih mjera, pogotovo direktnih pladanja iz nacionalnog budžeta. Posebno je važno za sve razine, prema tome i županije/kantone iako sa ograničenim administrativnim kapacitetima da se sve mjere, kako nacionalne tako i donatorske izvode preko agencije, jer će se time racionalno koristiti raspoloživi ljudski resursi. Također, vrlo je racionalno na razini županija/kantona formirati Agencije za poljoprivredu koje će imati širok spektar nadležnosti uključujući i financijsku operativu. Agencija za poljoprivredu u HNŢ/K Agencija za poljoprivredu na razini HNŢ/K u prioritetu bi obavljala sljedeće poslove i zadatke: sprovodila podsticajne mjere agrarne politike i druge vrste transvera; sprovodila programe meĊunarodne podrške poljoprivredi i ruralnom razvoju; izvršavala mjere administrativne kontrole i unutrašnje revizije; uspostavljala i sprovodila integralni administrativni i kontrolni sistem. Funkcije i odgovornosti agencije u sprovoĊenju politike razvoja su: raspisivanje javnog natjeĉaja za apliciranje za podršku i definiranje uvjeta za podobnost projekata, provjera aplikacija; sprovoĊenje ugovorenih obaveza sa krajnjim korisnicima; kontrola sprovoĊenja na licu mjesta, praćenje aktivnosti na realizaciji projekata; priprema i kordinira na izradi i provedbi legislative u sektorima; kordinira aktivnosti u kontekstu obaveza i provedbe mjera prema zdravlju biljaka i ţivotinja, kvalitetom hrane; kordinira aktivnostima na razini svih sektora u MPŠV, suraĊuje sa komorama, zadrugama, udrugama, nauĉno obrazovnim i struĉnim institucijama; obavlja i druge zadaće za koje se ukaţe potreba od strane naredbodavaca a sukladno direktivama i smjernicama EU. 89 SWOT analiza PREDNOSTI (Strenghts) Institucije za provedbu strategije . SLABOSTI (Weaknessis) Institucije za provedbu strategije obrazovne i nauĉno istraţivaĉke institucije (fakulteti i Federalni Agromediteranski zavod, srednja poljoprivredna škola), udruge i zadruţne organizacije, sluţba za uzgojno-selekcijski rad u stoĉarstvu (Federalni Agromediteranski zavod Mostar). MOGUĆNOSTI (Opportunities) Institucije za provedbu strategije nedostatak adekvatne poljoprivredne savjetodavne sluţbe (slabost Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva koja se odraţava na sve ţupanije/kantone u FBiH). OPASNOSTI (Threats) Institucije za provedbu strategije nastavak i završetak procesa privatizacije, jaĉanje konkurentnosti na trţištu uz edukaciju proizvoĊaĉa, formulirati kodeks dobrog i odrţivog upravljanja obiteljskim gospodarstvom, donošenje zakona na razini Ţupanije/Kantona i njihova dosljedna provedba nije u cjelosti definiran drţavni resurs (zemljište) što dovodi u pitanje povjerenje stranih investicija i sigurnost ulaganja u poljoprivredu, odliv kvalificirane i nedovoljno motivirane radne snage sa sela, stvaranje konflikta interesa u kontekstu odreĊenih proizvodnji i preraĊivaĉkih kapaciteta. 90 10. PRIRODNE I ZEMLJIŠNE OSNOVE U HNŽ/K 10.1. Polazišta u razvoju Revitalizacija agrarnog sektora u HNŢ/K u odnosu na BiH i FBiH kretala se nešto ubrzanije zahvaljujući, prije svega, poduzetniĉkim aktivnostima u nekim segmentima primarne poljoprivredne proizvodnje i preraĊivaĉke industrije. MeĊutim, to ni blizu nije trendova koji su mogli biti ostvareni i koji su na liniji agrarnog sektora razvijenih zemalja. Istina, broj komercijalnih poljoprivrednih gospodarstava znaĉajno je povećan u odnosu na prethodni period, ali je to suprotno od preovladavajućeg trenda u evropskim zemljama, gdje se, uz intenzivan tehnološki napredak u poljoprivredi, paralelno smanjivao broj farmi, a povećavala se koncentracija i specijalizacija proizvodnje. U HNŢ/K poljoprivreda se susreće sa problemima usitnjenosti zemljišta i strukture vlasništva, niske razine tehnološke opreme i specijalizacije proizvodnje, što se odraţava na niskoj produktivnosti u animalnoj proizvodnji i niskim prinosima po jedinici površine u biljnoj proizvodnji. Izuzetak ĉine suvremeni nasadi u vinogradarstvu i voćarstvu zasnovani na većim kompleksima u općini Mostar i Ĉapljina. Prosjeĉna veliĉina postojećih poljoprivrednih gospodarstava je izuzetno nepovoljna, obzirom da u strukturi dominiraju posjedi sa površinama zemljišta manjim od 1 ha. U usporedbi sa zemljama Evropske unije sliĉna poljoprivredna struktura susreće se samo u Sloveniji. Uzevši u obzir ĉesto izraţenu ulogu poljoprivrede kao amortizera socijalnih tenzija, moţe se konstatirati da je u poslije ratnom periodu došlo do djelomiĉne strukturne izmjene organizacije i proizvodnje, ali ipak nije došlo do znaĉajnije revitalizacije agrarne privrede u HNŢ/K. 10.2. Geografski položaj i prirodni uvjeti HNŽ/K 10.2.1. Geografski položaj i odlike Hercegovaĉko–neretvanska ţupanija/kanton geografski poĉinje morem od juga sa Neum-Klek zaljevom i Malostonskim kanalom, nastavlja ĉapljinskom i ostalom prostranom kotlinom Neretve, te završava sa visovima brda i planina u svojim sjevernim podruĉjima Konjica i Prozora/Rame. Sa svojih 4.400 km2 i 16,9% udjela, druga je ţupanija/kanton po veliĉini u FBiH. Rijeka Neretva sa pritokom Ramom je odredila podobnosti za infrastrukturne snopove i postojeće urbane sredine. Jednako vaţna je reciproĉna, ulazno-distributivna funkcija ovog podruĉja, I to od luke Ploĉe prema centralnim i sjevernim dijelovima zemlje, te srednjoj Europi i njenom sjeveru do Baltika. Stoga je tranzitni znaĉaj ţupanije/kantona srednjeeuropske i šire sjevernije razine. Rejonizacija Ţupanije/Kantona prema karakteristikama zemljišta moţe se definirati uglavnom po homogenom ili fizionomijskom i proizvodno-funkcionalnom naĉelu. Hercegovaĉko-neretvanska ţupanija/kanton je prirodni prostor ĉizmaste formacije i izduţene od morskog priobalja do centralnog dijela BiH. Simetralna okosnica ţupanije/kantona je rijeka Neretva, i to najvećim dijelom svoga toka od ukupnih 225 km. Putni i ţeljezniĉki saobraćaj BiH prema luci Ploĉe konvergira u neretvanski koridor oko kojeg je formiran juţni segment osovine razvitka drţave sa pravcem sjever-jug. 91 Regionalnim putevima HNŢ/K je povezana sa Nevesinjem na istoku i Ljubuškim na zapadu. Zraĉna luka Mostar otvara joj vezu sa svijetom. 10.2.2. Agroekološki uvjeti Agroekološki uvjeti u HNŢ/K dosta su heterogeni i oštro se smjenjuju od mediteranskih do umjereno kontinentalnih i planinskih odlika. Na ove uvjete jak utjecaj ima blizina mora, i reljef koji se rašĉlanjuje brdskim predjelima i rijeĉnim tokovima. S aspekta nadmorskih horizonata i znaĉaja klime mogu se izdvojiti ĉetiri klimatske zone: niska (Mostar, Stolac, Ĉapljina, Neum), srednja (Ĉitluk, Ravno i Jablanica), viša (Konjic), i visoka 29 (Prozor/Rama). Na raširenost proizvodnih tipova poljoprivrednih gospodarstava uglavnom utjeĉu prirodni i strukturni uvjeti. U principu HNŢ/K u ovom pogledu je izuzetno heterogena. U podruĉjima općina Neum, Ravno, Stolac, Ĉapljina, Ĉitluk i Mostar moţe se konstatirati da su uvjeti pogodniji za voćarsko vinogradarsku i povrtlarsku proizvodnju, dok su podruĉja Jablanica, Prozor/Rama i Konjic pogodniji za konbinirano ratarsko stoĉarsku proizvodnju, svakako i za odreĊene koštiĉave i jezgriĉave voćne vrste, krmno i ljekovito bilje i dr. 10.3. Reljef i hidrografija Na prostoru HNŢ/K reljef je preteţito brdsko-planinski gdje su skoro nemogući uvjeti racionalne i odrţive poljoprivredne proizvodnje. Zato razvijenu poljoprivredu imamo samo u ravniĉarskim dolinama Neretve i njenih pritoka, te ponešto na zaravnjenim kreĉnjaĉko dolomitnih stijena, te fliša i drugih tercijarnih sedimenata na kojima su se razvila duboka, za poljoprivredu pogodna tla. Podruĉje HNŢ/K odlikuje se postupnim padom terena od visokih hercegovaĉkih planina iz zaleĊa u pravcu rijeke Neretve i Trebišnjice i dalje njihovim dolinama do Jadranskog mora. Prirodni uvjeti za razvoj poljoprivrede u Ţupaniji/Kantonu su veoma raznovrsni, ali i sloţeni. Izrazito brdsko-planinsko podruĉje s oštro izraţenim oblicima reljefa, te nedostatak ravnih površina predstavlja glavni ograniĉavajući faktor na prostoru od 66,6% površina. Sklop prirodnih uvjeta doprinio je da se na ţupaniji/kantonu proizvodnja znatno intenzivnije zasniva na površini od 33,4%. niţih predjela. Dakle, na temelju zajedniĉkih obiljeţja, kao što su: klimatski uvjeti, struktura poljoprivredne proizvodnje, obradive i oraniĉne površine, visina prinosa, karakteristiĉnih podruĉja, izdiferencirane su zone: < 100 mnv = 100 – 300 mnv = 300 – 700 mnv = >700 mnv = niska; općine Mostar, Stolac, Ĉapljina, Neum, srednja; općine Ĉitluk, Ravno i Jablanica, viša; općina Konjic, i visoka; općina Prozor. (Izvor podataka: Zavod za Agropedologiju F BiH) 29 Karta upotrebne vrijednosti zemljišta HNŢ/K 92 Prikaz br.1. Zone u HNŢ/K Usljed izraţenih reljefnih razlika na malom prostoru ne moţe se postići potpuna homogenost bilo kojeg od navedenih zona. Reljef je vrlo raznovrstan i razuĊen, a zastupljeni su svi njegovi oblici. Njegova nadmorska visina kreće se od 0 m.n.v. u Neumu do 200 i 250 m.n.v. u dolini donjeg i srednjeg toka Neretve, te preko 1.500 m.n.v. u brdskim i planinskim zonama podruĉja. U valovitom i veoma razuĊenom reljefu, ona je satkana od mnoštva planinskih visova i kraških polja tako da se od 93 47 najviših planinskih vrhova u FBiH, ĉak njih 12 nalazi u HNŢ/K. Najveći planinski masivi su: Ĉvrsnica (2.226 m), Prenj (2.103 m), Vran (2.074 m), Veleţ ( 1.968 m), Visoĉica (1.967 m), Ljubuša (1.797 m) Ĉabulja (1.786 m) i Bitovnja (1.700 m). Planine uz brojna brda sa velikim prostranstvima kraških pašnjaka ĉine razdjeline izmeĊu takoĊer velikog mnoštva kraških polja kao što su Bijelo i Bišće polje, Mala polja uz Neretvu, te Svitava, Višići i Donje gabelsko polje (dolina Neretve). Uz njih su i polja na višim poloţajima kao što su Popovo polje i Mostarsko blato kojima se dodaju prostrane niţe kraške zaravni na lokalitetima Dubravske visoravani i Broćanskog platoa, te one više na brojnim planinama podruĉja. Reljefu kao prerasporeditelju vode pripada osnovna uloga. Sa svojim isponima i udubinama reljef vrši preraspodjelu padavina i utiĉe na veće ili manje zadrţavanje i kretanje vode u tlu. Prerasporeditelj je automorfnih i hidromorfnih tala. Ta njegova dimenzija ima poseban uticaj na genezu i karakteristike tla, ali i na mijenjanje klimatskih uvjeta. Razliĉite reljefne pozicije utiĉu na razliĉito vlaţenje pod istim koliĉinama atmosferskih padavina. Dakle, ravniji oblici reljefa utiĉu na dugo trajnije i ubrzanije djelovanje procesa pedogeneze, dok se pod konveksnim oblicima ti procesi usporavaju. To se manifestira u pojavi razliĉitih tipova tala na malom prostoru i zato kaţemo da je reljef korektivni faktor intenziteta vlaţenja koji ubrzava pedogenetske procese. Reljef utiĉe na tzv. zakon o vertikalnoj zonalnosti, odnosno mijenja bioklimatski kompleks pod utjecajem nadmorske visine. Poznato je da se s nadmorskom visinom mijenja koliĉina padavina i vrsta vegetacije. U pedološkom smislu, mijenjaju se i karakteristike tala, posebno koliĉina i kvaliteta humusa. Kvaliteta humusa pogoršava se s povećanjem nadmorske visine, a koliĉina organske tvari se povećava. Ekspozicija terena i inklinacija takoĊer je veliki korektor klime. Dakle, juţni pristranci pod većim nagibom najbrţe se isušuju, pa to usporava pedogenetske procese i spiranja. S druge strane, sjeverne ekspozicije duţe su vlaţne, a kretanje vode usporenije je i trajnije, pa je pedogeneza tla tu uznapredovala. Oborinska se voda preraspodjeljuje po površini tla u ovisnosti o konfiguraciji terena. Najmanje se zadrţava na vrlo strmim terenima, a najviše na ravnim. Zapravo, na najniţim udubljenim formama reljefa voda se kao slivna, poplavna ili podzemna voda zadrţava na tim prostorima i zato kaţemo da su tla koja su nastala na takvim pozicijama topogeno uvjetovana, a to su obiĉno hidromorfna tla u široj dolini rijeke Neretve. Voda je glavni agens transporta zemljišne mase i otopljenih tvari u njoj. Mnoge otopljene soli završe u rijekama odnosno u moru ili se akumuliraju u semiterestriĉke zone većih ili manjih ravnica i zaravni. Eroziju zemljišne mase i supstrata nalazimo na mjestima izraţajnije energije reljefa. Erozija je odreĊena koliĉinama padavina, njihovim intenzitetom ali i naĉinom korištenja oranica. Oranice na većim nagibima imaju veće predispozicije za ubrzanje erozije, kao i druge goleti bez vegetacije. S pojavom erozije povezana su mlada tla, budući da se stalno odnosi stvoreni solum pa se pedogeneza vraća na poĉetak. Erozijom su stvoreni pribrijeţni i priplaninski akumulati regolita i pedoregolita koji se uglavnom konusno slaţu uz krška polja (Mostarsko polje, Mostarsko blato, Bijelo polje i dr.). U kontekstu s reljefom, imamo prerasporeĊena tla po dubini. Duboka i plodna tla nalazimo na ravnicama, jer se erodirani sitni materijal, ponekad i skelet, prenosi u relativno najniţe lokalitete i akumulira se. 94 Reljef ima posebnu ulogu u procesima klizanja i odronjavanja kako tla, tako i matiĉnih supstrata. To je takoĊer jedan vid erozije tla i supstrata koji se prvenstveno odvija na vrlo strmim planinskim podruĉjima. Odlomljene tvari obiĉno završavaju kao konusi i lepeze na rubovima krških polja, zaravni i dolina rijeka. Klizanje i odronjavanje moţe biti izazvano rijeĉnom abrazijom. Obiĉno takav vid materijala podlijeţe formiranju valutiĉastih ĉestica kamena, šljunka i pijeska. Poljoprivrednih površina ima vrlo malo i uglavnom su skoncentrisane uz naselja, u manjim uvalama, vrtaĉama i sl., na kojima se manje više gaje poljoprivredne kulture za vlastite potrebe. Zemljišta na ovim prostorima karakteriše se sa velikim ograniĉenjima za šire korištenje u poljoprivrednoj proizvodnji a to su: velika inklinacija terena, mala dubina soluma, izraţena skeletnost i kamenitost površina i drugo. 10. 4. Proizvodni rejoni Rejonizacija se uglavnom temelji na kompleksnom izdvajanju regije po homogenom ili fizionomijskom i proizvodno-funkcionalnom naĉelu. Izraţenost oštrih reljefskih formi i uticaj mediteranske klime na podruĉju HNŢ / K odredili su karakteristike ovog podruĉja i njegovu podjelu u dva pribliţno izdiferencirana rejona: Mediteranski rejon 178.656 ha ili 43% Submediteranski-planinski rejon 236.824 ha ili 57% Na osnovu prikazanih parametara, vidljivo je da je na ovom podruĉju nešto više zastupljen submediteransko-planinski rejon, koji ima lošije uvjete za proizvodnju hrane, što dobrim dijelom smanjuje potencijalne mogućnosti poljoprivredne proizvodnje. Mediteranski rejon U ovom rejonu veliki je uticaj Jadranskog mora kroz dolinu Neretve. Uticaj je sjeverno od Mostara sve manji i klima već poprima karakteristike kontinentalne klime. Specifiĉne morfološke, ekološke i klimatske prilike, obilje sunca i toplote, utiĉu na duţinu trajanja vegetacijskog razdoblja, koje traje od oţujka do oktobara, te se mogu uzgajati razne vrste voća i povrća, vinova loza, cvijeće i dr. Povrtlarska proizvodnja moţe se oragnizovati u više turnusa, pogotovo u zatvorenom prostoru. Zahvaljujući bogatstvu rijeĉnih tokova i jezera postoje znaĉajne mogućnosti za razvoj ribarstva, sportskog ribolova i turizma. Jedan od nepovoljnih faktora klime je relativno velika koliĉina padavina, ali uslijed njihovog nepovoljnog rasporeda, budući da su one skoncentrirane u zimsko-proljetnom periodu, ovo podruĉje je izrazito deficitno vodama. Stoga se ovdje ne moţe govoriti o razvoju intenzivne poljoprivredne proizvodnje bez korištenja navodnjavanja. S druge strane, ovdje je malo kvalitetnih dubokih zemljišta na kojima bi se moglo organizovati i tzv. suho ratarenje, tj. poljoprivredna proizvodnja bez irigacije. Visoke temperature u ljetnom periodu i male koliĉine padavina, te jaki vjetrovi u periodu jesen-proljeće, ograniĉavaju mogućnosti biljne proizvodnje. Ovdje su preteţito zastupljena plitka i srednje duboka tla uz znaĉajno prisustvo šljunka (skeleta), koji smanjuje aktivni dio tla, a slabi i mogućnost visoke proizvodnje. 95 Submediteranski-planinski rejon Ovo podruĉje, kao sastavni dio središnjeg planinskog sklopa BiH, ima prirodni prolaz preko prijevoja Ivan Sedlo u tzv. Sarajevsko-Zeniĉku kotlinu i dolinom rijeke Bosne u izuzetno tranzitno znaĉajnu Peripanonsku Bosnu na sjeveru; a dolinom rijeke Neretve otvoren je prolaz na jug prema Jadranskom moru. Ovo je izrazito planinsko podruĉje, a geološki sastav tla podruĉja sjeverne Hercegovine je od verfenskih škriljaca, djelomiĉno od pješĉara, kreĉnjaka, dolomita i slojeva melafira. Površinske vode ovog prostora (rijeke Doljanka, Bijela, Neretvica, Rama, Rakitnica) pripadaju Jadranskom slivu kamo ih odvodi rijeka Neretva. Na podruĉju sjevernog dijela Hercegovine vladaju umjereno kontinentalna, planinska i planinskokotlinska, a na planinskim vrhovima tipiĉna alpska klima. Na planinskim vrhovima tj. iznad 1.700 m nadmorske visine, na planinskim terenima visokih Dinarida, zime su veoma hladne i traju duţe od šest mjeseci (prosjeĉna temperatura za šest mjeseci manja je od 0 oC), s temperaturama znatno ispod nule. S obzirom na nadmorsku visinu, klima je izrazito oštra, s kratkim i svjeţim ljetima te dugim i hladnim zimama koje traju i do šest mjeseci. Planinske kotline poznate su po temperaturnim inverzijama, tj. pojavama da su kotlinska dna hladnija od okolnih planina. Uzrok ovoj pojavi je istiskivanje toplog zraka koji se kao lakši diţe uz planinske strane, a na njegovo mjesto dolazi hladan i teţak zrak. Rejonizacija prostora HNŢ/K prema ekološkim aspektima Osnovni faktori koji sudjeluju u stvaranju ekoloških uslova bilo koje sredine uglavnom su oni isti koji su razmatrani kao pedogenetski faktori, a naroĉito reljef, geološka podloga, klima i vegetacija. Svi oni djeluju udruţeno, te utiĉu na formiranje i znaĉaje tipova tala. Geomorfološko oblikovanje podruĉja i konfiguracija terena daju mogućnost da se u općim linijama, u ekološkom smislu, teritorija Hercegovaĉkoneretvanskog kantona podijeli u tri dijela – tri rejona: o Nizinski (rejon primorja, rijeĉnih dolina i kraških polja), o Brdski rejon, o Planinski (rejon niskih, srednje visokih i visokih planina). Karakteristike nizinskog rejona (rejon primorja, rijeĉnih dolina i polja) Prema geografskoj pripadnosti prostora ovaj rejon uglavnom se odnosi na najvrednije zemljišne potencijale, u kome prevladava mediteranski klimatski uticaj. Zahvaća juţni prostor HNK odnosno porjeĉje Neretve i Trebišnjice i primorje u zaljevu Neum-Klek. Ĉine ga Bijelo i Mostarsko polje, dio Bišća polja, Bekija (porjeĉje gornjeg Trebiţata), Humina (porjeĉje donjeg Trebiţata, Neretve i Bregave), Popovo polje, primorje u zaljevu Neum-Klek itd. 96 Ovaj rejon reljefno ĉine kraška polja, kraške površi, niske zaravni i humovi. Kraške forme reljefa nastale su nagomilavanjem erozivnog materijala i stvaranjem tla. Ovdje su najvrijednija poljoprivredna zemljišta. Najznaĉajnije kraške površi su Brotnjo i Dubrave izmeĊu kojih je usjeĉena dolina Neretve. U najznaĉajnija kraška polja ubrajaju se Popovo polje, Mostarsko polje i Bijelo polje. Usko primorje i dolina Neretve odlikuje se mediteranskom klimom. Ostali prostori ove regije imaju izmijenjenu mediteransku klimu sa manje blagim zimama i umjereno ţarkim ljetima. U ovoj regiji moguć je uzgoj vrlo kvalitetnih sorti vinove loze i duhana, a na navodnjenim površinama uspijevaju rano voće, povrće, ljekovito bilje i cvijeće. Rijeke u ovoj regiji su Neretva, Trebiţat i Buna. Padavinske vode duţ pukotina i kanala gube se u kraškom podzemlju, te se javljaju i rijeke ponornice. Naša najduţa ponornica je Trebišnjica.U donjem porjeĉju Neretve nalazi se Hutovo blato, koje se sastoji od Deranskog i Svitavskog jezera. Najplodnija obradiva tla nalaze se oko donjeg toka Neretve i u Popovom polju. Kraški predjeli izvan polja odlikuju se vrlo ĉesto plitkim i isprekidanim zemljišnim prekrivaĉem. U niţem podruĉju ĉesto su zastupljeni karbonatni sedimenti tercijara koji ĉesto sadrţe glinovito laporovitu komponentu. U višim poloţajima (iznad 300 m.n.v.) na tvrdim kreĉnjacima i dolomitima pedosfera je jako redukujena. Dominantna su plitka tla AC ili A-R sklopa. U uvalama i poljima dominantna su antropogena tla. Karakteristike brdskog rejona Ovaj rejon zauzima manje površine i zahvaća prostore uglavnom izmeĊu 600 i 800 m nadmorske visine.Sa stajališta zastupljenosti bonitetnih kategorija moţe se konstatovati da su u brdskom rejonu najviše zastupljene V. i VI. bonitetna kategorija. Pojedini dijelovi koriste se kao oranice, voćnjaci , šume ili su to kraške oblasti. Najveće površine ovog rejona, s obzirom na konfiguraciju terena, zahvaćaju prostore s izraţenom inklinacijom, što znaĉi da su to zemljišta s većim ograniĉenjima kao što su nagib i dubina soluma, gdje je vrlo oteţana ili nije moguća primjena mehanizacije (ako se radi o poljoprivrednim površinama). Karakteristike planinskog rejona (rejon niskih, srednje visokih i visokih planina) Planinsko podruĉje, zahvata prostore sa nadmorskim visinama preko 800 metara. Ograniĉavajući faktori za korištenje su mala dubina soluma, izraţena inklinacija terena, podloţnost tla eroziji. Pojedine planine obrasle su šumom, dok su druge skoro bez šumskog pokrivaĉa. To su predjeli izrazite planinske klime, te zbog nedovoljne topline i jakih oscilacija nije moguća znaĉajnija poljoprivredna proizvodnja. U rejonu planina javljaju se mjestimiĉno šume i pašnjaci, dok se na višim nadmorskim visinama javljaju ogoljene oblasti i krš. Desnu obalu od samog izvora Neretve predstavljaju planinski lanci sa visovima Visoĉice (Visoĉica 1.517 m, Dţamija 1.967 m, Vrsa 1.556 m); Bjelašnica (Krvavac 2.062 m, Lovnica 1.856 m, Pleševac 1.604 m, Ivan 959); Bitovnje (Lisin 1.742 m, Ĉador 1.700 m, Pogerelica 1.437 m); Vranice (Vitreuša 1.919 m, Crni Vrh 1.121 m); Raduše (Raduša 1.807 m, Idovac 1.956 m); Ljubuša (Orlovaĉa 1.560 m, Crni Vrh 1.797 m, Lisac 1.627 m); Vran Planina (Diviĉ 1.541 m, Vran 2.020 m), Ĉvrsnica (Strmoglavica 97 1.672 m, Risovac 1.206 m); Ĉabulja (V.Vlajna 1.776 m). Lijevu obalu predstavljaju od izvora predstavljaju masivi Crvanj (Crvanj 1.849 m, Zimomor 1.920 m); Prenj (Lisac 1.498 m, Visin 1.842 m); Veleţ (Rujište-Orlinka 1.703 m, Veleţ 1.903 m, Botin 1.965 m, Podveleţ 1.089 m). Ova je regija pod uticajem planinske klime. Na današnji morfološki izgled ovog kraja znaĉajno je utjecao rijeĉni sistem Neretve. Ona je uzvodno od Konjica usjekla klisuru dugu 80 km i duboku 800 m, a nizvodno od Ostrošca do Bijelog polja kanjonsku dolinu dugu 49 km i mjestimiĉno duboku 1.200 m. Kanjonske doline imaju i pritoke Neretve, kao što su Dreţanka, Rakitnica i Diva Grabovica. Padaline su ĉesto obilne, ali se zbog kraškog reljefa javlja nedostatak površinskih voda, što utiĉe na siromašnu vegetaciju i tlo.Ova regija oskudijeva obradivim površinama. Ograniĉene su uglavnom na kraška polja, kraške uvale. U dijelovima gdje su prisutni pašnjaci moguć je jedan vid stoĉarstva. U okviru planinskog rejona moţe se kao specifiĉno podruĉje izdvojiti podruĉje krša koje ima kraški reljef sa svim fenomenima kao što su škrape, uvale i vrtaĉe. U reljefu ove regije dominiraju dva osnovna morfološka elementa i to planinska bila, i izmeĊu njih, kraška polja. Planinska bila predstavljaju paralelne planinske nizove. Tla su preteţito plitka i izraţena je površinska stjenovitost i kamenitost. Sve planine graĊene su od mezozojskih kreĉnjaka i dolomita, a udoline od mlaĊih i mekših geoloških naslaga kao što su eocenski fliš i neogene slatkovodne naslage. MlaĊe naslage slabo su otporne na eroziju i denudaciju, a mezozojske su podloţne karstifikaciji. Kraška polja su reljefne forme predisponirane tektonskim, fluvijalnim procesima i kraškom erozijom. Tokom neogena bili su pod jezerskom vodom i na njima su se taloţili slatkovodni sedimenti. Na višim terenima strmih inklinacija, uslijed djelovanja jakih erozije i eolskih uticaja, došlo je do ogoljavanja i znatno izraţene stjenovitosti površina. 10.4.1. Hidrografija i režim padavina Hidrografiju predstavlja mreţa vodenih tokova, kretanje voda i njihovo zadrţavanje na zaravnjenim površinama i akumulacijama. Prvenstveno je odreĊena klimom, a vodeni tokovi su odreĊeni reljefom. Pri tome je reljef najĉešće definiran tektonskim kretanjima i poremećajima, te znaĉaj ima i visoku akva kulturnu vrijednost. Glavne kopnene vodotoke ĉine rijeka Neretva s pritokama: Krupom, Trebiţatom, Bregavom, Bunom, Dreţankom, Grabovicom, Ramom, Neretvicom i drugim manjim rjeĉicama i potocima. Sve te rijeke bogate su vodom ĉija je iskoristivost, izuzevši podignute hidrocentrale, u sluţbi poljoprivrede putem natapanja vrlo mala, a potencijali su jako veliki. MeĊu stacionarnim vodama prednjaĉi atraktivni rezervat Hutovo blato, te za turizam izuzetno pogodno Blidinjsko, Boraĉko i Blataĉko jezero. Najveću energetsku te potencijalnu vodonatapnu i akvakulturnu vrijednost na kraju imaju Jablaniĉko i Ramsko jezero, kao i akumulacije hidroelektrana Grabovica, Salakovac i Mostar. Mogućnosti podizanja energetskih objekata još postoje nizvodno od Mostara, a oni osim energetske koristi mogu dati ogromne rezerve vode za akvakulturnu proizvodnju i natapanje najplodnijih tala HNŢ/K ispod Ĉapljine. 98 Sa stanovišta reţima padavina karakterizira pojava sušnih i kišnih razdoblja, što ukazuje na aktuelnost navodnjavanja, odnosno odvodnjavanja na teţim zemljištima gdje ne postoji prirodna drenaţa. Kiše koje padnu tokom ljeta najĉešće su u pljuskovitoj formi i lokalnog karaktera, tako da je mala korist od njih, uslijed male retencijske sposobnosti tla za vodu kao i vjetra koji najĉešće prati pojavu kiše u tom periodu. Generalno posmatrajući, ovo podruĉje je bogato padavinama, ali je na temelju višegodišnjih podataka uoĉljivo da je njihov raspored tokom godine nepravilan, a sa stajališta poljoprivredne proizvodnje u nekim predjelima i nepovoljan. Tablica br. 12. Raspored padavina po mjesecima (2009.) Period Mjeseĉne I. 160 II. 148 III. 140 IV. 124 V. 101 VI. 78 VII. 46 VIII. 65 IX. 98 X. 146 XI. 199 XII 190 (Izvor podataka: Federalni hidrometeorološki zavod) Kiše koje padnu tokom ljeta najĉešće su u pljuskovitoj formi i lokalnog karaktera, tako da je mala korist od njih uslijed male retencijske sposobnosti tla za vodu kao i vjetra koji najĉešće prati pojavu kiše u tom periodu. Generalno posmatrajući, ovo podruĉje je bogato padavinama, ali je na osnovu datih podataka uoĉljivo da je njihov raspored tokom godine nepravilan; a sa stajališta poljoprivrede i nepovoljan. 10.4.2. Temperature zraka Hipsometrijski je ovaj prostor dvoznaĉno okarakteriziran, prije svega, kao submediteranski (do 700 m.n.v.) i subplaninski prostor, te (700-1200 m.n.v. i više) rejonski sklop. Od ukupne površine ţupanije/kantona, 2/3 ili 66,6% predstavlja subplaninski, a ostatak od 33,4% submediteranski visinsko-zonski sklop. Izraţenost oštrih reljefskih formi i uticaj mediteranske klime na podruĉju HNŢ/K odredili su karakteristike ovog podruĉja i njegovu podjelu u dva pribliţno izdiferencirana rejona. Na temelju prikazanih parametara, vidljivo je da je na ovom podruĉju nešto više zastupljen subplaninski rejon, koji ima lošije uvjete za proizvodnju hrane, što dobrim dijelom smanjuje potencijalne mogućnosti poljoprivredne proizvodnje.U jugozapadnimi i juţnim dijelovima HNŢ/K zbog blizine Jadranskog mora koje u zimskom periodu zraĉi toplotu nagomilanu u ljetnjem periodu, srednje temperature su visoke (od 3 do 5 0 C), dok su ljeta suha i vruća (apsolutne maksimalne temperature od 40 do 45 0C). Dinarska planinska barijera spreĉava prodore kontinentalnih klimatskih utjecaja sa sjevera prema primorju. Porastom nadmorske visine prosjeĉne temperature se smanjuju, a koliĉina oborina se povećava. 99 Tablica br. 13.Srednje godišnje vrijednosti temperature °C (višegodišnji prosjeci) Period Mjeseĉne I. 4,9 II. 6,6 III. 9,6 IV. 13,0 V. 18,0 VI. 21,0 VII. 24,0 VIII. 24,5 IX. 20,0 X. 15,0 XI. 10 XII 6,6 (Izvor podataka: Federalni hidrometeorološki zavod) Moţe se uoĉiti da je najhladniji mjesec januar (4,9 °C), a najtopliji juli (24,8 °C). Minimalna srednja mjeseĉna temperatura zraka bila je u januaru 1954. (0,7 °C). Maksimalna srednja mjeseĉna temperature zraka bila je u julu 1952. (28,4 °C). Nadalje, da se zakljuĉiti da su zime relativno blage, a ljeta vruća. Uglavnom je to rezultat hladnog vjetra (bure) u zimskom, odnosno visokih temperatura mediteranske klime i duge insolacije u ljetnom periodu. 10.4.3. Vjetar Podruĉje HNŢ/K (naroĉito srednjeg i juţnog dijela) dosta je vjetrovito. Naroĉito su ĉesti i jaki vjetrovi iz sjevernog i juţnog kvadranta. Veliki uticaj na temperaturu vrše i vjetrovi i to naroĉito sjeverni vjetar ili bura i juţni vjetar ili jugo. Bura je naroĉito jaka u rano proljeće, jesen i zimu, pa ako tlo nije u vlaţnom nego u suhom stanju, svojom snagom i velikom brzinom nosi sitne ĉestice tla na ĉesto vrlo veliku udaljenost. Zbog toga je i eolska erozija u podruĉju ţupanije/kantona dosta izraţena. Juţni vjetar je topliji i donosi kišu. Tablica br. 14. Intenzitet vjetrova N NE E SE S SW W NW Zima 5,5 11,7 5,5 3,1 4,0 2,9 2,6 3,2 Proljeće 4,5 5,8 4,4 4,0 3,2 2,8 2,4 2,7 Ljeto 3,9 4,4 3,8 2,5 2,9 3,0 2,6 3,4 Jesen 4,7 5,9 4,4 2,4 3,2 2,4 1,9 2,8 (Izvor podataka: Federalni hidrometeorološki zavod) Bura se javlja kada je anticiklona iznad sjeveroistoĉne Evrope. Iz tih podruĉja struji hladan i suh zrak, pojavljujući se u mahovima iznad Dinarida. U vegetacijskom periodu, nakon formiranja anticiklone iznad sjeverne Afrike, javljaju se jaki juţni vjetrovi (jugo), koji prelaze Dinaride dovodeći do ubrzanog sušenja tla. 100 10.4.4. Insolacija Ovo se podruĉje odlikuje visokim insolacijama. Na podruĉju BiH, podruĉje HNŢ/K ima najduţe trajanje insolacije s godišnjim prosjekom 230,8 sati. U analiziranom periodu prosjeĉne mjeseĉne i dnevne vrijednosti su iznosile (sati): Tablica br.15. Mjesečne i dnevne insolacije Period Mjeseĉ. Dnevne I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII 110 120,4 170,9 181,8 234,7 275 339,8 324,7 241 179,2 103,5 81,6 3,5 4,3 5,5 6,0 7,6 9,2 11,0 10,5 8,0 5,8 3,4 2,6 (Izvor podataka: Federalni hidrometeorološki zavod) 10.4.5. Ocjena klime Odnos godišnjih prosjeĉnih vrijednosti oborina i temperatura na podruĉju HNŢ/K ukazuje da je ovdje klima uglavnom perhumidna (Ivan sedlo i Jablanica), do humidna (Mostar i Prozor), dok je na podruĉju Ĉapljine, Domanovića i Neuma semihumidna na godišnjoj razini. Obujam, sadrţina i kvaliteta prirodnog ozraĉja nekog prostora, temeljni su faktori koji odreĊuje vrstu, smijer i oblik njegove poljoprivredne proizvodnje. Kao takvog vaţno je da ga poljoprivrednici znaju, a ostali u lancu proizvodnje hrane uvaţavaju. To ozraĉje saĉinjavaju klima, vegetacija, reljef, hidrografija i geosupstrat (tlo). Njima se pridodaje ĉovjek kao ĉinitelj njegovog oĉuvanja ili unazaĊenja.30 Tablica br.16. Prosječne godišnje količine padalinal/m2i tempertura°Cu HNŢ/K Mjesto Ivan sedlo Prozor/Rama Jablanica Mostar Ĉapljina Domanovići Neum Prosjeĉne godišnje vrijednosti Oborineu l/mm Temp.u °C 1630 7,2 977 8,7 2043 12,3 1653 14,8 1091 15,2 1172 14,0 1247 15,8 Oznaka humidnosti perhumidna humidna perhumidna humidna semihumidna semihumidna semihumidna (Izvor podataka: Federalni hidrometeorološki zavod) Odnos godišnjih prosjeĉnih vrijednosti oborina i temperatura ukazuje da je ovdje klima uglavnom perhumidna (Ivan sedlo i Jablanica), do humidna (Mostar i Prozor/Rama), dok je na podruĉju Ĉapljine, Domanovića i Neuma semihumidna na godišnjoj razini. 30 Karta upotrebne vrijednosti zemljišta HNŢ/K 101 Tablica br.17. Srednje godiš nje vrijednosti pritiska zraka (mb), temperatureºC i rel. vlaţnosti % 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010 1003,5 1004 1003,2 1011,8 1001,8 1001,3 Pritisak zraka (mb) Temperatura zraka ºC Rel. vlaţnost zraka % 14,6 15,2 16,1 16,1 15,7 15,2 58 58 61 62 60 64 (Izvor podataka: Federalni hidrometeorološki zavod) HNŢ/K kao i BiH u cjelini imaju povoljne klimatske uvjete za uspješan uzgoj i proizvodnju velikog broja vrsta i sorata poljoprivrednih kultura. Unutar kontinentalnog submediteranskog i brdsko planinskog zaleĊa na podruĉju općina Konjic, Prozor i Jablanica istiĉe se dinamiĉnost reljefa koji zgušnjava ili razrjeĊuje kompleks klimatskih elemenata u cjelovitosti ili u njihovim sastavnim dijelovima i tako odreĊuje znaĉaj klime. Razliĉitost klime uglavnom ovisi od nadmorske visine i udaljenosti od mora, a ispoljava se kroz temperaturu te koliĉinu i raspored padalina. Tablica br.18. Godišnje vrijednosti Aps. max. temp. Zraka 2006. 41,2 2007. 43,1 2008. 41,1 2009. 38,9 2010 39,3 Aps. min. temp. Zraka -0,6 -0,9 -4,7 -7,8 -4,2 Koliĉina padavina l/m2 1044 1240 1430 1848 2490,7 Broj dana sa snijegom >1m Insolacija (sati) 111 0 0 10 7 2397 2068 2471 2412 2228,8 (Izvor podataka: Federalni hidrometeorološki zavod) HNŢ/K je orografski i zemljopisno vrlo šarolik prostor pa su se u njoj oblikovali i razliĉiti oblici klime. Praktiĉno, idući od juga prema sjeveru, u njoj su se stvorila sljedeća tri klimatska podruĉja: o mediteransko - submediteransko, o planinsko i o kontinentalno. 102 10.5. Stanje zemljišnih resursa na području HNŽ/K Zemljište/tlo je ograniĉeni prirodni resurs i njegova primarna funkcija je proizvodnja hrane i sirovina. Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, u Hercegovaĉko-neretvanskoj ţupaniji/kantonu po stanovniku dolazi 0,83 ha poljoprivrednog zemljišta; meĊutim veći dio tih površina odnosi se na pašnjaĉke površine, a na obradive svega 0,26 ha. Ove su vrijednosti nešto iznad meĊunarodnih limita koji se danas koriste, a to su: 0,40 ha po stanovniku poljoprivrednog i 0,17 ha po stanovniku obradivog zemljišta. Drugim rijeĉima, ovu ţupaniju/ kanton, u odnosu na meĊunarodne standarde, karakterizira oko dva puta veće sudjelovanje poljoprivrednog, odnosno 1,6 puta veće sudjelovanje obradivog zemljišta po stanovniku. MeĊutim, mora se stalno imati na umu da je na podruĉju Ţupanije/Kantona došlo do migracija stanovništva prema urbanim sredinama, uslijed ratnih zbivanja, pa se vršiti stalni pritisak na zemljište u zahtjevima za izgradnju novih naselja, saobraćajnica, odlagališta otpada, industrije i dr. Od izuzetnog znaĉaja će biti pronaći naĉine za oĉuvanje svih vrjednijih zemljišta, a mnogobrojne interesante za urbanizaciju trebat će usmjeriti na tla/zemljišta lošije kvalitete. Prema podacima prof. H. Resulovića, u BiH31 se godišnje prosjeĉno gubi 3.000 4.000 ha oraniĉnih površina u nepoljoprivredne svrhe. Koliko se gubi na podruĉju HNŢ/K nije poznato. 10.5.1. Stanje poljoprivrednog zemljišta prema podacima Federalnog zavoda za statistiku Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku HNŢ/K ima ukupno 187.434 ha poljoprivrednog zemljišta, a u njegovoj strukturi najviše su zastupljeni pašnjaci 128.556 ha ( 69,21 %), potom livade 27.299 ha ( 14,69 %), oranice, bašĉe i vrtovi 20.900 ha ( 11,25 %), voćnjaci 4.912 ( 2,64 %), vinogradi 3.735 ha (2,01 %) i trstici/tršĉaci i bare 341 ha ( 0,18 %) (grafikon br. 3.). Grafikon br.3. Struktura poljoprivrednog zemljišta Struktura poljoprivrednog zemljišta u HNŽ/K u 2009. god. (ha) 20.900 4.912 3.735 341 27.299 128.556 pašnjaci livade oranice, bašče i vrtovi voćnjaci vinogradi trstici/trščaci i bare 31 Strategjia razvitka poljoprivrede Hercegovaĉko – neretvanske ţupanije (2004.-2010.) 103 10.5.2. Vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem u HNŽ/K Prema podacima Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u HNŢ/K odnos strukture nositelja vlasništva nad poljoprivrednim zemljištem je sljedeći: o o drţavno 39,83% i privatno 60,17%. Najveći udio poljoprivrednih površina u drţavnom vlasništvu na podruĉju HNŢ/K je pod pašnjacima (88%), zatim pod oranicama (5,43%), vinogradima ( 1,90%), livadama (1,84%), a najmanja pod voćnjacima (1,37%) i ribnjacima, barama i trsticima (1,43%). Najveći % uĉešća površina u okviru privatnog poljoprivrednog zemljišta, takoĊer, imaju pašnjaci (51,01%), zatim oranice (28,57%), livade (16,46%), vinogradi (1,67%) i voćnjaci (1,40%), a najmanji ribnjaci, bare i trstici (0,86 %). Dakle, u HNŢ/K glavnina obradivog zemljišta u vlasništvu je obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. 10.6. Tla/zemljišta na području HNŽ/K Poznavanje zemljišnih resursa veoma bitan je preduvjet za planiranje njegovog racionalnog i optimalnog korištenja. U skladu sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu (Sl. Novine FBiH 52/09) namjena zemljišta u planovima prostornog ureĊenja utvrĊuje na osnovu karte upotrebne vrijednosti zemljišta i to: - zemljišta od 1. do 4. bonitetne kategorije, utvrĊuju se isključivo kao poljoprivredno odnosno šumsko zemljište; zemljište od 5. do 6. bonitetne kategorije utvrĊuje se kao poljoprivredno, šumsko i izuzetno kao zemljište za ostale namjene; zemljište od 7. do 8. bonitetne kategorije utvrĊuje se kao zemljište koje će se prema potrebama koristiti i za druge namjene. Koncem 2008. godine Vlada Hercegovaĉko-neretvanske ţupanije/kantona odnosno njezino Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede sagledalo je potrebu izrade karte upotrebne vrijednosti zemljišta, te je naruĉilo projekt „ Karta upotrebne vrijednosti zemljišta na podruĉju Hercegovaĉko-neretvanske ţupanije/kantona, u mjerilu 1:25 000“. Projekt su izradili struĉnjaci sa Agromediteranskog fakulteta Univerziteta Dţemal Bijedić u Mostaru i Agronomskog i prehrambeno-tehnološki fakulteta Sveuĉilišta u Mostaru. Osnovni cilj izrade projekta bio je izvršiti inventarizaciju zemljišnih resursa, utvrditi njegovu kvalitetu, te temeljem struĉnih kriterija izvršiti kategorizaciju zemljišta što će posluţiti kao temelj budućeg razvoja ţupanije i njenog prostornog ureĊenja uz racionalno i optimalno korištenje zemljišnih resursa.32 32 Karta upotrebne vrijednosti zemljišta na podruĉju HNŢ/K 104 U sklopu izrade navedenog Projekta, na temelju postojećih i dopunskih terenskih istraţivanja, snimljeni su zemljišni resursi po površini i znaĉajkama, te je nakon kameralne obrade podataka, pomoću GIS tehnologije, izraĊena Pedološka karta Ţupanije/kantona u mjerilu 1.25000, zatim Karta upotrebne vrijednosti odnosno Karta bonitetnih kategorija, te zona i agrozona na podruĉju Ţupanije/Kantona u mjerilu 1:25 000. U niţe navedenom tekstu prikazat će se kratak presjek dobivenih rezultata istraţivanja u okviru naprijed navedenog Projekta. 10.6.1. Tipovi tala na području HNŽ/K Na podruĉju HNŢ/K zastupljeno je 19 tipova tala (Tablica 20.). Od tog, 14 tipova tala pripada automorfnom odjelu tala, tj. tlima koja su izvan domašaja poplavnih i podzemnih voda, a na njima se ne zadrţava ni slivna voda te je perkolacija vode kroz solum nesmetana. Površina automorfnih tala je 411,93 ha ili 94,37 % od ukupne površine ţupanije/kantona. U okviru automorfnih tala utvrĊeno je pet klasa, i to: nerazvijena klasa, humusno akumulativna, kambična, eluvijalno-iluvijalna i antropogena tla. Tablica br. 19. Pregled površina po tipovima tala na području HNŢ/K Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. Tip tla Kamenjar (litosol) Sirozem na rastresitom supstratu (regosol) Koluvijalno tlo (koluvium) Crnica na kreĉnjaku i dolomitu (kalkomelanosol) Humusno silikatno tlo (ranker) Rendzina SmeĊe na kreĉnjacima i dolomitima (kalkokambisol) Crvenica (terra rossa) SmeĊe karbonatno tlo Terra fusca Eutriĉno smeĊe tlo (eutriĉni kambisol) Kiselo smeĊa tla (distriĉni kambisol) Lesivirano ili ilimerizirano tlo (luvisol) Rigolano tlo (rigosol) Aluvijalno tlo (fluvisol) Moĉvarno glejno tlo (euglej) Tresetno glejno tlo Tresetna tla (histosol) Hidromeliorirano tlo UKUPNO Površina u ha 22.091 8.625 14.269 126.301 13.032 46.116 107.123 28.399 8.816 2.704 6.404 22.643 3.101 2.302 8.178 1.643 250 2.249 613 424.859 % 5,1 2,0 3,3 28,9 3,0 10,6 24,53 6,5 2,0 0,6 1,5 5,1 0,7 0,53 1,9 0,3 0,06 0,51 0,14 97,27 (Izvor podataka: Karta upotrebne vrijednosti zemljišta na području HNŢ/K) U okviru hidromorfnih tala tj. tala na ĉijoj endomorfologiji profila su vidljivi tragovi povremenog ili stalnog suficitnog vlaţenja vodom, utvrĊene su cetiri klase tala, i to: nerazvijena tla, glejna tla, tresetna tla i antropogena (hidromeliorirana) tla. Hidromorfna tla 105 na podruĉju ţupanije su malo zastupljena, zauzimaju površinu od 12,93 ha ili 2,9 % i uglavnom su razvijena na podruĉju donjeg toka rijeke Neretve, dakle ispod Ĉapljine i cijelo Hutovo blato. Temeljem podataka iz tablice 20. vidno je da je na prvom mjestu po zastupljenosti, na podruĉju HNŢ/K, Crnica na vapnencu i dolomitu ( Kalkomelanosol) i zauzima površinu od 126,30 ha ili 28,9 % , potom SmeĊe tlo na vapnencima i dolomitima ( Kalkokambisol) 107.12 ha ili 24,5 %, te Rendzina 46.12 ha ili 10,6 % i Crvenica ( Terra rossa) 28,40 ha ili 6,5 %. Na podruĉju HNŢ/K najmanje je zastupljeno Tresetno glejno tlo ( 0,25 ha ili 0,06 %). 10.6.2. Kategorije korištenja zemljišta na području HNŽ/K Temeljem istraţivanja u okviru Projekta„ Karta upotrebne vrijednosti zemljišta na podruĉju Hercegovaĉko-neretvanske ţupanije/kantona, u mjerilu 1:25000“ utvrĊeno je da ukupna površina ţupanije/kantona iznosi 436.743,08 ha, od tog: - poljoprivredno zemljište zauzima površinu od 206.724,48 ha ili 47,33 %, - šumsko zemljište 217.856,58 ha ili 49,88 %, - neplodno zemljište ( izgraĊeno, deponije i hidrografija) 12.162,02 ha ili 2,78 % . Tablica br. 20. Struktura zemljišnih površina po općinama u HNŢ/K Općine Ukupna površina (ha) Poljop. zemljište (ha) % Šumsko zemljište (ha) % Neplodno zemljište (ha) % IzgraĊ. zemljište (ha) % Hidrog rafija (ha) % Ĉapljina Ĉitluk Jablan. Konjic 25.414,05 18.099,16 29.727,79 48.184. 56 15.482,69 7.724,77 11.657,29 24.767,74 60,92 42,68 39,21 51,40 8.318,08 9.448,89 17.252,24 21.503,78 32,73 52,21 58,03 44,63 1.613,27 925,51 818,26 1.912,77 6,35 5,11 2,74 3,97 1.137,92 881,78 247,96 259,08 4,47 4,87 0,83 0,54 475,35 43,73 570,30 1.653,6 1,88 0,24 1,91 3,43 Mostar 115.889,49 60.652,99 52,34 52.524,60 45,32 2.711,9 2,34 2.155,18 1,86 556,72 0,48 Neum P./Rama Ravno Stolac HNK 24.607,74 48.184,29 32.194,63 27.904,06 436.743,08 8.535,66 24.767,73 11.558,61 13.266,12 206.724,4 34,69 51,40 35,9 47,55 47,33 14.398,85 21.503,78 20.285,65 13.800,40 217.856,5 58,51 44,63 63,01 49,45 49,88 1.673,23 1.653,69 350,37 837,53 12.162,02 6,80 3,43 1,09 3,00 2,78 208,82 259,07 241,76 613,83 6.164,92 0,85 0,54 0,75 2,20 1,41 1.464,4 1.653,6 108,61 223,70 5.997,0 5,95 3,43 0,34 0,80 1,37 (Izvor podataka: Karta upotrebne vrijednosti zemljišta na području HNŢ/K) Temeljem podatka u tablici 21. vidno je da najveći udio poljoprivrednog zemljišta, u odnosu na ukupnu površinu općine, ima općina Ĉapljina, zatim općine Mostar, Konjic, Prozor/Rama, Stolac, Ĉitluk, Jablanica, Ravno i Neum. Naravno, udio obradivog zemljišta, odnosno zemljišta pojednih bonitetnih kategorija u ukupnim poljoprivrednim površinama je sasvim drugaĉiji, tablica 22. Naime, sukladno tada vaţećem Naputku o stručnim mjerilima za razvrstavanje zemljišta u bonitetne kategorije (Sl. novine FbiH, 49/98) zemljišta HNŢ/K razvrstana su u bonitetne 106 kategorije, gdje prva (I) kategorija predstavlja najbolje zemljište, a osma (VIII) najlošije zemljište. Izvršena kategorizacija poljoprivrednog zemljišta pokazuje da je na podruĉju HNŢ/K je zastupljeno šest bonitetnih kategorija poljoprivrednog zemljišta i to: II, III, IV (IVa i IVb), V, VI i VII kategorija. Najzastupljenija je VII bonitetna kategorija ( 122.481,21 ha ili 28,04%), potom VI (46.554,16 ha ili 10,66%), V ( 16.548,64 ha ili 3,79%), IVb (10.583,84 ha ili 2,42%), III ( 6.613,36 ha odnosno 1,51%) i II bonitetna kategorija ( 2.285,86 ha odnosno 0,52%), a najmanje je zastupljena IVa bonitena kategorija( 1.657,38 ha odnosno 0,38%). Tablica br.21.Kategorije zemljišta poljoprivrednih površina po općinama u HNŢ/K OPĆINE II (ha) III(ha) V(ha) VI (ha) VII(ha) 1.655,30 1.448,26 1.239,50 1.388,24 8.587,78 Ĉitluk - 2.045,97 526,36 178,55 2.951,44 Jablanica - 72,64 651,16 325,37 10.126,73 Konjic - 256,28 -/1.779,81 6.707,14 9.183,90 35.151,48 Mostar - 701,37 1.109,37/ 2.162,97 3.347,73 22.881,83 30,539,73 Neum - 400,38 -/123,84 512,85 804,60 6.693,99 P/Rama - - -/1.206,27 1.509,54 4.736,01 17.315,92 Ravno 630,56 1.306,56 -/59,67 665,66 971,46 7.924,70 Stolac - 381,92 -/2.221,85 1.388,70 6.084,21 3.189,44 2.285,86 6.613,36 1.657,38/ 10.583,84 16.548,64 46.554,16 122.481,21 Ĉapljina HNŢ/K IVa/IVb (ha) 379,51/ 784,12 40,46/ 1.981,98 218,05/ 263,34 (Izvor podataka: Karta upotrebne vrijednosti zemljišta na području HNŢ/K) Temeljem navedenog vidljivo je da je odnos kvalitetnijih prema manje kvalitetnim kategorijama zemljišta pomjeren u stranu manje kvalitetnih kategorija. Naime, I. bonitetena kategorija zemljišta nije uopće utvrĊena na podruĉju HNŢ/K, dok je druga bonitetna kategorija zemljišta utvrĊena samo na podruĉju općine Ĉapljina i Ravno, te su tla ove kategorije najkvalitetnija tla na podruĉju HNŢ/K. Temeljem grupiranja bonitetnih kategorija zemljišta u cjeline-zone koje se meĊusobno razlikuju, ne samo prema proizvodnoj sposobnosti, nego i po uvjetima proizvodnje i naĉinu korištenja, na podruĉju HNŢ/K izdvojeno je pet (5) zona, i to: tri agrozone te zona šuma i zona urbanih podruĉja. Naime, podjela poljoprivrednih površina na podruĉju HNŢ/K izvršena je u tri agro-zone: I agrozona –zemljišta namjenjena isključivo za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju, 107 II agrozona–zemljišta, uglavnom, namijenjena za poluintenzivnu poljoprivrednu proizvodnju, III agrozona- zemljišta za ekstezivnu poljoprivrednu proizvodnju. Preostale dvije zone su: IV zona- zona šuma i V zona - urbani prostori i površine isključene iz sfere biljne proizvodnje. . Grafikon br.4. Zastupljenost pojedinih zona na području HNŢ/K Zastupljenost zona na području HNŽ/K V zona 2,78% I agrozona 4,84% II agrozona 14,45% I agrozona II agrozona III agrozona IV zona V zona III agrozona 28,04% IV zona 49,88% Grafikonom br.4. prikazana je zastupljenost pojedinih zona na podruĉju HNŢ/K, a njihova prostorna distribucija (umanjen preslik) prikazan je prikazom br. 2. Vidljivo je da je u okviru poljoprivrednih zona najmanje zastupljena I. agrozona (4,84%), tj. zemljišta namjenjena iskljuĉivo za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju, te se nameće konstatacija da pravog obradivog tla za intenzivnu oraniĉnu, voćarsku i vinogradarsku proizvodnju na podruĉju HNŢ/K ima veoma malo stoga je potreba ĉuvanja vrijednih obradivih kategorija zemljišta prva zadaća svih tijela uprave općina, ţupanije/kantona i vlasnika. TakoĊer, i tla II. agrozone, koja zauzimaju 14,45 % od ukupne površine ţupanije, treba zaštiti od izvan-poljoprivredne namjene osim u iznimnim sluĉajevima. 108 Prikaz br. 2 Karta upotrebne vrijednosti zemljišta HNŢ/K 109 Kada se promatraju površine pojedinih zona po općinama na podruĉju HNŢ/K (tablica 23.) vidljivo je da je na podruĉju većine općina najzastupljenija IV. zona - zona šuma, osim na podruĉju općine Ĉapljina gdje je najzastupljenija III. agrozona. Tablica br. 22. Stanje zastupljeno stizona po općinama u HNŢ/K Općina AgrozonaI . ha Agrozona II. ha Agrozona III. Ha Zona šuma ha Zona neplodnoha Ukupno ha Ĉapljina Ĉitluk Jablanica Konjic Mostar Neum Prozor/ Rama Ravno Stolac HNŢ/K 4.267,19 4.068,41 554,03 2.036,69 3.883,71 524,22 1.206,27 2.627,74 704,91 976,53 15.891,04 26.229,56 1.317,45 6.245,55 8.587,78 2.951,44 10.126,73 35.151,48 30.539,73 6.693,99 17.315,92 8.318,09 9.448,89 17.252,24 60.324,08 52.524,60 14.398,85 21.503,78 1.613,27 925,51 818,26 1.319,20 2.711,90 1.673,23 1.912,77 25.414,05 18.099,16 29.727,79 114.721,88 115.889,49 24.607,74 48.184,29 1.996,79 2.603,77 21.140,45 1.637,12 7.472,91 63.102,80 7.924,70 3.189,44 122.481,21 20.285,65 13.800,40 217.856,58 350,37 837,53 12.162,01 32.194,63 27.904,06 436.743,08 (Izvor podataka: Karta upotrebne vrijednosti zemljišta HNŢ/K) Temeljem svega naprijed navedenog moţe se zaključiti da, zbog prirodno oskudnog kvalitetnog zemljišnog fonda na području HNŢ/K posebnu pozornost treba posvetiti racionalnom korištenju, čuvanju i zaštiti tla/zemljišta. Naime, ne smije se dozvoliti daljnji gubitak kvalitetnog tla/zemljišta jer je ispravljnaje takvih grešaka u budućnosti oteţano ili nemoguće. Politika prema tlu/zemljištu Tlo/zemljište je izrazito osjetljiv medij o kome se mora voditi stalna skrb i kojim se mora planski gospodariti. Imajući u vidu da je utvrĊivanje bilance i kvalitete zemljišta temelj za planiranje razvoja Temeljne smjernice kao i naĉela zaštite, racionalnog i pravilnog gospodarenja poljoprivrednim zemljištem proistjeĉu iz Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Sluţbene novine Federacije BiH“, broj 52/09) te ostalih zakonskih i podzakonskih propisa. U cilju namjenskog i racionanog korištenja i zaštite poljoprivrednog zemljišta na području HNŢ/K neophodno je poduzeti niz mjera i aktivnosti i to: o izrada osnova, programa i projekata zaštite, korištenja i ureĊenja poljoprivrednog zemljišta; o uspostaviti trajni monitoring stanja i promjena u poljoprivrednom zemljištu; o uspostaviti i odrţavati informacijski sustav za poljoprivredno zemljište; o izraditi Projekt višenamjenskog vrednovanja, zaštite i optimalno korištenje zemljišta; o voditi evidenciju o neobraĊenom poljoprivrednom zemljištu i o zemljištu koje je promijenilo namjenu; 110 o o o o o o o sreĊivanje zemljišno knjiţnog i katastarskog stanja; poticati promet poljoprivrednog zemljišta ( zakup i koncesija) poticati okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta; razminiranje poljoprivrednog zemljišta; zaštititi poljoprivredno zemljište od raznih vidova oštećenja i uništenja; vršiti sustavnu kontrolu plodnosti tla/zemljišta; izdvajati financijskih sredstava ( poticaje) za ureĊene i zaštitu poljoprivrednog zemljišta, izraditi programe podizanja javne svijesti o znaĉaju tla i potrebi poduzimanja mjera zaštite tla/zemljišta. Informiranje i edukacija o zemljištu ima primarni znaĉaj u podizanju svijesti o njegovu znaĉaju. Programe edukacije treba organizirati resorno ţupanijsko/kantonalno ministarstvo s relevantnim znanstveno-struĉnim institucijama. S obzirom na znaĉaj i sloţenost zemljišne problematike smatramo da bi bilo poţeljno da se u općinama osnuju specijalizirani odjeli za poljoprivredno zemljište koji bi usko suraĊivali s resornim ţupanijskim/kantonalnim ministarstvima ili sektorima za poljoprivredu. Gospodarenje poljoprivrednim zemljištem Prirodne karakteristike tla definišu ovaj resurs kao izrazito osjetljiv medij o kome se mora voditi briga i sa kojim se mora planski raspolagati. Uzimajući u obzir ĉinjenicu da su velike površine zemljišta u HNŢ/K jako plitka, ukazuje na ĉinjenicu da se zbog svega ovog znatan dio zemljišta moţe svrstati u katogoriju osjetljivih tala i koji zahtijevaju dodatnu brigu, posebice naĉine upravljanja i primjenu posebni proizvodnih praksi. U tom smislu je neophodno izraditi Program gospodarenja i Projekat višenamjenskog vrednovanja poljoprivrednog zemljišta, kao i odgovarajuće tematske karte proizvodnih podruĉja. Osim toga poljoprivredno zemljište je veoma ugroţeno nekontroliranom urbanizacijom kao i povećanim zahtijevima za promjenom namjene zemljišta, a koja prati privredni razvoj društva. Zbog neadekvatnog korištenja i upravljanja zemljištem suoĉeni smo i sa fiziĉkim nestankom zemljišta, te uništavanjem strukture zemljišta i smanjenjem mogućnosti korištenja zemljišta, a što se sve negativne odraţava i na kvalitet ţivota u ruralnim podruĉjima. Zakon o poljoprivrednom zemljištu se implementira kako na ţupanijskom/kantonalnom tako i na općinskom nivou, te je zbog toga izraţen problem razmjene podataka o promjeni namjene korištenja zemljišta, prikupljenim sredstvima koja se plaćaju na ime taksi pri promjeni namjene i kako se ta sredstva koriste. Svaka ţupanija/kanton, odnosno nadleţno ministarstvo pravi vlastiti program poboljšanja kvaliteta poljoprivrednog zemljišta na koji troši prikupljani novac. Pošto ne postoji sistematsko praćenje kvaliteta zemljišta, niti jasna prioritizacija ugroţenih podruĉja, ova ulaganja nisu koordinirana i samim tim njihova efikasnost i efektivnost su umanjene. 111 Naĉela, i smjernice upravljanja zemljištem Temeljna naĉela zaštite i racionalnog korištenja poljoprivrednog zemljišta su: o o o o naĉelo prevencije, kako bi se sprjeĉila dalja degradacija poljoprivrednog zemljišta, naĉelo sanacije, rekultivacija i remedijacija površina koje su već zagaĊene ili oštećene, naĉelo odrţivog korištenja, intenziviranje proizvodnje i razvoj ruralnih podruĉja, naĉelo gospodarenja, pravilno upravljanje i zaštita poljoprivrednog zemljišta. Smjernice kao i naĉela zaštite i racionalnog korištenja poljoprivrednog zemljišta proistiĉu iz Zakona o poljoprivrednom zemljištu“, te ostalih zakonskih i podzakonskih akata. U tom smislu naglašene su slijedeće smjernice: o stvoriti i ojaĉati kapacitete koji će omogućiti dostizanje racionalne proizvodnje kroz optimalno korištenje raspoloţivih zemljišnih resursa, gdje je veoma niska dosadašnja iskorištenost raspoloţivog zemljišnog fonda, o povećati ulaganja u infrastrukturu, preraĊivaĉke kapacitete i ruralni razvoj, o unaprijediti sistem ureĊenja zemljišta kroz adekvatne tehniĉke mjere, agro i hidromelioracije, rekultivaciju i remedijaciju poljoprivrednog zemljišta, o urediti reguliranje vodnog reţima tla (odvodnja i navodnjavanje) kao komponente odrţivosti i razvoja procesa koji se odvijaju na i u samim zemljištu, kroz formiranje udruga korištenja voda u poljoprivredi, kao i uspostaviti sistem zaštite od poplava, o unaprijediti sistem monitoringa koji će omogućiti internacionalnu saradnju u ovoj oblasti i stalno uporeĊivanje sa ostatskom EU i svijeta, o uspostaviti zemljišni informacioni sistem koji će evidentirati i pratiti sve aktivnosti koje se manifestiraju na zemljištu i u samom tlu, a vezane za kvalitet tla i ostale resurse u poljoprivredi, o stvoriti kapacitete koji će pratiti degradaciju i destrukciju poljoprivrednog zemljišta uzrokovanu glavnim privrednim i ţivotnim aktivnostima ĉovjeka – industrija, transport, urbanizacija, rudarstvo i sl., o kreirati ciljane aktivnosti za degradirana zemljišta, kroz mehanizam tipa „zagaĊivaĉ plaća“ kako bi se obezbijedio priliv i privatnog i javnog kapitala za remedijaciju već oštećenih zemljišta, o uspostaviti sistem vrjednovanja i rejonizacije zemljišta za sve vidove biljne proizvodnje kroz izraţenu pogodnost za sve uzgajane kulture, o definirati autohtonih kulturno historijska proizvodna zemljišta (zaštićena podruĉja) na kojima se njeguje tradicionalni naĉin obrade zemljišta kao nacionalna baština i kulturno historijsko blago uvezano u ruralni razvoj i turistiĉke aranţmane, o uspostaviti zonu zaštićenih djeviĉanskih zemljišta (netaknuta priroda),izdvojena podruĉja u kojima nema ili je ljudska aktivnost svedena na minimum, o usaglašavati i izraditi dokumente prostornog planiranja (prostorni planovi, urbanistiĉki planovi i regulacioni planovi) smjernice i kriterije vrjednovanja kroz upotrebnu vrijednost zemljišta ( bonitetne kategorije, agrozone i sl.). 112 Veoma je vaţno naglasiti da niti jedno od ovih naĉela i smjernica nije kreirano tako da je postavljen cilj koji treba u odgovarajućem periodu ostvariti; oni treba da posluţe samo kao pokazatelji razvoja situacije i pokazatelji da li se planirane aktivnosti provode prema planu. Preporuke: Promjene namjene o Pratiti nivo gubljenja poljoprivrednog zemljišta na godišnjem nivou. Razvijenost sistema monitoringa zemljišta o Izgraditi efikasan i integrisan sistem promjena u naĉinu korištenja kao i praćenje unapreĊenja stanja i promjena u i na tlu. Evidencije i procjena vrijednosti poljoprivrednog zemljišta o Ukloniti prepreke u uspostavi efikasnog trţišta zemljištem. o Neadekvatan katastar i zemljišne knjige, tako da je procedura provjere vlasništva veoma duga i u nekim opštinama veoma komplikovana. Problemi: o Ne postoji precizna i vjerodostojna kategorizacija i inventarizacija zemljišta, koja bi bila praćena setom namjenskih tehniĉkih karata. o Podaci o pretvorbi zemljišta su neaţurni i nisu sreĊeni odnosno neuredni su. o Ne postoji evidencija o svim promjenama u prostoru. o Nije uspostavljen efikasan sistem identifikacije nastalih promjena. o Katastri i zemljišne knjige nisu uredno voĊene. o Oštećenja zemljišta svrstani su u slijedeće kategorije: infekcija, kontaminacija, degradacija i destrukcija. Preporuke gospodarenja zemljištem U sklopu realizacije programa gospodarenja poljoprivrednim zemljištem neophodno je poduzeti odgovarajuće aktivnosti koje imaju za cilj zaštitu i racionalno korištenje poljoprivrednog zemljišta, a koje su predloţene u narednoj tabeli. 113 Tablica br. 22 a. Gospodarenje zemljištem (aktivnosti, realizacija, institucije) Aktivnosti gospodarenja Definiranje granica i bilans stanja po katastarskim kulturama Faze realizacije Institucije -utvrđivanje stvarnog stanja poljoprivrednog zemljišta -digitalizacija katastra u GIS formatu - FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna ministarstva i općine Višenamjensko vrednovanje, zaštita i optimalno korištenje poljoprivrednog zemljišta Povedanje produktivnosti tla -izrada karte pogodnosti zemljišta prema gajenim kulturama - Relevantne znanstvene i stručne institucije - Federalna i županijske/kantonalne uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove. - FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna ministarstva i općine - Relevantne znanstvene i stručne institucije -sistem kontrole plodnosti tla i -izrada fertilizacionih planova Utvrđivanje stanja onešišdenja tla/zemljišta -pradenje stanja kontaminacije tla teškim metalima i organskim polutantima Uspostava katastra zagađivača -utvrđivanje liste zagađivača poljoprivrednog zemljišta -FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna ministarstva i općine - Relevantne znanstvene i stručne institucije . - FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna ministarstva i općine - Relevantne znanstvene i stručne institucije - FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna ministarstva i općine - Relevantne znanstvene i stručne institucije Prevencija i zaštita tla Unaprjeđenje ruralnih područja Uređenje poljoprivrednog zemljišta Odvodnja, navodnjavanje i zaštita od poplava - izrada Programa -provođenje mjera prevencije i zaštite tla -program unapređenja poljoprivredne proizvodnje u ruralnim područjima -definisanje zaštidenih područja sa tradicionalnim načinom proizvodnje -program uređenja sa tehničkim, agrotehničkim i hidrotehničkim mjerama, -formiranje udruga korisnika voda za navodnjavanje, odvodnju i zaštitu od poplava Remedijacija i rekultivacija -projekat sanacije i rekultivacije zapuštenih i oštedenih poljoprivrednih zemljišta Promet, zakup i koncesija -program funkcionalnog korištenja državnog zemljišta - FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna ministarstva i općine - Relevantne znanstvene i stručne institucije - FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna ministarstva i općine - Relevantne znanstvene i stručne institucije - FMPVŠ, županije/kantoni, opdine - Relevantne znanstvene i stručne institucije - FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna ministarstva i općine - Relevantne znanstvene i stručne institucije - FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna ministarstva i općine - Relevantne znanstvene i stručne institucije 114 - FMPVŠ, resorna županijska/kantonalna ministarstva i opdine Monitoring stanja i promjena poljoprivrednog zemljišta i uspostava informacijskog sustava poljoprivrednog tla/zemljišta Izrada zakonske legislative -pradenje stanja i promjena u i na tlu/zemljištu -zaštita tla/zemljišta -uspostava informacionog sistema za zemljište (ZIS ) - FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna ministarstva i općine - Relevantne znanstvene i stručne institucije - FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna ministarstva i općine -donošenje propisa i podzakonskih akata - eksperti iz relevantnih znanstvenih i stručneih institucija 10.6.3. Hidromeliorativne mjere Odvodnjavanje poljoprivrednih zemljišta je skup odgovarajućih radova i mjera, kojima se otklanja višak vode s ciljem reguliranja i poboljšanja vodnog reţima u tlu. Navodnjavanje predstavlja umjetno dovoĊenje vode na poljoprivredno zemljište u cilju zadovoljenja potreba biljaka za vodom, tj. konstantno osiguravanje visokih prinosa poljoprivrednih kultura. Problem koji u posljednje vrijeme postaje sve izraţeniji je zagaĊenje zemljišta i vodnih resursa zbog nestruĉne i neracionalne upotrebe gnojiva. Nedostatak ili manjak vode izaziva sušne efekte i smanjuje ili sasvim uništava prinose kultura. Najveći su manjkovi vode u BiH na podruĉju u HNŢ/K, U svijetu se pridaje velika vaţnost navodnjavanju (265 milijuna ha, 18% od ukupne obradive površine). Razlozi za navodnjavanje poljoprivrednih površina Navodnjavanje kao melioracijska mjera ima za cilj nadoknaditi nedostatak vode koji se javlja kod uzgoja poljoprivrednih kultura, odnosno korigiranje prirodnog reţima vlaţenja umjetnim dodavanjem vode u trenutku podobnom za pravilan razvoj biljke omogućava podizanje dostignutog praga u proizvodnji ratarskih kultura i u godinama koje su sušne - što je sve uĉestalija pojava u zadnjih 20 godina. TakoĊer, navodnjavanje omogućava i bolje iskorištenje zemljišta uvoĊenjem druge ţetve. Navodnjavanjem se do neke mjere kompenziraju negativni uĉinci smanjenja prihrane kemijskim sredstvima za prinose, te se omogućava proizvodnja „zdrave hrane“. Tendencija smanjenja godišnjih oborina pogotovo u vegetacijskom razdoblju dovela je do povećanog interesa za navodnjavanjem na podruĉju HNŢ/K. Izostanak navodnjavanja jedno je od glavnih ograniĉenja razvitka poljoprivredne, a u vezi s tim i proizvodnje u ostalim granama koje ovise o njoj što ima znaĉaj za stabilnost ukupnog, a posebno prehrambene grane gospodarstva. Pored spreĉavanja suše, kao elementarne nepogode u poljoprivrednoj proizvodnji, navodnjavanjem se općenito povećavaju prinosi, povećava se stupanj korištenja zemljišta a otvara se mogućnost druge sjetve, s znatnim povećanjem kvalitete plodova. 115 Razlozi za navodnjavanje podruĉja: o o o o o o o o o o povećanje prinosa biljnih kultura, stabilizacija proizvodnje u sušnim razdobljima i promjena strukture sjetve; orijentacija trţišnoj ekonomiji i visokoprofitabilnim kulturama uz znatno reduciranje uvoza; smanjena ponuda povrća domaćih proizvoĊaĉa; globalne klimatske promjene - nestašica vode; smanjenje raspoloţivog prostora za proizvodnju hrane; sniţavanje razine podzemnih voda; negativna vodna bilanca u vegetacijskom razdoblju; korištenje voda i za potrebe navodnjavanja, a ne samo vodoopskrbe, industrije, energije i dr. Vodni reţim dominantno ovisi od oborina koje manje padaju tijekom vegetacije, a više u jesensko-zimskom periodu. Te oborine zbog nereguliranih kraških vodotoka vodom više snabdijevaju more nego kraška polja pa su tako malo korisne za poljoprivredu. Ipak, njihovo obilje formiralo je bogatu mreţu vodotoka te stacionarnih voda i njihovih akumulacija. Glavni kopneni vodeni potencijal HNŢ/K ĉini rijeka Neretva koju svojim dotocima nadopunjuju brojne pritoke kao Neretvica, Rama, Grabovica, Dreţnica, Buna, Radobolja, Trebiţat, Krupa, Bregava i dr. One grade bogato raspleteni sustav ukupnog ţivota podruĉja, a glavne meĊu njima sa mogućnostima navodnjavanja i temelje proizvodnje hrane u HNŢ/K. MeĊu stacionarnim vodama prednjaĉi atraktivni rezervat Hutovo Blato, te za turizam pogodno Blidinjsko, Boračko i Blatačko jezero. Najvišu energetsku, te potencijalnu vodonatapnu i akvakulturnu vrijednost na kraju imaju i Jablaničko te Ramsko jezero, kao i akumulacije brana Grabovica, Salakovac i Mostar. Primjena hidrotehniĉkih i hidromeliorativnih mjera najĉešće podrazumijeva zahvate koji se poduzimaju skupa sa vodoprivredom. Ti zahvati posebno se odnose na ureĊenje bujica, regulacije vodotoka i zaštitu od vanjskih poplavnih voda. Mjere odvodnje i navodnjavanja su široko poznate. S toga se one ovdje neće eksplicirati, već mogu biti predmetom pojedinaĉnih projekata i stanja na terenu, i to nakon detaljnih istraţivanja. Prioriteti hidromeliorativnih mjera Hutovo blato: IzgraĊen sustav objekata za zaštitu od poplava (nasipi, obodni kanali,crpne stanice, ustave, odvodna kanalska mreţa) i djelimiĉno je uraĊena detaljna odvodnja koja nije u funkciji. Potrebna detaljna odvodnja na oko 500 ha i navodnjavanje na ukupnim poljoprivrednim površinama. Višićka kaseta(1.040); Svitavska kaseta (1.340); Karaotoĉko podruĉje (525); Deransko podruĉje (1.452). 116 Gabelsko polje: Najveći dio površina je priveden kulturi. IzgraĊen je sustav temeljne odvodnje i sustav za navodnjavanje na oko 150 ha (od potrebnih 1070). Nedostaje širi sustav za navodnjavanje. Stolaĉko – Vidovsko polje: Plavljenjem se navodnjavalo cca 190 ha (od mogućih 320) na društvenom sektoru i to vrlo neracionalno. IzgraĊena je crpna stanica sa cijevnom mreţom i hidrantima za oko 70 ha koja se nalazi u lošem stanju. Navadnjavanje je prioritet. Mostarsko polje: Prije rata se navodnjavalo oko 600 ha uglavnom vinove loze. Navodnjavanje se obavlja kišenjem, površinski, a na nekim površinama i drip sustavom oko 200 ha (od potrebnih 4.000). Trenutno ovaj sustav je van funkcije. Potrebno navodnjavanje. Bijelo polje: Bio je izgraĊen sustav za navodnjavanje na oko 500 ha, i to plavljenjem iz otvorenih Al-cijevi i kišenjem sa prijenosnim garniturama. Trenutno je sustav van uporabe osim crpne stanice za lokalitet Ţeljuša. Prioritet je navodnjavanje. Mostarsko blato: Zbog svakogodišnjih poplava u donjem dijelu polja površine oko 2.700 ha, onemogućena je intenzivna poljoprivredna proizvodnja. Intenzivnija proizvodnja odvija se u višim zonama polja na oko 1.200 ha. IzgraĊeni su neki odvodni kanali, 2 tunela spojena kanalom i brzotok od izlaza iz drugog tunela do rijeke Jasenice u okviru sustava obrane od poplava. Sadašnje stanje objekata i njihovi kapaciteti su nedovoljni za zaštitu Mostarskog blata od poplava i stvaranje uvjeta za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju. Potrebne sveobuhvatne mjere u zajednici sa vodoprivredom u cilju zaštite i odvodnje suvišnih voda koje plave i do 6 mjeseci godišnje. Plato Brotnjo: Postojeća proizvodnja nije u skladu s mogućnostima zbog deficita vode u ljetnim mjesecima. Potrebno navodnjavanje. Popovo polje: IzgraĊene su HE na Trebišnjici i regulirano korito Trebišnjice kroz Polje. Izvršeno kompleksno ureĊenje tla sa navodnjavanjem na oko 900 ha. Predstoje mjere ureĊenja zemljišta, a naroĉito navodnjavanja na federalnom dijelu BiH. Dubrave: Proizvodnja je raznovrsna i bogata. Temeljni problem predstavlja nedostatak vode u ljetnim mjesecima. Od ukupno 28.502 ha kraških polja i površi na podruĉju HNŢ/K, na najvećem dijelu površina od oko 23.500 ha treba izgraditi sustave za navodnjavanje poljoprivrednih kultura. Na oko 3.000 ha treba izgraditi cijevnu drenaţu. Primjena hidrotehniĉkih i hidromeliorativnih mjera najĉešće podrazumijeva zahvate koji se poduzimaju skupa sa vodoprivredom. Ti zahvati posebno se odnose na ureĊenje bujica, regulacije vodotoka i zaštitu od vanjskih poplavnih voda. 117 Izvor podataka: Strategija razvoja poljoprivrede hercegovačko-neretvanske Ţupanije (2004-2007) PREDNOSTI (Strenghts) SLABOSTI (Weaknessis) Prirodne i zemljišne odlike povoljni agroekološki uvjeti za proizvodnju hrane, znaĉajan udio oranica i bašti u okviru ukupnih površina poljoprivrednog zemljišta-u privatnom vlasništvu, sistematizirana baza podataka u pogledu bonitiranja zemljišta i zoniranja (izraĊena Karta upotrebne vrijednosti zemljišta), mreţa vodenih tokova jedan od kljuĉnih aspekata, mogućnost korištenja na mikro prostoru dva proizvodna rejona, mediteranski i submediteranski rejon, izuzetno povoljan geografski poloţaj MOGUĆNOSTI (Opportunities) Prirodne i zemljišne odlike veliki dio poljoprivrednog zemljišta nije obraĊen (prema istraţivanjima i procjenama 35% oranica nije obraĊeno), usitnjenost proizvodnih parcela, na podruĉju nekim općinama reljefne odlike ne daju mogućnost niti za jedan od oblika poljoprivredne proizvodnje OPASNOSTI (Threats) Prirodne i zemljišne odlike efikasnija provedba odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu, revidirati postojeći zakon o poljoprivrednom zemljištu na razini FbiH, razminiranje visoko produktivnog poljoprivrednog zemljišta i drugog zemljišta, ureĊenje poljoprivrednog zemljištatehniĉkim, agrotehniĉkim i hidrotehniĉkim mjerama, podizanja javne svijesti o znaĉaju tla i potrebi poduzimanja mjera zaštite poljoprivrednog zemljišta, bolje korištenje vodnih potencijala za natapne sustave, raznovrsnost reljefa, agroekološke i druge atrakcije i atraktivnosti iskoristiti kao šansu seoskom turizmu 118 Prirodne i zemljišne odlike opasnost od daljnjeg usitanjavanja proizvodnih parcela, neopravdana prenamjena kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta u izvan poljoprivredne svrhe, erozija, promjenljivi klimatski uvjeti, (temperature, a pogotovo padavine variraju po koliĉini i rasporedu na razini pojedinih općina i po godinama) 11. MOGUĆNOSTI I ZAPREKE RAZVITKU 11.1. Opća ograničenja Dakle, postoje brojna ograniĉenja u sektoru agrara na koje strategija daje odgovor i predlaţe rješenja, ali sa ĉinjenicama koje moramo imati u vidu: o veći broj obiteljskih gospodarstva nema startnu poziciju za konkurenciju iz okruţenja, o nepovoljna ekonomska situacija na svim razinama, o veoma usitnjen posjed sa niskom razinom intenzivosti, oteţanim uvjetima u proizvodnji, zaostatkom tehniĉko-tehnoloških rješenja, o izraţena destrukcija prostora i dalje usitnjavanje i trajni gubitak zemljišta, o poljoprivreda je ĉesto dodatno zanimanje što usporava modernizaciju i trţišnu orjentaciju gospodarstva, o niska razina znanja kod proizvoĊaĉa, o niska razina organizacije sektora poljoprivrede u općinama, o nedovoljan financijski input u potporama, neadekvatna kreditna politika, o nedostatak poljoprivrednih struĉnih sluţbi u široj proizvodnoj praksi, nauĉna istraţivanja nisu dovoljno usklaĊena sa razvojnim potrebama sektora agrara. Pored navedenih primarnih, evidentni su i drugi ograniĉavajući segmenti za revitalizaciju agrara, prije svega zastarjelost opreme i tehnologije proizvodnje, nizak stupanj primjene mehanizacije, usitnjenost primarne poljoprivrede, nizak obim proizvodnje po obiteljskom gospodarstvu, relativno visoka cijena inputa u krajnjem proizvodu, niska razina trţišne prodaje, neorganiziranost i nepostojanje ĉvrstih oblika horizontalnog i vertikalnog povezivanja proizvodnje i prerade. 11.2. Agroekološki uvjeti i resursi Temeljne karakteristike agroekoloških uvjeta izraţene su ekstremnim obiljeţjima i variraju od mediteranskog do kontinentalnog podruĉja s obiljeţjima ekstremnih vegetacijskih niskih ili visokih temperatura, razliĉitih geoloških supstrata, vodnog i zraĉnog reţima, insolacije i padavina, te dugih agroekoloških uvjeta. Navedene ĉinjenice sastavni su dio ukupnog sektora agrara na koji se moţe samo u manjoj mjeri utjecati. HNŢ/K ne raspolaţe znatnijim resursima obradivih poljoprivrednih površina za komercijalnu proizvodnju ratarskih kultura koje zahtjevaju veće površine, kao što su proizvodnja krušnih (strnih) ţita, kukuruza, jednogodišnjih i višegodišnjih krmnih kultura. Na drugoj strani ona raspolaţe znatnom površinom prirodnjh livada i pašnjaka, pa time i potencijalom za stoĉarsku proizvodnju, naroĉito govedarstvo, ovĉarstvo i kozarstvo u višim i visokim zonama HNŢ/K, prije svega u Konjicu, i Prozoru/Rami. Uprkos ograniĉenim površinama, HNŢ/K je u proizvodnom smislu veoma raznovrstan. Zastupoljenost velikog broja poljoprivrednih grana 119 uvjetovana je, prije svega, razliĉitim prirodnim ambijentom. Tako je u niskim i niţim zonama zastupljeno voćarstvo i vinogradarstvo, rano povrće, a na višim i visokim zonama, koštiĉavo i jezgriĉavo voćarstvo i ekstenzivno stoĉarstvo (uzgoj goveda, ovaca i koza). Od povrtnih kultura dominira proizvodnja krompira. Ova široka paleta proizvodnji moţe da znaĉi prednost s jedne strane, ali nemogućnosti da trţištu ponudi veće koliĉine proizvoda, je istovremeno i nedostatak. Kompenzacija za ovaj nedostatak moţe se naći u ĉinjenici da zemljište, generlno uzevši, nije izraubovano i da se u HNŢ/K još uvijek primjenjuje niska razina mineralnnih Ċubriva i sredstva za zaštitu bilja. Ukoliko se stavi u odnos veliĉina poljoprivrednih površina i vrijednosti ostvarene proizvodnje i bez dubljih analiza dolazi se do zakljuĉka o nedovaljnoj iskorištenosti poljoprivrednih resursa. Neiskorištenost zemljišta nalazi se ĉak i u plodnim ravnicama, kakve su u neposrednoj blizini Neretve i Rame. Za korištenje resursa u poljoprivrednoj proizvodnji moţe se konstatirati da je ono u znatnoj mjeri spoj tradicije i modernog. Još uvijek se u velikom obimu proizvodnja odvija na sasvim tradicionalan naĉin. 11.3. Usitnjenost posjeda Do rata poljoprivreda privatnog sektora u Ţupaniji/Kantonu bila je manje ili više vaţnim izvorom prihoda za 26.992 njena vlasniĉka domaćinstva. U odnosu na raspoloţive površine, ta domaćinstva su u prosjeku imala, odnosno i sada bi trebala da imaju dosta visokih 5,0 ha ukupnog poljoprivrednog zemljišta, ali i dvostruko manji prosjeĉan obujam od 2,4 ha obradivih te 1,4 ha oraniĉnih površina. U takvoj vrlo razuĊenoj posjedovnoj strukturi, ĉisto trţišnih poljoprivrednika, odnosno onih sa i preko 5 ha posjeda ima oko 6.000, što ĉini udio od 22% od ukupnog broja. Tablica br. 23. Procijenjeno na temelju podataka za općina Konjic, Ravno i Stolac. Obradivo zemljište po gospodarstvu u (ha) BiH 2,79 FBiH 2,32 RS 3,30 HNŢ 2,39 Dakle, iako se radi o relativno manjem radno-angaţiranom posjedu, suncem i vodom bogati agroklimat na njenom cijelom juţnom i znaĉajnom središnjem dijelu, ovaj problem ĉini mnogo blaţim i tehnološki primamljivijim nego u ostalim djelovima BiH. Kao takav, on preferira uzgajanje samo najbiranijih visokoprihodnih biljnih kultura kao što su groţĊe, voće, povrće, cvijeće, ljekobilje i dr. Stoga se granica odrţive trţišnosti pri za nju primjerenim tehnološkim paketima, na ovom (mediteranskom) dijelu ţupanije/kantona moţe spustiti ĉak i ispod jednog hektara pa tako barem djelomiĉno uposliti doslovno sve one koji imaju zemlju i namjeru da je obraĊuju.33 33 Strategjia razvitka poljoprivrede Hercegovaĉko – neretvanske ţupanije (2004-2007) 120 11.4. Nagib terena Po izuzetno povoljnim agroekološkim svojstvima i proizvodnim površinama u kojima na obradivo zemljište otpada 73.900 hektara ili 33%, ţupanija/kanton predstavlja jedan respektabilno snaţan potencijal za poljoprivredni razvitak. Ipak, njen daleko veći poljoprivredni zemljišni ostatak od 147.000 hektara otpada na visinsko-pašnjaĉko podruĉje, što je u tom dijelu prividno ĉini poljoprivredno manje atraktivnom i pribliţava je slici kakvu ima FbiH, pa i BiH u cjelini. Uz poznate skromne karakteristike tla, znaĉajan ograniĉavajući segment pašnjaĉkog pa i livadskog prostora stoji u ĉinjenici da se veliki dio tih površina nalazi na nagibima koji su veći od 8, što sprjeĉava svrsihodniju obradu tla i ograniĉava izbor naĉina njegovog korištenja. 11.5. Spoj tradicije i modernizacije Niska ulaganja inputa, prije svega mineralnih Ċubriva i sredstva za zaštitu bilja, rezultiraju niskim prinosima po jedinici proizvodnje u biljnoj, pa onda i u stoĉarskoj proizvodnji. Realno je da će se takav tradicionalan naĉin još dugo zadrţati. Ipak, sve su snaţniji prodori suvremenog naĉina organizovanja proizvodnje hrane, kako na poljoprivrednim obiteljskim gospodarstvima, tako i u preraĊivaĉkoj industriji. Modernizacija, po pravilu, ide brţe gospodarstvima koja su bliţe većim urbanim centrima. Moţe se uoĉiti jasna razlika izmeĊu ova dva vida u pojedinim poljoprivrednim granama. Tako u proizvodnji povrća imamo proizvoĊaĉe koji primjenjuju veoma moderan pristup, ali su brojni i oni koji se bave proizvodnjom uglavnom na tradicionalan naĉin, prije svega za potrebe potrošnje sopstvenog gospodarstva. U proizvodnji mlijeka, takoĊe, u posljednje vrijeme pojavljuju se farmeri koji ostvaruju sasvim visoku proizvodnju po grlu i ta proizvodnja za njih predstavlja porodiĉni biznis, dok je velika većina onih kojih se tom proizvodnjom bave prvenstveno da bi zadovoljili egzistencijalne potrebe obitelji, a eventualne viškove nude trţištu. Posmatrajući u cjelini, stoĉarstvo je grana u kojima se proizvodnja u najvećem stupnju odvija na tradicionalan naĉin, ali su istovremeno i trţišno orjentirani, ĉak u većem stupnju nego neke druge grane. Jedna od karakteristika tradicionalne poljoprivrede jeste i visoka zastupljenost staraĉkih domaćinstava, kao i ţenska radne snage koja obavlja brojne poslove na gospodarstvu.. Usljed brojnih razloga, znatan je broj penzionera i hobista koji se aktivno bave poljoprivredom. U nekim sektorima, kao što su pĉelarstvo, vinogradarstvo, voćarstvo i sl. penzioneri ĉesto prednjaĉe u uvoĊenju nivoa i osuvremenjavanju tehnologije proizvodnje. Navedene ĉinjenice se ne mogu niti smiju ignorisati pri osmišljavanju kncepta nove agrarne politike. Nema dileme da podsticajna politika treba da ide u pravcu modernizacije, popvećanja produktivnosti i podsticajna komercijalne proizvodnje. Ta modernizacije je opći uvjet za prgres ţivota ruralnog stanovništva, a bitno je to da se to uĉini uz poštovanje principa odrţivog razvoja. 121 11.6. Veze između proizvodnje i prerade Primarna poljoprivredna proizvodnja u HNŢ/K posljednjih nekoliko godina već biljeţi rast u većini vaţnijih grana (proizvodnja povrća u zaštićenom prostoru i na otvorenom, zatim krompira, voća i groţĊa, kao i drugih poljoprivrednih proizvoda). Taj rast je, prije svega rezultat ukupnog zaokreta prema poljoprivredi i ukupne potpore razvoju sektora, podsticajnim mjerama i realizacijom meĊunarodnih projekata u ovoj grani.Poljoprivreda i preraĊivaĉka industrija ĉine nedjeljivu cjelinu u proizvodnji hrane. Stoga je vitalan i konkurentan prehrambeno-preraĊivaĉki sektor znaĉajan ĉinilac razvoja poljoprivrede i ruralnih podrĉja. Nepovoljno stanje u toj grani industrije predstavlja krupnu prepreku za veći i stabilni plasman poljoprivrednih proizvoda, što slabi ekonomski impuls razvoja suvremenog primarnog sektora i cijelog lanca proizvodnje hrane. Nepovoljno stanje u agroindustriji nsalijeĊeno je iz vremena kada se HNŢ/K uglavnom oslanjala na nabavku preraĊevina iz okruţenja. U snaţenju i brţem razvoju prehrambeno-preraĊivaĉkog sektora, za koje postoje domaće sirovine ili se one mogu bez većih poteškoća proizvesti, leţi znaĉajan neiskorišteni potencijal za razvoj ukupne HNŢ/K ekonomije. To bi, pored novog zamaha za primarnu poljoprivredu, podstaklo i neke druge privredne grane, pogotov turizam, trgovinu, transport, proizvodnju ambalaţe, opreme i sliĉno. Stoga su u preraĊivaĉkoj industriji potrebne mjere agrarne politike koje će istovremeno stimulirati razvoj poljoprivrede pa time i ruralno podruĉje. 11.7. Konkurentnost proizvodnje Na ukupnom podruĉju BiH, prema tome i HNŢ/K, za sada još nema kvalitetnih i konsistentnih podataka o ustaljenosti cijena poljoprivrednih proizvoda. One se mijenjaju iz dana u dan, a cijene su jedan od najvaţnijih agrarno-ekonomskih informacija za analizu stanja poljoprivrede i njene konkurentnosti. Podaci o prosjeĉnim otkupnim cijenama poljoprivrednih proizvoda iako se periodiĉno prate i objavljuju u statistiĉkim publikacijama nisu potpuni, niti su metodološki usuglašeni sa standardima EU. Nedostaju podaci za odreĊene proizvode i godine, cijene su zaokruţene, što ukazuje na znaĉajan udio procjena. Analiza raĊena u okviru primarne strategije i u okviru meĊunarodnog projekta govore da postoji mnogo prostora za podizanje cjenovne konkurentnosti NHŢ/K poljoprivrednih prehrambenih proizvoda. Nedovoljna konkurentnost na trţištu regiona, a da se i ne govori o svjetskom trţištu, uvjetovana je niskom intenzivnošću, malim obimom proizvodnje, kao i visokim cijenama imputa. Najvaţniji uzroĉnik niske cijene koja se iskazuje posljednjih godina jeste nedostatak zaštite domaće proizvodnje i prekomjeran uvoz. Iako se proizvodnja u poljoprivredi i prehrambenoj industriji posljednjih godina povećala, HNŢ/K u nekim proizvodima ostaje neto uvoznik hrane sa znaĉajnim trgovinskim deficitom na tom podruĉju 11.8. Ograničenja, mogućnosti i predpostavke U razmatranju razvojnih mogućnosti agrarne privrede polazi se, izmeĊu ostalog, od tri temeljne pretpostavke: 122 Stanja raspoloţivih resursa poljoprivrednog zemasljišta i njihovog proizvodnog potencijala, Veliĉine i strukture obiteljskih gospodarstava, Dostignutog stupnja u razvoju – stanja modernizacije i razine intenzivnosti u poljoprivredi. Sektorska analiza pokazala je da u razvoju HNŢ/K poljoprivrede postaje brojna ograniĉenja, na koja strategija treba da naĊe odgovor. Pored zahtjeva za sve veću trţišnu usmjerenost i prilagoĊavanje evropskim zahtjevima potrebno je imati u vidu: o Decenijsko zaostajanje poljoprivrede u razvoju; o Nepovoljna ukupna ekonomska situacija u posljednjih 20 godina usporila je ulaganja u modernizaciju poljoprivrede. Posebno je negativne posljedice na razvoj poljoprivrede ostavilo gubljenje ranijih trţišta; o Veoma usitnjen posjed sa niskom razinom intenziteta. Proizvodnja, posebice u subkontinentalnom podruĉju i nekim općinama submediteranskog podruĉja (Ĉitluk, Ravno) u veoma oteţanim prirodnim uvjetima na vrlo isparcelisanim posjedima ne omogućava snaţniju modernizaciju, što uvjetuje nisku konkurentnost. Još je nepovoljnije to što ne postoji zakonska regulativa koja bi onemogućila dalje usitnjenje posjeda. Izraţen je i problem promjene namjene poljoprivrednog zemljišta za korištenje u druge svrhe, ĉime se trajno gubi ovaj neobnovljivi resurs; o Poljoprivreda je najĉešće samo dodatno zanimanje, što usporava modernizaciju i trţišnu orjentaciju gospodarstva. Ĉak i u kućanstvima u kojoj je glavni izvor poljoprivreda, nosioci obitelji nastoje da odrţe vezu sa industrijom ili drugim sektorima, odakle obezbjeĊuju socijalnu sigurnost obitelji; o Nezadovoljavajuća obrazovna i struĉna razina proizvoĊaĉa za bavljenje poljoprivredom kao biznisom, postoji uvjerenje da se poljoprivredom moţe baviti svako, bez posebnih kvalifikacija i vještina; o Nedovoljno izgraĊena infrastruktura na selu. Mada je u posljednjih nekoliko godina bilo dosta projekata kroz koje se ulagalo u izgradnju osnovne putne infrastrukture na selu i objekte vodosnabdijevanja, postoje brojne potrebe za unapreĊivanje seoske infrastrukture u najširem smislu, ukljuĉujući i komunikacije do planskih pašnjaka na sjeveru HNŢ/K; o Nedovoljno snaţan finansijski sektor da udovolji zahtjevima za kredite u poljoprivredi. Jaĉanje finansijskog sektora, koje je vidljivo posljednih godina, ne prati i spremnost banaka da kreditiraju sitne proizvoĊaĉe hrane, što dodatno oteţava ovu vaţnu funkciju razvoja; o Nedovoljno prisustvo struĉnih sluţbi u samoj proizvodnji. Općinske savjetodavne sluţbe nisu definirane, a takoĊe i nauĉna istraţivanja nisu dovoljno usklaĊena sa razvojnim potrebama poljoprivrede; o Nedovoljno izgraĊena vertikalna integracija izmeĊu primarne poljoprivrede i preraĊivaĉke industrije, usljed ograniĉenosti preraĊivaĉkog kapaciteta i skromnog asortimana finalnih proizvoda. 123 Najizraţeniji problemi u oba sektora (primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji i preradi) koji doprinose slaboj konkurentnosti jesu: o o o o o o zastarjelost opreme i tehnologije u proizvodnji, nizak stepen primjene mehanizacije, usitnjenost primarne poljoprivrede, nizak obim proizvodnje po jedinici gazdinstva, relativno visoka cijena inputa koji utjeĉu na cijenu krajnjih proizvoda, nizak stupanj trţišne prodaje, neorganiziranost i nepostojanje ĉvrstih oblika horizontalnog i vertikalnog povezivanja proizvoĊaĉa i preraĊivaĉa, o neefikasnost i nekunkorentnost preraĊivaĉke industrije (nizak obim proizvodnje, tehnološka zaostalost, nedovoljne investicije, trţišna neefikasnost). Poljoprivredi se daje zadaća da bude glavna djelatnost seoskog prostora u ţupaniji/kantonu i postane izdašan izvor prihoda njenih stanovnika. To su krupni zadaci koji su u visokom nesuglasju sa sadašnjim općenito lošim stanjem u sektoru pa se unapreĊenja tog stanja postavlja kao goruća potreba pred kojom nije ostalo vrijeme za bilo kakva uzmicanja. Da se otvore procesi za dostizanje postavljenih zadaća, treba rješavati probleme i ograniĉenja kojih sektor ima napretek. Strateška opredjeljenja Aktivirati prirodni potencijali (resurse), u odrţivu proizvodnju. Racionalno i namjenski gospodariti prirodnim resursima Provoditi mjere zaštite prirodnih resursa Gdje je god moguće fokusirati se na organsku proizvodnju hrane. Iskoristiti spremnost stanovništva da se bavi poljoprivredom. Aktivirati raspoloţive kapacitete unutar preraĊivaĉkog sektora. Iskoristiti potencijale nauĉnih institucija. Lobirati i ostvariti opći konsenzus oko potpore za financijski input na razini HNŢ/K (3-5% u odnosu na godišnji proraĉun) sektoru agrara. o Posticati nivo specijalizacije proizvodnje, o Popravljati tehniĉku opremljenost i organizaciona strukturu. o Popravljati odsustvo ruralnih konponenti razvoja o o o o o o o o 124 12. RAZVITAK POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE 12.1. Razvojni ciljevi Promjene u makroekonomskim okvirima na razini drţave odrazile su se na sve aspekte privreĊivanja, prema tome i u aspektu agrarnog sektora. Trţišni principi su uglavnom utjecali na poljoprivredu, kao najspecifiĉniji i najosjetljiviji sektor. Otvaranje prema meĊunarodnoj zajednici, a posebno opredjeljenje za EU integracije poljoprivreda dobiva novu ulogu i znaĉenje. Podruĉje HNŢ/K veoma je raznolik prirodni ambijent koji se iskazuje u vrlo razliĉitoj klimi, krajnje divergentnim nadmorskim visinama, ţivoj orografiji terena, raznolikom sastavu tla i diferenciranoj upotrebnoj vrijednosti zemljišta. Ono što prirodnogospodarski ujedinjuje ovaj prostor, jeste raskoš sunca i bogatstvo voda, te tradicija, znanje i spremnost ljudi da se bave poljoprivrednom proizvodnjom. U prirodno-okolišnom smislu, najveći juţni i središnji dio Ţupanije/Kantona s dugim i sunĉanim ljetima, jesu podruĉje izvanrednih poljoprivrednih potencijala. Ti prostori sa svojim tradicijskim mediteranskim kulturama na znatnim dijelovima zemljišne teritorij do izbijanja rata bili su ujedinjeni i vertikalnim tehnološkim svezama profilirani do sektora agroindustrijske proizvodnje najviših uĉinaka. Srednji i sjeverni dijelovi ţupanije/kantona sa svojom klasiĉnom poljoprivrednom proizvodnjom i njenom skromnom uĉinkovitosti identiĉni su onima koji dominiraju kontinentalnim ostatkom FBiH, što ih legimitira kao proizvodni prostor koji je uvijek dosada djelovao ispod svojih mogućnosti. Proizvodnost na privatnim gospodarstvima ovih krajeva uvijek je bila niska. Tu sliku zamalo popravlja i takoĊer usamljeni primjeri uspješno izvršene privatizacije ili zakupa ranijih drţavnih poduzeća te obnavljanja rada u njima na novim principima poslovanja. Danas HNŢ/K u svim segmentima svoje poljoprivredne strukture odaje sasvim drugu sliku. U svojoj horizontalnoj - sirovinskoj zoni ona je generalno loša i nešto je bolja samo u onim nekim njenim dijelovima koji su zamalo otškrinuli vrata individualnom poduzetništvu. TakoĊer, ona je nešto bolja i u rijetkim vertikalnim preraĊivaĉkim proizvodnjama, gdje je raniji drţavni sektor nadomješten sa privatnim poduzećima pa i obiteljskom radinosti. Polazeći od ovakve iznesene ocjene, u svom tehnološkom, organizacijskom i upravljaĉkom dijelu, cjelokupna strategija svom svojom energijom usresreĊuje se na sljedeća suštinska pitanja: o izbor (selekcioniranje) uţeg broja tradicionalnih proizvodnji koje najbolje odgovaraju prirodnim resursima HNŢ/K i uvjetima domaćeg i vanjskog trţišta, o uvoĊenje novih i moderniziranje (intenziviranje) starih proizvodnji radi postizanja ekonomske odrţivosti manjih i srednjih obiteljskih gospodarstava, o rekonstrukciju (uvećanje) malih i srednjih poljoprivrednih gospodarstava kako bi ona mogla prihvatiti moderne tehnologije, o prestrukturiranje sadašnje usitnjene proizvodnje u jaĉe proizvodne i upravljaĉke sustave koji vode većoj trţišnosti i profitabilnosti ukupnog sektora hrane, i 125 o organizacijsko i tehnološko oĉuvanje naslijeĊenih zemljišnih kompleksa Hepoka-a kroz odgovarajuće modele zakupa zemljišta ili koncesije. Sva postavljena pitanja po svojim tehnološkim i organizacijskim elementima moraju biti usklaĊena sa snaţno izraţenim regionalno-ekološkim jedinstvima, ali i zemljopisnim i demografskim raznolikostima HNŢ/K. 12.2. Principi i putevi strateških opredjeljenja Opredjeljenja za odrţivu poljoprivredu naglašavana su u svim aspektima razvoja sektora agrara. Njegov je prevashodan cilj definiranje uloge poljoprivrede radi realiziranja strateških opredjelenja evropskog poimanja poljoprivrede i bolje njene prilagodbe. Ovaj koncept podrazumijeva sljedeće aspekte: Odrţivi ruralni razvoj Ulaganje u sektor agrara usmjeravati u ruralni razvoj. Nije moguće odrţivo gospodariti i demografski saĉuvati seosko podruĉje bez odrţive poljoprivrede. Ekonomska funkcija Proizvodnja hrane je privredna djelatnost za koju vaţe ekonomski principi kao i za druge privredne grane. Koncept odrţive poljoprivrede ekonomsku funkciju nadopunjuje. Poljoprivreda je temelj za prehrambeno-preraĊivaĉku industriju, ona postiĉe razvoj i drugih sektora (oprema, mehanizacija, ambalaţa, trnasport, usluge, servise i dr.). Funkcija razvoju turizma Turizam bi mogao biti u HNŢ/K snaţan generatora razvoja poljoprivrede. Postoje realni uvjeti i potencijali za rekreaciju, odmor i razvoj svih turistiĉkih aktivnosti, ukljuĉujući sportove vezane za vodu (Konjic, Prozor/Rama, Jablanica) i zimske sportove (JablanicaBlidinje-Risovac: Raduša, Vran, Makljen-Prozor/Rama). Socijalna funkcija Poljoprivreda upošljava veliki broj stanovnika, ĉime se djelomiĉno ublaţava pritisak na radna mjesta u drugim oblastima. Mogućnost vlastite proizvodnje hrane na obiteljskim gospodarstvima smanjuju socijalne tenzije, ujedno doprinosi borbi protiv siromaštva na seoskim podruĉjima. Prehrambena funkcija Sigurnost u obezbjeĊivanju zdrastveno ispravne hrane treba biti strateški cilj i interes. 126 12.2.1. Rješenja temeljnih principa i ciljeva Platforma agrarne reforme, podrazumijeva rješavanje razvojnih, strukturnih i općih problema poljoprivrede i ruralnih sredina te ostvarivanje agrarne politike kroz ciljeve: Gospodarenje resursom na dugoroĉno odrţiv naĉin uz promociju poljoprivrede koja je maksimalno usklaĊena sa oĉuvanjem okoliša (odrţivo gospodarenje resursom); ObezbjeĊivanje stabilne i prihvatljive ponude bezbjedne hrane u pogledu kvaliteta i cijene (sigurnost zdrastveno ispravne hrane); Osiguranje primjerenog ţivotnog standarda za seosko stanovništvo i ukupnog ruralnog razvoja (odrţiv ruralni razvoj); Stalno podizanje konkurentnosti proizvoĊaĉa (podizanje konkurentnosti). Realiziranjem navedena ĉetiri cilja realizirati će se i peti najbitniji cilj: prehrambena sigurnost stanovništva. Svi ovi ciljevi trebaju biti podloţni stalnim provjerama i poboljšanjima od strane proizvoĊaĉa i preraĊivaĉa, pa uz njih upravitelja resursima, predstavnicima potrošaĉa, zaštitnicima okoliša, predstavnicima vladinih i nevladinih institucija, te konaĉno MPVŠ HNŢ/K koje bi trebalo imati ĉelnu ulogu u prezentaciji, praćenju i provedbi vizije poljoprivredne politike u sektoru. Na temeljima ciljeva HNŢ/K treba definirati i usklaĊivati odgovarajuće mjere poljoprivredne politike, usklaĊivati ih sa većim razinama u BiH (kod eventuelnih opstrukcija, razliĉite naravi na većim razinama vlasti, u okviru svojih nadleţnosti) te prioritete definirati na: o mjere i postupke koje su usklaĊene sa principima i propisima EU, o potpora investicijama u oĉuvanju biodiverziteta i tradicionalnih postupaka u proizvodnji i preradi, smanjenje erozije tla, oĉuvanje starih zanata i dr., o povećanje površina pod organskom proizvodnjom, o podizanjem i razvijanjem svijesti gospodarstava o problemima okoliša, te uvoĊenje kodeksa dobre poljoprivredne prakse. Navedene mjere će posluţiti kao temelji za definiranje pojedinaĉnih programa djelovanja, prije svega, sa imenovanim nositeljima, te detaljno planiranim postupcima i oĉekivanim rezultatima. 127 12.2.2. Realiziranje operativnih ciljeva Na temelju prezentiranih ciljeva, put prema revitalizaciji agrara HNŢ/K treba da se kreira u sljedećim pravcima i okvirima (podizanje konkurentnosti komercijalnih gospodarstava, gospodarenje resursom na odrţiv naĉin, briga o ruralnom razvoju i tradicionalnim vrijednostima, kvalitet hrane, institucionalnom potporom). Podizanje konkurentnosti komercijalnih gospodarstava: povećanje obima gospodarstava sa komercijalnom proizvodnjom uz spjeĉavanje dalje fragmentacije zemljišnih posjeda, veća fleksibilnost i dinamiĉnost na trţištu i oĉuvanje cjeline razvoja gospodarstava, ureĊenje poljoprivrednog zemljišta, ukljuĉujući i okrupnjavanje, navodnjavanje i druge agromeliorativne mjere, veći nivo tehniĉke opremljenosti i podizanje efikasnosti financijskim inputom, ubrzavanje invecionog ciklusa gospodarstva i bolji pristup kreditnim sredstvima ukljuĉujući i nove oblike kreditiranja (lizing i sl. gospodarstava sa niţom kreditnom sposobnošću), podizanje razine znanja kod poljoprivrednih proizvoĊaĉa i poboljšanje starosne strukture obiteljskih gospodarstava, većom potporom mlaĊim proizvoĊaĉima, poslovno povezivanje gospodarstava, naturalne proizvodnje (“klijenata”), razvoj poljoprivredne infrastrukture, formiranje berze za sektor agrara, jaĉati vertikalne integracije ukljuĉujući i trgovaĉku mreţu, jaĉati horizontalnu integraciju u preraĊivaĉkoj industriji, modernizirati tehnologije, specijalizacija i stepen korištenja raspoloţivih kapaciteta, privlaĉenje ino kapitala u sektoru proizvodnje hrane, jaĉanje marketing funkcija ukupnog lanca proizvodnje hrane radi posticaja prodaje i potrošnje hrane, osposobljavanje manadţmenta i razvoj ljudskih resursa. Rješenja odrţivog gospodarenja resursom: ugraĊivanje principa zaštite okoliša u tehnološki razvoj poljoprivrede i preraĊivaĉke industrije, oĉuvanje zemljišta kao proizvodnog i ekološkog resursa, uz sprjeĉavanje erozije, razliĉitih zagaĊenja i destrukcije, oĉuvanje vodnih resursa od razliĉitih zagaĊivaĉa, sprjeĉavanje narušavanja općeg biodiverziteta, odrţavanje pejzaţa u njegovoj estetskoj i funkciji razvoja turizma, valorizacija oĉuvanih zemljišnih resursa kroz snaţniji razvoj organske poljoprivrede i davanjem prioriteta programima koji su usklaĊeni sa oĉuvanjem okoliša. oĉuvanje tradicionalnih tehnologija u proizvodnji 128 Rješenja za ruralni razvoj i tradicionalne vrijednosti poboljšati ţivotne uvjete na seoskom podruĉju u ekonomskim i socijalnim aktivnostima u cilju zadrţavanja na selu, posebice mlaĊih kategorija stanovništva, uravnoteţivanje razvoja na ukupnom prostoru HNŢ/K, povećati razvoj u podruĉjima sa oteţanim uvjetima ţivljenja, snaţnije razvijati seosku infrastrukturu, uskladiti razvoj i školstvo, zaštititi kulturno nasleĊe, razvijati seoski turizam, obezbijediti afirmaciju razliĉitosti (nacionalnih, vjerskih, kulturnih, socijalnih i dr.) u ruralnim sredinama, potpora samozapošljavanju na obiteljskim gospodarstvima, Rješenja za princip kvaliteta hrane sistem potpore poboljšanju kvaliteta i zdrastvene ispravnosti hrane, primjena meĊunarodnih standarda i tehnologija u proizvodnji hrane, modernizacija poljoprivrede radi podizanja kvaliteta proizvoda. Rješenja institucionalnih potpora Donošenje i sklaĊivanje legislative sa višim razinama vlasti, a u kontekstu meĊunarodnih standarda, Poboljšanje rada ispekcijskih i struĉnih sluţbi, UnapreĊenje rada istraţivaĉkih organizacija i njihova prilagodba potrebama ţupanije/kantona, Prilagodba obrazovnih programa sa realnim potrebama razvoja ţupanije/kantona, Potpora organiziranju obiteljskih gospodarstava na lokalnoj i regionalnoj razini. 12.2.3. Stupci politike, rješenja i reforme Prvi stupac - trţišno cjenovna politika Podizanje konkurentnosti i spoljno trgovinske zaštite trebala bi biti zadaća drţave, entiteta, djelomiĉno i Ţupanije/Kantona. Zajedniĉki cilj bi trebao biti obezbjeĊenje stabilnosti cijena i fer konkurencije na makro, ali i mikro trţištu. U tom kontekstu neophodno je uvoĊenje novih mjera na svim razinama ukljuĉujući i ţupanije/kantone za stabilizaciju trţišta u sluĉajevima većih poremećaja koji nisu u suprotnosti sa principima STO (tzv. safe-guard i safety-net mjere). Za podizanje konkurentnosti i potpunog preuzimanja modela trţišno cjenovne politike znaĉajnu ulogu preuzela su direktna plaćanja, kako bi se proizvodni resursi odrţavali i stabilna potpora obezbijedila. UvoĊenje novih budţetskih potpora na nivou HNŢ/K u startu usmjeriti: 129 1) Direktnim plaćanjima u biljnoj proizvodnji po ha, (plaćanja po kg proizvoda u suprotnosti su s principima EU, a i sa zakonom o potporama u FBiH), 2) Direktnim plaćanjima u stoĉarskoj proizvodnji po grlu stoke, 3) Potporama investicionim ulaganjima, ruralnom razvoju, 4) Drugim potporama koje su u interesu ţupanije/kantona. Ovaj model koji je na liniji opredjelenja u EU, mogao bi biti i valencija za što brţu prilagodbu i na većim razinama vlasti. Visina direktnih plaćanja obiteljskim gospodarstvima treba da se odreĊuje u ovisnosti od razine cijena na domaćem trţištu, koji treba da se pribliţava EU cijenama. Drugi stupac – ruralni razvoj Predloţene mjere koje se odnose na koncept odrţive poljoprivrede u fokusu primarno mjesto zauzima ruralni razvoj. Vlastitu potporu na nivou budţeta HNŢ/K u najvećoj mjeri usmjeriti prema ruralnom podruĉju u programe koji će biti odrţivi, prije svega: o podizanje konkurentnosti kroz razliĉite vidove primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji i preraĊivaĉkoj industriji, o upravljanju okolišom, o stvaranje preduvjeta za podizanje standarda stanovništva i širenje ekonomskih aktivnosti u HNŢ/K. Treći stupac - opće usluge i javne sluţbe Na razini HNŢ/K neophodno je definirati sustav jaĉanju kapaciteta usluga kako bi odgovorili potrebama implementacije ovih strateških opredjelenja. Istina, Federalni Agromediteranski zavod s punim ingerencijama za sistem zaštite i uzgojno selekcijskog rada funkcionira na zavidnoj razini, no, naţalost, drugi im aspekti nisu u ingerenciji, iako se i ovim strateškim dokumentom pozicija centralne savjetodavne sluţbe njima usmjerava, što je objektivno i racionalno. Ukupni razvoj poljoprivrede potrebno je podstaći postepenim jaĉanjem financijske potpore i prije svega uspostavljanja sistema poljoprivrednih struĉnih usluga: 1. Struĉnim sluţbama u poljoprivredi (osposobiti struĉnu sluţbu na nivou ţupanije/kantona sa centralnim dijelom u Federalnom Agromediteranskom zavodu i jednostavno je uklopiti u federalni koncept kada se stvore za to uvjeti), 2. Struĉnom osposobljavanju poljoprivrednih proizvoĊaĉa (ţupanija-općina, osposobljavanje edukatora). 130 Rezime mjera i strateških opredjelenja Usklađivanje sa principima EU postepeno uklapanje i oslanjanje na principe poljoprivredne politike EU, bez obzira na konpetencije i nadleţnosti razina FBiH i BiH u cjelini, ţupanijska/kantonalna budţetska potpora (površina/ha i grlo/broj), druge definirane potpore, izbjegavati komplikovane šeme potpora. Ruralni razvoj Realizirati navedene prioritete iz dokumenta Strategija ruralnih podruĉja, Primijeniti predloţene modele u široj proizvodnoj praksi (predloţene mjere za podizanje konkurentnosti, oĉuvanje okoliša i odrţivo gospodarenje resursom, bolji ţivotni uvjeti-socijalni aspekt), Uvoditi principe postepenosti pri uvoĊenju novih i gašenju starih mjera, Izbjegavati nagle zaokrete i skokove promjena u agrarnoj politici uopće, pogotovo prema selu. Budţetska politika Slijediti dva cilja: Implementaciju koncepta „odrţivi razvoj“ PrilagoĊavati ţupanijsku/kantonalnu politiku konceptu EU, kada se tiĉe buduće vlastite potpore, bez obzira na manje ingerencije u odnosu na entitete i drţavu. Trţišno cjenovna politika Formirati robne rezerve/priĉuve (kada se stvore administrativne predpostavke) kao stabilizatora cjenovnoj politici i jednog vida ţupanijske/kantonalne potpore sektoru agrara. (mjere za stabilizaciju dohodka i trţišta), Stvarati administrativne kapacitete i razraditi sisteme plaćanja u sektoru agrara. 131 Podizanje konkurentnosti prestruktuiranje sektora agrara u cilju daljeg njegovog napretka, potpora investicijama u primarnoj proizvodnji (obnova postojećih i podizanje novih zasada s posebnim naglaskom na maslinarstvo, vinogradarstvo i odreĊene voćne vrste, prije svega šipak i smokvu, podizanje novih staklenika i plastenika, investicije u mehanizaciji i opremi, proizvodne objekte u stoĉarstvu), podrška prestruktuiranju industrije (otklanjanje uskih grla u proizvodnji, investicije u kapacitete koji se oslanjaju na domaću sirovinu, investicije u rashladne kapacitete), uvoĊenje standarda i unapreĊivanje kvaliteta, program boljeg korištenja poljoprivrednog zemljišta (potpora investicijama za ureĊenje zemljišta- meliorativne mjere, odvodnja, navodnjavanje, popravka plodnosti tla). Potpora integraciji primarne proizvodnje i prerađivačke industrije Vertikalna integracija proizvodnje i prerade (izgradnja i ureĊenje stoĉnih i zelenih pijaca, seoskih otkupnih centara i stanica. Stvarati uvjete za programe sljedivosti u povezivanju preraĊivaĉke i primarne proizvodnje. Potpora manjim preraĊivaĉkim kapacitetima za voće, groţĊe i povrće u tipu obrtniĉke djelatnosti i stvaranje brendova na organskim principima. Potpore mlađim proizvođačima Potpore u vidu povoljnosti u svim vidovima proizvodnje i prerade, ukljuĉujući i prioritete i povoljnosti u kreditiranju. Poslovno povezivanje Vertikalno i horizontalno povezivanje radi boljeg korištenja trţišta, jevtinije nabavka inputa, bolje zaštite i interesa grupe obiteljskih gospodarstava. 132 Stručno obrazovanje poljoprivrednih proizvođača Program je racionalno obaviti putem obuke i osposobljavanja gospodarstava konceptom povezivanja s obrazovnim i nauĉno istraţivaĉkim institucijama u formi zimskih škola, višednevnih seminara za primjenu novih tehnologija u proizvodnji, preradi i standardizaciji. Odrţivo gospodarenje resursom Integralni program ruralnog razvoja usklaĊen sa propisima za oĉuvanje okoliša, Obezbijediti (koliko je moguće na razini ţupanije/kantona) politiku, sistem provedbe i instrumente za dugoroĉni odrţivi razvojni concept, Potpora razvoju podruĉjima sa oteţanim uvjetima privreĊivanja, Razvoj organske proizvodnje hrane, Racionalnije korištenje pašnjaka, Programi razvoja sela, izgradnja seoske infrastrukture, proširivanje ekonomskih aktivnosti u seoskim sredinama, agro i seoski turizam, oĉuvanje kulturne baštine, Struĉni servisi i javne usluge (veterinarske i fitosanitarne mjere, bezbjednost hrane), sluţba za uzgojno selekcijski rad, sluţba za zaštitu bilja, sluţbe u biljnoj proizvodnji, Analitiĉko-informaciona potpora (ekonomske analize, registri i informacioni sistemi, formiranje odjela za ruralni razvoj). 12.3. Suvremeni koncepcijski pristup poljoprivrednoj proizvodnji 12.3.1. Pristup u proizvodnji hrane (suvremeni pristupi) Odrţiva poljoprivreda pa i svi njeni alternativni oblici oslanjaju se na prirodne uvjete staništa. Ti standardi u zemljama EU su veoma prisutni i zaoštreni. U Evropi već oko 10 % poljoprivrednih gospodarstava ima status nekog od alternativnih pokreta proizvodnje hrane, a to je znaĉajno zbog toga što takav pristup sam po sebi oslanja na prirodne uvjete poljoprivrednog staništa i u principu mora da ih uvaţava. To je s druge strane takoĊer veoma vaţno i kao opredjeljenje javnosti ili svjesnost javnosti u odnosu na oĉuvanje okoliša. Evropski trend u zaštiti ţivotne sredine poprima sve šire razmjere, a u poljoprivredi bez obzira o kojem obliku proizvodnje se radi, nastoje se iskljuĉiti ili staviti pod kontrolu putem monitoringa, inspekcijskog nadzora, postupcima certifikacije i sl. sljedeće materije: mineralna Ċubriva, pesticide (hlorirani ugljikovodonici, organski fosfati i karbonati), polihlorirane bifenile, 133 teške metale, potencijalno toksiĉne elemente; (Cd, Hg, Pb, Mo, As, Co, Ni, Cu, Cr, Zn, Mn, Ag, V), biostimulatore (hormone i tireostatike), lijekove (antibiotici sulfonamidi i sl.), nitrate i nitrite. 12.3.2. Gospodarenje resursom - tlo, voda, zagađivači, programi Konvencionalna poljoprivredna proizvodnja ni kod nas, a ni u svijetu se ne dovodi u pitanje, ali se sve više preispituju neka ekološki riziĉna rješenja koja ne treba ignorirati. Zbog toga neki alternativni oblici proizvodnje hrane imaju veliku šansu jer je konvencionalna poljoprivredna proizvodnja otišla suviše «daleko» u selekciji i manipulaciji gena i primjeni sintetiĉkih hemijskih sredstava radi povećanja biološkog potencijala. To je izazvalo kritiku bogatoga razvijenog svijeta, a svjetska je nauka stavljena pred «svršen ĉin» i veliki izazov, jer mora definisati dvije kategorije i usaglasiti ih sa: - kapacitetom okoliša za bezopasan prihvat zagaĊivaĉa i izabrati najbolju moguću opciju za okoliš (Best Practical Environmental Option – BPEO). Odrţivi razvoj (Sustainable development) u poljoprivredi podrazumijeva integraciju privrednog razvoja i ekologije rukovodeći se naĉelom da «zagaĊenja ne moţe biti», a standardi se prilagoĊavaju saglasno kapacitetu okoliša i BPEO. Saĉuvan okoliš je temeljni resurs i okvir koji odreĊuje prostor i smjer razvoja, odnosno definiše trajna i ĉvrsta ograniĉenja tom razvoju, a svjetske finansijske institucije davat će podršku programima i zemljama iz tog kruga promišljanja. Da bi se u ovaj krug ušlo mora se poznavati stanje, posebno obnovljivih resursa prema kojim se uspostavljaju standardne metode za utvrĊivanje stanja i vrši monitoring okoliša. Prema standardima koji se koriste u razvijenom svijetu odrţiva poljoprivreda zasniva se na naĉelima prilagoĊavanja uzgoja bilja stanišnim uslovima i optimalnom korištenju agroekosistema. Taj je koncept razvoja poljoprivrede nastao pod pritiskom energetske krize i potrebe racionalnog odnosa prema raspoloţivim izvorima energije, a još više pod pritiskom podataka o štetnom uticaju poljoprivrede na prirodne resurse tlo i vodu. Odrţiva poljoprivreda u savremenom znaĉenju kao svjetskom trendu podrazumijeva, politiĉke i privredne mjere i aktivnosti usmjerene prema integraciji socio-ekonomskih naĉela s brigom za okoliš, tako da se istodobno ispunjavaju sljedeći uvjeti: - odrţava se ili povećava postignuta razina proizvodnje (produktivnost), smanjuje se rizik proizvodnje (sigurnost), štite prirodni resursi i sprjeĉava degradacija tla i vode (zaštita), osigurava ekonomska opravdanost (ekonomiĉnost), sistem je socijalno prihvatljiv (prihvatljivost). 134 Praktiĉna rješenja na liniji navedenih zahtjeva nisu ustaljena. Ona ukljuĉuju zahtjeve obuhvaćene terminima: odrţivo gospodarenje tlom (SLM – Sustainable-Land Management), integralnu zaštitu bilja (IPM – Integral Pest Management), sistem integralne ishrane bilja (INPS – Integral Plant Nutrition Systems). Uzgojni zahvati variraju od gospodarstva do gospodarstva, ali se temelje na nekoliko sloţenih naĉela: plodored mora potiskivati korove, bolesti i štetnike, bezuslovno ukljuĉuje leguminoze koje omogućavaju alternativnu opskrbu dušikom njegovom fiksacijom, sprjeĉava ostavljanje tla bez pokrova i smanjuje rizik od erozije, strategija zaštite bilja mora biti bezopasna za prirodne ekosisteme, susjedne poljoprivrednike i konzumente, što ukljuĉuje integralnu zaštitu bilja, koja smanjuje potrebu za pesticidima, korištenje rezistentnih kultivara i biološku borbu protiv štetoĉina, povećane mehaniĉke i biološke borbe protiv korova, povećana konzervacija tla i vode i korištenje stajskog Ċubriva i zelene gnojidbe, izbor sintetiĉkih hemijskih sredstava koji provjereno nisu štetni za ljudsko zdravlje, odrţiva (ekološka) poljoprivreda i u okviru nje proizvodnja ekološki kontrolirane hrane, mogla bi se slobodno nazvati integralni uzgoj biljaka i ţivotinja. To je koncept u kojem je osnovna jedinica farma – posjed ili gospodarstvo, na kojem se svaka kultura, svaki zahvat u uzgoju ne moţe izdvojiti iz agroekosistema, odnosno cjelokupnog posjeda i sistema proizvodnje, jer posjed (farma) ĉini jedinstveni organizam. U tome konceptu apsurdna je i pomisao odvajanju animalne od biljne proizvodnje. Na liniji toga koncepta trebala bi da bude i vizija porodiĉnog gospodarstva u poljoprivredi HNŢ/K, zašto postoje sve pretpostavke. Ovakav koncept zahtjeva sistem obrazovanja kadrova i istraţivaĉki rad u kojem se svaki zahvat promatra i prouĉava sa dva aspekta: direktni efekt nekog zahvata i uticaj zahvata na cjeloviti sustav i gospodarenje na farmi. Za razliku od intenzivne (high input), odrţiva poljoprivreda (high knowledge) poljoprivreda, gdje je nauka i znanje proizvoĊaĉa temelj proizvodnje. je 12.3.3. Rješenja za smanjenu toksičnost u primjeni nitratnih i fosfornih jedinjenja Toksiĉnost nitrata za ĉovjeka je relativno mala. U literaturi se navode veoma razliĉite vrijednosti za letalne i toksiĉne doze nitrata za ĉovjeka. Prema razliĉitim autorima, letalna koliĉina nitrata za odraslog ĉovjeka od 60 kg, kreće se od 4,8 do 200 g, toksiĉna od 2 do 5 g, a tolerantna 0,4 do 1 g. Pri konzumaciji biljne hrane dio nitrata se u usnoj šupljini redukuje u nitrite. 135 Toksiĉnost nitrita za ĉovjeka je mnogostruko veća nego nitrata. Letalne koliĉine nitrita prema razliĉitoj literaturi iznose za odraslog ĉovjeka od 60 kg izmeĊu 2,7 do 15 g, toksiĉne od 0,06 do 1,3 g, a tolerantne od 8 do 32 mg. UtvrĊeno je takoĊe da veća koncentracija nitrata djeluje toksiĉno i na biljke. Tako npr. na alkalnim zemljištima koncentracija nitratnog azota od 50 mg/cm3 zemljišnog rastvora u zoni korjenovog sistema djeluje toksiĉno na biljke. Na kiselim zemljištima nepovoljno dejstvo nitrata na biljke je jaĉe izraţeno, tako da su toksiĉne doze mnogo niţe nego na alkalnim zemljištima. Veće koncentracije nitrata izazivaju hlorozu kod biljaka, mogu da smanje prinos, a u ekstremnim uslovima mogu da dovedu do potpunog uništenja usjeva. 12.3.4. Dobre i loše poljoprivredne prakse Dobre i loše proizvodne prakse karakteristiĉne su za ukupno podruĉje BiH, prema tome i HNŢ/K. Primjena mineralnih i organskih azotnih i fosfornih Ċubriva u BiH još uvijek je ispod nivoa prosjeka mnogih zemalja u Evropi, a ispod je i razine koji dopušta Direktiva o nitratima od 170 kg N po hektaru poljoprivrednog zemljišta. Ipak to ne znaĉi da problemi ne postoje kad je u pitanju, izbor, naĉin primjene i manipulacija mineralnim Ċubrivima i stajnjakom sa farmi. Ukupna koliĉina mineralnih Ċubriva koja se primjenjuje na poljoprivredno zemljišta je sigurno vaţano pri razmatranju i procjeni ukupnog uticaja poljoprivrede na okoliš i kvalitet vode. Upotreba Ċubriva i uticaj na okoliš je usko vezano za: naĉin na koji farmer aplicira Ċubriva biljkama i sveukupni naĉin upravljanja sistema na obiteljskom gospodarstvu. U praksi promjene u upravljanju farmom imaju zahtjev da optimiziraju upotrebu mineralnih Ċubriva i otklone pogrešan naĉin primjene stajnjaka i teĉnog otpada na poljoprivredno zemljište, kao i druge agrotehniĉke mjere vezane za zemljište kao što je kultivacija i dr. Primjeri loših poljoprivrednih praksi Tipiĉani problemi «loših (nepovoljnih) praksi» na ukupnom prostoru BiH ukljuĉuju: Raširenu praksu ignorisanja pojma zagaĊenosti (polucije), okoliša (environment) meĊu farmerima i nedostatak informacija o vaţnosti pravilne primjene i uprvljanja Ċubrivima i stajnjakom; Farmeri ĉesto smatraju stajnjak «otpadom» u proizvodnji, radije nego kao izvor hraniva koja treba upotrebljavati oprezno i time uštediti novac koji daju za mineralna Ċubriva; Radna snaga u poljoprivredi BiH je uglavnom starije stanovništvo kojima su bliske stare metode bavljenja poljoprivredom, ĉesto bez ikakvog poljoprivrednog i okolišnog znanja o vaţnosti pravilne primjene mineralnih Ċubriva i stajnjaka u tlo, kao i nisko znanje primjene zaštitnih sredstava u voćarstvu; 136 Mehanizacija za rasturanje Ċubriva je zastarjela i nepodobna za modrenu poljoprivredu, pri ĉemu se redovno dogaĊa neujednaĉeno rasturanje ispod i preko potrebne doze Ċubriva. Farmeri nemaju iskustvo i znanje za pravilno podešavanje opreme; Mnogo jeftinih mineralnih Ċubriva je samo «samljeveno» a za vrijeme skladištenja postaje kompaktno (stvrdnjavanje) zbog ĉega je uniformno rasturanje vrlo oteţano. Minaralna Ċubriva i stajnjak se obiĉno skladište u neadekvatnim prostorima s velikim rizikom da izazovu zagaĊenost; U pojedinim podruĉjima prisutna je tendencija uzgoja istih kultutura ili prisutne najjednostavnije rotacije kultura tokom niza godina bez primjene mineralnih ili organskih Ċubriva. To vodi u prvacu ozbiljnog smanjenja zemljišne plodnost i rizika od povećanja erozije zbog gubitka i smanjenja organske materije (humusa); Farmeri ne vode raĉuna o zahtjevu pojedinih biljaka za hranivima. Oni unose Ċubriva i stajnjak u zemljište bez obzira o kojoj se vrsti poljoprivredne kulture radi; Vrlo rijetko farmeri vrše kontrolu plodnosti tla prije nego što apliciraju mineralna Ċubriva i stajnjak; Farmeri ali i agronomi nisu dovoljno prepoznali potencijalnu vrijednost hraniva iz ţivotinjskog stajnjaka. Kao posljedica doze mineralnih Ċubriva nisu usklaĊene, pri ĉemu se gube biljna hraniva jer su višak za uzgajanu biljku; Pogrešno vrijeme primjene je uobiĉajen problem, pogotovo kad se primjenjuju velike koliĉine Ċubriva visoko vrijednim kulturama kao što je povrće i krompir; Unošenje azota u jesen za proljetne kulture je uobiĉajena praksa, naroĉito stajnjaka. Ne shvata se da će azot biti izgubljen tokom zime. Rasturanje mineralnih Ċubriva i stajnjaka na smrznutu i snijegom prekrivenu površinu je dosta ĉesto; Prekomjerno unošenje azotnih Ċubriva tokom sjetve je ĉesta pojava i problem; Miješana Ċubriva se ĉesto primjenjuju nepravilnog balansa NPK hraniva sa tendencijom nedovoljne primjene P i K hraniva; Gubitak azota sa poljoprivrednog zemljišta je vezano za prakse koje se sprovode na farmi ne samo za dozu primjene mineralnog Ċubriva ili stajnjaka. Ispiranju i gubicima azota znaĉajno doprinose i neadekvatno vrijeme primjene, redovno kultivisanje tla, razoravanje travnjaka, leguminoza i drugih korjenovih ostataka u zemljištu; Mineralna Ċubriva i stajnjak se rasturaju suviše blizu površinskih voda – rijeka, jezera, bazena, vodotoka i izvora; Mineralna Ċubriva i stajnjak se razbacuju na nagnute zemljišne površine gdje postoji rizik od površinskog oticaja nakon jakih oborina i njihovog spiranja u susjedne rijeke i vodotoke. Primjeri dobrih poljoprivrednih praksi U cilju smanjenja rizika od difuznog zagaĊenja dušikom (N) i fosforom (P) iz poljoprivrede, potrebno je podstaknuti i unaprijediti naĉin upravljanja farmom izborom adekvatnih tehnika, koje će minimizirati mogućnost za hraniva da se akumuliraju u formi koja bi dovela do njihovog gubitka. Korištenjem postojećih i evaluacijom nauĉnih znanja moguće je razviti jednostavan praktiĉni vodiĉ za upravljanje hranidbenim imputima koji se najĉešće koriste na 137 farmama, a to su mineralna Ċubriva i stajnjak. Ovo treba da bude primjenjivo i pristupaĉno za sve farmere uz minimalnu cijenu koštanja, s naglaskom da unapeĊenje upravljanja sa hranivima, znaĉi unapreĊenje u produktivnosti, cijeni koštanja a time i povećanju profita. Na ovome mjestu će se dati kratka upustva, preporuke i pravci za lakšu pripremu i izdavanje vodića ili koda dobrih poljoprivrednih praksi, koji se u većini evropskih zemalja uveliko sprovodi. Za ovu aktivnost kao i za mnoge druge biće potrebno donijeti ĉitav niz zakonskih propisa i regulativa koje su u skladu sa propisima EU34. Opće je pravilo da postizanje visokih prinosa dobrog kvaliteta, trebalo bi ostvarivati kroz primjenu izbalansirane i dovoljne količine kako organskog tako i mineralnog đubriva. Gnojidba, treba da korespondira sa potrebom biljaka u hranivima i stanjem optimalne plodnosti tla uz minimum zagađenja okoline. Plan primjene hraniva Glavni faktori koje treba uzeti u obzir prilikom sastavljanja plana gnojidbe su35: Vrste uzgajane kulture i procijenjeni prinos koji se ţeli postići, Znaĉajke terena i tla/zemljišta (reljef, tip zemljišta, tekstura, pH, stanje biljnih hraniva , sadrţaj humusa, vodno-vazdušni reţim zemljišta), Klimatski uvjeti, Naĉin korištenja zemljišta, agrotehnika, intezitet proizvodnje, plodored, Ostali izvori biljnih hraniva, (stajnjak, zelenišna gnojidba, leguminoze), Đubriva koja su više podesna za specifiĉne zahtjeve i njihova cijena, Oprema i mehanizacija kojom raspolaţe farma. Preporuĉuje se da planove Ċubrenja na farmi rade iskusni profesionalci tj. agronomi. To je vaţan dokument kako sa agronomskog tako i s ekonomskog i ekološkog aspekta. 12.4. Prijedlog i plan aktivnosti za HNŽ/K Poljoprivreda je jedan od najvećih potrošaĉa svjeţe vode, ali istovremeno i veliki zagaĊivaĉ vodnih resursa koji se ubraja u tzv. rasute izvore zagaĊenja. ZagaĊenost vode od poljoprivrednih aktivnosti moţe biti regionalni ili globalni problem zavisno od ekoloških uvjeta i karaktera zagaĊivaĉa. Najĉešće poljoprivredne aktivnosti koje mogu prouzrokovati difuzno zagaĊenje voda u rijeĉnom slivu su obrada zemljišta, sjetva usjeva, Ċubrenje, primjena pesticida, navodnjavanje i odvodnjavanje, uzgoj i ispaša stoke i sl. Površinskim oticanjem ili procjeĊivanjem vode kojom se navodnjava poljoprivredna površina ili pod uticajem atmosferskih padavina transportuju se rastvorene soli i drugi agrohemijski reziduumi u površinske i podzemne vode, te prirodna i vještaĉka jezera. Postoji opasnost da je konvencionalna poljoprivreda uzrokovala niz poremećaja u vodnom okolišu kroz zagaĊenje 34 Prijedlog mjera u ovom planu usmjeren je na tri prioriteta: (a) Poboljšanje trţišne efikasnosti i provedba EU standarda (b) Pripremne aktivnosti za provedbu polj.-okolišnih mjera i Leadera Poboljšanje trţišne efikasnosti i provedba EU standarda (c) Razvoj ruralne ekonomije. 35 Sjednica Europskog vijeća u Göteborgu 2001 138 uglavnom nitratima i pesticidima, kao i degradaciju poljoprivrednog zemljišta, ĉije manifestacije bi trebalo istraţiti, a prije svega na antropogeno zbijanje, kontaminaciju i infekciju tla, kvarenje bioloških svojstava tla, zakiseljavanje i smanjenje sadrţaja humusa. Mjere za smanjenje difuznog zagaĊenja vodnih resursa prouzrokovanog poljoprivrednim aktivnostima, kao jedan od aspekata integralnog upravljanja rijeĉnim slivom, moraju biti sveobuhvatne i na vrijeme isplanirane. S obzirom na sloţenost i karakter difuznog zagaĊenja voda, sa stanovišta poljoprivrede kao najznaĉajnijeg potencijalnog izvora zagaĊenja, efikasan i prihvatljiv rezultat moguće je postići jedino odrţivim ureĊenjem, oĉuvanjem i upravljanjem zemljištem, odnosno adekvatnom primjenom Ċubriva te najboljih raspoloţivih poljoprivrednih praksi. Na ovaj naĉin se u velikoj mjeri izbjegava i minimizira i/ili kontroliše difuzno zagaĊenje voda. Stoga se naglašava znaĉaj sveobuhvatnog sagledavanja, analize i rješavanja prethodno identificiranih problema, neovisno od toga da li se radi o poljoprivrednim aktivnostima koje se sprovode na individualnim seoskim domaćinstvima i farmama, ili na komercijalnim poljoprivrednim dobrima i gospodarstvima. U tom kontekstu farmeri i poljoprivrednici trebaju biti na pravi naĉin informirani i obuĉeni kako da svojim djelovanjem spreĉavaju ili minimiziraju difuzno zagaĊenje i ne narušavaju kvalitet vodnih resursa. Samo integralnim oĉuvanjem i upravljanjem vodom i zemljištem moguće je postići maksimalne pozitivne efekte na kvalitet ovih prirodnih resursa. S obzirom da je nivo javne svijesti o problemima koje prouzrokuje difuzno zagaĊenje izazvano poljoprivrednim aktivnostima na dosta niskom stupnju rijeĉnim slivovima, ali i općenito, gdje će se provoditi projektne aktivnosti, informisanje i educiranje farmera i poljoprivrednika te drugih zainteresiranih strana je od izuzetnog znaĉaja. U okviru aktivnosti zaštite zemljišta, u okviru ovoga programa, predlaţemo: Podizanje javne svijesti farmera i poljoprivrednika o primjeni đubriva i zaštitnih sredstava u voćarstvu i dobre poljoprivredne prakse u cilju spriječavanja difuznog zagađenja vodnih resursa, Organizirana kontrola plodnosti zemljišta u cilju postizanja veće efikasnosti proizvodnje i odrţivog upravljanja zemljištem,. Agrotehničke i hidromeliorativne mjere. Strateško opredjeljenje Strategijom se predlaţu proizvodna opredjeljenja koja će se temeljiti prvenstveno na impulsima poruka koje budu dobivali sa domaćeg i vanjskog trţišta, pa potom i signalima razvojne politike na razini FBiH i HNŢ/K. Buduća struktura trebala bi se okvirno profilirati na: angaţiranju kapaciteta za biljne proizvodnje koje daju više radnozaposlenih i vrijednosnih učinaka od standardnih, i uz to imaju izgledno domaće i vanjsko trţište, te razvijanju do sada zapostavljenih proizvodnji kao što je krmno bilje, povrtlarstvo, ljekovito bilje, hortikultura i sl. 139 12.5. Razvitak biljne proizvodnje 12.5.1. Proizvodnja ratarskih kultura Krušna ţita imaju znatnije povećanje površina pod pojedinim kulturama (jeĉma i kukuruza), u odnosu na ranija ostvarenja. Uvjeti za proizvodnju su manje-više oteţani, i ona se provodi najĉešće na blaţim brdima. Proizvodnja jeĉma i kukuruza u odnosu na pšenicu, ostvarena je sa većim uĉincima. Analizirajući stanje ukupnih zasijanih površina u razdoblju od 2007.-2010 godine u odnosu na prethodno trogodište zastupljenost ratarskih kultura je općenito smanjena. Vrlo je vaţno naglasiti da je unatoĉ smanjenju proizvodnje došlo do povećanja ostvarenog prinosa nekih kultura. U raspodjeli kultura po pojedinim općinama nije došlo do znatnije promjene, ţitarice se i dalje najviše uzgajaju na podruĉju Ĉitluka i Konjica. Površine pod krompirom su najzastupljenije na podruĉju općina Ĉitluk i Gradu Mostaru. MeĊu pojedinim kulturama, iza već spomenutog krompira koji ĉini 63 % proizvodnje, najzastupljeniji su jeĉam s 15,8 % i pšenica s 11,3 %36. Tablica br. 24. Oranične površine po načinima korištenja u FBiH i HNŢ/K Naĉini korištenj a HNŢ/K u ha FBiH u ha 2008 Udio HNŢ/K u % 2009 2010 2008 2009 2010 2008 2009 2010 Zasijane površine Ţita 87.52 84.87 82.185 1.168 1.091 1.01 1,33 1,29 1,24 Ind.bilje 2.048 1.641 1.898 117 68 94 5,71 4,14 4,95 Pov. bilje 44.74 Krm. 63.63 bilje 42.74 41.969 4.405 4.237 3.850 9,84 9,91 9,19 49.86 63.308 4.839 2.930 4.430 7,60 5,88 7,00 179.1 189.36 10.52 8.326 9.40 5,31 4,65 4,96 Svega 36 197.9 Federalni zavod za statistiku - HNŢ/K u brojkama 2010.godina 140 Grafikon br. 5. Oranične površine po načinu korištenja 200000 150000 100000 50000 0 2007 2008 2009 2010 (Izvor podataka: Hercegovačko- neretvanski kanton u brojkama 2010) Budući da nije došlo do ostvarenja svih ciljeva zadanih prethodnom strategijom bitno je da se nastavi trend podrţavanja one proizvodnje koja ima dobar plasman proizvoda na trţištu i osigurava zadovoljavajuće uĉinke, što bi se u prvom redu odnosilo na uzgoj ranog krompira. Potrebno je poraditi i na širenju i intenziviranju „ekološke proizvodnje“ pojedinih kultura kao što su zob i raţ te heljda, koja je zbog svojih osobina vrlo pogodna za ekološki uzgoj jer guši korove, a nema ni posebnih zahtjeva prema tlu. Svim spomenutim, poljoprivreda Ţupanije/Kantona bi napustila ustaljeni tradicionalni trend proizvodnje ratarskih kultura i orijentirala se prema inovativnim tehnikama i naĉinima uzgoja što u budućnosti doprinosi napretku ove grane gospodarstva. Tablica br. 25. Zasijane površine ţitarica po općinama (2009 – 2010), prinosi t/ha (2010). Općine Ĉapljina Pšenica 2009 - 2010 5 5 t. 4 Ĉitluk 130 125 3,0 Grad Mostar 20 22 1,9 Raţ 2009 – 2010 3 - Jablanica t. 4 1,8 - Konjic 5 6 2,0 Neum 75 75 2,5 Prozor-Rama 3 6 2,5 Ravno 60 30 4,0 Stolac 90 90 3,0 HNŢ/K 388 359 Jeĉam 2009 – 2010 t. 5 8 3,5 Zob 2009 – 2010 - 60 60 3,2 8 5 1,7 40 45 3,0 9 7 1,7 2 2 1,5 12 20 2,0 25 20 5,0 - 8 5,0 35 30 5,0 25 20 2,0 15 25 3,0 8 8 7,0 t. Kukuruz 2009 – 2010 t. 5 5 5,0 2 2,5 150 120 2,5 10 10 2,0 70 71 2,5 1 1 2,0 20 20 2,0 1 1 1,0 27 30 4,0 30 2,5 30 10 1,5 30 10 5,0 3,0 7 7 2,5 9 10 0,6 73 53 181 183 14 - 37 40 17 416 376 - (Izvor podataka: Hercegovačko- neretvanski kanton u brojkama 2010) Progres u širenju površina pod (strnim) krušnim ţitima nije niti treba biti u prioritetu HNŢ/K. Strateška opredjeljenja neophodno je usmjeriti u povećanju prinosa po jedinici površine i 141 djelomiĉnoj izmjeni sortimenta. Najveće sjetvene površine ţitarica su u Ĉitluku i Stocu s prinosima koji su ispod svih ekonomskih normi. Najzastupljenija ţitarica je jeĉam i pšenica. Uzgajanje ţitarica odvijat će se u brdskim i brdsko-planinskim predjelima (Konjic, Prozor/Rama). Strateško opredjeljenje zadrţavanje na istoj razini ili blago povećanje krušnih ţita (raţi i jeĉma) na koje nije potrebno stimulativnim mjerama sa razine ţupanije/kantona utjecati, primjena suvremenijih agrotehniĉkih mjera u proizvodnji i povećanje prinosa po jedinici površine (ha), prilagoĊavanje (podizanje) tehnologija kod niza kultura koje su u našim uvjetima eksperimentalno ostvarili odliĉne rezultate, promjenu u sjetvenoj strukturi u korist heljde koju je potrebno stimulirati i s razine ţupanije/kantona, uvoĊenje novih visokoprinosnih i kvalitetnih sorata i hibrida (kukuruz šećerac, kokiĉar i tritikale). 12.5.2. Krmno bilje Krmno bilje u prosjeku poţnjevenih površina na podruĉju HNŢ/K ima trend blagog smanjenja u odnosu na iste u prethodnom razdoblju. Ukupan ostvareni prirod je takoĊer manji i iznosi oko 15.800 tona razliĉitih krmiva. Do promjene nije došlo u strukturi ovih usjeva, još uvijek su najzastupljenije djetelina (1270 ha) i lucerna (1.234) 2009. godine s pribliţno istim postotkom, dok su djetelinsko travne smjese promjenjive sjetvene vrijednosti. U budućnosti bi se svakako trebala nastavit tendencija povećanja proizvodnje silaţnog kukuruza kako po općinama tako i u ukupnoj proizvodnji, kako je prethodno i planirano. TakoĊer bi se trebalo raditi na ostvarenju ciljeva širenja sjetve na nove površine te kao najvaţnije povećanje prinosa na razinu potencijala koji svaka pojedina kultura moţe ostvariti na ovome podruĉju. Naţalost, sjetva krmnih kultura, prije svega jednogodišnjih leguminoza (stoĉne grahorice i graška), stoĉnog sirka, perko repice, stoĉnog kelja nije zastupljena u široj proizvodnoj praksi. Kao kod svih drugih ratarskih kultura, niski prinosi karakteristiĉni su i za ovaj dio proizvodnje. Buduća proizvodnja kabaste i zrnaste krme morat će dati mnogo snaţniju potporu stoĉarstvu nego što je ĉinila do sada. Ona će to postizati znaĉajnim skokovima u širenju sjetve na nove površine i podizanjem sadašnjih više nego skromnih prinosa na mnogo modernije razine. U strukturi sjetve, koja se postavlja kao cilj, još veća zastupljenost od sadašnje bit će data silaţnom kukuruzu i grahorici, te stoĉnom sirku i grašku i kelju, perko repici. Iskazana angaţirana sjetvena površina i prinos krmnih kultura u sebi sadrţi znatna prostorna variranja pa i znake vidnog pada, što se uklapa u jednako takvo stanje kakvo je vladalo u domaćem stoĉarstvu (krmno bilje i stoĉarstvo su kompatibilne cjeline). Pri sadašnjem preteţnim naĉinima hranjenja, pokošena masa daje se stoci u staji, ili se sprema uglavnom u obliku 142 sijena i to na zemlji, pri ĉemu njen najkvalitetniji dio ostaje na polju izgubljen. Proizvodnja krme na oranicama treba se u buduće razvijati u skladu sa napredovanjem stoĉarstva i biti njen sastavni Tablica br. 26. Projekcija sjetvenih površina (2012. -2117.) Projekcija sjetvenih površina 2012-2017) u ha HNŢ/K Vrsta Pšenica Raţ Jeĉam Zob Heljda Djetelina Lucerna Grahorice Kukur. sil. Stoĉna r. T.D.S. Ukupno 1999/01 985 41 870 98 0 1.324 2.408 42 179 107 782 6.836 2010 500 100 1.500 100 100 1922 1754 62 852 186 2.536 9.612 2011 505 100 1.500 102 120 1.924 1.750 65 820 190 2.530 9.604 2012 505 102 1.505 104 140 1.920 1.750 70 835 192 2.530 9.653 2013 500 102 1.505 104 160 1.925 1.755 82 850 192 2.535 9.710 2014 500 105 1.510 104 160 1.930 1.760 90 865 200 2.540 9.764 2015 500 108 1.515 104 160 1.930 1.760 105 870 205 2.545 9.809 2016 490 110 1.515 100 160 1.930 1.765 110 870 205 2.550 9.815 (Izvor podataka: vlastita procjena) Tablica br.27. Zasijane površine krmnih kultura po općinama (2008.-2009.) prinosi t/ha. Općine Ĉapljina Ĉitluk Djetelina sijeno 2008 - 2009 t. - Lucerna 2008 – 2009 - t. Kukuruz za krmu 2008 – 2009 t. 50 50 30 TDS 2008 – 2009 10 10 t. 4 150 180 3 15 20 14 11 6 6 13 2,9 14 8 4,4 170 150 3 Grad Mostar 20 153 2,8 Jablanica 40 40 3 35 35 2,5 Konjic 120 50 3 100 45 3,5 25 15 Neum 45 45 2 66 66 2 11 12 Prozor-Rama 760 764 4,5 840 845 3,5 - 1683 6 3,5 Ravno 180 50 3 150 50 10 - 30 50 3,0 Stolac 19 18 1,5 - 20 3,0 Ukupno 1.354 1.270 1.347 1.234 10 18 2,4 43 23 2,5 20 30 10 3,5 3 / - 3 3 119,5 15 20 1,5 108 3 1.817 152 (Izvor podataka: Hercegovačko- neretvanski kanton u brojkama 2010) UnapreĊenje postojeće proizvodnje kroz moderniziranje spremanja i iskorištavanja krme, naĉini su koji se odmah nude za poboljšanje sadašnjeg stanja; to traţi tehnološko i organizacijsko osposobljavanje poljoprivrednika za zimsku ishranu stoke silaţom ili sjenaţom, te korištenje sijanih travnjaka ispašom ili kombinirano kosidbom i ispašom. Jednovremeno s prethodnim, angaţirane krmne površine širit će se u skladu sa bilansnohranidbenim potrebama stoke uz obavezno uvećanje njihove proizvodnosti po ha. To će se postizati; snaţnijim korištenjem kvalitetnijeg genetskog potencijala unutar izmijenjene sjetvene kompozicije, 143 uvoĊenjem organske proizvodnje krme za jednako takvo organsko opredjeljenje. . Prema podacima sjetvenih površina u proljetnoj sjetvi u 2011. godine zasijane su pribliţno iste ukupne površine u odnosu na 2010 godinu, ali u razliĉitoj sjetvenoj strukturi. Povećanje površina pod krmnim biljem predloţenim godišnjim slijedom moţe se oĉekivati znaĉajnijom promjenom sjetvene strukture u korist; silaţnog kukuruza, djeteline, te uvoĊenjem u proizvodnju drugih krmnih kultura. Strateško opredjeljenje Potpore sa razine HNŢ/K bilo bi racionalno usmjeravati u: livade i pašnjake koje je potrebno rekultivirati, protaţiranje ishrane stoke ispašom, koja je jeftinija i zdravija kako za ţivotinje tako i za ljude, kombinirano korištenje travnjaka kosidbom i ispašom, konzerviranje krme sa travnjaka putempovršina silaţe ili2012-2017Pprojekcija sjenaţe u rotobalama, Tab. br.31. Projekcija sjetvenih silaţnom kukuruzu (gdje postoje uvjeti), stoĉnoj grahorici, grašku, kelju, sirku, perko repici (gdje postoje uvjeti za navedene prijedloge). 12.5.3. Projekcija proizvodnje na oranicama (2010. – 2016.) Biljna proizvodnja koja je definirana povoljnim agroekološkim uvjetima a u ĉijim okvirima bi se trebao odvijati domaći sektorski razvoj, pravci poljoprivrede HNŢ/K trebaju se temeljiti na biranju i kombiniranju onih proizvodnji koje će: najbolje koristiti raspoloţive prirodne resurse, uvaţavati uvjete domaćeg i vanjskog trţišta, i jamĉiti ekonomsku odrţivost gospodarstva. Sadašnja struktura proizvodnje poljoprivrednih gospodarstava najčešće nije skladna onoj čiji proizvodi odgovaraju potraţnji na domaćem trţištu, daje male finansijske efekte i nije odrţiva. Poljoprivredna proizvodnja (2008-2010), iskazana kroz fiziĉki obim nekih svojih grana pokazuje tendenciju smanjenja, a kod nekih rasta: u grupi proizvodnji sa tendencijom stagnacije i smanjenih površina u nekim općinama svih ţitarica izuzev heljde čije je rast sjetvenih površina apsulutno izvjestan, ona je pribliţno snaţna kod nekih krmnih kultura, prije svega silaţnog kukuruza i stočne grahorice (krmne kulture koje su u predhodnom tekstu najavljene zauzimati će iz godine u godinu sve veće sjetvene površine). 144 12.5.4. Voćarska proizvodnja Relativno manji udjel unutar obradivih površina Federacije BiH, što je sluĉaj i na podruĉju HNŢ/K, imaju površine pod trajnim nasadima – voćnjacima (5.139 ha u 2009. godini). Za sve voćne vrste koje su obuhvaćene praćenjem Federalnog statistiĉkog zavoda (tabelarni prikaz) biljeţimo povećanje broja stabala, izuzev šljive gdje je blagi pad broja stabala i koliĉine priroda, a od svih vrsta najviše se uzgajaju šljiva i breskva. HNŢ/K je u odnosu na druge ţupanije/kantone na podruĉju FBiH znaĉajna po voćnom kapacitetu, odnosno voćarskoj proizvodnji, gdje se posebice istiĉe uzgoj breskve (87,35% od ukupne proizvodnje ove vrste u FBiH), marelice (29,69%) te trešnje (27,25%). Statistiĉki podaci obuhvaćaju samo grupu kontinentalnih voćnih vrsta, pa kada se analizira uzgoj tih vrsta na podruĉju ţupanije/kantona (za 2009. godinu) moţemo utvrditi slijedeće: jabuka se uzgaja najviše na podruĉju općine Ravno (39,53% od ukupne proizvodnje ove vrste u HNŢ/K), Konjic (31,63%) te Ĉapljina (18,58%); kruška se uzgaja preteţito na podruĉju općine Konjic (85,44%); šljiva je znaĉajna za podruĉje Prozora- Rame (56,32%) i Konjica (35,36%); breskva je najviše u uzgoju na podruĉju Ĉapljine (68,26%), te u Stocu (17,01%); orah je na podruĉju općine Konjic (67,78%) i u Prozoru-Rami znaĉajan (13,16%); trešnja se uzgaja najviše na podruĉju Grada Mostara (42,75%) te u općinama Konjic, Stolac i Ravno; višnja je, takoĊer, znaĉajna za mostarsko podruĉje (43,44%), te za općinu Stolac (25,67%) i marelica se najviše uzgaja u Stocu (62,30%) te u Ĉapljini i Mostaru. Nema sluţbenih podataka o organiziranoj proizvodnji mediteranskih voćnih vrsta. U razdoblju od 2002. do 2007. godine je 481,4 ha novozasnovanih voćnjaka na podruĉju HNŢ/K (Izvještaj o stanju poljoprivrede, Federalno ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede) i to najviše najviše breskve, jabuke i trešnje. Tijekom 2008. godine je zabiljeţeno podizanje novih 183,57 ha (breskve 49,29; jabuke 21,95; šljiva 14,76; trešnje 13,05; masline 13,88 i dr.). Priloţeni tabelarni podaci potvrĊuju nisku razinu voćarske proizvodnje. Evidentan je mali broj rodnih stabala. Stabla su još uvijek u većem broju soliterna, u okućnicama, voćnjaci su mješovitog sastava, u svrhu podmirenja vlastitih potreba obitelji. Malo je plantaţnog sustava uzgoja voća, posebice mediteranskih voćnih kultura, i ĉisto komercijalnog rada u oblasti voćarstva, već je voćarska proizvodnja usputna, sporedna djelatnost u okviru mješovitih obiteljskih gospodarstava. Evidentne su razlike u koliĉini priroda voćaka, što moţemo objasniti cikliĉnim plodonošenjem, neobavljanjem berbe iz razliĉitih razloga ili loše obavljenim procjenama u okviru izvješća, ali ovo nam jasno daje za pravo konstataciju da je voćarska proizvodnja na podruĉju HNŢ/K preteţito ekstenzivna. Dominantna voćna vrsta u Ĉapljini – breskva je na relativno dobroj razini poluintenzivnog uzgoja (Ĉapljina) s tendencom poţeljnog povećanja, dok je šljiva kao dominantna krajnje ekstenzivna 145 (Prozor/Rama) što pokazuju i postignuti prosjeĉni prirodi po stablu i pojava alternativne rodnosti. U HNŢ/K nedostaju pouzdane i detaljne informacije o površinama voćnjaka (regionalni raspored, vrstama i sortimentu voća) te i proizvodnji voća (regionalni raspored, vrstama i sortimentu voća, intenzivnost, tehnološka razina). Za vjerodostojnije planiranje i analiziranje voćarske proizvodnje podruĉja potrebno je osnovati baze podataka o voćarstvu koje bi konstantno predstavljale kvalitetan izvor podataka za razliĉite sektore gospodarstva, strateške planove ili projektne osnove. Poznavanje relacija izmeĊu ekoloških karakteristika pojedinih proizvodnih prostora i pojedinih vrsta, podloga i sorti voćaka osnova je za iskorištavanje komparativnih prednosti podruĉja za uzgoj odreĊene vrste, pa ĉak i sorte voćaka. Ocjena stupnja prikladnosti ekoloških uvjeta za uzgoj voćaka je, posebice, vaţna jer voćke na istom mjestu ostaju dugi niz godina što se oĉituje kroz razliĉit kumulativni efekt staništa, te zbog velikih investicijskih ulaganja za osnivanje i uzdrţavanje voćnjaka. S voćarskog aspekta vaţno je ocijeniti sve elemente klime, tla i reljefa u vezi s biološkim osobinama vrsta, sorti i podloga voćaka u razliĉitom uzrastu i za pojedinu fenofazu. Izborom holobionta i epibionta voćne vrste moţemo maksimalno iskoristiti bioekološki potencijal svakog mikrolokaliteta. Hercegovaĉko-neretvanska ţupanija ima povoljne ekološke uvjete za uzgoj: suptropskih voćaka (smokva, šipak, kaki, aktinidija, maslina, nešpola), juţnih voćaka (japanska šljiva, bajam, višnja maraska, nashi, pitomi kesten - maroni) i kontinentalnih voćaka (jabuka, kruška, trešnja, šljiva, breskva, marelica, orah, jagodasto voće). Nameće se slijedeći strateški zadatak za voćarstvo Ţupanije/Kantona – utvrĊivanje rajonizacije voćarske proizvodnje a njezin cilj jest na temelju opseţnih klimatskih i edafskih uvjeta preporuĉiti podruĉja proizvodnje za uzgoj toĉno odreĊenih voćnih vrsta i to s preporuĉenim sortimentom i podlogama za svaku vrstu. Prirodni uvjeti odnosno klima, reljef (nadmorska visina, nagib i ekspozicija) te tlo (dubina, stjenovitost, kamenitost i fizikalnokemijska svojstva), temeljni su ĉimbenici koji uvjetuju izbor voćarskih kultura koje će se uzgajati na pojedinom podruĉju, a ujedno i bitno utjeĉu na ekonomiĉnost voćarske proizvodnje. Na ovom podruĉju, zbog povoljnih klimatskih prilika, osobito topline, vegetacija poĉinje prije pa plodovi ranije dozrijevaju. Zbog toga se trţište u unutrašnjosti moţe opskrbiti ranim voćem, a ostaje i za izvoz na inozemna trţišta srednje i sjeverne Europe. Ovo se posebice odnosi na proizvodnju ranih jagoda u plastenicima i na otvorenom, a kako su iskljuĉeni troškovi za grijanje, proizvodnja zbog uštede energije je jeftinija. Zanimljiva je i proizvodnja ranih sorata bresaka, ranih sorata jabuka, krušaka i trešanja. Poznato je, npr. da trešnje u mediteranskom podruĉju dozrijevaju 3-4 tjedna prije nego na sjeveru, tj. u unutrašnjosti. Sliĉno je i s drugim vrstama voća. Rano voće popunjava osjetnu prazninu na trţištu pa se postiţu veće prodajne cijene, što pridonosi ekonomiĉnosti proizvodnje. Uzgoj razliĉitih vrsta voćaka u mediteranskom podruĉju ima veliko znaĉenje za podmirenje kvalitetnim i svjeţim 146 voćem stalno rastuće potrebe turistiĉke potraţnje. Naime, treba naznaĉiti da se plasmanom voća koje dozrijeva u vrijeme turistiĉke sezone neizravno postiţe povećanje ekonomske dobiti. Intenzivan uzgoj voćaka u prvom redu podrazumijeva korištenje kvalitetnih sorti i podloga a za sve voćne vrste svakodnevno pristiţu nove sorte i podloge kvalitetnije i gospodarski znaĉajnije od dosada korištenih. Stoga princip regulirane introdukcije, obvezna provjera novog biljnog materijala u vladajućim uvjetima podruĉja gdje se planira uvoĊenje se treba poštivati. Podruĉje Ţupanije/Kantona, posebice za neke voćne vrste, se odlikuje bogatstvom biljnog materijala tako da moţemo postaviti i još jedan od ciljeva, kada je rijeĉ o sortimentu, a to je oĉuvanje, zaštita i iskorištenje autohtonog voćnog fonda. Svako planiranje sadnje novih voćnjaka povezano je s organiziranom vlastitom rasadniĉarskom proizvodnjom. Veliĉina i kapacitet rasadnika moraju biti usklaĊeni s planom razvoja i sa uvjetima trţišta preko odgovarajuće marketing analize. Rasadnik je presudni ĉinitelj razvoja voćarske proizvodnje, zato planiranje uzgoja voćaka se obavlja kroz izvoĊenje kvalitetne i zadovoljavajuće rasadničarske proizvodnje. U voćnjaku je nuţno izvoditi sve potrebite agrotehniĉke i pomotehniĉke zahvate radi postizanja punih genetskih potencijala biljaka. Na podruĉju ţupanije/kantona ne moţemo se baviti voćarskom proizvodnjom bez uspostavljenog sustava gospodarenja vodom i sustavnim izvoĊenjem navodnjavanja. Za postizanje redovitih i obilnih priroda, za povećanje koliĉine priroda po stablu, moramo pravilno izvoditi pomotehniku te struĉno obavljati ishranu stabala. Uz standardnu konvencionalnu proizvodnju, na odreĊenim lokacijama moţe se kvalitetno ući u sustav organske ekološke proizvodnje ĉime se dobiva visokokvalitetna roba, a posebice neke voćne vrste svojim gospodarenjem su predodreĊene više za ovakav naĉin proizvodnje (smokva, šipak, aktinidija, kaki, borovnica i dr.). Vaţnost investiranja u podizanje novih nasada voćnjaka ogleda se u velikoj vrijednosti proizvodnje po jedinici površine koja upošljava veliku koliĉinu radne snage. Objektivno se raspolaţe sa kvalitetnim prirodnim preduvjetima za ekspanziju ove proizvodnje radi supstitucije uvoza, ali u duljem vremenskom razdoblju i za izvoz u zemlje okruţenja. Dodatno je potrebno imati u vidu da nakon ulaska u EU, BiH neće imati mogućnost povećavanja površina pod višegodišnjim nasadima voćnjaka mimo dodijeljenih kvota. akle, osnovna smjernica voćarske proizvodnje Ţupanije/Kantona je iskorištavanje komparativne prednosti dobivanje ranog priroda – rano voće. Sukladno tome većina priroda će biti namijenjena svjeţoj potrošnji – stolno voće. S obzirom da se radi o većinom malim površinama voćnjaka, potrebito je za realnije provoĊenje intenzivne proizvodnje izvoditi okrupnjavanje površina, kao i udruţivanje proizvoĊaĉa na razliĉitim razinama i temeljem zajedniĉkih interesa. Na podruĉju općina neophodno je organizirati otkup plodova radi organizirane daljnje distribucije gdje bi se roba i pakirala uz prethodno klasiranje. Radi produţenja konzumiranja ovih plodova ali i olakšane dopreme na trţište predlaţe se podizanje pogona za njihovo ĉuvanje – hladnjaĉe razliĉitih kapaciteta za pokrivanje proizvodnje odreĊenih podruĉja.S obzirom na sezonski karakter voćarske proizvodnje nedostatak kapaciteta za skladištenje, ĉuvanje i pripremu voća za trţište glavni je limitirajući faktor ekspanzije ove proizvodnje. Produţenje roka za plasman izrazito sezonskih proizvoda – plodova voća, sprjeĉava propadanje dijela proizvodnje koji se redovito pojavljuje ako takvih kapaciteta nema. Pored 147 toga ovi pogoni objedinjavaju ponudu velikog broja sitnih proizvoĊaĉa, ĉime osiguravaju plasman njihovih proizvoda i prilagoĊavaju ih potraţnji s obzirom na dizajn pakiranja i njegovu podobnost za prodaju u suvremenim lancima supermarketa. Voćarska proizvodnja, posebice ova koju treba prakticirati i u Hercegovini kao znaĉajnom voćnom potencijalu drţave, suvremena i intenzivna proizvodnja voća, traţi i kvalitetan struĉni kadar, osposobljene voćare koji su spremni prihvatiti sve izazove, zadatke i odgovornosti koje ova proizvodnja postavlja. Zato se na podruĉju Ţupanije treba osmisliti i uspostaviti funkcionalni zadovoljavajući sustav izobrazbe voćarskog kadra koji će moći ovu proizvodnju na razliĉitim razinama provoditi kako to treba, prema svim pravilima struke uz neophodno osiguranje konkurentnosti. Pravci razvoja nekih voćnih vrsta Breskva i nektarina U uzgoju je aktualno smanjenje razmaka sadnje i pored toga što za razliku od drugih voćaka još ne postoji kvalitetna i proširena podloga slabe bujnosti. U proizvodnji bresaka za „umorna“ tla i u više turnusa prikladnom podlogom se smatra GF 677. Novije podloge još treba potvrditi u praksi. Sortiment breskve i nektarine podloţan je vrlo dinamiĉnim i stalnim promjenama i svake godine brojni selekcioneri stvaraju nove sorte koje je potrebno provjeriti u raznim ekološkim uvjetima. UvoĊenje novih sorti treba ograniĉiti i sumom inaktivnih temperatura ĉija vrijednost ne treba prelaziti 800 – 900 sati. Za uspješnu proizvodnju ranog dozrijevanja potrebno je osigurati zaštitu od kasnog proljetnog mraza. Najviše su danas zastupljene breskve za svjeţu potrošnju ţute boje mesa (sorte bijelog mesa se izbjegavaju u sortimentima zbog njihove osjetljivosti na transport i manipulaciju). Smatra se da će nektarina (preteţito ţute boje mesa, ali i bijele) na trţištu potpuno zamijeniti breskvu za svjeţu potrošnju. U uzgoju breskve i nektarine preporuĉuju se polugusti sklopovi (500 – 1000 stabala po ha) i gusti (1000 – 2000 stabala po ha) a od novijih uzgojnih oblika usporena vaza, Tatura trellis i Fusetto. U postupcima tehnološkog procesa od berbe do potrošnje vaţnu ulogu imaju priprema plodova za trţište, obrada plodova u skladištu, ambalaţa, ĉuvanje (hlaĊenje) i transport. Plasman plodova ovih voćaka treba poboljšati što će znaĉiti njihovu bolju ponudu, kalibriranje, pakiranje i produţena ponuda svjeţih plodova sustavom hlaĊenja i ĉuvanja. Marelica (kajsija) Poboljšanje sorata marelice obuhvata slijedeća svojstva: rezistentnost spram znaĉajnih oboljenja i štetnika (Monilija, šarka, Pseudomonas, Xanthomonas, fitoplazme), vrijeme dozrijevanja plodova, organoleptiĉka svojstva plodova, potrebne inaktivne temperature, otpornost na niske zimske temperature, autofertilnost, sposobnost za preraĊivaĉke transformacije, kasno cvjetanje, otpornost na proljetne mrazeve, adaptivnost na vanjske uvjete, novi uzgojni oblici. IzvoĊenje intenzivne proizvodnje marelice znaĉi uzgoj kvalitetnih sorata, korištenje gustog sklopa sa modificiranim uzgojnim oblicima uz obavljanje svih pomotehniĉkih zahvata (prilagoĊen sustav rezidbe, prorjeĊivanja) te agrotehnike (gnojidba, zaštita od infekcija i dr.). Voćari predlaţu gustoće od 400 - 500 i od 1000 – 1300 stabala po ha, a u uzgoju marelice, posebice, se treba voditi raĉuna o zdravom sadnom materijalu, 148 odrţavanju zdrave kondicije tijekom rasta i razvoja, pravilnoj ishrani te zaštiti stabala od oštećenja kod pojave kasnog proljetnog mraza. Šljiva Intenzivna obnova šljivarstva obuhvata uvoĊenje novih sorata, podloga i tehnologija uzgoja. U selekcijskom radu pozornost je usmjerena na klonsku selekciju iz populacije Bistrice i na dobivanje sorata otpornih spram virusa šarke te bi nove perspektivne sorte trebalo širiti i na ovim podruĉjima uz sustavno uklanjanje zaraţenog i nezadovoljavajućeg materijala na terenu. Što se tiĉe sustava uzgoja za gusti sklop sadnje danas se za šljivu preporuĉaju oblici vreteno i Tatura trellis. U mediteranskim podruĉjima je aktualna proizvodnja šljiva kinesko-japanskog podrijetla. Ove šljive su atraktivne kao ponuda svjeţeg ranog voća, a nalaze povoljne uvjete za rast u zaštićenim poloţajima i na podruĉju Ţupanije/Kantona. Stoga je opravdano poboljšanje ponude voćnih plodova na trţištu znaĉajnijim uvoĊenjem u uzgoj sorata iz ove skupine šljiva. Trešnja Nove tehnologije intenzivnog uzgoja trešanja se oslanjaju na nove selekcije i oplemenjivanje podloga, posebice slabije bujnosti, i novih gospodarski vrijednih sorata s krupnijim plodovima bolje kakvoće. U uzgoju se primjenjuju novi sustavi gustog sklopa (srednja gustoća sklopa 400 – 600 stabala/ha) te novi uzgojni oblici uz adekvatnu pomotehniku i agrotehniku. Hercegovina ima komparativnu prednost u uzgoju trešanja jer plodovi dozrijevaju oko mjesec dana ranije nego na sjeveru, pa kao prvo voće postiţu veće prodajne cijene. Sustavnom analizom treba jasno definirati preporuĉene podloge i sortiment (nove selekcije sorata prikladnih za ruĉnu te strojnu berbu, samooplodne i stranooplodne sorte) za izdvojene lokalitete uzgoja trešnje na podruĉju Ţupanije/Kantona. Smokva Od stihijskog smokvarstva kakvo je sada aktualno do oĉekivanih intenzivnih nasada treba unijeti mnoge preinake, i to od naĉina razmišljanja pa sve do provedbe suvremene tehnologije i marketinga. Suvremena proizvodnja prije svega poĉiva na sadnicama najboljih sorata, što znaĉi da se novi nasadi trebaju organizirano podići s prethodnim programima koji će osigurati najkvalitetniji sadni materijal. Tradiciju uzgoja smokve u Hercegovini treba poštivati i iskoristiti. Naime, bogat je autohtoni fond sadnica, nedovoljno prouĉen, izdvojen, zanemaren a potrebno ga je zaštiti i oĉuvati, pa onda i iskoristiti u oplemenjivanju vrste. S druge strane, sortiment se neplanski osvjeţava novim sortama iako introdukciju sorata i kod ove voćne vrste treba obaviti po struĉnim pravilima. U intenzivnim nasadima poboljšati sastav sorata iz reda jednorotki i dvorotki, te bjelica i crnica. Kultura pakiranja i prodaje svjeţih plodova je na niskoj razini. Suha smokva je proizvod ovog podruĉja koji obećava ali za doradu suhe smokve uvjet je opremiti etivaţnicu te u otkupu suhe smokve izdiferencirati kvalitetu kroz razliĉite otkupne cijene. 149 Šipak (mogranj, nar) Znaĉajna kultura mediteranskih podruĉja koja se u posljednje vrijeme uzgaja u plantaţnom monokulturnom sustavu, za razliku od dosada preteţitog pojedinaĉnog uzgoja grmova na okućnicama, je šipak. Ova kultura ne bi se trebala smatrati kao nekom poludivljom grmolikom samoniklom voćkom koja nema većih zahtjeva tijekom rasta, nije izbirljiva na uvjete tla, te potrebe gnojidbe i navodnjavanja. U proizvodnji šipka nuţno je uvoĊenje intenzivnog sustava uzgoja koji podrazumijeva gusti sklop, modificirane uzgojne oblike primjerene plantaţnom uzgoju, izvoĊenje zadovoljavajuće agrotehnike i pomotehnike te korištenje pravilno odabranog sortimenta. Udomaćene i autohtone sorte šipka bi trebalo struĉno valorizirati, utvrditi njegove jasne mogućnosti i nedostatke i na takav naĉin postaviti preporuke za proizvoĊaĉe pri zasnivanju nasada. Isto tako uvoĊenje u nasade šipka i drugih perspektivnih sorata mora biti utemeljeno praktiĉno potvrĊenim svojstvima ovih sorata kao boljih od standardnih u Hercegovini. Ovakav pristup izvoĊenja intenzivne proizvodnje je temelj za iskorištenje kulture šipka. Slijedi znaĉajno povećanje zasaĊenih površina ovom kulturom, kvalitetnim rasadniĉarskim sadnim materijalom te zadovoljavajući plasman plodova unutar planski utvrĊene sheme kulture od rasadnika do potrošaĉa. Divlji šipak se u Hercegovini moţe smatrati biljkom za pošumljavanje, a plodovi ovih grmova su sirovina uporabljiva za dobivanje znaĉajnih voćnih preraĊevina te je potrebno obaviti selekciju tipova divljeg šipka te njihovu plansku propagaciju. Maslina U jednom dijelu Ţupanije/Kantona već biljeţimo aktivan odnos prema uzgoju masline, kao tipiĉne kulture Mediterana, a što se oĉituje sadnjom mladih nasada i to na podruĉju Stoca, Mostara i Neuma. I tradicija uzgoja masline već od rimskih vremena na podruĉju Stoca i Ĉitluka potvrĊuje opravdane mogućnosti za uzgoj ove kulture i pozitivnu ocjenu ekoloških uvjeta ovog proizvodnog podruĉja. Hercegovina moţe ponuditi maslinovo ulje što je još jedan od visoko vrijednih poljoprivrednih proizvoda danas cijenjenih na trţištu hrane. Za preradu maslina potrebno je osigurati konstantan ulaz dostatne i kvalitetne sirovine u uljaru, a što znaĉi povećanje površina zasaĊenih maslinama. Potrebno je jasno definirati potencijalne površine u općinama, koje svojim karakteristiĉnim uvjetima – mikrolokaliteti, su zadovoljavajuće za masline, jer ipak se nalazimo na rubnim dijelovima Mediterana. Pri izboru sortimenta za maslinike treba birati sorte prije svega otporne na niske zimske temperature, a preporuĉene sorte se mogu definirati i detaljnom analizom dosadašnjih iskustava naših proizvoĊaĉa i proizvoĊaĉa na okolnim podruĉjima sa sliĉnim ekološkim uvjetima. Dobar odabir sortimenta je temelj uspješnog maslinarstva. Jagodiĉasto voće (Bobiĉasto, sitno voće) Iz skupine ovog voća najveći znaĉaj ima jagoda. Na podruĉju Hercegovine posljednjih godina se znaĉajno proširio uzgoj ove vrste na otvorenim ali i zatvorenim prostorima. Opravdana eksploatacija jagodnjaka obiĉno je maksimalno 4 godine, u novije vrijeme 2 – 3 godine pa ĉak i samo jednogodišnji nasadi. Smatra se da je najkvalitetniji plod u drugoj godini nasada. 150 Ozbiljan problem kod ovakve eksploatacije jagode jest izvoĊenje plodoreda i nabavka kvalitetnog sadnog materijala. Sortiment jagode je vrlo bogat i raznovrstan. U sjevernijim dijelovima Ţupanije/Kantona (podruĉja s kontinentalnom klimom, općina Konjic, Prozor/Rama) znaĉajan je uzgoj ostalih jagodastih voćaka, posebice: maline, kupine i borovnice, što, u svakom sluĉaju, treba podrţati i aktivno raditi na povećanju površina pod ovim kulturama. Skupina jagodastog voća obuhvata i druge manje-više poznate i proširene vrste na podruĉju ţupanije/kantona: ribiz, tajberi, josta, ogrozd, brusnica, aronija. Uzgoj navedenih jagodastih vrsta je od većeg znaĉaja za mješovita sitna obiteljska gospodarstva, koja će unutar obitelji obavljati odrţavanje, odnosno ruĉnu berbu plodova. Podizanje ovih nasada zahtjeva manje investicijskih sredstava, postiţe se rano ulaţenje u rodnost. Potrebno je formirati nasad plantaţnog sklopa, obavljati redovit struĉni nadzor, izvoditi gnojidbu, prihranu, navodnjavanje, zaštitu od bolesti i štetnika, te rezidbu. U dosadašnjem radu kao ograniĉavajući ĉinitelji širenja ovog oblika voćarenja jesu: nezadovoljavajući sadni materijal, te neorganiziran otkup, nepokrivenost proizvodnje rashladnim sustavima ĉuvanja i pripreme za trţište, odnosno neuspostavljen sustav organiziranog plasmana plodova. Tablica br. 28. Evidentirana proizvodnja po voćnim vrstama u HNK/Ţ (2007. – 2010.) god.37 2007. god. Voćne vrste Rodna stabala Jabuke 2008. god. 2009. god. Prirod tona 2010. god. Prirod Prirod kg/s tabl o rodna stabala Tona kg/st ablu Rodnih stabala Tona kg/sta blu Rrodnih stabala tona kg/st ablu 181.850 1.572 8,6 210.880 2.194 10,4 252.945 2.766 10,9 275.585 1. 865 6,8 78.165 456 5,8 83.615 669 8,0 83.095 710 8,5 87.555 483 5,5 2.585 33 12,6 3.295 27 8,1 2.875 31 10,6 586.750 10.031 17,1 598.962 5.343 8,9 561.475 9.080 16,5 571.285 8.462 14,8 93.012 1.106 11,9 105.227 1.262 12,0 114.495 1.282 11,2 131.625 1.540 11,7 7.480 65 8,7 13.403 97 7,3 12.660 99 7,8 20.510 195 9,5 Kajsije 19.061 312 16,3 20.696 128 6,2 19.421 203 10,4 21.909 437 20,0 Breskv 347.300 6.545 18,8 414.135 7.313 17,7 417.355 7.661 18,4 453.435 7.522 16,6 Orasi 28.404 149 5,2 26.924 93 3,5 30.394 208 6,8 34.486 190 5,5 Kruške Dunje Šljive Trešnj Višnje Izvor podataka: Hercegovačko-neretvanski kanton u brojkama, 2011 37 Hercegovaĉko-neretvanski kanton u brojkama, 2011 151 Grafikon br. 6. Broj rodnih stabala pojedinih voćnih vrsta u HNK/Ţ Grafikon br. 7. Učešće pojedinih voćnih vrsta u HNŢ/K 152 Tablica br. 29. : Kapaciteti proizvodnje osnovnih krošnjastih voćaka na području HNŢ/K (2010. god.) Jabuke Ukupan prirod (t) FBiH 26.032 HNŽ/K Čapljina Čitluk Grad M. Jablan. Konjic Neum Prozor-R Ravno Stolac 1865 24 9 49 35 425 1 230 1000 92 29.762 FBiH HNŽ/K Čapljina Čitluk Mostar Jablan. Konjic Neum Proz.-Ra. Ravno Stolac Kruške Šljive Prosj. prirod kg/st. 10,5 Ukupan prirod (t) 9.053 Prosj. prirod kg/st. 8,2 Ukupan prirod (t) 6,8 0,4 10,0 6,2 10,0 5,0 5,0 20,0 10,0 20,0 483 6 5 30 360 1 81 10.019 5,5 30,0 9,0 5,2 5,0 4,0 13,0 - 8.462 300 12 68 300 1000 0 6.412 20 350 73.481 56.557 B r o j r o d n i h s t a b a l a (2010.) Br.rodn. Br.rodn. stabala u % stabala u% Br.rodnih stabala 2.471.700 275.585 5.516.094 571.285 60.300 900 7.985 3.500 85.500 200 12.000 100.000 5.200 275.585 11,15 21,88 0,33 2,90 1,27 31,02 0,07 4,35 36,29 1,89 1.105.923 87.555 200 555 5.769 73.500 250 7.281 87555 7,92 0,23 0,63 6,59 83,95 0,29 8,32 6.000 1.000 7.685 20.000 200.000 320.600 2.000 14.000 571.285 Breskve Orasi Prosj. prirod kg/st. 10,3 Ukupan prirod (t) 8.038 Prosj. prirod kg/st. 15,6 Ukupan prirod (t) 14,8 50,0 12,0 8,9 15,0 5,0 7,0 20,0 10,0 25,0 7.522 4.957 8 83 1 1 1050 1424 23.084 16,6 19,1 10,0 5,0 7,0 8,0 15,0 20,0 190 2 10 37 36 63 0 34 8 3.178 u% 10,36 1,05 0,18 1,35 3,50 35,01 56,12 0,35 2,45 Br.rod. stabala 515.493 453.435 292.000 800 16.600 150 185 70.500 73.200 453.435 u% 87,96 64,40 0,18 3,66 0,03 0,04 15,55 16,14 Izvor podataka: Hercegovačko-neretvanski kanton u brojkama, 2011 153 2.798 Br.rodni h stabala 339.767 34.486 400 1.250 5.140 1.800 21.000 4.250 646 34486 Trešnje Prosj. prirod kg/st. 8,2 Ukupan prirod (t) 5,5 5,0 8,0 7,2 20,0 3,0 5,0 8,0 12,0 1.540 91 15 532 25 105 1 81 150 540 8.416 u% 10,15 1,16 3,62 14,90 5,22 60,89 12,32 1,87 5.336 Br.rodni h stabala 441.614 131.625 6.900 1.000 62.600 2.400 21.000 225 4.500 15.000 18.000 131.625 Višnje Prosj. prirod kg/st. 12,1 Ukupan prirod (t) 11,7 13,2 15,0 8,5 10,0 5,0 4,0 18,0 10,0 30,0 195 20 15 51 20 5 84 1.978 u% 29,81 5,24 0,76 47,56 1,82 15,95 0,17 3,42 11,40 13,68 1.588 Br.rodni h stabala 182.222 20.510 1.000 3.200 9.750 1.360 600 4.600 20.510 Kajsije Prosj. prirod kg/st. 8,7 Ukupan prirod (t) 9,5 20,0 5,0 5,4 15,0 10,0 20,0 437 93 3 18 8 3 313 1746 u% 11,26 4,88 15,60 47,54 6,63 2,93 22,43 871 Br.rodni h stabala 73.966 21.909 3.070 420 4.500 800 600 12.519 21.909 Prosj. prirod (kg/st. 11,8 20,0 30,0 7,0 4,0 10,0 5,0 25,0 u% 29,62 14,01 1,92 20,54 3,65 2,74 57,14 Strateško opredjeljenje Rejonizacije voćarske proizvodnje. Stroţi nadzor nad registriranjem rasadnika. Prisutni sortiment osvjeţavati novim kreacijama, prilagoditi ga u pribliţnoj mjeri evropskom. Prakticirati konvencionalnu, integralnu i organsku proizvodnju voća na principima odrţivosti, Vlastitim potporama stimulirati proizvodnju: masline, šipka, smokve i jagodiĉastog voća, kestena (na podruĉju općine Konjic) na većoj tehnološkoj razini. Autohtone genotipove saĉuvati i koristiti u svrhu selekcije. Identificirati i inventarizirati voćni fond. Marketinški obraditi trţišta i modernizireti plasman. Izgraditi preraĊivaĉke i skladišne kapacitete, i sl. 12.5.5. Vinogradarska proizvodnja Vinogradarstvo je veoma vaţan dio poljoprivredne proizvodnje u Bosni i Hercegovini. Posebno se to odnosi na Hercegovinu, gdje je tradicija gajenja vinove loze stara preko 2000 godina. Hercegovina spada u regije koje imaju povoljne klimatske i pedološke uvjete za uzgoj ove višegodišnje kulture. Poljoprivredna proizvodnja je uvjetovana osnovnim karakteristikama zemljišta. U te karakteristike spadaju reljef, geografski i visinski poloţaj, upotrebna vrijednost, vodni reţim, temperatura itd. Uglavnom ove karakteristike zemljišta odreĊuju mjere njegovog ureĊenja i naĉin korištenja. Na osnovu statistiĉkih podataka BiH je u 1990. godini imala 5.781 ha vinograda sa 24,5 miliona ĉokota vinove loze. Od tih površina 5.691 ha (98,4%) bilo je na prostoru vinogradarskog rejona Hercegovina, a 90 ha (1,6%) u vinogradarskom rejonu Sjeverna Bosna. Ovi podaci jasno pokazuje da je podruĉje Hercegovine bilo glavni nosilac vinogradarske proizvodnje. Ukupna vinogradarska proizvodnja u Hercegovini odvijala se u dva sektora vlasništva. Drţavni sektor sa 2.161 ha vinograda bio je organiziran u okviru HEPOK-a d.d. Mostar. Drugi dio te proizvodnje bio je u privatnom vlasništvu i to na površini od 3.770 ha. Oba sektora su zajedno godišnje proizvodila oko 35.000 tona kvalitetnog groţĊa, koje se najvećim dijelom preraĊivalo u pet lokalnih vinarija. 154 Tablica br.30. Prijeratne i poslijeratne vinogradarske površine u HNŢ/K Površine u ha Vinske sorte Sektori i vrijeme Stolne sorte Stanje prije rata Privatni sektor Drţavni sektor Ukupno Stanje nakon rata Privatni sektor Drţavni sektor Ukupno Izgubljeno Privatni sektor Drţavni sektor Ukupno Udio u % Ukupno 698 698 2.249 1.327 3.576 2.249 2.025 4.274 52,6 47,4 100,0 10 10 1.600 617,5 2.217,5 1.600 627,5 2.227,5 71,8 28,2 100,0 688 688 649 709 1.358 649 1.397 2.046 31,7 68,3 100,0 Izvor podataka: Strategjia razvitka poljoprivrede Hercegovačko – neretvanske ţupanije (2004-2010) Iz tabele je vidljivo da je u proteklom ratu uništeno 2.046 ha vinograda ili 47,9% od ukupnih prijeratnih površina. Znatno veći procenat uništenja površina je bio kod drţavnog sektora (69%) od privatnog (28,8%). Zbog toga se je i udio površina nakon rata po sektorima znatno promijenio u korist privatnog vlasništva (71,8%) u odnosu na stanje onog prije rata (52,6%). Bez obzira na sva stradanja vinova loza i dalje ostaje znaĉajna kultura u poljoprivrednoj proizvodnji ovog podruĉja. Tablica br.31. Vinogradarske površine u HNK/Ţ u 2011. godini Općina Površina općine u km Površina općine u ha Vinogradi ha % vinograda Prosjeĉna površina parcele Ukupan broj parcela Mostar 1157,64 115764 1073,57 0,93 0,5 2147 Ravno 326,73 32673 42,27 0,13 0,48 222 Jablanica 301,92 30192 0 0,00 0 0 Stolac 291,76 29176 328,55 1,13 0,18 1307 Ĉapljina 251,64 25164 382,96 1,52 0,5 1542 Neum Ĉitluk 243,43 178,63 24343 17863 25,79 770 0,11 4,31 0,09 0,23 239 3403 Ukupno 2.751,75 2 275.175,0 2.623,14 8,12 0,33 8.860,00 0 Izvor podataka: Hercegovačko-neretvanski kanton u brojkama, 2011 U novije vrijeme privatnim poduzetništvom i privatizacijom bivšeg drţavnog sektora prisutan je novi zamah u razvoju vinogradarstva. Vinogradarstvo je vaţna privredna grana u HNŢ/K, gdje postoje povoljni ekološki uvjeti za razvoj vinove loze. 155 Tablica br. 32. Proizvodnja groţđa u općinama HNK (2007.-2009.) 2007 2008 2009 Prinos Prinos Prinos Prinos Prinos Prinos t. u kg t. u kg t. u kg 4203 3,10 5113 3,80 4924 3,50 Ĉitluk 2,20 6060 2,30 7759 2,80 Ĉapljina 5607 1018 1,80 2252 2,60 2420 2,80 Mostar Jablanica Konjic 243 0,50 243 0,50 243 0,50 Neum 5 2,00 5 2,00 8 3,00 Prozor 800 4,00 800 4,00 800 4,00 Ravno 2079 1,70 2473 1,90 2547 1,90 Stolac Prosjek 13955 2,20 16946 2,50 18701 2,70 Izvor podataka: Hercegovačko-neretvanski kanton u brojkama, 2011 Opština Vinogradarstvo posljednjih godina nosi obiljeţje progresa, posebno u općinama Mostar i Ĉapljina sa tendencijom daljeg rasta. U loznom sortimentu namijenjenoj proizvodnji vina preovladavaju vrste: Ţilavka i Blatina, kao prateće bijele sorte uzgajaju se još Bena, Krkošija, Smederevka, dok su za Blatinu prateće sorte Trnjak i Alicante bouschet, kao i introdukovane vrste Vranac, Merlot, Caberne sauvignon, Chardonnay. Kod stonih sorata dominiraju: Cardinal, Black magic, Muscat hamburg, Michelle palieri, Prima, Alphonse lavalle, Demir kapija, Italija, Viktorija, Matilda, Kraljica vinograda, Sublima, Ora. Vinogradarsku proizvodnju karakteriziraju: o o o o o o o mala veliĉina posjeda, loša struktura korištenja zemljišta, nedovoljna proizvodnja sadnog materijala, nedovoljna sredstva poticaja, nepovoljan sistem kreditiranja, nepostojanje savjetodavne sluţbe za vinogradarsvo, loša organizovanost i educiranost proizvoĊaĉa groţĊa i vina. U vinogradarskoj proizvodnji prisutni su problemi za ĉije rješavanje treba vremena, finansijskih sredstava, ali prije svega strategija razvoja ove grane poljoprivrede. Vremena nema dovoljno jer pravila vezana za ovu granu poljoprivrede odreĊuju procesi globalizacije kao i buduće ĉlanstvo u EU. 156 Strateško opredjelenje intenzivirati rad na izradi vinogradarskog katastra, nastaviti raditi na projeku nove rejonizacije vinogradarstva, olakšati i ubrzati prenamjenu šumskog u poljoprivredno zemljište, kao i pojednostaviti procedure za dodjelu koncesije na površinama za uzgoj vinograda, donijeti program razvoja vinogradarstva u skladu sa ulaskom BiH u EU, stimulirati podizanje matiĉnih zasada podloga i plemki i tako omogućiti proizvodnju kalemova autohtonih sorti vinove loze, izvršiti introdukciju novih sorti vinove loze, omogućiti povoljne kreditne linije, podrţati organizovanja proizvoĊaĉa groţĊa i vina, podrţati razliĉite oblike edukacije poljoprivrednih proizvoĊaĉa, 12.5.6. Povrtlarska proizvodnja Proizvodnja povrća u Ţupaniji/Kantonu ima dugu tradiciju i realne mogućnosti razvoja. Podruĉje Hercegovine zbog obilja sunca i blagih zima ima znaĉajnu komparativnu prednost za proizvodnju vansezonskog povrća koje dolazi na trţište od kasne jeseni, tijekom zime i ranog proljeća, te za proizvodnju povrća u zaštićenim prostorima. Te komparativne prednosti su slabo iskorištene, te su prinosi znatno niţi u odnosu na poljoprivredno razvijenije zemlje i postoji izrazita vezanost na uvoz svjeţeg i preraĊenog povrća. Za proizvodnju povrća u Hercegovini se ne moţe reći da pokazuje permanentni rast. To se najbolje vidi u zasijanim površinama koje su smanjene u odnosu na raniji period. Veliki problem je nepostojanje organiziranog trţišta. Rješenje bi bilo podizanje veletrţnica s aukcijskom prodajom, jer je to jedini uspješan naĉin prodaje što postoji u poljoprivredno razvijenim zemljama. Glavnina proizvodnje povrća u Hercegovini nalazi se u privatnom sektoru s mješovitom proizvodnjom, gdje je proizvodnja povrća tek dopunski izvor prihoda. Veliĉina takve proizvodnje je ispod optimuma koji moţe osigurati profitabilnost proizvodnje. Većina proizvodnje povrća namijenjena je lokalnom trţištu, a manji dio posebice proizveden u hladnijem dijelu godine prodaje se i na trţištima kontinentalnih podruĉja. U strukturi oraniĉnih površina u proteklom trogodištu (2007./2009.) u Ţupaniji/Kantonu povrće, kao i u prethodnom razdoblju, zauzima najviše sijanih površina prosjeĉno 4.298 ha, s prosjeĉnim postotnim udjelom od 43,89 %. U odnosu na prethodni period (1999./2001.) zasijane površine pod povrćem su smanjene za oko 8 %. Razlog tome je nepovoljni sveukupni ambijent za ovu proizvodnju. Najveće površine pod povrćem zabiljeţene su 2008. godini, kada je proizvodnja obavljana na 4.405 ha da bi se proizvodnja već u slijedećoj godini smanjila na 4.237 ha. Treba naglasiti da ti podaci obuhvataju i krumpir (49,96%), koji je u 157 ovoj studiji obraĊen kao ratarska, a ne kao povrtlarska vrsta, te su u nastavku teksta izuzeti podaci za krumpir kako bi se dobio što vjerodostojniji prikaz stanja proizvodnje deset najraširenijih vrsta povrća povrća u Ţupaniji. Tablica br. 33. Površine pod povrtnim biljem u FBiH i Ţupaniji Ţupanija u ha FBiH u ha Naĉin korištenja Povrt. bilje Udio Ţupanije u % 2007 2008 2009 2007 2008 2009 Prosjek 2007/09 2007 2008 2009 44.941 44.749 42.745 4.252 4.405 4.237 4.298 9,46 9,84 9,91 Izvor: Biljna proizvodnja u FBIH u 2007. Biljna proizvodnja u FBIH u 2008. Biljna proizvodnja u FBIH u 2009. U sjetvenoj strukturi na podruĉju Ţupanije dominiraju kupusnjaĉe, luk crni, rajĉica, paprika i grah. Statistiĉkih podataka nema za vrste povrća koje se u zadnje vrijeme u svijetu favoriziraju radi visoke zdravstvene i nutritivne vrijednosti kao što su: brokula, cvjetaĉa, kineski kupus, radiĉ, endivija, kelj pupĉar. Tablica br. 34. Zasijane površine pod povrće u FBiH i Ţupaniji (2007.-2009.) u ha Ţupanija u ha FBiH u ha Povrće Udio Ţupanije u % 2007 2008 2009 2007 2008 2009 Prosjek 2007/09 Mrkva 920 998 1.170 67 56 64 62,33 7,28 5,61 5,47 Luk crni 3.149 3.115 3.128 274 265 270 269,67 8,7 8,51 8,63 Luk bijeli 896 839 815 56 44 70 56,67 6,25 5,24 8,59 Grah 4.920 4.928 5.274 169 160 169 166 3,43 3,25 3,2 Grašak 537 544 495 111 103 83 99 20,67 18,93 16,77 Kupus i kelj 3.855 3.682 3.462 477 456 379 437,33 12,37 12,38 10,95 2007 2008 2009 Rajĉica 1.722 1.751 1.708 238 267 272 259 13,82 15,25 15,93 Paprika zelena 1.442 1.404 1.382 222 225 231 226 15,4 16,03 16,71 Krastavac 1.318 1.267 1.262 110 90 94 98 8,35 7,1 7,45 Ukupno 18.759 18.528 18.696 1.724 1.666 1.632 1.674,00 9,19 8,99 8,73 Dinje i lubenica 545 480 455 105 134 132 123,67 19,27 27,92 29,01 38.063 37.536 37.847 3.553 3.466 3.396 3.471,67 9,33 9,23 8,97 Sveukupno Izvor: - Biljna proizvodnja u FBIH u 2007. - Biljna proizvodnja u FBIH u 2008. - Biljna proizvodnja u FBIH u 2009. - Hercegovaĉko-neretvanski kanton u brojkama 2010. Najveća proizvodnja i prinosi pojedinih vrsta povrća na podruĉju HNŢ/K su ostvareni u 2008. godini. U odnosu na prethodno trogodište (1999./2001.) prosjeĉne poţnjevene površine pod povrćem (2007./2009.) su smanjene za 19%. Najveće smanjenje površina evidentirano je kod kupusnjaĉa (35%). Blagi porast poţnjevenih površina je kod bijelog luka (1,7%). Izuzetak su lubenice i dinje kod kojih je zabiljeţena znatno veća prosjeĉna vrijednost (201 %) za površine u periodu 2007./2009., kao i za krastavac (188%). Najveći porast proizvodnje u odnosu na 158 prethodno trogodište je ostvaren kod krastavca (212 %), lubenica i dinja (153%) i graška (99%). U odnosu na prethodno trogodište (1999./2001.) prosjeĉna ukupna proizvodnja 10 prikazanih vrsta povrća (2007./2009.) je smanjena za 18%. Najveće smanjenje proizvodnje je ostvareno kod kupusnjaĉa (42%) kod kojih je najveće smanjenje proizvodnje bilo u 2009. godini. Znaĉajnije povećanje proizvodnje paprike i rajĉice je ostvareno u 2009. godini. U odnosu na prethodno trogodište prosjeĉni prinos po jedinici površine je povećan za 83%. Najveće povećanje je kod graška (113%) i mrkve (45%), dok je prinos najviše smanjen kod kupusnjaĉa (16%). Posljednjih godina znatno je povećano korištenje malĉa u proizvodnji povrća. Kod uzgoja povrća na otvorenom polju koristi se malĉ za prekrivanje tla, i to kao crni film kod krastavaca, lubenice, rajĉice i paprike, a vrlo rijetko kao bijeli film u proizvodnji salate u ljetnom periodu. Izravno pokrivanje usjeva je slabo zastupljeno, i to za ranu proizvodnju krastavca i salate. U komercijalnoj proizvodnji povrća namijenjenoj trţištu gotovo iskljuĉivo se koriste strani hibridi i sorte povrća meĊu kojima ĉesto prevladava jedan ili manji broj kultivara. Najĉešće uzgajani hibridi rajĉice su Matias, Belle, Buran, paprike Vedrana, Istra, Madona, krastavca Edona, Darina, Ekron, Dinero, salate Pronto, Tatiana, Noisette, Vanity, Funway, Flavy, Angie, kupusa -Sir, Bravo, Parel, dinja Early Dawn, Ananas, Centro, lubenica Fantasy, Crimson Sweet, Celebration, Farao, kupus Rinda, Sir, Bravo, Parel, kelj Capricio, Rigoleto, Daphne, Alaska. 159 Tablica br. 35. Proizvodnja povrća u FBiH i Ţupaniji (2007.-2010.) FBiH 2007 2008 A/ Poţnjevene površine, ha 2009 2007 Ţupanija 2008 2009 2010 Luk crni 3.148 3.105 3.125 274 265 270 282 Luk bijeli 896 839 815 56 51 70 80 4.907 4.983 5.253 138 160 169 153 537 544 495 111 103 83 94 Kupus i kelj 3.904 3.660 3.456 477 456 270 334 Rajĉica 1.775 1.739 1.701 296 267 272 281 Paprika 1.442 1.403 1.377 222 225 231 191 Krastavac 1.318 1.267 1.262 110 90 94 110 920 998 1.170 67 56 64 73 16.609 16.273 16.222 1.574 1.527 1.365 1.598 545 480 455 105 134 132 83 17.154 16.753 16.677 1.679 1.661 1.497 1.681 B/ Ostvareni prinosi, t/ha Luk crni 7,1 8,1 8,8 7,8 7,4 8,9 9,3 Luk bijeli 4,1 4,3 4,7 4,3 4,5 6,6 6,6 Grah 1,1 1,4 1,5 1,3 2,3 1,7 1,5 Grašak 2,5 1,5 1,7 7,5 2,8 2,5 3,3 Kupus i kelj 13,6 14,8 14,3 21 28,3 23,2 26,0 Rajĉica 9,3 10,2 11,5 17,6 19,3 25,1 23,8 Paprika 9,2 10 10 19,5 21,7 21,8 24,7 Krastavac 7,3 / / 19,1 23,2 21,3 29,9 Mrkva 18,9 18,6 13,8 7 21,6 11 9,8 Ukupno 70,6 50,3 52,5 105,1 131,1 122,1 134,9 Dinje i lubenice 7,1 / / 19,3 28,1 25,4 25,6 Sveukupno 77,7 50,3 52,5 124,4 159,2 147,5 160,5 Luk crni 22.397 25.142 27.392 2.134 1.970 2.393 2.621 Luk bijeli 3.633 3.589 3.837 240 228 461 524 Grah 5.453 7.203 7.998 182 369 288 228 Grašak 1.341 540 859 828 291 207 312 Kupus i kelj 53.028 54.333 49.513 10.040 12.901 8.775 8.683 Rajĉica 16.542 17.814 19.598 5.214 5.144 6.814 6.701 Paprika 13.269 13.991 13.758 4.319 4.876 5.045 3.283 Krastavac 9.559 / / 2.110 2.079 2.001 3.283 Mrkva 17.378 18.550 16.073 464 1.203 705 718 Ukupno 142.600 122612 122.955 25.531 29.061 26.689 23,070 Sveukupno 146.446 122.612 122.955 27.367 32.826 Izvor podataka: Hercegovačko - neretvanski kanton u brojkam 29.277 25,182 Proizvodnje Grah Grašak Mrkva Ukupno Dinje i lubenice Sveukupno C/ Proizvodnja, t 160 Tablica br. 36. Zasijane površine odabranih vrsta povrća u Ţupaniji i općinama (2007.-2009.) Općine Luk crni Grah Kupus i kelj Rajĉica Paprika zelena Ukupno Površine u ha 2007. Ĉapljina 3 6 120 50 100 279 Ĉitluk 30 24 26 21 11 112 Grad Mostar 44 33 29 53 37 196 Jablanica 20 5 30 10 5 70 Konjic 140 75 240 60 40 555 Neum ProzorRama Ravno 15 11 6 10 6 48 15 13 16 24 16 84 1 1 2 3 1 8 Stolac 6 1 8 7 6 28 HNŢ/K 274 169 477 238 222 1.380 Luk crni Grah Kupus i kelj Rajĉica Paprika zelena Ukupno Općine Površine u ha 2008. Ĉapljina 3 7 130 60 100 300 Ĉitluk 33 21 26 21 10 111 Grad Mostar 50 31 19 62 40 202 Jablanica 20 5 30 10 5 70 Konjic 120 70 210 65 40 505 Neum 12 10 10 12 8 52 Prozor/Rama 18 13 18 25 12 86 Ravno 2 1 3 4 2 12 Stolac 7 2 10 8 8 35 HNŢ/K 265 160 267 Grah 225 Paprika zelena 1.373 Luk crni 456 Kupus i kelj Općine Rajĉica Ukupno Površine u ha 2009. Ĉapljina 3 7 130 60 100 300 Ĉitluk 32 25 30 21 11 119 Grad Mostar 51 38 44 44 40 217 Jablanica 35 15 35 25 5 115 Konjic 100 55 100 70 45 370 Neum 14 11 6 9 5 45 Prozor/Rama 27 15 22 32 15 111 Ravno 1 1 2 3 1 8 Stolac 7 2 10 8 9 36 231 1.321 HNŢ/K 270 169 379 272 Izvor podataka: Hercegovačko - neretvanski kanton u brojkam Kada se promatraju površine koje zauzima pet najzastupljenijih vrsta povrća na podruĉju Ţupanije po pojedinim općinama uoĉava se da je u proteklom trogodištu došlo znaĉajnijeg smanjenja površina pod kupusnjaĉama (20%), dok su povećane površine pod paprikom (4%) i 161 rajĉicom (14%). U 2009. godini u odnosu na 2000. godinu na podruĉju Ĉapljine su povećane površine pod kupusnjaĉama za 160% i rajĉicom za 100%, u općini Ĉitluk su povećane površine pod kupusnjaĉama za 31% i rajĉicom za 100%, dok su površine pod lukom smanjene za 41%. Za grad Mostar je karakteristiĉno da je došlo do znaĉajnijeg smanjenja površina u odnosu na 2000. godinu za rajĉicu oko 56%, kupusnjaĉa 27%, graha za 20%, luka 16%. Na podruĉju općine Neum površine pod kupusom su stagnirale, dok su smanjene površine pod lukom, grahom i rajĉicom. Na podruĉju općine Stolac drastiĉno su smanjene površine posebno za grah 93%, kupusnjaĉe 83% i luk za oko 53%, a na podruĉju općine Ravno za 92% su smanjene površine pod rajĉicom. Na podruĉju općine Prozor/Rama u istom periodu povećane su površine po svim navedenim vrstama povrća. Procjenjuje se da BiH danas raspolaţe sa oko 700 ha plasteniĉkih i 15 ha stakleniĉkih površina. Najveće zaštićene površine nalaze se u HNŢ (360 ha). Na podruĉju općine Ĉapljina prema procjenama trenutno se nalazi oko 200 ha površina pod plastenicima. Veliĉina plastenika je od 100 do 1000 m2. U proizvodnji povrća koriste se razliĉite vrste zaštićenih prostora kao što su niski i visoki tuneli, plastenici i staklenici. Na podruĉju HNŢ su uglavnom zastupljeni objekti pod plastikom, a od staklenika tu su: staklenici Klepci površine 5,5 ha, staklenici Buna 5 ha. To su stari objekti, izgraĊeni 1978. U sklopu firme Mandarinko d.o.o. Ĉapljina izgraĊen je staklenik u kojem se na površini od oko 7.000 m2 po suvremenoj tehnologiji hidroponskog uzgoja proizvodi rajĉica. Radi skupih energenata za grijanje i nekontroliranog uvoza vansezonskog jeftinijeg povrća ne dolazi do podizanja novih staklenika za proizvodnju povrća. U većini objekata koriste se malĉevi od crno-bijele plastike za pokrivanje tla. Za navodnjavanje rajĉice, paprike i krastavaca u plastenicima uglavnom su u upotrebi sustavi kapanjem s fertirigacijom, dok se za salatu i presadnice koristi orošavanje ili zalijevanje. Pored intenzifikacije proizvodnje u zaštićenim prostorima, ipak su ostvareni prinosi niski. Evidentni su problemi uzgoja povrća u suţenom plodoredu. Zbog nemogućnosti poštivanja plodoreda u komercijalnoj proizvodnji povrća u zaštićenim prostorima sve je prisutnija akumulacija pojedinih biljnih štetnika u tlu koji ugroţavaju proizvodnju, smanjuju prinose i kvalitetu, te povećavaju troškove proizvodnje povećanom primjenom sredstava za zaštitu. U strukturi proizvodnje u zaštićenim objektima najviše se uzgajaju rajĉica, salatni krastavac, paprika uz interpolaciju salate, graha mahunara i mladog luka. Pored uzgoja na otvorenom, na manjim površinama u zaštićenim prostorima se uzgajaju i špinat, blitva, tikvice, dinja. U većini zaštićenih prostora proizvodnja je organizirana tako da se smjenjuju tri kulture tijekom jedne kalendarske godine, dok se u manjem broju objekata smjenjuju ĉetiri kulture (salata, rajĉica, rajĉica, salata) ili (salata, krastavac, rajĉica, salata). Znaĉajan napredak u proizvodnji povrća postignut je u proizvodnji presadnica koje inaĉe ĉine pojedinaĉno najveći trošak proizvodnje. Ranije je bilo uobiĉajeno da se proizvode presadnice golog korijena. Na podruĉju Ţupanije razvila su se dva visokospecijalizirana proizvoĊaĉa presadnica povrća: zadruga Sunce u Nerezima (proizvodnja na ukupnoj površini od 4.600 m 2 u tri plastenika i jednom stakleniku) i firma Adria Hishtil rasadnik u Gabeli (plastenici ukupne površine 1,4 ha). Po suvremenim tehnologijama proizvode se standardne i kalemljene 162 presadnice povrća. Kalemljene presadnice komercijalno se najviše koriste u proizvodnji lubenica, ali u proizvodnji još uvijek dominiraju standardne presadnice na vlastitom korijenu. Unaprjeđenje i širenje povrćarske proizvodnje Prije svega neophodno je uspostaviti kompletniju statistiĉku obradu podataka da bi se preciznije mogli dati pravci budućeg razvoja. Statistiĉki podaci i podaci sa terena nisu konzistentni, odnosno ne podudaraju se, te bi radi budućih planova kao i mjerenja indikatora provoĊenja strategije bilo neophodno uskladiti te podatke. Općinske sluţbe za poljoprivredu bi trebale raditi terenske analize i toĉne podatke dostaviti Federalnom zavodu za statistiku. Rast proizvodnje povrća temeljit će se na znaĉajnom povećanju površina, uvoĊenju suvremenih tehnologija uzgoja u zaštićenim prostorima i prekrivanju tla i usjeva u uzgoju na otvorenom, introdukcijom transplatanata i novih sorata u proizvodnju. Tablica br. 37. Proizvodnja povrća na otvorenom u 2016. Površina u ha Povećanje Proizvodnja u t Povećanje Prinos u t/ha Vrste 2007/09 2016 U ha U% 2007/09 2016 Ut U% 2007/09 2016 Luk crni 270 360 90 33,5 2.166 3.500 1.334 61,6 8,03 9,72 Luk bijeli 59 90 31 52,5 310 520 210 67,9 5,13 5,78 Grah 156 200 44 28,5 280 400 120 43,0 1,77 2,00 Grašak 99 180 81 81,8 442 900 458 103,6 4,27 5,00 Kupus i kelj 401 700 299 74,6 10.572 22.000 11.428 108,1 24,17 31,43 Rajĉica 278 450 172 61,7 5.724 9.800 4.076 71,2 20,67 21,78 226 390 164 72,6 4.747 9.200 4.453 93,8 21,00 23,59 98 220 122 124,5 2.063 5.600 3.537 171,4 21,2 25,45 Mrkva 62 140 78 124,6 791 2.000 1.209 153 13,2 14,29 Ostalo *41 80 39 39 123 300 177 143,9 3,00 3,75 Ukupno 1.690 2.810 1.120 66,3 27.217 54.220 27.003 99,2 16,1 19,30 Lub. i dinje 124 300 176 142,6 2.730 7.500 4.770 174,8 24,27 25 Sveuku pno 1.814 3.110 1.296 71,5 29.946 61.720 31.774 106,1 16,51 19,85 Paprika zelena Krastava c Izvor podataka: Hercegovačko - neretvanski kanton u brojkam Projekcija buduće proizvodnje povrća na otvorenom izvršena je opreznije u odnosu na prethodnu projekciju koja se pokazala nerealnom. U konaĉnom uĉinku, u 2016. godini znaĉit će to ukupni porast površina pod raznovrsnim povrćem za 66,3% kao i za 142,6% površina pod lubenicom i dinjom što će dati proizvodnju od 54,2 tisuća tona raznovrsnog povrća, te 7,5 tisuća tona lubenice i dinje. Precizni statistiĉki podaci o proizvodnji povrća u zaštićenim prostorima po pojedinim općinama su nedostupni, te nije moguće uraditi projekciju buduće proizvodnje. 163 Tablica br. 38. Projekcija povećanja sjetvenih površina povrća do 2016. Površina u ha Općine Ĉapljina Ĉitluk Grad Mostar Jablanica Konjic Neum Prozor/Rama Ravno Stolac Svega Zasijano 2009. 300 119 217 115 370 45 111 8 36 1.321 2016. 520 200 380 200 650 75 200 20 70 2.315 Povećanje U ha 220 81 163 85 280 30 89 12 34 994 U% 73,33 68,07 75,12 73,91 75,68 66,67 80,18 150 94,44 75,25 Izvor podataka: Vlastita procjena Osnovni preduvjet za intenziviranje proizvodnje kako na otvorenom tako i u zaštićenim prostorima jeste izgradnja suvremenih sistema za navodnjavanje kojima bi se neiscrpne koliĉine kvalitetne vode, kojima Hercegovina obiluje, mogle korisno upotrijebiti za natapanje poljoprivrednog zemljišta. U predstojećem periodu treba raditi na daljem poticanju plasteniĉke proizvodnje u zimskim i ranoproljetnim terminima uvoĊenjem u proizvodnju novih tehnologija i sortimenta koji će rezultirati ranijom proizvodnjom i ranijim dospijevanjem povrća na trţište ĉime će se ekonomski bolje iskoristiti komparativne prednosti hercegovaĉkog prostora. U manjim proizvodnim objektima niţeg stupnja tehnološke razvijenosti, kakvih je većina, primjena suvremenih tehnologija kojima se eliminiraju negativni efekti suţenog plodoreda kao što je hidroponski uzgoj ekonomski nije opravdana. Kao moguće rješenje problema uvjetovanih ponovljenim uzgojem i uskim plodoredom je korištenje kalemljenih presadnica. Upotreba kalemljenih presadnica rajĉice u komercijalnoj proizvodnji u zaštićenim prostorima na podruĉju Ţupanije tek je u zaĉetku, pa bi predviĊena istraţivanja trebala znatnije pridonijeti razvoju te tehnologije i njenom proširenju u proizvodnji. Korekcija uzgojnog oblika kod kalemljenih presadnica takoĊer bi trebala rezultirati povećanom ekonomiĉnošću proizvodnje. Tehnologija proizvodnje presadnica u plutajućim kontejnerima na hranjivoj otopini jedna je od tehnoloških inovacija primjenjiva u proizvodnji na obiteljskim gospodarstvima koja moţe znaĉajnije pridonijeti sigurnijoj proizvodnji povrća na otvorenom i razvoju i konkurentnosti proizvodnje povrća. Implementacija novih tehnologija podrazumijeva planiranje budţetskih sredstava za znanstveno istraţivaĉki rad, opremu i znanstveno-pokusne objekte. Obrazovni proces mora biti otvoreniji. Potrebno je povećati dostupnost informacija proizvoĊaĉima. Tehniĉka pomoć koju imaju proizvoĊaĉi povrća od savjetodavne sluţbe je zanemarivo mala. 164 Direktnim poticajima potrebno je stimulirati razvoj sjemenarstva domaćih i provjerenih introdukovanih sorti koje će biti navedene u odgovarajućim sortnim listama. Pored tradicionalnih vrsta povrća, potrebno je povećati površine ostalih vrsta povrća (brokula, kelj pupĉar, cvjetaĉa, obojene salate, endivija, radiĉ i dr.) popularizacijom uzgoja i promocijom njihovih prehrambenih i gastronomskih vrijednosti. U 2016. godini površina pod ovim povrćem bi iznosila oko 80 ha. Za unaprjeĊenje proizvodnje povrća u Ţupaniji potrebno je izgraditi Centar za prodaju na veliko (Burze), a svi bi proizvoĊaĉi morali biti ĉlanovi centra i isporuĉivati svoje proizvode putem tog centra. S marketinškog stajališta proizvodnju bi trebala pratiti prepoznatljiva ambalaţa koja bi ukazivala na porijeklo roba, te uz visoke standarde kvalitete osiguravala dobru prodaju. Strateško opredjeljenje razvijati regionalne posebnosti i intenzivirati proizvodnju povrća u zaštićenim prostorima, u proizvodnju primijeniti rezultate osnovnih i primijenjenih istraţivanja, rast proizvodnje povrća temeljit će se na znaĉajnom povećanju površina, izgradnji suvremenih sistema za natapanje, uvoĊenju suvremenih tehnologija uzgoja u zaštićenim prostorima i prekrivanju tla i usjeva u uzgoju na otvorenom, introdukcijom transplatanata i novih sorata u proizvodnju, uspostaviti kooperativni sistem trţišta, tj. organizirati Centar za prodaju na veliko (Burze) koji će objedinjati ponudu i potraţnju, izgraditi centre za prijem i pakiranje, skladišni rashladni prostor za ĉuvanje svjeţeg povrća kao i preradbene kapacitete, prije svega sušare. 12.6. Ljekovito bilje Sektor ljekovitog bilja smatra se cjelinom koja nema ĉvrstih veza s drugim privrednim granama agrarnog sektora, iako moţe vezati za sebe niz ulaznih i izlaznih interakcija sa brojnim subjektima, posebno prehrambeno preraĊivaĉkim kompleksom. Ovaj sektor zbog vaţnosti radnog angaţmana u ruralnom podruĉju treba postati odrţiv, pa se borba za konkurentnost i trţišni principi nameću kao dominantna opredjeljenja njenog razvoja. Izuĉavanje i prijedlog mjera racionalnog i odrţivog korištenja prirodnog potencijala za širu proizvodnu praksu u HNŢ/K, predstavlja jedan od bitnih temelja za ukupan razvoj agrarne privrede. Samoniklo ljekovito bilje uglavnom su se izuĉavale s aspekta neracionalne privredne eksploatacije. Upravo su dominirajući privredni, ali i drugi aspekti, prije svega, neodrţiva 165 eksploatacija, neorganizirani otkup i trţište, neusklaĊen profit sakupljaĉa, otkupljivaĉa i trgovaca pobudili interes i potrebu za revitalizaciju ovog sektora. Bitno je naglasiti, razrada ljekovitog bilja biti temelj za druge makro-projekte i strategije, posebno izrade „Crvene knjige“ koja će biti obaveza prema evropskim zahtjevima. Da bi se obezbijedilo odrţivo i racionalno korištenje resursa samoniklog ljekovitog bilja i gljiva, nuţno je pristupiti detaljnoj razradi svih aspekata, prije svega: podizanja nivoa znanja kod sakupljaĉa ljekovitog bilja, uspostavljanju otkupnih stanica, doraĊivaĉkih i preraĊivaĉkih kapaciteta, organiziranog trţišta i zaštite okoliša i ukupne odrţivosti. Iz navedenih i drugih razloga prestoji obaveza identifikacije svih poljoprivrednih i šumskih sekundarnih sirovina kako bi pojedine biljne vrste trajno ostale u svom definiranom statusu, ili iz niţih definiranih kategorija (rijetke, ugroţene, riziĉne zaštićene) prelazile u kategoriju privredno vaţnih. Naţalost, eksploatacija ljekovitog bilja i drugih šumskih proizvoda u većini sluĉajeva na ukupnom prostoru HNŢ/K, se obavlja na naĉin koji nije u skladu sa pravilima i kodeksom racionalnog i odrţivog i uzrokuje smanjenje biljnh vrsta ili njihov prelazak iz privredno vaţnih u rijetke i zaštićene, ĉesto dovodi i do trajnog nestanka odreĊene biljne vrste. Zbog racionalnijeg opisa ljekovitog i aromatiĉnog bilja ukljuĉujući i ljekovito jagodiĉasto voće u opisu će se koristiti sinonim MAP (Medicinal and aromatic plants). Oblast sakupljanja ljekovitog bilja i gljiva spada u najslabiju ureĊenu oblast agrara pa se s njom u vezi postavlja niz pitanja: Kako usmjeriti stanovništvo ruralnog područja na veći radni angaţman u sakupljanju samoniklog i uzgoju kultivisanog ljekovitog bilja i gljiva, Kako povećati zaposlenost različitih spolnih, starosnih kategorija, pa i onih sa ograničenom fizičkom sposobnošću stanovništva ruralnog područja, Kako uspostaviti trţište. Vizija razvoja sektora ljekovitog bilja i drugih šumskih proizvoda temelji se na opredjeljenju da se mobilizira i radno angaţira znaĉajan dio stanovništva Ţupanije/Kantona posebno ruralnog podruĉja. To moţe biti objektivna, realna i apsolutno ostvarljiva formula. Zapravo, nuţno je definirati i pojasniti niz pitanja u ovom sektoru, prije svega, mogućnosti racionalnijeg i odrţivog sakupljanja samoniklih ljekovitih biljnih vrsta i gljiva privredno vaţnih. Isto tako veoma je vaţno pojasnti stanje trţišta, regulatorni okvir, okolišnu i socijalnu odrţivost, uloge i odgovornosti interesnih grupa, koji su neophodni uvjeti za unapreĊenje, profitabilan i odrţiv sektor. MeĊutim, nema jednostavnih rješenja koja će imati formulu poslovanja na odrţivoj osnovi. To je zapravo proces postepene promjene (transformacije) koja ukljuĉuje niz dopunjavajućih intervencija iz niza interesnih grupa, od kojih bi svaka trebala pruţiti doprinos dugoroĉnom cilju odrţive industrije. Imajući u vidu ĉesto i konfliktne interese razliĉitih interesnih grupa, neophodna je kordinirajuća uloga kako u sakupljanju samoniklog ljekovitog bilja i gljiva, tako i u uzgoju, ukljuĉujući preraĊivaĉe i trgovce. Fokus rješenja u sektoru MAP-a (medicinsko ljekovito i aromatiĉno bilje) ukljuĉujući gljive i druge šumske proizvode, iskazan je kordinacijom tri meĊusobno povezane funkcije: analiziranje svih informacija vezanih za ovaj sektor, 166 bilansiranje razliĉitih interesa i implementacija dogovora i usvojenih ciljeva. Procesi revitalizacije sektora ima zadatak da izvrši: Strukturnu i organizacionu njegovu transformaciju; Povećati profitabilnost i radno angaţirati stanovništvo ruralnog podruĉja ţupanije/kantona; Racionalno i odrţivo sakupljati samonikle ljekovite biljne vrste, gljive i druge šumske proizvode. U najsaţetijem obliku reĉeno vizija razvoja medicinsko-ljekovito i aromatiĉnog bilja i drugih šumskih sekundarnih sirovina moţe se definisati teţnjom da se iz današnjeg nerazvijenog stanja ovog sektora definiše i obezbijedi ambijent koji će: za ruralno podruĉje primjeren, sakupljanjem i kultivacijom ljekovitog bilja i gljiva odrţiv, tehniĉko-tehnološki moderan, ekološki prihvatljiv. Zadaci u sektoru Sakupljanje ljekovitog bilja i gljiva izmeĊu onoga što je ono do sada i što se od nje oĉekuje u budućnosti jeste: da postupcima sakupljanja i mjerama uzgoja daje proizvod koja će biti prihvaćen od potrošaĉa u zemlji i inozemstvu, osigura razinu profitabilnosti i odrţivosti, radno angaţira veći broj stanovništva, pogotovo ruralnih podruĉja, transformiše postojeću sakupljaĉku praksu i vodi je u proces revitalizacije. Najvaţniji širi ciljevi su: Opisati okolišnu i socijalnu procjenu sekundarnih šumskih proizvoda i definisati: prednosti i mogućnosti ostvarivanja profita u racionalnoj eksploataciji, mjere i postupke racionalne eksploatacije, trţište, mogućnosti i prednosti prerade. Odrţiva eksploatacija, odnosi u lancu vrijednosti sakupljaĉa i otkupljivaĉa, interesi drţave, entitetska zakonska uravnoteţenost, prelazak sa tradicionalnog na odrţivo sakupljanje, pri ĉemu treba voditi raĉuna da se poštuju konvencije: CITES, GACP; MAP i dr. Pri ovome je od posebne vaţnosti asistiranje sakupljaĉima i preraĊivaĉima u cilju podizanja nivoa znanja s aspekta plantaţnog uzgoj pojedinih biljnih vrsta, primjeni metoda smanjenog pritiska na biljne vrste iz prirodne populacije, upoznavanje sa sistemom certifikacije („OK” i HACCAP), kao i sa ekonomskim, ekološkim, socijalnim i zdrastvenim aspektima ovog znaĉajnog sektora. Pri postizanju ovih ciljeva od posebnog znaĉaja informacije kako bi postavka ciljeva bila realnaa model upravljanja sekundarnim šumskim proizvodima odrţiv. Kao ulazni parametri (inputi), veoma je vaţna raspoloţiva dokumentacija o upravljanju, eksploataciji, 167 sabiranju preradi, prometu, zaštiti samoniklih vrsta, pedološke svojstva tla (karte), karte klimatologije, privredno šumskih osnova, vegetacije, nagiba terena, miniranosti podruĉja, satelitski ili ortofoto snimci, i sl. Analiza postojećeg stanja koja se ogleda kroz sistem evidencije eksploatacije i zaštite sekundarnih šumskih sirovina. Pri ovom su veoma bitni svi podaci i, izvještaji, pregledi nadleţnih institucija i poduzeća koji se bave otkupom sekundarnih sirovina Analiza i ocjena potreba i zahtjeva koje treba osigurati sa stanovišta dobre prakse i odrţivog razvoja. Analiza profita i trgovinski odnosi U sakupljanju ljekovitog bilja, gljiva i drugih sekundarnih šumskih proizvoda na prostoru HNŢ/K ukljuĉen je manji broj ljudi ruralnog podruĉja, po starosnoj strukturi: 15% mlaĊih sakupljaĉa, 55% ljudi srednje starosne dobi, uglavnom ţena i 30% sakupljaĉa kategorije starijih ljudi. Općenito uzevši sve grupe sakupljaĉa imaju veoma teške ţivotne uvjete. U nekim podruĉjima za pojedine obitelji ili cijela sela prihod od ljekovitog bilja i gljiva je najvaţniji, za druga podruĉja sakupljaĉa to predstavlja do 50% njihovog prihoda, dok još uvijek veliki broj stanovništva ruralnog podruĉja manje ovisno od ovog resursa. Sakupljaĉi i uzgajivaĉi ljekovitog bilja i gljiva su meĊu najsiromašnijim grupama ljudi. Prihodi koji dolaze od sakupljanja ĉesto su nekonzistentni. Poznato je da je veći broj sakupljaĉa s niskom razinom znanja. Uglavnom se sakuplja 15-18 privredno vaţnih ljekovitih biljnih vrsta i 4-5 privredno vaţnih gljiva. Za mnoge sakupljaĉe ljekovitog bilja i gljiva nema pravedne i fer raspodjele u cijeni. Ona je uglavnom u korist otkupljivaĉa ili trgovaca, pogotovo u korist maloprodajne mreţe. Praviĉnost u pogledu trgovinskih relacija, kod sakupljanja ljekovitog bilja i gljiva ne odnosi se samo na cijenu. Drugi faktori koji treba da budu uzeti u obzir su raspodjela rizika, trenutaĉno ili avansno plaćanje, usluge transporta, obuke i sl. Povećanje profita za sakupljaĉe ljekovitog bilja i gljiva moţe se postići na sljedeći naĉin: Povećati učešće u lancu vrijednosti i omogućiti sakupljačima da dobiju veću proporciju vrijednosti, Veću cijenu kroz dodanu vrijednost, Obezbijediti trţište za mogućnost prodaje većih i raznovrsnijih proizvoda i stvaranju direktnih trgovačkih veza (najvaţniji segment), Pokretanje inicijativa fer trgovine. Sakupljanja ljekovitog bilja i drugih šumskih proizvoda Na HNŢ/K sakupljaĉi ljekovitog bilja nisu organizirani i uglavnom su sve aktivnosti individualne. Sakupljanje bilja i gljiva je sezonskog karaktera i uglavnom je konbinirano sa drugim aktivnostima iz domena agrarnih djelatnosti. Dorada ljekovitog bilja uglavnom je orjentirana na prirodno sušenje. Sakupljaĉi ljekovito bilje, gljive i druge šumske proizvode prodaju otkupljivaĉima koji su u najvećoj mjeri sa drugih proizvodnih podruĉja, travarima i drugim fiziĉkim i pravnim osobama. Samo se oko 30% anketiranih proizvoĊaĉa izjasnilo da 168 su organizirani od strane kupaca. U cjelini posmatrano zarade sakupljaĉa nisu adekvatne, 60% sakuplaĉa se izjasnilo da nisu ostvarili fer cijenu sakupljenog bilja i gljiva. Analiza lanca vrijednosti sakupljenog bilja i gljiva ukazuje na ĉinjenice: sakupljaĉi primaju manji dio vrijednosti sirovine, veleprodaja je u znaĉajno povoljnijem odnosu od sakupljaĉa, maloprodaja dobije najveću vrijednost sakupljene sirovine jer se bavi sa polu proizvodom ili gotovim proizvodom. Većina sakupljenog ljekovitog bilja i gljiva (92%) usmjerena je prema ino trţištu. Praviĉnost u pogledu trgovinskih relacija ne odnosi se samo na cijenu, već ona podrazumijeva i raspodjelu rizika, obuke, transporta, avansnog plaćanja i dr. Za većinu sakupljaĉa kratkoroĉne potrebe za zaradom su u prvom planu. Prekomjerna eksploatacija resursa direktna je posljedica njihovog siromaštva. Nedostatak znanja dovodi do neodrţive prakse i kompromitira njihovu sposobnost da ostvare adekvatne zarade u budućnosti. Racionalni odgovor na ovakvim ĉinjenicama je da se sektor ljekovitog bilja i gljiva revitalizira na potpuno drugaĉijim principima. Za sada ne postoje nikakve kontrole u vezi sa sakupljanjem u sektoru MAP. Bez obzira na navedene okolnosti potraţnja je glavna determinanta o koliĉinama MAP koje se sakupljaju i u manjoj mjeri cijena od strane kupca. Ukoliko nema adekvatne cijene tada neće doći do komercijalnog sakupljanja. Organizacioni aspekti Nema jednostavnog rješenja za stvaranje industrije MAP koja će poslovati na odrţivoj osnovi. To je proces postepene promjene koja ukljuĉuje niz dopunjavajućih intervencija iz niza interesnih grupa (javni i privatni sektor, civilno društvo i donatori) od kojih svaka nastoji da pruţi doprinos dugoroĉnom cilju odrţive industrije. Dakle, pored privatnog sektora koji bi trebao imati vodeću ulogu i drugi subjekti znaĉajno utjeĉu na strateška opredjeljenja u sektoru MAP. Ovo je zbog toga što indentifikacija kooperativnih rješenja koja mogu biti atraktivna, su ometana interesnim grupama u lancu vrijednosti i odsustvom ozbiljnije organizacije koja moţe artikulirati i predstavljati mišljenje sakupljaĉa. Konfliktni interesi razliĉitih interesnih grupa neophodno je da imaju kordinirajući subjekt. To su uglavnom udruţenja za ljekovito bilje. Kordinirajuća uloga je efikasna kada ima tri meĊusobno povezane funkcije: Analiziranje informacija ( informacije koje se odnose i na marginalizirane grupe), Balansiranje interesa (proces i mjesto gdje sve strane mogu izraziti svoj interes), Realizacija dogovora (poduzimanje akcija onako kako je dogovoreno). Pored ovoga uloga koordiniranja ukljuĉuje: Akciju za kataliziranje i promoviranje od strane razliĉitih interesnih grupa, Mobilizaciju financijskih, ljudskih i tehniĉkih resursa, Koordinaciju akcija. 169 Pokretaĉi za revitalizaciju MAP sektora Posljedica teških ekonomskih prilika najviše se odraţava na sektoru MAP (dominira neracionalna eksploatacija ukupnog resursa – narušavanje biodiverziteta), pogotovo što je u ovoj oblasti vrlo malo regulative ili je postojeća arhaiĉna (bez obzira na ĉinjenice kodeksa CITES i Konvencije o biološkoj raznovrsnosti, te postojeći Zakon o okolišu). U bliskoj vezi sa pokretaĉima upravljanja lanca snadbijevanja niz je pravnih i kvazi pravnih instrumenata koji nastoje zaštititi odreĊene vrste ili promovirati odrţivu industriju. Ţelja i potreba da se poštuju ovi instrumenti su snaţan pokretaĉ za usvajanje odrţivih praksi. Jedan od bitnih faktora regulative za racionalnu eksploataciju u oblasti MAP su smjernice za dobru praksu u poljoprivredi koje strogo upućuju na zaštitu i odrţavanje biološke ravnoteţe. Zarada kao pokretaĉ Za veći broj stanovništva zarada ovisi o sakupljanju ljekovitog bilja i gljiva i tada postoji dodatni motiv da se osigura kontrola i da se sakupljanje obavlja na odrţiv naĉin. Neodrţiva praksa je ĉesto: Rezultat siromaštva (sakupljaĉi ţele „ad hock“ zaradu i nastaje prekomjerna eksploatacija), Nedostatak znanja i nepostojanje tehnike branja, ProvoĊenje interesa onih grupa kojima nije stalo do resursa. Navedeni pokazatelji ukazuju na ĉinjenice da postoji jak argument da su odrţiva eksploatacija resursa MAP-a i fer ponašanje u trgovinskim odnosima u interesu svih koji su ukljuĉeni u lanac. Poštivanje vrijednosti i usvajanje odrţivih praksi imaju za krajnji rezultat odrţivosti poslovne logike i smisla razvijanja ovoga sektora. S obzirom da su stavovi onih koji su ukljuĉeni u trgovinu od fundamentalnog znaĉaja, bitno je promoviranje i jaĉanje ovih pokretaĉa. Konkretno, promoviranje razumijevanja sakupljaĉa, uzgajivaĉa, preraĊivaĉa i trgovaca bilo bi izuzetno korisno. U potencijalne aktivnosti koje bi omogućile sakupljaĉima da dobiju veću vrijednost spadaju: napori da se sakupljaĉi ojaĉaju putem udruţivanja, educiranjem i drugim podsticajima, napori da se uvedu ograniĉenja koja će smanjiti ili potpuno eliminisati nelojalnu konkurenciju drugih konpanija i preprodavaĉa, pruţanje aktivnih informacija sakupljaĉima o trţištu, pruţanje podrške u stvaranju direktnih trgovaĉkih veza, nastojanje da se u lancu vrijednosti poboljša efikasnost, nastojanje da se pokrene inicijativa fer trgovine. Neki od naĉina na koji sakupljaĉi mogu dobiti veću vrijednost su: poboljšanje kvaliteta proizvoda (poboljšanjem kvaliteta svoga proizvoda sakupljaĉi bi mogli diktirati veću cijenu, bolji pristup trţištu), dobivanje organske i/ili drugih formi eko-certifikacija, 170 poduzimati aktivnosti za doradu i preradu proizvoda. Da bi sakupljaĉi prodavali veću koliĉinu proizvoda potrebno je da se poveća opća potraţnja proizvoda iz oblasti MAP sektora. To zapravo znaĉi i povećan izvoz i povećanu potrošnju na lokalnom trţištu. Vaţno je uoĉiti sinergiju izmeĊu strategija za poboljšanje cijena koje primaju sakupljaĉi i strategija za rast cjelokupnog trţišta. Zarada sredstava za ţivot onih koji su ukljuĉeni u MAP sektor, pogotovo onih koji od nje ovise, treba da se poboljša i da postane sigurnija na naĉin: Odrţivo sakupljanje treba da donese i kratkoroĉnu i dugoroĉnu korist, Upravljanje resursom treba da obuhvati: zaštitu ugroţenih vrsta, jasnu kontrolu resursa nad pravom vlasništva, stalno educiranje i nadgledanje nad sakupljaĉkim aktivnostima. Dodatne aktivnosti mogle bi da obuhvataju: Pomoć interesnim grupama da rade na odrţiv naĉin (podrška formiranju i razvoju udruţenja za ljekovito bilje i gljive, podrška planovima upravljanja, obuĉavanje sakupljaĉa o mjerama i postupcima, te tehnikama sakupljanja ljekovitog bilja), Jaĉanje napora za plantaţni uzgoj, posebno riziĉnih i ugroţenih ljekovitih biljnih vrsta. Inicijative za odrţivo sakupljanje Povezivanjem cijene koja se dobije za proizvod sa njenim odrţivim upravljanjem, stvara se inicijativa koja će potaknuti odrţivu upotrebu resursa tako što će omogućiti odrţivo upravljanje za potencijalno pruţanje većih koristi od neodrţivog upravljanja. Za odrţivu eksploataciju resursa s ciljem da bude racionalan, vaţno je da postoji izvjesnost da se dugoroĉna korist moţe smatrati dobrom i općom privilegijom. U situaciji otvorenog pristupa resursu vaţno je njegovo efikasno upravljanje. Efikasno upravljanje resursom mora ukljuĉivati mehanizme za kontrolu prava korištenja. Pored ukljuĉivanja onih koji se oslanjaju na resurs i koji kontroliraju prava korištenja, sistem upravljanja mora obuhvatati jasne, odgovarajuće kaznene mjere. Iz okolišne i socijalne procjene jasno je da: Zarade sakupljaĉa ljekovitog bilja i gljiva nisu ni adekvatne ni sigurne, Kod sakupljaĉi, veletrgovca i maloprodaje postoji prostor za ravnomjerniju raspodjelu, Identificiran je izvjestan broj privredno vaţnih ljekovitih biljnih vrsta koje su u riziku da dobije status, rijetke, ugroţene i na kraju zaštićene biljne vrste, Nivo znanja kod sakupljaĉa ljekovitog bilja i gljiva je na niskoj razini, Kompanije koje se bave otkupom ljekovitog bilja i gljiva nisu organizovale i educirale sakupljaĉe i imaju najveću odgovornost za oĉuvanje biodiverziteta, S obzirom na izuzetnu vaţnost stavova onih koji su ukljuĉeni u trgovinu ljekovitim biljem i gljivama od velikog je znaĉaja promoviranje i unapreĊenje razumijevanja koji daje poslovni smisao za usvajanje odrţive prakse. 171 Odrţivost za sakupljaĉe ljekovitog bilja i drugih sekundarnih šumskih proizvoda podrazumijeva i odrţavanje ukupnog biodiverziteta i ona vodi prema: stvaranju ekonomske vrijednosti (ekonomska odrţivost), smanjenju siromaštva (socijalna odrţivost), štiti bazu okolišnih resursa (okolišnsa odrţivost). Certifikacija Certifikacija je dokazni dokument koji potvrĊuje da je proizvod usklaĊen sa pravilima i kriterijima. Organska certifikacija ljekovitog bilja suoĉena je sa problemima: Nedostatak ekološkog znanja; Neizvjesna realizacija trţišne koristi od certifikata; Neiskustvo sa certifikacijom za šumske plodove. Certifikacija u oblasti ljekovitog bilja znaĉi: Da potiĉe iz okoliša koje je postojano i ima odrţiv rast; Da bude ubrano i sakupljeno na naĉin koji ne narušava odrţivost; Da potiĉe iz jasno definiranog podruĉja branja; Da ga sakupljaju educirani beraĉi sa poznatih – identificiranih podruĉja. Preporuke i strateška opredjeljenja Kako je u cilju i definisano, revitalizacija MAP sektora moţe znaĉajno uĉestvovati u stvaranju ţivotnog ambijenta u ruralnim podruĉjima. MeĊutim, pokretanje ovoga sektora se moţe prepoznati samo kao jedan i nikako kao jedini pokretaĉki impuls ţivota na selu, koji ukljuĉuje: stvaranje prostorne demografske slike u odnosima selo-grad. Polazeći od ĉinjenica da je progres agrarne privrede u oblasti herbalnog sektora (MAP) u posljednjih par godina evidentan, budući pravci razvoja ovog sektora trebaju se temeljiti na principima: Opće preporuke Finansijskim inputom dati podršku programima koji se odnose na MAP sektor u oblastima: racionalne i odrţive eksploatacije samoniklog ljekovitog bilja, plantaţnom uzgoju i preradi. Preporuke koje se odnose na okruţenje Upravljati resursom herbalnog sektora na odrţiv način i pridrţavati se institucionalnih okvira/pravni okviri. 172 Preporuke koje se odnose na podizanje razine znanja U kontekstu podizanja razine znanja definirati stručni tim na nivou savjetodavne stručne sluţbe u HNŢ/K i općinama. Edukaciju je neophodno obavljati u kontrolisanom i odrţivom sakupljanju ljekovitog bilja i gljiva, prije svega osoblje za sakupljanje, sakupljanje i berba, tretman nakon berbe, pakovanje, skladištenje i transpot, dokumentacija, certifikacija. Preporuke koje se odnose na lanac vrijednosti Unapređenje jednakosti i odrţivosti, unapređenje pristupu trţištu. Ukupne finansijske inpute herbalnom sektoru (proizvodu) dogovarati u kontekstu sakupljač-otkupljivačtrgovac. Ukoliko se dogovoreni principi izigravaju moguće je uvesti stroţija ograničenja na korištenje resursa. Preporuke u tehničko-tehnološkom smislu Uspostaviti otkupne stanice za otkup i preradu ljekovitog bilja i gljiva. Preporuke u organizacionom aspektu Formirati Udruţenje građana za ljekovito bilje na HNŢ/K čiji bi zadaci bili: Praćenje i primjena zakona, kreiranje i primjena vlastite razvojne politike, pripreme i primjena razvojnih dokumenata, davanje stručnih usluga, dokumentaciona osnova i servisni centar, uspostavljanje informacijskog sistema unutar MAP sektora 173 Strateško opredjeljenje Najvaţniji uţi ciljevi koji treba da proisteknu iz ove studije za izradu projekata su: 1. Formirati sabirne primarni i sekundarne centre za otkup samoniklog ljekovitog bilja i gljiva, na lokalitetima koji budu racionalni i prihvatljivi za nosioca ovih aktivnosti; 2. Organizirati plantaţni uzgoj pojedinih ljekovitih biljnih vrsta predviĊenih za preradu u destilate i ekstrakte; 3. Proizvoditi razliĉite finalne proizvode na bazi destilata ljekovitog bilja; 4. Definirati metodologiju identifikacije sekundarnih šumskih sirovina u cilju kontrole i zaštite i uopće oĉuvanja biodiverziteta; 5. Definirati metodologiju odreĊivanja statusa biljaka prema evropskoj enklaturi na: nestala – izumrla vrsta ( Extinct – „Ex) jako ugroţena vrsta (Endagerend – „E“), ugroţena i ranjiva vrsta (Vulnerabre – „V“), rijetka ili potencijalno ugroţena vrsta (Rare – „R“), nedovoljno poznata vrsta (Insuffciently Known – „K“); 6. Definirati metodologiju kvantativnog dozvoljenog sakupljanja pojedinih sekundarnih sirovina kako ne bi iz privredno vaţnog statusa prelazile u rijetke i riziĉne (odreĊivanje dozvoljenih kvota eksploatacije); 7. Izrade konaĉne metodologije gospodarenja i upravljanja ljekovitim biljem elektronskim, digitaliziranim sistemom zasnovanom na GIS (Geografskim informacionim sistemom) tehnologiji. 12.7. Proizvodnja duhana Duhan je izgubio svoje nekadašnje znaĉenje, i zadrţao se samo u jugoistoĉnim dijelovime ţupanije na podruĉju općina: Ĉitluk, Mostar, Ĉapljina i Stolac. Zadnjih godina ukupna proizvodnja kreće se oko 100 tona. Postoji interes proizvoĊaĉa za povećanjem proizvodnje, ali problem su nestimulativne otkupne cijene i oteţan plasman proizvedenog duhana. Jedino poduzeće koje se bavilo otkupom i obradom ovog duhana je poduzeće u Stocu koje nije u mogućnosti otkupiti proizvedeni duhan jer ga nemaju kome prodati. Fabrika duhana u Mostaru već dulje vrijeme ne radi, a Fabrika duhana Sarajevo sve manje kupuje i troši hercegovaĉki duhan. Premda sadašnji nivo proizvodnje nema strateško znaĉenje ni za općine ni za ţupaniju/kanton, ali bi tu proizvodnju trebalo odrţati. Naime, proizvodnja duhana na ovom podruĉju je ne samo ekonomska već i socijalna kategorija. Njom se bavi 140 – 150 proizvoĊaĉa za koje je duhan glavni izvor prihoda i to su mahom starija i bivša povratniĉka domaćinstva. Pored toga na dobrom dijelu zemljišta na kojem se uzgaja duhan ni jedna druga kultura ne moţe dati iole znaĉajan prihod. Stoga bi HNŢ/K i F BiH trebale pomoći da se tim ljudima omogući kakva takva egzistencija kroz proizvodnju duhana. Da bi se to ostvarilo bilo bi nuţno da Federacija daje novĉane poticaje po kg otkupljenog duhana kao proizvoĊaĉima u Posavini, a HNŢ/K bi se takoĊer trebala sa svoje strane ukljuĉiti za dodatne poticaje. Budući da je Fabrika duhana Sarajevo kao jedini proizvoĊaĉ duhanskih proizvoda u Federaciji znaĉajnim dijelom i u drţavnom vlasništvu, Federalna vlada bi im mogla sugerirati da kupuju i u svoje proizvode ugraĊuju hercegovaĉki duhan dok još te proizvodnje ima jer je to društveni interes. Poduzeće za otkup i obradu duhana u Stocu ne moţe ugovarati proizvodnju 174 ako nema osiguran plasman, pa bi u tom smislu i inspekcijske sluţbe trebale biti malo fleksibilnije po pitanju sklapanja ugovora. Duhan je industrijska kultura koja je u normalnim proizvodnim uvjetima visoko dohodovna. S tradicionalno je dobrom organizacijom u proizvodnji, ali isto tako visoko je zahtjevna u pogledu radne snage i kontinuirane brige od ulaganja sjemena do otkupa. Stoga obnavljanje njegove proizvodnje koja je na ovim prostorima gotovo ugašena, moţe se provesti samo uz poštivanje odreĊenih tehnoloških pravila i uz ekonomsku motiviranost proizvoĊaĉa. Promjenljivi zahtjevi trţišta i jednako takvi ekonomski uvjeti, u pojedinim periodima proteklog 50-godišnjeg razdoblja mijenjali su obujam proizvodnje ove kulture pa je on oscilirao izmeĊu 5 i 19.000 tona. Gledano u cjelini, bilo je to vrijeme u kojemu duhanu nije mogla konkurirati ni jedna lokalna kultura pa ni vinova loza. Pojava nekih novih momenata utjecala je na smanjenje interesa za ovom kulturom, meĊu kojima se smatra bitnim proizvodno uvoĊenje sorte Visoki hercegovac. Ta sorta koliko god je doprinijela ukupnom povećanju proizvodnje, sa sobom je donijela pogoršanje kvalitete i postupni gubitak trţišta. Paralelno s tim, globalizacija svjetskog trţišta cigareta dovela je do polarizacije u potraţnji duhana izmeĊu Virdţinije i Berleja s jedne, te orijentalnih duhana s druge strane. U takvoj situaciji svi lokalni tipovi duhana kakav je i V. hercegovac, gubili su svoj znaĉaj (osim ako nisu ĉinili neki ekskluzivni proizvod), i polako nestajali sa trţišta. Zbog svih ovih razloga proizvodnja hercegovaĉkih duhana je s ne tako davnih 10-12.000 tona, pala zadnjih godina na mnogo manje sjetvene površine. Sa sortnog stajališta ţupanija/kanton i Hercegovina u cjelini moraju se okrenuti onoj proizvodnji duhana kakvu traţi trţište. S toga na elitnim brdskim staništima treba uzgajati sorte Ravnjak i Šeginovac, s tim što je ova druga prihvatljivija jer, uz zadovoljavajuću kvalitetu, daje i nešto veći prinos. Uz ove dvije moţe se takoĊer uzgajati hibridna sorta SH2. Za dublja i ravniĉarska tla mogu se prihvatiti sorte Šeginovac i VH32 kao i sorta SH2. Ako se na takvim tlima uzgaja sorta V. Hercegovac, onda se mora zalamati na 28-30 listova. Na poljskim tlima umjesto V. hercegovca mogu se uzgajati Berlej i Merilend. U poĉetku, ove posljednje dvije sorte mogu se uvesti na opitnoj osnovi, pa bi njihovi dobri rezultati trebali biti uvodom u komercijalnu proizvodnju. Treba napomenuti i to da (i pored povoljnih prirodnih uvjeta) za sada nema mogućnosti za proizvodnju virdţinijskog duhana. Razlog je što njegov uzgoj traţi visoka poĉetna ulaganja, a inicijalnih sredstava sada za to zasigurno nema. Proizvodnja duhana pala je na veoma nisku razinu i nema opravdanja da se njegovim otkupom i primarnom obradom bavi više pogona. Ĉak i kad bi se proizvodnja znatnije povećala, bio bi sasvim dovoljan jedan pogon za otkup i obradu. Takav pogon mogao bi biti privatna tvrtka koja bi organizirala proizvodnju i otkup prema odredbama koje donesu drţavni organi (kako su to radila dosadašnja poduzeća za otkup i obradu). Uostalom, svugdje u svijetu gdje duhan nije u sustavu monopola, tim poslovima bave se privatne tvrtke, a drţava odreĊuje pravila po kojima će se obavljati njegova proizvodnja, otkup i promet. Globalizacija svjetskog trţišta cigareta ide na štetu lokalnih tipova duhana kakav je i V. hercegovac. Tradicionalna vanjska trţišta su izgubljena, a raspadom bivše Jugoslavije izgubljeno je i to trţište. I pored toga, kako potvrĊuju struĉnjaci iz tvornica cigareta, za 175 kvalitetan hercegovaĉki duhan, obraĊen i pakiran na odgovarajući naĉin, moţe se naći mjesto u gotovo svakoj cigareti. Iz objektivnih razloga više se ne moţe raĉunati da će se proizvodnja hercegovaĉkog duhana vratiti na nekadašnju razinu. Strateško opredjeljenje Za oĉuvanje i rehabilitaciju proizvodnje duhana od presudne je vaţnosti uvoĊenje novog sistema obrade duhana iţiljavanjem i ridraingom. Ekonomska motiviranost proizvoĊaĉa (uspostavi više otkupne cijene od sadašnje, odnosno one koja bi kao u prijeratnom vremenu sustigla paritet prema pšenici od 1:12. Proizvodnja kvalitetnog duhana. 12.8. Rasadnička proizvodnja Suvremena poljoprivredna proizvodnja zasniva se na stalnoj potrebi za kvalitetnim sjemenskim i sadnim materijalom. Sjemenski i sadni materijal je neophodan prilikom podizanja novih zasada voćnjaka i vinograda, kao u povrtlarskoj i ratarskoj proizvodnji, zatim prilikom urbanog oblikovanja naselja i ureĊivanju prostornih površina u kojima ĉovjek ţivi i radi. Sadni materijal dugoroĉno utiĉe na razvoj biljne proizvodnje, kao i na uspješnost proizvodnje odreĊenih biljnih kultura. Nakon posljeratne obnove biljne proizvodnje u HNK/Ţ nametnula se velika potreba za sadnim materijalom jednogodišnjih i višegodiĉnjih biljnih vrsta. Sadašnje stanje u bosanskohercegovaĉkog rasadniĉarstvu još uvijek ne zadovoljava vlastite potrebe. Proizvedene koliĉine sadnica budući da su nedovoljne, uvoze se iz drugih zemalja, koje ĉesto po sortimentu ne odgovaraju našem podneblju. Nedostatak sadnog materijala na nivou Bosne i Hercegovine, Federacije BiH, pa i HNK/Ţ potaknuo je formiranje veći broj manjih rasadnika, privatnih proizvoĊaĉa na porodiĉnim imanjima. Na poĉetku proizvodnja je organizirana bez potrebne infrastrukture i bez kvalitetnih matičnih zasada za proizvodnju kvalitetnoga sadnog materijala, kao i bez uvođenja savremenijeg sortimenta. Vremenom proizvodnja se povećavala i poboljšavali su se uvjeti proizvodnje, ali izostalo je planiranje potreba za sadnim materijalom (određene voćne vrste, strukture sortimenta, odgovarajuće podloge i određene kvalite sadnice). Postojeći ekološki uvjeti (klima, zemljište, gegrafski poloţaj i ljudski potencijal) omogućuju intenzivnu rasadniĉarsku proizvodnju u HNK/Ţ. Rasadniĉarstvo je vrlo osjetljiva proizvodnja, koja ima izuzetan privredni i strateški znaĉaj jer se proizvodnjom i uvoĊenjem novih sorti stvaraju preduvjeti za veću i masovniju biljnu proizvodnju. Posebnu paţnju treba posvetiti 176 porijeklu i sortnoj ĉistoći sadnog materijala, kao i zdravstvenom stanju postojećeg sortimenta. Pred suvremenom rasadniĉkom proizvodnjom nameće se niz sloţenih problema, ĉije uspješno rješavanje ostvaruje uspješnu rasadniĉku proizvodnju. Preduvjeti dobre proizvodnje jesu organizacija rasadnika, podizanje matiĉnjaka od kvalitetnih i zdravih i pritom stalno testiranih matiĉnih biljaka, izbor najpogodnijeg poĉetnog sadnog materijala, primjena najadekvatnije tehnike proizvodnje, stalna kontrola genetske ispravnosti i zdravstvenog stanja (odsustva virusa) sadnog materijala, obezbjeĊenje najboljih kadrova u organizaciji proizvodnje, primjena nauĉnih i tehniĉkih dostignuća u opremi i tehnologiji proizvodnje, uz obezbjeĊivanje produktivnosti, kako bi se u praksi mogao ponuditi ne samo po kvalitetu i zdravstvenoj ispravnosti besprijekoran već i relativno jeftin sadni materijal. Znaĉajni uspjesi u svemu navedenom presudni su za dobar razvoj ĉitave biljne proizvodnje na osnovama savremene nauke i tehnike. Kvalitetan i zdrav sadni materijal preduvjeti su za uspješnu biljnu proizvodnju. Potrebno je koristiti iskustva razvijenih evropskih zemalje i postepeno ih uvoditi i kod nas. U razvijenim zemljama EU rasadniĉarstvo se znaĉajno subvencionira, a matiĉni nasadi su pod nadzorom drţavnih nauĉnoistraţivaĉkih institucija. Proizvodi se uglavnom certificirani i virus-free sadni materijal za potrebe intenzivne proizvodnje. Nauĉne institucije rade na selekcijama autohtonih sorti i na stvaranju novih, te pronalaze metode brzoga, kvalitetnog i jeftinog umnoţavanja sadnog materijala. Sukladno sa zakonskim propisima na podruĉju HNK/Ţ ovlaštene institucije za obavljanje struĉnog pregleda i nadzora nad proizvodnjom sadnog materijala ima Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo. Sve proizvedene voćne sadnice i lozni kalemovi u 2010. godini spadaju u kategoriju: standardni sadni materijal i u prometu se nalaze oznaĉene deklaracijom ţute boje i slovima S-A. Proizvodnja sadnog materijala je regulirao: “Zakon o sjemenu i sadnom materijalu poljoprivrednog bilja“ i „Zakon o priznavanju i zaštiti sorti poljoprivrednog i šumskog bilja“. Analizirajući podatke iz predhodne Strategije razvoja poljoprivrede (2004-2010) na poruĉju NKH/Ţ bio je registriran samo rasadnik Dominant Ĉapljina sa proizvodnjom od 100.000 sadnica voćaka i 200.000 loznih kalemova, a to je prestavljalo iskorištenost od 10% postojećih kapaciteta. Prema projekciji za 2010. godini predhodna Strategija je predvidjela organiziranje rasadniĉke proizvodnje na površini od 93 ha. Tablica br.39. Rasadnička proizvodnja na području HNŢ/K Rasadnici Površina u ha 1999-2001. Voćni Lozni Povrće zaštićeni prostor 13 Planirano 2010. 45 Sadašnje stanje 2010. 23,3 48 1,86 (Izvor podataka: Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo) 177 Analizirajući postojeće stanje, ako bi se samo promatrale površine novih rasadnika vidljivo je da planirano povećanje od 80 ha novih površina nije realizirano do 2010.godine. Na podruĉju HNK/Ţ sada je ukupno 25,16 ha površina na kojima je organizirana rasadniĉka proizvodnja što iznosi novih 12,16 ha ili 15,2% od planiranih površina. Promatrajući samo površine moglo bi se reći da znaĉajnijih pomaka u rasadniĉkoj proizvodnji nije bilo, a u stvarnosti je suprotno. U periodu kada je raĊena predhodna strategija bio je registriran jedan rasadnik, dok je danas na podruĉju HNK/Ţ registrirano 8 rasadnika, od koji su dva specijalizovana za povrtlarsku proizvodnju i šest koji se bave proizvodnjom voćarsko-vinogradarskih kultura. Ukupna proizvodnja rasada povrtlarskih kultura u 2010.godini je iznosila 4.930.500 komada, voćnih sadnica 457.427 komada i loznih kalemov 455.470 komada što predstavlja znaĉajno povećanje vlastite proizvodnje. Prilikom planiranja i pravljenja projekcija u rasadniĉkoj proizvodnji je bolje izraţavati stanje u broju proizvedenih sadnica jer proizvodne površine ne odraţavaju pravo stanje i intenzitet proizvodnje. Tehnološki napredci smanjuju potrebu za većim površinama, a prostor se racionalnije i intenzivnije iskorištava vodeći raĉuna o potrebama pojedine biljne vrste. Prikupljanjem podataka na terenu uoĉili smo i jedan broj neregistriranih rasadnika koji se bave razmnoţavanjem biljnih vrsta za vlastite potrebe i za prodaju, pa je zadatak nadleţnih sluţbi da tu poizvodnju svedu na što manju mjeru i uvedu više reda u ovoj oblasti poljoprivredne proizvodnje. Posebno je u povrtlarskoj i cvjećarskoj rasadniĉkoj proizvodnji potrebno uvesti kontrole proizvodnje sadnog materijala. Rasadniĉka proizvodnja u voćarstvu. Rasadniĉka prizvodnja voćnih sadnica u HNK/Ţ organizirana je u šest registriranih rasadnika, od toga su tri na podruĉju općine Ĉapljina, dva u Mostaru i jedan u Stocu. Povoljni klimatski uvjeti u juţnim djelovima kantona/Ţupanije omogućavaju kvalitetnu proizvodnju voćnih sadnica. Svi rasadnici su u posjedu privatnih proizvoĊaĉa, a spadaju u kategoriju mješovitih rasadnika jer proizvode više voćnih vrsta. U njihovoj strukturi proizvodnje nalazi se jabuĉasto, koštiĉavo i velikim dijelom juţno voće sa naglaskom na proizvodnju smokve, masline i nara. Tablica br. 40. Spisak rasadnika za proizvodnju voćarsko-vinogradarskih sadnica Br. ProizvoĊaĉ 1. Plantaţe Ĉapljina doo- Agroherc A. Starĉevića 2. 3. 4. 5. 6. Dominant Ĉapljina Rasadnik Ĉuljak Ĉapljina Trešnja produkt Mostar Jaffa-komerc Mostar D.D.Za otkup i obradu duhana Adresa Gabela bb Grabovine bb Lakševine bb Blagaj bb Vidovo Polje Mjesto Površinaha Kontakt osoba Ĉapljina Ĉapljina Ĉapljina Mostar Mostar Stolac 5,5 Davor Vegar 10,0 1,0 3,5 3,0 0,3 Slavko Korda Ivan Ĉuljak Dragan Šupljeglav Hamo Badţak Pero Raguţ (Izvor podataka: Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo) 178 Tablica br. 41. Ukupna proizvodnja voćnih sadnica na području HNK/Ţ (2007.-2010.) Plantaţe Ĉ Dominant Ĉuljak Trešnja Godina D.o.oAgroherc Ĉapljina Ĉapljina pr. Mostar 76.200 124.830 7.140 15.232 2007. 91.406 147.540 6.400 23.564 2008. 89.041 189.807 15.430 76.610 2009. 98.717 163.070 21.220 46.050 2010. Jaffakom Mostar 142.400 167.000 163.000 114.430 D.D.Za otk. i ob. duhana 5.500 17.791 41.151 13.940 Ukupno HNK/Ţ 371.302 453.701 575.039 457.427 (Izvor podataka: Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo) Ukupna proizvodnja voćnih sadnica u HNK/Ţ u 2007. godini iznosila je 371.302, a povećava iz godine u godinu i u 2009.godini registrovana je najveća proizvodnja od 575.039 sadnica. U 2008. i 2010. godini poizvodnja je pribliţno ista i znosila je 2008. - 453.701 sadna i 2010.457.427 sadnica38. Graikonf br. 8. Ukupna proizvodnja voćnih sadnica na području HNK/Ţ (2007.-2010.)godine Graikon br. 9. Proizvodnja voćnih sadnica u rasadnicima na području HNK/Ţ (2007.-2010.)godine 38 Izvor podataka: Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo 179 Analizirajući proizvodnju pojedinih rasadnika evidentno je da se proizvodnja kretala od 5.000 do 190.000 sadnica. Nosioci proizvodnje voćnih sadnica u HNK/Ţ su tri rasadnika: Jaffakomerc Mostar, Dominant Ĉapljina i Plantaţe Ĉapljina doo (Agroherc) i oni proizvode 80% sadnica, dok ostala tri rasadnika uĉestvuju 20% u ukupnoj proizvodnji voćnih sadnica. Grafikon br. 10. proizvodnja voćnog sadnog materijala po godinama. Uvidom u podatke o procentualnoj zastupljenosti rasadniĉke proizvodnje u periodu 20072010. moţe se uoĉiti da rasadnik Dominant Ĉapljina uĉestvuje s proizvodnjim od 33 do 36% što ga svrstava u najveći rasadnik u HNK/Ţ. Rasadnik Jaffa-komerc Mostar je sa uĉešćem u prizvodnjom od 38% u 2007. godini kada je bio i vodeći rasadnik poćeo smanjivati proizvodnju koja u 2010. godini iznosila 25% ukupne proizvodnje u Kantonu. Prozvodnja u rasadaniku Plantaţe Ĉapljina doo (Agroherc) je relativno ustaljena i kreće se oko 20% ukupne proizvodnje u Kantonu. Rasadnik Trešnja produkt Mostar je iz godine u godinu povećavao proizvodnu i od poĉetnih 4- 5 % u 2007. i 2008. godini uĉešće njihove proizvonje povećao na 10-13% ukupne proizvodnje u Kantonu. Prema uĉešću u proizvodnji sadnog materijala rasadnici Ĉuljak Ĉapljina i D.D.Za otkup i obradu duhana su manjeg kapaciteta i uĉestvuju sa 1- 7 % ukupne proizvodnje. 180 Tablica br. 42. Proizvodnja voćnih sadnica po vrstama na području HNK/Ţ (2007.-2010.) Voćna vrsta 1.Jabuka 2.Kruška 3.Dunja 1.Šljiva 2.Višnja 3.Trešnja 4.Breskva 5.Nektarina 6.Kajsija 7.Badem 8.Šljiva japanska Jagodasto voće 1.Nar 2.Smokva 3.Mandarina 4.Maslina 5.Limun 6.Kiwi 7.Grejfrut 8. Naranĉa 9. Ostalo juţno voće 1.Orah 1.Podloge voćne Ukupno 2007 2008 Jabuĉasto voće 177.741 144.320 4.350 5.202 200 Koštiĉavo voće 45.760 42.079 9.200 18.495 43.690 83.515 59.650 56.824 16.480 13.500 5.090 14.893 3.100 - Juţno voće 12.600 9.679 9.270 4.647 1.100 8.000 7.640 5.580 Jezgrasto voće 5.000 Podloge 17.398 371.302 453.701 2009 2010 195.031 2.730 300 115.851 27.130 200 38.942 16.820 58.674 66.710 33.421 6.530 2.530 500 - 10.320 10.872 49.995 37.180 82.109 2.240 1.690 51.673 20.397 3.220 30.305 1.420 46.250 22.400 5.430 33.350 1.620 3.720 170 - 200 3.440 1.620 5.196 280 37.000 575.039 5.000 457.427 (Izvor podataka: Federalni agronomski zavod Mostar i Sarajevo) Prema podacima Federalnog Agromediteranskog zavoda Mostar i Federalnog zavoda za poljoprivredu Sarajevo, najveća proizvodnja je zabiljeţena u 2009. godini, a od ukupne proizvodnje voćnih sadnica najviše je proizvedeno sadnica jabuke 195.031 ( 36%), zatim slijede sadnice breskve i nektarine 100.131 (19%), trešnje i višnje 754.948 (14%), nara 51.673 (10%), šljive 38.942 (7%), masline 30.305 (6%) i smokve 20.397 (4%) i ostalo 23.336 (4%). U 2010. godini smanjena je proizvodnja sadnica jabuke, a povećana breskve i nektarine, ali pak udio proizvodnje sadnica ove tri voćne vrste i dalje je 50% u odnosu na ostale voćne vrste. TakoĊe proizvodnja mediteranskih kultura nara, maslne i smokve zabiljeţila je znaĉajno povećanje i njihov udio u ukupnoj proizvodnji voćnih sadnica je oko 20%. Evidentno je da na podruĉju HNK/Ţ nije organizovana proizvodnja sadnog materijala jagodastih kultura, ukupne potrebe za sadnicama jagode se uvoze iz Italije. Budući da je jagoda voćna kultura koja se eksploatiše 1-2 godine, a postoje dobri klimatski uslovi za ovu proizvodnju potrebe za ovim sadnim materijalom su ogromne. Treba iznaći mogućnosti za proizvonjim vlastitih frigo sadnica jagode. 181 Grafikon br. 11. zastupljenost rasadničke voćarske proizvodnje po vrstama Analizirajući procentualnu zastupljenost u proizvodnji sadnica pojedinih voćnih evidentno je da se smanjuje proizvodnja sadnica jabuke koja je sa 41% u 2008. godini smanjila se na 26% u 2010. godini. Udio sadnica koštiĉavih voćaka je relativno stalan i kreće se od 30-40% kroz ovaj ĉetveregodišnji period. Posebno treba istaknuti povećanje proizvodnje mediteranskih kultura koje su iznosile svega 3% u 2008. godini, a u 2009. i 2010. taj procenat iznosi 20-22% ukupne proizvodnje voćnih sadnica u HNK/Ţ. Na podruĉju HNŢ/K, s obzirom na specifiĉne klimatske uvjete kao i na vaţnost uzgoja mediteranskih voćnih vrsta, potrebno je utemeljiti introdukcijski centar za mediteranske voćne kulture uz osnivanje i odrţavanje i matičnjaka autohtonih vrsta sa podruĉja Hercegovine. Rasadniĉka proizvodnja u vinogradarstvu Proizvodnja loznih kalemova na podruĉju HNK/Ţ organizovana je u pet rasadnika koji su smješteni u tri općine Ĉapljina, Mostar i Stolac. Vodeći proizvoĊaĉi su iz općine Ĉapljina rasadnici Plantaţe Ĉapljina doo (Agroherc) i Dominant Ĉapljina i njihova proizvodnja 182 prosjeĉno iznosi 70% ukupne proizvodnje loznih kalemova na podruĉju HNK/Ţ za ĉetverogodišnji period 2007.-2010. godina. Tablica br. 43. Ukupna proizvodnja loznih kalemova na području HNK/Ţ (2007.-2010.) Godina Plantaţe Ĉapljina Dominant Ĉapljina Trešnja prod. Mostar 2007. 2008. 2009. 2010. 341.000 218.053 105.357 208.200 404.240 357.000 505.995 229.250 4.910 15.055 21.660 3.000 Jaffa-komerc Mostar D.D.Za otkup duhan Stolac Ukupno 60.000 66.000 20.320 475.150 670.428 633.012 455.470 15.020 (Izvor podataka: Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo) Grafikon br. 12. Ukupna proizvodnja loznih kalemova na području HNK/Ţ (2007.-2010.) godine39 Ukupna proizvodnja loznih kalemova u HNK/Ţ u 2007. godini bila je 475.150, a povećavala se u toku 2008.godine do 670.428. U 2009. godini biljeţi se pad proizvodnje i ona iznosi 633.012 loznih kalemova. Ovakav trend se nastavio i u 2010.godini zabiljeţen je znaĉajan pad proizvodnje za oko 150.000 kalemova, tako da je ukupno proizvedeno 455.470 kalemova.40 Grafikon br. 13. Proizvodnja loznih kalemova u rasadnicima na području HNK/Ţ (2007.-2010.) 39 40 Federalni agromediteranski zavod Mostar Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo 183 Rasadniĉka proizvodnja u povrtlarstvu Proizvodnja rasada povrtlarskih kultura na podruĉju HNK/Ţ organizovana je u dva rasadnika na podruĉju općine Ĉapljina: P.Z. Sunce p.o. Ĉapljina i Hishtil Adria rasadnik Ĉapljina. Budući da se radi o proizvodnji jednogodišnjih kultura, koje su se većinom proizvodile na okućnicama za vlastite potrebe ovaj vid proizvodnje u savremenim rasadnicima u zaštićenim prostrima osigurava proizvodnju zdrastveno ispravnog i kvalitetnijeg rasada. Mnogi proizvoĊaĉi povrća uviĊaju da kupovina rasada obezbjeĊuje kvalitetniju i sigurnju proizvodnju sa odabranim sortimentom. Ovaj vid proizvodnje iz godine u godinu biljeţi povećanje, što će biti tendencija u budućnosti. Tablica br. 44. Spisak povrtlarskih rasadnika na području HNK/Ţ Br. ProizvoĊaĉ 1. P.Z. Sunce p.o. 2. 3. Hishtil Adria rasadnik doo Granum d.o.o. Adresa Mjesto Površina ha Braće Radića Ĉapljina 0,46 Gabela bb Ĉapljina 5,40 Tablica br. 45. Ukupna proizvodnja rasada povrća na području HNK/Ţ 2007.-2010. 2007. 2008. 2009. 2010. P.Z. Sunce p.o. Hishtil Adria Ĉapljina Ĉapljina 2.302.500 3.285.000 3.425.000 3.680.000 1.250.500 Ukupno 2.302.500 3.285.000 3.425.000 4.930.500 (Izvor podataka: Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo) Grafikon br. 14. Proizvodnja rasada na području HNK/Ţ (2007.-2010.) godine 184 Proizvodnja rasada povrtlarskih kultura biljeţi u periodu od 2007. do 2010.godine stalni porast, tako da je proizvodnja u 2007. godini iznoslila 2.302.500 već sljedeće godine 2008. ta proizvodnja se znaĉajno povećava i iznosila je 3.285.000. Trend povećanja se nastavio i u 2009.godini i proizvedeno je 3.425.000 rasada. Organizovanjem proizvodnje u rasadniku Hishtil Adria Ĉapljina evidentan je porast proizvodnje rasada u 2010.godini i ukupna proizvodnja je bila 4.930.500 rasada. Tablica br. 46. Proizvodnja rasada povrtlarskih kultura po vrstama na području HNK/Ţ (2008.-2010.)41 Povrtlarska kultura Paradajz Paprika Patlidţan Krastavac Salata Kupusnjaĉe Tikvice Lubenica Dinja Ukupno 2008. 2009. 2010. 400.000 300.000 5.000 40.000 2.000.000 470.000 10.000 50.000 10.000 3.285.000 400.000 460.000 5.000 50.000 2.000.000 450.000 2.000 50.000 10.000 3.427.000 635.000 937.500 472.000 100.500 2.200.000 460.000 4.000 121.500 4.930.500 U strukturi proizvodnje rasada prema povrtlarskim kulturama najviše je zastupljena proizvodnja rasada salate koja je ustaljene i iznosi 2.000.000. Zatim slijede paradajz i paprika, kao tradicionalne kulture na podruĉju Hercegovine, s proizvodnjom rasada od 300.000940.000. Kupusnjaĉe takoĊe znaĉajno uĉestvuju u strukuri proizvodnje sa redovnom godišnjom proizvodnjom od 450.000 rasada. Manje uĉešće u proizvodnji odnosi se se sljedeće kulture: patlidţan, krastavac i tikvice. Na trţište se redovno isporuĉuje i rasad lubenice od 50.000- 120.000. Rasadniĉka proizvodnja cvijeća Tablica br. 47. Ukupna proizvodnja ukrasnih biljka na području HNK/Ţ (2007.-2010.)42 Ĉuljak Ĉapljina 2007. 2008. 41 42 D.D. Za otkup i obradu duhana 8.595 10.650 Ukupno 8.595 10.650 Izvor podataka: Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo Izvor podataka: Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo 185 2009. 2010. 11.615 11.110 2.160 13.775 11.110 Smjernice razvoja rasadniĉke proizvodnje u HNŢ/K 2012-2017. god. Savremena rasadniĉka proizvodnja nameĉe potrebu planiranja podizanja jednogodišnjih i višegodišnjih zasada koja se ogleda kroz proizvodnju sadnog materijala usklaĊenu sa struĉnim mišljenjima. Jedan od privih koraka je organizovanje i povezivanje poljoprivrednih proizvoĊaĉa i rasadniĉara kao i nauĉnih i struĉnih institucija. Zajedniĉko planiranje rasadniĉarske proizvodnje, nekoliko sezona unaprijed s obzirom na odabir vrsta, sortimenta, izbor podloga osiguralo bi radaniĉarima mogućnost da proizvedu znaĉajno veće koliĉine i kvalitetniji sadni materijal. Stabilnosti i razvoja rasadniĉarstva i njegova konkurentnost na trţištu ovise o vanjskoj kvaliteti sadnog materijala (vegetativni, generativni i zdravstveni izgled sadnice), unutrašnjoj kvaliteti sadnog materijala (sortna ĉistoća; sortna identiĉnost; zdravstveni stanje - virusi, bolesti i štetoĉine), konkurentnosti cijene i osiguranju potrebnih koliĉina sadnog materijala.43 Smjernice razvoja: odrediti dugoroĉne potrebe sadnog materijala u HNK/Ţ; posticati kooperativne odnose rasadniĉara; formiranje baze podataka rasadnika na podruĉju HNK/Ţ sa površinama, koliĉinama, sortimentom proizvedenog sadnog materijala; smanjivati uvoz sjemena radeći na organizovanju vlastite proizvodnje; podignuti matiĉnjake sadnog materijalom na ekološki pogodnim podruĉjima, uz izbor sortimenta; pored matiĉnih zasada bilo bi potrebno osnovati introdukcioni centar, koji bi imao za cilj uvoĊenje i ispitivanje novih sorti te stvaranje preporuka za uzgoj pojedinih sorata u našim klimatskim uslovima; organizirati selekciju autohtonih i udomaćenih sorti; potrebno je uvesti prizvodnju sadnog materijala za integralnu i ekološku proizvodnju sadnica koja se mora odvijati po posebnim pravilima i nadzorom; usaglašavati zakonsku regulativu sa propisima Evropske unije posticati nauĉno-istraţivaĉke institucije za nadzor i provoĊenje mjera u rasadniĉkoj proizvodnji; Jedan od ciljeva bosanskohercegovaĉkog rasadniĉarstva, pa time i kantonalnog u slijedećem razdoblju je potpuno usklaĊivanje sa europskim rasadniĉarstvom. Potrebno je raditi na usklaĊivanju domaće zakonske regulative sa EU regulativom te trajno riješiti pitanje matiĉnjaka sorata i podloga, kao i ĉuvanja osnovnog i autohtonog sadnog materijala. 43 Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo 186 12.9. Izvještajno prognozna služba Izvještajno-prognozna sluţba u oblasti zaštite zdravlja bilja organizirana je u Odsjeku za ratarstvo, povrtlarstvo i zaštitu zdravlja bilja Federalnog agromediteranskog zavoda u Mostaru. Opravdanost rada Izvještajno – prognozne sluţbe proizlazi iz najmanje tri razloga a to su : o zakonska odrednica; o razvoj poljoprivrede kao gospodarske djelatnosti o oĉuvanje okoliša U ĉlanku 29. c. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave propisano je da Federalni agromediteranski zavod u Mostaru vrši struĉne i druge poslove koji se izmeĊu ostalog odnose na organizaciju izvještajnoprognoznih sluţbi u zaštiti zdravlja bilja na podruĉju mediteranske klimatske regije. Naputkom o vršenju izvještajnih i prognoznih poslova u zaštiti zdravlja bilja („Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj:78/10) u ĉlanu 6. stoji: FAZ Mostar, kao regionalna poljoprivredna IPS FBiH odgovoran je za uspostavu i funkcioniranje poljoprivredne IPS, za izvršenje izvještajno-prognoznih poslova i za koordiniranje rada kantonalnih IPS (Hercegovaĉko-neretvanski, Zapadno-hercegovaĉki i Kanton 10) u mediteranskoj regiji Federacije“. MeĊu najznaĉajnije aktivnosti u sektoru biljne proizvodnje ubrajaju se upravo izvještajno prognozni poslovi (IPS) koji imaju za cilj poljoprivrednu proizvodnju uĉiniti rentabilnom uz maksimalno oĉuvanje zdravlja potrošaĉa i oĉuvanja okoliša. Aktivnosti koje se provode kroz IPS imaju mjerljive ekonomske uĉinke koji se iskazuju kroz ostvareni urod i utrošak pesticida. U širem smislu uĉinci se ogledaju u zaštiti zdravlja ljudi, ţivotinja i zemljišta kao najvaţnijeg resursa za proizvodnju hrane. IPS u nekim segmentima biljne proizvodnje Procjene su da se pod kulturom vinove loze nalazi cca. 3.400 ha. Uz prosjeĉan urod od 8.000 kg/ha i prosjeĉnu cijenu od 1,2 KM/kg ukupna vrijednost proizvodnje, iskazana kroz urod groţĊa, iznosi 30.720.000 KM. Propust u zaštiti vinove loze moţe dovesti do gubitaka uroda i do 50 %. U 2010 god. propust u zaštiti je rezultirao gubicima koji su se kretali oko 25%. Iskazano novĉano to iznosi 7.680.000 KM. Sliĉna je situacija sa breskvama, maslinama i dr. Kada se ovom pribroje gubici u povrtlarstvu jasno je da se radi o potencijalno vrlo velikim gubicima. Pravilnim izborom zaštitnih sredstava i pravodobnim tretiranjem ukupan broj tretiranja bi se mogao smanjiti ĉime bi se ostvarile znaĉajne uštede i povećala rentabilnost. S druge strane, kada su u pitanju uštede raĉunica je takoĊer jasna. Naime, u proizvodnji vinove loze prosjeĉan utrošak fungicida za zaštitu po jednom tretiranju iznosi 250,00 KM. Ukoliko bi 187 se pravovremenom zaštitom uštedjelo samo jedan tretman uštede bi bile 2.000.000,00 KM. Jasno je, na primjeru vinove loze, da IPS ima ekonomski opravdane pokazatelje koji govore u prilog njenog daljnjeg razvoja i poboljšanja. Aktivnosti IPS-a izravno su povezane sa oĉuvanjem okoliša. Pravovremenom informacijom o pojavi bolesti ili štetnika, odnosno, pravovremenim tretiranjem postiţu se maksimalni uĉinci zaštite što smanjuje ostatke pesticida u tlu, nadzemnim i podzemnim vodama i proizvodima koje ljudi konzumiraju. Sinergistiĉki uĉinak svega nabrojanog dovodi do poboljšanja ţivotnog standarda. Praćene su sve ekonomski najznaĉajnije bolesti i štetnici u voćarstvu, vinogradarstvu i povrćarstvu. S pomoću CDA ureĊaja praćeni su uvjeti za pojavu i razvoj uzroĉnika bolesti plamenjaĉe vinove loze, plamenjaĉe rajĉice i krumpira, te ĉaĊave krastavosti (fuzikladija) na jabuci. Klimatski podaci dobiveni s CDA ureĊaja koristili su se i u zaštiti od drugih biljnih bolesti i štetnika. Pratila se i dinamika populacije breskvinog moljca i savijaĉa, groţĊanih moljaca (ţuti i pepeljasti), jabuĉnog savijaĉa i ţiĉnjaka. O rezultatima praćenja javnost je redovito obaviještavana putem obavijesti / preporuka poljoprivrednim peroizvoĊaĉima na podruĉju HNŢ, ZHŢ i HBŢ. Savjetodavni rad Izvještajno-prognozne sluţbe Osim preporuka/obavijesti kojima se poljoprivredni proizvoĊaĉi (voćari, vinogradari i povrćari) na podruĉju mediteranske regije Federacije redovito obavještavaju o potrebi poduzimanju konkretnih mjera u zaštiti svoje proizvodnje prisutni su i drugi vidovi savjetodavnog rada na terenu. Poĉetkom svake godine organiziraju se predavanja za zainteresirane poljoprivredne proizvoĊaĉe na podruĉju općina tri ţupanije. Inicijativu svake godine pokreće FAZ Mostar, a organizaciju predavanja na terenu i pozivanje poljoprivrednih proizvoĊaĉa najĉešće preuzimaju ţupanijski zavodi, općinske sluţbe za gospodarstvo te poljoprivredne zadruge i Udruge. Na ovim predavanjima redovito se biljeţi veliki odziv poljoprivrednih proizvoĊaĉa. Predavanjima su obuhvaćene teme iz zaštite bilja, gnojidbe, podizanje novih nasada, uvoĊenje novih sorti u proizvodnju, .... Svako predavanje prati i praktiĉni rad na terenu pa se svake godine uz predavanja organizira i škola rezidbe. Osim toga djelatnici IPS-a redovito izlaze na teren na poziv svakog poljoprivrednih proizvoĊaĉa koji ima konkretna problem. 12.10. Stočarstvo Stoĉarstvo u HNŢ/K s obzirom na ekološke i napose orografske prilike, i ĉinjenicu da u velikom dijelu ţupanije/kantona dominiraju planinski masivi i njihovi obronci sa prostranim pašnjacima i livadama ima višestruku vaţnost pa i vodeći znaĉaj. Ono daje visoko vrijednu hranu i zapošljava radnu snagu stanovništva tokom cijele godine. Ubraja se u radno najintenzivnije proizvodnje, znaĉajno podrţavajući dohodak poljoprivrednih gospodarstava. U brdsko-planinskim prostranstvima ono je praktiĉno jedini ekonomski isplativ naĉin korištenja poljoprivrednog zemljišta i vaţan uvjet za demografsku pokrivenost prostora. Proizvodnja mlijeka i mesa strateške su grane poljoprivrede, a njihovi autohtoni proizvodi segment su 188 kojemu treba posvetiti posebnu paţnju. Ovĉarstvo sa svojim tradicionalnim proizvodima daje dominantan dio upravo te autohtone proizvodnje. Veliki dio Ţupanije/Kantona, pogodan je za uzgoj stoke i organiziranu proizvodnju mesa i mlijeka. Ta proizvodnja svojim širenjem kroz uvećanje postojećih i stvaranje novih stada, moţe biti osnovom za snaţan razvoj obiteljske ili zadruţne prerade u kvalitetne i na trţištu cijenjene autohtone proizvode na ĉijim temeljima bi se trebalo uvećati uposlenje i oĉuvati nastanjenost brdskih te pogotovo planinskih prostora. Stoĉarstvo ima zatvoren proces proizvodnje i u potpunosti je integrirano u njene zemljišne i klimatske resurse. Ovisi od njih, pa je zadrţalo tradicionalan naĉin proizvodnje stoljećima ne doţivljavajući skoro nikakve tehnološke promjene. Ovca je i dalje, u skladu sa svojom biologijom, ostala sakupljaĉ hrane na širokom arealu, a domaća „Pramenka“ nadţivjela je sve pokušaje da bude potisnuta sa ovog prostora i zamijenjena nekom drugom pasminom. Stoĉarska proizvodnja je tokom posljednjeg rata pretrpjela znatne direktne i indirektne štete, ali se nakon toga oporavlja više zahvaljujući svojoj integriranosti u domaći proizvodni prostor, nego li poticajnim mjerama poljoprivredne politike koje su nešto vidnije dotaknule ovu djelatnost tek u posljednje 2-3 godine. U nedostatku stimulativne politike, pozitivan utjecaj na razvoj ove proizvodnje proizašao je jedino iz tradicije, navika i tvrde odluĉnosti poljoprivrednika, stoĉara da se njome bave, te relativno povoljne mogućnosti plasmana glavnih proizvoda kao što su meso i sir, uz postizanja njihovih ne visokih, ĉesto i neizvjesnih, ali za njih prihvatljivih cijena. Danas tome doprinosi i korištenje većih i kvalitetnijih površina poljoprivrednog zemljišta zbog slabog povratka izbjeglog stanovništva, te visoka nezaposlenost i relativno jeftina radna snaga. U takvoj, za stoĉarstvo nedovoljnoj brizi i podršci, do proširenja stada dolazi se skoro iskljuĉivo ostavljanjem vlastitog podmlatka shodno materijalnim mogućnostima farmera, ali bez znaĉajnih i skokovitih iznosa izravnih investicionih ulaganja. Stoga, domaća nezadovoljena traţnja izvornih proizvoda i nekadašnja, skoro zaboravljena tradicija izvoza, zajedno bude i prozivaju snaţne potrebe za dalju, brţu i organiziraniju društvenu akciju. Znaĉaj stoĉarstva – razlozi stagnacije Stoĉarstvo je najznaĉajnija grana poljoprivredne proizvodnje. Stepen intenzifikacije poljoprivrede mjeri se uĉešćem ove grane u ukupnom obimu poljoprivredne proizvodnje . U poreĊenju sa agrarno razvijenim zemljama, znatno zaostajemo po svim mjerilima razvijenosti stoĉarske proizvodnje (broj uslovnih grla stoke, ukupan obim proizvodnje stoĉarskih proizvoda…). Stoĉarstvo je prva faza prerade primarne poljoprivredne proizvodnje, u kojoj se inputi relativno niske vrijednosti transformiraju u autpute više vrijednosti. o Proizvodnjom stajnjaka, stoĉarstvo omogućuje intenziviranje biljne proizvodnje. o Gajenjem krmnog bilja kao postrnog usjeva u umjereno kontinentalnim uvjetima omogućuje se racionalnije korišćenje oraniĉnog zemljišta. o Gajenjem stoke preraĊuju se i oplemenjuju odreĊeni biljni proizvodi koji se na drugi naĉin ne bi mogli iskoristiti. 189 o Proizvodnjom visokovrijednih proizvoda stoĉarstvo pokriva vaţan dio potreba u ishrani ljudi. Razvoj nekoliko grana prehrambene industrije zasniva se na sirovinama koje potiĉu iz stoĉarske proizvodnje. o Stoĉarstvo ima ulogu "stabilizatora" poljoprivrede, kroz smanjenje oscilacija u poljoprivrednoj proizvodnji. o Dodatnim angaţovanjem ljudskog rada, stoĉarstvo predstavlja izvor dohotka stanovništva. o Stoĉarstvo omogućuje ubrzanje obrta sredstava u poljoprivredi i njihov ravnomjerniji priliv (posebno odreĊene linije stoĉarske proizvodnje). o Animalni proizvodi sadrţe visokovrijedne proteine za ishranu ljudi. Ocjena sadašnjeg stanja i makroekonomske prilike S obzirom da drţava ima najveći utjecaj na makroekonomske prilike u stoĉarstvu se manifestiraju i implementiraju na tri razine (BiH,FBiH i ţupanije/kantona) regulirajući: o Zakonski okvir u kojem će biti objedinjeni , zaštićeni i promovirani strateški interesi, koji imaju najveći kapacitet razvoja, o Financijska potpora kroz poticanje onih proizvodnji koje s ekonomskog gledišta imaju najviše izgleda za egzistenciju, otvaranje radnih mjesta, ruralni razvoj i spreĉavanje depopulacije sela. o Snaţni uvozni lobiji uvjetuju posebne aranţmame slobodne trgovine, pogotovo zemlje u okruţenju ĉije su poljoprivrede razvijenije od naše, i u takvom ambijentu naši proizvodi postaju trţišno nekonkuretni. o Zbog velikog rizika samog procesa proizvodnje kojeg uvjetuju klimatski faktori, bolesti i nesigurno stanje na trţištu koje regulira prodaju, utjecali su na bankarski sektor da nema povaljne kreditne aranţmane za farmere sa prihvatljivom kamatnom stopom, duţinom trajanja kredita i grace perioda, pogotovo što se kriteriji i veliĉina poticaja mijenjaju svaku godinu kao i regresi na kamatu. Uzimajuću sve ovo u razmatranje, posebno analizirajući drţavne intervencije njihovu strukturu i raspodjelu moţemo zakljuĉit da makroekonomske prilike u ţupanji/kantonu i šire sa stanovišta razvoja stoĉarstva nisu povoljne. Prirodni uvjeti Brdsko planinska podruĉja ţupanije pogotovo u svom sjevernom dijelu, s povoljnim klimatskim uvjetima ,botaniĉki raznovrsnim biljnim pokrivaĉem ,ĉistim zrakom i vodom predstavljaju izvanredan poligon za uzgoj stoke. Posebno su predisponirana za one grane stoĉarstva koja su tradicijski vezane za podruĉja uzgoja izvornih pasmina, osobito prostor gdje dominira autohtona pasmina ovaca “Pramenka”. Stoĉni resursi Povijesno naslijeĊe kao i prirodni uvjeti odrazili su se i na zastupljenost pojedinih stoĉarskih grana u ţupaniji/kantonu, gdje dominiraju ovĉarstvo i govedarstvo. To je razumljivo zbog toga što se nije sve do danas promijenio model farmi. Prevladava kombinirani tip, koji 190 ukljuĉuje stado ovaca sa nekoliko krava, model koji osigurava kontinuiranu proizvodnju i preradu mlijeka i mesa, koju opterećuje velika usitnjenost posjeda i nedovoljni zemljišni kapaciteti za osigurnje potrebne koliĉine hrane u zimskim mjesecima. U posljednje vrijeme kozarstvo se javlja kao grana koja ima svoju perspektivu, zbog velikih neiskorištenih sekundarnih pašnjaka koje koza dobro iskorištava, pogotovo što koze u odnosu na svoju teţinu proizvedu najviše mlijeka od svih domaćih ţivotinja. Svinjogojstvo iz konfesijsko-prehrambenih razloga ima svoj znaĉaj samo u pojedinim dijelovima ţupanije/kantona. Veliki dio stoĉarske proizvodnje vezan je za pĉelarstvo dok peradarstvo i konjogojstvo imaju karakter proizvodnje za osobne namjene. S obzirom na današnje brojno stanje stoke i analize višegodišnjih tendencija potrebno je odrediti smjernice za buduća strateška opredjeljenja u stoĉarstvu. Tablica br. 48. Brojno stanje stoke u HNŢ/K (2010.) Kategorije stoke Ukup. goveda Ĉapljina Ĉitluk Jablanica Konjic Mostar Neum Proz/Rama Ravno Stolac Suma 560 1.000 500 3.000 2.980 557 3.000 170 1.000 12.767 Krave i junice 460 750 300 2.500 2.480 510 2.800 150 850 10.800 Ukupno ovaca 4.600 16.000 3.500 22.199 25.500 2.610 8.500 1.200 9.800 93.909 Ovce za prip. 4.000 13.000 3.000 20.000 22.000 2.100 6.200 900 8.600 79.800 Ukupno svinje 3.800 1.800 100 2.420 - 1.200 200 1.400 10.920 Krmaĉe i naz. 50 130 - 60 150 - 20 30 40 480 Ukupno konji 15 7 6 150 205 140 50 10 - 583 Kobile i ţdr. 5 3 3 10 108 10 10 2 - 151 Ukupno perad 15.000 45.000 15.300 18.000 42.000 5.500 25.000 2.000 19.000 186.800 Nesilice 3.000 37.000 10.000 15.000 36.500 5.000 22.500 1.000 9.000 139.000 Ukupno koze 500 3.200 1.500 200 3.495 357 250 900 1.450 11.852 Ukupno kunići - 600 - - 150 - - - - 750 Košnice pĉela 4.500 4.000 1.500 7.000 5.500 930 1.459 1.600 4.200 30.689 50 Izvor podataka: Hercegovačko-neretvanski kanton u brojkama, 2011 Brojno stanje pojedinih vrsta stoke izraţenih u tablici odraţavaju i prostornu raspodjelu, koja sa aspekta klime, reljefa i biljnog pokrivaĉa nigdje nije toliko razliĉita kao u HNŢ/K. Konfesijski raspored stanovništva “deformira” distribuciju pojedinih vrsta stoke kao npr. svinja, dok eko sustav upućuje na najveću koncentraciju krava u općinama Konjic i Prozor/Rama, a ovaca u općinama Konjic i Mostar. 12.10.1. Karakteristike pojedinih grana stočarstva i pasminski sastav Govedarstvo Zbog velike potraţnje za goveĊim mesom i mlijekom, BiH svoje potrebe je prisiljena zadovoljiti uvozom iz inozemstva . Posljednjih godina prvenstveno zbog uvoĊenja poticaja na 191 mlijeko i junice stvara se bolje ozraĉje. Za oĉekivati je da ova grana stoĉarstva u ţupaniji/kantonu, pogotovo u predisponiranim dijelovima u bliţoj budućnosti doţivi svoju ekspanziju.Taj pozitivni trend se potvrĊuje i kroz nekoliko otvorenih mini mlijekarna. Ukoliko se nastavi sa kontinuetom poticanja govedarstva, ono ima veliku šansu zbog prirodnih resursa i tradicijskih navika uzgajivaĉa. Pasminski sastav goveda Prema podacima uzgojno selekcijske sluţbe i provedenih znanstvenih istraţivnja, na podruĉju ţupanije/kantona prevladavaju kriţanci koje je teško pasminski definirati. Osim farme u Višićima (Ĉapljina), koja iskljuĉivo uzgaja Holstein govedo i primjenjuje uzgojno selekcijske zahvate, nigdje više nemamo ĉisto sustavan pasminski uzgoj. Tablica br. 49. brojno stanje goveda u HNŢ/K Ĉaplj. Ĉitluk Jablan. Konj. Most. Neum Goveda 2010 Krave i s. junice 560 1.000 500 3.000 2.980 557 Prozor/ Rama 3.000 460 750 300 2.500 2.480 510 Goveda 2009 Krave i s. junice 300 1400 550 2000 3507 602 200 1200 350 1500 2805 Goveda 2008 Krave i s. junice Goveda 2007 Krave i s. junice Goveda 2006 Krave i s. junice Goveda 2005 Krave i s. junice 390 385 900 600 500 480 1300 700 1.500 1.300 2.300 2.000 2450 2350 2500 2400 600 400 650 400 950 650 950 650 3.500 2.500 3.500 2.500 6700 5250 6500 5100 3.451 2.945 2.636 1.852 2717 2443 3588 3044 Goveda Ravo Stolac 170 1.000 SUMA 12.767 2.800 150 850 10.800 2950 170 980 12459 518 2730 160 800 10263 535 500 540 490 550 500 557 510 2.900 2.700 2.600 2.450 2850 2750 5150 4650 170 160 215 210 219 217 214 210 920 750 911 700 1590 1350 1610 1400 13.966 11.640 14.252 11.202 18526 15990 22.369 18.664 Izvor podataka: Hercegovačko-neretvanski kanton u brojkama, 2011 U brdskim predjelima Konjica i Prozor/Rama prevladavaju kriţanci sivog i smeĊeg alpskog goveda sa kojim se pretapala naša autohtona pasmina „Buša“. Poslije najnovijih ratnih zbivanja došlo je i do importa kroz donacije Simentalskog goveda upitne uzgojne vrijednosti. U juţnim sa hranom oskudnim dijelovima prevladava genom sivog Gataĉkog goveda i njegovih kriţanca sa „Bušom“. Sa velikim ţaljenjem moramo konstatirati da se izvanredni genetski potencijal „Buše“ sveo na razinu izumiranja. Današnji svjetski trendovi u govedarstvu definiraju uzgojni program koji ima za cilj : unapreĊivati (poboljšavati) ekonomsku efikasnost proizvodnje mlijeka i mesa u datim ekonomskim i prirodnim uvjetima, podrazumijeva objektivno vrednovanje sviju funkcionalnih svojstava, a ne samo proizvodnih. 192 Ovakvo stanje je rezultat u prvom redu velikog broja prirodnog osjemenjavanja i izostanka sustavnog umjetnog osjemenjavanja,44 te nedostatak sredstava za radikalne uzgojno selekcijske programe. Cilj u govedarstvu valja izraţavati ukupnom uzgojnom vrijednošću, a ekonomski ga valorizirati u obliku “total economic breeding value” (ukupne ekonomske uzgojne vrijednosti). Ukupnost uzgojne vrijednosti sadrţi uglavnom tri segmenta: kravlje mlijeko, goveĊe meso i fitness osobine. Treći segment ovog kompleksa – fitness je novijeg datuma u uzgojnim ciljevima. On sadrţi nekoliko svojstava posredno povezanih s proizvodnim svojstvima – mlijekom i mesom: proizvodni ţivot, plodnost, tijek telenja, mrtvoroĊenja, somatske stanice i druga. Ovĉarstvo U ovĉarstvu ţupanije/kantona prevladava autohtona pasmina ovaca “Pramenka” sa svoja ĉetiri soja. Prema podacima za 2010. godinu na 126 tisuća hektara pašnjaka, pase 93 909 ovaca. Na sjevernim brdsko planinskim predjelima općina Konjic i Prozor/Rama farmeri uzgajaju „Privorski i Kupreški soj Pramenke”, a u posljednje vrijeme znaĉajan je utjecaj krupnijeg i mlijeĉnijeg „Vlašićkog soja Pramenke”. Juţne dijelove, prije svega, podruĉje Neumskog zaleĊa karakterizira uzgoj malog „Hercegovaĉkog soja Pramenke”, ĉije meso ima posebnu cijenu na trţištu . Veliki broj farmera dvostruko iskorištava ovcu primjenjujući muţnju, nakon ĉega proizvode autohtone sireve u tipu „Vlašićkog (Travniĉkog) i Hercegovaĉkog sira iz mijeha”. Tablica br. 50. Brojno stanje ovaca u ţupaniji (2005.-2010.)45 Ovce Ĉapljina Ĉitluk Jablanica Konjic Mostar Neum Prozor/ Rama Ravo Stolac SUMA Ovce 2010 4.600 16.000 3.500 22.199 25.500 2.610 8.500 1.200 9.800 93.909 Ovce za priplod 4.000 13.000 3.000 20.000 22.000 2.100 6.200 900 8.600 79.800 Ovce 2009 4000 16000 3500 25000 28000 2530 9500 1260 9200 98990 Ovce za priplod 2700 13000 2800 20000 23500 2000 6600 930 8000 79530 Ovce 2008 4.000 15.000 2.800 25.000 26.700 2.590 9.250 1.200 8.100 94.640 Ovce za priplod 3.000 12.000 2.200 20.000 22.500 2.100 6.500 900 7.000 76.200 Ovce 2007 4.500 13.000 2.500 27.000 19.380 2.640 7.200 1.600 7.000 84.820 Ovce za priplod 4.000 8.000 2.100 25.000 16.120 2.150 6.000 1.300 6.000 70.670 Ovce 2006 Ovce za priplod 4300 15000 2100 25000 14732 2600 7150 1670 6000 4100 10000 1600 20000 13338 2000 5750 1320 5400 78552 63508 44 Federalni zavod za statistiku Ovi podaci se razlikuju od podataka kojim raspolaţe Agromediteranski federalni zavod Mostar, jer su njihovi podaci za sve vrste domaćih ţivotinja umanjeni iz razloga neobuhvatanja gospodarstava sa manjim brojem ţivotinja i onih koji nisu prijavljeni u registar poljoprivrednih proizvoĊaĉa. 45 Izvor podataka: Hercegovaĉko-neretvanski kanton u brojkama, 2011 193 Ovce 2005 Ovce za priplod 4000 12000 1900 21500 13400 2610 9150 1640 8000 3200 7000 1400 16750 12220 2100 6400 1250 6500 74.200 56.820 Ciljevi: Prakticirati proizvodnju i mesa i mlijeka gdje je to moguće. Prihod od ovaca koje se muzu dvostruko je veći, ali zahtijeva angaţman cijele obitelji. Poduzetniĉko gospodarenje ovcama primjerenije je sustavu ovĉarenja u kojemu se proizvode samo jagnjad. Kozarstvo Netaknuta podruĉja Hercegovine obrasla grmljem, makijom i šikaram, kao i nepregledni pašnjaci bosanskih planina, predstavljaju izvrstan jeftin hranidbeni poligon predisponiran za uzgoj i razvoj kozarstva u ţupaniji/kantonu. Sadašnje stanje kozarstva karakterizira velika zastupljenost autohtone pasmine koza (Balkanska koza) i njenih kriţanaca sa Sanskom male genetske varijabilnosti. Ekstezivni naĉin drţanja u improviziranim stajama i loša hranidba, rezultiraju vrlo malim proizvodnim karakteristikama koza. Po mnogim zoohigijenskim i hranidbenim normativima koza je sliĉna ovci. Ova sliĉnost je uvjetovala i pojavu sve više kombiniranih stada ovaca i koza. Posebno ovakva stada imaju svoj veliki znaĉaj za Hercegovinu, podruĉju gdje u ljetnim mjesecima ĉesto izbijaju poţari. Koze i ovce preventivno spreĉavaju nastajanje i širenje poţara na naĉin da ovce pasu nisko raslinje a koze visoko i brst (tilovina,draĉa). Kulinarske navike velikog broja potrošaĉa u BiH, zbog utjecaja vjerskih razloga usmjerene su na konzumaciju mesa sa manjim sadrţajem masti i kao takve predstavljaju od davnina delikatesu koja se servira u posebnim prigodama. Zbog veće mlijeĉnosti koza, sve više uzgajivaĉa ovaca odluĉuje se na uzgoj koza i na pravljenje sira od mješavine kozjeg i ovĉjeg mlijeka. Izazovi budućnosti razvoja kozarstva u ţupaniji/kantonu neminovno moraju više ukljuĉiti znanstvene institucije, riješiti nesuglasice sa šumskim gospodarenjem i vodoprivredom, omogućiti finansijskim inputom jaĉu funkciju selekcijsku sluţbu, kroz poticajnu politiku premirati i motivirati uzgajivaĉe. Tablica br.51. Brojno stanje koza u ţupaniji (2005.-2010.) Koze Ĉapljina Ĉitluk Jablanica Konjic Mostar Neum Prozor/ Rama Ravno Stolac SUMA Koze 2010 500 3.200 1.500 200 3.495 357 250 900 1.450 11.852 Koze 2009 800 3500 2500 800 4050 392 450 900 1320 14712 Koze 2008 1000 3000 2.000 2000 3.590 345 400 1100 1.220 14.655 Koze 2007 1000 3000 1.600 2000 1.605 380 380 1250 1.000 12.215 Koze 2006 500 3000 1200 1000 4055 362 350 1280 1500 13247 194 Koze 2005 400 2600 1000 1500 4030 357 530 1300 2000 13.717 Izvor podataka: Federalni zavod za poljoprivredu u Sarajevu Ciljevi: Potpora s razine HNŢ/K uzgoju robnih proizvoĊaĉa koza. Naturalnu proizvodnju manjeg broja koza u sustavu sa ovcama posticati u mjeri ruralnog razvoja. Konjogojstvo Konjogojstvo je grana stoĉarstva koja je u BiH već dugo svedena na razinu hobija . Ukupan broj u ţupaniji/kantonu od 583 grla sugerira da gotovo nema nikakav gospodarski znaĉaj. Pogotovo što su se zadrţali samo u izrazito ruralnim predjelima a u uzgoju dominira ugroţena pasmina Bosanskog brdskog konja. Tablica br. 52. Brojno stanje konja u ţupaniji /kanton (2005.-2010.) Konji Ĉaplj. Ĉitluk Jabl. Konjic Mostar Neum Prozor/ Rama Ravno Stolac Suma Konja 2010 15 7 6 150 205 140 50 10 - 583 Kobile i ţdr. o. 5 3 3 10 108 10 10 2 - 151 Kobile 2009 15 5 8 150 170 135 62 10 - 555 Kobile i ţdr. o. 2 - 4 10 108 8 10 2 - 144 Konja 2008 30 5 10 200 170 138 55 11 - 619 Kobile i ţdr. o. 15 - 8 40 65 9 10 5 - 152 Konja 2007 15 7 8 200 160 135 58 36 - 619 Kobile i ţdr. o. 5 - 6 30 9 8 20 10 - 88 Konja 2006 5 5 10 350 74 138 60 35 - 677 Kobile i ţdr. o. 2 - 8 250 23 10 20 10 - 323 Konja 2005 - 5 15 360 74 140 70 32 - 696 31 8 - 324 10 250 15 10 Kobile i ţdr. o Izvor podataka: Hercegovačko-neretvanski kanton u brojkama, 2011 Peradarstvo Sa samo nekoliko farmi peradarstvo HNŢ/K nije bitno utjecalo na poslijeratnu ukupnu revitalizaciju ove grane stoĉarstva u BiH. Brojno stanje za 2010 godinu od 186 000 komada , sugerira nam ĉinjenicu da prevladava uzgoj za osobne potrebe, pogotovo u ruralnom predjelu Ţupanije/Kantona gdje imamo prosjek od 10 nesilica po gazdinstvu. Komercijalno isplativo peradarstvo zahtijeva mogućnost vlastite proizvodnje biološkog materijala kao i osiguranje 195 što jeftinije hrane tokom cijele godine. S obzirom da prirodni uvjeti nedozvoljavaju ispunjenje ova dva uvjeta, razvoj peradarstva ovisit će o poslovnom umijeću poduzetnika koji će morati prihvatiti sve rizike poslovnja da bi bili konkurentni na trţištu. Tablica br. 53. Brojno stanje peradi u HNŢ/K (2005.-2010.) Perad Ĉapljin Ĉitluk Jablan. Konjic Mostar Neum Prozor/ Rama Ravno Stolac Suma Perad 2010 15.000 45.000 15.300 18.000 42.000 5.500 25.000 2.000 19.000 186.800 Nesilice 3.000 37.000 10.000 15.000 36.500 5.000 22.500 1.000 9.000 139.000 Perad 2009 12000 40000 10000 17000 43000 5800 25000 2000 18000 172800 Nesilice 2000 35000 10000 12000 20000 5100 22500 1500 8000 116100 Perad 2008 10.000 40.000 9.000 16.000 42.500 5.400 25.000 2.000 17.000 166.900 Nesilice 3.500 35.000 9.000 11.000 18.800 4.900 22.500 1.500 7.000 113.200 Perad 2007 8.000 44.500 8.000 15.000 32.750 5.700 21.500 4.100 16.500 156.050 Nesilice 6.000 40.500 8.000 11.000 14.800 5.000 14.300 3.600 6.500 109.700 Perad 2006 Nesilice Perad 2005 Nesilice 14000 13000 12000 10000 45000 33000 40000 31000 7500 7500 7000 7000 16000 12000 13500 8500 35000 30530 42800 34600 5600 5100 5500 5000 22600 16600 22500 16400 4000 3000 3800 3100 15500 7600 15000 7500 165200 128330 162.100 123.100 Izvor podataka: Hercegovačko-neretvanski kanton u brojkama, 2011 Svinjogojstvo Da bi ušlo u sferu ekonomske isplativosti svinjogojstvo ovisi o mogućnosti vlastite proizvodnje koncentratne hrane koja se u Ţupaniji ne moţe realizirati na naĉin da bude konkurentna, posebno trţištima koja se nalaze u neposrednoj blizini (Posavina u BiH, Hrvatska, Srbija i MaĊarska itd.) Na prostoru HNŢ/K svinjogojstvo ima karakter proizvodnje za osobne potrebe, gdje trgovci nabavljaju za dodatni tov uglavnom uvozne mesne pasmine svinja (Hipor, Pietren, Landras i njihove kriţance). Na podruĉjima Ţupanije/Kantona gdje se proizvodi svinjsko meso i dalje će se prakticirati samo završna faza proizvodnog ciklusa – tov uvoznih svinja u cilju zadovoljenja lokalnog trţišta. Potrebe mesopreraĊivaĉke industrije za svinjskim mesom zadovoljavat će se i ubuduće iz RS ili iz uvoza. Ovakva podjela rada u svinjogojstvu i dalje će se provoditi kao logiĉna posljedica kombinacije prirodnih resursa, tradicije i konfesionalne strukture stanovništva. Kao posljedica nemogućnosti proizvodnje jeftinije hrane koja se koristi u tovu, svinjogojstvo u ţupaniji je skoncentrirano na monji broj farmi sa uzgojem od 20 do 50 svinja u jednom turnusu, i domaćinstva koja za vastite potrebe uzgajaju od 1 do 5 svinja. Prema podacima iz registra poljoprivrenih imanja najveći broj malih farmi nalazi se na prostoru općine Prozor/Rama, ukupno 15. TakoĊer brojno stanje iz registra je umanjeno zbog ĉinjenice da se veliki broj uzgajivaĉa svinja za vlastite potrebe (uzgajivaĉi sa manje od 10 svinja) nije prijavilo u registar poljoprivrednih imanja. Stoga imamo i uĉljivu razliku brojnog stanja svinja poredeći podatke iz Registra sa onima iz Zavoda za statistiku FBiH. Stvarno stanje svinjogojstva u HNŢ svedeno je na uzgoj 1 do 5 svinja za vlastite potrebe. Ukupno stvarno 196 brojno stanje svinja po mišljenju struke teško je utvrditi, ali se smatra da se nalaze na sredini podataka sa kojima raspolaţe Registar i Federalni zavod za statistiku. Tablica br.54. Brojno stanje svinja u HNŢ/K (2005.-2010.) Svinje Svinje 2010 Krmaĉe i s. n. Svinje 2009 Krmaĉe i s. n. Svinje 2008 Krmaĉe i s. n. Ĉaplji na 3800 1.800 - 100 2420 50 130 - 60 5000 2000 - 150 110 30 - 3800 2.000 100 Jabla nica - Prozor/ Rama 1.200 150 - 2450 - - 200 - - 150 - - Ĉitluk Konjic Mostar Neum Ravno Stolac Suma 200 1400 10920 20 30 40 480 1500 200 1500 12800 - 40 12 80 472 2500 18 1.300 - 1500 11118 150 - 30 - 102 532 4500 2.400 - 110 10 1.000 320 1600 9940 Krmaĉe i s. n. 80 180 - - 44 - 25 - 97 426 Svinje 2006 Krmaĉe i s. n. Svinje 2005 Krmaĉe i s. n. 6000 120 4500 40 2000 2000 - - - 2615 180 2989 182 - 1100 30 950 130 350 360 - 1500 100 1500 - 13565 430 12299 352 Svinje 2007 Izvor podataka: Federalni Agromediteranski zavod Mostar i Statistički zavod FBiH, Tablica br. 55. Brojno stanje svinja u HNŢ/K 2011. Općina Čapljina Čitluk Jablanica Konjic Mostar Neum Prozor /Rama Ravno Stolac Broj svinja 2011 355 178 84 30 434 242 931 62 68 Izvor: Registar poljoprivrednih imanja, Agromediteranski zavod Mostar Od registriranih uzgajivaĉa sa uzgojem većim od 200 svinja, svakako treba spomenuti Galić Komerc iz Prozor/Rame, farmu Jurković iz Ĉapljine, te farmu Bogoje iz Neuma. Po vrijednosti proizvodnje svinjogojstvo je na zadnjem mjestu sa udjelom od svega 5-6%.Uzgoj svinja na bazi repromaterijala za tov koji se nabavlja sa strane vrši se sa lokalnom traţnjom, s tim što domaća proizvodnja zadovoljava oko ¼ potreba. Potrebe mesopreraĊivaĉkih pogona za svinjskim mesom zadovoljavat će se i u buduće iz drugih ţupanija ili iz uvoza. 197 2007 2008 2009 2010 Tablica br. 56. Zbir stočnog fonda HNŢ/K Ĉaplji na Ĉitluk Jabla nica Konjic Mostar Neum Prozor /Rama Ravno Stolac SUMA 560 1.000 500 3.000 2.980 557 3.000 170 1.000 12.767 Krave 4.600 16.000 3.500 22.199 25.500 2.610 8.500 1.200 9.800 93.909 Ovce 500 3.200 1.500 200 3.495 357 250 900 1.450 11.852 Koze 3.800 1.800 - 100 2.420 - 1.200 200 1.400 10.920 Svinje 15 7 6 150 205 140 50 10 - 583 Konji 15.000 45.000 15.300 18.000 42.000 5.500 25.000 2.000 19.000 186.800 Perad 300 1400 550 2000 3507 602 2950 170 980 12459 Krave 4000 16000 3500 25000 28000 2530 9500 1260 9200 98990 Ovce 800 3500 2500 800 4050 392 450 900 1320 14712 Koze 5000 2000 - 150 2450 - 1500 200 1500 15 5 8 150 170 135 62 10 - 555 Konji 12000 40000 10000 17000 43000 5800 25000 2000 18000 172800 Perad 390 1.500 600 3.500 3.451 535 2.900 170 920 13.966 Krave 4.000 15.000 2.800 25.000 26.700 2.590 9.250 1.200 8.100 94.640 Ovce 1000 3000 2.000 2000 3.590 345 400 1100 1.220 14.655 Koze 3800 2.000 - - 2500 18 1.300 - 1500 11118 Svinje 30 5 10 200 170 138 55 11 - 619 Konji 10.000 40.000 9.000 16.000 42.500 5.400 25.000 2.000 17.000 166.900 Perad 900 2.300 650 3.500 2.636 540 2.600 215 911 14.252 Krave 4.500 13.000 2.500 27.000 19.380 2.640 7.200 1.600 7.000 84.820 Ovce 1000 3000 1.600 2000 1.605 380 380 1250 1.000 12.215 Koze 4500 2.400 - 110 10 1.000 320 1600 9940 Svinje 15 7 8 200 160 135 58 36 - 619 Konji 8.000 44.500 8.000 15.000 32.750 5.700 21.500 4.100 16.500 156.050 Perad 2006 500 2450 6700 2717 550 2850 219 1590 18526 Krave 4300 15000 2100 25000 14732 2600 7150 1670 6000 78552 Ovce 500 3000 1200 1000 4055 362 350 1280 1500 13247 Koze 6000 2000 - - 2615 - 1100 350 1500 13565 Svinje 5 5 10 350 74 138 60 35 - 677 Konji 14000 45000 7500 16000 35000 5600 22600 4000 15500 165200 Perad 22.369 Krave 1300 2005 950 Svinje 2500 950 6500 3588 557 5150 214 1610 4000 12000 1900 21500 13400 2610 9150 1640 8000 74.200 Ovce 400 2600 1000 1500 4030 357 530 1300 2000 13.717 Koze 4500 2000 - - 2989 - 950 360 1500 12299 Svinje - 5 15 360 74 140 70 32 - 696 Konji 12000 40000 7000 13500 42800 5500 22500 3800 15000 162.100 Perad Izvor podataka: Hercegovačko-neretvanski kanton u brojkama, 2011 198 12.10.2. Pčelarstvo HNŢ/K ima povoljne uvjete i tradiciju u pĉelarstvu, za proizvodnju meda i drugih pĉelinjih proizvoda. Znatna je uloga pĉelarstva i neposredno, zbog vaţne uloge pĉela u oprašivanju kulturnog (poljoprivrednog) i samoniklog bilja. Uglavnom prevladavaju pojedinaĉni pĉelari s manjim brojem košnica, te je tek manji broj njih registriran. Putem udruga pĉelari organiziraju edukaciju ĉlanova, odlazak na struĉne izlete, te su pokrenute i manifestacije „Dani meda“. Pĉelari se susreću sa znatnim teškoćama, posebice kada je rijeĉ o zakonskoj regulativi koja se odnosi na gradnju punionica meda. Nedostatak odgovarajuće veterinarske sluţbe koja bi pratila ovu proizvodnju, te svrstavanje meda pod animalne proizvode koji podlijeţu Zakonu o animalnim proizvodima dodatno oteţavaju ovu proizvodnju. Problemi se javljaju u plasmanu meda i izvozu, ali i u uskom asortimanu pĉelarske proizvodnje, u ponudi koju treba proširiti (npr. paketni rojevi, med s geografskim podrijetlom, itd.). Poticaj razvoju pĉelarstva bilo bi oznaĉavanje i promocija mednih cesta, kojima bi se omogućila prodaja meda i ostalih pĉelinjih proizvoda na kućnom pragu proizvoĊaĉa. Tablica br. 57. Brojno stanje košnica pčela u HNŢ/K (2005.-2010.)46 Br. košnica 2010 Ĉaplji na 4500 Br. košnica 2009 Br. košnica 2008 Pĉele 4000 Jabla nica 1500 4500 3500 1500 7000 4720 960 1459 1500 3900 29039 4000 3000 1200 8000 5150 940 980 1200 3800 28270 Ĉitluk Konjic Mostar Neum 7000 5500 930 Prozor/ Rama 1459 Ravno Stolac SUMA 1600 4200 30689 Br. košnica 2007 4500 1500 1000 7000 4520 950 460 1210 3500 24640 Br. košnica 2006 3500 1300 900 7500 4440 940 450 1200 6000 26230 Br. košnica 2005 4000 1200 850 6700 6370 930 760 1250 5500 27560 12.10.3. Krznaši Kulturološke ustaljene prehrambene navike kao i nepostojanje tradicije uzgoja krznaša predstvljaju limitirajuće faktore za razvoj ove grane stoĉarstva. TakoĊer nepostojanje sigurnog trţišta otkupa mesa i krzna ovih vrsta ţivotinja manifestiralo se u postojanje vrlo malog broja uzgajivaĉa u HNŢ/K. Tablica br. 58. Brojno stanje kunića (2005.-2010.)47 46 47 Kunići Ĉapljina Ĉitluk Konjic Mostar Neum Prozor/ Rama Ravno Stolac Suma Kunići 2010 - 600 - 150 - - - - 750 Kunići 2009 - 600 - 220 - 100 - - 920 Kunići 2008 - 500 - 300 - 90 - - 890 Kunići 2007 - 900 - - 80 - - 980 Kunići 2006 - 500 - - 100 - - 760 160 Federalni zavod za statistiku Federalni zavod za statistiku 199 Kunići 2005 - 500 - 205 - 380 - - 1.085 Specifiĉni naĉini uzgoja ovih ţivotinja. koje zahtijevaju posebno educiranu radnu snagu, specifiĉni uvjeti drţanja i hranidbe strategijski u bliskoj budućnosti biti će svedeni u okvire kućnih ljubimaca i neće imati veliki privredni znaĉaj. Ovu ĉinjenicu opravdava i pad trţišta otkupa krzna u Hrvatskoj i Srbiji, tako je i ono malo uzgajivaĉa u HNŢ/K ostalo bez sigurnog plasmana. Ciljevi i smjernice budućeg razvitka Domaće, stoĉarstvo, stoljećima niti od koga dodirivano izvana, ni mijenjano iznutra, spada meĊu upravo takve djelatnosti. Na sadašnjim razinama sopstvenih ograniĉenih i svakako nevelikih godišnjih proizvodnih obima, ono se stoljećima odrţavalo i danas drţi uglavnom tvrdom upornošću i odricanjem od svih ţivotnih ugodnosti samih proizvoĊaĉa, kojima je stoka naslijeĊena ţivotna sudbina, a njeni proizvodi skoro i jedini zalog egzistencije njihovih obitelji. Sve proteklo vrijeme do unazad godinu - dvije, ta proizvodnja, niĉim pozitivno poticana, a kamo li smišljenim društvenim akcijama ohrabrivana, lagano se ali nedovoljno uvećava i sustiţe sa jednako takvom, stihijski iskazivanom, ali ipak stabilnom domaćom te za neke proizvode i vanjskom, izvoznom traţnjom. Ciljevi razvitka Da bi stoĉarstvo u budućnosti bilo u sluţbi privrednog razvoja ţupanije/kantona, nuţno je realizirati sljedeće razvojne ciljeve: zaustavljanje depopulacije sela i stvaranja infrastrukturalnih uvjeta u ruralnim podruĉjima za razvoj stoĉarstva kao „motora“ razvoja poljoprivrede, osigurati maksimalno iskorištavanje prirodnih eko resursa za uzgoj stoke, stvaranje pretpostavki za dobivanje sirovina standardizirane kvalitete za preraĊivaĉku industriju, promocija onih stoĉarskih proizvodnji koji su ukorijenjene u prostor i imaju mogućnost odrţivog opstanka, primjenu najsuvremenijih tehnoloških dostignuća kako bi stvorili preduvjete konkurentnosti i odrţive proizvodnje na globalnom trţištu u suradnji sa znanstvenim institucijama, saĉuvati u stoĉarstvu i preradi proizvoda animalnog podrijetla sve ono što je izvorno po ĉemu smo jedinstveni i prepoznatljivi-autohtone pasmine i „brendove“. 200 Smjernice razvitka Zacrtani ciljevi mogu se dostići i poprimiti realne okvire ako se ispoštuju smjernice : dosljedna politika zaštite domaće proizvodnje i zadrţavanje kontinuiteta isplate poticaja sa razine F BiH i planiranih potpora sa razine HNŢ/K, pogotovo onih proizvodnji koje su u stanju proizvesti višak vrijednosti, ciljane marketinške aktivnosti promoviranja zdrave hrane i izvornosti, s jasnom namjerom dobrog pozicioniranja na trţištu prodaje, pokrenuti proces propagandno motivacijske aktivnosti meĊu nezaposlenom populacijom, kako bi se kod njih probudili ţelja za bavljem poljoprivredom, u suradnji sa federalnim i drţavnim razinama osigurati fondove pomoću kojih će se pod povoljnim uvjetima modernizirati i zamjeniti zastarjela tehnologija, funkcioniranje i omasovljavanje uzgojno selekcijski sluţbi i njihova aktivna suradnja sa znanstvenim institucijama. Veliĉina osnovnog o stada nalazi se danas na razini koja je znatno ispod ekonomski optimalnog i pogotovo onog kakvog omogućuju resursi ţupanije/kantona. Prema aktualnim strateškim dokumentima, te procjenama struĉnjaka i stanjima iz ranijih vremena, HNŢ/K ima potrebu i uvjete da u jednoj tehnološki primjerenoj i organizacijski ureĊenijoj proizvodnji nego je sadašnja: o poduzme sustavne aktivnosti na oĉuvanju pasminskog sastava domaćeg stoĉnog fonda i unaprjeĊenju njegovih genetskih vrijednosti, o podigne fond stoke na onu brojĉanu razinu koja će biti znaĉajno viša od sadašnje, o uspostavi trajan i sustavan nadzor nad zdravstvenim stanjem ţivotinja, te uspostavi i organizira takvu preradu i pripremu proizvoda kakva će na principima pune higijenske ispravnosti i standardiziranih tehnologija odgovarati zahtjevima koje postavlja i od nje traţi globalni kupac i moderno europsko trţište. o stvaranju ambijentalnih uvjeta ţivota za ljude kakvi će ih motivirati da rade ovaj posao. Shodno ovako postavljenim zadacima, trebaju poteći brze i kvalitetne društvene akcije koje će motivirati ljude prema osnivanjima novih i brojĉanim uvećanjima postojećih stada, uz zadrţavanje njihovog već tradicijskog usmjeravanja na trţišne proizvonaĉe sa naglaskom na proizvodni pravac meso – mlijeko. 12.10.4. Ribarstvo Hercegovaĉko neretvanska ţupanija/kanton ima veliki potencijal kvalitetnih voda za proizvodnju ribe, uglavnom se koriste vodotoci koji sa stanovišta kvantiteta i kvaliteta ispunjavaju vrlo zahtjevne uvjete proizvodnje salmonidnih riba. U tab. br.53. iznosimo prikaz ribogojilišta na protoĉnim vodama i korisnu proizvodnu površinu. 201 Ukupna površina pastrvskih ribogojilišta na tekućim vodama je oko 95.000 m2, od toga je oko 28.000 m2 ili 30 % proizvodnih površina na tekućim vodama u Bosni i Hercegovini otpada na prostor HNŢ/K.. Prosjeĉna godišnja proizvodnja 2005.-2008. godine. Od 424 tone konzumne ribe u protoĉnim ribogojilištima predstavlja 11% ukupne pastrvske proizvodnje u Bosni i Hercegovini. Tablica br. 59. Korisna vodena površina salmonidnih betonskih ribogojilišta i prosječna godišnja proizvodnja (2010.) Korisna površina m2 5.477 „Norfish Blagaj“ Blagaj-Mostar 300 „Diva“ Grabovica-Jablanica 600 „Eko-Fish“ Glogošnica-Jablanica 300 „Šanica“ Jablanica „Dekorativa Ribogojilište Krupić“ Prozor/Rama 4.880 360 „Lug“ Prozor/Rama 700 „Ribnjak Perići“ Prozor/Rama 240 „Duge“ Prozor/Rama 12.500 „Riba Neretva“ Konjic 550 „LaĊanica“ Glavatiĉevo-Konjic 300 „Podorašac“ Podorašac-Konjic 1500 Ostala mala obiteljska ribogojilišta 27.707 Korisna površina betonskih salmon. ribnjaka Izvor podataka: Federalni zavod za statistiku Naziv ribnjaka Godišnj prozvodnja. t 150 12 7 4 50 13 20 3 120 10 5 30 424 Tablica br.60. Korisna vodena površina salmonidnih kaveznih ribogojilišta i prosječna godišnja proizvodnja (2010. ) Naziv ribogojilišta Norfish Blagaj -Salakovac-Mostar Forele- Salakovac-Mostar Zeriko-Dreţnica-Mostar Riba Co- Dreţnica-Mostar Pastrmka- Dreţnica-Mostar Salmon - Salakovac-Mostar Laks - Salakovac-Mostar Bijela- Salakovac Mostar Herc Fisch Prenj-Grabovica-Jablanica Vojno-Marić-Mostar Rajiĉ- Ramsko jezero Ukupno: Izvor podataka: Udruga za ribarstvo HNŢ/K Korisna površina m2 2.475 750 500 500 500 1.650 1.450 300 1.150 850 100 250 10.475 Godišnja proizvo dnja u t. 250 25 15 15 7 150 100 8 80 10 3 7 670 U BiH je oko 17.000 m2 vodene površine, uglavnom hidroakumulacija pod kaveznim sustavom proizvodnje, a od toga je 10.475 m2 kaveza locirano na hidroakumulacijama u hercegovaĉko neretvanskoj ţupaniji i predstavlja 60 % površina pod kaveznom proizvodnjom u BiH. U HNŢ/K najveći broj kaveza je postavljen na HA Salakovac, zatim Grabovica, na HA Rama i Mostar je mali broj dok na HA Jablanica i na Svitavi još uvijek nema proizvodnje u kavezima. Ako površinama pod kavezima na slatkim vodama dodamo i oko 4.000 m 2 202 površina za kaveznu proizvodnju na moru onda moţemo s pravom konstatirati da je HNŢ/K vlasnik oko 70% kavezne akvakulture u BiH. U vodama HNŢ/K se u kaveznom sustavu proizvodnje proizvede 670 tona konzumne kalifornijske pastrve što je 18 % ukupne pastrvske proizvodnje u BiH ili oko 10 % ukupne proizvodnje slatkovodne ribe. Najaĉi rast proizvodnje zabiljeţen je na HE Salakovac gdje su tu locirani kavezi Norfisha, koji je dijelom promijenio našu raniju tehnologiju proizvodnje ribe i prešao na suvremeniji pristup proizvodnji, pogotovo preradi. Lociran je manji broj kaveza veće površine i zapremine ĉime se smanjuje opasnost od uginuća ribe u ljetnom razdoblju kada se temperatura vode naglo povisi. Kooperantski odnos s pojedinim manjim proizvoĊaĉima i najava kako će se u narednom razdoblju više kooperanata vezati za Norfish, svakako će imati veliki utjecaj na povećanje proizvodnje, a stimulirat će manje proizvoĊaĉe. Postojeći kapaciteti za punosistemsku proizvodnju ribe su za bliţu budućnost dovoljne. U HNŢ/K imamo 5 pakirnica slatke i morske ribe, dakle, postoje kapaciteti od proizvodnje ikre do prerade ribe. Proizvodnja morske ribe Bosna i Hercegovina, odnosno Federacija Bosne i Hercegovine, raspolaţe sa 24 kilometra morske obale odnosno 1400 hektara morske površine ( Neumski zaljev 520 ha i Malostonski kanal 890 ha), što predstavlja vrlo mali potencijal za razvoj marikulture. MeĊutim, i postojeći potencijal još uvijek je neznatno iskorišten. Iako je za razvoj morskog ribarstva jedne zemlje temeljni preduvjet da ta zemlja ima more, poznati su primjeri zemalja koje nemaju izlaza na more, a imaju morsko ribarstvo koje se, prije svega, ogleda u ulovu ribe u vodama otvorenih mora i oceana. Ulov morske ribe u FBiH je dosta mali i uopće nije registriran. Na pripadajućem moru F BiH postavljene su dvije farme za uzgoj ribe. Na podruĉju uz poluotok Klek, u uvali Lopata, smješteno je ribogojilište Ancora-Commerce, a u uvali Jazina ribogojilište Karaka u kojima se uzgajaju lubin i orada, a otpoĉeo je i eksperimentalni uzgoj mušula. 1997 godine otpoĉela je poslijeratna proizvodnja u ribogojilištu Ancora-Commerce, dok je proizvodnja u ribogojilištu Karaka zapoĉeta 2001. godine. Navedeni subjekti za proizvodnju ribe ukupnog su kapaciteta 200 tona ribe, raspolaţu površinom po 2000 ĉetvornih metara i predstavljaju poĉetak razvoja marikulture u FBiH. Federalni zavod za statistiku do sada nije registrirao proizvodnju i ulov morske ribe. Proizvodnja je dosta skromna, a postojeći instalirani kapaciteti nisu iskorišteni. TakoĊer, vidljivo je povećanje proizvodnje koja je od 1999. do 2008 godine upeterostruĉena, te je u 2008.godini proizvedeno oko 200 tona. U proizvodnji prednjaĉi orada sa 100 tona, zatim lubin oko 80 tona i zubatac 20 tona. Turnus proizvodnje traje od 18 do 24 mjeseca, ovisno o ţeljenoj komadnoj teţini ribe. Riblja mlaĊ, veliĉine 2,5 grama, nabavlja se u Italiji , mortalitet je oko 20%. Riba iz navedenih ribogojilišta prodaje se konzumne veliĉine 250 do 400 grama. Hrana koja se koristi u ishrani, takoĊer je iz uvoza (Italija i Francuska). Da bi se pokrenuo intenzivan uzgoj potrebno je raspolagati: industrijskim mrjestilištem, prostorom za rast mlaĊi do komercijalne veliĉine, hranom za ishranu morske ribe, sposobnim kadrom za upravljanje proizvodnjom i napose zaštićenim podruĉjem mora. U pripadajućem moru postoji potencijal za razvoj marikulture pod uvjetom da je struĉno voĊen i ekološki prihvatljiv. Stoga je potrebno sveobuhvatno planiranje prostora, kao i ispitivanje utjecaja na 203 oneĉišćenje mora. U lociranim proizvodnim kapacitetima moţe se proizvesti oko 300 tona ribe koja se na domaćem trţištu moţe prodati bez konkurencije. Iako se biljeţi rast proizvodnje, ozbiljni rezultati neće se moći postići dok se ne riješi zakonska regulativa, poticaji za proizvodnju i ne odredi strategija razvoja marikulture. TakoĊer treba voditi raĉuna o lociranju novih proizvodnih objekata, istraţivanjima utjecaja marikulture na okoliš treba utvrditi koliki su kapaciteti proizvodnje mogući, odnosno dali se uopće mogu povećavati pošto se radi o zatvorenom dijelu mora koje je dosta plitko, preporuĉa se ne povećavati proizvodne kapacitete preko 300 tona dok se ne uradi studija utjecaja proizvodnje na oneĉišćenje mora. Proizvodnja mlađi Uzgoj mlaĊi salmonidnih vrsta riba smatra se najsloţenijom proizvodnom fazom salmonidkulture. Kako bi se uzgojila kvalitetna mlaĊ, potrebno je imati kvalitetno matiĉno jato, dotok kvalitetne vode, kvalitetnu hranu uz maksimalnu angaţiranost ribarskih struĉnjaka. Kao i uzgoj konzumne ribe, uzgoj riblje mlaĊi moţe se odvijati na ekstenzivan, polu intenzivan i intenzivan naĉin. Prema dosadašnjim saznanjima ihtiološke nauke i ribarske prakse, proizvodnja mlaĊi dijeli se na slijedeće podfaze: uzgoj mlaĊi u starosti 3-4 tjedna, uzgoj mlaĊi od 3-4 tjedna pa do 3 mjeseca starosti, uzgoj mlaĊi od 3-9 mjeseci starosti i uzgoj mlaĊi od navršenih 9 mjeseci do godinu starost. U Hercegovaĉko neretvanskoj ţupaniji/kantonu uglavnom se radi o proizvodnji mlaĊi kalifornijske pastrve, a malim dijelom potoĉne pastrve i zlatovĉice. U eksperimentalnoj proizvodnji je mlaĊ mekousne pastrve što će u budućnosti predstavljati znaĉajan dobitak za ukupno ribarstvo kako ţupanije tako i cijele BIH. Sportski ribolov Komercijalnog ulova ribe u FBiH nema, moţemo govoriti samo o ulovu športskih ribolovaca. Prema podatcima ŠRSBiH, u Federaciji BiH registrirano je ukupno 13.275 ribolovaca. TakoĊer, prema procjenama iz istog izvora športski ribolovci godišnje ulove 191,16 tona ribe ili 14,40 kg po ribolovcu. Ulov športskih ribolovaca nije zanemariv osobito ako u obzir uzmemo ĉinjenicu da se zadnjih godina nije vršilo redovito i potrebito poribljavanje voda u FBiH. Broj športskih ribolovaca i ulov po ţupanijama/kantonima prikazan je u tabeli 55. Stanje, problem i preporuke Elektroprivrede ne provode zakonsku obavezu poribljavanja rijeĉnih tokova i revitalizacije i dovode kako ribare tako i proizvodjace koji su se opredijelili za proizvodnju endemskih riba u teţak poloţaj. Sportski ribolov nema strategiju kakva je u svim savremenim zemljama, vec je ribolovno pravo na riblji fond i oĉuvanje povjerena udruzenjima – udrugama sportskih ribolovaca koji nemaju finansijska sredstva niti kadrove adekvatne da se izbore za oĉuvanje rijeka i riba u njoj. Ribarske osnove se rade do 5 godina a po kojima se vrsi poribljavanje, što je opet obaveza udruţenja da izdvoje znaĉajna financijska sredstva. Sve obaveze koje su propisane Zakonom o slatkovodnom ribarstvu (sluţbene novine 64/04) od strane 204 kantona/ţupanije nije moguće provesti udruga/udruţenje na principima volontiranja. Endemnim vrstama prijeti izumiranje, nema strategije, kako u proizvodnji, tako i u oĉuvanju kroz revire. Poroizvodnju endema prati izrada genetske karte, uzimanje uzoraka na viruse od matica, pregled mladji na bakterije, gljivice, parazite i dokaz da je proizvodnja u legalnom objektu pod kontrolom inspektora ţupanije/kantona i izdavanja drugih akata od strane veterinarske stanice. Tablica br. 61. Broj sportskih ribolovaca i procjena ulova ribe u FBiH po ţupanijama za 2010. godinu48 Ţupanija/ kanton Broj ribolovaca Prosjeĉan ulov kg Ulov po ţupaniji kg. Unskosanska Zeniĉko-dobojska Sarajevska Srednjebosanska Tuzlanska Posavska HNŢ/K Herceg-bosanska Zapadnohercegovaĉka Goraţde UKUPNO 1.685 2.920 870 1.930 2.280 730 1.700 540 620 13.275 14,4 14,4 14,4 14,4 14,4 14,4 14,4 14,4 14,4 129,6 24.264,00 42.048,00 12.528,00 27.792,00 32.832,00 10.512,00 24.480,00 7.776,00 8.928,00 191.542,00 Izvor podataka: Federalni zavod za statistiku Ribolovci hercegovaĉko-neretvanske ţupanije ulove godišnje 24.480,00 kg ribe što predstavlja 13% ulova športskih ribolovaca u Federaciji BiH. MeĊutim ukupni godišnji prirast samo vodenih akumulacija dva puta je veći od ulova športskih ribolovaca. Osnovni fond riba po jednom hektaru je razliĉit kod akumulacija, Najveći fond riba kao i najveći prirast ima Svitava i ona je uglavnom ciprinidna, zatim slijedi Rama koja zbog površine ima najveću teţinsku koliĉinu ribe, Jablanica je treća po osnovnom fondu, a zajedno sa Grabovicom ima najniţi prirast. Površina vodeni akumulacija od 12.150 ha svrstava ovu ţupaniju/kanton na prvo mjesto u BiH u potencijalima i u športskom ribolovu. Saţetak Hercegovaĉko-neretvanska ţupanija/kanton raspolaţe sa 27.707 m2 protoĉnih ribogojilišta te sa 10.475 m2 kavezni površina na slatkim vodama i 4.000 m2 na moru. Proizvodnja morske ribe se odvija u HNŢ/K, a proizvodi se u prosjeku godišnje oko 200 tona uglavnom orade i lubina, te nešto zubatca i školjki. U betonskim ribogojilištima proizvede se 427 tona uglavnom konzumne kalifornijske pastrve, a zastupljena je proizvodnja potoĉne pastrve i zlatovĉice koje se koriste za poribljavanje. 48 Športski ribolovni savez Bosne i Hercegovine (2010) 205 U kavezima na vodenim akumulacijama prosjeĉna godišnja proizvodnja je dosegla 670 tona iskljuĉivo trţne kalifornijske pastrve. Znaĉajno je naglasiti da se u ţupaniji/kantonu proizvede više od 60% salmonidne riblje mlaĊi, a godišnji prosjek iznosi 7.850.000 komada. Ukupna proizvodnja konzumne salmonidne ribe u Hercegovaĉko-neretvanskoj ţupaniji/kantonu iznosi 1.094 tone što predstavlja 30 % ukupne BiH proizvodnje. Kada navedenoj koliĉini pridodamo 200 tona morske ribe onda govorimo o proizvodnji od 1.294 tone ili o 18% ukupne bosanskohercegovaĉke proizvodnje ribe. Sa dostignutom proizvodnjom HNŢ/K je uvjerljivo prva ţupanija u Federaciji po proizvodnji ribe pa se procjenjuje da više 50 % proizvedene pastrve u FBiH je iz HNŢ/K. Po potencijalu voda i neiskorištenim izgraĊenim kapacitetima proizvodnja se moţe uĉetverostruĉiti, a sa ĉijim povećanjem ne bih bio opterećen niti ugroţen okoliš. Strateški razvoj ribarstva u HNŢ/K HNŢ/K raspolaţe ogromnim vodnim bogatstvom tekućih voda i hidroakumulacija, te se ribarstvo treba temeljiti samo na postojećim otvorenim vodama. Razvitak slatkovodnog rijeĉnog i jezerskog ribarstva s tehnološke toĉke gledišta moţe se podijeliti na dva osnovna pravca: uzgoj radi naseljavanja u devastirane visinske vodene tokove, visinska jezera i vodene akumulacijske bazene, radi povećanja njihove populacije u navedenim vodnim biotopima i uzgoj isključivo radi opskrbe trţišta visokokvalitetnim ribljim mesom s pratećom preradom (smrznuta, fileti, kotleti, crveno i bijelo meso, dimljena riba i sl.). Drugi pravac podrazumijeva odrţanje i povećanje postojeće proizvodnje, te njezinu preradu i izvoz. Uz oĉekivano skoro otvaranje EU trţišta, stvarno dostizanje ovog pravca traţi otklanjanje domaćih loših strana u ovoj djelatnosti koje se oĉituju u: nepostojanju povoljnih kredita, izostanku odgovora na subvencionirani uvoz (oslić), odsustvu domaće proizvodnje riblje hrane, neujednačenim ribarskim entitetskim politikama, i nedostajućoj legislativi na razini drţave. Uz zadovoljenje domaćeg trţišta, vaţan pravac mogao bi biti i izvoz, što se moţe postići uvećanjem kapaciteta i poboljšanjem tehnologije. U tom smislu vjerojatno bi bilo dobro privući francuske ili talijanske ribare u JOINT-VENTURE, koji bi donijeli znanje, trţište i kapital. 206 HNŢ/K ima sve preduvjete za razvoj ribarstva, uz pravilnu ribarsku politiku i korištenje postojećih proizvodnih kapaciteta te vodnih potencijala za kavezni uzgoj moţe podmiriti sadašnje potrebe potrošnje u FBiH te ostvariti trţišni višak i izvozno orijentirati proizvodnju. Struĉnim korištenjem samo vodenih akumulacija moţe se u kavezima proizvesti preko 10.000 tona pastrve, bez opasnosti od zagaĊenja voda. UnapreĊenje rada betonskih ribogojilišta, povećanje proizvodnje konzumne ribe i riblje mlaĊi. Organizacija uzgoja endemskih i autohtonih salmonidnih ribljih vrsta za poribljavanje. Ciljevi: o U FBiH imaju 3 izvozna objekta slatkovodne ribe i jedan morske, od kojih su svi u HNŢ/K, pa se ribarstvo treba tretirati kao „brend“ ovih prostora. o Uvesti red u postojanje i rad ribogojilišta sa aspekta lokacija i kapaciteta. o Poticajne mjere za oblast ribarstva na razini FBiH, te buduće potpore na razini HNŢ/K trebaju biti znaĉijno veće. o Proizvodnju ribe, stimulirati i administrativnim mjerama ( u obavezama prema vodnim, veterinarskim, komunalnim taksama), a ne prepustiti samim ribarima. o Procedura registracije i izgradnje novih pogona neophodno je maksimalno ubrzati, u sadašnjem trenutku ona je neprihvatljivo duga, te ne daje motiv ulagaĉima da investiraju u ovu oblast – administrativno riješiti izvoz ribe. o Na razini HNŢ/K nuţno je izgraditi pogon za proizvodnju riblje hrane, a postojeći uvoz hrane opterećen je prekomjernim oporezivim mjerama i neprihvatljivo niskim kvotama za izvoz ribe. o Sprijeĉiti nesanitarnu i nehigijensku prodaju ribe uz ceste. o Proizvodnju ribe orjentirati na: kalifornijska pastrmka (bijelo i crveno meso), potočna pastrmka, šaran, potočna zlatovčica, mekousna pastrmka, orada, lubin, mušule i hama. Pastrvu proizvoditi na rijekama, a na jezeru, zbog visokih temperatura, drugu ribu. 12.11. Organska proizvodnja hrane Organska proizvodnja hrane temelji se na ravnoteţi u sistemu: zemljište - vazduh - voda – biljni i ţivotinjski svijet. Moţe se reći da je to takva poljoprivreda koja djeluje korisno na tlo, ĉovjeka, ţivotinje i biljke, koja ne remeti prirodnu ravnoteţu i skladan razvoj u prirodi, koja ne uzrokuje nestanak biljnih i ţivotinjskih vrsta, koja daje proizvod uzgajan na prirodan naĉin, 207 onakav kakav se odvija u prirodi, spontano i uz intervencije ĉovjeka koje ne remete prirodne procese. Organska poljoprivreda je odrţivi oblik poljoprivredne proizvodnje. Ona promovira i unapreĊuje biodiverzitet, biološke cikluse i biološku aktivnost zemljišta. Zasniva se na minimalnoj upotrebi sredstava van farme i na metodama koje obnavljaju, odrţavaju i povećavaju ekološku harmoniju. Organska poljoprivreda ne koristi sintetiĉke hemijske pesticide, herbicide i gnojiva, nego se oslanja na razvoj zdravog, plodnog zemljišta i promišljenoj sezonskoj smjeni biljaka. Kao cjelovit sistem, organska poljoprivreda je zasnovana na skupu procesa ĉiji su rezultati odrţivi ekosistem, sigurna hrana, dobra ishrana, dobrobit za ţivotinje i socijalna pravda. Sistemi organske poljoprivrede temelji se na plodoredu, zadrţavanju biljnih ostataka, upotrebi organskog Ċubriva, leguminozama, mehaniĉkoj obradi zemljišta, mjerama biološke borbe protiv korova i uzroĉnika biljnih bolesti i insekata s osnovnim ciljem odrţavanja plodnosti zemljišta i obezbjeĊivanja hranjivih materija za uzgoj biljaka.Organska poljoprivreda, dakle predstavlja cjelovit sistem proizvodnje koji ukljuĉuje razumno usaglašen i izbalansiran okolišni, socijalni i ekonomski vid proizvodnje i prerade hrane. Osnovni principi na kojima se zasniva organska poljoprivreda su: - Plodored (rotacija usjeva); - Uzgajanje vrsta, sorti (kultivara) prilagoĊenih datim zemljišnim i klimatskim uvjetima (otpornim na stres, štetoĉine i bolesti); Obrada zemljišta podešena oĉuvanju plodnosti tla; Iskljuĉivanje hemizacije u proizvodnji, te insistiranje na prirodnoj otpornosti biljaka, mehaniĉkom suzbijanju korova; Odrţavanje zaštitnih pojaseva izmeĊu organske i konvencionalne proizvodnje. - Organska poljoprivreda dio je suvremene poljoprivredne proizvodnje, trgovine i poljoprivredne nauke, te se temelji na suvremenim dostignućima sa naĉelima: - pravilno i harmoniziranom agrotehnikom izbora kultura, sorti i pasmina, jaĉanju otpornosti prema uzroĉnicima biljnih bolesti i štetoĉina; pravilnom odrţavanju zemljišta i njegove plodnosti; oĉuvanju raznolikosti biljnih i ţivotinjskih vrsta, zatim proizvodnji kvalitetnijih ţivotnih namirnica; smanjenju utroška energije, goriva i ostalih resursa (plin, nafta, treset i drva). Brojni su razlozi koji nas upućuju na brţe preusmjerenje konvencionalne na organsku poljoprivredu, a ovdje naglašavamo sljedeće: Ekološki: odrţavanje prirodnog bogatstva i biološke ravnoteţe; zaštita okoline; ĉuvanje (zaštita) tla; obezbjeĊenje ambijenta za uzgoj ţivotinja. Privredni: obezbjeĊenje trţišta za organski proizvod; manja ovisnost od industrije (proizvodnje repromaterijala); povećanje profita. 208 Zdravstveni: zdravstveno ispravna hrana kao uvjet zdravlja. Jedan od presudnih motiva za preusmjerenje konvencionalne proizvodnje u organsku treba biti svijest proizvoĊaĉa da se odupre upotrebi sintetiĉkih materija u proizvodnji, posebno prekomjernoj upotrebi hemizacije (pesticida i mineralnih Ċubriva), a posebno u proizvodnji genetski modificiranih biljaka.Intenzivna (konvencionalna) proizvodnja za proizvoĊaĉe ima prividne prednosti: manje uĉešće ţivog rada, lakši rad, itd. MeĊutim, posljedice takve proizvodnje manifestiraju se u vidovima koji se ne mogu odmah sagledati, ali zasigurno ostavljaju trajne posljedice koje direktno utjeĉu na degradaciju ţivotnog prostora (zemlje, vode, zraka). Za preusmjerenje iz konvencionalne u organsku proizvodnju nuţno je sagledati osnovne ĉinjenice: Kako je moguće svoju konvencionalnu proizvodnju usmjeriti na svom posjedu u organsku; Koji su naĉini i metode za preusmjerenje u organsku proizvodnju; Koliko se smanjenje ili povećanje prihoda oĉekuje od preusmjerenja u organsku proizvodnju; Koji je obim i uĉešće rada potrebno u organskoj proizvodnji; Koji organski proizvodi imaju sigurno trţište i kolike su cijene organskog proizvoda. Argumenti za znaĉajnije preusmjerenje iz konvencionalne u organsku proizvodnju su: Temelj organske poljoprivrede je ukupan proizvodni prostor; Intenzifikacija i specijalizacija proizvodnje dostigla je kritiĉnu masu u pogledu štetnih posljedica po zdravlje i prirodnu ravnoteţu. Organska proizvodnja podrazumijeva raznovrsnost a plodored je osnova proizvodnje; Organska proizvodnja omogućuje razvoj i štetnih i korisnih biljnih i ţivotinjskih vrsta, te uspostavlja prirodnu ravnoteţu; Organska proizvodnja podrazumijeva lanĉane tokove i stalnu kontrolu nad proizvodima; Potrošaĉ ima uticaj na proizvodnju i mogućnost da se liĉno uvjeri u standarde proizvodnje; Organska proizvodnja je garancija za ĉistoću i stabilnost zemljišta, vode i zraka. Ciljevi u organskoj proizvodnji Organska proizvodnja i prerada zasnivaju se na više principa i ideja. Svi su vaţni i nema meĊu njima prioriteta. Principi ukljuĉuju: Da se proizvodi hrana visokog kvaliteta; Da se radi kompatibilno sa prirodnim ciklusom i ţivim sistemima kroz tlo, biljke i ţivotinje u ukupnom proizvodnom sistemu; 209 Da se prepozna širi sociološki i ekološki utjecaj na organsku proizvodu i sistem prerade; Da se odrţi i poveća dugoroĉna plodnost zemljišta i biološka aktivnost koristeći se biološkim metodama; Da se promoviše odgovorna upotreba i oĉuvanje vode i ţivota u njoj; Da se njeguje lokalna i regionalna proizvodnja i distribucija; Da se harmonizira biljna i animalna proizvodnja; Da se za ambalaţu koristi biorazgradivi materijali i materijali koji se mogu reciklirati. Opredjeljenja i ciljevi u organskoj poljoprivredi Osnovni cilj svakoga proizvoĊaĉa mora biti proizvodnja hrane na odrţivi naĉin, osiguranje stabilnost kvaliteta proizvoda uz poštovanje prirodnih procesa, prije svega : - oĉuvanja produktivnosti tla, - oĉuvanja i razvoja biodiverziteta u ukupnom okruţenju,bez hemijskih sredstava, minimalnu upotrebu fosilnih goriva, - proizvodnje vrijednih ţivotnih namirnica, koje su fiziološko hranjive, u dovoljnoj koliĉini po odgovarajućim cijenama; - odgovornog korištenja i ciljanog unaprjeĊenja prirodnih osnova za ţivot i svjesno izbjegavanje bilo kakvih opterećenja; - što je moguće manje potrošnja rezerve energije i rezerve sirovina, koje se ne mogu obnoviti; - da se podrţi uspostavljanje cjelovitog proizvodnog, preraĊivaĉkog i distribucijskog lanca, koji je i socijalno pravedan i ekološki odgovoran; 13. PREHRAMBENA INDUSTRIJA 13.1. Opća obilježja Prehrambena industrija predstavlja granu industrije u BiH s najvećim trendom porasta broja malih i srednjih preduzeća osnovanih nakon rata. Najveći doprinos ekonomskom razvoju zemlje daju industrije prerade mlijeka i mesa, gdje je zapaţen najveći rast u broju osnovanih poduzeća posljednjih godina. Veliki broj industrija u prehrambenom sektoru, ukljuĉujući prijeratna i poslijeratna poduzeća, ima zastarjelu, neadekvatnu opremu. Ukoliko se radi o prijeratnim poduzećima, jedino u sluĉaju uspjele privatizacije od strane stranog investitora se ulaţe u modernizaciju proizvodnje, dok stari vlasnici uglavnom preferiraju rad sa postojećom opremom. Ako se, pak, radi o poslijeratnim poduzećima novi investitori se uglavnom odluĉuju za kupovinu rabljene opreme da bi postigli rezultate u proizvodnji, no,naţalost, i zbog drugih interesa koji nisu u kontekstu nastavka proizvodnje. Samo jedan mali broj srednjih poduzeća, za koje se 210 smatra da su po kapacitetu znaĉajniji proizvoĊaĉi, investiraju u novu i moderniju opremu koja omogućava efikasniju potrošnju sirovina, vode i energije. Temeljna karakteristika proizvodnje hrane na razini Ţupanije/Kantona jeste veći udio primarne poljoprivrede u bruto društvenom proizvodu od prehrambeno-preraĊivaĉkog sektora. To ukazuje na nizak stupanj finalizacije poljoprivrednih proizvoda, znaĉajan udio samoopskrbe hranom, kao i na izraţen plasman poljoprivrednih proizvoda neregistriranim kanalima prodaje. HNŢ/K preraĊivaĉka industrija ima nepovoljnu strukturu poduzeća u pogledu obima. Veći dio poduzeća ima manji broj uposlenih djelatnika. Nasuprot tomu, u neposrednom okruţenju (Hrvatska, Srbija i td.) veoma je izraţena tendencija koncentracije i brzog rasta poduzeća u prehrambenom sektoru. Motivacija za rast poduzeća sadrţana je, prije svega, u podsticanju pozitivnih efekata u poslovanju, te i materijalnim inputima sa razine potpora FBiH. U principu i biljna i animalna proizvodnja temelje se na odabiru ograniĉenog broja proizvoda ili grupa proizvoda za koje će se unaprijed znati trţište i naĉini plasmana do krajnjih kupaca. Ispunjenje ovog zadatka u samo manjim koliĉinama vodit će kroz izravnu isporuku primarnih - sirovih proizvoda na trţište, i daleko većim dijelom kroz plasman kojemu će prethoditi prerada u proizvode više i visoke uporabne vrijednosti. U oba sluĉaja, put do konaĉne prodaje vodit će preko marketinga i njegovih institucija. Primarna proizvodnja i preraĊivaĉka industrija ĉine nedjeljivu cjelinu, pa se razvijenost i efikasnost jednog sektora povratno reflektira na odgovarajuće stanje u drugom. Prijeratni prostor sadašnje HNŢ/K imao je jedan veoma harmoniĉan odnos sirovinskog i preraĊivaĉkog sektora koji je ratnim razaranjima ili uništen ili inaktiviran. Tablica br.62. Izvoz po sektorima i odsjecima F BiH XII 2010 I – XII 2010 XII 2010 XI 2010 XII 2010 XI 2009 91,7 135,2 000 KM 4.731,835 000 EUR 2.419.349 2010 2009 Ukupno 000 KM 412.821 000 EUR 211.072 Hrana i ţivotinje 15.371 7.859 97,3 83,8 197,022 100.736 112,8 Ţive ţivotinje 92 47 - 124,3 303 155 58,8 Meso i mesne prer. 3.364 1.720 79,5 100,1 49.131 25.120 109,0 Mlijeko, prer. i jaja 3.394 1.735 98,4 105,6 39.650 20.273 127,4 Ribe i njihove prer. 365 187 50,3 40,3 7.178 3.670 91,4 Ţitarice i proizvodi 1.915 979 125,2 70,4 22.940 11.729 112,2 Voće i povrće 3.006 1.537 94,2 61,1 48.336 24.714 111,5 Šećer, prer. i med 52 27 61,2 60,5 569 291 109,4 Kafa, ĉaj i zaĉini 1.575 805 123,7 100,7 15.211 7.777 103,1 Hrana za ţivotinje 68 35 117,2 97,1 738 377 131,8 Ostali jestivi proizvodi 1.540 787 123,3 107,2 12.966 6.629 124,2 Pića i duhan 5.778 2.954 134,4 118,8 42.965 21.968 97,4 Pića 1.855 948 98,5 90,4 26.324 13.459 107,8 Duhan i proizvodi 3.923 2.006 162,3 139,5 16.641 8.508 84,4 Izvor podataka: Strateški plan BiH za hranu 211 128,3 Tablica br. 63. Uvoz po sektorima i odsjecima za FBiH Ukupno Hrana i ţivotinje XII 2010 000 KM 000 EUR 839.900 429.434 I – XII 2010 000 KM 000 EUR XII 2010 XI 2010 XII 2010 XI 2009 108,3 118,6 8.898.218 4.549.587 108,5 2010 2009 101.692 51.994 102,8 109,5 1.143.253 584.536 102,8 5.344 2.732 118,8 103,5 62.214 31.810 85,6 Meso i mesne prer. 10.534 5.386 75,8 105,5 143.036 73.133 93,4 Mlijeko, prer. i jaja 11.240 5.747 92,6 119,4 141.106 72.146 114,9 Ribe i njihove prer. 4.159 2.126 188 113,7 36.665 18.747 95,9 Ţitarice i proizvodi 18.376 9.395 105,6 136,3 187.910 96.077 117,7 Voće i povrće 16.500 8.436 122,5 102,4 170.608 87.230 98,8 4.466 2.283 97,9 106,6 47.038 24.050 80,1 12.144 6.209 101,9 99,9 131.822 67.400 110,4 4.325 2.211 91,8 116,3 52.308 26.745 115,4 Ostali jestivi proizvodi 14.604 7.467 103,5 97,3 170.546 87.199 100,9 Pića i duhan 36.176 18.496 147,6 117,9 310.889 158.955 99,0 Pića 20.516 10.490 138 101,1 198.058 101.265 97,5 Duhan i proizvodi 15.660 8.007 162,6 150,6 112.831 57.690 101,7 Ţive ţivotinje Šećer, preraĊevine i med Kafa, ĉaj, kakao i zaĉini Hrana za ţivotinje Izvor podataka: Federalni zavod za statistiku Sadašnja nepovoljna struktura poduzeća i loša tehniĉka opremljenost negativno se odraţavaju na konkurentnost prehrambene industrije. Za podizanje konkurentnosti neophodna je tehnološka modernizacija znatno većeg intenziteta, koja bi, u prvom redu, rezultirala podizanjem ekonomske efikasnosti i kvaliteta proizvoda. Ovakva tehnološka opremljenost u većem broju poduzeća oteţava dostizanje meĊunarodnih sanitarno-higijenskih normativa. Prehrambena industrija se nalazi pred dva vaţna izazova: o Podizanje konkurentnosti u pogledu ponude kvalitetne hrane po adekvatnim cijenama, o Sticanja statusa stabilnog partnera (kupca sirovine od domaćih poljoprivrednih proizvoĊaĉa). 13.2. Obilježja standardizacije i kontrole kvalitete S obzirom da sistemi upravljanja u skladu s ISO standardima nisu zakonom obavezni, poduzeća uglavnom nemaju uvedene te sisteme. HACCAP sistem je odnedavno postao nuţna potreba, te se većina poduzeća odluĉuje na uvoĊenje ovog standarda. Zaposleni u industrijama iz prehrambenog sektora nisu svjesni niti su obuĉavani po pitanju uticaja njihovih proizvodnih aktivnosti na ţivotnu sredinu, te njihovoj vlastitoj odgovornisti u procesu spreĉavanja nastanka razliĉitih štetnih emisija. Ne oĉekuje se da se ovakva praksa promijeni u narednom peroidu, iako poduzeća imaju obavezu dobijanja okolinske/ekološke 212 dozvole i provoĊenje tamo propisanih mjera za koje će prvenstveno biti zaduţeni uposlenici. Naţalost, dozvola nije garancija da će poduzeće i njegovi uposlenici postati svjesniji svog okolinskog uĉinka. Potrebno je napomenuti da je mali broj poduzeća demonstrirao svoju brigu za okoliš i uveo sistem okolinskog upravljanja (EMS) prema standardu ISO 14001. Vezano za potrošnju vode i energije, industrije ne vode evidenciju o njihovoj potrošnji. U sluĉaju da se vodosnabdjevanje vrši iz gradske vododvodne mreţe praksa je da se instalira samo jedan vodomjer na ulazu u poduzeće kojim se mjeri zajedniĉka potrošnja svih potrošaĉa u krugu industrije. U takvim situacijama nije moguće saznati potrošnju vode niti procentualnu raspodjeljenost po proizvodnim linijama, odnosno identificirati velike potrošaĉe, te djelovati preventivno na definiranim mjestima. Ista situacija je i s potrošnjom energije. U sluĉaju da poduzeće jedan dio vode ili svu vodu crpi iz vlastitog bunara nerijetko se dešava da se potrošnja vode uopće ne prati. Podaci o potrošnji vode iz bunara su većinom procjene tehnologa i drugih djelatnika u poduzeću. Koliĉine ĉvrstog otpada koje nastaju u prehrambenim industrijama su najĉešće nepoznanica. Ne vodi se evidencija o koliĉinama i vrstama otpada. Dok je vrste otpada lako identificirati, koliĉine su najĉešće bazirane na procijenama i to na razini ukupnih koliĉina, a ne po vrstama. Otpad se uglavnom odlaţe na postojeća registrirana odlagališta, dok jedan dio industrija ima svoja vlastita nekontrolirana odlagališta. U skladu sa Zakonom o zaštiti zraka, od industrijskih zagaĊivaĉa se zahtjeva godišnje mjerenje njihovih emisija. Kada je u pitanju prehrambena industija emisije se uglavnom odnose na one iz kotlovnica koje se koriste za proizvodnju tople vode, pare i grijanja. S obzirom da je ova obaveza uvedena nedavno, većina industrija nema istinsku svrhu mjerenja, već se mjerenja rade upravo u svrhu izrade Planova aktivnosti koji se predaju za dobijanje okolinske/ekološke dozvole. Kljuĉni okolinski problemi u prehrambenmom sektoru predstavlja ispuštanje otpadne vode visokog organskog opterećenja, i to najĉešće direktno u okoliš. Industrije većinom imaju izraĊene septiĉke jame koje nisu dovoljne i ne predstavljaju adekvatan ureĊaj za tretman vode iz ove industrije. Stoga, u većini sluĉajeva otpadna voda nepreĉišćena završava u ţivotnoj sredini. Neke od prijeratnih industrija imaju postrojenja za preĉišćavanje otpadne vode, koja su slabo odrţavana i imaju zastarjele elektro-mašinsku opremu. Moţe se reći da ni ta postrojenja ne tretiraju vodu do razine propisanog zakonskim propisima iz oblasti voda. 13.3. Struktura prehrambeno-prerađivačke industrije Mlinsko-pekarska industrija BiH zadovoljava samo 5-7% sopstvenu primarnu sirovinu krušnih ţita za vlastite potrebe. MeĊutim, na našim prostorima instalirani su kapaciteti koji preraĊuju sirovinu (krušna ţita) iz inozemstva. Uglavnom su današnji mlinovi suoĉeni problemima nereguralnih uvjeta u poslovnom ambijentu naspram nabavke skupe pšenice i pritiska stanovništva naspram visokih cijena mlinsko pekarskih proizvoda. Raspoloţivi kapacitet „Ţitopromet – Mostar“ s pekarom mogao bi zadovoljiti potrebe stanovništva HNŢ/K uz redovno snadbijevanje krušnog ţita. Kruh predstavlja najvaţniju 213 kategoriju pekarskih pogona. Zbog prirode svojih resursa u HNŢ/K nije potrebno graditi znaĉajniji progres prema proizvodnji ţita i pogotovo ne na njihovim klasiĉnim temeljima kao do sada. Proizvodnja krušnog ţita stagnirati će, ĉak će se i proizvodnja nešto umanjiti do 2016. godine, ĉime će ustupati sve više mjesta heljdi, te krmnim kulturama. Budući da nema potreba za izgradnju većih novih, nego dovoĊenje u funkciju postojećih kapaciteta, mlinsko-pekarska industrija i industrija stoĉne hrane u HNŢ/K generalno će poslovati na temeljima sa strane nabavljenih ţita za ljudsku i stoĉnu ishranu. Proizvodnja ţitarica neće imati znaĉajnih oscilacija (pogotovo pšenice, ĉije su sjetvene površine predviĊene u istim godišnjim sjetvenim površinama i blago smanjivanje). Taj dio prerade trebao bi ići u pravcu podizanja malih pogona za makrobiotsku i ostalu organsku proizvodnju. Tako bi na trţište izišli novi proizvodi na temeljima raţi, zobi i heljde. Mlijeko Uvjeti za preradu mlijeka su specifiĉni sa stanovišta niske konkurentnosti i standarda preraĊivaĉkih pogona. Veliki udio u snadbijevanju preraĊevinama na bazi mlijeka predstavlja plasman putem zelene pijace i direktne prodaje, na jednoj strani i stagnacije u povećanju muznih grla na drugoj strani. U HNŢ/K se godišnje proizvodi oko 20 milijuna litara mlijeka, što postavlja velike obveze za njegovu preradu u proizvode krajnje potrošnje. Tu preradu sada vrši pet industrijskih subjekata – mljekara (Prozor/Rama dvije mljekare i Konjic dvije mljekare), od kojih su dvije s teĉnim programom, dvije s usmjerenom proizvodnjom sira i u Mostaru mljekaru “Movita”koja proizvodi tvrdi sir . Bez ove posljednje, ukupni kapaciteti ĉetiri mljekare iznose 40.000 litara dnevnog ulaza sirovine, ali se oni po pojedinim subjektima razliĉito koriste. Domicilnu preradu mlijeka uvećava i obiteljska proizvodnja sireva, te otkup kojeg na sjevernim dijelovima ţupanije/kantona vrši Mljekara Sapit iz Posušja. Veće mljekare uglavnom imaju implementiran HACCAP standard ili su u procesu uvoĊenja istog. Osim HACCAP-a nije uveden nijedan drugi standard. Tipiĉne mjere koje se primjenjuju danas u mljekarama u BiH su one kolje ne zahtijevaju visoke incesticione troškove, osim u sluĉaju instaliranja CIP sistema za ĉišćenje koji je poznat po racionalnoj potrošnji vode. Ipak CIP sistem za ĉišćenje se moţe pronaći samo u većim mljekarama u BiH. 214 Industrija mlijeka - obiljeţja Mljekare indiciraju stanje u ukupnom stoĉarstvu, jer potiĉu kako proizvodnju mlijeka, tako, na posredan naĉin, i proizvodnju mesa. Za njihovo uĉinkovitije djelovanje u HNŢ/K im na putu stoje teškoće u organiziranju samog stoĉarstva (usitnjenost posjeda, niska proizvodnost, raštrkanost naselja, loša putna infrastruktura itd) i opći problemi ozraĉja. Bez obzira na veću konkurenciju rješenje za profit teĉnog programa (mlijeka) jedino je u certificiranju organskih proizvoda od mlijeka. Program proizvodnje sira i kajmaka bazira se takoĊer na jeftinoj sirovini – mlijeku (Proizvodnja mlijeka u HNŢ/K zasigurno je znaĉajno skuplja u odnosu na okruţenje zbog niske razine znanja u spremanju krmne baze na jedno strani, te ograniĉenih agroekoloških uvjeta za raznovrsniju proizvodnju krmiva na drugoj strani). Plasman sira i drugih mlijeĉnih proizvoda je u znaĉajnoj mjeri prisutan na zelenim pijacama i direktnom prodajom “prodaja na kućnom pragu”, što bi u budućnosti uz odreĊenu regulativu mogli predstavljati vaţne kanale plasmana. Uz odreĊene normative tradicionalna proizvodnja, prije svega specijalnih vrsta sira (sir iz mijeha i bijeli salamurni sir, zatim već utvrĊeni brend “repovaĉki sir” bi mogla pojaĉati svoju ulogu na trţištu (ugostiteljstvo, trgovina i dr.). U industrijskoj proizvodnji brendirani su i Vita-Vi sir, zatim dva sira u tipu tvrdih sireva iz dvije mljekare u Prozoru/Rami. Klaniĉna i mesna prerada Na podruĉju HNŢ/K nema znaĉajnijih pozitivnih trendova u obimu proizvodnje i asortimanu proizvoda. NaslijeĊeni preraĊivaĉki kapaciteti su uglavnom promijenili namjene, a novi manji kapaciteti prilagoĊavaju se lokalnom karakteru i manjim kapacitetima. Ipak, kapaciteti klaniĉne industrije za krupnu i sitnu stoku nisu ograniĉavajući segment. Jedan kapacitet postoji i za klanje peradi pa se moţe reći da se klaniĉna industrija i po obujmima mogućih usluga i po njihovoj strukturi nalazi na zadovoljavajućoj razini. Nabavka primarnih sirovina je specifiĉna. Govedarstvo se na trţištu susreće sa visokom vanjskom sirovinskom konkurencijom; uglavnom 70% sirovine je iz uvoza. U odnosu na njega, kad je rijeĉ o plasmanu, ovĉarska proizvodnja je u znatno povoljnijem poloţaju. Ovĉarski mlijeĉni proizvodi, naime, zbog svoje kvalitete, nemaju stranu konkurenciju. Trţište za janjad i ovĉije proizvode postoji. Plasman im je obezbijeĊen na domaćem trţištu. Temeljni problem je uvoz jagnjadi i obaranje cijene vlastitog proizvoda. Kozji proizvodi (meso i mlijeko) postaje brend i sugurno razvojna šansa prostora ţupanije/kantona. Temeljni problem je što kozje mlijeko naše mljekare ne otkupljuju, te bi zadatak uzgajivaĉa bio ovladavanje proizvdnjom kvalitetnih kozijih sireva. Takav pogon za preradu kozijeg mlijeka je u Mostaru (Eko Koza) s perspektivom u prerastanje znaĉajnog centra za kozarstvo u Hercegovini. 215 Postoje realne predpostavke da se na općinama: Konjic, Jablanica i Prozor/Rama, obezbijede znaĉajne koliĉine goveĊeg i jagnjećeg mesa za potrebe HNŢ/K. Gotovo sve koliĉine svinjskog mesa se nabavljaju s drugih trţišta. Opće obiljeţje je da je veća potraţnja svih vrsta i kategorija mesa u odnosu na proizvodnju. U pogledu tehnološke opremljenosti na terenu je prisutna šarolikost i u pogledu kapaciteta i u pogledu sanitarno higijenskih uvjeta. Neki preraĊivaĉi usvajaju Dobre proizvoĊaĉke prakse i HACCAP prakse (analiza opasnosti i kontrola kritiĉnih taĉaka). MeĊutim, niko od njih ne posjeduje implementiran sistem okolinskog upravljanja (EMS) prema ISO 140001. Kada se govori o pogonima za proizvodnju mesnih preraĊevina, onda se oni prepoznaju u već renomiranim poduzećima, kao što su Gipi-prom, Ĉitluk, TJ Jurković, Ĉapljina, Maksumić – Comerc, Konjic i dr. Radi se o već dokazanim subjektima koji imaju svoj izgraĊeni trţišni udio i koji su u stanju za sobom u razvitak povući cijeli primarni sektor stoĉarstva. Da se to ostvari, ovim firmama treba stvarati obveze za paritetnu preradu domaće sirovine, ali i pruţati podršku za dalji napredak. Ujedno, morao bi to da bude put do inaĉe nedostajuće formule i za ukupno razvoj stoĉarstva. Svjesni ĉinjenice da na HNŢ/K nije moguće ni za dalju budućnost obezbijediti meso i mesne preraĊevine za stanovništvo, cijenimo da bi u bliţem okruţenju HNŢ/K finansijski input sa razine FBiH trebalo usmjeriti na razvoj stoĉnog fonda u: Tomislavgradu, Kupresu, Livnu, Glamoĉu, Drvaru; Grahovu I B.Petrovcu sistemom „Kravatele“. Proizvodnja brojlerskog mesa i jaja Bez obzira na ĉinjenicu da vlastitu proizvodnju u sadašnjim uvjetima (biljnu ili animalnu) nije preporuĉljivo strateški marginalizirati i njen znaĉaj umanjivati, ipak za proizvodnju brojlerskog mesa i jaja u HNŢ/K moţemo konstatirati da je izvan strateških ciljeva. Zapravo, brojlerska proizvodnja treba imati uvezan sistem sa sloţenom preradom. Sa strateškog staništa proizvodnja je locirana na malom prostoru, s opremom uglavnom iz uvoza, proizvodnjom hrane takoĊer iz uvoza, angaţira jako malo radne snage (nema aktiviranja resursa, jaje ili brojlersko meso skoro da je 100% van vlastitog inputa). Nije moguće zanemariti i prednosti koje donosi ova proizvodnja, a koji se reflektiraju u najbrţoj konverziji hrane u meso, kao i ĉinjenicu da su ovo proizvodi jeftiniji za potrošaĉe niskog standarda obitavanja – ţivljenja. Dakle, navedenu proizvodnju prepustiti vlastitim odlukama svakog pojedinca. Prerada ribe Uzgajivaĉi ribe koriste metode uzgoja koje zauzimaju velike površine, kao što su riblji kavezi i betonski bazeni za ribu. Ovo ujedno predstavlja i vrlo efikasan naĉin uzgoja ribe, s potencijalim prinosom od 150 tona ribe po hektaru površine bazena ili kaveza. Ribogojilišta koriste dobre prakse hranjenja, meĊutim to je više povezano sa ekonomskom brigom nego sa brigom za ţivotnu sredinu. Većina ribogojilišta imaju instalirane automatske ili polu-automatske hranilice kojima se optimizira proces hranjenja i spreĉava nastajanje nepotrebnog otpada. Veliĉina i koliĉina hrane se paţljivo prilagoĊava veliĉini ribe, kao i temperaturi vode. Ovim se takoĊer minimizira nastanak otpada i poboljšava kvalitet efluenta. 216 Riblja hrana se uglavnom uvozi iz Danske i Holandije. Hrana je proizvedena u skladu sa EU standardima sa visokim stepenom iskorištenja. Naime, većina ribogoilišta koristi pribliţno 1,1 kg riblje hrane za uzgoj 1 kg ribe. Na ovaj naĉin proizvoĊaĉi minimaziraju upotrebu sirovina, te smanjuju teret zagaĊenja koji dospjeva u vodu. Navedena potrošnja hrane je u potpunosti u skladu s najboljim raspoloţivim praksama u sektoru uzgoja ribe. Ne postoji praksa ponovne upotrebe ili recirkulacije vode ili ĉvrstog otpada. Ĉvrsti otpad se odlaţe na deponijama za komunalni otpad, bez ikakvog prethodnog tretmana. Koliĉine otpada trenutno nisu dovoljne kako bi se pokrili troškovi vezani za njegovu ponovnu upotrebu ili recikliranje. Potrebno je naglasiti da odlaganje zasigurno predstavlja loš izbor za materijale koji mogu posluţiti za druge namjene. HNŢ/K treba da zadrţi i uveća primat glavnog proizvoĊaĉa ribe u BiH. Put do tog cilja vodit će preko ispunjenja dva kljuĉna uvjeta: provedbe cetificiranja kao ulaznice za izvoz na susjedna i EU trţišta, i daljeg snaţenja (diverzifikacije) kapaciteta za preradu. Najsuvremeniji oblik prerade oĉišćene ribe, pastrve crvenog mesa zahvaljujući tehnologiji iz inozemstva (Norveška) implementira se u ''Norfish'' – Mostar Kompanija ''Norfish'' – Mostar je 2001. godine na prostoru Salakovca prema norveškim standardima (i standardima EU) izgradila tvornicu za proizvodnju oĉišćene ribe pastrve crvenog mesa koja se u kašetama sa ledom od 10 – 20 kg isporuĉuje trţištu. Dalji planovi kompanije idu prema izgradnji kapaciteta za dimljenu pastrvu i riblje filete kao glavne proizvode. Kao prateći proizvod dobijalo bi se riblje ulje koje bi bilo korišteno u farmaceutskoj industriji. Tablica br. 64. Klanje stoke i prerada u klaonicama u FBiH u 2010. g. Zaklano 2009 Index 2010/2009 2010 broj grla 112.463 Teţina t. 17.465,10 broj grla 113.374 Teţina t. 16.856,40 randman 53,8 broj grla 100,8 Teţ. t. 96,5 Telad 57.957 3.593,40 60.283 3.708,20 56 104 103,2 Junad 42.145 10.422,20 44.096 10.864,90 54 104,6 104,2 Krave 12.141 3.397,20 89.736 2.221,80 50 72 65,4 Ostala goveda 220 52,30 259 61,50 52 117,7 117,6 Ovce-ukupno 90.018 1.443,10 115.839 1.776 51 129 123 Janjad 62.257 833,60 84.647 1.104,70 51,2 136 132,5 Šiljeţ, ovce i ovn. 27.761 609,50 31.192 671,40 50,6 112,4 110,2 Svinje-ukupno 66.567 4.413,30 74.570 5.089,30 76,4 112 115,3 Odojci do 20 kg 13.868 178,10 10.853 139,00 70,9 78,3 78 Ostale svinje 52.699 4.235,20 63.717 4.950,40 76,4 120,9 116,9 Perad-ukupno 16.652,40 22.629 18.254,50 25.036,90 73,00 109,60 110,60 Tovljeni pilići 16.388,70 22.252 17.920,10 24.619,40 73,00 109,30 110,60 264 377,00 334 417,50 70 126,8 110,8 Goveda-ukupno Ostala perad Izvor podataka: Federalni zavod za statistiku 217 Prerada voća i povrća Proizvodnja voća i povrća u HNŢ/K namijenjena je potrošnji u svjeţem stanju. Zbog neriješenog otkupa i neorganiziranog sistema zajedniĉkog nastupa na trţištu, pogotovo zbog nekonzistentne agrarne politike na razini drţave i entiteta dolazi do znaĉajnog poremećaja na trţištu proizvoda usljed nelojalne konkurencije proizvoda iz inozemstva. U biti, nema industrijske proizvodnje ni voća, niti povrća. Bilo bi apsurdno i planirati neke znaĉajnije preraĊivaĉke kapacitete za agroekološke uvjete koji daju mogućnost ranog uzgoja povrća i voća. Izuzetak ĉini proizvodnja i prerada vinskih sorti groţĊa. Povrće se u znaĉajnoj mjeri proizvodi na usitnjenim parcelama i velikom obimu u zatvorenom prostoru, orjentiranim za isporuke u zimskim i ranim proljetnim razdobljima. Plasman proizvoda obavljaju sami proizvoĊaĉi uglavnom nakupcima i prekupcima, da li na „kućnom pragu“ ili na dominantnim trţnicama u Ĉapljini ili Sarajevu. Obzirom da je u projekciji planirana znaĉajnija proizvodnja i voća i povrća, bilo bi temeljno rješenje izgraditi jedan distributivni centar u Ĉapljini znaĉajnih rashladnih kapaciteta koji bi sluţio ne samo za skladištenje i ĉuvanje proizvoda (sortiranje, kalibriranje, pakiranje i dr), već bi bio i stabilizator cijena. Uspješani skladišni rashladni kapaciteti registrirani su posljednjih godina na podruĉju Grada Mostara. Orijentacija na industrijsku proizvodnju povrća i voća samo bi mogla biti aktuelna usljed nekih agroekoloških poremećaja i dobivanja lošeg kvaliteta proizvoda Bitno je naglasiti da manji preraĊivaĉki kapaciteti za brendirane proizvode u suhoj, mokroj ili konbiniranoj preradi, prije svega, specijalna alkoholna pića, preraĊevine od voća (dţemovi, marmelade, pekmezi, sokovi od šipka, sušeni proizvodi i dr.) imaju perspektivu pogotovo u uvjetima kada se poremeti trţište ili se dobije nešto lošiji kvalitet proizvoda. PreraĊivaĉki kapaciteti za voće i povrće trebaju imati sisteme upravljanja prema standardima ISO 9001 ili 14001, kao i certifikacije HACCAP standarda. Fokus problema u današnjim uvjetima uopće u voćarstvu i povrtlarstvu jeste: o neugovarana proizvodnja sirovina za preradu uz niske cijene na sivom trţištu, o neadekvatan tretman sirovine nakon berbe sa ĉuvanjem u nekontroliranim uvjetima. Preporuka: PreraĊivaĉke kapacitete u oblasti voćarsko – vinogradarske i povrtne proizvodnje planirati i posticati na razini registriranih gospodarstava u sistemu manjih poduzeća, “obrtniĉke djelatnosti” ili “kućne radinosti”. Proizvodnja vina Gotovo cjelokupna bosanskohercegovaĉka proizvodnja groţĊa i vina odvija se u Hercegovini, uglavnom na podruĉjima općina Mostar, Ĉitluk, Stolac i Ĉapljina, Ljubuški, Trebinje s manjim brojem vinograda i ponekom manjom vinarijom u opštinama Široki Brijeg, Grude, Posušje, Neum, Prozor/Rama, Ravno i Jablanica. Sluţbene procjene OIV-a za period od 218 2010.-2011. govore o ukupnoj površini u HNŢ/K od oko 3.500 ha vinograda, a prema podacima FAOSTAT u BiH površina pod vinogradima kretala se od oko 3,500-4.000. Ovim procjenama obuhvaćene su samo vinogradarske površine, ukljuĉujući i one zasaĊene stonim sortama groţĊa u HNŢ/K. Većina privatnih vinarija posjeduje i vinograde, ali se u njima ne proizvodi dovoljno groţĊa za korištenje instaliranih kapaciteta, pa se groţĊe kupuje od susjednih vinogradara. Nerijetko se za proizvodnju stonih, ali i višerangiranih kvalitetnih kategorija vina nabavlja groţĊe iz drugih zemalja (najĉešće iz Makedonije), što nije u saglasnosti s aktuelnim propisima o vinarstvu. Najveći dio proizvodnje vina u Hercegovini ĉini proizvodnja autohtonih vina Ţilavka (bijelo vino) i Blatina (crveno vino), pri ĉemu na proizvodnju Ţilavke otpada oko 70% ukupne proizvodnje vina. U zadnje vrijeme novi vinogradi se sve ĉešće zasnivaju sadnjom i drugog sortimenta. Ne posotoji kategorizacija vinograda namijenjenih proizvodnji vina višeg ili niţeg nivoa kvaliteta. Na snazi je još apelacijski sistem koji utvrĊuje ĉetiri kvalitetne kategorije vina: stona vina bez geografskog porijekla, stona vina s geografskim porijeklolm, kvalitetna vina s geografskim porijeklom i visokokvalitetna (vrhunska) vina s geografskim porijeklom. Slabosti u voĊenju registara proizvoĊaĉa groţĊa i vina, nepostojanje vinarske i ograniĉeno djelovanje trţišne isnpekcije rezultiraju nerealno visokim brojem komercijalno proizvedenih hercegovaĉkih vina s deklarisano vrhunskim kvalitetom. Nesluţbene procjene govore o većem nivou proizvodnje koji se zadnjih godina, zahvaljujući i ĉinjenici da vinogradi zasaĊeni poslije 2006; 2007; 2008, 2009. godine poĉinju davati rod, ustaljuje na izmeĊu 80,000 i 110,000 hektolitara. 79 U Hercegovini djeluje šest vinarija industrijskog ili poluindustrijskog tipa i oko 35 malih i srednjih privatnih vinarija ĉiji su ukupni kapaciteti procjenjivani na oko 330,000 hektolitara. Za potpuno iskorištenje ovih kapaciteta trebalo bi obezbijediti oko 47.000 tona vinskog groţĊa. Uz zadrţavanje registrovanih prinosa od oko 5.7 tona vinskog groţĊa po hektaru, za zadovoljenje potreba instaliranih kapaciteta bilo bi potrebno oko 8,300 hektara produktivnih vinograda. Ovo je za oko dva puta više od površina koje su nedavno biljeţile statsitike OIV i FAOSTAT. Iako se neki podrumi zatvaraju moţe se pretpostaviti da će i u narednim godinama instalitrani podrumski kapaciteti biti znatno proizvodnje vinskog groţĊa. Bosna i Hercegovina je neto uvoznik vina (cca 34.000 hektoliatra), pri ĉemu se biljeţe znaĉajne fluktuacije iz godine u godinu. Prosjeĉna vrijednost uvezenog vina bila je oko 5,6 miliona USD sa rasponom od 2,3 do 9,4 miliona USD. Tokom istog perioda negativni trgovinski bilans varirao je od 2 do 8 miliona USD, što daje prosjeĉni deficit od oko 4,4 miliona USD. Bosna i Hercegovina kupuje skuplja uvozna vina (1,75 USD/L) u usporedbi sa susjednim zemljama (Hrvatska: 0,81, Makedonija: 0,91, Slovenija: 0,62). U strukturi proizvodnje, dakle, dominantno mjesto zauzimaju su vrhunska vina, i to Blatina i Ţilavka s kojima je Hepok postigao svjetsku reputaciju. Sva vina punila su se u njegovim pogonima i plasirala preko vlastite prodajne mreţe. Izvoz Hepokovih vina iznosio je oko 10% njegove proizvodnje, a temelje izvoza ĉinila su vrhunska vina Ţilavka - Mostar i Blatina Mostar. 219 Rakija loza bila je drugi po glasu Hepokov proizvod i na trţište je stizala s 30, 35, 40, 43 i 45 vol % alkohola. MeĊu njima, loza Hercegovka s 43 vol % bila je marka s najvišom kvalitetom i zaštićenim zemljopisnim podrijetlom. Pored loze, proizvodila se rakija Travarica, Brendy, Rum, Kruškovac, Pelinkovac gorki, Pelinkovac slatki i Vlahov. Posebno vrijedan program iskazivao se u 20 tipova bezalkoholnih pića, poĉevši od prirodnih voćnih sokova i koncentrata, pa do gaziranih pića i sirupa. Proizvodnja vina i rakije u privatnom sektoru nije imala neki organizirani karakter, pa su se poljoprivrednici njom bavili prema vlastitim potrebama i ograniĉenim mogućnostima prodaje na domaćim trţištima. Svoje vino uglavnom su prodavali u rinfuznom stanju i samo ga je mali broj proizvoĊaĉa prodavao u bocama s vlastitom etiketom. Kapaciteti privatnih podruma bili su mali i kretali su se od 0,03 do 1,5 vagona. U uporabi uglavnom su bili drveni sudovi, a oprema za primarnu preradu, njegu i doradu vina zastarjela i prilagoĊena navedenim kapacitetima. Tijekom rata i nakon njega nastupile su velike promjene u organizacijskom i tehnološkom dijelu proizvodnje i distribucije proizvoda od groţĊa. Naime, tvrtka Hepok dd Mostar tijekom 1995. godine izvršila je preustroj, te postala Holding Hepok d.d. Mostar, u kojoj je svaki pogon dobio pravo voĊenja vlastite poslovne politike. To poslovno pravo jednako je obuhvatilo i sve postojeće industrijske vinarije, nakon ĉega su u njima uslijedile sljedeće promjene: Vinarija Mostar. Vinarija je osposobljena za rad. Ĉeka modernizaciju i zbog nedostatka sirovine radi manji dio godine, i to sa 15-20% svojih tehnoloških mogućnosti. Vinarija Ĉitluk. Privatizirana je vinarija i njeni većinski vlasnici su domaći mali dioniĉari. Posjeduje preko 200 ha vlastitih vinograda i preradu kapaciteta 1.000 vagona vina. Proizvodi paletu bijelih i crnih vina sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom razliĉitih kategorija. Od bijelih vina zaštićena su a/ vrhunska vina; Kameno vino, Ţilavka Mostar, i Ţilavka Vinarije Ĉitluk, b/ kvalitetno vino Herceg , i c/ stolno vino Hercegovaĉko stolno bijelo vino. Od crnih vina zaštićena su; a/ vrhunsko vino Blatina Brotnjo i kvalitetno vino Blatina Vinarije Ĉitluk. Ukupna godišnja proizvodnja zaštićenih vina u ovoj vinariji iznosi 960 tisuća litara, što predstavlja 62% cjelokupne proizvodnje zaštićenih vina. U vinariji postoji mogućnost potpune kontrole procesa vrenja. MeĊutim, oprema za primarnu preradu groţĊa je zastarjela i u njenoj zamjeni ĉekaju velike mogućnosti za popravke kvalitete proizvoda. Vinarija Stolac. Najviše je stradala vinarija u kojoj su ratne štete procijenjene na 85% njene ukupne vrijednosti. Kapaciteti su smanjeni sa 810 na 250 vagona. Izvršen je remont i popravak linije za primarnu preradu, njegu i doradu vina. Cilj je puna obnova proizvodnje kvalitetnih vina Samotok i Daors, te zaštita Ţilavke. Izvršena je privatizacija sa dokapitalizacijom i promjenjen naziv u “Stolaĉki podrumi”. Vinarija Domanovići. Privatizirana je i od 1996. godine djeluje pod nazivom “Vino Domanovići” d.o.o. Ĉapljina. Kapacitet joj je 150 vagona vina i potpuno je graĊevinski i tehnološki obnovljena. Proizvodi ukupno 7 vina i to; a/ vrhunska vina Ţilavku, Blatinu, 220 Vranac i Cabernet sauvignon, b/ kvalitetna vina Doman i Dubravku, te c/ pjenušavo vino Domano (dobijeno od Ţilavke). Prema sadašnjim kapacitetima Vinarija u strukturi proizvodnje vina sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom uĉestvuje sa 12%. Velike promjene su nastale u privatnom sektoru. Nakon 43 vinarije koliko ih je bilo u 2000. godini, u ovom trenutku registrirano je 30 obiteljskih proizvoĊaĉa vina koji su zaštitili svoje proizvode i uspješno konkuriraju na trţištu. Navedeni proizvoĊaĉi, od kojih veĉina ţive na podruĉju općine Ĉitluk, izgradili su vrlo dobre podrume i instalirali suvremenu opremu za primarnu preradu, njegu i doradu vina. Snaţna konkurencija “tjera” ove proizvoĊaĉe da implementiraju svjetska iskustva i moderne tehnologije. Mnogi od njih dopunjuju svoje kapacitete kupovinom groţĊa od susjeda pa tako stimuliraju proizvodnju i potiću dalji razvitak vinogradarstva u svom okruţenju. Pojedini vinari ĉak i kreditiraju podizanje novih vinograda uz ugovoren otkup proizvedenog groţĊa. Godišnja proizvodnja zaštićenih proizvoda kod obiteljskih vinarija kreće se od 350 do 400 tisuća litara vina, te od 13 do 14 tisuća litara rakije. Od navedene proizvodnje zaštićenih vina, oko 70% otpada na bijela vina. Budući se ovdje radi samo o zvaniĉnim evidencijama Ţupanije po osnovu registriranih marki i koliĉina, stvarna ukupna proizvodnja i vina i rakije sigurno je još veća. S toga se cijeni da ukupna godišnja proizvodnja registriranih 38 bijelih i 34 crna vina kod obiteljskih proizvoĊaĉa u HNŢ/K iznosi oko 1.537.000 litara, a proizvodnja registriranih rakija samo oko 25.000 litara. Vinogradarstvo zajedno s vinarstvom prije rata imalo je zaokruţenu proizvodnju i dobar marketinški image (široku paletu domaćih i izvoznih proizvoda). Uĉincima rata obje ove proizvodnje znaĉajno su unazaĊene, a negativni ĉimbenici koji sada ometaju njihov razvitak su; a/ nezadovoljavajući ekonomski tretman proizvoda (oporezivanje vina kao alkoholnog pića), b/ neureĊeno trţište i c/ nedostatak poticaja za veću i jeftiniju proizvodnju. Postojanje veoma uĉinkovit rad udruge vinogradara i vinara dobar je put za trasiranje povoljnijeg gospodarskog ozraĉja u ovoj djelatnosti. Cilj je da to ozraĉje na svim razinama vlasti (općina-ţupanije-FBiH-BiH) bude prepoznato i podrţano odgovarajućim mjerama društva. Te mjere, po preporukama samih vinara i njihove udruge, trebale bi da sadrţe sljedeće; organiziranje proizvoĊaĉa, stalni rad na proizvodu, podizanje kvalitete i razvijanje marketinga, ureĊenje trţišta sprjeĉavanjem nelegalnog i nekontroliranog uvoza vina, uspostavu institucije (komisije) za kontrolu kvalitete kod uvoza i izvoza vina, problematiku vina rješavati u ministarstvu poljoprivrede, a ne industrije, podizanje image i veliĉanje potrošnje vina kroz razne marketinške manifestacije, financijsko poticanje širenja vinogradarstva, sukladno sa njegovim unutarnjim i vanjskim trţišnim mogućnostima. 221 Vinogradarska i vinarska djelatnost sa svoje strane mora biti spremnom prihvatiti navedene mjere, a to de činiti vlastitom strukovnom i poslovnom organizacijom na marketinškim principima. Da ona to uistinu može, potvrdila je svojim dosadašnjim dobrim rezultatima. Ti rezultati su broj onih obiteljskih vinara koji su uspostavili svoju marku i na njoj proizveli prepoznatljiv proizvod najviše kvalitete s kojim se uspješno nose na domadem, pa i vanjskom tržištu. 14. STRATEŠKA OPREDJELJENJA PO OPĆINAMA 222 14.1. OPĆINA ČAPLJINA Broj stanovnika49 23.050 2 Površina 256 km Poljoprivrednog zemljišta u ha 15.482 Obradiva površina u ha 6.475 Broj naseljenih mjesta 32 Stanje Prirodni i stvoreni uvjeti u prostoru općine Ĉapljina upućuju na ĉinjenicu da se njihovim potpunijim i smišljenijim korištenjem, uz primjenu novih tehnologija, mogu postići znatno veći efekti u materijalnom razvitku. Tome su posebno dokaz: geoprometni poloţaj, kvalitetne vode i njihovi energetski potencijal, poljoprivredni prostori, te oĉuvane prirodne ljepote i krajolici. Novi razvoj treba usmjeriti prema znanju, globalnim informatiĉkim sustavima i poduzetništvu. U tom pravcu treba teţiti povezivanju s komplementarnim gospodarskim subjektima iz šireg okruţenja. U gospodarski razvoj treba ukljuĉiti prirodne ljepote, turizam, ribolov, seoski turizam i pejzaţ. To znaĉi da te prostorne i tradicionalne vrijednosti treba njegovati i razvijati kako bi one bile oĉuvane, a istodobno korisne. Prostor općine Ĉapljina, zbog svojih izrazitih prirodnih vrijednosti, ima znaĉaj koji prelazi lokalne okvire. Radi toga se njegovi vodni resursi (Neretva, Trebiţat, Bregava, Hutovo Blato) posebno štite kako bi se saĉuvali od degradacije. Općina Ĉapljina prostire se na 256 km2 ili 25.414,05 ha površine, pa spada meĊu manje općine u Ţupaniji/Kantonu. Temeljem popisa iz 1991. godine njen prostor naseljavalo je 27.882 stanovnika, pa je sa 109 osoba po km2 pripadala redu gušće naseljenih općina u BiH. Danas tu ţivi 23.050 stanovnika, a Općina Ĉapljina broji 32 naseljena mjesta. Privatno poljoprivredno zemljište, kojeg u općini ima 7.300 ha, u sebi sadrţi veoma znaĉajnih 4.400 ha obradivih površina. U njihovim okvirima najznaĉajnije su oranice s 3.801 ha, te voćnjaci i vinogradi kojih ima 250, odnosno 240 ha, ţitarica je 18 ha, krmnog bilja 20 ha povrtnog bilja 533 ha i neobraĊenog zemljišta 3.203 ha. Ostatak ĉine livade s nepunih 1.402 ha, pašnjaĉke površine, te vodeni prostori s oko 475 ha. Općina sada ima oko 23.000 stanovnika koji su sa svojim prebivalištima rasporeĊeni u 32 veća i manja naselja. Na temelju prijeratnog broja stanovnika, oni po osobi veţu vrlo znaĉajnih 0,56 ha poljoprivrednog, ali zato mnogo skromnijih 0,20 ha obradivog i samo 0,14 ha oraniĉnog zemljišta. Poljoprivredna domaćinstva u prosjeku raspolaţu s 2,03 ha poljoprivrednog zemljišta, ali je unutar njega samo 1,2 ha onog koje se obraĊuje. Unutar obradivih površina, domaćinstva u prosjeku raspolaţu s 0,95 ha oranica, 0,19 ha livada, te 0,06 ha voćnjaka i pribliţno toliko i vinograda. 49 Hercegovaĉko-neretvanska ţupanija u brojkama (2010.) (izvor podataka o broju stanovnika za sve općine) 223 Glavna odrednica sadašnje poljoprivredne proizvodnje je izvansezonsko i rano povrće uz nešto cvijeća u zatvorenom prostoru. Plasteniĉkom proizvodnjom intenzivno se bavi oko 2.500 domaćinstava i ona uglavnom raspolaţu sa plastenicima pojedinaĉne površine od 300 m2 i više. Općina je podruĉje proizvodnje rane paprike, rajĉice, krastavaca i zelene salate, ali je i znaĉajan proizvoĊaĉ presadnica sezonskog povrća i cvijeća (oko 6 miliona presadnica sezonskog povrća). Uz povrće, snaţno je zastupljena proizvodnja voća u kojoj dominiraju zasadi breskve, kajsije, trešnje i drugih koštiĉavih voćnih vrsta. Revitalizacija sela se, danas, izvodi pretvaranjem u turistiĉke destinacije (pod zajedniĉkim imenikom „etno sela“) bez ili s jako malo turista, ali sva sela nemaju preduvjete za takav razvoj. Sela u znatnom dijelu prostora su ostala bez radne snage i tendiraju ka daljem napuštanju. Razlog za to je prvenstveno u egzistencijalnim uvjetima u njima, odsjeĉenosti od komunikacija i odsustvu društvene brige o njima. Infrastruktura Proces urbanizacije grada Ĉapljine se usporio, a na ostalim prostorima općine nije došlo do potrebe i ţeljene urbanizacije i decentralizacije centralnih funkcija. Nije došlo do jasne hijerarhijske uspostave sekundarnih urbanih centara, kao ni centara zajednice sela, iako to neka od naselja svojom veliĉinom a i opremljenošću društvenim sadrţajima zasluţuju. Putna mreţa. Postojeće stanje magistralnih i regionalnih prometnica postaje smetnja u kvalitetnom i sigurnom odvijanju prometa. Razlog tomu je ĉinjenica da se u Općini Ĉapljina ukrštaju prometni koridori i da glavne prometnice tih koridora prolaze kroz izgraĊene prostore Ĉapljine i znaĉajnog dijela ruralnih naselja. S obzirom na budući razvoj autocesta u Federaciji BiH i njenom okruţenju izvjesno je rješenje kljuĉnih prometnih problema. U postupku je izrada glavnog projekta autoceste u koridoru Vc kroz podruĉje Općine, odnosno pravcem Stanojevići – Bivolje Brdo – Poĉitelj – Zvirovići. TakoĊer je najavljena mogućnost (opredjeljenje iz Strategije razvoja autocesta i brzih cesta u Federaciji BiH) da se u zaleĊu Poĉitelja formira interregionalni ĉvor na autocesti u koridoru Vc na kojem bi se odvojila Jadransko – jonska autocesta prema jugoistoku. Stanje lokalnih cesta je prihvatljivo po osnovu njihovog prostornog razmještaja i gustoće, ali je veoma nepovoljno po osnovu širine kolnika i kvalitete kolniĉke konstrukcije. S obzirom da stanje ovih cesta ima direktan utjecaj na razvoj naselja i zadovoljenje osnovnih ţivotnih potreba ljudi, mora se osigurati njihov razvoj. To se posebno odnosi na dijelove lokalnih cesta u naseljima koja bi se trebala planski razvijati sa minimumom urbaniteta. Izrada glavnog projekta autoceste u koridoru Vc kroz podruĉje Općine, odnosno pravcem Stanojevići – Bivolje Brdo– Poĉitelj ‐ Zvirovići. TakoĊer je najavljena mogućnost (opredjeljenje iz Strategije razvoja autocesta i brzih cesta u Federaciji BiH) da se u zaleĊu Poĉitelja formira interegionalni ĉvor na autocesti u koridoru Vc na kojem bi se odvojila Jadransko – jonska autocesta prema jugoistoku. Vodosnadbijevanje osim osiguranja potrebnih koliĉina vode zadovoljavajuće kvalitete za snabdjevanje stanovništva, voda je potrebna i za razvoj privrede, osobito u prehrambenoj i preraĊivaĉkoj industriji, zatim u poljoprivredi, energetici, te za plovidbu, sport i rekreaciju. 224 Za vodoopskrbu stanovništva je potrebna voda najbolje kvalitete. Podzemne vode su obiĉno najkvalitetnije vode u prirodi, pogotovo one iz intergranularnih sredina jer se odlikuju sposobnošću autopurifikacije (samoproĉišćavanja). Na podruĉju Općine ovakva vrela su Bjelave i nešto uzvodnije Bobanovo vrelo, svako procijenjene izdašnosti preko 2 m3/s. Izvorište Bjelave se već odavno koristi u vodoopskrbi velikog dijela Općine, a u budućnosti se planira dodatna eksploatacija vrela ĉime bi se osigurala voda za stanovnike Dubravske visoravni. Na teritoriju Općine se nalaze znaĉajne poljoprivredne površine, meĊutim ne postoje organizirani veliki sustavi navodnjavanja. Uglavnom su prisutni manji individualni sustavi koji vodu zahvaćaju jednim dijelom iz bunara, a drugim dijelom iz vodotoka, koja se onda otvorenim kanalima distribuira po podruĉju. Na dijelovima poljoprivrednog zemljišta na niţim kotama, a gdje je organizirana poljoprivredna proizvodnja vrši se površinska odvodnja zbog visokih podzemnih i procjednih voda. Kompleks zemljišta u Višićima ima izvedenu odvodnu mreţu s otvorenim kanalima, te cijevnu drenaţu. Suvišne vode se preko melioracijskih kanala evakuiraju u rijeku Krupu, gravitacijski pri malim vodostajima, a crpnom stanicom pri visokim usporenim vodama. Polje uz desnu obalu rijeke Bregave takoĊer ima izvedenu kanalsku mreţu za odvodnju procjednih i zaobalnih voda. Odvodnja se vrši gravitacijski pri manjim vodostajima rijeke Bregave, a pri većim vodostajima zatvara se, tako da se procijede i zaobalne vode zadrţavaju u kaseti do trenutka koji osigurava gravitacijsko otjecanje. Jedino hidroenergetsko postrojenje na podruĉju Općine je HE Ĉapljina, a u planiranom periodu se ne predviĊa izgradnja novih. Koliĉina i kvaliteta vodnih resursa za uzgoj ribe na podruĉju Općine predstavljaju pogodnu podlogu za uzgoj ribe i riblje mlaĊi, a najbogatije podruĉje ribljim fondom je Hutovo Blato. Tu se riba uzgaja u prirodnim uvjetima, bez vanjskih utjecaja, a zbog oĉuvanja ravnoteţe ekosustava uzgoj ribe u na ovom podruĉju mora ostati na istom nivou. Zbog povezanosti s Parkom prirode Hutovo blato i relativne plitkosti donjeg kompenzacijskog bazena Svitava ne preporuĉa se kavezni uzgoj u hidroakumulaciji Ĉapljina. Znaĉajan riblji fond postoji i u rijeci Neretvi, meĊutim ne postoji organizirana proizvodnja, nego se riba uglavnom izlovljava rekreativno. Rijeka Trebiţat je takoĊer vrlo bogata ribljim fondom, meĊutim, osim korištenja ribljeg fonda za sportski ribolov i proizvodnju u nekoliko manjih ribnjaka, ne postoji veći organizirani uzgoj i proizvodnja ribe na podruĉju Općine. Mogućnost gradnje novih ribnjaka utvrĊena je uz rijeku Trebiţat i naselje Struge, dok bi rijeka Neretva zadrţala prirodni uzgoj ribe za ekstenzivni izlov. Izgradnja novih, kao i odrţavanje postojećih ribnjaka mora biti u skladu s odrţivim korištenjem voda. Prostor općine Ĉapljina obiluje atraktivnim prirodnim ljepotama uz vodotoke rijeka pogodnim za turizam i rekreaciju. To se prvenstveno odnosi na podruĉje rijeka Trebiţat i Neretve, te podruĉje Hutovog blata. Vrste i naĉini rekreacije, uvjeti izgradnje, ureĊenja i korištenja ovih prostora u funkciji rekreacije i turizma moraju biti usklaĊeni sa reţimima zaštite ovih podruĉja, kao i odrţivim korištenjem voda. Kanalizacija u gradskom naselju Strugama i Trebiţatu je uglavnom riješena. MeĊutim, nije uspostavljena za veliki broj ruralnih naselja. 225 Izletišta, znamenitosti i vjerski objekti u kontekstu odluke Komisije za oĉuvane nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasila je slijedeće spomenike nacionalnim: Crkva Preobraţenja Kristovog u Klepcima, zgrada škole i groblje, podruĉje i ostaci graditeljske cjeline, Gabela, arheološko podruĉje, Most u Klepcima, povijesna graĊevina, Pašića kula sa dvorima u Bivoljem Brdu, graditeljska stambena cjelina, Poĉitelj, povijesno gradsko podruĉje, UtvrĊena kasnoantiĉka vila Mogorjelo, arheološko podruĉje, Rimska vila (Villa Rusticae) – Višići, lokalitet „Kućišta“ s ostacima iz rimskog antiĉkog razdoblja, ranog i kasnog srednjeg vijeka (slavensko naselje i groblje), arheološko podruĉje. Na privremenoj listi nacionalnih spomenika proglašenih od strane Komisije za oĉuvanje nacionalnih spomenika nalaze se: Crkva sv. Franje Asiškog, Crkva sv. Stjepana – Gabela, Park prirode – Hutovo Blato. Gospodarski aspekti Mlijeko kao primarni proizvod u općini Ĉapljina nije u prioritetu vlastite strateške orjentacije. Privredni subjekt “VITA-VI” d.o.o. Višići bio je usmjeren u proizvodnja mlijeka, rasplodnog podmlatka i stoĉne hrane. U istom razdoblju poduzeće je raspolagalo s 260 ha zemljišta i 1.100 grla stoke, od ĉega 550 muznih krava, 300 teladi do 6 mjeseci i 250 junica od 6 do 20 mjeseci. Danas farma krava raspolaţe sa 600 muznih grla i mlijeko predaju u vlastito poduzeće u Mostar i isto preraĊuju u „Vita sir“; „Vita trapist“, „Vita specijal“ i sir u maslinovom ulju. Naţalost, nema organiziranog otkupa mlijeka, niti povećanja stoĉnog fonda. Meso kao proizvod uglavnom je uvozna sirovina. Nema organizirane prerade mesa, uglavnom su instalirane mesnice „Pivac“ Vrgorac; „Sušac“ sa proizvodnjom preraĊevina od mesa, prije svega pršuta, kobasica i drugih suhomesnatih proizvoda. Vino kao proizvod predstavlja BiH „brend“ Danas su aktuelne vinarije “Vino Domanovići” d.o.o. Domanovići („Vina Zadro“), zatim Vinarija „Rebac“ –Trebiţat, Vinarija „Matić“ – Trebiţat i Vinarija „Buntić“ – Domanovići. U proizvodnom asortimanu nalaze se crna i bijela vina. Ribogojilište „Krupa“ i „Zlatno Sunce“ proizvode potoĉnu pastrvu i podmiruju potrebe ne samo općine, već su i izvozno orjentirani. Od poljoprivrednih robnih pravnih subjekata u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji snaţan proizvodni inpuls ostvaruje „Agroherc“ d.o.o. Ĉapljina koji raspolaţe s 494 ha obradive površine. U strukturi proizvodnje dominira voćarstvo sa 170 ha breskve i nektarine, 50 ha jabuke, 21 ha trešnje, 17 ha masline i 1 ha smokve. U strukturi vinogradarske proizvodnje dominiraju vinske sorte (ţilavka, blatina i vranac) u površini od 100 ha i stone sorte u površini od 50 ha. TakoĊer je aktuelana proizvodnja sadnog materijala u površini od 16 ha. “Staklenici” d.d. Ĉapljina. Djelatnost poduzeća je proizvodnja povrća i rezanog cvijeća. Od ukupno 10 ha raspoloţivih staklenika, poduzeće ima 5,5 ha obnovljenih stakleniĉkih objekata te oko 20 ha slobodnih otvorenih površina. Izvršena je dokapitalizacija poduzeća, i dokapitalizacijom su obnovljeni kotlovnica, staklenici i djelomiĉno upravna zgrada. Organizovanjem proizvodnje u rasadniku Hishtil Adria Ĉapljina d.o.o. Gabela evidentan je 226 porast proizvodnje rasada u 2010.godini i ukupna proizvodnja je bila 4.930.500 rasada. „Dominant“d.o.o – Korda, proizvodnja sadnog materijala i uzgoj proizvodnih zasada voća u površini od 20 ha. Na Općini Ĉapljina djeluju P.Z. Ĉapljina; „matica“ Višići; P.Z. „Dubrave“ Domanovići. Plavljenje zemljišta predstavlja temeljni problem primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji koga je neophodno apriori rješavati. Ugroţene površine plavljenjem su: o Višićka kaseta sa 2 m.n.v. iznad razine mora, a 5 m.n.v. u toku zime ispod razine Hutovog Blata. Ugroţeno 3.500 ha proizvodnih površina i naselja plavnim pojavama: Gnjilišta, Višići, Ĉeljevo i dijelom Draĉevo; o Nerezi u površini od 200 ha ugroţeni poplavama rijeke Bregave; o Gabela u površini od 3.000 ha ugroţena plavljenjem. D.o.o. “Roing” Ljubuški s poduzećem “Muminovaĉa-Dubrave” i temeljnom djelatnosti otkupa, uzgoja i prerade ljekovitog bilja predstavlja snaţan zamajac i valenciju za aktivnosti u ovoj izuzetno profitabilnom djelatnosti. Poljoprivredna škola, Ĉapljina. Djelatnost škole je struĉno obrazovanje uĉenika za zvanja u poljoprivredi. U tu svrhu škola raspolaţe imanjem sa oko 15 ha obradivog zemljišta, od ĉega je oko 2.000 m2 pod plastenikom. Uĉenici tijekom školovanja rade na imanju na proizvodnji povrća u zaštićenom prostoru i na otvorenom. 227 Strateška opredjeljenja – rješenja Izraditi strategiju razvoja poljoprivrede. Izraditi Program gospodarenja zemljištem u vlasništvu drţave. Obezbijediti znaĉajniji financijski input za vlastitu potporu agraru i harmonizirati isti sa MPŠV. Uspostava i razvoj sluţbi za poljoprivredu u općini. Izraditi studiju hidromeliorativnih mjera Strateške proizvodnje su: organska proizvodnja hrane izvan velikih intenzivnih posjeda, vinogradarstvo i vinarstvo (sprijeĉiti gubljenje autohtonih vinskih sorti blatina i ţilavkla) i širiti stolno groţĊe, voćarstvo sa akcentom na uzgoj smokve, masline i šipka, proizvodnja povrća, hortikulturni uzgoj, rasadniĉka proizvodnja, sakupljanje, uzgoj i prerada ljekovitog bilja. Marketinška potpora proizvodnji od kalibriranja i ambalaţe do obiljeţavanja nacionalnim znakom. Stimulirati izgradnju manjih preraĊivaĉkih kapaciteta za proizvodnju brendova voćnih i povrtnih kultura. Izgraditi distributivni centar za skladištenje, ĉuvanje i distribuciju voća, groţĊa i povrća kapacitea 500.000 t. Stoĉarsku proizvodnju (svih vrsta i kategorija) prepustiti vlastitim odlukama. Snaţno posticati razvoj turizma (Mogorjelo, Gabela; Hutovo). Na podruĉju Višićke kasete pojaĉati nasip u duţini od 8 km, Nerezima pojaĉati nasip u duţini od 3 km i Gabeli u duţini od 10 km. Zaustaviti vaĊenje šljunka iz Neretve i prekinuti salinizaciju zemljišta. Regulirati gradsku deponiju i zaustaviti zagaĊivanje Neretve. Graditi vodo-natapne sustave. Izgraditi distributivni centar za skladištenje, ĉuvanje i distribuciju voća, groţĊa i povrća kapacitea 50.000 t. 228 14.2. OPĆINA ČITLUK Broj stanovnika 50 Površina Poljoprivrednog zemljišta u ha Obradiva površina ha Broj naseljenih mjesta 15.761 181km2 7.724 4.009 21 Stanje Općina Ĉitluk se nalazi zapadno od Mostara, neznatno udaljena od Jadranskog mora. Veliki broj spomenika materijalne kulture svjedoĉi o bogatoj povijesti ovog kraja. 2 Na površini od 181 km , po kojoj je Općina Ĉitluk teritorijalno rasprostanjenija federalna jedinica, ţivi 15.761 stanovnika, nastanjenih i organiziranih u 21 naseljenom mjestu. Oko 3.229 ţitelja je mlaĊih od 15 godina, oko 10.313 imaju izmeĊu 15 i 64 godina, te oko 2.310 ţitelja ima preko 64 godina starosti. Broj roĊenih i umrlih stanovnika ukazuje na negativni prirast stanovništva. Općina Ĉitluk zauzima teritorij od 181 km2 ili 18.099 ha, pa je s 4,1% udjela prostorno najmanja administrativna jedinica u Ţupaniji/Kantonu. Na njenoj teritoriji pred rat je ţivjelo 15.083 stanovnika, te je s 83 osobe po km2 pripadala redu srednje naseljenih podruĉja u BiH. Ima nadmorsku visinu izmeĊu 50 (Kruševići) i 300 metara i sa svojom mediteranskom klimom je izrazito pogodna za poljoprivrednu proizvodnju. U ukupnom prostoru općine na poljoprivredno zemljište otpada nepunih 9.700 ha ili 53,5%. Ovo zemljište u svom većem obimu od oko 6.000 ha rasporeĊeno je na privatna obiteljska gospodarstva, dok se manji ostatak od 3.700 ha vodi kao drţavno vlasništvo. U strukturi zemljišnih površina od ukupno 18.099 ha. poljoprivrednog zemljišta je 7.724 ha (42,68%), šumskog 9.448 ha (52,21%), neplodnog 925,21 ha (5,11%), od neplodnog zemljišta izgraĊenog je 881,78 ha (4,87%), dok je pod vodom 43,73 ha (0,24%). U vlasništvu obiteljskih posjednika nalazi se 4.342 ha obradivih površina u kojima je 2.870 ha oranica, od kojih je 235 ha ţitarica, 544 ha povrtnog bilja, 426 ha stoĉnog krmnog bilja i 1.661 ha neobraĊenog zemljišta, oko 826 ha vinograda, 46 ha voćnjaka i 219 ha livada i 3.909 pašnjaka. Pravnih subjekata je pet (5) gospodarstava 130 41 pĉelar, jedan(1) uzgoj koza i 25 uzgajivaĉa ovaca. 50 Hercegovaĉko-neretvanska ţupanija u brojkama (2010.) (izvor podataka o ukupnim površinama za sve općine) 229 Infrastruktura Na ukupnom podruĉju općine Ĉitluk, infrastruktura u općoj ocjeni zadovoljava sve aspekte gospodarskog i društvenog ţivota. Putna mreţa u većini naselja ruralnog podruĉja riješena je na naĉin zadovoljavajuće frekvencije (asfalt) sa izuzecima naselja: Krućevići, Blatnica i Veliki OgraĊenici. U gradskom jezgru općine (urbana sredina) neophodno je rekonstruisati gradsku obilaznicu. Elektro energetski sustav nije fokus radikalne revitalizacije; neophodna su pojaĉanja na razini naselja: Blatnica i veliki OgraĊenici. Kanalizacija u gradskom naselju je uglavnom riješena. MeĊutim, nije uspostavljena za MeĊugorje kao kljuĉni prioritet u ukupnoj infrastrukturi. Izletišta, znamenitosti i vjerski objekti u MeĊugorju poznati su u svijetu, pogotovo u vjerskim aspektima, kao svetište i centar dogaĊaja najveće razine. Pored ovog fokusa (s kojim nije moguće porediti neke druge) nije zanemarljivo naznaĉiti i Stećke u Bakrima i Blatnici, zatim groblje Ĉmarevac u Velikom OgraĊeniku i neposredno kod crkve u Ĉerinu i Vionici. Gospodarski aspekti u ranijim periodima bili su prepoznatljivi na temeljima proizvodnje groţĊa i duhana. Ukupna agrarna privreda realizirala se putem Holding Hepok “ Vinarija Ĉitluk” d.d. Ĉitluk i ZZ “Brotnjocoop” u ĉijem sastavu su bili Duhanska stanica Ĉitluk, te Gljivara i Poljoprivredna apoteka. U poslije ratnom periodu došlo je do radikalne posjedovne i gospodarske promjene. Temeljne karakteristike gospodarskih aktivnosti predstavljene su u projekciji: ZZ “Agroplod”, Ĉitluk. Zadruga je u vlasništvu ima 1,5 ha poljoprivrednog zemljišta koje se ranije koristilo za plasteniĉku proizvodnju povrća i cvijeća. Danas je temeljna djelatnost proizvodnja i destilerija rakije od ĉistog groţĊa „Loza specijal“, Udruga vinogradara i vinara kao centralna udruga regionalnog karaktera s rejtingom izvanrednog utjecaja i uspjeha na tokove i legislativu u ovoj oblasti. Postoji veliki broj podruma vina: „Obiteljski podrum“ J. Brkić – Ĉitluk; „Podrum Andrija“ M.Ćorić – Paoĉa; AG-MeĊugorje G. Vasilj-MeĊugorje; „Podrum Ostojić“ V. OstojićPodpolje; Vinarstvo i vinogradarstvo „Odak“ G.V. OgraĊenik; „Vita-i“ Ĉitluk J. AnĊa– Ĉitluk; Vinarija „Stankela“ S.Vasilj.- MeĊugorje; Podrum „Prskalo“ J.Prskalo- Paoĉa; Podrum „Dujmović“ R. Dujmović- Gradac; Podrum „Marijanović“ P. Marijanović-Sluţanj; „Vitis“ d.o.o Ĉitluk; Vinarija Ĉitluk , Ĉitluk; Podrum Ţ. Stojić- Hamzići; Podrum „Sivrić“ V. Sivrić- MeĊugorje; Podrum „Starac“ B.Sušac – Blatnica; Podrum „Vuĉić V. Vuĉić-Blatnica; Hercegovina Produkt d.o.o MeĊugorje. G.I.P. „SONS“ Gagro Mesna industrija, Ĉitluk. Jedna je od većih tvornica za preradu mesa. U nedostatku domaće stoĉne proizvodnje ova industrija svoje sirovinske potrebe za sada većinom zadovoljava iz uvoza. Primarna proizvodnja nije u fokusu organizirane proizvodnje. Proizvodnja mlijeka zadovoljava samo vlastite potrebe, nema organiziranog otkupa. Proizvodnja ţitarica, povrtlarska i voćarska proizvodnja takoĊer su u funkciji osobne samoopskrbe ili „ad hock“ trţišta. Peradarska proizvodnja (proizvodnja jaja) Farma „Luburić“ djelomiĉno zadovoljava potrebe općine sa visokom konkurencijom iznutra i sa izvana. Proizvodnja svinjskog mesa u mini farmama (Mali OgraĊenik-Mandić V., u Blizancima Kordić i u Sluţnju Turudić,I.) 230 preţivljava teška gospodarska previranja u ovoj proizvodnji i posluju na granici rentabiliteta, zatim Otkup voća „Deja“ d.o.o Ĉitluk. Strateška opredjeljenja – rješenja Saĉiniti strategiju razvoja poljoprivrede općine. Saĉiniti Program gospodarenja zemljištem u vlasništvu drţave. Obezbijediti znaĉajniji financijski input za vlastitu potporu agraru i harmonizirati isti sa MPŠV. Uspostava i razvoj sluţbi za poljoprivredu u općini. Strateški se orjentirati na: organsku proizvodnju hrane, Vinogradarstvo i vinarstvo (vinsko groţĊe, domaće sorte, usmjeriti do visine 350 m.n.v.) i voćarstvo sa akcentom na uzgoj smokve, masline, šipka i višnje, (nasade višnje i masline zasnivati u naselja: Blizanci, Sluţanj, Dragići, višnju u Cerno, Buletić, Veliki OgraĊenik i Paoĉu, proizvodnju smokve u Ĉitluku). Proizvodnju ţitarica usmjeravati na podruĉja: Ĉitluk, Blatnica, Veliki i Mali OgraĊenik, Ĉerin i Hamzići. Proizvodnju krmnog bilja podešavati i stimulirati za intenzivnu proizvodnju mlijeka i mesa ovaca i koza. U sjetvenu strukturu uvesti: perko repicu, stoĉnu grahoricu i grašak, stoĉni sirak, stoĉni kelj. Proizvodnju duhana krompira i luka orjentirati prema većim nadmorskim visinama. U strukturi stoĉarstva stimulirati proizvodnju ovaca i koza, na planina Vran i Ljubuša ljeti – Brotnjo zimi, a u govedarstvu postepeno mijenjati pasminski sastav prema Montafoncu. Pferirati manje preraĊivaĉke kapacitete za proizvodnju brendova iz opusa biljne i animalne proizvodnje, ljekovito bilje preraĊivati u destilate i ekstrakte. Od plavljenja zaštititi Biletić polje i Prućeviće. Stimulirati otkup i preradu ljekovitog bilja. Stimulirati mini sušare na solarnu energiju. Vjerskom i seoskom turizmu podesiti ukupnu proizvodnju, certificirati je kao organsku. 14.3. OPĆINA JABLANICA Broj stanovnika Površina 231 11.784 2 301 km Poljoprivredno zemljište u ha 51 Obradiva površina u ha Broj naseljenih mjesta 11.657 1.125 33 Stanje Općina Jablanica pripada regionu gornje ili visoke Hercegovine, a sa svojih 301 km2 površine i 11.784 stanovnika spada u red manjih općina u Federaciji Bosne i Hercegovine. Gustina naseljenosti iznosi 39,14 stanovnika /km2. Grad je smješten na nadmorskoj visini od 202 metra. Podruĉje općine obuhvata 33 naseljena mjesta. Ukupna duţina lokalnih i nekategorisanih puteva iznosi 51,60 km od ĉega je 18,70 km sa asfaltnom površinom, a 32,90 km sa makadamskom površinom. Povezanost prigradskih naselja s gradom je preko lokalnih puteva s asfaltnom površinom ukupne duţine 10,20 km. Unutar grada kao urbane sredine i sjedišta općine za saobraćaj (kretanje motornih vozila i pješaka) postoji cjelovit meĊusobno povezan kompleks javno prometnih površina oblika ulica, trgova, stepeništa ukupne duţine 7.783 m. i površine 25.298 m2 s gradskim parkom u središtu grada površine 12.735 m2 i vanjskim kompleksom ispred JU Muzej “Bitka za ranjenike na Neretvi” ukupne površine 25.357 m2. Općina Jablanica obiluje znaĉajnim prirodnim resursima kao što su vode, minerali i šume, koji još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri iskorišteni. Kao potencijalni resurs na podruĉju općine su indentificirane vode, rijeka Šanica i izvorište Komadinovo vrelo koje imaju odreĊeni višak vode koji bi se mogao koristiti u komercijalne svrhe, u smislu flaširanja i prodaje na trţištu. Voda kao hidropotencijal je maksimalno iskorištena samo na rjeci Neretvi, a ostali neiskorišteni potencijali su na rjeci Doljanci i dijelom na manjim pritokama. Od mineralnih sirovina zbog svoje postojanosti, kvaliteta i rezervi koje još uvijek nisu dovoljno ispitane, najznaĉajnije mjesto zauzima poznati gabro, ĉija eksploatacija i prerada ima stogodišnju tradiciju u Jablanici i ĉije se rezerve procjenjuju na 18.376 000 m3, te nalazišta gipsa ĉije se rezerve procjenjuju na 3 470 000 tona. Podruĉje općine Jablanica pokriveno je šumama u površini od 20 343 hektara ili 68,65% ukupne teritorije, od ĉega je u drţavnom vlasništvu 17 221 ha ili 84,65%,privatnom vlasništvu 13,92% i u susvojini 1,43% površine Prirodni resursi: Jablaniĉko i Graboviĉko jezero, planine Prenj i Ĉvrsnica, rijeke Neretva, Doljanka i Šanica). Na podruĉju općine Jablanica registrovana su objekti prirodnog nasljeĊa (Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH kao prirodne rijetkosti 51 Karta upotrebne vrijednosti zemljišta na podruĉju HNŢ 2009.(Izvor podataka za ukupno poljoprivredno zemljište za sve općine HNŢ) 232 proglašeni su: klisura Prenja (1957.g), Hajduĉka Vrata kao spomenik prirode(1966.), Vrelo Perutac (1954.) -potopljen, izvor Mliništa (1957.godine). Kulturno-historijski spomenici: nekropole srednjovjekovnih stećaka (683 stećka na 42 lokaliteta) od kojih su tri (na Dugom polju i Ponoru na Risovcu) proglašene nacionalnim spomenicima kulture u BiH, gomile i ostaci grada Hercega Stjepana. Općina ima veoma izraţenu visinsku orografiju, što u jakoj mjeri odreĊuje i karakter njene poljoprivredne proizvodnje. U ukupnom prostoru Općine, na poljoprivredno zemljište otpada 11.657 ha. U tom zemljištu njegov veći dio od 6.200 ha vodi se kao drţavno vlasništvo, dok manji ostatak od 3.600 ha pripada privatnim, obiteljskim gospodarstvima. Glavninu drţavnog zemljišta s nepunih 6.000 ha ĉine pašnjaci. Livade s oko 125 ha većinske su površine u kategoriji obradivih zemljišta ovog sektora, ali se glavni obradivi potencijali nalaze u 58 ha oraniĉnih, te ostatku od 10 ha voćarskih, i 1 ha vinogradarskih zasada. Podruĉje općine Jablanica s nadmorskom visinom od 200 do 1.200 m je podruĉje brdskoplaninske klime koja pogoduje ratarsko-voćarskoj proizvodnji u niţim i stoĉarskoj proizvodnji u višim predjelima. Prema posljednjem popisu, od 3.106 domaćinstava njih 1.340 ili 43% spadalo je u kategoriju poljoprivrednih, što znaĉi da su se ona ili bavila ili su se mogla baviti poljoprivrednom proizvodnjom. Ta domaćinstva danas u prosjeku za sebe veţu dosta niskih 2,7 ha poljoprivrednog zemljišta i u njemu samo 1,76 ha onog koje se moţe obraĊivati. Unutar ove kategorije, prosjeĉno domaćinstvo raspolaţe sa 0,76 ha oranica, 0,04 ha voćnjaka i 0,96 ha livada, što ukazuje da se poljoprivredna proizvodnja na ovom podruĉju odvija na sasvim malom posjedu koje uz to ima i uglavnom nepovoljnu konfiguraciju. Naprijed se vidjelo da Općina katastarski iskazuje obujam od 423 ha oraniĉnih površina, ali je njihova objektivna ili stvarna uporabna raspoloţivost daleko manja, povrtnog bilja se sije u površini od 255 ha, stoĉnog krmnog bilja 108 ha, ţitarica 60 ha. Uz takvu ĉinjenicu moţe se reći da se sve te površine u visokoj razini od preko 90% obraĊuju i to sa strukturom sjetve koja se sa dominacijom povrća i krmnog bilja moţe ocijeniti kao veoma dobra. Nakon rata privatna inicijativa našla je svoje mjesto i u oblasti poljoprivrede. Rezultat toga je da danas djeluju privatni ribnjaci “Samica” proizvodne površine 270 m2 i “Prenj” površine 120 m2. Uz njih su ribnjak "Doljani" u Doljanima ĉija je djelatnost uzgoj pastrve dok, je drţavni ribnjak sa istim imenom obnovljen i radi s 1/3 predratnog kapaciteta. Privatno poduzetništvo je rezultiralo i osnivanjem još nekoliko malih ribnjaka, dvije farme za tov janjadi kapaciteta po 1.000 grla, dvije obiteljske farme za usluţni tov janjadi kapaciteta po 150 grla, te mini farme za tov junadi. Uz spomenute farmere, danas na podruĉju Općine prihod od poljoprivrede ostvaruju samo djelatnici ribnjaka. Ostalo stanovništvo angaţirano u poljoprivredi uglavnom ţivi u dobno zrelijim domaćinstvima koja uglavnom proizvode za vlastite potrebe i ne ostvaruju znaĉajnije prihode iz poljoprivredne proizvod. Pored ZZ Jablanica na općini djeluju i udruţenja Pĉelarsko društvo „Bagrem“, Udruţenje poljoprivrednika Jablanica i Udruţenje ţena „Ţene za ţene“ Jablanici. 233 Strateška opredjeljenja – rješenja Saĉiniti Program gospodarenja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu drţave. Saĉiniti strategiju razvoja poljoprivrede. Obezbijediti znaĉajniji financijski input za vlastitu potporu agraru i harmonizirati isti sa MPŠV. Uspostava i razvoj sluţbi za poljoprivredu u općini. Organsku proizvodnju hrane, stoĉarstvo, prije svega ovĉarstvo i kozarstvo ( iako je govedarstvo sekundarna grana stoĉarstva psminski sastav goveda orjentirati na gataĉku bušu i montafonca). Proizvodnja ribe strateško je opredjelenje u razvoju poljoprivrede (posticati kavezni uzgoj ribe). Rrazvoj pĉelarstva (proizvodnja meda putem organiziranog Udruţenja “Bagrem” predstavlja jednu od razvojnih šansi općine), kao i otkup, uzgoj i preradu ljekovitog bilja i drugih šumskih proizvoda. U preradi posticati manje kapacitete za ljekovito bilje, voće, povrće, proizvodnju mljieĉnih i suhomesnatih proizvoda ( g.sudţuka, g. pršuta proizvodnju kozijeg sira certificirati kao “ jablaniĉki brend” , sa ugostiteljskim objektima realizirati model izravnog plasmana domaćih proizvoda jagnjad, riba, povrće, krompi, sir, kajmak i dr). Plasteniĉku proizvodnju preferirati u niţim predjelima. Vlastita sredstva za poljoprivredu koja se inaĉe obezbjeĊuju na razini općine udruţiti sa sredstvima komercijalne banke i plasirati povoljna kreditna sredstva poljoprivrednicima. 234 14.4. OPĆINA KONJIC Broj stanovnika 28.266 2 Površina 1169 km Poljoprivrednog zemljišta u ha 53.078 Obradiva površina u ha 52 21.666 Broj naseljenih mjesta 168 Stanje Općina Konjic se nalazi 60 km juţno od Sarajeva, 120 km udaljena od Jadranskog mora. Na 2 površini od km , po kojoj je Općina Konjic teritorijalno najrasprostanjenija federalna jedinica, ţivi 9.833 domaćinstava sa 28.266 stanovnika, nastanjenih u 168 naseljenih mjesta, organizovanih u 18 mjesnih zajednica. sa općinskim središem Konjicom u kome ţivi oko 12.000 stanovnika, a ostatak u seoskim naseljima udaljenim od grada 5 do 60 kilometara (u 14 mjesni zajednica, sa 175 naseljenih mjesta). Još uvijek je broj stanovnika za 10.000 manji u odnosu na predratni period. Na evidenciji nezaposlenih nalazi se 3.584 lica. Po spolnoj strukturi ţena je 52 %, a muškaraca 48%, oko 25% stanovnika je mlaĊih od 15 godina, oko 50% imaju izmeĊu 15 i 55 godina, te oko 25% stanovnika ima preko 55 godina starosti. Broj roĊenih (295) i umrlih (340) ukazuje na negativni prirast stanovništva Prema podacima Zavoda za zapošljavanje broj nezaposlenih osoba iznosi 3.584 osobe (evidentirane na birou za zapošljavanje od toga 1.961 muškarac i 1.623 ţena, razliĉite kvalifikacione strukture). Općina Konjic ima 3.600 penzionera (1.500 ima zajamĉenu penziju); materijalno neobezbjeĊenih porodica je 4.500, a oko 16.500 ĉlanova nemaju primanja ni po kom osnovu. Socijalnu pomoć prima oko 2.000 lica U ukupnom prostoru Općine, na poljoprivredno zemljište otpada 42.400 ha ili 36%. U tom zemljištu koje po obujmu Općinu stavlja na drugo mjesto i to iza Grada Mostar, znaĉajan dio od 15.500 ha vodi se kao drţavno vlasništvo, dok veći ostatak od 26.900 ha pripada privatnim, obiteljskim gospodarstvima. Oranica, bašta i vrtova u Općini Konjic ima 5.158 ha, od kojih je ukupno zasijano 175 ha ţitarica, 572 ha povrtnog bilja, 115 ha stoĉnog krmnog bilja, te 1.300 ha ugara. 52 Karta upotrebne vrijednosti zemljišta na podruĉju HNŢ 2009.(Izvor podataka za ukupno obradivo zemljište za sve općine HNŢ) 235 Vodeni resursi u Konjic (rijeka Neretva sa pritokama, Jablaniĉko i Boraĉko jezero) i godišnji prinos svjeţe vode iz interno obnovljivih resursa Konjic spada u izuzetno bogato podruĉje. Godišnji priliv iznosi 2 834 182 800 m³ (po osobi 38 333 m³), potrošnja je 11 352 960 m³, potrošnja po stanovniku 258,7 m³ (0,40 %). Iz analiza kvaliteta voda na podruĉju BiH dio sliva rijeke Neretve na podruĉju općine Konjic oznaĉen je kao jedno od najĉistijih (naruĉito u gornjem toku). Sadašnje stanje pokazuje bolje karakteristike kvaliteta voda u odnosu na 1991 god. što je rezultat smanjenog obima industrijskih aktivnosti. Podruĉje općine Konjic obuhvata dio srednjeg i gornjeg toka rijeke Neretve. JKP Vodovod Konjic upravlja vodoopskrbnim kapacitetima stanovništva i industrije. Većina potrošaĉa je u potpunosti snabdjevena vodom, ali zbog problema u opskrbi završavaju se radovi na vodovodima: DţepiVrdolje, Glavatiĉevo, Bjelimići, Ovĉari, na dionici Krušĉica-Mustafići, Solakova kula, Lisiĉići, Grabovci. Zapoĉeti su pa obustavljeni radovi na vodovodu Oteleţani-Gorani. Izvršena je izrada projektne dokumentacije za realizaciju projekta vodosnadbijevanja naselja na desnoj obali Jablaniĉkog jezera, rekonstrukcija gradske vodovodne mreţe, vodovodne mreţe na Tulegu i Ĉelebićima i dijelu vodovoda na Boraĉkom jezeru. Livadsko – pašnjaĉke površine na podruĉju općine Konjic tradicionalno je korišteno za ljetnju ispašu stoke (preteţno ovaca), kao i za spremanje hrane za stoku i to na površini od 39.863 ha. Općina Konjic je po raznovrsnosti i kvalitetu najbogatija općina ljekobiljem u BiH. Stanje u oblasti ljekovitog bilja s aspekta racionalne eksploatacije, plantaţnog uzgoja i prerade je djelimiĉno zapostavljeno, a neplanska eksploatacija moţe imati za posljedicu nestanak odreĊenih ljekovitih biljnih vrsta. Da bi se sprijeĉila uništavanje prirodnih resursa, potrebno je izraditi plan o pravilnom i racionalnom iskorištavanju odreĊenih biljnih vrsta. Potrebno je obezbijediti uslove da se eksploatacija ljekovitog bilja vrši u skladu sas propisima koji regulišu ovu oblast. Od 11.352 domaćinstava, koliko ih je u Općini registrirano po posljednjem popisu, njih 6.020 ili 53% spadalo je u kategoriju poljoprivrednih. Ta domaćinstva danas u prosjeku za sebe veţu dosta niskih 4,5 ha poljoprivrednog zemljišta i u njemu 3,4 ha onog koje se moţe obraĊivati. Obradivo zemljište takoĊe ima dosta dobru korisniĉku strukturu jer iz nje proizlazi dosta visoka raspoloţivost od 1,6 ha oranica, 0,10 ha voćnjaka i 1,7 ha livada po poljoprivrednom domaćinstvu. Gospodarski subjekti Prije rata poljoprivrednu proizvodnju u Općini poticala je i ujedinjavala ZZ “Neretva”, i to uglavnom putem kooperativne suradnje i otkupa poljoprivrednih i šumskih plodova. Uz nju je djelovala i RO “Unevit” kojoj je temeljno usmjerenje bila trgovina. Poljoprivredu je poticala preko OK “Buturović Polje” koja se izmeĊu ostalog uspješno bavila i sjemenskom proizvodnjom i OK “Glavatiĉevo”. Danas, svi ovi subjekti okupljaju mali broj uposlenih i ĉekaju na pretvorbu. Niti jedna od ovih organizacija nema zapaţeniju poljoprivrednu aktivnost Sada na podruĉju općine djeluju sljedeći veći gospodarski subjekti; PZ “Konjic-Milk” je stacioniran u Podorašcu i specijaliziran za proizvodnju i otkup mlijeka. Djeluje u suradnji i za potrebe mljekare Sappit iz Posušja. Pokriva znaĉajan dio Općine 236 Konjic i drugih susjednih općina pa je uspjela da se nemetne kao dobar model za poticanje proizvodnje mlijeka i općenito govedarske proizvodnje. „Agro Milk“ koji je isto zastupljen na poduĉju Općine Konjic u mjestu Zukići ima nešto manju proizvodnju obzirom da nema dovoljno kooperanata, niti stoĉnog fonda za ozbiljniju preradu mlijeka. “Maksumić -Commerce”. Poznat je i snaţan proizvoĊaĉ uglavnom ovĉijeg mesa i njegov uspješan distributer kroz ugostiteljstvo i trgovinu. Uspješno otkupljuje viškove lokalnih ovčarskih farmera i tako podupire domaću proizvodnju. “Riba-Neretva”. Ribogojilište je izgraĊeno 1957. i nadograĊeno 1977. godine. Podignuto je na vodotoku Ljuta Površina mu je tovilišta 10.000 m2, rastilišta 300 m2 i mrjestilišta 200 m2. Poduzeće je privatizirano. Ima najdulju tradiciju i sve druge dobre uvjete, što ga svrstava u sami vrh glavnih proizvoĊaĉa ribe u BiH. Savez poljoprivrednih Udruţenja, koji je osnovan od strane pet Udruţenja koja postoje na području Općine Konjic i to : Udruţenje građana za proizvodnju mljeka i mesa „Farmer“ Konjic; Pčelarsko Društvo „Roj“ Konjic; Udruţenje građana za preradu voća „Konjic“; Udruţenje poljoprivrednih proizvodţača „Buturović Polje“ ; Uduţenje gađana za uzgoj i sakupljanje ljekovitog bilja „Brusnica“ Savez je osnovan s ciljem da se uspješno rješavaju pitanja vezana za poslovanje njihovih ĉlanova u djelatnostima povrtlarstva, ratarstva, cvjećarstva, pĉelarstva, proizvodnje i prerade mesa, proizvodnje ljekovitog bilja i njegova prerada, te u oblastima dopunskih djelatnosti na poljoprivrednim gazdinstvima, a sve u skladu sa Zakonom. 237 Strateška opredjeljenja – rješenja Saĉiniti Program gospodarenja zemljištem u vlasništvu drţave. Saĉiniti strategiju razvoja poljoprivrede. Obezbijediti znaĉajniji financijski input za vlastitu potporu agraru i harmonizirati isti sa MPŠV. Uspostava i razvoj sluţbi za poljoprivredu u općini. Biljnu i animalnu proizvodnju certificirati kao organsku proizvodnju hrane. Ovce, koze, krave, pĉele, ribe i voće su strateške proizvodnje općine Konjic (u govedarstvu preferirati gataĉko goveĉe uz oberintalca i montafonca, poticajima favorizirati autohtonu ovcu pramenku, razvitak ribarstva vezati uz postojeću proizcvodnju za Jablaniĉko jezero). Revitalizirati prirodne livade i pašnjake. Zadrţati i posticati sanaciju autohtone šlive i drugih voćnih vrsta (forsirati autohtoni sortiment u voćarskoj proizvodnji). Napraviti pogon za preradu voća i ljekovitog bilja u Ĉelebići.. Osnovana Opća Poljopivredna Zadruga „Konjci“ p.o Konjic od strane 5 udruţenja moţe biti „model“ organiziranja drugim općinama. 238 14.5. GRAD MOSTAR Broj stanovnika 111.364 2 Površina 1175 km Poljoprivrednog zemljišta u ha 60.652 Obradiva površina u ha 8.742 Broj naseljenih mjesta 60 Stanje Grad Mostar zauzima centralnu poziciju u HNK/Ţ i predstavlja upravno, politiĉko, ekonomsko, kulturno, nauĉno i turistiĉko središte regije. Razliĉiti izvori navode donekle razliĉite površine koje zauzima grad Mostar. Tako prema Studiji ugroţenosti/ranjivosti HNK/Ţ (2009.) površina grada iznosi 117.500 ha, dok prema studiji Karta upotrebne vrijednosti zemljišta HNK/Ţ (2009.) ona iznosi 115.889 ha, a prema podacima Katastra grada Mostara 113.818 ha. Grad Mostar je smješten u dolini rijeke Neretve, ali se prostire i na padinama obliţnjih planina. Tako 18,8 % površine ĉini nizinski region (tri kotline), a 88,2 % ĉini brdsko planinski regiona, od ĉega je 60% teritorije na nadmorskoj visini iznad 1.000 m. Teren u planinskom dijelu je nagnut i izloţene eroziji koju izazivaju vodne bujice i snaţni vjetrovi. Najbolja aluvijalna tla su smještena u dolini rijeka. Upravo na tom prostoru se šire naselja, infrastruktura i industrija. Drugim rijeĉima, najkvalitetnije zemljište Grada je pod stalnim pritiskom dalje urbanizacije prostora. Prema navodima Studije ranjivosti/ugroţenosti HNK/Ţ (2009.) podruĉje Ĉvrsnice, Ĉabulje i Prenja predstavlja razvojni endemiĉki centar, odnosno endemiĉko središte regiona Hercegovine. Ovo podruĉje još uvijek nije proglašeno nacionalnim parkom, ali je izvjesno da će biti pod nekim od stroţijih vidova zaštite. Teritorijalno oko 43% ovog podruĉja pripada gradu Mostaru. Dakle, predplaninski i planinski region Grada se odlikuje bogatom bioraznolikošću, kako biljne flore, tako i faune, ali i akvatiĉnih organizama (Sliv Neretve ima 22 endemiĉke vrste). Treba samo istaći da zbog ovakvog bogatstva, diverziteta vrsta u ovom podruĉju mogu biti organizirane razne privredne aktivnosti (od turizma, rekreacije do sakupljanja bilja i sl.) koje bi dodale vrijednost ovom prirodnom resursu. Grad Mostar je politiĉko, privredno i kulturno središte Hercegovaĉko-neretvanskog kantona, smješten u dolini rijeke Neretve, na nadmorskoj visini od 60 do 80 m. Nalazi se izmenu 43° 2023 sjeverne geografske širine i 17° 49 20 istoĉne geografske širine. Mostar je grad sunca koji se odlikuje blagom mediteranskom klimom s prosjeĉnom godišnjom temperaturom od 15,8 º C. Prema podacima Federalnog Zavoda za statistiku Mostar je u 2009. godini imao 239 25.910 zaposlenih i 14.775 nezaposlenih, a na podruĉju Grada je registrirano oko 1.330 pravnih lica. Na podruĉju nekadašnje općine Mostar pred rat je ţivjelo 126.600 stanovnika u oko 34.900 obitelji, pa je sa 108 osoba po km2 pripadao redu gušće naseljenih prostora u BiH. Podruĉje ima veoma razvijenu orografiju koja mu sa odgovarajućom mješavinom mediteranskog i meditaransko-planinskog klimata podaruje uvjete za raznoliku poljoprivrednu proizvodnju. Prema studiji karta Upotrebne vrijednosti zemljišta HNK/Ţ (2009.) poljoprivredno zemljište zauzima površinu od 60.652,99 ha ili 52,3 %, dok šumsko zemljište zauzima površinu od 52.524,60 ha ili 45,3 %, a neplodno je 2.711,90 ha ili 2,3 %. Unutar kategorije neplodno zemljište izgraĊeno zemljište zauzima površinu od 2.155,18 ha ili 1,9 %, a hidrografija zauzima površinu od 556,7 ha ili 0,5 % . I u privatnom sektoru koji se prostire na već reĉenih 33.600 ha poljoprivrednih površina, najveći dio od 23.200 ha ili 69% ima pašnjaĉku namjenu. Ipak nemali obradivo ostatak ovog sektora od 10.400 ha sadrţi u sebi izuzetno znaĉajne oraniĉne površine od 5.600 ha te obujmom manja, ali veoma znaĉajna zemljišta sa vinogradarskom i voćnjaĉkom namjenom. Od ukupnog broja stanovnika oko 75.865 odnosno 60% stanovništva je nastanjivalo grad Mostar, dok je ostatak ţivio u 56 manjih i većih naselja. Raĉunajući prijeratno stanje stanovništva na jednog stanovnika u prosjeku dolazi dosta visokih 0,53 ukupnog poljoprivrednog zemljišta, ali zato i krajnje niskih 0,09 ha njegovih obradivih površina. Obiteljska gospodarstva danas u prosjeku za sebe veţu 4,4 ha ukupnog poljoprivrednog zemljišta, ali u njemu samo 1,36 ha onog koje se moţe obraĊivati. Unutar ove kategorije prosjeĉno domaćinstvo raspolaţe sa 0,73 ha oranica, 0,08 ha voćnjaka, 0,11 ha vinograda, te 0,44 ha livada. Oraniĉno zemljište koristi se tek sa 30-40% mogućnosti, ali ohrabruje rast sjetvenih površina. Hidroenergija zauzima posebno mjesto u privrednoj strukturi grada Mostara pripada proizvodnji elektriĉne energije u hidroelektranama na Neretvi. Na podruĉju grada Mostara rade slijedeć Komunalni otpad Grada Mostara predstavlja poseban problem za Grad Mostar koji ima ĉetiri posebna javna poduzeća koje se bave prikupljanjem, odvozom i deponiranjem krutog otpada. Ova poduzeća suoĉena su sa mnoštvom problema i imaju problema za osiguranje elementarnih uvjeta za funkcioniranje. Odlagalište Uborak je sanirano za vrijeme administracije EU u Mostaru. Loše upravljanje otpadom rezultiralo je stvaranjem više divljih odlagališta otpada ĉime se ozbiljno narušava ekološka ravnoteţa i oneĉišćava prostor (površinski kop Rudnika, Rodoĉ, Jasenica, Bišće polje i dr.). Deponija krutog komunalnog otpada „Uborak“ nalazi se sjeverno od centra grada Mostara (oko 12 km). Saobraćaju posebno obiljeţje daje Zraĉna luka koja je smješten juţno od Mostara, pored magistralnog puta M17/E-73 Mostar-Drţavna granica i ţeljezniĉke pruge 11 na pravcu Sarajevo-Mostar-Ploĉe. Luĉna pista je duga 2340 m i široka 48 m. Ukupna površina betonskih staza iznosi 44 570.00 m2, a ukupna duţina spojnica se procjenjuje na 18.500.00 m2 ĉemu treba pridodati i površinu stajanke u veliĉini 15.220 m2. 240 Vodotoci rijeke Neretve sa sistemom protoĉnih jezera je kiĉma svih vodotoka (r. Dreţanka, r. DivaGrabovica, r. Radobolja, r. Buna, r. Bunica i r. Jesenica). Bogatstvo padavina i rijeĉnih tokova, te povoljni klimatski uvjeti u agrokulturi i energetici osigurali su privredi grada baznu ulogu za razvoj spektra industrijskih aktivnosti. Sve one zajedno uz saobraćajnu aktivnost na putu M-17 i urbanim saobraćajnicama, uz pritoke oborinskih i otpadnih voda narušavaju ekološku stabilnost voda Neretve nizvodno od Mostara. Nepostojanje kolektora za otpadne vode u industriji i urbanom dijelu grada, te veliki procent 80 % propusnih septiĉkih jama u cijelom vodotoku Neretve uz izrazito vodopropusno tlo jako ugroţavaju biološki i kemijski sastav vode. Neadekvatan vodovodni sistem u starom dijeli grada (crpilište Vrapĉići) s hlornom obradom vode injektiranog direktno u cjevovod, bez adekvatnog rezervoara, bitno utjeĉe na zdravlje stanovnika. Naime, neadekvatno vrijeme tretmana vode hlorom (min. 2 h) ugroţava bliţe korisnike u MZ Zalik, MZ Carina – Brankovac, jer ne dolazi do kvalitetne obrade vode (neraspadnuti hlor, neuništene bakterije) što uz veliki procent kalcinata (CaCO3) u vodi implicira sanaciju ovoga vodoopskrbnog sistema. Prije rata manji dio obradivog poljoprivrednog zemljišta nalazio se u drţavnom sektoru. Njega je karakterizirala organizirana, moderna i intenzivna proizvodnja na ukrupnjenim površinama, te skladan odnos proizvedenih sirovina sa izgraĊenim preraĊivaĉkim kapacitetima. Ta proizvodnja bila je uokvirena postojenjem znaĉajnih drţavnih poljoprivrednih i preraĊivaĉkih poduzeća kao što su sjedište poslovnog kompleksa "HEPOK" d.d. Mostar (Vinarija Mostar sa pratećim plantaţama, Destilerija Mostar, Tvornica za proizvodnju sokova Mostar), "Farma krava Buna" Mostar, APRO "Florami" d.d. Mostar, "Ţitopromet" Mostar, APRO "Mljekara" d.d. Mostar, Tvornica stoĉne hrane Mostar i Tvornica duhana Mostar. Mostar je bio i centar znanstveno-istraţivaĉkog rada u poljoprivredi i preraĊivaĉkoj industriji hercegovaĉkog podneblja, koji se odvijao u okviru APRO Istraţivaĉko-razvojnog instituta Buna-Mostar. Veći dijelovi općina Mostara tijekom cijelog rata bili su prostor kataklizmiĉnih humanih i gospodarskih stradanja koja su podruĉju nanijela velike ljudske ţrtve i materijalne štete. Stoĉni fond je prepolovljen, uništeni su dugogodišnji zasadi, mehanizacija je tehnološki zastarjela ili uništena, stambeni i gospodarski objekti su oštećeni, a postojeća poljoprivredna poduzeća su dezorjentirana i materijalno devastirana. Ogromne štete pretrpjeli su i svi višegodišnji zasadi, što se odrazilo na nestanak mnogih vinogradarskih i voćarskih površina. Voćnjaci kojih je u ukupnom obujmu bilo 1.100 ha, od ĉega 67 ha plantaţa breskve i višnje u drţavnom sektoru, svedeni su na oko 400 ha i to iskljuĉivo u privatnom vlasništvu. Jednako su tako i vinogradarski zasadi sa predratnih 1.333 svedeni na sadašnjih 366 ha. Sliĉna sudbina zadesila je i stakleniĉku proizvodnju, tako da su sve one svedene na ostatke jedne ranije veoma razvijene poljoprivredne proizvodnje kojoj treba vratiti i obujam i ugled kakav je uţivala prije rata. Dijelu zemljišta promijenjena je namjena i uz to je devastirano pet irigacionih jedinica kojima je navodnjavano 1.300 ha Hepok-ovog zemljišta. TakoĊe je uništena farma sa 800 krava na Buni te devastirana većina industrijskih kapaciteta kao što su vinarija, destilerija, tvornica stoĉne hrane, tvornica voćnih sokova, prerada mesa, laboratorije i dr. 241 Grad Mostar je grad na šest rijeka: Neretva, Radobolja, Buna sa Bunicom, Jasenica i Dreţanka53. Osim toga HNK/Ţ leţi na rezervoarima podzemne vode. Na podruĉju grada se nalaze i dvije hidroakumulacije HE Salakovac 310 ha i HE mostarska akumulacija 130 ha (Hamzić, 2003). Prema istom autoru u jadranskom slivu ţivi sedam endemiĉkih vrsta i 53 autohtone vrste riba. Od posebnog je znaĉaja i interesa mekousta pastrmka, strugaĉ i gaovica. Kvalitet vode je jako dobar. To je još jedan prirodni resurs koji omogućava diversifikaciju proizvodnje posebno u oblasti proizvodnje ribe i flaširanja voda, kao i razvoja rekreacionog i lovnog turizma. Iako Mostar raspolaţe znaĉajnom koliĉinom vode ona je u većem dijelu Grada, a posebno u predplaninskom i planinskom rejonu, nedostupna zbog propusnosti kreĉnjaĉke podloge. Zbog toga se ona u tim dijelovima javlja kao osnovni ograniĉavajući faktor razvoja bilo kog voda društveno-ekonomskih aktivnosti. Prema navodima Studije ranjivosti/ugroţenosti HNK/Ţ (2009.) identificirana su slijedeća podruĉja sa znaĉajnim vjetropotencijalom: Velika Vlanja, Planinica Mostar, Podveleţje (Poljice i Merdţan glava) i u centralnoj zoni grada Kruševo i Kristivode. Za podruĉja na Podveleţju uraĊena je i studija „Predhodna procjena utjecaja na okoliš“, koja ocjenjuje da ove vjetroelektrane nemaju znaĉajan negativan utjecaj na kvalitet okoliša, a posebno na bioraznolikost (posebne vrste ptica). Prema jednom od najbitnijih kriterija za razgraniĉavanje ruralnih od urbanih zona, a u cilju apliciranja adekvatnih horizontalnih politika EU, gustoći naseljenosti Grad spada u ruralna podruĉja. Gustina naseljenosti, iako veća od HNK/Ţ prosjeka od 52 stanovnika na km2, se kreće oko 95 stanovnika na km2, što je ispod OECD kriterija za urbana podruĉja (150 stanovnika/km2). MeĊutim, centralna i juţna zona grada, zona u kojoj se nalazi najznaĉajniji dio obradivog zemljišta ima i gustinu naseljenosti koja prelazi 150 st./km2 (prema Prostornom planu općine Mostar 1986.-2000.), što samo potvrnuje navode o „pritiscima“ na poljoprivredno zemljište. Prema studiji „Demografsko kretanje i sustav naselja HNŢ/K“ (2009.) Grad je imao mreţu od 57 naselja 1991., a 2008 taj broj je bio manji. Moguće je zakljuĉiti da se proizvodnja groţĊa, kao i veliki voćnjaci obnavljaju na lokalitetima na kojima su postojali prije rata. Privatizacija HEPOK-a i jaĉanje kompanija kao što su Jaffa komerc (plantaţe i trgovina voćem i povrćem), Hercegovina lijek, Hercegovinavino (plantaţe groţĊa i vinarije) su osnaţile trend podizanja novih nasada. Za oĉekivati je da će i se proizvodnja voća i proizvodnja ranog povrća širiti u narednom periodu i to ne samo zbog širenja površina, već i zbog podizanja nivoa produktivnosti u proizvodnji. U tom smislu bilo bi vaţno zaštiti vrjednije poljoprivredno zemljište, naroĉito u juţnom i sjevernom dijelu grada. Dalje širenje biljne proizvodnje mora biti praćeno i širenjem skladišnih i distributivnih prostora, te prostora za doradu i pakovanje (primjer Jaffa komerc u Blagaju).54 U tom smislu veoma dobar potez je osnivanje poljoprivredno-industrijske zone Gajevi-Vrapĉići. Osim toga, u juţnom dijelu na potezu od Gnojnica do Blagaja, na poljoprivrednom zemljištu i zemljištu specijalne namjene trebalo bi dozvoliti gradnju manipulativnog distributivnog centra, otkupne stanice i prostora za mašinski park na nekoliko lokaliteta, a u pojedinaĉnoj veliĉini do 2 ha – zavisno od uspostavljene proizvodnje. Na podruĉju grada je registrirano 6 zadruga. Neke od njih kao npr. Bijelo polje su izrasle iz projekata Vlade Kraljevine Norveške. 53 54 Karta upotrebne vrijednosti zemljišta HNK (2009) Studija privrednih djelatnosti grada Mostar 242 One nastoje izaći na trţište Kraljevine Norveške s ranim povrćem i voćem, a posebno s ranim krompirom. Upravo je ova mogućnost izvoza mladog krompira na ino trţišta bila osnovni generator jaĉanja, te proizvodnje i blage specijalizacije sektora. Zadruge obiĉno raspolaţu dovoljnim prostorom i adekvatnom opremom, ali im manjka marketinških znanja i kapaciteta (ljudi i materijala) za unapreĊenje produktivnosti kod proizvonaĉa, te za unapreĊenje kvaliteta proizvoda. Treba istaći i pravna lica koja su nikla kao produkt razvojnih projekta, a koja se bave proizvodnjom otkupom i plasmanom hrane, te nastoje formirati i edukativne centre. Primjer takvih organizacija su Eco-line i ECON, koji se bave propagiranje organske proizvodnje i imaju i svoje edukacione centre. Ove organizacije nastoje stvoriti regionalni brend „Okus Hercegovine“, zatim razviti neke nove/tradicionalne proizvode koji mogu da se proizvode na nivou zanatskih obrta ili malih preraĊivaĉkih kapaciteta. Bez obzira na njihove uspjehe, one nemaju kapaciteta da do kraja razviju i zapoĉnu proizvodnju tih novih proizvoda. U ovu grupu pravnih lica spada i RIC (Regionalni informativni centar) koji posluje u sastavu REDAH-a, a smješten je u Blagaju i njegova osnovna funkcija je unaprenenje poljoprivredne proizvodnje i ruralni razvoj. Ono što još uvijek nedostaje Gradu jesu kapaciteti koji bi mogli aplicirati LEDER pristup ruralnom razvoju, odnosno nedostaje aktivnosti na formiranju LAGova (Lokalne akcione grupe) koje bi trebale na sebe preuzeti kreiranje strategija razvoja na lokalnom nivo, kreiranje i implementaciju EU LEADER projekata. Prehrambena industrija se baš kao ni ostale grane industrije nije oporavila od ratnih dejstava i od propusta dugog procesa privatizacije. Prije rata glavni pokretaĉ ili bolje reći glavni akter prehrambene industrije je bio APRO HEPOK, koji je u svom sastavu imao plantaţe voća, zasade groţna, vinarije, destileriju, preradu voća i povrća, sokaru, fabriku stoĉne hrane. Osim ovog giganta znaĉajni pogoni su bili i industrija mesa Velpro, te mljekara. Prvi pozitivni impakti razvoja privatiziranog HEPOK-a su već vidljivi na terenu – obnovljeno je 550 ha vinograda, odnosno cjelokupni vinogradi na podruĉju Grada. Rekonstruirana vinarija, destilerija zajedno sa privatnom vinarijom Hercegovinavino (skupa imaju kapacitet preko 10 miliona litara godišnje) bit će generatori razvoja proizvodnje groţna u cijelom Regionu. HEPOK planira pokrenuti sokaru i preradu voća i povrća (tzv. slani i slatki program) s namjerom probijanja na trţište Rusije. U planu imaju dizanje još jedne hladnjaĉe i obnovu nekih infrastrukturnih objekata neophodnih za proizvodnju. Mljekara Movita je fokusirana na proizvodnju tradicionalnog sira u tipu Livanjskog. Trenutni kapacitet joj je 450 kg sira dnevno. Prije rata na Buni je bilo 15 ha staklenika koje su proizvodile 25 miliona reznica. Ovaj pogon je tokom ratnih zbivanja i poslijeratne privatizacije u potpunosti devastiran, odnosno veći dio ovih staklenika je isjeĉen i prodan u staro gvoţne tako da od uspješnog giganta koji je stvarao znaĉajnu dodatnu vrijednost po jedinici površine nije ostalo ništa. Od znaĉajnih kompanija treba pomenuti još fabriku vode Gala, Raštani, Ţitopromet, HEPRO proizvodnju piva. Osim toga treba spomenuti znaĉajni dio zanatskih i malih poduzeća koji se bave preradom hrane- Tako udruţenje privrednika Link da od 295 poduzetnika njih više od 50% povezano je sa preradom, prometom ili pripremom hrane. Ovo udruţenje navodi neophodnost podizanja poslovne zone u juţnom dijelu grada predio Gnojnica gdje bio osnovan i poljoprivredni centar sa naglaskom na izgradnju komora za ĉuvanje i sušara. Dakle, za oĉekivati je snaţniji razvoj prehrambene industrije u narednih deset godina. MeĊutim ovaj razvoj neće zahtijevati pretjerano širenje u smislu obuhvaćanja novog prostora. HEPOK ima 243 dovoljno prostora (koji je devastiran ili otunen) za dalji razvoj. U sliĉnoj situaciji su i ostala poduzeća koja smo pobrojali. Gospodarski subjekti Danas, nakon nekoliko godina oporavka i obnove, na podruĉju općina Mostar djeluju slijedeći vaţniji gospodarski subjekti; Hepok "Plantaţe Mostar" d.d. Mostar. Poduzeće je nastalo tijekom rata reorganiziranjem bivšeg poslovnog kompleksa Holding "Hepok" d.d. Mostar. Predratnih 800 ha vinograda i voćnjaka su uništeni ili devastirani, pa se proizvodnja odrţava na manjim površinama, dok se dio njih zasijava ţitaricama. Dokapitalizacija poduzeća nije izvršena. Vinarija “Mostar”. Vinarija je osposobljena za rad. Ĉeka modernizaciju i zbog nedostatka sirovine radi tek manji dio godine, i to sa 15-20% svojih realnih kapaciteta. Apro "Florami" d.d. Mostar. Izvršena je dokapitalizacija poduzeća od strane tvrtke "Zrinjevac" iz R Hrvatske. Od ukupno 10 ha raspoloţivih i ratom oštećenih staklenika, do sada je osposobljeno 2,5 ha u kojima se proizvodi cvijeće (gerberi, ruţe i lukovice). Njima je kasnije dodato još šest obnovljenih staklenika površine 3 ha u kojima se proizvodi rano povrće i cvijeće. Poduzeće raspolaţe i s oko 30 ha površina na otvorenom. "Farma krava Buna” . Prije rata Farma je raspolagala objektima za smještaj 550 muznih krava, pratećim objektima za stoĉarsku proizvodnju i oko 230 ha oraniĉnih površina na lokalitetima Buna, Mostarsko blato i Kneţpolje. Tijekom rata objekti Farme su devastirani, osnovno stado je otuĊeno i uništen je natapni sustav. Danas na Farmi nema stoĉarske proizvodnje. Objekti za smještaj krava koriste se s vremena na vrijeme za pruţanje usluga karantena za uvezenu stoku. Nadstrešnica za mehanizaciju i štala za telad dati su pod zakup (skladište graĊevinskog materijala i pilana). Na oko 120 ha raspoloţivih površina na lokalitetu Buna podignuti su nasadi vinograda “Revitaplant”. Ribogojilišta. “Norfish” Blagaj d.o.o. je privredno društvo registrirano za proizvodnju, preradu i transport ribe. Ribogojilište u svom sastavu ima mrijestilište, rastilište i tovilište, izgraĊeno na izvoru rijeke Bune. Ribogojilište je osnovano 1951. godine kao drţavno poduzeće, a današnje poduzeće je nastalo ulaganjem norveške kompanije u drţavno poduzeće ĉime je vlasnik postala norveška kompanija.Tovilište ima površinu od 6.000 m2 i kapaciteta 250 tona konzumne ribe. Na lokaciji HA Salakovac postavljeni su kavezi površine 2.100 m2 kapaciteta 600 tona konzumne ribe. Na istoj lokaciji napravljena je i tvornica za preradu ribe kapaciteta 2.500-3.000 tona godišnje. Danas je Norfish glavni proizvoĊaĉ ribe u FBiH, a u perspektivi bi trebao biti i glavni izvoznik preraĊene ribe na trţište EU. Jedna od rijetkih privrednih grana koja u 2009. biljeţi rast prihoda je uzgoj ribe. Procjenjuje se da na podruĉju grada moţe biti uzgojeno i do 5.000 t konzumne ribe. Trenutno na podruĉju grada posluje nekoliko velikih ribogojilišta: „Norfish Blagaj“, „Salmon“ i „Laks“, te nekoliko manjih kao što je „Forele“, „Pastrmka“, „Riba Co“, „Vojno-Marić“. Ukupna proizvodnja konzumne ribe se procjenjuje na 1000 t na podruĉju Grada Treba istaći da dva proizvoĊaĉa „Norfish Blagaj“ i „Laks“ posjeduju EU izvozni broj i da su oni orijentirani ka izvozu. MeĊutim, ovaj 244 sektor dosta i uvozi. Oni uvoze ikru i riblju hranu. Uvoz iznosi i do 30 % prometa. Procjenjuje se da ovaj sektor zapošljava 150 do 200 radnika. Najuspješnija kompanija u ovoj oblasti je Norfish Blagaj, doo Mostar. To je integralni uzgajivaĉ ribe, koji u svom sastavu ima mrjestilište, uzgoj i preradu ribe. Trenutno proizvode samo kalifornijsku pastrmku koju plasiraju oĉišćenu i neoĉišćenu u ledu. Trenutni kapacitet je 560 t ribe, a oĉekuju dostizanje proizvodnje od 1500 t. Trenutno oni izvoze do 65 % proizvodnje, koja ukljuĉuje i vlastitu i ribu proizvedenu kod kooperanata. Strategija budućeg razvoja je jednostavna: jednostavni proizvodni asortiman koji se zasniva na filetiranoj ribi, smrznutoj ili osušenoj. U narednih deset godina oĉekuje se da će se udvostruĉiti proizvodni kapaciteti. Pošto se većina uzgoja odvija u kaveznom sistemu razvoj ovog sektora neće imati previše zahtijeva za širenjem na nove površine. Ovaj sektor otvara mogućnosti za osnivanje malog biznisa koji bi se mogao baviti proizvodnjom opreme: za odrţavanje kaveza i proizvodnju kaveza, te za sortiranje, kao i ambalaţu. Imajući u vidu tradiciju koju ima Grad u oblasti metalne industrije ovo bi mogao biti atraktivan pravac razvoja malog biznisa. "Ţitopromet" d.d. Mostar. U sklopu ovog poduzeća postoje slijedeći kapaciteti; silosi (35.000 t smještajnog prostora), mlinovi (150 t/dan), industrijska pekara, pogon za proizvodnju tjestenine (200 t godišnje), te pogon nusproizvoda mlinske industrije (stoĉno brašno-mekinje). Silosi u Raštanima su uništeni, dok su štete na pogonu i silosima u tvornici sanirane. Poduzeće u svom sastavu ima i industrijsku pekaru u Ljubuškom. Pogon pekare radi, ali smanjenim kapacitetom i postupno se vrši preorijentacija na proizvodnju sitnog peciva koje postiţe veću cijenu na trţištu. Pogon za proizvodnju tjestenine nije pretrpio veće štete, ali ne radi uslijed nedostatka trţišta. Poduzeće nije dokapitalizirano. "Movita" Mljekara, d.d. Mostar. Dokapitalizirana je od strane Biskupskog Caritasa. Kapacitet mljekare je 35.000 litara dnevno, a današnja proizvodnja je daleko ispod kapaciteta. Pogon je kompletno renoviran i instalirana je nova tehnološka linija za proizvodnju mlijeka i mlijeĉnih proizvoda. Ulazna sirovina se osigurava otkupom od poljoprivrednih proizvoĊaĉa sa podruĉja Mostara, Ĉitluka, Ĉapljine i Stoca, a dio se preuzima sa farme krava "Vita-vi" Višići. Pogon u svom proizvodnom asortimanu ima konzumni program sastavljen od svjeţeg mlijeka, kiselog mlijeka, jogurta, vrhnja, svjeţeg sira i maslaca. Ulazna sirovina se osigurava otkupom od poljoprivrednih proizvoĊaĉa sa podruĉja Mostara, Ĉitluka, Ĉapljine i Stoca, a dio se preuzima sa farme krava "Vita-vi" Višići. Pogon u svom proizvodnom asortimanu ima konzumni program sastavljen od svjeţeg mlijeka, kiselog mlijeka, jogurta, vrhnja, svjeţeg sira i maslaca. Obrazovne i znanstvene institucije. Mostar je prije rata bio i danas ostao centar obrazovnog i znanstveno-istraţivaĉkog rada u poljoprivredi. Taj rad veoma uspješno provodi se kroz Agronomski i prehrambeno tehnološki fakultet Mostar Sveuĉilišta u Mostaru Agromediteranski fakultet Univerziteta Dţemal Bijedić u Mostaru, te Federalni agromediteranski zavod u Mostaru. 245 Strateška opredjeljenja – rješenja Saĉiniti strategiju razvoja poljoprivrede. Saĉiniti Program gospodarenja zemljištem u vlasništvu drţave. Obezbijediti znaĉajniji financijski input za vlastitu potporu agraru i harmonizirati isti sa MPŠV. Uspostava i razvoj sluţbi za poljoprivredu u općini. Organsku proizvodnju hrane usmjeravati u zaleĊu grada Mostara. Strateški se i dalje usmjeriti na oblast vinogradarstva/vinarstva i oĉuvanje autohtonosti vina „ţilavke“ i „blatine“. Intenzivirati i posticati uzgoj voćnih kultura: šipka, smokve i masline, (realizirati plan brandiranja trešnje Alice). Preradu voća i povrća usmjeriti u brandove (Ċem od smokve, breskve, kaisije, sok od divljeg šipka). Uspostaviti otkup, proizvodnju i preradu ljekobilja u destilate od ljekovitog bilja i igliĉastog drveća (jela, smreka, bor). Instalirati sušare za gljive (vrganj) i ostale šumske plodove Gdje je god moguće raditi manje natapne sustave, gdje nije moguće uspostvljati male bušotine kao alternativa natapnom sustavu Bunu, Ortiješ i padine Podveleţa okrenute prema gradu zaštititi od paše ovaca. 246 14.6. OPĆINA NEUM Broj stanovnika 4542 2 Površina 225 km Poljoprivrednog zemljišta u ha 8.535 Obradiva površina u ha 915 55 Broj naseljenih mjesta 27 Stanje Općina Neum je smještena na jugu Bosne i Hercegovine i jedina je općina u drţavi koja izlazi na Jadransko more. Sa sjeverne strane graniĉi sa općinom Ĉapljina, istoĉni dijelovi dodiruju podruĉje općine Ravno dok je jugoistoĉni dio omeĊen Dubrovaĉkom rivijerom. Zapadni dio općine Neum graniĉi sa općinom Metković. Sloţenost geološke graĊe, tektonska razlomljenost i litološka raznolikost omogućili su vodi više nego igdje da stvori u kraškom reljefu mnoštvo škrapa, ponora i jama, špilja i pećina, kamenica i lokava. O raznolikosti i bogatstvu kulturno - povijesne baštine Neuma i neumskog zaleĊa svjedoĉe mnogi vidljivi arheološki lokaliteti iz razliĉitih povijesnih razdoblja. Dominira blaga mediteranska klima. Na površini općine od 225 km2, ţivi 4.542 stanovnika s gustoćom naseljenosti od 21,5 stanovnika po km2. Samo podruĉje grada Neuma predstavlja urbani prostor, dok neumsko zaleĊe posjeduje sve odlike ruralnog kraja. Po spolnoj strukturi ţena je 55%, a muškaraca 45%, oko 720 ţitelja je mlaĊih od 15 godina, 3037 osoba je izmeĊu 15 i 64 godine, te oko 1100 ţitelja imaju preko 64 godina starosti. Stopa prirodnog prirasta se zadnje ĉetiri godine povećala sa 0,5% na 0,59 % koliko je bilo 2010 godine, posebno je alarmantno stanje u naseljima neumskog zaleĊa gdje svake godine imamo veću stopu mortaliteta od nataliteta. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje broj uposlenih osoba iznosi 1207, a broj neuposlenih je 355. Od ovog ukupnog broja nezaposlenih znaĉajno je istaknuti da ih je najviše sa SSS ukupno njih 253, zatim VSS 19, VŠS 14, dok ostali ne uposleni pripadaju grupi NKV. Općina Neum zauzima teritoriju od 226 km2 što predstavlja oko 5 % teritoritorijalnog udjela HNŢ – a. Prostornu strukturu općine ĉine urbani dio vezan za sam grad Neum gdje ţivi ukupno 2.000 stanovnika, dok ruralni dio ĉine 27 okolnih sela sa 2.857 ţitelja. U ukupnom prostoru općine na poljoprivredno zemljište otpada 15.014 ha . Od toga na obradive površine otpada 904 ha, a na livade i pašnjake 14.110 ha. Mjesne zajednice općine su : Neum, Gradac, Hutovo, Gornje i Donje Hrasno. S obzirom na nadmorsku visinu od 0 do 360 metara i sa svojom blagom mediteranskom klimom Neum je općina pogodna za sadnju maslina,vinove loze, velikog broja voćaka, aromatiĉnog bilja, kao i za uzgoj pĉela. U neumskom zaleĊu 55 Statistiĉki godišnjak/ljetopis 2011 (Izvor za broj naseljenih mjestab za sve općine u ţupaniji HNŢ) 247 tradicijski se stoljećima ljudi bave stoĉarstvo uzgajajući ovce i koze. MeĊutim glavna odrednica razvoja općine, još od daleke 1965 godine je turizam. Infrastruktura na podruĉju općine Neum zadovoljava sve aspekte gospodarskog i društvenog ţivota. Putna mreţa okosnica prostornog razvoja kroz povijest i danas vezana je za prolazak Jadranske magistrale 1965. godine koja spaja Split sa Dubrovnikom kroz Neum. TakoĊer na brţi turistiĉki razvoj općine puno je utjecala i blizina magistralnog puta i ţeljezniĉke pruge Sarajevo – Ploĉe. Mreţu sekundarnih pravaca ĉine regionalne i lokalne ceste, ( Neum - Stolac i Neum - Ravno), a za zadovoljenje postavljenih ciljeva za siguran, trajan i pouzdan promet nuţno je izgraditi, dograditi i opremiti sve kategorije prometnica. Krucijalni infrastrukturni zahvat predstavlja dogradnja vodoopskrbnog sustava Gabela – Svitava – Neum , koji bi osigurao dovoljne koliĉine vode pogotovo u ljetnim mjesecima. Ovaj infrastrukturni nedostatak pod hitno nalaţe svoje rješenje, kako bi općina Neum u budućnosti razvila u punoj mjeri svoj turistiĉki potencijal. Elektro energetski sustav nije fokus radikalne revitalizacije. Izletišta, znamenitosti i vjerski objekti, u Vranjevu Selu nalazi se glasovita nekropola humske gospode Nikolića, sa oĉuvanih 160 stećaka i od 2005. uvršteni su na listu nacionalnih spomenika. Kad spominjemo lokalitete stećaka na prostoru općine onda svakako treba spomenuti jednu od najljepših nekropola u Dobrovu pod Humcem. Uz put Neum - Stolac u Moševićima, sagraĊena je 1897. crkvica Svih svetih. Crkva Svete Ane u Gracu obnovljena je 1619. i jedan je od najstarijih sakralnih objekata u ovom dijelu Hercegovine. Sakralne objekte na prostoru općine upotpunjuje i Svetište Kraljice Mira u Hrasnom. Na lokalitetu Prisjeka nalazi se urbanizirano pretpovijesno naselje (oko 4000. god. pr. Krista), blizu kojega je dobro oĉuvani stari Hutovski grad ( Hadţibeg - grad), pored kojeg prolazi i danas uoĉljivi „put soli“ od Stona prema Bosni. A najznaĉajniji graditeljski pothvat suvremenog doba je svakako izgradnja poĉetkom 20 stoljeća ţeljezniĉke pruge Ĉapljina - Dubrovnik, koja je prolazila i Neumskom općinom. Gospodarski aspekti upućuju na jednonamjensko korištenje podruĉja, i to na priobalnom podruĉju: turizam, trgovina i ugostiteljstvo, a na kontinentalnom dijelu poljoprivreda . U novije vrijeme nešto je intezivnija plasteniĉka proizvodnja povrća, ponajviše paprike, salate i krastavca. Prije rata pogotovo u Gradaĉkom polju bila je zastupljena proizvodnja duhana a danas je svedena na minimum. Ukupna agrarna privreda realizirala se putem plasmana i zadovoljavanja hotelskih potreba za vrijeme turistiĉke sezone u Neumu i Dubrovniku. Današnja poljoprivredna proizvodnja većinom se temelji na uzgoju maslina kojih u općini ima preko 12.000 stabala, autohtone sorte „oblice“. Ovo podruĉje ima i znaĉajnu proizvodnju meda sa proizvodnim kapacitetom od 3.500 košnica. Veliki problem razvoju poljoprivredne proizvodnje pogotovo u podruĉju neumskog zaleĊa predstavlja nedostatak vode, što poskupljuje samu proizvodnju koja ne moţe biti konkurentna. Na podruĉju općine postoje programi ribarstva i školjkarstva, a moguće ih je razvijati oko poluotoka Kleka. MeĊutim turizam predstavlja zamašnjak razvoja cijele privrede u općini, strategijski gledano u budućnosti ima najveći potencijal za razvoj. Danas Neum turistiĉkom trţištu nudi više od 6000 kreveta , od ĉega na hotelski smještaj otpada 1810. Trenutaĉno na podruĉju općine Neum egzistira 74 registriranih poduzeća i 43 samostalne obrtniĉke radnje. Obiteljska gospodarstva uglavnom se bave mješovitom poljoprivrednom 248 proizvodnjom u kojoj preovladava proizvodnja maslina, smokava, stolnog i vinskog groţĊa i povrća, te od stoĉarske proizvodnje moţemo izdvojiti pĉelarstvo, ovĉarstvo i kozarstvo. Od 1998. do 2002. trgovina u Neumu doţivjela je pravu ekspanziju, jer su formirane na ovom prostoru dvije samostalne drţave, razliĉitih carinskih i poreznih opterećenja. Nastalo je desetak većih trgovaĉkih objekata, koji su tijekom turistiĉke sezone opskrbljivali susjedne gradove. MeĊutim ujednaĉavanje carinskih i poreznih propisa u BiH i Hrvatskoj utjecalo je na to da se trgovina vrati u svoje realne okvire. Najznaĉajnija obiteljska poljoprivredna gospodarstva su: Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo „Karaka“ i „Ankora“ koja se bave kaveznim uzgojem lubina i orade te uzgojem školjki. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo „Bogoje“ koja uzgaja svinje i piliće. Poduzeće „Judik“ kome je osnovna djelatnost obrada drveta i proiozvodnja namještaja. MeĊutim gospodarski naveći znaĉaj za općinu Neum predstavljaju hotelski kapaciteti od kojih posebno izdvajamo: Neum, Sunce, Zenit i Stella. Strateška opredjeljenja – rješenja Izraditi srednjoroĉnu strategiju razvoja poljoprivrede općine. Saĉiniti Program gospodarenja zemljištem u vlasništvu drţave. Obezbijediti znaĉajniji financijski input za vlastitu potporu agraru i harmonizirati isti sa MPŠV. Uspostava i razvoj sluţbi za poljoprivredu u općini. Organsku proizvodnju hrane posticati u biljnom i animalnom proizvodu. Poljoprivredu podesiti zahtjevima bliţih gradskih centara (Neum, Dubrovnik). Strateški se opredijeliti proizvodnji: vinogradarstva, maslinarstva, smokve, šipka, kaveznog uzgoja ribe i školjki. (racionalnije iskorištavanje morskih resursa u smislu kaveznog uzgoja ribe i školjkarstva). U strukturi stoĉarstva stimulirati proizvodnju ovaca i koza. Stimulirati otkup i preradu ljekovitog bilja, kao i proizvodnju meda. Dogradnja vodoopskrbnog sustava Gabela – Svitava – Neum , koji bi osigurao dovoljne koliĉine vode. Razvoj turizma i marikulture uvjetovan je boljim gospodarenjem otpadnim vodama zbog ĉega je nuţno poboljšanje kolektora za preĉišćavanje otpadnih voda. Aktiviranje i promoviranje turistiĉkih resursa u neumskom zaleĊu, proširenje turistiĉkih kapaciteta u priobalju. U prostornom planu predvidjeti izgradnju manjeg pristaništa i marine. 249 14.7. OPĆINA PROZOR/RAMA Broj stanovnika 15 984 2 Površina 477 km Poljoprivrednog zemljišta u ha 24.767 Obradiva površina u ha 9.179 Broj naseljenih mjesta 56 Stanje Općina Prozor/Rama se nalazi u sjevernoj Hercegovini, na prijelazu iz Hercegovine u Bosnu. Ovaj zemljopisni prostor opkoljen je visovima i omeĊen obroncima visokih planina, koji tako ĉine zatvorenu, izoliranu, ali unutra skladnu cjelinu. Općinu Prozor/Rama sa sjevera od vrbaske doline odvajaju obronci planina Raduše, Vranice i Zeca. Prijevoj Makljen je i meĊurjeĉno razvoĊe jadranskog i crnomorskog sliva. Sa istoka od Klisa, Prozor/Ramu dijele Studena planina i Bokševica, a s juga obronci planina Ĉvrsnice i Vrana. Zapadna granica ide planinom Ljubušom koja je dijeli od duvanjskog podruĉja. Prozor/Rama se, prema svojoj konfiguraciji dijeli na: Gornju, Srednju, te Donju Ramu. Općina obuhvaća površinu od 477 km2, od ĉega je 44,34% poljoprivrednog zemljišta, 44,80% šumskog zemljišta i krša, te 7,26% površine pod naseljima, vodom sa akumulacijama HE Rama i Jablanica. Pod vodom potopljenog ramskog podruĉja, nastankom Jablaniĉkog jezera 1955. godine, nalazi se 3,2 ĉetvorna kilometra, a nastankom Ramskog jezera 1968. godine potopljeno je još 12,6 ĉetvornih kilometara. Po administrativnoj podjeli Prozor/Rama se nalazi u Hercegovaĉko-neretvanskoj ţupaniji, Federacija BiH, a po crkvenoj podjeli pripada Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Prema zadnjem sluţbenom popisu stanovništva općina Prozor/Rama imala je 19.760 stanovnika rasporeĊenih u 63 naseljena mjesta, meĊutim prema izvoru „Hercegovaĉko-neretvanska ţupanija u brojkama” (2010.) trenutaĉno u opĉini Prozor/Rama ţivi 15.984 stanovnika. Konfiguracija tla uvjetovala je da se neka njena naselja nalaze na svega 300, neka i manje, a neka iznad 900 metara nadmorske visine, dok visinski raspon Općine obuhvaća nadmorsku visinu od 270-1956 metara. Visina od 270 metara vezana je za maksimalnu razinu vode u Jablaniĉkom jezeru, iako se i dio potopljene površina treba uraĉunati u vlasništvo općine Prozor/Rama. MeĊutim, i pored toga klimatski uvjeti i u planinskim mjestima nisu surovi zahvaljujući utjecaju mediteranske klime koja prodire dolinom rijeke Neretve i Rame. Zato je cijeli ovaj kraj vrlo prijatan i pitom od pamtivjeka bio privlaĉan za ĉovjekovo stanište. Kroz Prozor/Ramu je u antiĉko doba prolazila rimska cesta od Solina prema središnjoj Bosni. Danas kroz Ramu prolazi magistralna cesta M16.2 od Mostara prema Bugojnu, te Regionalnu cestu R418 koja spaja Prozor/Ramu s zapadne strane prema Tomislavgradu, Livnu te ĉini najbliţu izravnu vezu prema Splitu i Makarskom promorju i regionalnu cestu R418b 250 Prozor/Rama-Butrović Polje-Konjic koja nije u potpunosti završena kao i istoĉni krak ove ceste, kojim bi Općinu Prozor/Rama spojila s Fojnicom odnosno Sarajevom, što bi ĉinilo najkraću prometnu vezu Središnje Bosne i Sarajeva sa Jadranskom obalom, odnosno Makarskom i Splitom. Općina Prozor-Rama admistrativno pripada Hercegovaĉko-neretvanskoj Ţupaniji/Kantonu, te je od admistrativnog sjedišta Mostar udaljena 80 km, dok je od Sarajeva udaljena 120 km. Najbliţa ţeljeznca od sjedišta Općine je 33 km i nalazi se u Jablanici, a najbliţa pomorska luka je u Ploĉama u Republici Hrvatskoj. Najbliţe zraĉne luke nalaze se u Mostaru i Sarajevu, kao i zraĉna luka Split koja je od sjedišta Općine udaljena 135 km. Hidrografija Prostor općine Prozor/Rama ne odlikuje se izrazito gustom mreţom vodotoka u G.Rami, jer su skoro svi vodotoci potopljeni izgradnjom HE Rama. Jugoistoĉni dio općine je bogat vodotocima: sa lijeve strane Rama prima pritoke Krupić, Riku i Prozorĉicu koje zajedno ĉine Dušĉicu, zatim Klekovnicu i Tošćanicu, dok sa desne strane prima Šerovinu i Višnjanski potok koje ĉine Crimu, Graĉanicu, te neke manje potoke. Površinske vode javljaju se na dodiru sa nepropusnim slojevima i obrazuju manje ili veće vodene tokove. Vode sa ovoga podruĉja gravitiraju jadranskom slivu. Najveća rijeka ovoga podruĉja je Rama, koja odvodnjava izrazito planinska podruĉja. Rijeka Rama raspolaţe znatnim hidroenergetskim potencijalom, koji je u najvećoj mjeri iskorišten. Pored rijeke Rame bitno je spomenuti i Ramsko jezero koja je hidroenergetska akumulacija nastala pregraĊivanjem rijeke Rama. Površinom od 1550 ha predstavlja jedno od najvećih vještaĉkih jezera. Nalazi se na 595 m.n.v., duţina mu je oko 11 km, a širina mjestimiĉno i do 7 km, kod maksimalne kote. Mogućnost akumuliranja vode iznosi 466 miliona kubnih metara. Veoma je bogato ribom i ima turistiĉki znaĉaj. Elektroenergija Na podruĉju Općine Prozor/Rama proizvodnu i distributivnu djelatnost obavlja JP Elektroprivreda „Herceg Bosna“ d.d. Mostar u ĉijem je sastavu proizvodni elektroenergetski objekt – HE Rama. IzgraĊene su i tri male hidroelektrane koje su u privatnom vlasništvu ukupne snage cca 3 MW. Distributivnu djelatnost u g l a v n o m o b a v l j a E P H Z H B c c a 9 5 % , a samo manjim dijelom obavlja JP EPBiH. Vodoobskrba Snabdjevanje vodom općinskog središta, grada Prozora, datira još od 1908. godine, kada je bilo kaptirano nekoliko brdskih izvora u Grmićima. Budući su kapacitet i kvalitet vode ovih izvorišta bili nezadovoljavajući, traţena su kvalitetnija rješenja. Oko 1,5 km istoĉno od Prozora/Rame, na koti 550 m n.m. izvire jako vrelo „Krupić“ za kojeg je u sušnom periodu 1935. godine utvrĊen kapacitet od 426 l/s. Isto je kaptirano 1962. godine za potrebe novog vodovoda. Sustav vodo snabdijevanja se sastoji od sljedećeg: voda se iz sa izvorišta Krupić crpi uz pomoć crpne stanice (tri crpke kapaciteta 45 l/s), te se putem tlaĉnog cjevovoda dovodi u vodospremu „Krĉa“ volumena 2x450 m3, zatim gravitacijski u vodospremu „Ĉukur“, odakle se voda dalje distribuira do potrošaĉa. Zbog rastućih potreba za vodom, 1980. godine vodovod je proširen novom crpkom i ugradnjom novih 251 cjevovoda, ĉime je dugoroĉnije riješen problem snabdijevanja vodom grada i dijela seoskih naselja (Hurija, Brilice, Ogaje, PodgraĊe,Trusliĉevina, Duţice, Bare, Vareš Mahala), a u tijeku je izgradnja vodoopskrbnog sustava za sela G.Rame. Prometnice Općina Prozor/ Rama je po svom prostornom poloţaju oslonjena iskljuĉivo na cestovne prometnice, a posebno na magistralnu prometnicu M16.2. Preko ove ceste Općina je ukljuĉena u prometni sustav Bosne i Hercegovine i njenog prostornog okruţenja. U cjelokupnoj prometnoj mreţi Bosne i Hercegovine magistralne ceste M16 i M16.2 ĉine najkraću prometnu vezu izmeĊu Hercegovine i juţne Dalmacije i zapadne Slavonije, odnosno centralnog dijela kontinentalne Hrvatske i njenog sjevernog i sjeverozapadnog zaleĊa. Ona takoĊer presijeca magistralne ceste M4 i M5 koje popreĉno sijeku Bosnu i Hercegovinu, ĉime postaje i sastavni dio cjelokupnog prometnog sustava zemlje. Ukupna duţina magistralne ceste M16.2 kroz podruĉje Općine Prozor/ Rama je 45.14 km. regionalne ceste Prozor-Varvara-Tomislavgrad duţine 45 km, koja je u potpunosti dovršena 2005.god., zatim Regionalna cesta Prozor-Mejnik-B.Polje koja još nije asfaltirana. Lokalni putevi još nisu kategorizirani, znaĉajni lokalni pravci su Varvara-Orašac-Blidinje (asfaltirana u duţini 12 km do Orašca, MeĊugorje – Podbor – K.Polje u potpunosti završena, Prozor-Uzdol, Lug-Papci. Drugi seoski putevi su uglavnom asfaltirani ili betonirani. Kulturno povijesno nasljeđe Trenutno su na prostoru Općine Prozor/Rama tri lokaliteta proglašena nacionalnim spomenicima od strane Komisije za oĉuvanje nacionalnih spomenika. Nacionalni spomenici su: Arheološko podruĉje i ostaci Stare tvrĊave u Prozoru/Rami. Franjevaĉki samostan i Crkva Uznesenja Blaţene Djevice Marije u Šćitu. Dţamija u Lizopercima kao graditeljska cjelina. Vaţno je spomenuti kulturno naslijeĊe koje se nalazi pod vodom Ramskog jezera; most u Klancu, groblja u Proslapu,Luĉićima, Kopĉićima. Podvodna baština je interesantna za ronioce. Treba spomenuti ostatke autohtonih sela Zahum i Jaklići, te bogatu baštinu u dijelu Uzdola ( Gradac-ne ispitano rimsko naselje te Banja Luĉicu. Razvoj turizma Prirodne ljepote ovog kraja mogu izuzetno posluţiti za razvoj turizma i turistiĉkih sadrţaja ovog kraja. Podruĉje Ramskog jezera – rekreacija, ribolov i dr.. Planinsko podruĉje: Makljen, Raduša, Vran za razvoj zimskog turizma. U oba sluĉaja postoji problem velikih kamenoloma dolomita koji u svojoj poodmakloj eksploataciji u znatnoj mjeri mogu loše utjecati na ove izvanredne mogućnosti (potrebno-saniranje ili izmještanje). Podruĉje općine Prozor/Rama je dijelom prostora ukljuĉena u Park prirode”Blidinje”, a blizina skijališta Blidinje cca 25 km, Kupres cca 40 km, Raduša cca 20 km otvara mogućnost razvoja školskih skijališta (Makljen), te mogućnost smještaja za potencijalne skijaše na navedenim skijalištima. 252 Privredni razvoj S obzirom na nizak stupanj urbanizacije, prostor ramskog kraja moţe se smatrati preteţno ruralnim. Zbog toga ruralni koncept moţe postati jedan od bitnih elemenata sveukupnog razvitka Općine. Neke ruralne karakteristike Općine mogu biti temelj tog koncepta. To su prije svega oĉuvan okoliš i ogromni potencijali za formiranje sportsko rekreacijskih prostora unutar turistiĉkih zona koje mogu biti temelj razvoja ruralnog turizma. Uz bogatstvo povijesnih spomenika i tradicionalnog oblika ţivljenja snaţan poticaj ovoj djelatnosti mogu dati kvalitetni kapaciteti stambenih objekata u ruralnom prostoru ĉiji viškovi kapaciteta mogu biti poĉetni poticaj. Poljoprivrednu strukturu u Općini karakterizira dosta visok ukupni posjed uz znatno niţu raspoloţivost oraniĉnog zemljišta. Pored toga, posjed je usitnjen, i to u prosjeku na ĉak 10 parcela koje su meĊusobno udaljene i do nekoliko kilometara. Struktura površina po naĉinu korištenja znatno je nepovoljnija na ovom podruĉju, pa se prema tome moţe ocijeniti da su na ovako sitnim gospodarstvima proizvodne mogućnosti ograniĉene. Na temelju već predstavljenih podataka jasno je da Općina raspolaţe sa dosta ograniĉenim zemljišnim kapacitetima za poljoprivrednu proizvodnju, koja svojom prirodnom konfiguracijom upućuje na dosta jasne pravce njihovog budućeg korištenja. Od ukupno 47.737 ha, obradivog je 8.855 ha i 3.782 ha oranica, od kojih je 58 ha pod ţitaricama, 505 ha povrtnog bilja, 3.070 stoĉnog krmnog bilja, 40 ha ugara i 80 ha neobraĊenog zemljišta. Tip Dekorativa d.d., odnosno punosistemsko ribogojilište "Krupić" vrši uzgoj riblje mlaĊi, datira iz 1989. godine, a raspolaţe ukupnom površinom od 16.587 m2, odnosno korisnom površinom od 7.877 m2. Ribogojilište ĉine objekti mrjestilišta, bazeni za uzgoj mlaĊi, bazeni za uzgoj konzumne pastrve (tovilišta) i bazeni za uzgoj matica (matiĉnjaci), a proizvodni kapacitet omogućava uzgoj mlaĊi od cca 3 mil., odnosno 30 tona konzumne pastrve. Objekt je izgraĊen u svrhu uzgoja riblje mlaĊi za potrebe poribljavanja Ramskog i Jablaniĉkog jezera, rijeke Neretve, Buškog blata, ostatka korita rijeke Rame i pritoke navedenih rijeka. Na jezeru postoji nekoliko ribnjaka kao “Kavezni uzgoj”, a i druga manja betonska ribogojilišta ”Lug”, “Perići”, Duge. Kavezni i betonski uzgoj-tov pastrve ukupnog kapaciteta 80-100 tona godišnje. Ramsko jezero otvara mogućnost uzgoja ribe u kavezima, moguća proizvodnja oko 500 tona/godišnje. Ĉolakkommerce d.o.o. posluje od 1996.godine. Iskljuĉivo se bavi otkupom šumskih plodova i to: šumskih jagoda, borovnica, malina, kupina i sve vrste gljiva. U sezoni zapošljava 20 radnika na preradi i 50 radnika na otkupnim stanicama u cijeloj BiH. U budućnosti planira vršiti zamrzavanje i pakiranje šumskih plodova po 250 gr za prodaju na domaćem i inozemnom trţištu. Za sve šumske plodove ima potpisane ugovore za prodaju na švedskom trţištu. Šumski plod“ d.o.o Prozor/Rama je specijaliziran za otkup, doradu i preradu ljekovitog bilja, gljiva i šumskog jagodiĉastog voća. Prema obimu dorade poduzeće je meĊu većim u BiH sa rejtingom kvalitete i certificirane proizvodnje. Ukupan otkup je izvozno orjentiran. Destilerija “Jelić-Balta” prva je i jedina tvrtka koja se bavi proizvodnjom i flaširanjem poznate ramske rakije u Općini. Obiteljsko gospodarstvo Nikolić specijalizirana proizvodnja „Ramska rakija“; Obiteljsko gospodarstvo Jurić sa proizvodima od voća; Obiteljsko gospodarstvo Markešić- Proslap sa organskom proizvodnjom povrća. 253 Rama Milch – Rumboci specijalizirana za proizvodnju tvrdih sireva u tipu livanjskog sira. ZZ Promilk Prozor/Rama je formirana 2000. godine s programom proizvodnje tvrdih sireva Lovaĉko društvo “Vepar” postoji već više od pola stoljeća i jedno je od najvećih društava na podruĉju Hercegovine, društvo broji oko 300 ĉlanova, a ono s ĉime se ovo društvo najviše ponosi je veliki broj mladih ĉlanova, ali i onih starih koji još uvijek ne namjeravaju odustati od lova, jer u tome jednostavno uţivaju. Treba posebno naglasiti da na podruĉju općine postoji uzgoj jelena lopatara “farma Klanac-Filipović” cca 50 kom., a treba izdvojiti i nekoliko poligona sa divljim svinjama za obuku lovaĉkih pasa. Galić commerc d.o.o Prozor/Rama specijaliziran za proizvodnju svinjskog mesa. Proizvodnja ima karakter robnosti i za HNŢ/K predstavlja jednog od vodećih proizvoĊaĉa. Udruga pĉelara „Maslaĉak“ Prozor/Rama broji više od 100 ĉlanova sa aktivnostima na podizanju razine znanja i osavremenjavanja u suradnji sa USAID Farma u implementaciji razliĉitih projektnih aktivnosti. Udruga voćara „Ramski plod“ Prozor/Rama je jedno od prepoznatljivih udruga sa ciljem organizirane proizvodnje, prerade i plasmana proizvoda. Razvoj malinarstva u suradnji sa UNDP je aktuelan poljoprivredni program, gdje je u implementaciji 45 uĉesnika koji zasnivaju malinjake i već je u 2011. godini podignuto 6,6 ha maline sorte Polka Na podruĉju općine djeluju tri zadruge. ZZ "Agropromet" . Djelatnost joj je otkup poljoprivrednih proizvoda i trgovina repromaterijalom za poljoprivredu. ZZ “Agrorama” nova je zadruga. Ima dva uposlena i 175 zadrugara. Glavna joj je djelatnost otkup mlijeka. ZZ “Promilk” najmlaĊa je zadruga u Općini. Velike livadske i pašnjaĉke površine iskoristiti za stoĉarstvo (ovce i koze). U prioritetu kreditirati nabavku priplodnih junica „Montafonac“, ovaca i koza, u cilju snadbijevanja sirovine za postojeće mljekare, te proizvodnju ribe. Pastrvu proizvoditi na rijekama, a na jezeru, zbog visokih temperatura, drugu ribu. Strateška opredjeljenja općine su: mlijeko, meso, riba, voće, povrće. (Riješiti problem nedostatka mlijeka na općini, time se rješava i nedostatak mesa.) Postojeće nasade šljiva „Poţegaĉa“ sanirati, nove površine zasnivati u većoj mjeri na autohtono voće i otpornije sorte prema uzroĉnicima biljnih bolesti. Uzgoj ovaca i pogotovo koza trebaju biti strateška odrednica. Potpuno ĉisti prostori daju veliku šansu u svim proizvodnjama za organsku certifikaciju. Bogastvo prirodnim resursom – ljeko biljem i gljivama nuţno je racionalno koristiti. Dovršiti rekonstrukciju lokalnih cesta: Škrobuĉani-Studenac-Šibenik, Krupić-Gmići i Graĉnica- Klek, ceste u podruĉju Proslapske planine, te dovršiti cestu do Blidinja i Raduše u cilju stvaranja boljih uvjeta ţivota u ruralnom podruĉju. Izvorište Krupić potrebno je zaštititi od razliĉitih vidova zagaĊenja. Uklanjanje i sanacija postojeće općinske deponije „Duška kosa“, kao i ostalih ilegalnih, divljih deponija na podruĉju Općine. Razvoj rekreativnih aktivnosti koji će se temeljiti na šumama (Makljen – zimski sportovi). Velike vodene površine proizvodno aktivirati i e-kološki zaštititi. Uspostaviti potporu podizanja malih preraĊivaĉkih kapaciteta povezanih sa sustavom kvalitete. Razvijati ljudski potencijal Centra za ruralni razvoj za potrebe pruţanja usluga poslovne potpore klijentima. 254 Uvesti poticaje za ribarstvo i uvesti red na trţištu mesa, izgraditi sušnicu i destileriju voća, riješiti problem zakupa zemljišta i ravnopravnost u njegovom dobijanju. Strateška opredjeljenja i ciljevi : Izraditi srednjoroĉnu strategiju razvoja poljoprivrede općine. Saĉiniti Program gospodarenja zemljištem u vlasništvu drţave. Obezbijediti znaĉajniji financijski input za vlastitu potporu agraru i harmonizirati isti sa MPŠV. Uspostava i razvoj sluţbi za poljoprivredu u općini. Organsku proizvodnju hrane posticati u biljnom i animalnom kompleksu. Strateška opredjeljenja općine su: mlijeko, meso, riba, voće, povrće. (Riješiti problem nedostatka mlijeka na općini, time se rješava i nedostatak mesa). Postojeće nasadi šliva „Poţegaĉa“ sanirati, nove površine zasnivati u većoj mjeri na autohtono voće i otpornije sorte prema uzroĉnicima biljnih bolesti. Prioritet posvetiti proizvodnji tradicionalne rakije šljivovice od autohtonih sorti šljiva. U prioritetu dati potpore nabavci priplodnih junica „Montafonac“, ovaca i koza, u cilju snadbijevanja sirovine za postojeće mljekare. Pastrvu proizvoditi na rijekama, a na jezeru, zbog visokih temperatura, drugu ribu. Bogastvo prirodnim resursom – ljeko biljem i gljivama nuţno je racionalno koristiti. Velike livadske i pašnjaĉke površine iskoristiti za stoĉarstvo (ovce i koze). Velike vodene površine proizvodno aktivirati i ekološki zaštititi. Strateški se opredijeliti za preradu voća, povrća, mlijeĉnih i mesnih preraĊevina. (uspostaviti rashladne i preraĊivaĉke kapacitete za proizvodnju sireva u tipu “livanjski”, voće u rakiju pekmeze, dţemove i druge proizvode). Dovršiti rekonstrukciju lokalnih cesta: Škrobuĉani-Studenac-Šibenik, KrupićGmići i Graĉnica- Klek, ceste u podruĉju Proslapske planine, te dovršiti cestu do Blidinja i Raduše u cilju stvaranja boljih uvjeta ţivota u ruralnom podruĉju. Donijeti temeljni dokument za upravljanje vodama. Izvorište Krupić potrebno je zaštititi aţuriranjem postojeće dokumentacije u skladu s novim hidrološkim istraţivanjima, izgraĊenosti na slivnom podruĉju i zakonskom regulativom. Uklanjanje i sanacija postojeće općinske deponije „Duška kosa“, kao i ostalih ilegalnih, divljih deponija na podruĉju Općine. 255 14.8. OPĆINA RAVNO Broj stanovnika 1.433 Površina, 286 km2 Poljoprivredno zemljište u ha 11.558 Obradive površine u ha 3.140 Broj naseljenih mjesta 54 Općina Ravno je smještena na krajnjem jugoistoku Bosne i Hercegovine. Proteţe se duţ neumskog i dubrovaĉkog zaleĊa, od Hutova na sjeverozapadu do Konavala na jugoistoku, duţine oko 80 kilometara. OmeĊena je drţavnom granicom Republike Hrvatske sa zapadne strane i entitetskom granicom Republike Srpske s istoka. Općinsko središte – naselje Ravno smjestilo se na uzvisini uz istoĉni rub Popova polja, koje je ureĊenjem toka rijeke Trebišnjice postalo glavni faktor gospodarskog razvitka i ĉimbenik razvoja poljoprivredne proizvodnje. Veliki broj spomenika materijalne kulture svjedoĉi o bogatoj povijesti ovoga kraja. Zemljopisna pozicija, raznolikost terena i geološka prošlost daju teritoriju jedinstvene karakteristike. Podruĉje Općine Ravno ima znaĉajke sredozemne klime s manjim odstupanjima. Jena od najznaĉajnijih ĉimbenika društveno-gospodarskog razvitka i korištenja prostora je stanovništvo. Ocjena demografskih prilika na podruĉju općine Ravno ukazuje na demografske poremećaje, jer podruĉje karakterizira demografska starost, što u budućnosti ne moţe osigurati niti jednostavnu reprodukciju stanovništva. Općina sveukupno broji 1433 stanovnika u 54 naseljenih mjesta, od kojih najviše stanovnika broje Ivanica (250), Ravno (244) i Trebinja (185). Po spolnoj strukturi ţena je 60%, a muškaraca 40%, oko 36 ţitelja je mlaĊih od 15 godina, oko 813 imaju izmeĊu 15 i 64 godine, te 539 ţitelja imaju preko 64 godina starosti. Broj roĊenih i umrlih ukazuje na negativan prirast stanovništva. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje broj uposlenih osoba iznosi 59, a broj ne uposlenih je 33. Općina Ravno ima 60 umirovljenih osoba dok socijalnu pomoć prima oko 50 osoba. Općinu Ravno ĉini veliki, ruralni, oĉuvani prostor veliĉine 286 km². Šumske površine obuhvaćaju 13 028 ha ili 40,33 % površine općine. U odnosu na ukupnu površinu općine oko 158,4 km² ili 49% od ukupne površine ĉine poljoprivredne površine, od ĉega: - osobito vrijedno zemljište P1 (I, II, III, IVa i IVb bonitetna kategorija) 18,8 km² - vrijedno obradivo zemljište P2 (V i VI bonitentna kategorija) površine 21,7 km² - ostala obradiva zemljišta P3 (VII i VIII bonitetna kategorija) oko površine 256 117,9 km² Infrastruktura na ukupnom podruĉju općine Ravno većim dijelom zadovoljava sve aspekte gospodarskog i društvenog ţivota. Putna mreţa: podruĉjem Općine prolazi magistralna cesta M20 Trebinje – Dubrovnik. Općina Ravno ima zadovoljavajuću mreţu lokalnih prometnica, koje naseljena mjesta povezuju s magistralnim cestama kao i općinskim centrom. Geoprometni poloţaj općine Ravno je izrazito znaĉajan za budući razvoj cestovnih prometnica. Elektro mreţa (nisko i visokonaponska) pokriva većinu naseljenih mjesta u općini. U naseljima Slivnica i Grepci koji se nalaze u Mjesnoj zajednici Ivanica u izgradnji je dalekovod 10/0,4 kV kao i niskonaponska mreţa sa odgovarajućim transformatorom. Razvoj turizma: Turizam je za Općinu Ravno jedna od najperspektivnijih privrednih grana. Ljepote krajolika samo 10-tak kilometara udaljene od mora i jake turistiĉke destinacije Dubrovnika i okolice preduvjet su za razvoj turizma u ovom podruĉju. Tu se mogu razviti boravišni, izletniĉki, ruralni, lovni, sportsko – rekreacijski, znastveni, gastro i etno – turizam. Špilja Vjetrenica u Zavali predstavlja osobit turistiĉki proizvod, koja od 1952. godine predstavlja zaštićeni prirodni spomenik. Vjetrenica je dobila ime po stalnom strujanju zraka kroz njezin otvor, što je posljedica izjednaĉavanja stalne unutrašnje i vanjske temperature. S oko 8 km dugim hodnika i 135 jezeraca u kojim obitava endemska ĉovjeĉja ribica, brojnim kaskadama, sigastim prevlaka i razgranatim hodnicima, špilja je pravi kraški dragulj. Sa podruĉja općine Ravno na nacionalnu listu nacionalnih spomenika BiH uvršteni su: Ravno – Crkva sv. Mitra sa starim grobovima. Ravno – Trebinja – Crkva sv. Rok. Ravno – zavala – Manastir Zavala (graditeljska cjelina). Ravno – Zavala (Crkvina) – Ostaci katoliĉke crkve sv. Petra – arheološko podruĉje Nacionalni spomenici su: Ravno – Zavala – manastir Zavala (graditeljska cjelina), Ravno – Zavala (Crkvina)- Ostaci katoliĉke crkve sv. Petra – arheološko podruĉje Nekropole stećaka s ovog podruĉja su Zavala – Crkvina, Belenići – groblje, Kijev Do . groblje, Orahov Do – Donje polje, Golubinac – Groblje, te srednjovjekovni grobovi ispred špilja Vjetrenice i Orlovice, sa oko osamdeset spomenika. Za razvoj turizma osobito je znaĉajna i kuća hrvatskog znastvenika Josipa RuĊera Boškovića koja se nalazi u Orahovom Dolu , kao i spomenik RuĊeru Boškoviću koji se nalazii ispred zgrade Općine u Ravnom. Poloţaj planirane turistiĉke zone Ledenice, u blizini velike turistiĉke regije Dubrovnika u susjednoj drţavi, ima gospodarski potencijal za razvitak turistiĉkih sadrţaja koji bi se nadopunjavali s onim u susjednoj drţavi. Poljoprivreda i stoĉarstvo: U ranijim periodima poljoprivreda se razvijala na temeljima proizvodnje voća, povrća, ratarskih usjeva i stoĉarskih proizvoda. Ukupna agrarna privreda realizirala se putem poduzeća Hepok Mostar. Današnja poljoprivredna proizvodnja se uglavnom odvija na lokalitetu Popovog polja koje predstavlja glavni poljoprivredni resurs sa veoma plodnim zemljištem. Osnovni preduvjet razvitka poljoprivredne djelatnosti je zaštita i sprjeĉavanje plavljenja plodnog tla na podruĉju Općine Ravno. Zbog sve ĉešćih i obimnijih plavljenja, kvalitetne poljoprivredne površine nisu odgovarajuće iskorištene, pa se ubuduće oĉekuje poduzimanje odgovarajućih mjera zaštite (npr. iskorištavanje vode koja izaziva 257 plavljenje u energetske svrhe pod uvjetom nenarušavanja vrijednosti poljoprivrednog tla). Tlo Popova polja je pogodno za uzgoj razliĉitog povrća, a moţe se organizirati i uzgoj povrća ili cvijeća u plastenicima i staklenicima. Ratarska djelatnost moţe biti komercijalna ili dopunska obiteljska aktivnost. Površine pod pašnjacima ukuazuje na ĉinjenicu da je ovo agro-ekološko podruĉje pogodno za razvoj stoĉarstva, posebice ovĉarstva i kozarstva i u manjoj koliĉini govedarstva. Najveći problem razvoja poljoprivrede u Popovom polju je usitnjenost podruĉja i male površine. Općina Ravno inicira projekte komasacije zemljišta, izraĊen je projekat za komasaciju površine cca 100 ha, a trenutaĉno je u pripremi projekt za još cca 100 ha. Razvoj poljoprivrede i stoĉarstva je imperativ razvoja podruĉja općine Ravno. Prognoza raĉuna i s oţivljavanjem preraĊavaĉke industrije, a velike pomake treba oĉekivati i u usluţnim djelatnostima. Nositelji obnove i razvoja ovih djelatnosti bit će obiteljska poljoprivredna gospodarstva i njihova interesna udruţenja na razini Općine ili agro – ekoloških podruĉja. 258 Strateška opredjeljenja – rješenja Izraditi srednjoroĉnu strategiju razvoja poljoprivrede općine. Saĉiniti Program gospodarenja zemljištem u vlasništvu drţave. Obezbijediti znaĉajniji financijski input za vlastitu potporu agraru i harmonizirati isti sa MPŠV. Uspostava i razvoj sluţbi za poljoprivredu u općini. Organsku proizvodnju hrane posticati u biljnom i animalnom kompleksu. Dalje razvijati vinogradarstvo i vinarstvo, kroz povećanje površina i proizvodnje kvalitetnog vina i drugih proizvoda od groţĊa.Vinsko i stolno groţĊe usmjeriti na obode Popovog polja. Proizvodnju voća i povrća usmjeravati na podruĉje dijela Popovog polja. Proizvodnju krmnog bilja podesiti razvoju govedarstva odnosno proizvodnje mlijeka. Stimulirati ratarsku proizvodnju koja se i prije rata odvijala u djelu Popovog polja. U strukturi stoĉarstva stimulirati proizvodnju ovaca i goveda, kao i proizvodnju meda. Stimulirati otkup i preradu ljekovitog bilja. Poljoprivredu podesiti zahtjevima bliţih gradskih centara (Dubrovnik, Slano, Neum). Oţivljavaje i obnavljanje tradicionalnih i uvoĊenje novih poljoprivrednih djelatnosti u obiteljskim domaćinstvima, kao što su voćarstvo i povrtlarstvo. Dalje razvijati vinogradarstvo i vinarstvo, kroz povećanje površina i proizvodnje kvalitetnog vina i drugih proizvoda od groţĊa. Poticati razvoj do sada nezastupljenih grana kao što su cvjećarstvo, uzgoj i prerada ljekovitog i zaĉinskog bilja, pĉelarstvo, proizvodnju meda i sl. Poticati povećanje zemljišnog posjeda, a zaustaviti degradaciju i depopulaciju malih seoskih posjeda. Obnoviti i proširiti vodonatapni sustav na podruĉju Popovog polja. Na razini općine donijeti odluku da se zapuštene poljoprivredne površine dodjele na koncesiju drugim korisnicima. 259 14.9. OPĆINA STOLAC Broj stanovnika 13.084 2 Površina 331 km Poljoprivrednog zemljišta u ha 13.266 Obradiva površina u ha 4.074 Broj naseljenih mjesta 27 Stanje Stolac je grad smješten u jugoistoĉnom dijelu Bosne i Hercegovine, na krajnjem istoku Hercegovaĉko-neretvanskog kantona/ţupanije. Grad nastao na obalama rijeke Bregave, okruţuju planine Hrgud te Vidovo polje s okolnim mjestima koja su ispisana perom bogate kulturne prošlosti. Sam prilaz Stocu sa zapadne strane je Dubravska visoravan, koja je specifiĉna i poznata po breskvi i nadasve dubravskom vinogorju. Po posljednjem sluţbenom popisu stanovništva iz 1991. godine, Općina Stolac imala je 18.681 stanovnika rasporeĊenih na površini od oko 545 km2 u 36 naselja. Danas je podijeljena u dvije općine, Općinu Stolac koja se prostire na površini od 331 km2, pa sa 6,5% udjela pripada grupi malih općina u Ţupaniji, i općinu Berkovići koja obuhvata 259 km 2, a koja je ušla u sastav Republike Srpske. Iako prostorno neveliku, nju je prije rata nastanjivao relativno brojan skup od oko 18.700 ljudi, što ju je sa 65 snanovnika po km2 svrstavalo u osrednje naseljene prostore i u HNŢ/K i u BiH. Danas u opĉini Stolac prema podacima „Hercegovaĉko-neretvanska ţupanija u brojkama” (2010.) ţivi 13.084 stanovnika. U prirodno-gospodarskom smislu, sa svojom mediteransko-planinskom klimom i nadmorskom visinom izmeĊu 50 i 750 m, cijela općina danas nudi miris jednog veoma naglašenog poljoprivrednog ozraĉja. Rezultat toga je da ona u svom ukupnom prostoru sadrţi 27.904 ha poljoprivrednog zemljišta koje preferira neku od proizvodnji hrane. Ipak, to zemljište u svom dominantnom obujmu od 15.500 ha ili 74% pašnjaĉkog je karaktera, što tom dijelu prostora nameće sitno stoĉarstvo kao vaţnu proizvodnu granu. Vlasniĉki gledano, veći dio poljoprivrednih površina od 14.800 ha ili 71% pripada privatnim, obiteljskim poljoprivrednicima. Vaţno je da se upravo u ovom sektoru nalaze dakako najkvalitetnija obradiva zemljišta koja su iskazana u preko 1.448 ha oranica, s 148 ha sjetvenih površina ţitarica, 15 ha industrijskog bilja, 271 ha povrtnog bilja, 86 ha stoĉnog krmnog bilja, 80 ha ugara i 839 ha neobraĊenog zemljišta, 61 ha voćnjaka i 147 ha vinograda. Ove površine kad se spoje s oranicama i zasadima u drţavnoj svojini, odaju Općinu i kao 260 tradicijski specifiĉno i kao proizvodno obeĉavajuće podruĉje koje u poljoprivredi moţe traţiti znaĉajan dio svog ukupnog gospodarskog razvitka. Voćarska proizvodnja zauzimala je prije rata znaĉajno mjesto u strukturi poljoprivredne proizvodnje, sa breskvom kao dominantnom voćarskom kulturom. U vinogradarskoj proizvodnji zastupljene su vinske i stolne sorte groţĊa. U stoĉarskoj proizvodnji dominiralo je ovĉarstvo, te u manjoj mjeri govedarstvo. Jedine organizirane poljoprivredne površine u drţavnom sektoru nalazile su se pod nasadima vinograda, koje su bili u sastavu “Vinarije Stolac”. U Općini sada ţivi tek oko 13.000 stanovnika. Inaĉe, u prostornom smislu ţivljenja, Općinu ĉine njeno gradsko središte Stolac s još 15 manjih i većih naselja, dakle, nema Mjesnih Zajednica. Raĉunajući prijeratnu naseljenost, Općina po jednom stanovniku raspolaţe s visokih 1,12 ha ukupnog poljoprivrednog, ali i s mnogo manjih 0,29 ha obradivog te 0,25 ha oraniĉnog zemljišta. Prema posljednjem popisu, Općina je imala 4.651 registrirano domaćinstvo, od ĉega su se njih 2.840 oznaĉili kao vlasnici poljoprivrednog posjeda. Ta domaćinstva u prosjeku raspolaţu s 5,2 ha poljoprivrednog zemljišta, ali je jasno da se dominantan njegov dio od 3,5 ha ili 67% odnosi na uglavnom kamenite i slabo proizvodne pašnjake. Vodoopskrba predstavlja fokus problema za ruralna naselja općine Stolac. Sadašnja vodoopskrba temelji se na sistemu ĉatrnja, bušotina ili snadbijevanja sa cisternama. Inaĉe grad Stolac je opskrbljen vodom sa izvorišta Bregave koji je u RS i koji snadbijeva još i grad Ljubinje.Elektrifikacija je na zadovoljavajućoj razini, izuzev potrebe za trofaznom strujom u nekim dijelovima. TakoĊer fokus problema je i naselje Burmazi koji nemaju elektriĉnu energiju. Kanalizacija je uspostavljena u grau Stocu, dok naselja izvan grada posjeduju nedovoljno ureĊene septiĉke jame, koje uglavnom predstavljaju ekološki problem. Putna mreţa je na ukupnoj općini Stolac, ukljuĉujući i ruralna naselja riješena na zadovoljavajući naĉin. Povijesna obiljeţja su: Dauson-Ošanići (Stari Helenski grad), Stari grad – Kriţavac Stolac, Pećina Badanj, Stari Vidoštak-stećci, Begovina spomenik. Proizvodnja mlijeka nije na razini da zadovolji potrebe vlastitog stanovništva. Nema organiziranog otkupa mlijeka koji bi bio potpora posjedovnom stoĉnom fondu. Proizvodnja mesa aktuelna je u manjem obimu. Preradu mesa koje se obskrbljuje uglavnom sa drugih prostora, a najvećim obimom iz uvoza obavlja se u „Eso Promet“ Stolac Prerada ribe, koja se takoĊer obezbjeĊuje sa drugih prostora obavlja se u poduzeći „HB Ţuvela“. U Radimlji morska riba, „srdela“ i „ćuni“ se preraĊuje i distribuira dijelom na domaće trţište, dijelom u inozemstvo.Prerada ţitarica odvija se sa sirovinom uveţenom sa drugih prostora u Mlin „Zlatna Dolina“. Na podruĉju Općine Stolac prije rata djelovali su Vinarija Stolac d.d. Stolac, Duhanska stanica Stolac, te Zemljoradniĉka zadruga Stolac, kao drţavni gospodarski subjekti koji su davali osnovni ton poljoprivrednoj proizvodnji toga vremena. Proizvodnja vina obavlja se u poduzeću Stolaĉki podrumi d.o.o. Stolac. Poduzeće je dokapitalizirano sa većinskim privatnim vlasništvom. Pogon vinarije u ratu je teško stradao pa je izvršena njegova rekonstrukcija.Novi rekonstruirani podrum ima kapacitet od 150 vagona. Od raspoloţivih 215 ha vinograda danas se obraĊuje oko 80 ha, jer je ostalih 135 ha tijekom 261 rata potpuno uništeno. Vinogradi se nalaze na lokalitetima Poplata, Njivica i Aladinića i zasaĊeni su ţilavkom i smederevkom. Vinarija „Daurson“ uglavnom proizvodi vina od autohtonih sorti „ţilavka“ i „blatina“ Vinarija „ Erovino“ proizvodi vina od autohtonih sorti ţilavka“ i „blatina“. ZZ Crnići, bez obzira na oteţane uvjete privreĊivanja, djeluje kao servis kooperantima i rejtingom koji je za primjer struĉno poslovne suradnje sa okruţenjem. ZZ Agroplod predstavlja organiziranu cjelinu, posebno u snadbijevanju poljoprivrednih proizvoĊaĉa repromaterijalom. ZZ Agroplod svoju poslovnu filozofiju usmjerava u izgradnju suvremenog centra koji će u svim aspektima zadovoljiti potrebe urbane i ruralne sredine. Privatno poduzetništvo na podruĉju općine Stolac djeluje dosta usporeno. Privatna inicijativa iz oblasti poljoprivrede se ogleda kroz registrirane dvije poljoprivredne apoteke u Stocu i Crnićima, te pĉelarsku udrugu Zanovjet koja raspolaţe sa oko 5300 košnica i 70 ak ĉlanova udruge. Natapni sistemi Vidovo Polje sa 80 ha zatvorenog sistema nuţno ga je revitalizirati i definirati mu racionalno upravljanje. Inaĉe, postoji otvoreni sistem kanala u površini od 50 ha. Drţavno zemljište nije obraĊeno, zapravo ono je zapušteno u Vidovom Polju i Radimlji. Strateška opredjeljenja – rješenja Izraditi srednjoroĉnu strategiju razvoja poljoprivrede općine. Saĉiniti Program gospodarenja zemljištem u vlasništvu drţave. Obezbijediti znaĉajniji financijski input za vlastitu potporu agraru i harmonizirati isti sa MPŠV. Uspostava i razvoj sluţbi za poljoprivredu u općini. Organsku proizvodnju hrane posticati u biljnom i animalnom kompleksu. Izraditi Studiju voćarsko – vinogradarsko/vinarske proizvodnje: vinskog i stolnog groţĊa, šipka, smokve i masline kao strateških razvojnih grana. Dati potporu proizvodnji povrća na otvorenom i zatvorenom prostoru. Na podruĉju Poplata i Bjelojevića razvijati govedarstvo i svinjogojstvo. Na podruĉju Kruševa i Bjelojevića opredijeliti se za uzgoj ovaca i koza. Zadruzi Crnojevići i Agroplod Stolac, stvoriti uvjete za veći obim otkupa i plasmana poljoprivrednih proizvoda. Rekonstruisati postojeći vodonatapni sistem. Primarno se opredijeliti za uspostavu rashladnih kapaciteta za ĉuvanje voća, povrća i drugih proizvoda biljnog i animalnog porijekla. Certificirati proizvode kao zdrastveno ispravne (prva certifikacija i organski proizvodi su upravo sa prostora Stoca). Dati potporu proizvodnji duhana, vlastitom općinskom premijom. 262 15. STANJE I RAZVITAK TRŽIŠTA POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA 15.1. Tržišno-cjenovna politika Mjere potpore poljoprivrede u okviru trţišno-cjenovne politike bilo bi nuţno realizirati kroz: o mjere za stabilizaciju trţišta i dohodka (Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH- spoljno trgovinska zaštita, mjere za stabilizaciju unutarnjeg trţišta), o direktna plaćanja po jedinici površine (ha) u biljnoj i po grlu stoke u animalnoj proizvodnji. Priprema za ukljuĉivanje BiH meĊunarodnim integracijama neminovno vodi daljoj liberalizaciji trgovine i sve oštrijoj konkurenciji na trţištu. podizanje konkurentnosti i postepeno preuzimanje CAP modela nameću potrebu reforme sadašnjih i uvoĊenje novih mjera potpore poljoprivredi. U ovom momentu nema razraĊenih mehanizama, niti administrativnih kapaciteta, niti uvjeta na terenu da moţe odmah otpoĉeti primjenu direktnih plaćanja po nekoj od sadašnjih EU šema (pojednostavljena šema plaćanja za poljoprivredna obiteljska gospodarstva - Single Farm Payment Scheme ili pojednostavljene šeme plaćanja na temelju površine – Single Area Payment Scheme). U biti bilo bi nuţno predviĊene vlastite potpore na razini HNŢ/K (3-5%) od proraĉuna otpoĉeti s proizvodno vezanim plaćanjima i stvarati administrativne kapacitete i modificirati mjere kako bi bili bliţi u usporedbi sa drugim ţupanijama/kantonima za prilagodbu EU sistemu direktnih plaćanja u skladu sa CAP sistemom. 15.2. Mjere za stabilizaciju tržišta i dohotka Bez obzira što se na razini BiH u današnjim uvjetima koristi sistem konbiniranih carinskih stopa (ad valorem) u spoljno trgovinskoj zaštiti, moguće je „vještinom“ primjene antidampinških mjera, kompenziranih carina i zaštite od prekomjernog uvoza utjecati na mjere stabilizacije trţišta. TakoĊer, jedna od bitnih mjera koja nije uvjetovana većim razinama vlasti jeste formiranje robnih rezervi (priĉuve) i razrada aktivnosti kao bitnog faktora za stabiliziranje cijena na lokalnoj razini. ObezbjeĊenje stabilnosti lokalnog trţišta bilo bi efikasno provoditi principom objezbjeĊenja kredita pod povoljnim uvjetima za otkup sezonskih trţišnih viškova u vidu potpore proizvodnji i usmjeravati prema robnim rezervama (Robne rezerve su jednostavan sistem koji nije opterećen izgradnjom većih kapaciteta skladišta, ili drugih objekata, već korištenju postojećih koji se iznajmljuju ili se kod stoĉnog fonda jednostavno ugovaraju sa proizvoĊaĉima u postojećim njihovim vlastitim objektima). Mjere za stabilizaciju lokalnog trţišta ne zahtijevaju znaĉajnija ni financijska sredstva, osim za nuţne intervencije ukoliko doĊe do poremećaja, kada bi trebalo koristiti mjere stabilizacije 263 trţišta (safety net measures)56. Bilo bi neophodno razraditi u operativnom programu mjere i kriterije ove sezonske mjere stabilizacije. 15.3. Regionalni tržišni ambijent Trţište poljoprivrednih proizvoda će se razvijati na temeljima poboljšanja postojeće i izrade nedostajuće legislative, uspostavi potrebnih i osposobljavanju osnovanih institucija, te gradnji raznovrsnije trţišne infrastrukture. Sve troje ima za pretpostavku bolje poslovno povezivanje u sektoru da bi se time; prevladale zapreke koje proistiĉu iz malih pojedinaĉnih obima proizvodnje, uspostavljale i snaţile reprodukcijske veze izmeĊu poljoprivrednog i prehrambenog sektora, oblikovala i uravnoteţila konkurentnost domaće poljoprivredne proizvodnje na trţištu i otvorili postupci za uspostavljanje i umnoţavanje poljoprivredne i prehrambene trţišne infrastrukture. U HNŢ/K kao i na prostoru ukupne BiH preovladavaju gospodarstva sa usitnjenom domaćom poljoprivrednom strukturom, pa su njihovi pojedinaĉni niski obimi proizvodnje visoka zapreka efikasnom objedinjavanju u konkurentnu i zanimljivu trţišnu ponudu. Naĉin na koji se ovaj problem do stvaranja krupnije poslovne strukture, kao za sada dosta dalekog cilja, pa i kasnije treba rješavati, vodi putem podrţavanja sadašnjih zdravih, te stvaranja, umnoţavanja i jaĉanja novih organizacionih oblika, ukljuĉujući i klastere. Proizvodnja hrane po svojim brojnim ulaznim i izlaznim uĉesnicima vrlo je sloţena, vertikalno i horizontalno veoma slojevita i interaktivna, pa zahtjeva gradnju meĊusobno direktnih i uzajamno posljediĉnih poslovnih veza. Te veze podrazumijevaju trajnu poslovnu ugovornu saradnju u svim fazama procesa stvaranja, prijenosa i trošenja hane, ukljuĉujući inpute, primarnu proizvodnju, preradu, ĉuvanje, distribuciju i trgovinu, kako bi se osigurala neophodna efikasnost sektora i smanjio rizik plasmana na trţištu. 15.4. Oblikovanje konkurentnosti na tržištu Marketinško jaĉanje svih sudionika u domaćem sektoru hrane treba da bude temeljni energent njihove konkurentnosti na trţištu. Dok se to ne postigne, potrebno je nastaviti sa sadašnjim i uvoditi nove dozvoljene oblike reguliranja trţišta putem; propisanih ciljnih, zajamčenih i minimalnih cijena, intervencijskih kupovina i prodaja, povlačenja i davanja proizvoda na trţište, 56 Unutarnje trţište Unije definirano je Ĉlanom 7a Ugovora kao podruĉje bez unutarnjih granica u kojem je osiguran slobodan protok roba, ljudi, usluga i kapitala. To je, takoĊer, trţište sa socijalnom dimenzijom i trţište u kojem se potiĉe aktivna konkurencija (Bijela knjiga, str. XIX). 264 uticanja na godišnje obime proizvodnje, podsticanja izvoza, donošenja trţišnih redova i tsl. Stvaranje trţišta i pokretanje postupaka radi registriranja geografskog porijekla za domaće autentiĉne autohtone proizvode kao što su sirevi, stelja, pršuta, suĊuk, med, vino, voda i dr., takoĊer spada u vaţan slijed ovih aktivnosti:57 te proizvode treba razvijati bez obzira na njihov sadašnji tek lokalni ili regionalni karakter, pod uvjetom da za njih postoje odgovarajući tehnološki i trţišni potencijali. Novi proizvodi sve više bude paţnju svjetskih proizvoĊaĉa hrane pa ih, u skladu sa domaćom strukturom proizvodnje, treba podsticati i razvijati bez obzira na sloţen i u pravilu skup posao oko njihovog stvaranja. Distribucija poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda traţi kvalitet kanala plasmana bez kojih nema dostupa trţištu ni realiziranja ciljeva privredne politike. U osnovi, radi se o efikasnoj zakonskoj i trţišnoj institucionalnoj infrastrukturi, koja bi udovoljila veoma sloţenim marketinškim potrebama sektora i donijela: kvalitetan i zaokruţen sistem prehrambenog trgovanja i njegov efikasan provedbeni unutarnji i graniĉni nadzor. Ovakva infrastruktura bi se trebala uspostavljati na svim horizontalnim i vertikalnim razinama sektora, pa bi kao takva mogla sadrţavati: vladine i nevladine institucije, marketinške poljoprivredne zadruge, zadruţne poslovne marketing centre, poslovne opće i specijalizirane asocijacije poljoprivrednih proizvođača, modernu i konkurentnu prerađivačku industriju, trgovinu sa njenim konvencionalnim subjektima, trgovinu sa specijalizirano-preduzetničkim (ugovaranje, dorada, pakiranje, plasman) subjektima, aukcijsku i burzovnu trgovinu, sajamske institucije i promotivne manifestacije, sistem veletrţnica za lokalni i regionalni plasman proizvoda, sistem skladišta za uobičajene uvjete čuvanja proizvoda, sistem hladnjača za voće i povrće, lokalne zelene trţnice, lokalne stočne pijace isl. Nadzor nad provoĊenjem predstavljenog trţišnog sistema treba da bude u širokoj domeni legislative, struĉnog praćenja kvaliteta proizvoda koji se javljaju u prodaji, i snaţnih inspekcijskih sluţbi. Ranije je konstatirano da BIH ima otvoreno trţište poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i uspostavljene trgovinske veze sa nizom zemalja bliskog okruţenja, Evrope i Svijeta. S okruţenjem je sklopila bilateralne sporazume o trgovini, a naspram razvijenih zemalja Svijeta, ukljuĉujući EU, ima povlašten trgovinski status. I pored toga, zbog nerazvijene proizvodnje i neispunjenja uvjeta, trpi snaţnu premoć partnerskih zemalja i ostvaruje visoke vanjsko-trgovinske sektorske manjkove. 57 Strategija poljoprivrednog razvoja F BiH 2007.-2011. god. 265 16. PRILAGODBA UVJETIMA ZA INTEGRACIJE POLJOPRIVREDE U EU Poljoprivreda je najzahtjevnija oblast u procesu pristupanja EU, od niza mjera navodimo temeljne: Veterina, zaštita bilja i ishrana ţivotinja o odgovarajući sistem kontrole na mjestu porijekla, o nediskriminatorne kontrole tokom transporta na krajnje destinacije i o zadovoljavajući sistem laboratorijske kontrole. Potrebni administrativni kapaciteti: o sluţbe iz oblasti veterine, zaštite bilja, promjene legislative, kadrovima i sredstvima, o budţet i fond za hitne sluĉajeve u suzbijanju bolesti, o administrativne instrukcije za osoblje, o obuĉene veterinara za kontrolu objekata i izdavanje zdrastvenih uvjerenja, o ispektore za zaštitu bilja i kontrolu sjemena i sadnog materijala, o sluţba za registriranje obiteljskih gospodarstava, o informativni sistem koji povezuje veterinarske i poljoprivredne sluţbe, o program kontrole rezidua pesticida i ostataka teških metala u prljavom mediju i hrani, o program suzbijanja zoonoza, nadzora i monitoringa, o edukacija i organizacija odgaivaĉa stoke da samostalno vode matiĉno knjigovodstvo. Zajedniĉka agrarna politika Horizontalne strukture (Agencija za plaćanje) o o o o o da se prihvatljivost zahtjeva provjerava prije plaćanja, da su zahtjevi potkrijepljeni raĉunima, da se dokumentacija podnosi u rokovima i propisanim normama, da se evidencija ĉuva u predviĊenom vremenu, ako postoji više agencija mora postojati centralno tijelo za koordinaciju.58 58 Radi se o konceptu multifunkcionalne uloge poljoprivrede kakav u cilju stvaranja njenog budućeg evropskog modela kroz dalju reformu Zajedniĉke poljoprivredne politike (CAP), nakon konferencije u Seattleu (1999), traţi EU. 266 Kontrola i sistem integracije (IACS) o o o o o o kompjuterizovana baza podataka, identifikacija poljoprivrednih parcela, zahtjev za pomoć, integrisani sistem kontrole sistem za registraciju i indentifikaciju ţivotinja, registar obiteljskog gospodarstva. Zajedniĉko trţište o redovan monitoring trţišta i cijena,otkup, javno skladištenje prodaja i kontrola zaliha u skladu sa standardima EZ. 267 17. PRIORITETNI PROJEKTI Projekat br. 1. „VIŠENAMJENSKO VREDNOVANJE, ZAŠTITA I OPTIMALNO KORIŠTENJE ZEMLJIŠTA” na podruĉju ţupanije/kantona i na podruĉju pojedinih općina u ţupaniji/kantonu Na podruĉju ţupanije/kantona, odnosno pojedinih općina unuta ţupanije/kantona u cilju racionalnog i namjenskog korištenja tla /zemljišta neophodno je utvrditi rajone i podrajone prioritetnog korištenja poljoprivrednog zemljišta za pojedine grane poljoprivredne proizvodnje (povrtlarstvo i/ili voćarstvo i/ili vinogradarstvo…) Oĉekivani ishodi i rezultati navedenih projektnih aktivnosti: Izdvajanje rajona i podrajona prioritetnog korištenja za pojedine grane poljoprivredne proizvodnje Preporuke za ureĊenje i zaštitu tala/zemljišta pojedinih podruĉja Dobiveni podatci mogu se koristiti i za voĊenje agrarne politike i namjenskog kreditiranja poljoprivrednih gospodarstva nekog podruĉja Projekat br.2. “EKOLOŠKI, BIOLOŠKI I TEHNOLOŠKI ASPEKTI U SLATKOVODNOM RIBARSTVU” Istraţivanja provesti na nekoliko pastrvskih ribnjaka, te u otvorenim vodama rijeke Neretve i Rame utvrditi ambijentalne uvjete u odnosu na promjene u koliĉini O2, BPK i KPK. Utvrditi kvalitet vode proimjenom kalijeve soli. Kakva je reakcija fitoplanktona u pogledu i kvalitativnog i kvantitativnog sastava vode, te utjecaj na gnojidbu mineralnim i kokošjim gnojivima. Utvrditi ekonomski najpovoljniji rezultat u odnosu na ishranu. Istraţiti utjecaj upotrebe inaktivnog kvasca u odnosu na prirast. Ispitati upotrebu nutritivnog antibiotika u hrani, kao promotora rasta, u kojoj mjeri daje povoljne proizvodne rezultate. Ihtiohematološkim istraţivanjima ukazati na vaţnost analiza periferne krvi riba u podruĉju kondicionog stanja i ihtiopatologije. Ciljevi istraţivanja: Glavni cilj ovih istraţivanja je dobivanje novih spoznaja za poboljšanje tehnološkog procesa uzgoja riba i povećanje proizvodnje riba. Istraţivanja bi trebalo usmjeriti na rješavanje kompleksa problema: -Ekološka istraţivanja (hidrokemijsko i hidrobiološko stanje) u uvjetima razliĉite tehnologije uzgoja riba i u rijeci Rami i Neretvi. Utjecaj odreĊenih kemijskih parametara u ribarstvu, te biološka produktivnost i njena uloga u proizvodnoj produktivnosti i ekološkim promjenama. -Rješavanje problema u prehrani ribnjaĉkih riba na razini razliĉitih tehnologija. Dobijanje kompleksne dodatne hrane za ribe koja će rezultirati 268 boljim fiziološkim iskorištavanjem, boljim prirastom mase riba, smanjenjem hranidbenog koeficijenta i boljim preţivljavanjem riba, posebno ribljeg mlaĊa na razliĉitim stadijima razvoja. -UtvrĊivanje hematoloških i biokemijskih indikatora za dijagnosticiranje kondicionih parametara i zdravstvenog stanja riba u razliĉitim abiotiĉkim, biotiĉkim i nutritivnim uvjetima. UtvrĊivanje postojećeg stanja ribljeg fonda i ribarstva u otvorenim vodama. Dobijeni bi rezultati istraţivanja omogućili utvrĊivanje ekoloških i proizvodnih standarda kvalitete vode u ribarstvu. Projekat br. 3. „PODIZANJE JAVNE SVIJESTI FARMERA I POLJOPRIVREDNIKA O PRIMJENI ĐUBRIVA I NAĈELA DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U CILJU ZAŠTITE TLA/ZEMLJIŠTA I VODNIH RESURSA U HNŢ/K” Plan projekta Glavni opći (sveobuhvatni) cilj ovoga programa (koji bi se trebao realizirati u vidu projekta), je podizanje javne svijesti farmera, poljoprivrednika te drugih potencijalno zainteresiranih strana na podruĉju svih devet općina HNŢ/K, o problemima difuznog zagaĊenja vodnih resursa prouzrokovanog poljoprivrednim aktivnostima, te mogućnosti sprjeĉavanja ili smanjenja zagaĊenja kako vodnih resursa, tako i zemljišta odgovarajućom primjenom Ċubriva i naĉela dobre poljoprivredne prakse. Pojedinaĉni ciljevi se mogu ogledati kroz podizanje svijesti javnosti i informiranje o: uticajima poljoprivrednih aktivnosti na zagaĊenost tla i voda, difuznom zagaĊenju vodnih resursa prouzrokovanom poljoprivrednim aktivnostima i korištenjem Ċubriva., vaţnosti kontrole plodnosti tla negativnim uticajima sve veće primjene mineralnih Ċubriva, pesticida i drugih hemijskih sredstava koja mogu da prouzrokuju najrazliĉitije poremećaje u biološkoj ravnoteţi agroekosistema i šire, Da bi se navedeni ciljevi postigli potrebno je pristupiti obuĉavanja i osposobljavanja farmera i poljoprivrednika za adekvatnu primjenu Ċubriva i naĉela dobrih poljoprivrednih praksi u cilju prevencije i smanjenja zagaĊenja voda i tla/zemljišta Za ovo je veoma bitno da se animiraju lokalne vlasti, mediji te drugi predstavnici lokalne zajednice i NVO-a da podrţe projekt i omoguće nastavak adekvatne primjene Ċubriva i naĉela dobrih praksi u poljoprivredi i po završetku projekta. Aktivnosti Projekat bi se trebao provesti u dvije faze koje će se sastojati od 4 naredne aktivnosti. 269 o Aktivnost 1. Priprema, štampanje i distribucija brošure o kontroli plodnosti tla, adekvatnoj primjeni đubriva i dobre poljoprivredne prakse u cilju prevencije i smanjenja difuznog zagađenja vodnih resursa te zaštite zemljišta. o Aktivnost 2. Priprema i organizovanje tri edukativna okrugla stola (Mostar, Stolac i Prozor/Rama) na temu “ Načela dobre poljoprivredne prakse u zaštiti tla i voda „ o Aktivnost 3. Objava i širenje informacija putem pisanih medija i lokalnih TV stanica u putem Interneta, te priprema, štampanje i distribucija informativnih letaka. o Aktivnost 4. Upravljanje projektom i izvještavanje Projekat br. 4. „KONTROLA PLODNOSTI TLA U CILJU POSTIZANJA VEĆE EFIKASNOSTI PROIZVODNJE I ODRŢIVIM UPRAVLJANJEM ZEMLJIŠTEM U HNŢ/K” Plan projekta Kada bi se povećanje produktivnosti proizvodnje postizalo na naĉin prakticiranja koncepta intenzivne poljoprivrede, dakle bez nuţnih promjena u smjeru odrţivosti sistema, problemi okoliša dostigli bi nivo koji bi bilo nemoguće riješiti. Glavni uzroĉnici degradacije okoliša iz agroekosistema je posljedica uske specijalizacije u proizvodnji i uvoĊenja poluindustrijske proizvodnje, odnosno „tehnologija“, koja sa sobom donose odgovarajuća rješenja obrade tla, Ċubrenja i zaštite bilja. Opisani razlozi uzrokovali su preispitivanje prakticiranih zahvata, a promjene na kojima se u tom smjeru radi već se nazivaju ĉetvrta revolucija u poljoprivredi, ili odrţiva poljoprivreda. Preporuke: Odrţiva poljoprivreda predstavlja poljoprivredu koncipiranu tako da štiti tlo, vodu, biljne i animalne genetske resurse, nije za okoliš degradirajuća, tehniĉki je primjerena, a socijalno prihvatljiva. Jedan od naĉina zaštite ţivotne sredine jeste i redovna kontrola plodnosti tla, koja treba da omogući optimalne prinose u minimalne štete za okoliš a posebno za eutrofikaciju voda na podruĉju HNŢ/K. Plan projekta podrazumijeva: a) Izvršti kontrolu plodnosti tla koja treba da ukaţe: osnovne znaĉajke tla ( pH, humus, sadrţaj vapna…) opskrbljenost tla biljnih hranjivima 270 preporuke za gnojidbu po potrebi preporuku za korekciju analiziranih znaĉajki tla Temeljem Naputak/Uputstvo o postupku, radnjama i uvjetima za vršenje kontrole plodnosti zemljišta (Sl.novine FBiH br.72/09), članak 2, Fizičke i pravne osobe, vlasnici ili korisnici koji su upisani u registar poljoprivrednih gospodarstava, a koji su korisnici poljoprivrednog zemljišta, duţne su provoditi sustavnu kontrolu plodnosti zemljišta koje je katastarskim klasiranjem svrstano u kategoriju od 1. do 4. katastarske klase obradivog poljoprivrednog zemljišta, a čija je površina veća od 0,2 ha, temeljem članka 31.st.1, 2. i 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Osnovne komponente plana managementa hraniva su: • • • • • • • • • • Karta podruĉja s općim podacima kao što su veliĉina parcele, tip tla, osnovne fizikalno-kemijske znaĉajke tala i dr., Analiza plodnosti tla kao kljuĉna komponenta za utvrĊivanje doze, vremena i naĉina Ċubrenja, Rotacija (plodosmjena) usjeva uz procjenu rezidualnih hraniva iz ţetvenih ostataka pojedinih usjeva ili simbiozne fiksacije dušika leguminozama, Realna procjena oĉekivanog prinosa (vrlo kompleksan problem) na koji utiĉu vremenske prilike, obrada tla, rok sjetve, sorta, bolesti, štetnici, korovi, rotacija usjeva itd., pri ĉemi je dobro uzeti prosjek prinosa u posljednjih 5-7 godina. Izvor i oblik hraniva koji moţe znatno varirat, naroĉito kod organskih Ċubriva ovisno od naĉina drţanja stoke, prehrane i dr., te je potrebna njegova kemijska analiza. Ni sva mineralna Ċubriva nisu ista. Osobenosti podruĉja (navodnjavanje, blizina vodocrpilišta, veći nagib parcele, kanalska mreţa, drenaţa i dr.), Preporuĉena doza mora uvaţiti tehniĉko-tehnološke i struĉno-nauĉne norme (npr.: sadrţaj hraniva u tlu za ciljni prinos, dinamika usvajanja, kalcizacija i dr.). Aplikacija Ċubriva u osnovnoj gnojidbi, startnoj i prihrani, te oblik hraniva (npr. nitratni, amonijaĉni), zavisno od duţine vegetacije, potrebe biljaka, temperature, vlaţnosti tla i dr., Preporuka naĉina primjene (rasturanje omaške ili mašinski, inkorporacija u trake), ovisno o vrsti Ċubriva, tehniĉkim mogućnostima, nagibu tla, oborinama, tipu tla, rotaciji usjeva i dr., kako bi se postigla najveća moguća efikasnost i Godišnji pregled, ocjena i nadopuna plana managementa hranivima (za cijeli proizvodni sistem) kako bi bio aktualan, bolje prilagoĊen stvarnoj situaciji i postignutim rezultatima. Aktivnosti iz ovoga projektnog programa treba povjeriti znanstveno-struĉnoj organizaciji, ĉije aktivnosti u saradnji sa struĉnom sluţbom općina i odabranim farmerima bi trebale da traju u kontinuitetu bar pet godina. To je poterbno radi procesa rada koji mora da se uspostavi na nivou pojedinaĉne farme ili poljoprivrednog proizvoĊaĉa: 271 - U prvoj godini sprovesti anketu o zainteresiranosti farmera ovakvom pristupu i uzimanje uzoraka tla za analizu kod 1/3 planiranih farmera. - U sljedećoj godini bi se uzeli uzorci od sljedeće 1/3 farmera i radilo na uspostavi baze podataka, historije svake parcele i dobijenih rezultata istraţivanja. Paralalno bi se radilo i na softverskoj podšci bez ĉega ovaj proces nije moguće kvalitetno voditi. - U narednoj , trećoj godini bi se nastavilo sa uzimanjem uzoraka od preostale 1/3 farmera i radilo na razvoju softverske podrške te ukljuĉivanje struĉne sluţbe ili posebno osnovane grupe u proces praćenja i planiranja gnojidbe. U sljedeće dvije godine bi se razvijao ovaj sistem od strane struĉnjaka, popunjavala baza podataka potrebnim elementima za analizu stanja zemljišta po parcelama ne samo u zemljištu već i o uzgajanim kulturama, njihovim zahtjevima, plodoredu, gnojidbi, zaštiti i svim ostalim aktivnostima koje su vezane za sistem upravljanja farmom i primjenom dobrih poljoprivrednih praksi. Sve navedene aktivnosti, kontrole plodnosti i menadţment sa farmom bi se prezentirali putem GIS tehnologije, a svaka aktivnost bi bila potkrijepljena sa GPS snimkom na orto foto podlozi. - Oĉekivani ishodi i rezultati navedenih projektnih aktivnosti: Potpunom implementacijom svih predloţenih aktivnosti na ovim uzajamno povezanim projektima oĉekuju se slijedeći rezultati: Širenje informacija i saznanja o problemu difuznog zagaĊenja prouzrokovanog poljoprivrednim aktivnostima. Obuĉenost farmera i poljoprivrednika o adekvatnoj primjeni Ċubriva i naĉela dobre poljoprivredne prakse. Povećanje nivoa svijesti i odgovornosti za okoliš u kantonima/regionima i odabranim općinama. Kroz širenje informacija, podizanje javne svijesti i odgovornosti za okoliš, te obukom farmera i poljoprivrednika, osigurat će se razumijevanje sloţenosti i karaktera difuznog zagaĊenja voda, sa stanovišta poljoprivrede kao najznaĉajnijeg potencijalnog izvora zagaĊenja. Projektnim aktivnostima će se potvrditi da je efikasan i prihvatljiv rezultat moguće postići jedino odrţivim ureĊenjem, oĉuvanjem i upravljanjem zemljištem, odnosno adekvatnom primjenom Ċubriva te primjenom najboljih raspoloţivih poljoprivrednih praksi, ĉime se u velikoj mjeri izbjegava i minimizira i/ili kontrolira difuzno zagaĊenje voda. Osigurat će se i maksimalno animiranje i interes svih zainteresiranih strana na projektu, a u cilju ostvarenja budućih zajedniĉkih i koordiniranih aktivnosti iz ove oblasti, a koje će uticati na poboljšanje stanja okoliša i produktivniju proizvodnju hrane. 272 Projekat br. 5. „MONITORING STANJA I PROMJENA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA I USPOSTAVA INFORMACIJSKOG SUSTAVA POLJOPRIVREDNOG TLA/ZEMLJIŠTA“ Monitoring tla/zemljišta predstavlja trajno i sustavno praćenje i registriranje svih njegovih promjenjivih značajki u određenom prostoru i vremenu. Na temelju članka 25. stavak 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Službene novine Federacije BiH“, broj 52/09) Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, donijelo je Pravilnik o metodologiji za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta („Službene novine Federacije BiH“, broj 38/11). Pravilnikom su definirani ciljevi monitoringa, parametri koji se prate i mjere, vremenski intervali uzorkovanja, metode koje se primjenjuju za uzorkovanje i analiziranje i dr. U članku 2. naprijed navedenog Pravilnika propisana je metodologija za: 1. Trajno praćenje (monitoring) stanja poljoprivrednog zemljišta kojim se trajno prati stanje svih promjena u poljoprivrednom zemljištu, odnosno tlu (fizikalnih, kemijskih i bioloških), a posebno sadržaj štetnih tvari. Propisano je da, navedene aktivnosti provodi Federalni zavod za agropedologiju i druge ovlaštene znanstveno-stručne institucije. 2. Praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta kojeg koriste pravne ili fizičke osobe na temelju zakupa, dugogodišnjeg zakupa poljoprivrednog zemljišta i koncesije za ribnjake. Navedene aktivnosti provodi Federalni zavod za agropedologiju, županijska/kantonalna ministarstva mjerodavna za poslove poljoprivrede, općinsko tijelo uprave mjerodavno za poslove poljoprivrede i ovlaštene znanstveno-stručne institucije. Oĉekivani ishodi i rezultati navedenih projektnih aktivnosti: Uoĉavanja negativnih procesa u i na tlu/ zemljištu u cilju prevencije i ublaţavanja negativnih posljedica Osnivanje mjernih postaja monitoringa redovito praćenje i kvantifikaciju jednog ili više oneĉišćivaĉa prisutnih na danoj lokaciji iz jednog ili kombiniranih izvora Uspostaviti registar oneĉišćenih lokacija Izraditi program mjera za odrţivo korištenje i eventualnu remedijaciju oneĉišćenih podruĉja Uspostava i voĊenje zemljišnog informacijskog sustava (ZIS) Informacijski sustav poljoprivrednog zemljišta predstavlja bazu podataka koja ima svoj ulaz, dakle opskrbu informacijama i izlaz, odnosno korištenje tih informacija za različite potrebe. Naime, suvremeno gospodarenje, zaštita i čuvanje poljoprivrednog tla/zemljišta nezamislivo je bez odgovarajućeg zemljišnog informacijskog sustava. 273 Projekat br. 6. „AGROTEHNIĈKE I HIDROMELIORATIVNE MJERE“ Regulacija vodotoka i zaštita od poplava, uopće vodoprivredna problematika, te ureĊenje poljoprivrednog zemljišta moglo bi se podijeliti na: hidromeliorativne i hidrotehniĉke zahvate, terasiranje i zaštita od erozije, i agrotehniĉke i agromeliorativne popravke tla/zemljišta. Navedene mjere ne iskljuĉuju jedna drugu, ako to stanje na terenu zahtijeva. Razumije se da je prije pristupanja bilo kojoj od prethodno navedenih mjera, potrebno raspolagati sa adekvatnim podlogama i projektnom dokumentacijom. Projekat br 7. „ OSNIVANJE INTRODUKCIJSKOG CENTRA ZA MEDITERANSKO VOĆARSTVO” Cilj bi bio - na ovim podruĉjima s mediteranskim ekološkim sklopom obavljanje struĉne, profesionalne indrodukcije vrsta, sorata. Na ovakav naĉin bi bile date jasne preporuke za rasadniĉarsku proizvodnju, za dalje širenje uzgoja odreĊenog i preporuĉenog sortimenta. S druge strane bi se izbjeglo neplansko, nekontrolirano i struĉno vrlo nezadovoljavajuće plasiranje sortimenta koji uvelike narušava razvoj mediteranskog voćarstva. Na jednom mjestu bismo imalu kolekciju sorata, elitne matiĉnjake introdukcijskog materijala i to bi olakšalo kontrolu sortnog sastava voćnjaka. Ovo je zahtjevan, višegodišnji posao koji traţi struĉnu osposobljenost i nuţne materijalne troškove za svoje izvoĊenje kroz taj duţi vremenski period. Projekat br. 8. „FORMIRANJE LABORATORIJA I OGLEDNOG POLJA ZA INTRODUKCIJU POVRTLARSKIH I VOĆARSKIH SORTI U BIH” Cilj: Strategijom razvoja poljoprivrede Federacije Bosne i Hercegovine predviĊena je introdukcija novih voćnih i povrtlarskih sorti kao i primjena stranih sorti na našem podneblju. Implementacija projekta vodila bi stvaranju uslova za proširivanje saradnje sa drugim zemljama u oblasti oplemenjivanja bilja i prometa kvalitetnih sorti poljoprivrednog bilja, zaštite interesa proizvoĊaĉa i interesa potrošaĉa na trţištu Bosne i Hercegovine. Introdukcijom novih sorti i uvoĊenjem stranih sorti otvara se mogućnost za uzgojem novih sorti voća i povrća: 274 sa boljim karakteristikama ( bujnost,kompatibilnost sa aktuelnim podlogama) većom otpornosti prema nepovoljnim abiotskim i biotskim faktorima većim prinosom Pri ispitivanju sorte prvenstveno će se ispitivati ona osobina radi koje se traţi priznavanje sorte. Metod : Projektna ideja je opremiti laboratorij za ispitivanje voćnih i povrtlarskih kultivara te formiranje nasada za praćenje odabranih sorti U realizaciji projektnih ciljeva planirani su slijedeći poslovi: Biološka i ekološka prouĉavanja ; Genetiĉka prouĉavanja i stvaranje novih sorti; Selekcija i introdukcija ; Fiziološka i agrotehniĉka prouĉavanja ; Prouĉavanje uzroĉnika bolesti i štetoĉina te metoda njihovog suzbijanja; Tehnološka prouĉavanja plodova Stvaranje i odrţavanje predosnovnog i osnovnog certificiranog materijala VCU testovi za ispitivanje proizvodne i upotrebne vrednosti sorti i podloga voćaka; DUS testovi za ispitivanje razliĉitosti, uniformnosti i stabilnosti sorti i podloga; Prikupljanje i prouĉavanje domaćih i introduciranih sorti za potrebe banke biljnih gena Transfer i primjena nauĉno-tehnoloških rješenja Struĉna i zdravstvena kontrola proizvodnje sadnog materijala povrća i voća Efekti: : Zasnivanje i odrţavanje matiĉnjaka za proizvodnju reprodukcijskog sadnog materijala za rasadniĉku proizvodnju Introdukcija novih sorata i podloga voćnih vrsta ProvoĊenje klonske selekcije s ciljem izdvajanja najvrijednijih genotipova pojedinih voćnih vrsta Zasnivanje referentnih kolekcija sorata i podloga voćnih vrsta VoĊenje upisnika nasada voćnjaka 275 Projektiranje, podizanje i odrţavanje pokusnih voćnjaka i povrtnjaka s ciljem istraţivanja najperspektivnijih uzgojnih oblika, gnojidbe, zaštite, sistema odrţavanja tla i pomotehnike VoĊenje statistiĉke analize i objedinjavanje svih rezultata istraţivanja 276 Tablica br. 65. Prioritetni projekti za period (2012.-2017.) R.b. Naziv projekta 1. Višenamjensko vrednovanje, zaštita i optimalno korištenje zemljišta. 2. Ekološki, biološki i tehnološki aspekti u slatkovodnom ribarstvu. 3. 4. 5. Podizanje javne svijesti farmera i poljoprivrednika o primjeni Ċubriva i naĉela dobre poljoprivredne prakse u cilju zaštite tla/zemljišta i vodnih resursa u HNŢ/K. Kontrola plodnosti tla u cilju postizanja veće efikasnosti proizvodnje i odrţivim upravljanjem zemljištem HNŢ/K. Monitoring stanja i promjena poljoprivrednog zemljišta i uspostava informacijskog sustava poljoprivrednog tla/zemljišta. 6. Agrotehniĉke i hidromeliorativne mjere. 7. Osnivanje intradukcijskog centra za mediteransko voćarstvo. 8. Formiranje laboratorija i oglednog polja za intradukciju povrtlarskih i voćarskih sorti u BiH Implementira Agronomski i p.-t. fakultet Mostar, Agromediteranski fakultet Mostar. Agronomski i p.-t. fakultet Mostar, Agromediteranski fakultet Mostar. Agronomski i p.-t. fakultet Mostar, Agromediteranski fakultet Mostar. Agronomski i p.-t. fakultet Mostar, Agromediteranski fakultet Mostar. Agronomski i p.-t. fakultet Mostar, Agromediteranski fakultet Mostar. Agronomski i p.-t. fakultet Mostar, Agromediteranski fakultet Mostar. Agronomski i p.-t. fakultet Mostar, Agromediteranski fakultet Mostar. Agronomski i p.-t. fakultet Mostar, Agromediteranski fakultet Mostar 277 Naredbodavac Lokalitet Period izvoĊenja MPViŠ HNŢ/K, Općine HNŢ/K HNŢ 2012.2014. MPViŠ HNŢ/K, Općine HNŢ/K HNŢ 2012.2014. MPViŠ HNŢ/K, Općine HNŢ/K HNŢ 2012.2014. MPViŠ HNŢ/K, Općine HNŢ/K HNŢ 2012.2014. MPViŠ HNŢ/K, Općine HNŢ/K HNŢ 2015.2017. MPViŠ HNŢ/K, Općine HNŢ/K HNŢ 2015.2017. MPViŠ HNŢ/K, Općine HNŢ/K HNŢ 2015.2017. MPViŠ HNŢ/K, Općine HNŢ/K 2015.2017. ZAKLJUČAK Izrada Starategije poljoprivrednog razvitka i razvitka poljoprivrede u ruralnim podruĉjima HNŢ/K (2012-2017.) u strateškom poimanju nema ambiciiju da nudi gotova rješenja, već da bude vodilja razvojnih pravaca. Na svakom od tih pravaca potrebno je imati još strateških dokumenata s razradom konkretnih rješenja. Dakle, ovim dokumentom otvara se proces mjera, postupaka i reformi u revitalizaciji sektora agrara. U Strategiji nisu fokusirana pitanja obiteljskim gospodarstvima, šta i kako proizvoditi. Ovaj dokument je namijenjen Vladi i resornom ministarstvu HNŢ/K kao obvezujuće upustvo za dalje sprovoĊenje reformi u poljoprivredi. MeĊutim, poljoprivrednici, preraĊivaĉi i agro biznismeni mogu sasvim jasno prepoznati poruke koje se u ovom dokumentu njima šalju za pravilnu prilagodbu i poljoprivredno ustrojstvo. PonuĊeni dokument se, u metodološkom pristupu, fokusira na pitanje kako postepeno mijenjati agrarne instrumente radi dalje liberalizacije koju zahtijeva ulazak u STO i EU integracije. Dakle, u opisu pojedinih mjera nema gotovih rješenja, niti se modeli drugih zemalja mogu kruto kopirati i prenijeti na HNŢ/K i BiH u cjelini, već se agrarna politika mora prilagoditi stvarnom stanju i jasno postavljenim ciljevima njenog budućeg razvoja. Poljoprivreda je posljednjih godina samo deklarativno posticana na razini FBiH i nije znaĉajno došlo do reformskih pomaka. Financijske potpore su ustaljene, uglavnom nedovoljne, sa razine Ţupanije/Kantona nisu ni definirane. Za postizanje zacrtanih ciljeva i platformskih zadataka neophodno je u proraĉunu budţeta HNŢ/K obezbijediti potporu sektoru poljoprivrede u iznosu od 3-5%. Razvoj poljoprivrede HNŢ/K i njegova prilagodba integracijama u EU u vertikalnoj vezi sa većim razinama vlasti ne ovisi samo od finansijske potpore (iako je jedan od bitnih aspekata), već je potrebno: a) izgradnja trţišta i konkurentnosti cijelog lanca proizvodnje hrane, ukljuĉujući i trgovinu, gdje Ţupanija/Kanton moţe doprinositi sistemskom izgradnjom trţišne infrastrukture i drugim financijskim strukturnim potporama; b) novim tehnološkim razvojem u poljoprivredi i preraĊivaĉkoj industriji prilagoĊen uvjetima HNŢ/K, ali i zahtjevima moderne ekonomije; c) izgradnjom transparentnih procedura i sustava primjene agrarne politike u kontekstu EU integracija. Sektor agrara ima znaĉajnu ulogu u privrednom razvoju HNŢ/K, te veliki znaĉaj za razvoj ruralnog podruĉja, s obzirom da je poljoprivreda još uvijek dominantno zanimanje seoskog stanovništva. Postoje znaĉajni poljoprivredni potencijali, ali i ograniĉenja za brţu revitalizaciju sektora agrara. Za revitalizaciju sektora agrara HNŢ/K raĊen je realistiĉan scenarij sa pesimistiĉkim i optimistiĉkim nijansama. (optimistiĉke nijanse u prijedlozima temeljene su na: povoljnim agroekološkim uvjetima, prijedlogu da se obezbijedi potpora sektoru iz godišnjeg proraĉuna u iznosu od 3-5%, pesimistiĉka primjesa scenarija u prijedlozima temelji se na ignoranciji predloţenih mjera i poimanja da je poljoprivreda sama sebi cilj i da je odrţiva bez bilo kakve intervencije). 278 Pravce razvoja sektora agrara u HNŢ/K neophodno je usmjeravati prema: a) provedbi predloţenog koncepta razvoja, sa svim predloţenim segmentima (ciljevi, mjere, instrumenti za realizaciju); b) provedbi agrarne politike, zakonske regulative, predloţene institucionalne potpore. Strategija razvitka poljoprivrede Hercegovaĉko-neretvanske ţupanije utemeljena je na analizi sadašnjeg stanja proizvodnje i projektiranju razvojnih mogućnosti koje se nude za srednji vremenski period. Pri ocjenjivanju razvojnih dometa sektora, kao vodilje sluţili su raspoloţivi prirodni resursi i planski postupci koje u svojoj praksi provode razvijene zemlje Europe i Svijeta. Poljoprivreda je posljednjih pet godina u nekim proizvodnjama biljeţila rast (voćarstvo, vinogradarstvo i povrtlarstvo), dok je u proizvodnji ratarskih kultura i stoĉnom fondu stagnirala, ili biljeţila pad. Dominira niska cjenovna konkurentnost poljoprivrednih proizvoda koja je posljedica nepovoljnih strukturnih karakteristika, djelomiĉno i nerealnih oĉekivanja da se od poljoprivrede za kratko vrijeme moţe oĉekivati enormna zarada. Agroekološki uvjeti za razvoj poljoprivrede u HNŢ/K vrlo su raznoliki, izuzetno povoljni za razliĉitu strukturu proizvodnje. Bogata je vodom više nego drugi dijelovi zemlje i ima izlaz na more sa relativno dobrim potencijalima za razvitak marikulture. Proizvodnja mesa i mlijeka u brdsko planinskom predjelu HNŢ/K (Prozor/Rama, Konjic, djelomiĉno općina Jablanica) je „motor“ razvoja agrara. U općininama: Mostar, Ĉapljina, Stolac, Ĉitluk, Ravno, Neum primarni proizvodni pravci su voćarstvo i vinogradarstvo, povrtlarstvo u specijaliziranoj i robnoj mješovitoj proizvodnji. Prioritetni investicioni poduhvati nuţni su u hidromeliorativnim mjerama (odvodnja suvišne vode i navodnjavanje) prioriteti, izgradnje distributivnih centara i rashladnih kapaciteta za otkup, ĉuvanje i distribuciju voća, povrća i groţĊa, prerade ljekovitog bilja u destilate i ekstrakte, uzgoju masline, šipka i smokve, kontrole plodnosti zemljišta, brendiranju autohtonih proizvoda biljnog i animalnog porijekla (vina, rakije, sira, voćnih preraĊevina). Provedba strategije: strategiju provodi vlada ţupanije ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, općine, nauĉno istraţivaĉke i struĉne institucije, zemljoradniĉke zadruge i udruge, poljoprivredni proizvoĊaĉi, 279 PRILOZI 280 o Karta upotrebne vrijednosti zemljišta HNŢ/K (2009.) o Strategija razvoja poljoprivrede F BiH (2007. – 2012.) o Strategija razvoja poljoprivrede HNŢ/K (2004. – 2010.) o Strategija razvoja poljoprivrede R.S. o Strategija razvoja agrara Hrvatske o Strategija razvoja ruralnih podruĉja Istarske ţupanije o Strategija razvoja poljoprivrede Slovenije o Prostorni plan općine Prozor/Rama za period (2010. -2020.) - ecoplan o Bosnia and Herzegovina: Priorities for Recovery and Growth. Sectorial Annexes (1995); Central Europe Department of the World Bank and the European Bank for Reconstruction and Development with the Active Cooperation of the IMG for the First Donor's meeting to be held in brussels on December 20-21. o Boţić M., Kovaĉević D. (2005) Ĉlanstvo u EU: Povjesni izazov za hrvatsku poljoprivredu. Zbornik radova. XL. Znanstveni skup hrvatskih agronoma s meĊunarodnim sudjelovanjem. Poljoprivredni fakultet Sveuĉilišta J.J. Strossmayera u Osjeku, Osjek. o Breternitz i sur. (2004.) Funkcionalni pregled poljoprivrednog sektora u BiH. Ministarstvo pravde BIH – Ured koordinatora za reformu javne uprave. Knjiga br. 3. Sarajevo. o Bublin, M. (2004.) Pregled posljeratne situacije zemljišnih resursa u BIH. Projekat ''Inventar stanja zemljišnih resursa u BIH u posljeratnom periodu'' (GCP/BIH/002/ITA). Sarajevo. o Ĉaušević, F., Mahmutović H., Softić S., Šain Ţ., Halilbašić M., (2005.) Uticaj mjera vanjskotrgovinske politike na tekući raĉun i konkurentnost Bosne i Hercegovine. Ekonomski institut Sarajevo. o Ćićić M. (1999.) Zaštita domaće proizvodnje i trţište, Okrugli stol; Poljoprivreda i selo u novim uslovima, Biblioteka Bosna i Hercegovina-mogućnosti i perspektive razvoja. o Ćićić, M. (2004.) An Analisys of the Situation of Avaliability of Credit to Agricultural Entrepreneurs in Bosnia and Herzegovina. FAO and Faculty of Economics, Sarajevo. o EPPU (2005.) Bosna i Hercegovina – Ekonomski trendovi januar-jun 2005., Vijeće ministara BIH, Sarajevo. o EU RED (2004.) Regionalna strategija ekonomskog razvoja. Asocijacija za ekonomski razvoj REDAH. o Eurostat (2005.) Statistics in Focus: External Trade of Western Balkan Countries. Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities. o Grupa autora (1985.) UtvrĊivanje brdskog i planinskog podruĉja s prijedlogom mjera ekonomske politike za brţi razvoj poljoprivrede u planinskom podruĉju. RKPŠV, Sarajevo. 281 o Hurtić, Z. i sur. (2004.) Srednjoroĉna razvojna strategija BIH – PRSP . Vijeĉe ministara BIH. Vlada Federacije BIH. Vlada Republike Srpske. Sarajevo. o Janjić, P. (2002.) WTO i poljoprivreda. Znanstveni glasnik. Br. 12. Sveuĉilište u Mostaru, Mostar. o Kolektiv autora (2004.) Environmental Performance Reviews – Bosnia and Herzegovina. Economics Commission for Europe – Committee on Environmental Policy. UNITED NATIONS. New York and Geneva. o Komisija Europske zajednice (2000.) Bijela knjiga – pripreme pridruţenih zemalja centralne I istoĉne Europe za integraciju u unutrašnje trţište Unije. Brisel 1995. Ministarstvo vanjskih poslova BIH. o Konkurentnost poljoprivrede Srbije (2004.) Republika Srbije. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Beograd. o Kupusović, T., Ĉengić, S. (1999.) Integralno upravljanje vodnim i zemljišnim resursima, Korištenje tla i vode u funkciji odrţivog razvoja i zaštite okoliša, ANU BIH, Sarajevo. o MeĊunarodna konferencija o investiranju u Bosni i Hercegovini (2004.) Zbornik radova konferencija s projektima. Mostar. 282 283 284
© Copyright 2024 Paperzz
