POLJOPRIVREDA

POLJOPRIVREDA
Poljoprivreda je sustavni proces proizvodnje tvari za čovjekovu prehranu i za ishranu
životinja i ostalih tvari kroz uzgajanje biljki i životinja. Poljoprivredu dijelimo na stočarstvo i
ratarstvo, no tu još ubrajamo i pčelarstvo kao jednu od najstarijih grana poljoprivrede. U
novije je vrijeme dijelimo na konvencionalnu i ekološku.
TEMELJNE ZADAĆE POLJOPRIVREDE
Poljoprivreda ima tri temeljne zadaće: 1. Prehrana domadeg stanovništva. Poljoprivreda u
nas svoju prehrambenu funkciju obavlja uz visoke troškove proizvodnje i visoke cijene. 2.
Opskrba industrije sa sirovinama poljoprivrednog podrijetla. 3. Ostvarivanje što vede
vrijednosti izvoza poljoprivrednih proizvoda. Osim navedenih zadada, poljoprivreda
pridonosi razvoju nepoljoprivrednog sektora i kao tržište, prije svega, industrijskih
proizvoda. Važnost poljoprivrede očituje se i u povedanju zaposlenosti stanovništva,
vanjsko-trgovinske bilance, poboljšanju prehrambenog stanja pučanstva odnosno količine i
kakvode prehrane. Poljoprivreda je kao dio ruralnog prostora bitna za ekološku ravnotežu,
zaštitu okoliša, ali i za očuvanje kulturnih i ostalih tradicijskih vrijednosti. Utječe na druge
gospodarske djelatnosti: prehrambeno-prerađivačka djelatnost, trgovina, turizam, promet,
energetika, kemijska industriju, pomorstvo…
Hrvatska bi danas sa svojom poljoprivrednom proizvodnjom mogla prehraniti 8 – 10 milijuna
stanovnika, no nužne su temeljite promjene, a dvije najvažnije su: okrupnjavanje posjeda i
navodnjavanje.
Treba napomenuti kako naša zemlja ima negativni saldo, tj. deficit. Najviše poljoprivrednih
proizvoda uvozimo iz zemalja članica EU ( 41% ), a najviše izvozimo u zemlje bivše Jugoslavije
( 54% ), prema podacima iz 2002.
STRUKTURA POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE
Ukupne poljoprivredne površine u Hrvatskoj - 3,2 milijuna hektara. Poljoprivredne površine
dijele se na obradive i neobradive. Obradive površine zauzimaju 2 020 000 ha. Čine ih
oranice, vrtovi, vodnjaci i maslinici. Neobradive zauzimaju ukupno 1 188 000 ha i obuhvadaju
vinograde, livade i pašnjake, a od 2005. i povrtnjake.
Pet temeljnih grana poljoprivrede su ratarstvo, travnjaštvo, vodarstvo, vinogradarstvo i
stočarstvo.
1. Ratarska proizvodnja predstavlja jednu od najvažnijih poljoprivrednih grana u pogledu
uporabe zemljišta i proizvodnje za prehranu ljudi i životinja. U strukturi zasijanih površina i
dalje su najzastupljenije žitarice, a iza njih proizvodnja uljarica.

Žitarice - najzastupljenije od svih kultura, tako da su pšenica i kukuruz najdominantnije
kulture i zauzimaju 55% ukupno zasijanih površina.

Povrde - povrde zauzima oko 5% ukupnih zasijanih površina Republike Hrvatske. Najvažnije
povrde koje se uzgaja na otvorenim poljima u Hrvatskoj je kupus, grah, luk, rajčica, paprika i
krastavac, koji se uzgajaju na više od 70% ukupne površine pod povrdem. Proizvodnju je
potrebno povedati za 100% kako bi se u Hrvatskoj osigurala kontinuirana opskrba i
samodostatnost potreba za povrdem. Samo je mali dio ukupne proizvodnje namijenjen za
tržište s obzirom da je proizvodnja vezana uz preradu, ili je pak namijenjena prodaji na
veliko, tržištu ili izravno kudanstvima.
2. Voćarstvo - vodnjaci zauzimaju oko 68 tisuda ha ili 2,2% poljoprivredne površine. Unatoč
povoljnim prirodnim uvjetima za proizvodnju najvedeg broja vrsta voda, naša zemlja
podmiruje oko polovinu svojih potreba u vodu iz vlastite proizvodnje. Najvažnije vodne vrste
su jabuka, šljiva, breskva, višnja, orah, a od mediteranskog voda maslina i mandarina.
3. Vinogradarstvo (i vinarstvo) je za Hrvatsku važna poljoprivredna grana s višestoljetnom
tradicijom. Najznačajnije i podesne poljoprivredne površine za uzgoj vinove loze se nalaze na
brdovitim, višim terenima srednjega slavonskog gorja i sjeverozapadne Hrvatske, ali i u
Dalmatinskoj zagori, Istri, priobalju i otocima. Hrvatska ima 58 813 hektara vinograda.
4. Stočarstvo predstavlja 44% ukupne poljoprivredne proizvodnje. Obiteljska gospodarstva
ujedno imaju i najvedi udio u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Posjeduju oko 78%
obradive zemlje i više od 81,1% ukupnog stočnog fonda.





Govedarstvo je najznačajnija je grana stočarstva. Hrvatska uglavnom koristi domadu telad.
Oko 75% su pasmine Simmental s dvostrukim kvalitetama (za proizvodnju mlijeka i mesa).
Ovčarstvo ima u Hrvatskoj višestoljetnu tradiciju te postoji više izvornih pasmina. Proizvodnja
ovčjeg mlijeka u Hrvatskoj je najrazvijenija na jadranskom području (otok Pag, Cres), ali se
javlja i drugdje, povezano s tradicijskom preradom (sir), i u novije doba pokazuje znakove
oživljavanja.
Svinjogojstvo ima dugu tradiciju u Hrvatskoj. Karakteristično je za sve regije Hrvatske, ali
prednjači u Panonskoj regiji jer je svinjogojstvo usko povezano s uzgojem kukuruza.
Svinjogojstvo je organizirano u male proizvodne jedinice, na obiteljskim gospodarstvima.
Vedina gospodarstva nisu specijalizirane proizvodne jedinice s modernom tehnologijom i
standardima.
Kozarstvo de biti važno u prilagodbi proizvodnje uvjetima EU, zbog njegove manje
konkurencije. Intenzivna kozarska proizvodnja za proizvodnju mesa, a prije svega kozjeg
mlijeka, je smještena u području sjeverozapadne Hrvatske.
Peradarstvo je važna grana stočne industrije koja proizvodi visokokvalitetnu i jeftinu hranu
(piletinu i jaja), te je stoga od posebnog interesa za Hrvatsku. Ono predstavlja granu
stočarske proizvodnje u kojoj je najvedim dijelom uvedena visoka tehnologija proizvodnje. U
ovom je segmentu dostignuta samodostatnost.
5. Travnjaštvo je grana poljoprivrede koja obuhvada proizvodnju travnih biljaka koje se rabe
u ishrani stoke. Ta se proizvodnja ostvaruje na travnjacima kao zasebnim kategorijama
poljoprivrednog zemljišta – pašnjacima i livadama.
6. Pčelarstvo ima dugu tradiciju u Hrvatsko za proizvodnju meda i drugih pčelinjih proizvoda.
Držanje pčela i proizvodnja meda se nalazi u sustavu novčane potpore.
AGRARNA POLITIKA U HRVATSKOJ
Hrvatska je za ciljeve svoje poljoprivredne politike postavila:
1. Prehrambenu sigurnost stanovništva koja se podmiruje u što vedoj mjeri domadim
konkurentnim poljoprivrednim proizvodima;
2. Promicanje učinkovitosti proizvodnje i tržišta u poljoprivredi radi jačanja konkurentnosti
hrvatskih proizvođača na svjetskom tržištu;
3. Omogudavanje primjerenog životnog standarda poljoprivrednog pučanstva i doprinos
stabilnosti poljoprivrednog dohotka;
4. Omogudavanje potrošačima pristup odgovarajudoj i stabilnoj ponudi hrane sukladno
njihovim zahtjevima, poglavito glede cijene i kakvode hrane, te sigurnosti prehrane;
5. Uživanje prirodnih resursa i okoliša promicanjem održive, poglavito ekološke
poljoprivrede;
6. Očuvanje i napredak seoskih područja i zaštitu ruralnih vrijednosti.
U Hrvatskoj je potrebno izvršiti privatizaciju dijela poljoprivrednog zemljišta
denacionalizacijom, a zatim prodajom. Također je potrebno provesti mjere poput
navodnjavanja, odvodnjavanja, aglomeracije, komasacije i mnoge druge. Postojeda
posjedovna struktura najveda je smetnja razvoju poljoprivrede. Samo u 30 godina prosječna
veličina posjeda se smanjila s 3,6 na 2,8 ha. Zato je potrebno započeti s okrupnjavanjem
posjeda ili zakupom.
Republika Hrvatska na poljoprivredu utječe novčanim poticajima (premijama), novčanim
naknadama (regresima), porezima ( PDV od 1998., porez na neobrađeno obradivo zemljište
od 2001.) te kroz omogudavanje kreditiranja poljoprivrede.
EFEKTI PRISTUPANJA HRVATSKE EU NA HRVATSKU POLJOPRIVREDU
EU Hrvatskoj kao pomod nudi programe SAPARD i IPARD. Projekti SAPARD programa imaju
za cilj ojačati konkurentnost hrvatskih poljoprivrednih proizvoda na zajedničkom tržištu,
time što potiču usklađivanje s EU normama kvalitete proizvoda i procesa proizvodnje.
Prihvadanje Plana za poljoprivredu i ruralni razvitak 2007. - 2013. u sklopu IPARD programa
od strane Europske komisije preduvjet je za korištenje novaca iz pretpristupnog fonda.
Glavni je cilj IPARD programa unapređivanje poljoprivrednog sektora uz pomod poboljšanja
konkurentnosti poljoprivrednih proizvoda.
Ulazak u EU bit de povezan sa troškovima i izazovima prilagodbe. Ocjenjuje se da de, osobito
u dugom roku, ukupne koristi premašivati ukupne troškove. Koristi de ovisiti o ishodu
pregovora o stopi izravnih potpora poljoprivredi. Hrvatska nakon priključivanja EU može
očekivati znatne izravne potpore u području poljoprivrede. Problem je što ti iznosi nede biti
dovoljni da nadomjeste potpore iz državnog proračuna. Stoga de poljoprivredna proizvodnja
i dalje morati biti podupirana iz domadih izvora.
ZAJEDNIČKA POLJOPRIVREDNA POLITIKA EU (ZPP)
Tri su načela (definirana još 1962.), na kojima se temelji Zajednička poljoprivredna politika:
1. Jedinstveno tržište: sloboda prometa robe između država članica i određivanje
zajedničkih cijena i pomodi, bez obzira na sjedište ekonomskog subjekta.
2. Prioritetnost Unije: prioritet poljoprivrednim proizvodima iz Unije pred uvoznim
proizvodima i zaštita unutarnjeg tržišta od poremedaja izazvanih nekontroliranim uvozom
poljoprivrednih proizvoda s niskim cijenama, kao i od poremedaja na svjetskom tržištu.
3. Financijska solidarnost. Troškovi koji proizlaze iz primjene Zajedničke poljoprivredne
politike moraju biti podijeljeni među svim zemljama članicama, bez obzira na njihov
nacionalni interes.
Zajednička poljoprivredna politika (CAP) je uspjela postidi ciljeve koji su joj postavljeni još
Rimskim ugovorima iz 1957. godine: povedana proizvodnja, podignuta produktivnost,
stabilizirano unutarnje tržište, osigurana distribucija do potrošača i poboljšana zaštita
proizvođača od previranja na svjetskom tržištu. Međutim, usporedno s pozitivnim, bilo je i
negativnih posljedica. CAP je stoga u protekla četiri desetljeda proživio nekoliko reformi.
EKOLOŠKA POLJOPRIVREDA
Svrha nacionalne strategije jest poticanje razvoja ekološke poljoprivrede u RH. Cilj strategije
jest povedanje udjela površina pod ekološkom proizvodnjom uključujudi pašnjake i šume na
najmanje 10 % do 2010. godine i razvijanje domadeg tržišta za ekološke proizvode. Specifični
strateški ciljevi su sljededi:
 Poboljšanje prirodnih resursa koji se koriste u poljoprivredi s ciljem smanjenja
onečišdenja te očuvanja bioraznolikosti i ekosistema.
 Promoviranje održivog ruralnog razvitka kroz diversifikaciju poljoprivrednih
aktivnosti, povedanje produktivnosti, rast zaposlenosti i prihoda i smanjenje ruralne
depopulacije.
 Razvoj domadeg tržišta i olakšan pristup hrvatskih ekoloških proizvoda na EU i druga
izvozna tržišta.
Reforma Zajedničke poljoprivredne politike Europske unije iz 2003. godine uključuje
direktna pladanja i cjenovnu potporu za ekološku poljoprivredu jer ona djeluje na principu
zaštite okoliša i održivog razvitka.

Download Report