Sarajevo, maj 2011. god.

Sarajevo, maj 2011. god.
1
PROGRAM
OBILJEŽAVANJA
20 GODINA
RADA
PETAK,DRUŠTVA
27. 05. 2011. god.
▶
•
•
•
TURNIR U ŠAHU
mjesto Hotel Hollywood Ilidža,
vrijeme održavanja-16.00-18.00 h,
prijave i informacije - 061 253 515
▶
•
•
•
TURNIR U MALOM NOGOMETU
mjesto Hrasnica stadion Famosa,
vrijeme održavanja -18.00-20.00 h,
prijave i informacije - 061 515 869
SUBOTA, 28. 05. 2011. god.
▶ IZLOŽBA SLIKA DŽEVDETA
NIKOČEVIĆA
• mjesto Hotel Hollywood Ilidža,
• vrijeme održavanja - od 9.00 h.
▶ SVEČANA SKUPŠTINA POVODOM 20
GODINA RADA
• mjesto Hotel Hollywood Ilidža,
• vrijeme održavanja - od 10.00 h.
▶ PROMOCIJA KNJIGE Dr. MUSTAFE
MEMIĆA
• mjesto Hotel Hollywood Ilidža,
• vrijeme održavanja - od 12.00 h.
NEDJELJA, 29. 05. 2011. god.
▶ PORODIČNO DRUŽENJE NA IGMANU
• vrijeme održavanja-11.00 -18.00 h,
• prevoz obezbijeđen sa polazakom, od
Vijećnice u 10.00, staje na sve autobuske stanice i ide preko S.Kolonije i Hrasnice,
• prevoz, piće i hrana su obezbjeđeni,
▶ Informacije i rezervacije:
061 348 359
061 253 515
061 515 869
061 259 982
Dragi naši zavičajci,
Želja nam je da se vidimo u što većem broju, i da što bolje i
kvalitetnije obilježimo ovaj naš veliki zajednički jubilej.
Upravni odbor ZDPiG u BiH
Sarajevo, maj 2011. god.
Bilten
“ZAVIČAJNO DRUŠTVO
PLAVLJANA I GUSINJANA
U BiH”
Glavni i odgovorni urednik:
Šukrija Omeragić
Urednički kolegij:
Halil Hadžimušović, Amir Šabović,
Sanija Memić, Ekrem Ferhatović,
Ruždija Musić, Suad Ibrahimagić,
Dževdet Nikočević, Damir Laličić
Adresa:
Džemala Bijedića 125
71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina
Štampa:
AMOS GRAF d.o.o.
Pismo urednika
Vjerujem da dijelim radost i zadovoljstvo sa Vama
povodom izlaska prvog broja lista Zavičajnog društva
Plavljana i Gusinjana u BiH, lista svih naših zavičajaca.
Za njegov izlazak zaslužni su svi oni koji su predano,
odgovorno i sa zadovoljstvom doprinijeli radu i razvoju
našeg društva koje ove godine obilježava dvadeset godina
od osnivanja. Nije jednostavno urediti štampanje ovog
glasila, tim više što pojavljivanje prvog broja predstavlja
veliku obavezu i odgovornostrealnost, a ujedno daje snagu
i motiv za objavljivanjem drugog i slijedećih brojeva
Ko informativni list Zavičajnog društva Plavljana i
Gusinjana on će pokušati da se nosi sa samoprepoznavanjem
svih bitnih aktivnosti koje Društvo vodi u BiH i šire, ali sve
mjereno parametrima žurnalizma. Naš list nije < veliki<
list, ali njegova veličina će se ogledati u tome što će na
svojim plećima iz broja u broj afirmisati ideju postojanja
Plavljana i Gusinjana bilo gdje da su te afirmisati istorijske,
kulturne i druge vrijednosti Plavljana i Gusinjana
Ono što urednički valja naglasiti jeste to, da u svojoj
generalnoj izdavačkoj aktivnosti na svojim stranicama,
naš list se neće baviti politikom i ideologijom već iključivo
tradicijom, kulturom, običajima Plavljana i Gusinjana i
brigom za svakog zavičajcajca u mjeri koliko je to moguće i
koliko nam to prilike bude dozvoljavale.
ŠUKRIJA OMERAGIĆ.
Sadržaj
Program 2
Obilježavanja 20 godina rada društva
2
Pismo urednika
3
Izlaganje za svečanu sjednicu skupštine
4
Spisak dobitnika priznanja povodom obilježavanja 20
godina postojanja i rada ZDPIG u BiH(1991.-2011.)6
Dvadeset godina zavičajnog društva
plavljana i gusinjana u bosni i hercegovini
7
Šehidi i poginuli borci plavljani i gusinjani
u ratu 1992.-1995.
9
Bajram redžepagić
10
Riječi ii predsjednika
gos.Doc.Dr.Sci. Abidin Deljanin
11
Halil Hadžimušović
12
Obilježavanje Kurban Bajrama 14
Sportske aktivnosti u ZDPIG-a
u periodu od 1991-2011
16
Razgovor s povodom GIPROM
18
Intervju Saljo Mrkulić
20
Intervju Amos Graf 22
Anegdote Hamzino sito
24
Sponzori26
3
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U B O S N I I H E R C EG OV I N I
IZLAGANJE ZA
SVEČANU SJEDNICU SKUPŠTINE
Poštovani skupe,
Dragi naši gosti, uvaženi delegati,
dragi moji Zavičajci, izuzetno mi je
zadovoljstvo i neizmjerna čast da
Vas poselamim i pozdravim danas
u jubilarnoj dvadesetoj godini rada
Društva. Vjerujem da je svima
Vama, nekima djelimično a nekima
u potpunosti, poznat put, razvoj i rad
našega Društva, ali malo zbog onih
koji to ne znaju, a malo i zbog nas
samih, kratko ću se osvrnuti na tri,
po meni najbitnija, perioda u radu
Društva.
Prvi period, jako bitan, je period
osnivanja Društva. Ideja o osnivanju
Društva Plavljana i Gusinjana ili
Gusinjana i Plavljana, datira još od 70tih godina prošloga vijeka kada se broj
doseljenika u Bosnu, a prvenstveno u
Sarajevo, iz našeg Zavičaja, enormno
počeo povećavati i osjećala se potreba
za bilo kakvim organizovanjem.
Dugo je trebalo da se Društvo
osnuje, ali se to konačno i desilo, pa se
za zvanični datum osnivanja Društva
i prve osnivačke Skupštine uzima 3.
marta 1991. god. gdje je izabrano
rukovodstvo, a na sljedećoj Skupštini
18. maja 1991. god. i ostali organi
i tijela potrebni za funkionisanje
Društva. Odmah po osnivanju
počelo se sa prkasom organizovanja i
održavanja tradicionalnih Zavičajnih
večeri, koja se održava i nastavlja sve
do današnjih dana.
Nemam Vam namjeru govoriti
hronološki, ali sa posebnim pijetetom
treba da se sjećamo i da pamtimo sve
one koji su dio sebe ugradili u ovo, ni
ne sluteći da su sa ovim početkom i
osnivanjem Društva ispisali zlatnim
slovima stranice novije istorije,
istorije nas koji nijesmo danas na
4
svojm ognjištima, ali čija toplina još
živi u nama, nekad ni sami nijesmio
svjesni koliko. Zahvaljujem se svima
Vama živima i svima onima koji
nijesu sa nama, a dali su svoj doprinos
u radu i aktivnostima Društva. Kao
i u životu uvijek neko mora malo
više da bude aktivan, a neko svoju
manju aktivnost dopunjava na drugi
način, bilo materijalnim sredstvima
ili lobiranjem da se ista dobiju,
bilo pak samo na verbalan način,
najbitnije je da smo svi mi zajedno
na istoj Zavičajnoj strani. Nemjerljiv
je doprinos i učešće svih aktera naših
početaka, jer je kasnije koliko-toliko
bilo lakše raditi, kada se već napravio
sistem i trasiralo se kuda treba ići.
Ratni period je posebna priča. Ne
samo Društvo kao institucija, već u
prvom redu naši Zavičajci stali su u
prve borbene redove i časno i pošteno
branili svoje domove, porodice,
naselja i gradove, te naposljetku i
svoju zemlju. Mnogo je naših stadalo,
bilo kao borci-šehidi, bilo kao civilne
žrtve rata ili se još uvijek za pojedinima
nestalima do danas bezuspješno traga.
Njima neka je vječito hvala jer su dali
najvrijednije što čovjek može dati, a to
je svoj život. Ne možemo im dovoljno
zahvaliti jer da nije bilo njih i bezbroj
ostalih sugrađana, pitanje je da li bi i
kako mogli danas u slobodi i na miru
živjeti i raditi, a ne da govorimo o
ovome i da slavimo 20 god. rada. Ne
smijemo i nećemo ih zaboraviti, jer je
to najmanje što možemo da uradimo
za njih.
Veliku ulogu u povezivanju
zavičajaca i ublažavanju poteškoća
u ratu, koje su Vama svima dobro
poznate, uradilo je i Zavičajno
društvo sa rukovodstvom na čelu,
kako bi ratne strahote, bez obzira
na sve, dobile jedno malo i blijedo
humano lice, oličeno u pomoći naše
braće i sestara iz inostranstva, prije
svega iz Njemačke i Amerike, ali i iz
Zavičaja, te transport, distribuciju i
podjelu iste na ratna područja, a prije
svega u Sarajevo.
Nije samo ta šolja ulja ili koja
marka pomoći značila ljudima,
značilo im je više to što se neko ipak
sjetio da smo dio jednog bića i da
braća trebaju pomoć. Naravno, moglo
je i drukčije, moglo je i više, moglo
je bolje, moglo je na stotinu načina,
ali lako je pričati a djelovati je nešto
sasvim drugo. Bilo je kako je bilo, ne
ponovilo se. Hvala svima koji su u
ratnoj priči pomogli u radu Društva,
makar i sa kutijom cigara ili kilom
brašna, a kamoli sa nečim više, jer Vi
koji ste ovdje bili u ratu dobro znate o
čemu govorim, i koliko su male stvari
bile velike.
Treći period je od završetka
agresije pa do danas. Najstarije,
najbrojnije i najaktivnije smo Društvo
u dijaspori sa Plavsko-Gusinjskim
predznakom. Društvo ide uhodanim
stazama i aktivnosti se njižu iz godine
u godinu na već dobro definisan,
osmišljen i usaglašen način. Biraju
se nova rukovodstva, rotiraju se na
čelu Gusinjani i Plavljani, organizuju
se Zavičajne večeri, obilježava se
Kurban-Bajram, ide se na Igman na
porodično druženje.Obilazak mezarja
gdje su sahranjeni naši šehidi i ostali,
posjeta spomen obilježju u Trnovu
iz II sv.rata, organizovan odlazak na
žalost i na dženaze našim zavičajcima,
takođe su dio naših aktivnosti.
Kulturne manifestacije, promocije
Sarajevo, maj 2011. god.
knjiga i druženje sa umjetnicima,
likovne izložbe, sportska taknmičenja
u šahu i malom nogometu, spadaju u
još jednu dobro poznatu djelatnost
našega Društva.
Reklo bi se, po svemu ovome
navedenom, da sve funkioniše
besprijekorno, ali nije baš tako. Znam
da možda sad nije pravi ternutak, ali
kad je to pravi trenutak za kritiku, a
posebno za samokritiku?
Postavit ću samo dva pitanja
naglas svima nama zajedno, a to su:
1. Kako to, da i pored toliko žrtava koje su
naši zavičajci dali u otporu agresiji na BiH,
ili koje su dali u prošlosti naši zavičajci u
odbarni Trnova u II sv. ratu ili na drugim
mjestima, kako to da se ni jedna jedina ulica
ili više njih ne zove našim imenom a to je
Plavsko-Gusnjska ili Plavska ili Gusinjska
posebno ili kako god ?
2. Kako to da pored toliko uspješnih i
moćnih, materijalno i finansijski jakih
naših privrednika, naše Društvo i poslije
dvadeset godina nema svoje zvanične
i vlasnički uredne prostorije, makar
nekoliko desetina kvadrata?
Pokrenimo se malo svi, pa da
se na nekoj od sljedećih proslava,
makar to bilo i za tridesetogodišnicu
rada Društva, ovakva pitanja više ne
postavljaju. Ima se još mnogo toga za
reći, ali ipak je ovo slavljenički dan, pa
ne bi bio red da se previše kritikujemo.
Ja sam Gusinjanin, Zavičaj je moj
kao i vaš, Bogu hvala pa niko nema
ekskluzitivitet nad njime i nema mjera
po kojoj se može izmjeriti ko ga od
nas više voli, ko ga u srcu više nosi,
ali moramo se malo pokrenuti, makar
malo, koliko i kako god ko može,svaki
od nas ponaosob.
Koristim priliku da se sa ovoga
mjesta specijalno zahvalim svima
onima, ipak moram da koristim
riječ sponzori ili donatori, koji su
makar i jednom jedinom markom
pomogli rad Društva, jer kao što
Vam je svima dobro poznato Društvo
nema stalni izvor finansiranja, a ima
mnogo aktivnosti. Hvala ljudima
dobre volje, zavičajcima i ostalima,
koji prepoznaju rad Društva kao dio
svoga rada i pomažu nam na razne
načine, od gostoprimstva i osjećaja
da ste kao kod svoje kuće, do nekad
veoma znatnih novčanih i drugih
sredstava, usluga i svega ostalog.
Posebno ću da se zahvalim i da se
osvrnem na ljude iz naših redova
koji su, kako u ranijim, tako i u ovom
sazivu, kao članovi Upravnog odbora
ili na neki drugi način, uzimali i
uzimaju učešća da svojim radom,
vremenom i svim ostalim, pomognu i
značajno doprinesu da Društvo i dalje
funkcioniše.
Volonterizam i volonteri, što
smo svi mi u suštini, u današnjoj eri
interesa i usluga, zvuči kao naučnofantastična priča, ali Bogu hvala pa
mi imamo nešto što nas tjera i vodi
naprijed, a to je ta naša Zavičajna
priča i sve što uz nju ide. Reći ću Vam
i nešto lično svoje, a to je da sam i
ja kao i mnogi drugi naši došao u
Sarajevo, za svojom nafakom, samo
sa tom razlikom što sam ja došao kao
član kulturno-umjetničkog društva
na Zavičajno veče u ljeto 1997.god.,
i ostao do dan danas u šeheru. To
je i razlog više što sve ovo duboko
doživljavam i nosim u srcu, te se
trudim da prenesem na druge.
Hvala Vam svima, još jednom,
i oprostite mi ako sam nekoga
bilo čime uznemirio, a nije mi bila
namjera. Na kraju moja poruka i
molba svima nama zajedno je da se
držimo iskreno, i prije svega stvari
koje nas spajaju i ujedinjuju, pa makar
ih malo bilo, makar ih bila samo jedna
jedina. Nemojmo da dozvolimo
sebi da smo najbolji samo kad je
najteže, te da smo tada baš na visini
zadatka, što smo pokazali i dokazali
bezbroj puta do sada. Budimo takvi
i u svakodnevnom životu i budimo
prema nama samima onakvi kakvi se
prema drugima predstavljamo i kako
nas drugi doživljavaju.
Mi nemamo čega da se stidimo,
imamo šta da kažemo, mi hodimo,
kako kroz istoriju tako i do današnjih
dana, serbes i uzdignuta čela. Neka
naše aktivnosti budu usmjerene ka
tome da se družimo, shodimo, znamo
i poznajemo, da znamo ko smo, šta
smo i odakle smo, da to ne zaboravimo
i da svojoj djeci to prenesemo, i da
nastojimo da sa ponosom nosimo
ime Gusinja i Plava širom svijeta, a i u
rodnom Zavičaju.
Neka nam je svima sa srećom
ovih dvadeset godina rada, i želim
svima Vama i Vašim najmilijima, sve
najbolje u životu i radu.
Hvala Vam !
Ibrahimagić Suad
predsjednik Upravnog Odbora
Sarajevo,28.05.2011.g.
5
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U B O S N I I H E R C EG OV I N I
SPISAK DOBITNIKA PRIZNANJA
POVODOM OBILJEŽAVANJA
20 GODINA POSTOJANJA I RADA ZDPIG U BIH
(1991.-2011.)
POSTHUMNO
-BEKTEŠEVIĆ RUŽDIJA -HOT MUHAREM
-IBRAHIMAGIĆ ŠUĆO -RADONČIĆ BRAHO
-ČEKIĆ ELMAZ-MAZO -HUSEINOVIĆ BEĆIR -MEMIĆ MUSTAFA
-ŠABOVIĆ MURAT
-HADŽIMUŠOVIĆ HILMIJA
-GAČEVIĆ HASAN
- RAŠIĆ ISMET
OSTALI
-AVDIĆ ALJO
-BAKOVIĆ ADEM
-BALIĆ SADRIJA
-BAŠIĆ ALJO
-BEKTEŠEVIĆ ZUFER -ČEKIĆ IZET
-DELJANIN ABIDIN -DERVIŠEVIĆ FADIL -ĐUKANOVIĆ RAMO
-ĐUKANOVIĆ SEAD
-FERHATOVIĆ EKREM -FEROVIĆ FARUK
-HADŽIMUŠOVIĆ BEHMEN -HADŽIMUŠOVIĆ HALIL -HOT REDŽO
-IBRAHIMAGIĆ SUAD -KOLJENOVIĆ PAJAZIT -KOLJENOVIĆ ISO
-LALIČIĆ DAMIR
-LALIČIĆ ENVER
-MAŠIĆ MUKADESA
-MEDUNJANIN NARCISA -MEMIĆ SANIJA
-MRKULIĆ SALJO
-MUSIĆ RUŽDIJA
-MUSIĆ ŠUĆKO
-OMERAGIĆ BRAĆA
-OMERAGIĆ SMAJO
-PIROVIĆ HUSNIJA -RADONČIĆ AMIR
-RADONČIĆ HALJIT -REDŽEPAGIĆ BAJRAM -REDŽEPAGIĆ BEJTO -REDŽEPAGIĆ BESIM -REDŽEPAGIĆ SALIH -REDŽEPAGIĆ SULJO -ŠABOVIĆ AMIR
-ŠABOVIĆ DŽAVID
-ŠADINLIJA ENVER -ŠAHMANOVIĆ BEĆIR -TOSKIĆ RAFET
-VARATANOVIĆ JASMINA -ZILKIĆ UJKAN
-BALIĆ HILMIJA
-BEHLJULJEVIĆ BRAĆA
-ČEKIĆ ŠEFKIJA
-DURMO ĐULSUMA
-FERATOVIĆ MUHAREM
-FEROVIĆ FERID
-HADŽIALJEVIĆ NAGIB
-JASAVIĆ SADRIJA
-KORJENIĆ HUSO
-MALAGIĆ HAZEM
-MEDUNJANIN NURADIN
-MULIĆ RAFET
-NIKOČEVIĆ DŽEVDET
-OMERAGIĆ ŠUKRIJA
-RADONČIĆ FAHRUDIN
-REDŽEPAGIĆ BEĆIR
-REDŽEPAGIĆ RUŽDIJA
-SALIĆ REDŽEP
-ŠABOVIĆ SALIH
-ŠARKINOVIĆ FERID
-ZEJNILOVIĆ ĐULIZARA
-CENTAR ZA KULTURU PLAV -KUD „DŽAFER NIKOČEVIĆ“ GUSINJE
-KUD „GAJRET“ SARAJEVO
-KUD „PLAVSKO JEZERO“ PLAV
-ZAVIČAJNO DRUŠTVO „IZVOR“ Slovenija –NTV „GLAS PLAVA“ PLAV
-OPŠTINA PLAV
-OPŠTINA TRNOVO
-PG MERHAMET-NJEMAČKA
-„PLAVSKI TAMBURAŠI“ PLAV
-SEKCIJA“MAJKE ZA MAJKE,SESTRE ZA SESTRE“-NJEMAČKA
-ZAVIČAJNA UDRUŽENJA U AMERICI
6
DVADESET GODINA ZAVIČAJNOG DRUŠTVA
PLAVLJANA I GUSINJANA U BOSNI I HERCEGOVINI
Geneza osnivanja Društva
Kao što je to svojstveno svakom ljudskom biću da
se druži, da bude društveno akativan i da se društveno
afirmiše, tako je nužno nastala poteba da se bilo kakva
ljudska afirmacija može ostvariti i na organizovan i
sistematičan način. Ova poteba se ukazala i za ljude koji
su iz raznih razloga napustili Plav i Gusinje i svoj dom
našli u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, tim prije što se
radi o ljudima koji su jako vezani za svoj zavičaj. Naravno,
ovdje treba naglasiti i to, da su se naši plavljani i gusinjani
i prije formiranja Društva sastajali, obilazili i družili što je
karakteristično za ljude porijeklom sa tih prostora.
Negdje sproleća 1991. godine, u jednom opuštenom
razgovoru uz kafu, Zufer Bektešević mi je predložio
da organizujemo jedno oficijelno druženje Plavljana i
Gusinjana, prevashodno onih koji žive u Sarajevu. Ta
njegova ideja je i pored toga što je bila veoma zahtjevna
bila i veoma osnovana a i aktuelna, tim prije što je on
imao pouzdanu informaciju da se u Sarajevu određeni
broj Plavljana i Gusinjana počeo uključivati u aktivnosti
formiranja Udruženja sandžaklija i to kao dvije podružnice
istog - Podružnica Plavljana i Podružnica Gusinjana.
Uvidjevši da se naši zavičajci žele organizovati u neko
udruženje, shvatio sam da je Zuferova ideja izvanredna,
i da bi mogla bitno uticati na organizovano druženje
Plavljana i Gusinjana u Sarajevu. Tu smo se dogovorili da
ovu ideju prezentiramo određenom broju naših zavičajaca,
pa da onda zajedno sa njima odlučimo na koji način bi se
mogli organizovati, a da im za početak iznesemo ideju o
organizaciji jedne zabavne večeri Plavljana i Gusinjana u
Sarajevu. U tom smislu smo pozvali određen broj ljudi
na jedan sastanak koji se održao, u prostorijama Doma
Kulture u Hrasnici.
Na sastanak je došlo puno više ljudi nego što smo
nas dvojica uspjeli obavijestiti, što je za nas bilo veoma
dobro i pokazatelj da smo postigli pun pogodak. Tu su
između ostalih bili prisutni i: Bajram Redžepagić, Bejto
Redžepagić, Šefkija Čekić, Ruždija Bektešević, Bećir
Šahmanović, Ramo Đukanović, Fadil Dervišević, Izet
Čekić, Šućo Ibrahimagić, Ibrahim-Braho Radončić,
Muharem Feratović, Hilmija Hadžimušović, Narcisa
Medunjanin, Murat Šabović i drugi. Iznijeli smo im
ideju o organizovanju zabavne večeri koja je od svih
prisutnih prihvaćena sa oduševljenjem. Nakon toga su
uslijedili intenzivni sastanci, svaki put sa većom brojem
prisutnih, na kojima je prihvaćena naša ideja da se formira
Zavičajno društvo Plavljana i Gusinjana za cijelu Bosnu i
Hercegovinu. Naravno, da je bilo onih koji su podržavali
formiranja Zavičajnog društva ali i onih koju su bili za
dvije podružnice u okviru Udruženja sandžaklija.
No bitno je naglasiti i to da su i oni koji su bili za
drugu opciju podržali ideju o formiranju Zavičajnog
društva. Sastanci su se intenzivirali, određeni ljudi za
organizaciju Osnivačke skupštine, određeni ljudi za izradu
normativnih akata, programa rada i sl. Na organizaciji
Osnivačke Skupštine, posebno su doprinijeli: Ruždija
Bektešević, Bećir Šahmanović, Bajram Redžepagić, Bejto
Redžepagić, Mustafa Memić, Šućo ibrahimagić, Šefkila
Čekić, Ramo Đukanović, Izet Čekić, Narcisa Medunjanin,
Fadil Dervišević, Muharem Feratović i skoro svi koji su
znali za ovu aktivnost.
7
Određen je termin održavanja Osnivačke Skupštine,
sačinjen je prijedlog radnog predsjedništva, program rada,
Statut Društva, utvrđen prijedlog predsjedništva Društva,
sektretara i radna tijela.
Osnivačka skupština Zavičajnog društva je
održana u Domu Kulture u Hrasnici, 3. Marta.1991.
godine, uz prisustvo oko dvije stotine Plavljana i
Gusinjana. Osnivačkom Skupštinom je rukovodilo
radno predsjedništvo u sastavu: Mustafa Memić, Bejto
Redžepagić, Narcisa Medunjanin, Čedo Otašević, Šefkija
Čekić, Bajram Redžepagić, Šućo Ibrahimagić, Ibrahim –
Braho Radončić i Amir Šabović.
Skupština je jednoglasno usvojila program rada,
Statut, Predsjedništvo na čijem čelu su bili: Bajram
Redžepagić–predsjednik predsjedništva, Šefkija Čekić–
zamjenik predsjednika predsjedništva, Ruždija Bektešević
–Sekretar, te još 19 članova predsjedništva a oni su:
Mustafa Memić, Bejto Redžepagić, Murat Šabović, Bećir
Šahmanović, Šućo Ibrahimagić, Bećir Husejnović,
Narcisa Medunjanin, Izet Čekić, Hilmija Hadžimušvić,
Amir Šabović, Šefket Omeragić, Slavko Antović, Nišo
Pepović, Čedo Otašević, Ejup Hot, Ferid Ferović,
Fahrudin Radončić, Boško Veković i Šukrija Omeragić,
s tim da je Skupština dala mogućnost da predsjedništvo
može, čak bi bilo i poželjno kooptirati u budućnosti
određen broj članova pa su tako nakon izvjesnog vremena
u predsjedništvo kooptirani Halil Hadžimušović, Ismet
Rašić i dr.
Predsjedništvo je na toj sjednici formiralo četiri
komisije i nadzorni odbor i to: Savjetodavna komisijaza očuvanje i njegovanje tradicije i običaja Plava i
Gusinja u sastavu: Bejto Redžepagić – predsjednik i
još 17 članova Mustafa Memić, Murat Šabović, Junuz
8
Jahdadić, Aljo Avdić, Hilmija Hadžimušović, Ramo
Đukanović, Zamo Deljanin, Smako Olević, Ejup–Jupo
Hot, Čedo Otašević, Muharem Feratović, Ibrahim–
Braho Radončić, Faruk Ferović, Jazo Hot, Junuz Malagić
i Halim Medunjanin. Komisija za materijalno–finasijske
poslove u sastavu: Izet Čekić–predsjednik i još 4 člana i
to Mersud Rašić, Đulsuma Medunjanin–Durmo, Orhan
Redžepagić i Orhan Nikočević. Komisija za društvene
aktivnosti: Amir Šabović–predsjednik i još 8 članova
Fadil Dervišević, Zufer Bektešević, Narcisa Medunjanin,
Bela Redžepagić, Faik Ibrahimagić, Fehmija Nikočević,
Hako Hadžimušović i Zuvdija Hot. Komisija za socijalno
–humanitarna pitanja: Bećir Šahmanović–predsjednik
te još 8 članova i to: Šućo Ibrahimagić, Ibrahim–Braho
Radončić, Boško Veković, Hamo Medunjanin, Šaćir
Šestović, Salih–Saljko Redžepagić, Šaćir Redžepagić,
Dževdet Radončić. Nadzorni odbor u sastavu: Hamza
Čekić–predsjednik, Hamo Medunjanin član i Salih–
Saljko Redžepagić član.
Predsjedništvo je veoma aktivno počelo sa radom te je
u veoma kratkom roku Zavičajno društvo bilo registrovano
kod nadležnog suda, utvrđen je zvanični naziv društva,
logo-znak duštva, urađen pečat i oblik članske karte.
U Aprilu mjesecu, tačnije 21. aprila organizovano
je prvo zavičajno veče Plavljana i Gusinjana u restoranu
doma kulture u Hrasnici uz prisustvo preko 400 stotine
zavičajaca, uz bogat kulturno zabavni program koji su
obogatili tamburaši i pjevači na dugi glas iz Plava i Gusinja.
Na toj prvoj zavičajnoj večeri ispred općine Plav bili
su prisutni: Sadrija Balić-predsjednik opštine, Ruždija
Redžepagić i Ferid Šarkinović, zatim poslanici u Skupštini
Crne Gore iz općine Plav, te Džavid Šabović kao direktor
Doma za kulturu u Plavu.
199 Mnogi još za života umiru, a manji je broj onih koji sebi obezbijede
neprolaznost u budućnosti. Za njih smrti zapravo i nema.
Među takvima su sigurno naši, za slobodu umrli, Plavljani i Gusinjani, Gusinjani i Plavljani.
POGINULI I NESTALI
PLAVLJANI I GUSINJANI
U RATU 1992.-1995.
ŠEHIDI I POGINULI BORCI
1992.god.
-ADEM RAŠITI
-ZUFER OMERAGIĆ
-HARUN KOJIĆ
-UJKAN MALAGIĆ
-SAFET TOKOVIĆ
-KADRIJA KOLJENOVIĆ
-RIJAD REDŽEPAGIĆ
-RUŽDIJA FEHRATOVIĆ
-AMIR MALAGIĆ
1993.god.
-MITHAT KRIVOŠIĆ
-NERMIN ŠERAK
-HUSNIJA MRKULIĆ
-KEMAL KOJIĆ
1994.god.
-NIJAZ MEMIĆ
-ISMET HOT
-HASAN ČEKIĆ
1995.god.
-RAFET NELJKOVIĆ
CIVILNE ŽRTVE RATA
1992.god.
-RUŽDIJA BEKTEŠEVIĆ
-SADETA MEDUNJANIN
1993.god.
-ĐULJA RAŠITI
-MELIKA REDŽEPAGIĆ
-AIŠA ŠESTOVIĆ
-HAMDIJA HADŽIALJEVIĆ
1994.god.
-ŠABO KOJIĆ
1995.god.
-SELVIJA KOBILIĆ
NESTALI
1992.god.
-SALIH ČEKIĆ
-ZUVDIJA GAČEVIĆ
-NUSRET IBRAHIMAGIĆ
-NIJAZ KOJIĆ
-ERMIN LUCEVIĆ
-AVDULJ FERATOVIĆ
-HARIS MEDUNJANIN
-BEĆIR MEDUNJANIN
-MENSUR ĆIRKOVIĆ
-FAIK SMAILAGIĆ
-ORHAN NIKOČEVIĆ
-RAMO REDŽEPAGIĆ
-SUAD KOJIĆ
-ENVER RADONČIĆ
-MEVLUDIN HODŽIĆ
-DŽAFER RADONČIĆ
-FAIK IBRAHIMAGIĆ
-BAJAR KOJIĆ
-ISMET ŠAHMANOVIĆ
-IBRO MRKULIĆ
-RIZO REDŽEPAGIĆ
-SKENDER KADRIĆ
-MAHMUT MEDUNJANIN
-MURAT KOLJENOVIĆ
-ISMET BEKTEŠEVIĆ
-IBRO DELJANIN
-MIRSAD HOT
-ESAD MAHOVIĆ
-ZAMO DUČIĆ
-HALIM MRKULIĆ
-AHMET PEJČINOVIĆ
-SMAJO KASTRAT
-NEZO DERVIŠEVIĆ
-MURAT ŠABOVIĆ-Durović
-ALISA ZEJNILOVIĆ
-JAKUP KOLJENOVIĆ
-MUVEDETA FEROVIĆ
-RASIMA HUSEINOVIĆ
-OMER DERVIŠEVIĆ
-MURATKA KADRIĆ
-NESIJA DELJANIN
-FERHAT RADONČIĆ
-ALMA ŠAHMANOVIĆ
-HUSO GAČEVIĆ
-SKENDER BANDER
-ŠUĆO IBRAHIMAGIĆ
-ELVIR OMERAGIĆ
-ŠEMSO GAČEVIĆ
-SULEJMAN BANDER
-RUŽDIJA ŠESTOVIĆ
-NADIRA ŠESTOVIĆ
Napomena: Podatci su korišteni iz originalnog spiska“ Monografija ZDPiG u BiH-POGINULI I
NESTALI PLAVLJANI I GUSINJANI U RATU 1992.-1995.“
U međuvremenu su pronađeni i ekshumirani posmrtni ostaci pojedinih naših zavičajaca a koji se nalaze na spisku nestalih.
Na osnovu informacija sa zavičajne stranice gusinje-plav.com,spisku su dodati
-NURIJA MEĐEDOVIĆ
-RAGIP SELIMAJ
-HALIM ŠAHMANOVIĆ
-SEFEDIN BANDER
-ĆAZIM ŠAHMANOVIĆ
9
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U B O S N I I H E R C EG OV I N I
Poštovani zavičajci!
Sa izuzetnim zadovoljstvom sam prihvatio poziv da
dam kratak osvrt na nastanak i osnivanje našeg zavičajnog
društva, posebno iz razloga jer već duži vremenski period
živim na drugom kontinetu u Australiji, pa mi čini posebnu
čast da kažem i ja par riječi u vezi jubileja društva, kao
njegov prvi predsjednik. Stoga mi dozvolite, da najprije
čestitam na jubileju koji vi u Sarajevu obilježavate, te da
poželim da se naše društvo i dalje razvija na dobrobit svih
Plavljana i Gusinjana u Bosni i Hercegovini.
Kao što je poznato Zavičajno društvo Plavljana i
Gusinjana u Bosni i Hercegovini formirano je 1991.
godine, mada je i ranije bilo ideja da se ono formira u
BiH, ali sve do 1991. godine to nam nije pošlo za rukom.
Zahvaljujući angažmanu nekoliko naših mlađih zavičajaca,
koji su nam na skupu održanom na Bentbaši u restoranu
Bazeni, pred oko 180 naših zavičajaca, prvo prezentirali
ideju održavanja zabavne večeri, a zatim i ideju da se održi
osnivačka Skupština i konačno osnuje Zavičajno Društvo
svih Plavljana i Gusinjana u BiH to nam je i uspjelo. Oni
su svoju ideju uporno sproveli do kraja i konačno Maja
mjeseca, 1991. godine na osnivačkoj skupštini održanoj
u Hrasnici osnovano je zavičajno društvo pod nazivom
„Zavičajno Društvo Plavljana i Gusinjana za Bosnu i
Hercegovinu“.
10
Te iste godine, pokrenute su i održane određene
aktivnosti našeg društva od kojih posebno napominjem
prvo zavičajno veče Plavljana i Gusinjana u BiH, koje
je održano u restoranu Doma Kulture u Hrasnici uz
prisutno negdje oko 600 – 700 pretežno zavičajaca i vrlo
malog broja gostiju. Zavičajno društvo je svoju aktivnost
provodilo kroz organe i komisije uz poštovanje statutarnih
odredbi, na jedan organizovan i sistemmatizovan način,
što je doprinijelo da se naši zavičajci često viđaju, druže,
upražnjavaju naše običaje, kulturu i tradiciju. Ovdje
moram istaći da je formiranje našeg Zavičajnog društva
bilo veoma bitno za naš ukupan život u BiH, i to ne samo
za nas koji smo živjeli u BiH, već se ta naša aktivnost
pročula i prodrla do naših zavičajaca u Sloveniji, gdje su
se naši Plavljani i Gusinjani organizovali na sličan način.
Ovim povodom želim posebno istaći značaj ovakvog
organizovanja u smislu povezivanja Plavljana i Gusinjana
ma gdje bili da ne izgube vezu sa zavičajem, a paralelno se
uključujući na organizovan način u društvenu sredinu gdje
trenutno žive bilo da je to Evropa, Amerika ili Australija. To
je velika stvar koju treba i dalje razvijati i unapređivati, zato
čestitam na jubileju i želim srećan i uspješan dalji rad društva.
S poštovanjem !
Dr. Bajram Redžepagić
Sarajevo, maj 2011. god.
Riječi II Predsjednika
gos.Doc.dr.sci. Abidin Deljanin
Pripala mi je prijatna dužnost i čast da budem izabran
kao drugi predsjednik Zavičajnog društva Plavljana i
Gusinjana u Bosni i Hercegovini u najtežim trenutcima
kad Bosna i Hercegovina doživljava Agresiju na prostoru
svoje teritorije, a skupa sa narodom Bosne i Hercegovine
i naši zavičajci, koji su se odmah uključili u odbranu
nezavisnosti Bosne i Hercegovine i svog naroda od strane
Agresora. U tom periodu bio sam dosta angažovan u
Armiji Bosne i Hercegovine oko organizacije i pružanju
otpora, tako da je najveći dio mojih obaveza i dužnosti u
Zavičajnom društvu obavljao zamjenik predsjednika gos.
Halil Hadžimušović.
Galvne aktivnosti u tom periodu bile su humanitarnog
karaktera da se što više i bolje pomogne našim zavičajcima.
Članovi predsjedništva udruženja koji su imali više
slobodnog vremena povremeno su se okupljali i analizirali
stanje u pojedinim našim porodicama sa željama da im se
pomogne. Djelili su i nosili tamo gdje su mogli i što im
je bilo dostupno, malo hrane i nešto novca, posebno su
se istakli članovi: Murat Šabović, Ismet Rašić, Mustafa
Memić, Hilmija Hadžimušović, Braho Radončić i
Muharem Ferhatović i drugi. Imali smo povremene
kontakte sa našim narodom u Plavu i Gusinju koje su nam
omogučavali radio amateri iz Plava, Bećo Bašić i Ferid
Muminović.
Posebno smo imali dobru komunikaciju sa jednim
djelom našeg udruženja koje je bilo u Hrasnici i koje je
dobro bilo organizovano. I dosta su se bili angažovali da
što bolje i više pomognu nama u opkoljenom Sarajevu i u
tome su uspijevali, tako da su dio humanitarne pomoći koje
su dobili od naših ljudi iz inozemstva usmjere u Sarajevu.
Veliku pomoć u prebacivanju humanitarne pomoći iz
Hrasnice pomogla je djevojka iz Foče Elvedina Haznadar
koja je tada radila kao prevodilac u Francuskom bataljonu
lociranom na aerodromu Sarajevskom. Humanitarna
pomoć je prevežena do Sarajeva i istovarena u krugu
javnog gradskog preduzeča gdje je glavni koordinator
za istovar i podjelu pomoći bio zamjenik predsjednika
udruženja sa ostalim članovima udruženja što je mnogo
značila ta pomoć u tom vremenu.
Moj mandatni period bio je kratak ali vrlo aktivan
zbog dešavanja u Bosni i Hercegovini. U Sandžačkom
udruženju vodila se polemika oko našeg rada i priključenja
njihovom udruženju, pojedini članovi našeg udruženja
bili su „za“ ali veći broj bio je protiv te je donijeta odluka
da se održi vanredna skupština i organizacija izbora, što
je i realizovano i izabrano novo rukovodstvo na čelu sa
predsjednikom gos. Rafetom Toskičem. Ja sam i dalje
ostao angažovan u udruženju i pored obavljanja vrlo
značajnih komandnih dužnosti u Armiji BiH, ali sam i
danas angažovan kao član Upravnog odbora ZDPiG.
11
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U B O S N I I H E R C EG OV I N I
ZDPIG Zavičajno Društvo Plavljana i Gusinjana BiH Sarajevo
Period 1994-2003 godine
Planovi aktivnosti
i realizacija
Rukovodstvo našega društva u gore navedenom
periodu naročito prve dvije godine je djelovalo u ratnim
aktivnostima, te sa posebnom željom da u najtežem
periodu našim sugrađanima pruži bilo kakvu pomoć. U
tim najtežim trenucima prvi koraci su bili ka konsolidaciji
našega društva i vraćanje povjerenja u Organe zavičajnog
društva.
Usvajajnjem novog statuta i novom organizacionom
strukturom stvorene su sve pretpostavke za uključivanjem
većeg broja ljudi u aktivnostima i ostvarivanju ciljeva i
planova društva. Da bi pomoć bila moguća i ostvariva
prvenstveno je trebalo formirati socijalne karte jer su iste
bile preduslov za ravnopravno učešće u datoj pomoći.
Rukovodstvo društva je činilo maksimalne napore
u tom periodu na animiranju naših sugrađana širom
Evrope i Amerike na prikupljanju novčane pomoći.
Sve te aktivnosti a posebno humanost naših sugrađana
iz Slovenije,SAD-a i Njemačke su urodile plodom.
Posebna pažnja je posvećivana socijalno najugroženijim
kategorijama te porodicama poginulih i nestalih naših
sugrađana.
Po prvi put djelovanjem i zacrtanim planom
organizovali smo odbore u Zenici, Tuzli, Varešu i posebno
u najugroženijem dijelu po naše građane Mostaru gde
su 33 /trideset tri/ porodice bile protjerane iz Stoca i
Zapadnog dijela Mostara smještene u ruševnim kućama u
mjestu Bijelo Polje kod Mostara.
I pored svih ratnih i poslije ratnih dešavanja i
bavljenja humanitarnim radom uporedo sa tom
problematikom a shodno i ciljevima formiranja, društvo
je redovno organizovalo Plavo-Gusinjske susrete koje
su bile protkane različitim sadržajima a sve sa jednim
ciljem zbližavanja i zajedničkog druženja. Sportskim
aktivnostima, međunardim izložbama akademskih slikara
iz Plava i Gusinja, naših sunarodnika koji žive u Hrvatskoj,
Sloveniji, Srbiji te naših prijatelja i priznatih akademskih
12
slikara iz BiH koji su sa radošću izlagali svoje radove u
sklopu naših aktivnosti, okrugli stolovi na temu o Istoriji
Plava i Gusinja uz završne zavičajne susrete sa pjesmama i
igrama iz Plava i Gusinja, naravno i uvijek prisutne goste
iz Bosne i Hercegovine te medijske propraćenosti činili su
naše sugrađane sretnijim.
Svi ti naši susreti su organizovani povodom dana
državnosti BiH, a samim time veliki broj Bosanaca i
Hercegovaca je svake godine bio u prilici da se upozna sa
našom kulturom, običajima, istorijom uz napomenu da
je najljepše bilo slušati kada ljudi iz Bosne i Hercegovine
govore sa velikim poštovanjem o Plavu i Gusinju i
Plavljanima i Gusinjanima.
Naš plan zbližavanja nije bio samo naši sugrađani koji
žive u Bosni i Hercegovini već smo aktivnosti pokrenuli
na zbližavanju i saradnji sa našim organizovanim
društvima u Sloveniji, SAD-eu i Njemačkoj. Kordinirali
smo aktivnostima, posjetama u Sloveniji, Njemačkoj a
posebno našim sugrađanima u Americi nastojali smo da
pomognemo jedni drugima kako organizacijski tako i
međusobnom zbližavanju uz napomenu da je medijska
propraćenost putem televizijskih emisija BH Televizije
u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i šire su približile dio
kulture, običaja i uspjeha naših sugrađana koji žive i rade
van svoga rodnog kraja.
Završetkom rata u BIH situacija je bila veoma teška,
te smo i dalje bili prinuđeni da nastavimo aktivnosti
na pružanju pomoći. Posebnu pažnju smo posvetili
našoj djeci koja su ostala bez jednog ili oba roditelja. Za
vrijeme svakog Bajrama skromnom novčanom pomoći i
kurbanima koji su darivali naši sugrađani želja nam je bila
da taj dan naše društvo bude jedan od roditelja toj djeci.
U tom periodu rukovodsto društva je usmjeravalo
dio aktivnosti na pomoći kod zapošljavanja, liječenja,
školovanja i stipendiranja, posebno djece kaja su ostala
bez jednog ili oba roditelja. Rukovodstvo društva je sa
posebnom pažnjom vodilo brigu o šehidskim porodicama,
Sarajevo, maj 2011. god.
porodicama poginulih i nestalih Plavljana i Gusinjana,
njihove djece te odavalo počast svim našim poginulim i
nestalim .
Napisana monografija Poginuli i Nestali Plavljani i
Gusinjani u rat 1992-1995 je dala posebnu važnost i značaj
svim stradanjima u Bosni i Hercegovini. Monografija je
pročitana a i danas se nalazi u vitrinama i domovima naših
sugrađana i ne samo naših širom Amerike, Njemačke,
Slovenije, Plava i Gusinja naravno i Bosne i Hercegovine.
Sa ovom rečenicom želim i da završim ovaj tekst iz
poštovanja prema svim našim sugrađanima koji su stradali
u ovom ratu,naravno i prema njihovim porodicama.
SARAJEVO, 26.05.2011.GOD.
Predsjednik Predsjedništva ZDPiG za BIH
Za period 1994-2003 god.
Rafet Toskić
13
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U B O S N I I H E R C EG OV I N I
HALIL HADŽIMUŠOVIĆ
Želim se predstaviti. Zovem se Halil Hadžimušović od
oca Šaćira i majke Zinke Hadžimušović, rođene Nikočević.
Rođen sam 1945 godine, a školovao sam se u Plavu
(osnovna), Podgorici (srednja), Novom Sadu (mašinski
fakultet). Završio sam mašinski fakultet 1972 godine.
Radio sam kao profesor u Srednjoj školi, zatim kao inžinjer
rukovodilac tehničkih poslova, te skoro dva mandata kao
Tehnički direktor u Rudniku Banovići.
1989.godine preselio sam se u Sarajevo i zaposlio u
„GRAS“-u gdje sam obavljao sve funkcije u struci, osim
generalnog direktora. Penzionisan sam 2010. godine
na radnom mjestu direktora Trolejbuskog saobraćaja u
Sarajevu.
Otac sam troje djece (kćerke i dva sina). Kćerka udata
i ima četvero djece. Završila Pedagošku akademiju smjer
za vaspitačice . Sinovi oženjeni. Stariji diplomirani inžinjer
saobraćaja, a mlađi diplomirani ekonomista. Žene su im
visoko obrazovane i imaju po jedno dijete (stariji kćerku
od osam godina) a mlađi ima sina od pet godina.
Smatram da ovo neće biti suvišno jer pisani dokumenti
ostaju, a smatram da će naš prvi list biti čitan i prisutan na
čitavoj Zemaljskoj kugli, jer kako kaže anegdota: “U svim
avionima koji lete na sve destinacije na Zemlji ima barem
po jedan Gusinjanin ili Plavljanin”.
Počeo sam sa radom u ZDPiG u BiH od skoro samog
osnivanja, pa sve do danas kada obnašam funkciju
Predsjednika Skupštine UZDPIG Sarajevo. Bio sam skoro
u svim sazivima Predsjedništva – Upravnog odbora,
a kao priznanje za moj rad sam biran 2004. godine za
predsjednika ZDPIG u BiH i predsjednika Upravnog
odbora. Bilo je skeptika da će se kvalitet rada smanjiti
14
izborom novog rukovodstva 2004.godine. Neću da
pretjerujem u ocjeni jer bolje da drugi govore, ali ipak ću
iznijeti svoje zapažanje za taj mandatski period.
Sve su ranije aktivnosti više bile humanitarne, a
za ovaj period se može reći da je bio humanitarni (za
Kurban bjram smo dijelili najveći iznos po članu onima
kojima je bilo najpotrebnije). Te kulturno zabava i radne.
Odmah po izboru nismo htjeli prekidati rad za Kurban
Bajram mada nam je vrijeme bilo vrlo kratko. Ovaj saziv
Upravnog odbora je nastavio tradiciju u obilježavanju
Kurban Bajrama. Ovim putem želim se svima zahvaliti
koji su nam donirali Kurbansko meso i novac za podjelu
najugroženijim.
Naše tradicionalne susrete smo na jednoj od narednih
sjednica Odlukom riješili organizovati u zadnjoj
sedmici mjeseca maja što je zaista prihvaćeno sa velikim
zadovoljstvom.
Prve tradicionalne susrete u organizaciji ovog saziva
Upravnog odbora smo održali u maju 2004. godine u
prekrasnom ambijentu hotela “AQUA”. Bilo je preko 600
posjetilaca. Te večeri smo kao goste imali na evidenciji
skoro 200 posjetilaca. Prvi smo naše goste iz Plava,
Slovenije i iz Njemačke, počeli smještati u hotele (Maršal
na Bjelašnici, hotel Holliwood na Ilidži i td). Istina imali
smo veliko razumjevanje i podršku od naših prijatelja a
posebno hoću istaći za čitav svoj mandatski period veliki
dopirinos Saljo Mrkulić vlasnik hotela „Holliwood“.
Naredena godina je bila godina referenduma u Crnoj
Gori, te smo uz pomoć naših prijatelja iz Centra za kulturu
Opštine Plav, doveli na naše drage susrete TV Crna Gora,
koja je zaista napravila sjejnu emisiju o nama i našim
susretima.Smatram da je većina naših građana putem TV
Plav, TV Crne Gore i putem DVD mogla vidjeti što smo
skoro svake godine radili.
Sarajevo, maj 2011. god.
Druge susrete te smo isto održali u hotelu “AQUA“. Za
afirmaciju nas koji smo rasuti po svijetu je najvise uradila
emisija FTV „Folk šou“ koji je vodio naš veliki prijatelj
Enver Šadinlija. U toj emisiji smo predstavili naše običaje,
našu kulturu i naše uspješne ljude i posebno ljude koji
rade u Bosni i Hercegovini. Dugo se pričalo o nama nakon
te emisije, a i naša je dijaspora mogla vidjeti putem FTV,
te putem TV Plav. Mnogo puta je emitovana u cijlelosti,
a o dijelovima emisije da ne govorim. Zato još jednom
velika „Hvala“ gospodinu Enveru Šadinliji našem dragom
prijatelju i počasnom članu našeg Zavičajnog društva u
ime sviju Vas, Upravnog odbora i meni kao predsjednika
koji sam imao sreću da to organizujem.
na raspolaganje klubske prostorije te ostale prostorije u
ulici Džemala Bjedića 125 Sarajevo.
Klub je radio tri dana u nedjelji u vremenu od 1000–1800
sati i tu smo se okupljali i družili. Imali smo jeftinu kafu i
sok te tople prostorije. Uz ovu dvojicu koju sam spomenuo
hoću istaći doprinos Fahrudina Radončića vlasnika NK
„Avaz“ Sarajevo, braće Korjenić, braće Omeragić i drugi
naši zavičajci o kojima će te biti upoznati u našem Biltenu.
Imali smo materijalnu pomoć i od naših prijatelja izvan
zavičaja, a posebno ću istaću moje poslovne prijatelje iz
Minhena, Trnova zatim Banja Luke, Beograda, Banovića,
Ugljevika, te vlasnika firme “Grin Onill” gospodina Reka
Muhovića.
Naredne susrete smo počeli organizovati kod našeg
prijatelja i zemljaka Saljo Mrkulića u hotelu „Hollywood“
na Ilidži. Na prvim susretima bili su nam gosti iz Plavo
Gusinjskog Merhameta za Zapadnu Evropu uz naše
redovne goste iz Plava i drugih mjesta posebno iz Sarajeva.
Na trećim susretima uz goste iz Njemačke Beka Selimović
kao predsjednik sa suprugom i još jednim parom bili su
nam gosti iz ZDPiG, Izvor Slovenije na čelu sa Šemsom
Đeševićem.
Imao bih mnogo toga reći, no prostor je ograničen,
jer smo zaista sa dijelom Upravnog odbora uradili puno u
ovom mandatnom periodu i nadam se da neću pogriješiti
ako kažem da je ovo bilo razdoblje najplodonosnije u rada
za 20 godina našeg postojanja.
Hoću posebno da istaknem aktivnosti sekcije “žena
ženi”, “majka majci”, “sestra sestri” pri Plavo-Gusinjskom
Merhametu, za Zapadnu Evropu na čelu sa gospođom
Jadadić koja nam je dvije godine uzastopno slala između
3000 i 4000 Eura povodom Kurban Bajrama. Mi smo to
uredno podijelili našim ugroženim članovima zašto postoji
pisani trag te DVD zapisnik što je i sekcija uz zahvalnicu i
dobila.
Predao sam obaveze vođenja Udruženja ZDPiG zaista
jednom mladom čovjeku Suadu Ibrahimagiću 2009
godine koji mi je zaista bio desna ruka u mom mandatu.
Uz znak zahvalnosti za sve što je uradio za vrijeme mog
mandata i ako u godinama prihvatio sam da budem na čelu
Skupštine UZDPiG.
U ovom mandatnom periodu najveći doprinos je dao
naš uvaženi član Upravnog odbora Salih Šabović, vlasnik
firme “Giprom-Tuzla” koji nam je uz veliku materijalnu
potporu (najmanje 3000,00KM) za svake susrete, stavio
Nadam se da me dobronamjerni neće demantirati, a za
one druge me nije briga jer njima i tako ništa nije dobro.
Još jednom HVALA svim članovima Upravnog odobra
HVALA donatorima i svim pojedincima koji su nam
pomogli da mi ovaj mandatni period uspješno protekne.
Halil Hadžimušović
15
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U B O S N I I H E R C EG OV I N I
OBILJEŽAVANJE
KURBAN BAJRAMA
hidžretske 1426./2005. godine
Neka ne misle oni koji ne daju, jer su škrti, od onoga štom im je Allah dao da je to dobro za
njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, jer
samo će Allah nasljediti nebesa i Zemlju; Allah dobro zna ono što radite (3:180)
Na prvoj sjednici Upravnog odborra ZDPiG u novom
sazivu, održanoj dana 13.01.2005. godine, kojom je
predsjedavao novi predsjednik UO Halil Hadžimušović,
bili su prisutni i Damjanović Sadrija – zamjenik
predsjednika UO, Čekić Esad – sekretar društva, te članovi
UO društva: Musić Ruždija, Jasavić Sadrija, Redžepagić
Irfan, Memić Sanija, Gačević Jasmin i Nikočević Dževdet,
donešena je odluka da se za predstojeći Kurban Bajram,
i to treći dan Kurban Bajrama 22.01.2005. organizuje
podjela kurbanskog mesa i novca u Sarajevu i to djeci
Šehida, poginulih boraca, nestalih u ratu, civilnim žrtvama
rata i socijalno ugroženim porodicama, a u Mostaru samo
podjela kurbanskog mesa porodicama za koje se ima
evidencija u Zavičajnom društvu.
U tom cilju formirana je komisija u slijedećem
sastavu: Musić Ruždija – predsjednik komisije, te članovi
komisije Jasavić Sadrija, Redžepagić Irfan, Čekić Esad,
Memić Sanija, Ibrahimagić Suad, Hadžimušović Halil,
Damjanović Sadrija. Bez obzira što je bio vrlo kratak rok
za organizaciju i sprovođenje ove akcije, ona je uspješno
sprovedena zahvaljujući velikom zalaganju i nesebičnom
radu svih članova komisije.
Akcija prikupljanja kurbanskog mesa i novca provedena
je među ljudima iz Plava i Gusinja, kao i među prijateljima
i simpatizerima našeg društva. Novac u ime zavičajnog
društva prikupljao Ruždija Musić, a prikupljeno je novca
u iznosu od 1260,00 KM koji su donirali članovi društva:
Neković Safet–200 KM, Memić Mustafa i Sanija 120
KM, Mrkulić Saljo 100 KM, Redžepagić Irfan 100 KM,
Redžepagić Besim 100 KM, Ibrahimagić Suad 50 KM,
Jasavić Sadrija 50 KM, Kojić Dželadin 50 KM, Musić
16
Ruždija 40 KM, Korjenić Mehmedin 20 KM, Redžepagić
Ibrahim 10 KM, te simpatizeri i prijatelji društva:
Alomerović Ermin 100 KM, Kujović Sead 50 KM,
Hajradinović Denis 50 KM, Kuč Esad 50 KM, Idrizović
Zećo 20 KM, Pašalić Armin 20 KM, Ćesko Lejla 20 KM,
Kuč Braho 20 KM, Dumanjić Emir 20 KM, Turkanović
Edin–Dino 20 KM, Idrizović Jasmin 10 KM, Idrizović
Leida 10 KM, Hanjalić Muhamed–Hamo 10 KM, Honsić
Nusret 10 KM, Šuvalija Sabaheta 10 KM.
Kurbansko meso u ime zavičajnog društva prikupljali
su: Ruždija Musić, Irfan Redžepagić, Esad Čekić i Saljo
Mrkulić. Kurbansko meso donirali su članovi društva:
Redžepagić Besim, Redžepagić Irfan, Redžepagić Nusret,
Musić Ruždija, Radončić Ramo, Radončić Redžep,
Mrkulić Saljo, Pirović Husko, Đešević Šeljo, Sujković
Zufer, Lucević Redžo, Čekić Esad, Radončić Šemso,
Medunjanin Kemica, kao i simpatizeri i prijatelji društva:
Alomerović Ermin, Kalač Mithat, Šahman Mustafa,
Hajradinović Denis, Pašalić Armin, Hanjalić Muhamed–
Hamo, Škrijelj Enver, Škrijelj Skender.
Prikupljeno kurbansko meso i novac u Sarajevu,
podijeljeno je u Hotelu HOLYWOOD 22.01.2005.
godine sa početkom u 17 sati. Na spisku za podjelu
nalazilo se ukupno 42 porodice koje su uredno i navrijeme
obaviještene o našoj akciji i pozvane su da dođu i preuzmu
pripremljene pakete sa kurbanskim mesom i izvjesnom
sumom nobca. Našem pozivu odazvale su se 32 osobe.
Podijeljeno je ukupno 36 paketa sa kurbanskim mesom
sa otprilike od 7–10 kg mesa i koverat sa po 20 KM. Kod
podjele pravljeni su neki izuzeci kod porodica koje su po
našim saznanjima stajale materijalno lošije od ostalih, tako
Sarajevo, maj 2011. god.
da smo njima davali još po jednu kesu mesa i još jedna
koverta sa po 20 KM.
samo čovjeku drago da čuje da se neko interesovao za
njega i poselamio ga.
Svi prisutni koji su primali pakete, članovi njihovih
porodica, kao i oni koji su učestvovali u podjeli posluženi
su kafom ili po želji prigodnim pićem za tu priliku, a na
trošak ZDPiG.
U današnje vrijeme je skoro nezamislivo da te neko
nazove, a da mu tom prilikom ne treba neka usluga. Gdje
li se izgubio naš dobri stari običaj, da te neko posjeti ili
nazove i kaže: Dođoh ili zovem da vidim kako si, da li
ti nešto treba i dal’ ti mogu nekako pomoć! To je pravi
smisao muslimanskog-zavičajnog bratstva i to je jedan od
važnih načina učvršćivanja odnosa među muslimanimazavičajcima. Lijepo li čuti kada ti neko daje do znanja kada
kaže: Ja sam tu, ako ti išta zatreba. Makar od te osobe nam
ne bude trebalo ništa, ali sama ponuda pomoći ulijeva
posebno poštovanje prema toj osobi.
Prije podjele bajramskih paketa prisutnima su
se prigodnim govorom obratili Predsjednik ZDPiG
Hadžimušović Halil i rukovodilac komisije za Sarajevo
Musić Ruždija. Uz najljepše želje za njihovo zdravlje i
sreću prisutni su informisani o promjenama u ZD, kao
i o sprovedenoj akciji prikupljanja kurbanskog mesa i
novačanih sredstava za naše zavičajce u Mostaru i Sarajevu.
Za Mostar predviđeno je kao i do sada podjela 19 kesa
kurbanskog mesa za 19 porodica za koje se ima evidencija,
a u svakoj kesi po pet kurbana. Uz svaki paket sa mesom
dodato je još po 1 Kg šećera i 0,5 Kg kafe.
Na čelo komisije za odnošenje kurbanskog mesa za
Mostar i podjelu određen je Ređžepagić Irfan, koji je
navedeno zaduženje obavio sa svojim babom Besimom
i babovim sestrićem Idrizović Jasminom. Kao i dosada
uz prethodnu najavu i dogovor u Mostaru ih je dočekao
predsjednik mjesnog odbora za Mostar Mulić Rafet sa
svoja još dva člana mjesnog odbora.
Organizacija dočeka bila je odlična, a uz kraće
druženje uz kafu i sok, Redžepagić Irfan ih je informisao o
radu ZDPiG, održanoj Skupštini i promjenama u ZD, te o
navedenoj akciji prikupljanja i podjele kurbanskog mesa,
a zatim su navedenoj tročlanoj komisiji iz Mostara predati
odnešeni paketi. Tom prilikom Mulić Rafet je informisao
Sarajevsku tročlanu komisiju o situaciji u kojoj se nalaze
naši zavičajci, njihovom teškom materijalnom položaju jer
većina nema stalni posao. Na kraju druženja u Mostaru,
a prije polaska za Sarajevo Irfan Redžepagić je od svojih
sredstava donirao još KM 50,00 za Mulić Rafeta.
Ovdje valja istaći da je za porodice šehida, poginulih
boraca, nestalih u ratu, civilnih žrtava rata i porodicama
socijalno ugroženim najbitnije da znaju da oni nisu sami,
da ima neko ko je spreman da im pomogne i udijeli
ono najpotrebnije. Draga braćo i sestre pokušajmo da
razvijamo odnos muslimana–zavičajca prema muslimanuzavičajcu: međusobno potpomaganje na razne načine i
priskakanje u pomoć bratu muslimanu-zavičajcu. Kako
razvijati odnos muslimana-zavičajca prema muslimanuzavičajcu: interesovanjem za njegovo stanje. Koliko je
Cilj svih ovih akcija pomoći naznačenim porodicama i
naš konačni cilj jeste Allahovo zadovoljstvo, kao i Njegova
milost i blagoslov. Ovom prilikom zahvaljujemo se u ime
Allaha dž, svima onima koji su učestvovali i podržali ovo
hairli djelo.
I čvrsto se držite Allahova umeta, nemojte se
razjedinjavati! (Ali Imran, 103) Svemogući Allahu, podari
nam snage da svoje dugove prema Tebi na vrijeme i uredno
vratimo, jer u tome je naš život, naše zdravlje i naša sreća i
spas! Allahu Sveznajući, pouči nas da je davanje, dobit, da je
ljubav prema drugome, sreća, Allahu Milostivi, nauči nas da
budemo milostivi prema ljudima kao što si Ti milostiv prema
nama!
Nadam se da će ova i slične akcija za Kurban Bajram
1426 h/g u Sarajevu i ovaj tekst barem malo nekoga navesti
da razmišlja o veličini i značaju žrtve i žrtvovanja u islamu
i da se potrudi da pronađe puteve i načine da ostvari i
lično učešće u nekom obliku žrtvovanja na Allahovom
putu onoliko koliko mu njegove objektivne mogućnosti
to dopuštaju.
Allaha molim da nam svima skupa podari iskrenosti u
robovanju Njemu i da nam omogući i primi naše skromne
žrtve na Njegovom putu. Amin! Molimo milostivog
Allaha da obilato nagradi sve one koji su nam donirali
novac i kurbansko meso, i izvršili tu islamsku obavezu, a
posebno što su time potpomogli naše zavičajce.
Još jednom hvala Allahu a i svima vama koji ste pomogli
ovu našu akciju, i pozivamo vas da i ubuduće zajednički
realizujemo ovu hailrli aktivnost.
Za vas pripremili i uredili Allahovi robovi:
Ruždija Musić, Esad Čekić i Irfan Redžepagić
17
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U B O S N I I H E R C EG OV I N I
SPORTSKE AKTIVNOSTI
U ZDPiG-a
u periodu od 1991-2011
Prilikom osnivanja ZDPIG pokrenuta je incijativa da
se formiraju sekcije u kulturi i sportu. Prva sekcija koja je
formirana je fudbalska ekipa. Imenovan je trener, Bajram
Luković, koji je trebao od igrača iz Plava i Gusinja stvoriti
ekipu. Trebao je angažirati igrače koji su već igrali u bh.
ekipama i krenuti u takmičenje od najnižeg ranga, općinske
lige. Nabavljena je oprema i napravljena promocija ekipe,
međutim zbog agresije na BiH 1992. godine stopirane
su sportske aktivnostii u prvi plan bila je odbrana svojih
života, porodica i države. Možemo biti ponosni na ulogu
naših zavičajaca u armiji i policiji BiH. Ovom prilikom
nećemo spominjati na desetine nastradalih (šehide,
civilne žrtve rata i nestala lica).
Zavičajci su posebno i uspješno angažovani u
humanitarnim akcijama. Veoma smo zahvalni na
humanitarnoj pomoći našim sugrađanima širom svijeta,
a posebno udruženjima i pojedincima iz Njemačke,
Sjedinjenih Američkih Država, Crne Gore koji su našli
način da nam pruže pomoć.
18
U vrijeme agresije našli smo vremena da se bavimo
i sportom. U ovom tekstu prioritet je dat sportskim
dešavanjima u Sarajevu gdje se odvijalo nekoliko turnira
u fudbalu, košarci i rukometu 1993. godine. Tokom 1994.
godine pokrenuta je i košarkaška liga regije Sarajeva koja
je brojala impresivnih 10 ekipa. Utakmica su se igrale u
Skenderiji, sali I koja je često bila puna navijača. Sa par
prijatelja sam obnovio rad kluba K.K. „Novi Grad“, a
interesantan je podatak da je prvu kotizaciju za ligu uplato
rahmetli dr. Ismet Rašić (800 KM), veliki humanista i
plemenit čovjek koji je pomogao svima u okviru svojih
mogućnosti. Bio je veoma ganut i potresen kada je prije
par godina primio plaketu od kluba za pomoć u radu
(maltene presudna za opstanak kluba) povodom 25.
godina postojanja kluba.
Jednu utakmicu nikada neću zaboraviti, to je decembar
‘94, kada smo igrali protiv K.K. „Bosna“ i pobijedili u
posljednoj sekundi, tricom našeg igrača Musagića. Naša
ekipa je prvi put nastupila kompletna jer su svi punoljetni
Sarajevo, maj 2011. god.
igrači bili pripadnici armije i MUP-a BiH, a većina igrača
protivničke ekipe su bili na radnoj obavezi, a radost i
ovacije navijača u punoj dvorani ostali su zauvijek u
našim srcima. Godine ‘96 formirana je folklorna sekcija i
obnovljen rad ekipe u malom nogometu i narednih godina
igrali smo na turnirima sve do ‘99 kada zbog gluposti dijela
rukovodstva ZDPIG-a koji su diskvalifikovali pobjednika,
ekipu Kangara i za pobjednika proglasili trećeplasiranu
ekipu iz Kolonije. Tada nastaje pauza i tek ove godine
odigrat ćemo turnir.
Na turnirima je bio prioritet upoznavanje i druženje sa
zavičajcima iz Tuzle i Zenice. Ekipa iz Sarajeva je nastupila
na turniru u Sloveniji ‘97 i pobijedila u produžecima sa 4
prema 3 ekipu Slovenije i osvojila prvo mjesto. Za ekipu
ZDPIG-a nastupali su Adis Malagić, Meško Rašić, Safet
Radončić, Aba Koljenović, Nuki Medunjanin, Emil
Balić i Ekrem Ferhatović. Kada smo se vratili u Sarajevo
pojeli smo pečeno jagnje na ime opklade. Takođe smo
organizirali i šahovske turnire u prostorijama zavičajnog
kluba i uvijek je bilo uspješno i interesantno takmičenje
u šahu. S ponosom možemo konstatovati da se puno
sportista porijeklom iz našeg kraja afirmisalo u bh. sportu.
Npr. prvi kapiten BiH-a Rukometne reprezentacije BiH
bio je Fuad Malagić (igrao za Bosnu, Željezničar, Vardar,
Olimpik), zatim Damir Radončić internacionalac,
Đukanović, Nedžad Bajrović u fudbalu, kapiten F.K.
„Sloboda“ trenutno radi kao trener, Čekići, Radončići,
Purišići, Lucević u košarci, braća Hadžimušović,
Ferhatović prvoligaški igrači, trener Đutović, ali najviše
uspjeha imamo u borilačkim sportovima.
U karateu Haris Sujković-juniorski prvak Evrope,
Damir Bander-reprezentivac BiH. Jablan Dervišević
neprikosneven je u svojoj kategoriji u BiH, u džudou
ex-reprezentivac. U boksu veliki trag su ostavili braća
Mrkulići, Izet je nastupao za reprezentaciju BiH, Adis
Rašić sada radi kao trener. Veoma uspješni šampioni u
svojim kategorijama bili su Enes Canović i Ado Kučević.
Sretan sam kada na utakmicama mladih kategorija
19
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U B O S N I I H E R C EG OV I N I
u košarci prepoznajem djecu naših zavičajaca Jasavić,
Deljanin, Redžepagić, Purišić, Feratović.
Veoma važnu ulogu imaju naši zavičajci kao sportski
rukovodioci i radnici kao Salih Šabović, predsjednik UO
F.K.“Sloboda“ iz Tuzle koja se bori za izlazak na Evro
scenu, tu je i klupski menadžer Adem Šabović. Klupski
menadžer koji je stekao zavidnu reputaciju i afirmaciju
u BiH-a nogometu transferom Saida Huseinovića u
F.K.“Verder“. Trenutno u žiži sportske javnosti u Evropi
je Edin Džeko, reprezentativac BiH, koji je sa svojom
ekipom Wolfsburg osvojio prvo mjesto u Bundes ligi i
bio prvi strijelac Bundes lige. Prelaskom u Mančester Siti
ostvario je svoje dječačke snove, i to je najveći transfer do
sada u BiH. Džekin menadžer je naš Irfan Redžepagić koji
prati još dvadesetak mladih fudbalera od kojih su većina
reprezentativci BiH. Oni će sigurno obilježiti BiH fudbal
u narednim godinama, tako da je doprinos našeg Irfana
Redžepagića afirmaciji bh fudbala i fudbalera zaista velik.
20
Prvi čelnik šampiona u boksu B.K“Ilidža“ bio je Amir
Šabović dugo godina na čelu F.K.“Saobraćajac“ je Halil
Hadžimušović. Rahmetli Sefer Mrkulić je bio predsjednik
skupštine K.K.“Vogošća“, u odbojci rade Mulamekić i
Radnočić. Jedan kuriozitet u košarkaškom savezu Kantona
Sarajevo, predsjednik skupštine je Enver Malagić, bivši
košarkaš i uspješni biznismen, zamjenik predsjednika UO
je Ekrem Ferhatović koji je i predsjednik K.K.“Novi Grad“.
Još jedna činjenica koliko naši zavičajci vole sport je njihov
angažman kroz spoznorstva. „Avaz“ je sponzor skoro
svih reprezentacija BiH, hotel „Holywood“ je sponzor i
domaćin rukometnoj reprezentaciji. Giprom, Amos graf,
Data projekt, Denida group, Kameni dvorac, Quadroovo je jedan presjek i prikaz uloge naših zavičajaca u
sportu ako smo nekoga izostavili, izvinjavam se, ali neka
se jave i ispravit ćemo grešku. Sport je odigrao veliku
ulogu u odbrani i promociji BiH. U Sarajevu je objavljena
monografija o svim sportskim događajima, Sarajevski
maraton 92-95.
Sarajevo, maj 2011. god.
Pobjeda za pamćenje
U sportu sam skoro cijeli svoj život, aktivo kao igrač u
fudbalu i košarci i kao sportski radnik. Bio sam uključen u
pobjede, poraze svojih ekipa ali jedna pobjeda u rukometu
kada je reprezentacija BiH pobijedila svjetsku velesilu
Dansku ostala je kao najljepša uspomena. Olimpijska
dvrana „Zetra“ je bla prepuna 12.000 navijača je stvorilo
predivan ambijent i atmosfera je dovedena do usijanja,
pakao za protivnika i favorit je poklekao. Ovo pišem
zbog jednog izuzetnog sportaša, Damira Radončića, koji
je 3. juna 2001.godine presudio Dancima, rezultat je bio
19:18, a Damir je postigao 9 golova skoro polovinu što
je u svijetu sporta podvig. Interesantno je da je Damir na
molbu sportskog entuzijastiste Hajre Bojadžića pristao
da igra za reprezentaciju BiH, koja je bila u fazi stvaranja i
vremenom postala poznata u svijetu rukometa. Damir je
rođen u Tivtu, gdje je počeo da igra a karijeru je napravio
u Proleteru, Partizanu i inostranstvu. Koji je motiv da
igra za BiH, osim sportskog, tu je i ljudski, moralni da
se zbog poznatih dešavanja pomogne Bosni u obnovi,
posebno u sportu. Nas nekoliko zavičajaca je zajedno
pratilo utakmicu i uživalo u golovima koji su bili efektni i
precizni koji su golmane Danske dovodili do očajanja, ali
i Damira krasi igra u odbrani, agresivna na granici faula i
na poziciji gdje on igra za protivnika nema prolaza. Veliko
slavlje zbog neočekivane herojske pobjede je potrajalo
do duboko u noć, tu veče smo upoznali Damirovu majku
i brata koji su za ovu utakmicu došli iz Njujorka. Damir
nas je oduševio skromnošću i nije čudo što je bio uzor
za svoje suigrače bez obzira u kojoj je ekipi igrao. Za
ljubitelje sporta informacija da je BiH izgubila u revanšu
u baražu za nastup na Evropsko prvenstvo, tužni smo bili
ne toliko zbog poraza nego zbog načina koji je ostvaren
jer su sudije dozvolile brutalnu odbranu na Damiru, koji
je na početku meča povrijeđen više vremena proveo na
klupi zbog saniranja povrede nego na terenu. Tako je to
u sportu, veliki timovi kada zatreba ne biraju sredstva
da ostvare svoj cilj, pobjedu, a sudije su tu da odrade
taj prljavi dio posla, zato napominjem da smo ponosni
na takve sportaše kao što je Damir, koji nas je izuzetno
poztivno predstavio javnosti BiH. Damire, hvala i uvijek
dobro došao u Sarajevo.
21
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U B O S N I I H E R C EG OV I N I
Razgovor
s povodom
SALIH ŠABOVIĆ je jedan od nasjuspješnijih privrednika u Bosni i Hercegovini. Vlasnik je veoma uspješne
firme GIPROM sa sjedištem u Tuzli koja posluje i van
granica Bosne i Hercegovine.
Salih je rođen u Plavu, a u Bosni i Hercegovini živi
preko 35 godina. Član je Upravnog odbora Zavičajnog
društva Plavlana i Gusinjana.
Redakcija - Gospodine Šaboviću, na početku želim da vam
uputim čestitke na veoma uspješnom vođenju posla kojim
se u osnovi bavi Vaša firma kao i zahvalnost što ste izdvojili
Vaše dragocjeno vrijeme za ovaj razgovor. Predlažem da
ovaj razgovor s povodom započnemo sa time – kako Vi lično
doživljavate jubilej - 20 godina od formiranja Zavičajnog
društva koji obilježavamo ove godine?
Salih Šabović – Dozvolite mi da prije odgovora na
vaše pitanje, čestitam ovaj značajan jubilej svim našim
zavičajcima, sa željom na daljoj i još uspješnijoj afirmaciji
našeg društva. A to kako ja lično doživljavam ovaj jubilej
odgovoriću iskreno – ja ovo doživljavam isto kao kada
dijete prođe djetinstvo, postane punoljetno i doživi
jednu zrelost koja je u dvadesetoj godina potpuna. Naše
Zavičajno društvo je i ranije sazrelo u jednu značajnu
organizaciju što potvrđuju permanentne aktivnosti koje se
vode u Društvu. Naime, naše Društvo se u ovih proteklih
20 godina pokazalo kao bitan faktor kako na integraciji ne
samo nas i naših aktivnosti, već je postalo važan činilac na
povezivanju sa zavičajem, našim zemljacima u Sloveniji,
Njemačkoj pa i u Americi.
Redakcija - Gospodine Šaboviću, Vi ste član Upravnog
odbora Društva, dakle najvišeg i najodgovornijeg operativnog
22
organa, a Vaš angažman je veoma zapažen i pored toga što ne
živite u Sarajevu, gdje živi preko 90 % Plavljana i Gusinjana
na prostoru Bosne i Hercegovine, nego živite u Tuzli. Dali vam
ova dislokacija predstavlja poteškoću u Vašem angažmanu u
Upravnom odboru?
Salih Šabović - Tačno je to da ova dislokacija može
predstavljati određene poteškoće na ostvarivanju mojih
obaveza u Društvu. Međutim, kada se nešto radi sa
merakom, nikakva dislokacija nije prepreka, a meni
lično to predstavlja jedan vid opuštanja od svakodnevnih
obaveza u firmi. Na sastancima Upravnog odbora ja
lično i pored veoma ozbiljnih tema doživljavam jednu
relaksaciju i svaki susret sa Plavljanima i Gusinjanima me
odmara i čini mi posebno zadovoljstvo. Ovo pogotovo što
Upravni odbor, u kojem sjede ljudi iz Sarajeva, Mostara,
Tuzle i Zenice, ima takav metod rada koji omogućava
maksimalnu komunikaciju među članovima, a ne rijtko
sjednice se održavaju i van Sarajeva, mislim da su se u
Tuzli održale do sada tri ili četiri sjednice. Dakle, za mene
lično ova razdaljina ne predstavlja nikakav problem,
jedino kao nedostatak mogu da istaknem činjenicu da
sve aktivnosti koje organizuje Ddruštvo ostanu bez većeg
učešća zavičajaca koji žive van Sarajeva, no doći će vrijeme
kada ćemo neke programe organizovat i u Tuzli.
Redakcija - Gospodine Šaboviću, evo smo se dotakli nekih
aktivnosti koje organizuje naše Društvo, a one se mahom
ogledaju na organizaciju tradicionalnih Zavičajnih večeri,
sportskim susretima zavičajaca, kulturnim i zabavnim
programima kao i posebno obiljžavanje Kurban Bjrama, pa
evo počinjemo izdavati i naš informativni list. Smatrate li da
su ove aktivnosti dobre i dovoljne?
Salih Šabović - Obzirom da sam profesionalno angažovan
u privrednoj djelatnosti, veoma mi je poznato šta znači
jedna dobra organizacija koja za uspješnu realizaciju
programa ima za pretpostavku veoma profesionalan odnos
prema poslu kojeg treba obaviti. Na realizaciji tih poslova
i profesionalci nailaze na veliki broj problema. Ono što
rade naši ljudi u Društvu i aktivnosti koje provode je za
svaku pohvalu. Za dobru realizaciju bilo kajeg važnog
posla potebno je obezbijediti niz predtpostavki a to su:
želja, znanje, moral i pristup poslu. Naše Društvo ima
fantastičnu organizaciju tim prije što nije postavljeno na
profesionalnim osnovama, sve što se radi radi se iz ljubavi i
sa željom da se unaprijedi rad Društva. To je veoma složen
i zahtjevan posao, no zahvaljujući većini naših zavičajaca
koji nijesu formalno u organima Društva svaka inicijativa
se prihvaća i ne žali se truda da se pomogne u realizaciji.
Mogu slobodno kazati da je doprinos zavičajaca van organa
Društva često puta bitniji nego doprinos nas u Upravnom
odboru. I to je ono najbitnije u jednom sistemu čiju
aktivnost svesrdno podržavaju ostali. Dakle da zaključim,
programi su dobri, sveobuhvatni i uvijek su organizovani
na zavidnom nivou. Ali ipak, u skoroj budućnosti, treba
raditi puno više na okupljanju naše omladine, programski
ih orjentisati na osnovne postavke formiranja Društva te
im u određeno vrijeme prepustiti da vode Društvo.
Redakcija - Gospodine Šaboviću, poznato Vam je da su naši
zavičajci u Bosni i Hercegovini veoma uspješni u vođenju
kako malog a tako velikog biznisa i ne samo u privrednim
djelatnostima već i u nauci, kulturi, umjetnisti i sportu. Šta
i dali naši uspješni biznismeni mogu učiniti na ekonomski
razvoj našeg zavičaja. Kako vi lično gledate na jednu takvu
mogućnost?
Salih Šabović - Lično mislim da je to moguće, bez obzira
na trenutnu situaciju kako u Bosni i Hercegovini tako i
šire. Ovo govorim nas osnovu ličnog iskustva obzirom da
je moja firma već prije par godina baš u Plavu započela
određene investicije koje su ako ništa drugo, obezbijedile
određenom broju ljudi posao. Ovaj moj angažman je samo
početak no da bi se nešto više uradilu to prevashodno
ima za pretpostavku, maksimalan i ozbiljan angažma
rukovodnih struktura općine Plav.
Redakcija - Gospodine Šaboviću na kraju ovog našeg veoma
prijatnog razgovora recite nam šta Vas motiviše da u velikoj
mjeri, pored ličnog angažmana i materijalno pomažete sve
aktivnosti Društva?
Salih Šabović - Na jedno od vaši predhodnih pitanja
dotakao sam se bitnosti i značaja pomoći onih zavičajaca
koji nijesu u nekom zvaničnom organu Društva. To što
ja materijalno pomažem to je onaj Salih Šabović kao
zavičajac i to mi pričinjava prijatno zadovoljstvo.
Razgovor vodio DAMIR LALIČIĆ
23
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U B O S N I I H E R C EG OV I N I
INTERVJU
Saljo Mrkulić
Razgovor vodio Damir Laličić
Saljo Mrkulić je jedan od uspješnijih privrednika
u Bosni i Hercegovini. Rođen je u Gusinju, a u
Sarajevu živi više od trideset godina. Vlasnik je Hotela
“HOLLYWOOD” na Ilidži i veoma aktivan u podršci
svim aktivnostima Zavičajnog društva čiji je član. Ovaj
razgovor, na koji je nevoljko pristao, vodimo na Ilidži u
prelijepom ambijentu Hotela čiji je vlasnik.
Redakcija - Gospodine Mrkuliću, najprije da vam se
zahvalim što ste ipak pristali da napravimo ovaj razgovor i da
vas upitam kako doživljavate činjenicu da postoji Zavičajno
društvo Plavljana i Gusinjana?
Saljo Mrkulić - Najprije želim da čestitam jubilej koji
ove godine obilježava naše društvo - dvadeset godina od
osnivanja i da poželim još uspješniji rad. Zahvaljujem se
Upravnom odboru što smatra važnim napraviti razgovor
samnom. Ali i ovom prilikom želim da istaknem, da je za
prvi list našeg glasila sigurno imalo prečih zavičajaca od
mene sa kim bi trebalo ovim povodom razgovarati. No
pošto je tako na Upravnom odboru odlučeno onda ću sa
velikim zadovoljstvom odgovoriti na svako vaše pitanje.
Pitali ste me kako doživljavam postojanje Zavičajnog
24
društva, pa mogu najprije da kažem da je to veoma
dobra stvar po više osnova a kao najbitnije ističem dvije
- oganizovano okupljanje i druženje Plavljana i Gusinjana
i očuvanje naših običaja, kulture i tradicije. Ovo drugo
posebno ističem iz razloga što mi imamo šta da čuvamo
i gajimo.
Redakcija - Gospodine Mrkuliću, kako vi gledate na to da
se ljudi koji nijesu rođeni u Bosni i Hercegovini organizuju na
ovaj način?
Saljo Mrkulić - Ja to posmatram kao veoma pozitivno ako
su ciljevi isključivo oni koje u Statutu ima naše Zavičajno
društvo a oni su veoma dobro postavljeni. Dakle, naše
Zavičajno Društvo je vanstranačko, vannacionalno,
vanpolitičko i isključivo se angažuje na očuvanju naše
kulture, tradicije i običaja te druženju i pomaganju našim
zavičajcima, ali i drugima shodno našim mogućnostima.
Jedno tako organizovano Udruženje može biti veoma
korisno prevashodno našim zavičajcima ali ništa manje
lokalnim zajednicama gdje žive i rade naši zavičajci. Jer
poznato je, koliki je doprinos naših zemljaka koji imaju
svoje firme naprimjer u Sarajevu: AVAZ, DATA PROJEKT,
Sarajevo, maj 2011. god.
AMOS GRAF, u Kaknju KAMENI DVORAC, u Tuzli
GIPROM i mnogo drugih “biznisa” koje vode i razvijaju
i to veoma uspješno naši ljudi.
Redakcija - Gospodine Mrkuliću, da se vratimo na činjenicu
koja karakteriše naše Društvo, a ona se odnosi na veoma
izraženu aktivnost na redovnom okupljanju i organizaciji
naših zavičajnih večeri koje su već postale tradicionalne.
Kakvo je Vaše mišljenje o toj aktivnosti.
Saljo Mrkulić - Ja smatram da je to aktivnost koja je nama
neophodna, tim prije što na svakoj toj zavičajnoj večeri
prisustvuje veliki broj naših zavičajaca, a posebno mladih
koji su rođeni van zavičaja. Takođe je veoma dobro što na
tim zavičajnim susretima aktivno uzmu učešća i kulturnozabavne grupe iz Plava i Gusinja, to je ono što nas podsjeća
na zavičaj, no ja bih se zalagao da naše Društvo formira
jedno amatrsko kulturno umjetničko društvo, kako bi naša
omladina na direktan način očuvala naš folklor, pjesme i
sviranje na našim tradicionalnim instrumentima. Ja znam
da je to veoma zahtjevna aktivnost, no mi to možemo i
trebamo uzeti kao jedan od bitnih prioriteta u narednom
periodu.
Redakcija - Gospodine Mrkuliću - Vama je poznata činjenica
da je naša zavičajna opština jedna od najnerazvijenih u Crnoj
Gori. Recite mi kakav je vaš stav o tome dali naši uspješni ljudi
trebaju pomoći razvoju Plavske opštine.
Saljo Mrkulić - Ne samo ja, već mislim da svi naši uspješni
privrednici imaju želju invesrirati u zavičaj. No tu, po
mom mišljenju, treba stvoriti niz pretpostavki na koje mi
nijesmo u stanju uticati. Smatram, da inicijativa i to veoma
ozbiljna, treba da potekne od rukovodnih struktura opštne
Plav i da te inicijative budu, najpriije svrsishodne, da se
mogu brzo realizovati i da imaju ozbiljnu podršku, najprije
od nadležnih opštinskih struktura te da sve investicije
budu od koristi ponajprije našim ljudima koji tamo žive.
Lično mislim da takvog ambijenta, nažalost, još nema.
Redakcija - Gospodine Mrkuliću - za kraj ovog razgovora
zamolio bih vas ipak da kažete šta vas motiviše da u svakoj
aktivnost Vi i Vaša firma budete i sponzor i donator,
Saljo Mrkulić - Ja znam da Hotel HOLLYWOOD nije
jedina firma koja pomaže sve akcije Zavičajnog društva,
no veoma kratko ću odgovoriti. To mi pričinjava posebno
zadovoljstvo.
25
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U B O S N I I H E R C EG OV I N I
26
Huso Korjenić - PONOSAN SAM NA SVOJE SINOVE
Sarajevo, maj 2011. god.
Dok smo bili u posjeti firmi Amos Graf d.o.o., iskoristili smo priliku da porazgovaramo
sa gospodinom Husom Korjenić, ocem trojice sinova Fahrudina, Mehmedina i Mersada
Korjenić. Ovom prilikom pitali smo ga da nam kaže svoje mišljenje o radu društva koje on
sa svojim sinovima redovno pomaže, te o Jubileju 20 godina postojanja društva.
Huso Korjenić – Kao prvo želim da vam čestitam Jubilej. Zadovoljan sam dosadašnjim
rezultatima rada društva, koje je iz godine u godinu sve uspješnije. Naravno, ponosan sam na
svoje sinove i sretan što imamo mogućnosti da pomažemo koliko možemo rad društva.
Braća Fahrudin i Mehmedin Korjenić, osnivači i vlasnici
firme Amos Graf d.o.o., predstavljaju uspješnije privrednike u
BiH. Za kratko vrijeme stekli su zavidnu reputaciju u oblasti
grafičke industrije. Fahrudin je rođen u Gusinju, a Mehmedin
u Srbici na Kosovu. U Sarajevu žive od 1999. godine, a
doselili su iz Prištine sa Kosova, gdje su se također, uspješno
bavili pomenutim poslom. Od dolaska u Sarajevo pružaju
veliku podršku svim aktivnostima Zavičajnog društva, kako
materijalno, tako izradom i štampom svih printanih materijala
za potrebe Zavičajnog društva. Ovaj razgovor vodimo u
novosagrađenom objektu njihove firme, koji se nalazi u
krugu nekadašnjeg giganta fabrike „Žica“, koji pripada općini
Novi Grad, i to naizmjenično sa oba sagovornika, a razgovor
započinjemo sa starijim bratom Fahrudinom.
Redakcija - Gospodine Fahrudine, hvala vam što ste našli
slobodnog vremena za razgovor, jer kako vidimo, kod vas je
uvijek puno gostiju i poslovnih partnera, zbog prirode posla
kojim se bavite. Želim vas pitati šta vama znači činjenica da
Zavičajno društvo Plavljana i Gusinjana postoji i uspješno
fukcioniše već 20 godina?
Fahrudin Korjenić – Vi dobro znate da za sve predstavnike
našeg zavičajnog društva i sve zavičajce, u našoj firmi uvijek
su otvorena vrata, te da svaki susret sa zavičajcima meni
pričinjava zadovoljstvo i u nekom smislu me opušta i odmara.
Jubilej 20 god. postojanja Zavičajnog društva je ujedno i
dokaz da se napravila prava stvar sa osnivanjem društva,
da smo to svi prepoznali i podržali, a podržavaćemo ga i
ubuduće u skladu sa svojim mogućnostima. Ja vam čestitam
Jubilej i želim vam puno sreće i još uspješniji rad u narednom
periodu. U dosadašnjim susretima sa rukovodstvom društva,
stekao sam utisak da je društvo dobro organizovano, da ljudi
koji ga vode, to rade odgovorno i na pravi način i da će u
uvijek imati moju podršku, bilo materijalnu ili neku drugu
zavisno od potrebe.
Redakcija - Gospodine Mehmedine, po vašem mišljenju, šta se
najviše postiglo osnivanjem Zavičajnog društva i kako vi gledate
na to?
Mehmedin Korjenić – Zajednička druženja i manifestacije
koje organizuje naše Zavičajno društvo, prilika su da se
susretnemo sa našim zavičajcima sa kojima nemamo priliku
da se češće susrećemo. Tu su naše pjesme i igre koje se
njeguju na ovim susretima, a posebno je to što se njeguje
naša kultura, tradicija i običaji i time čuvaju od zaborava, jer
vjerujte ništa me ne može odmoriti i relaksirati kao susreti i
druženja sa našim zavičajcima. Moram naglasiti, da su ova
zajednička druženja dobra prilika da nam se djeca upoznaju,
da upoznaju našu kulturu i tradiciju, bez obzira što ja svake
godine sa porodicom, u toku ljetnih mjeseci određeni
vremenski period provodim u Gusinju. Mislim da bi za
našu omladinu koja je rođena van zavičaja, a živi u Sarajevu
trebalo organizovati neko amatersko kulturno umjetničko
društvo, gdje bi oni mogli izvorno naučiti sve naše zavičajne
pjesme i igre, naš folklor, našu kulturu i običaje, te im na taj
način približiti naš zavičaj ovdje u Sarajevu.
Redakcija - Gospodine Fahrudine, poznato je da vi finasijski
i štampanjem materijala pomažete svaku manifestaciju
Zavičajnog društva, kao i manifestacije u zavičaju konkretno
Gusinjsko ljeto, i pored činjenice što vaša djelatnost spada u
niskoprofitabilne, šta za vas to znači?
Fahrudin Korjenić – To radim sa velikim zadovoljstvom i u
skladu sa situacijom u firmi, trudim se da odgovorim na svaki
zahtjev Zavičajnog društva, a hvala Bogu situacija u firmi
nam je to do sada uvijek omogućavala i nadam se da ćemo to
činiti i ubuduće. Što se tiče zavičaja, znate da tamo situacija
nije najbolja, treba dosta ulaganja, spreman sam uvijek da
pomegnem i da investiram u razvoj opštine, posebno Gusinja,
gdje sam i rođen. Naravno, prije toga mora se dosta poraditi
na organizaciji i definisanju potreba od strane nadležnih u
opštini, a posebno se moraju promijeniti na bolje navike
ljudi koji žive u zavičaju. Mislim da postoji dosta potencijala
i prostora da se ulaže kapital na zdravim osnovama, spremni
smo uložiti za pomoć u razvoju našeg zavičaja, ali prvo se
moraju otkloniti nedostaci kojih je puno, a neke sam već
naveo. Kao što ste i kazali veliku čast i zadovoljstvo mi čini
da pomognem organizatore manifestacije „Gusinjsko ljeto“
i to ću u budućnosti činiti u skladu sa svojim mogućnostima.
Redakcija - Gospodine Mehmedine, šta biste vi konkretno
poručili ljudima, kakav je put do uspjeha recimo ovakvog kakav
vi imate, i kako do njega stići?
Mehmedin Korjenić – Jedini i pravi put je da se odredi vrsta
posla kojim će se čovjek baviti, a onda sve snage usmjeriti u
tom pravcu, zatim rad i samo rad, pošten, određen i to duži
niz godina, tek tada će se postići željeno i rezultati posla
će biti vidljivi. Dakle, recept je samo rad, mislim da je to
dovoljno, jer onaj ko nauči da radi i cijeni sebe i svoj posao,
taj je spreman da cijeni drugog i tuđi posao, znaće šta znači
novac i o istom će voditi više računa.
Redakcija - Na kraju želimo vam se zahvaliti na izdvojenom
vremenu, kojeg kako vidimo imate jako malo, i da vas upitamo
šta vas motiviše da stalno sponzorišete sve naše manifestacije,
da nas stalno primite kao najrođenije, sa posebnom pažnjom,
da nam štampate sve naše pozivnice, zahvalnice i ostale
propagandne materijale, a da pritom nikad ne povisite ton ili
nas vratite za drugi dan?
U ime braće Korjenić, odgovorio je stariji brat Fahrudin:
nama pričinjava veliko zadovoljstvo što možemo pomoći i
odgovoriti na svaki zahtjev iz našeg Zavičajnog društva, te
na neki način nadomjestiti što mi ne možemo zbog prirode
posla aktivno učestvovati u radu društva.
Razgovor vodio Damir Laličić
27
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U B O S N I I H E R C EG OV I N I
Anegdote
HAMZINO SITO
Hamza Šahmanović iz Ribarske mahale vrijedio je
za veoma visprenog i mudrog čovjeka koji je u amanet
ostavio nekoliko dobrih ličnih dogodovština koje na
određeni način karakterišu naše starije.
Evo prve:
U Plavu je šezdesetih godina dvadesetg stoljeća
postojala manja građevinska firma
pod nazivom
-TEMELJ- čiji je direktor bio Ljako Bulatović. Firma je
imala manji broj zaposlenih, bavila manjim građevinskim
radovima i uslugama, a bila je veoma slabo opremljena sa
mašinama i drugim potrebnim alatima. Tako je ova firma
dobila posao na finalnom uređenju prostorija takozvanih
vojnih zgrada u Plavu. Radnici su radili posao, no zatrebalo
im je jedno sitno sito za prosijevanje pijseka za finalnu
obradu unutrašnjih zidova prostorija. Tehnička operativa
TEMELJA nije posjedovala takvo sito, a rok za završetak
28
posla je bio veoma blizu, po prilici jedan dan. I tu je nastao
neprevaziđen problem koji je mogao riješiti samo direktor
Ljako Bulatović. Otišao poslovođa kod direktora, iznio
problem koji je za njih trenutno nerješiv. Pošto je direktor
upoznat sa problemom nabavke sitnog sita za pijesak, koje
se moglo obezbijediti za par dana, a u toku tog istog dana
posao se morao završiti, pitao je poslovođu gdje mogu
naći takvo sito uz adekvatnu nadoknadu. Poslovođa mu je
rekao da takvo sito može imati samo Hamza Šahmanović,
ali da sa njim nije lako napraviti dogovor, obzirom da se
radi o državnoj firmi.
Direktor je predložio da se sito unajmi, a da se vlasnik
obešteti za korištenje sita za jednu dnevnicu i pored toga
što je sito bilo potrebno maksimalno jedan sat i još to,
da se sa vlasnikom napravi valjan ugovor da se sito plaća
Hamzi 100 dinara po danu što je u to vrijeme taj iznos
predstavljao jednu radničku dnevnicu. Poslovođa hitno
Sarajevo, maj 2011. god.
pođe u ekonomsku službu, napravi i pečatira ugovor,
ponese direktoru koji isti potpisa. Poslovođa nađe Hamzu
i dogovori posao. I tako prođe godina i po dana i Hamza se
uputi kod direktora Ljaka Bulatovića. Uđe u kancelariju, a
direktor ga fino primi iako ga nikada do sada nije upoznao
niti zna o kome se radi i pita ga - kojim dobrom druže Hamza se predstavi i reče - druže direktore, ako vam ono
sito više nije potrebno molim da mi ga vratite jer mi je
ispao jedan posao, no ako vama još treba neka vam ga vi
ste preduzeće, a ja ću se snaći. Direktor se u čudu upita
kakvo to on sito od njega traži. Hamza mu na tenane
objasni sve, no uzalud, dirktor naravno ne može da se sjeti
te pozove poslovođu da mu razjasni situaciju. Poslovođa
dođe,vidjevši Hamzu sve mu se otvori pred očima i objasni
direktoru kakav su problem imali prije godinu ipo dana.
Tada se direktor sjeti i upita dali je nakon obavljenog posla
sito vraćeno.
Poslovđa pozove grupovođu koji je bio zadužen da
sjutra dan, nakon obavljenog posla vrati Hamzi sito, a
ovaj ga obavijesti da to nije urađeno, vjerovatno kako to
u organizovanim preduzećima i biva ono što ti trenutno
treba upotrijebi, a kada ti ne treba u prvi ćošak. Razbjesni
se direktor na svoje radnike i kaže poslovođi da Hamzi
isplati ne jednu dnevnicu u uznosu od 100 dinara nego
dvije. Hamza na to kaže - druže direktore ja opet kažem,
ako vam sito treba još neka vam ga, a ako ne treba isplatite
me i ja odoh. Na to direkror odgovori, e sada ćeš dobiti
samo jednu dnevnicu kako piše u ugovoru kad si tako
bezobrzan i izdade nalog poslovođi da Hamzu isplati po
ugovoru. Hamza ne pristane na to, već sačini tužbu sudu
protiv – TEMELJ-a - i nakon presude Hamza dobije
nadoknadu za svaki dan od zaključenja ugovora do
donošenja sudskog rješenja.
29
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U B O S N I I H E R C EG OV I N I
30
Sarajevo, maj 2011. god.
31
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U B O S N I I H E R C EG OV I N I
32

Download Report