Hrvatska seljačka stranka Stručno vijeće Ravnateljstvo za

Hrvatska seljačka stranka
Stručno vijeće
Ravnateljstvo za poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo i ruralni razvoj
PROGRAM HSS-a ZA POLJOPRIVREDU I SELO
„OBITELJSKA POLJOPRIVREDA ZA BOLJU I BOGATIJU HRVATSKU“
Programska Glavna skupština – Zagreb, 20.12.2014
Sadržaj
1.
Polazište
2.
Poljoprivreda i selo
2.1.
Ciljevi
2.2.
Prioriteti i mjere
2.3.
Plan potrebnih sredstava na godišnjoj razini
2.4.
Plan donošenja strateških dokumenata i plan donošenja novih i/ili izmjene postojećih zakona i pravilnika
2.5.
Potrebne institucije za provedbu programa
3.
Šumarstvo, lovstvo i zaštita prirode
3.1.
Ciljevi
3.2.
Prioriteti i mjere
3.3.
Plan potrebnih sredstava na godišnjoj razini
3.4.
Plan donošenja strateških dokumenata i plan donošenja novih i/ili izmjene postojećih zakona i pravilnika
3.5.
Potrebne institucije za provedbu programa
4.
Ribarstvo
4.1.
Ribolov na moru
4.1.1. Ciljevi
4.1.2. Prioriteti i mjere
4.2.
Slatkovodni ribolov
4.2.1. Ciljevi
4.2.2. Prioriteti i mjere
4.3.
Akvakultura
4.3.1. Marikultura
4.3.1.1. Ciljevi
4.3.1.2. Prioriteti i mjere
4.3.2. Uzgoj slatkovodne ribe
4.3.2.1. Ciljevi
4.3.2.2. Prioriteti i mjere
4.4.
Prerada i tržište
4.4.1. Ciljevi
4.4.2. Prioriteti i mjere
4.5.
Plan potrebnih sredstava na godišnjoj razini
4.6.
Plan donošenja strateških dokumenata i plan donošenja novih i/ili izmjene postojećih zakona i pravilnika
4.7.
Potrebne institucije za provedbu programa
1. Polazište
HSS od osnivanja pa sve do danas ima u središtu svog političkog rada borbu za bolji život
hrvatskog seljaka, poljoprivrednika, ribara, težaka i stanovnika seoskog područja. Za HSS je
poljoprivreda strateška djelatnost koja svojom gospodarskom, ekološkom i socijalnom ulogom
pridonosi održivom razvoju Republike Hrvatske i kao takva je važna za nacionalnu sigurnost.
Temelj proizvodnje hrane je u poljoprivrednoj proizvodnji. Poljoprivreda ima važnu
gospodarsku, društvenu, okolišnu i kulturnu ulogu u ukupnom razvoju Hrvatske. Poljoprivreda
ima, osim na proizvodnju hrane, značajan utjecaj i na razvitak turizma, energetike, trgovine,
prometa, na proizvodnju općih dobara, na očuvanje prostora i kvalitetu življenja. Njezin učinak
je za hrvatsko gospodarstvo mnogostruko veći od podataka koji se odnose na nju samu. Kao
jedna od glavnih djelatnosti u našem ruralnom prostoru poljoprivreda ima važan utjecaj na
njegovu vitalnost i na demografsku sliku Hrvatske.
Za HSS je ruralni prostor jedno od najvećih prirodnih, društvenih i kulturnih bogatstava
Republike Hrvatske koji danas čini 91% površine, a na kojem živi 75% ukupnoga hrvatskog
stanovništva. HSS je i u novim hrvatskim uvjetima članstva u EU i članstva u Europskoj pučkoj
stranci predana ostvarenju svojih političkih ciljeva u skladu sa načelima socijalne tržišne
ekonomije, u kojem su konkurentnost i poduzetničke slobode uravnotežene sa društvenim
pravima. HSS dijeli vrijednosti i uvjerenje Europskih pučana da je socijalna tržišna ekonomija
najbolji model putem kojega se omogućuje svakom pojedincu da dostigne svoj puni potencijal.
U izradi ovog Programa uzeli smo u obzir dokument „Europa 2020 – europska strategija za
pametan, održiv i uključiv razvoj“ kao i mogućnosti koje pruža, Zajedničku poljoprivrednu politiku
EU, od 1. srpnja 2013. godine i hrvatsku poljoprivrednu politiku te uspješan model razvoja
poljoprivrede i ruralnog područja Republike Austrije.
U ovom Programu se riječi selo, seoski prostor, seosko područje koristi u smislu značenja koji
su određeni i ruralnim razvojem u okviru ZPP EU.
Predloženi Program je nastavak, sad u EU uvjetima „Preporoda hrvatskog sela (PHS) Program
HSS za selo i poljoprivredu“ iz 2007. godine koji je prihvaćen kao program trajnog ulaganja u
hrvatsko selo i poljoprivredu u kojem sudjeluju stanovnici sela, struka i državna tijela nadležna
za poljoprivrednu politiku.
Predloženi Program je u 2014. godini izradilo HSS-ovo Ravnateljstvo za poljoprivredu,
šumarstvo, ribarstvo i ruralni razvoj u suradnji sa zainteresiranom stručnom i političkom
javnošću, a sa ciljem da on bude polazište u služenju HSS-a razvoju hrvatske poljoprivrede i
sela u budućoj mandatnoj prilici.
2. Poljoprivreda i selo
Za HSS je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG) temeljni subjekt i nositelj razvoja
hrvatske poljoprivredne proizvodnje. Da je hrvatska poljoprivreda uglavnom obiteljska govori i
podatak da 91% rada u poljoprivredi osigurava poljoprivrednik i njegova obitelj, dok je to u EU
76,4%. Ovdje treba dodati da na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima u RH živi 700
tisuća osoba. Mala i srednja poduzeća te obiteljska poljoprivredna gospodarstva su okosnica
europskog gospodarstva i poljoprivrede i imaju temeljnu ulogu u naporima za stvaranje novih
radnih mjesta. U EU od ukupnog broja poljoprivrednih gospodarstava 97% su obiteljska koja
koriste 66% ukupnih poljoprivrednih površina. Njihova prosječna veličina posjeda je 12
hektara, dok ih 70% ima površinu manju od 5 hektara, a gotovo polovica (48%) čak manju od 2
ha.
S obzirom na vrijednost proizvodnje („standardni output“) 44% njih ostvaruje godišnju vrijednost
proizvodnje manju od 2.000 € (2010.). Prosječna vrijednost proizvodnje po gospodarstvu je 23
tisuće eura. Prema podacima Eurostata u RH (2010.) ima 233.000 poljoprivrednih
gospodarstava koja obrađuju 1.316.000 ha poljoprivrednih površina.
2
Prosječna veličina posjeda u RH je 5,6 hektara. Najbrojnija su gospodarstva do 2 ha (53%),
slijede gospodarstva od 2 do 5 ha (24%), potom od 5 do 10 ha (13%) što ukupno čini 90% OPG
sa manje od 10 ha. U RH ima 22 tisuće poljoprivrednih gospodarstva od 10 do 50 ha (9%),
2.300 gospodarstava od 50 do 100 ha, a samo 850 gospodarstva obrađuje više od 100 ha
poljoprivrednih površina. Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG) je 99 % ukupnog
broja koja obrađuju 84% ukupnih površina. Prosječna vrijednost poljoprivredne proizvodnje po
gospodarstvu u RH iznosi 9 tisuća eura i za 60% je manja od prosjeka EU. U RH 60%
poljoprivrednih gospodarstava ostvaruje godišnju vrijednost proizvodnje manju od 4.000 €
(2010.), a 38 % manje od 2.000 €. Prema Upisniku u 2013. godini u RH najviše poljoprivrednih
gospodarstava djeluje kao OPG, 185.696 (96,4%), slijede 3.274 obrta (1,7%); potom 2.713
trgovačkih društava (1,4%), te 674 zadruga (0,4%) i 214 (0,1%) ostalih, u statusu drugih pravnih
osoba.
Neuspješan hrvatski model razvoja poljoprivrede i sela koji se provodi u slobodnoj i neovisnoj
RH već 23 godine, a kojega možemo nazvati „Feudalni model“ ili „Tahi model“ nužno je
zamijeniti modelom razvoja obiteljske poljoprivrede. Dosadašnji model je u dvadeset i tri godine
uspio razviti 0,5% ukupnog broja poljoprivrednih gospodarstava (900 gospodarstava) koja
koriste 1/3 ukupnih proizvodnih resursa, a ostvaruju 1/3 ukupnih poljoprivrednih potpora dok
istodobno 90% poljoprivrednih gospodarstava koja su uglavnom OPG-i koristi 1/3 proizvodnih
resursa i ostvaruje svega 1/4 ukupnih potpora. Glavninu skladišnih, logističkih, prerađivačkih,
distributivnih, veleprodajnih i maloprodajnih kapaciteta drži desetak najvećih hrvatskih tvrtki.
Nigdje u EU ne postoji slučaj kao u Hrvatskoj da postoje određeni trgovački lanci koji su
istodobno najveći nacionalni poljoprivredni proizvođači, najveći trgovci i najveći uvoznici.
Srednjih poljoprivrednih gospodarstava veličine posjeda od 10 do 50 ha ima samo 8% od
ukupnog broja, a koriste 8% proizvodnih resursa.
Više od 150.000 poljoprivrednih gospodarstava koja su tipična hrvatska obiteljska poljoprivredna
gospodarstva su bez posebne državne skrbi i jasne perspektive napuštena od aktualne
hrvatske vlasti. Skrb o poljoprivredi i selu je samo deklarativna i prigodničarska i to na svim
razinama središnje državne vlasti. Sve veći broj poljoprivrednika napušta poljoprivredu,
posebice stočarstvo. Najsposobniji, uglavnom mladi, žele, a značajan broj i uspijeva napustiti i
hrvatsko selo. Najtužnija posljedica takve politike je da je 82% hrvatskog teritorija doživjelo
demografski slom. Stanje u hrvatskoj poljoprivredi i na hrvatskom selu je izvanredno teško. Za
većinu stanovnika sela i poljoprivrednika nikad nije bilo tako teško i besperspektivno. Hrvatska
poljoprivreda je nekonkurentna u europskom okruženju, a proizvodnost je na razini polovice
proizvodnosti EU.
Glavni problemi hrvatske poljoprivrede:
 Učestale prirodne nepogode, neizvjesnost prodaje i naplate, visoke cijene inputa, skupo
financiranje, nestabilne i niske prodajne cijene poljoprivrednih proizvoda uz činjenicu da
glavninu skladišnih, logističkih, prerađivačkih, distributivnih, veleprodajnih i
maloprodajnih kapaciteta drži desetak najvećih hrvatskih tvrtki, što dovodi do pada
prihoda i dohotka poljoprivrednika i sve manjeg zanimanja za poljoprivredom.
 Pad proizvodnje je velik, posebice u stočarstvu (proizvodnja mlijeka i mesa).
 Ekonomski položaj proizvođača mlijeka je gotovo neizdrživ, visoka zaduženost
proizvođača praćena je padom prodajne cijene mlijeka uz istodobni rast troškova
proizvodnje.
 Proizvodnja junećeg i svinjskog mesa temelji se na uvezenoj stoci. Samo je 1/3 stoke
koja ulazi u tov uzgojena u Hrvatskoj.
 Zakon o poljoprivrednom zemljištu dodatno onemogućuje razvoj obiteljske poljoprivrede.
 Napušta se poljoprivreda, a najvitalniji dio seoskog stanovništva napušta i sela. Od
depopulacije i demografskog sloma ugroženo je 82% hrvatskog teritorija.
 U RH gotovo da nemamo srednjih gospodarstva: dosadašnja politika potpora polarizirala
je poljoprivredna gospodarstva na mali broj velikih (uglavnom trgovačka društva) koji
3






primaju najveći dio potpora i veliki broj malih OPG koji primaju manji dio ukupnih
potpora.
Tek 1% korisnika potpora prima 34% ukupnog iznosa izravnih plaćanja, dok 90%
poljoprivrednih gospodarstva raspolaže s tek 1/3 poljoprivrednog zemljišta. Najvećih 30
gospodarstava raspolaže s 10% površina. To nas je dovelo do ugrožavanja opstanka
malih i srednjih OPG-a.
Kontinuirano se smanjuju isplaćene potpore za poljoprivredu i selo. Od pristupnim
ugovorom s EU utvrđenih potencijalno 6 milijarda kuna isplaćuje se godišnje polovica.
U četiri godine mandata ove vlade hrvatsko selo i poljoprivreda će dobiti manje dva
prijašnja godišnja poljoprivredna proračuna.
Slaba organiziranost poljoprivrednika, u RH je registrirana samo jedna proizvođačka
organizacija (sektor mlijeka).
Hrvatska nema niti jedan strateški dokument o razvoju poljoprivrede i ruralnog prostora.
Državne institucije za pomoć razvoju poljoprivredi i selu u funkciji su upravnih i
administrativnih potreba Ministarstva i Vlade, a premali utjecaj imaju na kvalitetan razvoj
OPG-a i ruralni prostor u cjelini.
Nedovoljno korištenje svih prirodnih potencijala koji se nalaze na seoskom prostoru
(ostaci u poljoprivrednoj proizvodnji, biomasa, šume ...)
Zbog svega nabrojanoga Hrvatska je visoko ovisna o uvozu hrane a njena ruralna područja
svakim danom ostaju bez stanovnika, ruralni prostor se sve više zapušta. U ovim teškim
gospodarskim uvjetima koji najviše pogađaju obiteljska poljoprivredna gospodarstva i
stanovnike sela HSS nudi Program koji mora zaustaviti negativne trendove, pomoći
restrukturiranje hrvatske poljoprivrede i osigurati pretpostavke za njen razvoj, razvoj obiteljskih
poljoprivrednih gospodarstava i seoskih područja.
2.1.
Ciljevi
HSS drži da Hrvatskoj treba učinkovita i održiva poljoprivreda koja u atraktivnom i održivom
seoskom prostoru doprinosi njegovom uravnoteženijem razvoju.
HSS je odlučan da u tu svrhu Hrvatska treba ostvariti slijedeće temeljne ciljeve:
 proizvodnju dovoljnih količina kvalitetnih i zdravstveno sigurnih poljoprivrednoprehrambenih proizvoda, uzimajući u obzir potrebe i zahtjeve potrošača i proizvođača
 poboljšati uvjete za život, rad i zapošljavanje u seoskim područjima
 održivo upravljati prirodnim resursima uz iskorištenje svih poljoprivrednih potencijala
 razvijati konkurentnu poljoprivrednu proizvodnju
 zaustaviti napuštanje poljoprivrede i sela
 razvijati održivu obiteljsku proizvodnju hrane i energije s najmanje 100.000 obiteljskih
gospodarstava,
 razvijati proizvodnju visokokvalitetnih proizvoda s oznakom europske kvalitete i
proizvoda iz ekološkog uzgoja
 poticati udruživanje proizvođača u zadruge, klastere i proizvođačke organizacije
2.2.
Prioriteti i mjere
A2.1. Razvoj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava
4
A2.1.1. Formalno pravno definiranje obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva
Posebnim zakonom definirati obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG), njegova prava i
obveze, uključiti današnje fizičke osobe OPG-ove, obrte i mikro poduzetnike (do 10 zaposlenih),
u definiciju uključiti proizvodne resurse (vlastite i zakupljene), sjedište u seoskom području,
poljoprivrednu djelatnost i dopunske djelatnosti, veličinu korištenih poljoprivrednih površina do
najviše 100 ha i 100 UG (uvjetno grlo stoke) ili najvišu vrijednost proizvoda (SO) od 100.000
eura.
Urediti sve što definira djelatnost, od poljoprivrede do svih vrsta dopunskih djelatnosti, porezne
mogućnosti, kreditiranje, poslovanje s bankama, organiziranje, komora.
Razlikovati:
(a) samoopskrbna obiteljska poljoprivredna gospodarstva (SOPG) s veličinom korištene
poljoprivredne površine do 2 ha ili vrijednošću proizvodnje (SO) do 2.000 eura i
(b) komercijalna obiteljska poljoprivredna gospodarstva (KOPG) koja koriste više od 2,00 ha
poljoprivredne površine ili imaju godišnju vrijednost proizvodnje (SO) veću od 2.000 eura.
Sva KOPG su obvezni članovi samo HPK (Hrvatske poljoprivredne komore).
Razlikovati KOPG prema veličini korištene poljoprivredne površine ili veličini SO: mala od 2,01
ha do 10,00 ha ili SO od 2.000 do 8.000 eura; srednja:od 10,01 do 50,00 ha, ili SO od 8.000
do 50.000 eura; velika sa više od 50,01 ha ili SO više od 50.000 eura
A2.1.2. Koordinirani rad svi državnih (lokalnih i središnjih) i javnih tijela na razvoju OPG-a.
U svim državnim (lokalnim i središnjim) programima, mjerama i natječajima OPG mora imati
prednost. Kod strukturnih mjera prednost dati KOPG. Unutar OPG i KOPG prednost dati mladim
nositeljima, ženama nositeljicama, domicilnim gospodarstvima i tradicijskoj i/ili specijaliziranoj
proizvodnji. U skupini KOPG posebno poticati srednja i velika gospodarstva.
A2.1.3. Rješavanje postojećih dugova koje imaju KOPG putem reprograma uz obvezu bavljenja
poljoprivredom (djelatnošću), dobivanje stručnog nadzornika/savjetnika.
Cilj: Omogućiti obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima nastavak poljoprivredne proizvodnje
uz održivo poslovanje, a vlasnik i članovi obitelji ostaju živjeti i raditi u svom gospodarstvu, u
svom domu i svom selu. U ovom modelu su uključena sva poljoprivredna gospodarstva
upisana u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, a formalno pravno su fizičke osobe (OPG i/ili
obrt) i pravne osobe i to u skupini mikro poduzetnika.
A2.1.3.1. Otpis ostatka duga (vjerovnik središnja i/ili lokalna, država)
Svim OPG-ima koji imaju ukupan dug do 50.000 kn jednokratno otpisati dug.
Osnovni uvjet: dug je nastao do 30. lipnja 2013. godine i nije naplaćen do 28. veljače 2014.
godine, dužnik živi i ostaje živjeti na svom OPG-u i selu, bavi se poljoprivredom ili ima veliki
socijalni problem.
A2.1.3.2. Otpis 90% duga (vjerovnik središnja i/ili lokalna uprava)
Svim OPG-ima koji imaju ukupan dug do 100.000 kn jednokratno otpisati 90% duga
Osnovni uvjet: dug je nastao do 30. lipnja 2013. godine i nije naplaćen do 28. veljače 2014.
godine, dužnik živi i ostaje živjeti na svom OPG-u i selu, bavi se poljoprivredom. Dužnik
jednokratno uplaćuje iznos od 10% duga.
A2.1.3.3. Otpis duga
Svim OPG-ima koji imaju ukupan dug veći od 100.000 kn. Dug je nastao do 30. lipnja 2013.
godine i nije naplaćen do 28. veljače 2014.
Država mora sredstvima iz Proračuna osnovati samostalan "Fond za spas OPG-a" (Fond) ili u
sklopu HBOR-a, a kojim upravlja Ministarstvo poljoprivrede uz određenu suradnju i sa HPK
(Hrvatska poljoprivredna komora).
U Fondu su osigurana sredstva za otkup/rješavanje dugova i obrtna sredstva za poslovanje
OPG-a prema sljedećim uvjetima:
5






OPG mora nastaviti djelatnost-poljoprivrednu proizvodnju, može istu ili onu koja se utvrdi
sanacijskim programom (Program).
Država preuzima dugove i upisuje se na vlasništvo sve imovine OPG-a.
Ministarstvo poljoprivrede određuje stručnjake državnih službi, Savjetodavne službe
(SS) i Hrvatske poljoprivredne agencije (HPA) koji izrađuju Program.
Ministarstvo poljoprivrede i vlasnik OPG-a prihvaćaju Program. Vlasnik provodi Program
pod stalnim nadzorom nadležnog stručnjaka (savjetnika/nadzornika) iz Poljoprivredne
savjetodavne službe. Savjetnik podnosi Ministarstvu najmanje jednom mjesečno
izvješće o provedbi programa.
Sanacijski program se može provoditi do 5 godina. Nakon što se OPG osposobi za
održivo poslovanje i u to se uvjeri Ministarstvo poljoprivrede, nadzor nad provedbom
Programa se nastavlja narednih do 5 godina. Nakon jamstava da OPG može nastaviti
održivo poslovati, Država vraća imovinu i trajno otpisuje dugove.
Ukoliko vlasnik OPG-a prekine provođenje Programa, Ministarstvo može OPG dati
drugom proizvođaču u besplatan zakup do 10 godina, samo uz obvezu vraćanja do 10%
dugova.
o Vlasnik OPG-a ima prvenstvo nakon zakupa dobiti OPG i nastaviti Program, ako
nema interesa tada se OPG može prodati ili dati u dugogodišnji zakup do 25
godina.
o Država preuzima sve dugove.
A2.1.4. Razvoj dopunskih djelatnosti uz preduvjet omogućavanja besplatne legalizacije svih
proizvodnih i stambenih objekata u vlasništvu OPG-a na seoskom području.
A2.1.5. Financiranje poslovanja i razvoja OPG-a putem posebnog dijela u HBOR-u, koji se
može nazvati HBOR-OPG.
A2.1.6. Okrupnjavanje posjeda i gospodarstava putem kupnje i zakupa državnog i privatnog
poljoprivrednog zemljišta, a da pri tome prednost imaju KOPG u vlasništvu fizičkih osoba bez
povezanih fizičkih i / ili pravnih osoba.
A2.1.7. Besplatno stalno informiranje i educiranje članova OPG-a iz područja razvoja
poljoprivrede i sela putem HPK. Educiranje putem primjera dobre prakse.
A2.1.8. Promicanje
organizacije
organiziranja
poljoprivrednika
u
zadruge,
klastere,
proizvođačke
A2.1.9. Organizirano promicanje hrvatskih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, isticanjem
njihovih prednosti na lokalnom, nacionalnom, EU i međunarodnom tržištu. Ohrabrivanje
nacionalne potrošnje i nacionalne svijesti o vrijednostima i važnosti OPG-a za ukupan razvoj i
blagostanje Domovine.
A2.1.10. Promicanje i poticanje proizvodnje zelene energije na OPG-ima.
A2.1.11. Promicanje uključivanja članova OPG-a u društveni, kulturni, gospodarski i politički
život zajednice, u izradu i provedbu strateških dokumenata. U strateškim dokumentima za
poljoprivredu i selo (Strategija, Program ruralnog razvoja...) glavni cilj treba biti razvoj OPG.
A2.1.13. Besplatna izrada potrebne dokumentacije za prijavu i provedbu projekata financiranih
iz EU sredstava/fondova, odnosno financiranje njihove izrade iz fondovima realiziranih
sredstava.
6
A2.1.14. Razvoj suradnje s istraživačkim institucijama, lokalnom zajednicom, prehrambenom
industrijom i turističkim i zdravstvenim sektorom.
A2.1.15. Poseban naglasak na ekološku poljoprivredu. Uključivanje permakulture, primjena
njezinih alata u stvaranje samoodrživih gospodarstava (prehrambena i energetska neovisnost).
Posebno vrednovati biodinamičku poljoprivredu.
A2.1.16. Gradske tržnice i lokalno tržište
Dostupnost certificiranih lokalnih proizvođača na gradskim i lokalnim tržnicama i prigodnim
prodajama.
Opskrba dječjih vrtića, škola, studentskih i ostalih menzi prvenstveno s lokalnim proizvodima.
Otvaranje i promoviranje izravne prodaje, seljačkih tržnica s lokalnim i eko proizvodima. Na
odmorištima auto cesta izgraditi punktove sa lokalnim proizvodima sa OPG-a
A2.2. Razvoj Zajedničke poljoprivredne politike EU u RH
A2.2.1. Definiranje aktivnog poljoprivrednika:
U aktivne poljoprivrednike se ne mogu uključiti trgovci (trgovački lanci, marketi…), državne
ustanove (zatvori, bolnice, škole, fakulteti), trgovačka društva kojima je poljoprivreda sporedna
djelatnost, kao i sve vlasnički povezane tvrtke prethodno navedenih subjekata.
A2.2.2. Pravodobno i cjelovito informiranje poljoprivrednika i stanovnika seoskih područja o ZPP
(Zajednička poljoprivredna politika) EU.
A2.2.3. Pravodobna isplata svih potpora, isplata izravnih plaćanja u godini podnošenja zahtjeva
te zalaganje za uvođenje ograničenja potpora za izravna plaćanja do najviše 150.000 eura.
A2.2.4. Provedba mjera zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda
Školsko voće, mlijeko, pčelarski program, program pomoći sektoru vina, proizvođačke
organizacije, tržišni standardi...
A2.2.5. Potpore poljoprivredi iz pristupnog ugovora
U pregovorima odnosno pristupnim ugovorom za Hrvatsku poljoprivredu i selo je osigurano:
za izravna plaćanja za Hrvatsku (Financijska omotnica) utvrđen je godišnji iznos od 373 milijuna
eura, a od 2014. godine 423 milijuna eura, dodatna omotnica za minirano zemljište u visini 9,6
milijuna eura godišnje, dodatna vinska omotnica u visini 10,8 milijuna eura godišnje, udio
financiranja izravnih plaćanja iz proračuna EU postupno će se povećavati tijekom prijelaznog
razdoblja od 10 godina, od 25% u prvoj godini članstva (2013.) do 100% u desetoj godini
(2022.), istodobno, u prve tri godine članstva moguće je za financiranje izravnih plaćanja koristiti
i dio (do 20%) EU sredstava namijenjenih ruralnom razvoju, a posebno je važno, poljoprivrednici
od prvog dana članstva u EU mogu dobivati puni iznos na koji imaju pravo (373 milijuna eura
godišnje, odnosno 423 od 2014.) s tim da im razlika do punog iznosa izravnih plaćanja tijekom
prijelaznog razdoblja bude isplaćivana iz državnog proračuna (jedina od novih članica koja je to
pravo postigla u pregovorima).
Za mjere ruralnog razvoja godišnja omotnica iznosi 333 milijuna eura, a korištenje kreće od
2014. godine, kod mjera ruralnog razvoja RH će participirati u njihovom financiranju (uglavnom
u rasponu od 20 – 25% u odnosu na dozvoljena javna sredstva), ovisno o vrsti mjera koje ćemo
primjenjivati i ruralnim područjima na koje će se te mjere primjenjivati.
HSS se zalaže da se hrvatskoj poljoprivredi i selu osigura puni mogući iznos potpora, a razlika
između EU dijela i mogućeg iznosa treba osigurati iz hrvatskog proračuna.
7
A.2.2.6. Uspostava stalnog dijaloga Vlade RH sa poljoprivrednicima i stanovnicima seoskih
područja u procesima programiranja i kreiranja politika, programa i mjera.
A2.2.7. HSS će reformom dosadašnjeg neuspješnog modela razvoja hrvatske poljoprivrede
„Tahi model“ nužno zamijeniti modelom razvoja obiteljske poljoprivrede:
 Razvojem obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava s naglaskom na srednje velika
gospodarstva s posjedom od 10 do 50 ha
 Osiguranjem uvjeta za opstanak malih gospodarstava veličine posjeda do 10 ha
 Stvaranjem uvjeta za stabilan razvoj velikih gospodarstava
 Prihvaćanjem omotnice za I. stup od 423 milijuna eura
 Preraspodjelom 30% omotnice na gospodarstva do prvih 30 ha,
 Proizvodno vezana plaćanja od 15% (2% proteinski usjevi + 13% ostalo).
o Za proizvodno vezana plaćanja je potrebno uvesti gornju granicu i to za stoku od
100 grla, a za biljnu proizvodnju od 30 ha.
o Proizvodno vezana plaćanja je potrebno osigurati za: mliječne krave, krave
dojilje, tov junadi, ovce i koze, proizvodnju povrća, proizvodnju voća, proizvodnju
maslinovog ulja i šećernu repu
 Za male poljoprivrednike 5% omotnice
 Za mlade poljoprivrednike 2% omotnice i to za prvih 30 ha
 Za zeleno plaćanje 30% omotnice
 minimalna poticajna površina za vinogradarstvo, voćarstvo i maslinarstvo treba biti 0,5
ha
A2.3. Upravljanje hrvatskim poljoprivrednim zemljištem
A2.3.1. Zakon o poljoprivrednom zemljištu i komasaciji
Donijeti novi zakon kojim će regulirat raspolaganje državnim i privatnim poljoprivrednim
zemljištem i provedba komasacije.
Isključivo KOPG omogućiti putem kupnje i zakupa državnog zemljišta okrupnjavanje posjeda do
optimalne površine određene za svaki proizvodni tip gospodarstva u pojedinoj županiji na
temelju projekta „regionalizacije poljoprivrede“, a najviše od 100 ha kupnje i 100 ha zakupa.
Prednost imaju ona gospodarstva koja imaju posjed manji od optimalne površine odnosno manji
od 100 ha. KOPOG trebaju imati prednost kod kupnje i zakupa i privatnog zemljišta. Na jednoj
županiji nitko ne može kupiti više od 100 ha poljoprivrednih površina ni dobiti u zakup više od
100 ha. Staviti u funkciju privatno poljoprivredno zemljište, ne mijenjajući vlasničku strukturu.
Privatno poljoprivredno zemljište koje vlasnik ne obrađuje zakonom će se urediti da se daje u
zakup susjedu ili domicilnom zainteresiranom poljoprivredniku po pravilnikom utvrđenoj
zakupnini ili tržišnoj cijeni zakupa. Pravo na potpore ima isključivo korisnik zemljišta.
Poreznom politikom potaknuti obrađivanje zemljišta i okrupnjavanje posjeda. HBOR-OPG će
osigurati povoljna sredstva za kreditiranje kupnje zemljišta i to samo za KOPOG. Izjednačit će
se uvjeti zakupa državnog zemljišta (cijena i rokovi) između starih i novih zakupnika, čime će se
anulirati situacija da primjerice po tzv. prioritetnoj koncesiji neki zakupnici imaju i po 5 puta nižu
cijenu zakupa od drugih.
A2.3.2. Pašnjaci
Pašnjake dati na upravljanje općinama i gradovima koje će izdvojiti zajedničke pašnjake i dati
ih na gospodarenje pašnjačkim zajednicama. Ostale pašnjake dati u zakup KOPOG i ostalim
korisnicima za uzgoj stoke.
Olakšati dobivanje prava na pašarenje na pašnjacima koji se nalaze u šumskogospodarskim
osnovama.
A2.3.3. Geodetskom izmjerom, uknjižbom, uspostavom novih zemljišnih knjiga i rješavanjem
imovinsko-pravnih odnosa ubrzati raspolaganje i legalno korištenje poljoprivrednog zemljišta.
8
A2.3.4. Agencija za zemljište
Regionalno organizirati i preustrojiti rad Agencije za zemljište čija uloga mora biti pospješivanje i
ubrzavanje raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u uskoj suradnji s jedinicama lokalne
samouprave i Hrvatskom poljoprivrednom komorom.
A2.4. Financiranje razvoja poljoprivrede i sela
Za financiranje razvoja hrvatske poljoprivrede i sela koristiti, prije svega, sredstva iz fondova i
programa EU.
A2.4.1. Posvetiti značajne napore izradi kvalitetnog Programa ruralnog razvoja. To je strateški
dokument koji daje okvir za financiranje modernizacije poljoprivrede, poboljšanja uvjeta života
na selu i očuvanje prirodnih bogatstava. Za jačanje konkurentnosti poljoprivrednih proizvođača,
poboljšanje kvalitete života na selu i očuvanje biološke raznolikosti potrebno je imati primjeren
Program koji će se učinkovito provoditi. Kao država članica EU Republika Hrvatska mora
koristiti europske fondove i pripremati strateške dokumente koji će biti na korist poljoprivrednih
proizvođača, stanovnika sela i svih građana Hrvatske.
A2.4.2. Priprema projekata za korištenje sredstava EPFRR-a
HPK će organizirati poseban odjel za EU projekte koji će poljoprivrednicima i stanovnicima sela
besplatno pripremati i prijavljivati projekte, dok će izradu potrebne projektne dokumentacije za
iste sufinancirati lokalna i središnja država te sredstva realizirana iz projekata. Država će za
poljoprivrednike riješiti pitanje jamstva, sufinanciranja vlastitog udjela kao i kreditiranja
potrebnog dijela te osigurati besplatne priključke vode, struje, plina i ostaloga potrebnoga za
proizvodnju.
A2.4.3. Prioritetne mjere
U Programu ruralnog razvoja potrebno se fokusirati na mjere koje će omogućiti poljoprivrednim
gospodarstvima, posebice obiteljskim udruživanje i ulaganje u okolišno prihvatljivije nove
tehnologije, modernizaciju proizvodnje, povećanje proizvodnosti, u skladišno-logističkodistributivne i prodajne kapacitete, preradu i trženje te proizvodnju zelene energije na
gospodarstvu te dodatne djelatnosti na OPG.
HSS se zalaže da se za gornju granicu povrata po projektu odredi 500 tisuća eura, a za projekte
koje prijavljuje i provodi zadruga i/ili proizvođačka organizacija i/ili JL(R)S da je gornja granice
povrata od 2,5 milijuna eura.
A2.4.4. Rad LAG-ova
HSS se zalaže za osnivanje i uspješan rad lokanih akcijskih grupa (LAG-ova) i provedbu
integriranog razvoja seoskog područja. U razumijevanje i objašnjavanje te problematike uključit
će se HKP.
A2.4.5. U okviru HBOR-a osnovati poslovnu jedinicu koji se može nazvati HBPOR-OPG kojoj će
glavna zadaća biti kreditiranje razvoja hrvatske poljoprivrede i razvoja proizvodnih subjekata i
zapošljavanja na seoskom području. Olakšati financiranje i povećati ulaganja u modernizaciju
proizvodnje i nove tehnologije. Restrukturiranje i modernizacija poljoprivrednih gospodarstava.
A2.4.6. Zapošljavanje mladih i žena u ruralnim područjima. Iz svih dostupnih EU fondova i
programa organizirano usmjeriti sredstva i tehničku pomoć na zapošljavanje mladih i žena u
seoskom području.
Poticati uvođenje mladih poljoprivrednika na poljoprivredna gospodarstva kao članove, ali i u
svojstvu nositelja OPG-a.
9
A2.4.7. Kreditiranje OPG-a za korištenje mjera iz EPFRR-a (Europski poljoprivredni fond za
ruralni razvoj): kako bi se osiguralo investiranje na OPG-ima nužno je putem HBOR-a osigurati
kreditiranje OPG-a za korištenje sredstava iz EPFRR -a. Odabrani korisnici mjera EPFRR -a
biti će relativno sigurni investitori obzirom da će svaki korisnik mjera biti detaljno revidiran i
kontroliran putem provedbenog tijela tj APPRRR-a.
A2.4.8. Povoljno kreditiranje proizvođača za proizvodnju za izvoz.
A2.4.9. Državna poduzeća i agencije
U poticaj i financiranje razvoja poljoprivrede i sela uključiti državna poduzeća i agencije (HEP,
HERA, Hrvatske vode, Hrvatske šume, Hrvatske željeznice, Hrvatske autoceste, Fond za zaštitu
okoliša...) koja umjesto današnjih nepremostivih prepreke moraju postati potpora razvoju.
A2.5. Porez na dodanu vrijednost (PDV) na hranu
Smanjiti stopu PDV-a na hranu.Kako bi se barem djelomično sačuvala domaća proizvodnja i
poboljšala socijalna situacija građana. Uvesti međustopu za hranu od najviše 10 %, a za
ekološku hranu i hrvatske proizvode s oznakom EU kvalitete do najviše 7%. Promijeniti poreznu
politiku prema poljoprivredi kroz uvođenje međustopa i paušala za poljoprivrednu proizvodnju i
ruralna područja.
Hrana proizvedena i potrošena na OPG-u neće biti oporezovana.
A2.6. Udruživanje poljoprivrednih proizvođača
A2.6.1. Promicanje i stručna pomoć u osnivanju i radu zadruga
A2.6.2. Promicanje i stručna pomoć u osnivanju i radu klastera
A2.6.3. Promicanje i stručna pomoć u osnivanju i radu proizvođačkih organizacija
A2.6.4. Promicanje povezivanja i poslovne suradnje OPG-a s velikim poljoprivrednim
proizvođačima
A2.6.5. Promicanje udruživanja poljoprivrednih proizvođača i prehrambene industrije
A2.6.6. Promicanje udruživanja poljoprivrednih proizvođača i turističke industrije
A2.6.7. Promicanje udruživanja poljoprivrednih proizvođača sa distributerima i trgovcima
A2.7. Razvoj tržišta
A2.7.1. Razvoj lokalnog tržišta
Skratiti lance opskrbe, smanjiti broj stepenica od proizvođača do potrošača kako bi potrošač
dobio prihvatljivu cijenu hrane, a proizvođač poštenu cijenu za svoj rad. Udruživanje je u tome
ključno. Potrebno je u potpunosti iskoristiti Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj koji je
na raspolaganju za takve aktivnosti. Proizvođači moraju imati aktivniju ulogu u cijelom procesu,
ne samo u primarnoj proizvodnji, nego i u trženju proizvoda - skladištenju i prodaji. Razvijati
lokalna tržišta i što više poticati i razvijati kratke lance prehrane kao što su: izravna prodaja,
seljačke tržnice, internet prodaja, mljekomati i različiti drugi automati sa hranom (jaja, sir i dr.),
lokalne mljekare i sirane, ponuda proizvođačkih košara, štandova za lokalne proizvođače na
nivou JLS. Na taj način razvijat će se domaća proizvodnja i plasiranje proizvoda nedaleko
mjesta proizvodnje a kupac će dobiti svježe, zdravije i jeftinije namirnice.
A2.7.2. Razvoj nacionalnog tržišta
Zakonima i inspekcijama djelovati preventivno (inspekcije), a ne represivno gušiti svaku
inicijativu za preradu i direktnu prodaju poljoprivrednih i prerađenih tj. prehrambenih proizvoda.
Kontrole lokalnih proizvoda: preventivno i u smislu promocije lokalnih proizvoda kako bi kupci
10
bili sigurni da se zaista radi o lokalnom proizvodu zadovoljavajuće kakvoće. Naglasak dati na
preventivno djelovanje u smislu sigurnosti a ne represiju u obliku kažnjavanja.
A2.7.3. Razvijati namjensku proizvodnju za izvoz u EU i u treće zemlje.
A2.7.4. Razvoj turističkog tržišta
Hoteli i ugostiteljski objekti najviše kategorije moraju u svojoj ponudi imati poljoprivrednoprehrambene proizvode iz svojeg okruženja (JLS, Županija, Regija).
Vezati otvaranje turističke (apartmani, hoteli) i ugostiteljske ponude u seoskom području (otoci,
priobalje…) uz obveznu proizvodnju i opskrbu dijela poljoprivredno-prehrambenih proizvoda iz
okruženja.
A2.7.5. Organiziranje i izgradnja tržišne i financijske infrastrukture: veletržnice, distributivni
centri, hladnjače, skladišta kao i povoljno financiranje, jamstveni fondovi...
Revitalizirati projekt Nacionalne veletržnice i Regionalnih veletržnica.
A2.7.6. Stvarati i razvijati lokalne, regionalne i nacionalne robne marke.
A2.7.7. Zakonom regulirati nelojalnu konkurenciju između trgovačkih lanaca i njihovih poveznih
društava u primarnoj proizvodnji s proizvodnjom OPG-a.
Zakonskim propisima regulirati obvezu trgovačkih lanaca da u ponudi imaju najmanje 51% od
ukupnih količina, poljoprivredno-prehrambene proizvode iz Hrvatske, od čega najmanje 10% iz
domicilne hrvatske regije.
A2.8. Ulaganje u nove proizvodnje i proizvode
A2.8.1. Ulaganje u proizvodnju energije (sunca, vjetra, biljnih ostataka…)
A2.8.2. Ulaganje u okolišno prihvatljive visoko dohodovne proizvodnje
A2.8.3. Ulaganje u nove biljne i stočarske proizvodnje
A2.9. Ekološka i tradicijska proizvodnja
A2.9.1. Promicanje ekološke proizvodnje
RH ima sve pretpostavke za većim opsegom ekološke proizvodnje hrane koja se između
ostaloga i potiče kroz ZPP što moramo isticati i koristiti kao svoju komparativnu prednost u
poljoprivredi i preradi proizvoda te valorizirati kroz dodanu vrijednost na tržištu.
A2.9.2. Promicanje proizvodnje s EU oznakom kvalitete (oznake izvornosti, zemljopisnog
podrijetla i tradicionalnog ugleda) imperativ je naše poljoprivrede kako bi se očuvala kvaliteta
izvornih proizvoda, zaštitilo njihovo izvorno ime, kvaliteta i izgled te sačuvalo za naredne
generacije.
A2.9.3. Promicanje uzgoja i stvaranja proizvoda od hrvatskih autohtonih pasmina i vrsta bilja
Poticati uzgoj, proizvodnju i potrošnju proizvoda od hrvatskih autohtonih pasmina svinja,
goveda, ovaca, koza, peradi kao i uzgoj, proizvodnju i potrošnju proizvoda od hrvatskih
autohtonih vrsta bilja.
A2.9.4. Promicanje proizvoda tradicijskih zanata
11
Potrebno je uložiti mnogo dodatnog napora u obnovu tradicijskih zanata, njegovati tradicijske
proizvodnje, stvarati uvjete za promociju i trženje tradicijskih proizvoda kroz vlastitu potrošnju i
kroz turizam.
A2.9.5. Zdrava hrana i zdrav okoliš:
Nužno je uložiti dodatne napore za proizvodnju dovoljne količine zdravstveno ispravne i sigurne
hrane uz brižnu pažnju za očuvanjem okoliša, zaštitom voda, tla i prirode.
A2.10. Razvoj vodnog gospodarstva
A2.10.1. Izgradnja i održavanje sustava obrane od poplava
Osigurati sredstva i projekte za žurnu izgradnju nasipa i ostalih vodozaštitnih objekata te
održavanje postojećih i novoizgrađenih.
A2.10.2. Osiguranje svim naseljima u RH pitku vodu i odvodnju
A2.10.3. Aktiviranje županijskih projekta navodnjavanja
A2.10.4. Projekt „Sava, dobra hrvatska rijeka“
Pokrenuti projekt uređenja rijeke Save od granice sa Slovenijom do granice sa Srbijom. Stvoriti
pretpostavke da se cijelom dužinom toka rijeke Save u RH odvija siguran i za čovjeka poželjan
život. Uz obranu od poplave rješavalo bi se moguće navodnjavanje za poljoprivredu,
proizvodnja energije, plovnost i bolji uvjeti za očuvanje i razvoj biološke raznolikosti.
A2.11. Razvoj državnih/javnih institucija za potporu poljoprivredi i selu
A2.11.1. Hrvatska mora imati u središtu interesa razvoj obiteljskih poljoprivrednih
gospodarstava. Kako bi se provodila poljoprivredna politika koja će u svom središtu imati
konkurentnost prvenstveno obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i stvaranje okvira za
proizvodnju dovoljnih količina sigurne hrane potrebno je ojačati administrativne kapacitete na
državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Državna administracija sudjeluje u izradi europskih
propisa, a stajališta moraju biti izrađena u uskoj suradnji s predstavnicima poljoprivrednika i
prerađivača.
A2.11.2. Objediniti inspekcijske službe u području poljoprivrede, hrane, veterinarstva i
fitosanitarne politike na moderan i učinkovit način. Objediniti sustav sigurnosti i kakvoće hrane
odnosno zakonodavstvo i službene kontrole (inspekcije) u Ministarstvu poljoprivrede koje je već
nadležno tijelo i odgovorno je prema EU.
A2.11.3. Hrvatska poljoprivredna komora (HPK)
Sve današnje javne službe institucije (Savjetodavna služba, HPA, HCPS) koje su servis
poljoprivrednicima trebaju se organizirati u HPK. KOPG će biti jedini obvezni članovi HPK.
HPK će biti temeljna poslovno-stručna organizacija koja će, između ostaloga, stalno organizirati
i provoditi edukacije za poljoprivrednike i promicati prednosti seoskog života i poljoprivrednog
zanimanja.
A2.11.4. Organizirati stalno, pravodobno i cjelovito informiranje poljoprivrednika i stanovnika
seoskih područja.
A2.11.5. Velikim sustavima u poljoprivredi i proizvodnji hrane bavit će se Hrvatska gospodarska
komora.
12
A2.11.6. Osnovati instituciju koja će se baviti marketingom hrvatskih poljoprivrednih i
prehrambenih proizvoda, pomoći proizvođačima u razvoju tržišta, razvoj prodaje i distribucije na
domaćem i međunarodnom tržištu. Poticati potrošnju hrvatskih poljoprivrednih i prehrambenih, a
posebno autohtonih proizvoda.
A2.12. Obnova i razvitak sela
Obnova i razvitak sela mora uključivati duhovnu i materijalnu kulturnu baštinu: naslijeđe, seoske
običaje i manifestacije, a radi oživljavanja i očuvanja tradicijskih vrijednosti sela i poljoprivrede.
Materijalna kulturna baština kao što su arhitektura, zanati i tradicijski obrti okosnica su seoskog
prostora u kom se odvija seoski život i njeguju tradicijske vrijednosti zdravog i obiteljskog života.
Njegovanje i očuvanje tradicijskih vrijednosti seoskog života vrlo je važno i za razvoj seoskog
turizma i ugostiteljstva na OPG kao dodatne djelatnosti ali i ukupne ugostiteljske i turističke
djelatnosti na razini JLS. Maksimalno koristiti sredstva iz fondova i programa EU.
A2.12.1. Izgradnja i održavanje fizičke i društvene infrastrukture
Izgradnja i održavanje fizičke i društvene infrastrukture, ceste, voda, kanalizacija, plin, telefon i
naročito struja odnosno odgovarajuća mreža koja bi se na razini JLS financirala iz sredstava
EPFRR, škole, ambulante…
A2.12.2. Proširenje gospodarskih aktivnosti u ruralnom području na nepoljoprivredne djelatnosti
(diversifikacija) kao na primjer: pedikerski i frizerski saloni, automehaničarske radionice za
poljoprivrednu mehanizaciju, razni zanatski poslovi, turizam svih vrsta (seoski, zdravstveni,
lovni, ribarski, biciklistički, sportski).
A2.12.3. Izgradnja i održavanje mreže za odvodnju i navodnjavanje poljoprivrednih površina
A2.12.4. Izgradnja i održavanje vrtića i domova za starije i nemoćne.
A2.12.5. Poticanje preuzimanja i širenja informacijskih i komunikacijskih tehnologija,
elektroničkoga poslovanja, elektroničkih vještina i elektroničkog učenja.
A2.12.6. Njegovanje kulturne baštine, a naročito uloge žene na seoskom području.
2.3.
Plan potrebnih sredstava na godišnjoj razini
Za provođenje mjera na godišnjoj razini potrebno je osigurati:
 za razvoj poljoprivrede i sela: 6 milijarda kuna (kroz proračun Ministarstva, a dio iz EU
fondova).
 za ostale potrebe iz proračuna RH
 poslovanjem poduzeća Hrvatske vode
2.4.




Plan donošenja strateških dokumenata i plan donošenja novih i/ili izmjene
postojećih zakona i pravilnika
Strategija razvoja poljoprivrede (stara je iz 2002. godine): 2016. godina
Strategija prehrambene industrije: 2016. godina
Strategija (Program) razvoja sela: 2016. godina
Strategija razvoja vodnog gospodarstva: 2016. godina
13




Strategija zaštite okoliša: 2016. godina
Zakon o obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima te potrebni podzakonski akti: 2016.
godina
Zakon o poljoprivrednom zemljištu te potrebni podzakonski akti: 2016. godina
Zakon o hrvatskoj poljoprivrednoj komori te potrebni podzakonski akti: 2016. godina
2.5.










Potrebne institucije za provedbu programa
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva, ribarstva, ruralnog razvoja i okoliša/Ministarstvo
poljoprivrede, šumarstva, ribarstva, hrane i ruralnog razvoja
Hrvatska poljoprivredna komora
Agencija za poljoprivredno zemljište
Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju
Agencija za marketing hrvatskih poljoprivrednih proizvoda
Hrvatske županije, Gradovi i Općine
Fond za zaštitu okoliša
Ministarstvo gospodarstva (HEP,HERA,)
Ministarstvo financija (HABOR, HAMAG)
Fakulteti i znanstveno istraživački instituti iz područja poljoprivrede, veterinarstva,
proizvodne i sigurnosti hrane
3. Šumarstvo, lovstvo i zaštita prirode
Šume u Republici Hrvatskoj ispunjavaju gospodarsku, ekološku i društvenu funkciju te imaju
znatan utjecaj na kakvoću života.
Površina šuma i šumskih zemljišta u RH je slijedeća:
Šumom obrasle površine
Neobraslo šumsko zemljište
Neplodno šumsko zemljište
Ukupno:
2.402.781 ha
241.419 ha
44.487 ha
2.688.687 ha
Šume i šumska zemljišta pokrivaju 47,5% kopnene površine RH. Od ukupne površine vlasništvo
RH čini 2.106.917 ha ili 78% (Hrvatske šume d.o.o. gospodare sa 2.018.987 ha, a druge
državne ustanove sa 87.930 ha) dok je u privatnom vlasništvu 581.770 ha (22%).
Sječa iznosi manje od prirasta čime dolazi do povećanja ukupne drvne zalihe. Naše su šume
međunarodno priznate zbog činjenice da je 95% šumskog područja prirodnog sastava na što je
značajan utjecaj imala 250-godišnja tradicija šumarske struke i znanosti. Zastupljenost
šumarskog sektora u bruto domaćem proizvodu iznosi 1,4% s udjelom industrije namještaja
0,5%, industrije celuloze i papira 0,4% i industrije drva i drvnih proizvoda 0,5%. Izračunato je da
je udio šuma u BDP dodatnih 1%. Sektor šumarstva je značajan izvor zapošljavanja, naročito u
seoskim područjima. Moguće je zaposliti oko 50.000 radnika i to: u trgovačkom društvu za
gospodarenje šumama oko 9.500, kod poduzetnika za radove u šumarstvu oko 6.000,
povremeno ili sezonsko zapošljavanje u šumarstvu oko 4.000, u primarnoj preradi drva oko
12.000, u proizvodnji namještaja oko 11.500 te u industriji celuloze, papira i proizvodnji
bioenergije oko 7.000.
14
Važnost šuma u svijetu raste, ne samo zbog njihovih mnogostrukih koristi, već i zbog njihove
uloge u klimatskim promjenama. Republika Hrvatska neprekidno sudjeluje na međunarodnoj
šumarskoj sceni, potpisala je i ratificirala većinu međunarodnih sporazuma i konvencija koji, bilo
izravno bilo neizravno, utječu na gospodarenje šumama.
Certifikat koji je Republika Hrvatska dobila od Forest Stewardship Councila (FSC) (Vijeće za
upravljanje šumama) za šume kojima gospodare Hrvatske šume d.o.o., dokaz je orijentacije
Republike Hrvatske prema održivom gospodarenju šumskim resursima. Ovaj certifikat je
također jamstvo da hrvatska drvna industrija može dugoročno računati na pouzdane izvore
certificirane sirovine. Certificirani proizvodi na europskom tržištu imaju posebno mjesto što se
tiče plasmana i cijene proizvoda. Današnjem kupcu je vrlo bitno da je proizvod iz održivog
sustava te da kupljeni proizvod može pratiti do razine ne samo države i šumskog područja već
sastojine iz koje je kupljeni proizvod proistekao. Za razliku od zemalja u okruženju hrvatske
šume su većinom prirodne (za razliku od monokultura) te kao takve izuzetno vrijedne.
Republika Hrvatska ima dugu i bogatu tradiciju lovstva što je dio njezinog kulturnog nasljeđa.
Postoji velika raznolikost vrsta krupne i sitne divljači. Od ukupnog broja 1.070 lovišta 310 su u
državnom vlasništvu, a 760 su zajednička (županijska). U Republici Hrvatskoj ima više od
70.000 registriranih lovaca.
Prema Zakonu o zaštiti prirode zaštićene prirodne vrijednosti su zaštićena područja, zaštićene
svojte i zaštićeni minerali, sirovine i fosili.
Zaštićena područja razvrstana su u 9 kategorija:
 strogi rezervati (2 – „Hajdučki i Rožanski kukovi“ te „Bijele i Samarske stijene“)
 nacionalni parkovi (8 – „Brijuni“, „Kornati“, „Krka“, „Mljet“, „Paklenica“, „Plitvička jezera“,
„Risnjak“ i „Sjeverni Velebit“)
 parkovi prirode (11 – „Biokovo“, „Kopački rit“, „Lastovsko otočje“, „Lonjsko polje“,
Medvednica“, „Papuk“, Telašćica“, „Učka“, „Velebit“, „Vransko jezero“ i „ŽumberakSamoborsko gorje“)
 posebni rezervati (80)
 spomenici prirode (96)
 značajni krajobrazi (85)
 park šume (34)
 spomenici parkovne arhitekture (122)
Prema trenutnim podacima površina zaštićenih područja iznosi 6.692,89 km2 što je 7,63 %
ukupnog teritorija RH (ili 11,84% od kopnenog dijela teritorija RH). Treba napomenuti da smo se
ulaskom u EU obvezali na provođenje programa zaštite „NATURA 2000“ (uspostava mreža
ekoloških područja uspostavljenih za očuvanje europskih značajnih vrsta i stanišnih tipova u
Europskoj uniji). U RH predviđeno je 780 područja za ekološku mrežu, a time je obuhvaćeno
36,22 % šuma u RH. Za HSS su sve šume u Republici Hrvatskoj hrvatske šume kojima se mora
upravljati i gospodariti na održiv i zakonit način, a na korist održivog razvoja hrvatskog
stanovništva i Hrvatske države.
3.1.
Ciljevi
HSS drži da Hrvatska mora koristiti svoje prirodne šumske resurse na načelima održivosti i
potrajnosti, pri tome stvarajući iz njih dodatnu vrijednost za dobrobit svih stanovnika Republike
Hrvatske. Šumarski sektor naglasak mora staviti na sve aspekte vrijednosti šume i sve resurse
koji proizlaze iz šume generirajući na taj način dobra i usluge što u konačnici snažno utječe i na
samo gospodarenje šumama prvenstveno u ruralnim područjima.
HSS drži da u tu svrhu Hrvatska treba ostvariti tri (3) temeljna cilja:
15



3.2.
Održivo gospodarenje šumama na načelu potrajnosti, učinkovito korištenje
resursa, pri čemu se optimizira doprinos šuma i sektora šuma ruralnom razvitku,
rastu i otvaranju radnih mjesta.
Pridonositi uravnoteženju raznih funkcija šume, zadovoljenju potražnje i pružanju
vitalnih usluga ekosustava
Osigurati osnovu da šumarstvo i cijeli lanac vrijednosti koji se temelji na
šumama budu konkurentni i održivi sudionici u biogospodarstvu.
Prioriteti i mjere
A3.1. Poticanje veće uporabe drva u ukupnom gospodarstvu RH te stimuliranje
finalizacije proizvoda od drva
A3.1.1. Preko Šumarske komore licencirati tvrtke u drvnoj industriji prema načinu i učešću
proizvodnje (finalni proizvodi, poluproizvodi, prorezi /pilane/) te izvozu istih.
A3.1.2. Preko Šumarske komore licencirati potreban stručni kadar ovlaštenih inženjera drvne
industrije prema licenci iz prethodne točke kako bi se pojačala stručnost u ovoj grani industrije i
omogućilo zapošljavanje stručno osposobljenog kadra koje je trenutno bez posla.
A3.1.3. Na osnovi ovih licenci RH preko javnog poduzeća može jednostavno odrediti kriterije
raspodjele drvne sirovine i određene poticajne mjere.
Drvna industrija jedna je od gospodarskih grana s velikom mogućnošću razvoja te stvaranja
novih radnih mjesta. Njezina važnost u proteklom razdoblju nije prepoznata te je u zadnji čas
uvrštena među pokretače rasta, što ona zaista i jest. Hrvatska, koja je bogata šumama, prioritet
mora dati drvnoj industriji. HSS će o tome voditi računa te poticati i lokalne jedinice da izrade
strategije u skladu s time. Piljenje trupaca u daske i grede bez veće finalizacije osuđeno je na
stagniranje, a svaka finalizacija pridonosi boljem poslovnom uspjehu. HSS drži da se osim
ulaganja u proizvodnju namještaja, dodatni poticaj mora dati i proizvodnji prozora, vrata,
parketa, drvenih kuća i ostalih proizvoda. Jačanje finalizacije proizvoda provoditi kroz povoljnije
uvjete nabave drvne građe. Omogućiti malim pilanarima pomoć kod prijavljivanja za sredstva
europskih fondova u svrhu promjene proizvodnje i poboljšanja tehnologije. HSS drži da je
potrebno ojačati međusektorsku suradnju te se usmjeriti se prema fondovima EU kako bi se
moderniziralo postojeće poslovanje te stvorio konkurentan finalni proizvod (šumarstvo+drvna
industrija+dizajn).
A3.2. Uskladiti zapošljavanje šumarskih kadrova i obrazovni sustav
Školovanje kadrova mora se uskladiti s potrebama tržišta rada. Potražnja za inženjerima
šumarstva te drvnim tehnolozima mora biti u skladu sa strategijom razvoja šumarstva i drvne
industrije.
A3.3. Objediniti u jedno ministarstvo šumarstvo i zaštitu prirode
Šumarstvo je jedna od najdugotrajnijih i tradicijskih djelatnosti u Hrvatskoj te svoju praksu
djelovanja održava već 250 godina. Unatoč tome, po prvi puta u povijesti Hrvatske države
dogodilo se da naziv šumarstva nestane iz naziva resornog ministarstva. Pozicija ove djelatnosti
i mogućnosti doprinosa općem razvoju i blagostanju RH izrazito su velike te HSS drži kako
šumarstvo svakako mora stajati u nazivu budućeg ministarstva.
16
Također, zaštita prirode neodvojivo je povezana sa šumskim ekosustavom, a najveće prirodne
ljepote naše zemlje, nacionalni parkovi, šumarskoj struci mogu zahvaliti svoju održivost i
postojanje. Šumarstvo i zaštita prirode nadopunjuju se i povezuju u brojnim segmentima,
posebno nakon stupanja na snagu Nature 2000 koja u svojem popisu sadrži i brojna šumska
staništa. HSS drži da bi se objedinjavanjem ovih dvaju segmenata značajno poboljšala suradnja
dviju struka te opće očuvanje prirodnih bogatstava RH.
A3.4. Omogućiti licenciranje OPG-a za jednostavnije šumarske radove
Omogućiti besplatno licenciranje OPG-a za jednostavnije šumarske radove (uzgojni radovi,
izrada ogrjeva, izradi biomase i sl.), a sve u svrhu otvaranja novih radnih mjesta ili korištenje
postojećih proizvodnih kapaciteta u vremenu kada nastupi mirovanje u poljodjelskim radovima
(zima).
A3.5. Raspolaganje šumskim zemljištem
Šume i šumska zemljišta prirodna su bogatstva RH na korištenje svim njezinim građanima. U
svrhu očuvanja naših šuma HSS drži kako je potrebno zabraniti prodaju državnog šumskog
zemljišta i zabraniti davanje šuma u dugogodišnje koncesije. Privremeno bi se trebala ograničiti
prodaja privatnih šuma i šumskog zemljišta stranim državljanima.
A3.6. Poticanje pošumljavanja
Poticajnim mjerama pokrenuti pošumljavanje površina koje do sada nisu bile pod
odgovarajućom šumskom vegetacijom čime bi se stekli uvjeti korištenja šumske biomase te
dodatno zapošljavanje OPG-a u ruralnim područjima. Pošumljavanje je potrebno provoditi
planski sa unaprijed određenim vrstama drveća i niskog raslinja kako bi se održala prirodna
bioraznolikost područja i stvorila dodana vrijednost pošumljenih površina.
Prilikom izrade planova pošumljavanja potrebno je koristiti istraživanja napravljena od strane
Šumarskog fakulteta i Instituta Jastrebarsko, koja su do sada uglavnom bila zanemarivana i
nekorištena. Podizanjem novih nasada na neobraslim površinama sustavno bi se povećala
količina i kvaliteta drvnog volumena. Privođenjem oko 80.000 ha golih površina novim
sastojinama ili energetskim šumama sa kratkom ophodnjom značajno bi se povećao kapacitet
proizvodnje biomase
A3.7. Uskladiti Zakon o poljoprivrednom zemljištu i Zakon o šumama
Uskladiti Zakon o poljoprivrednom zemljištu i Zakon o šumama u dijelu služnosti na šumskom
zemljištu – na površinama koje se vode kao neobrasla šumska zemljišta, a pogodna su za uzgoj
višegodišnjih nasada omogućiti zainteresiranim OPG-ima pravo služnosti na određeno
vremensko razdoblje ovisno o vrsti nasada.
A3.8. Razminiravanje šumskih područja
Nastaviti intenzivno razminiravanje šuma i šumskih zemljišta kako bi se stavio u funkciju
nedostupni etat čime bi bilo više sirovine za potrebe drvne industrije
A3.9. Općekorisne funkcije šuma
Postepeno uvođenje višeg OKFŠ-a od barem 0,052% (na prijašnju razinu), a povećanjem BDPa i na konačnih 0,07%. Šume Mediterana od neprocjenjivog su značaja za unapređivanje
čovjekovog okoliša i održavanja biološke raznolikosti. To nisu gospodarske šume i ne donose
17
izravan profit od drvne mase, no njihov doprinos je gotovo još i veći. Općekorisne funkcije
počele su se vrednovati te izražavati u brojkama kao dodatna ekonomska vrijednost i dobit. U
ekspanziji „zelene ekonomije“ koja je zahvatila Europu posljednjih godina, općekorisne funkcije
šuma, prirodnost i očuvanost sastojina te biološka raznolikost temelj su razvoja novih „zelenih“
poslova i ekonomskog napretka.
HSS drži da je potrebno osigurati sredstva za kontrolirano ulaganje u takve šume, u
razminiravanje (EU fondovi…), čuvarsku službu, izradu protupožarnih prometnica,
pošumljavanje, njega šuma na kršu, znanstveno istraživačke radove, osnivanje novih površina,
ulaganja u razvoj privatnih šuma. Sredstva se trebaju ulagati i u poboljšanje šumskih cjelina u
turističke i rekreativne svrhe.
A3.10. Reorganizacija Hrvatskih šuma d.o.o.
Cilj: vratiti tvrtku u javno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištem. Javno
poduzeće Hrvatske šume trebalo bi upravljati prirodnim resursima na ekološko potrajan način,
orijentirano prema tržištu i kupcima, komercijalno motivirano i socijalno odgovorno. Iz javnog
poduzeća izdvojiti proizvodne kapacitete u trgovačka društva prema sadašnjoj teritorijalnoj
raspodijeljenosti (16 trgovačkih društava) kao prijelazni oblik prema dioničkim društvima.
Reorganizacija Hrvatskih šuma d.o.o. (u 3 koraka):
1. korak:
preoblikovati tvrtku u Javno poduzeće Hrvatske šume koje bi trebalo nastaviti
upravljati prirodnim resursima na ekološko potrajan način, orijentirano prema tržištu
i kupcima, komercijalno motivirano i socijalno odgovorno. Ostaviti tzv.
trostupanjsko ustrojstvo i revirni sustav DIREKCIJA-----UPRAVA ŠUMA---ŠUMARIJA
2. korak:
iz Javnog poduzeća Hrvatske šume izdvojiti proizvodne kapacitete (sredstva rada i
proizvodne radnike) u trgovačka društva prema sadašnjoj teritorijalnoj
raspodijeljenosti (16 trgovačkih društava) kao prijelazni oblik prema dioničkim
društvima
3. korak:
Proizvodna trgovačka društva preoblikovati u dionička društva (po principu
radničkog dioničarstva) s mogućnošću regionalnog udruživanja. Istima
zagarantirati desetgodišnje obavljanje radova u Javnom poduzeću.
Prednosti:
(a) ovim bi načinom ustrojstva država i dalje preko Javnog poduzeća regulirala cijene
proizvoda i stimulaciju drvne industrije koja „finalizira” drvne proizvode te iste izvozi.
(b) osnivanjem dioničkih društava izvršila bi se decentralizacija i povećala učinkovitost
proizvodnih kapaciteta
Kako doći do cilja:
(a) u upravljanju ljudskim resursima isključiti „apsolutni utjecaj politike”, a time omogućiti
stručna napredovanja najkvalitetnijim šumarskim kadrovima. Rukovodeća radna mjesta
popunjavati isključivo natječajima te ih ograničiti na najviše dvostruki četverogodišnji mandat (od
upravitelja šumarija do Direktora JP HŠ).
(b) uspostaviti partnerske odnose između Javnog poduzeća, novoosnovanih poduzeća
(d.o.o. ili d.d.) i privatnog poduzetništva u šumarstvu te posebno omogućavanje OPG-ima
licenciranje i izvođenje jednostavnijih šumarskih radova (na uzgoju, izradi ogrjeva, izradi
biomase i sl.), a sve u svrhu otvaranja novih radnih mjesta ili korištenje postojećih proizvodnih
kapaciteta u vremenu kada nastupi mirovanje u poljodjelskim radovima (zima).
(c) u Javnom poduzeću osnovati Službu za EU fondove (max. koristiti sredstva iz mjere
08. Programa ruralnog razvoja RH: Ulaganja u razvoj šumskih područja i poboljšanje održivosti
šuma – to su aktivnosti na izgradnji i rekonstrukciji šumske infrastrukture (ceste i vlake),
18
konverziji degradiranih šuma, ulaganja u šumsku mehanizaciju, ulaganja u drvo-prerađivačku
industriju (primarna prerada) i dr. pilot projekti, edukacije, savjetodavne usluge, promotivne
aktivnosti, tradicijski obrti ...
A3.11. Ulaganje u razvoj alternativnih izvora energije
Biomasa je neiskorišteni potencijal Hrvatskih šuma. Dok EU i Hrvatska uvoze preko 30 posto
potrebne energije iz Rusije, Njemačka izvozi isto toliko energije proizvedene iz obnovljivih izvora
koji su u vlasništvu građana. Umjesto grandioznih planova izgradnja termoelektrana HSS želi
poticati otvaranje kogeneracijskih postrojenja na biomasu diljem RH čime bi se stvorila nova
radna mjesta te osigurala energetska neovisnost zemlje (169 Šumarija – 169 kogeneracijskih
postrojenja).
Usmjeriti snage i kapacitete razvoju korištenja šumske biomase te na taj način stvoriti dodatni
prihod. Šumska biomasa jedan je od strateških ciljeva RH u razvoju obnovljivih izvora energije.
A3.12. Gospodarenje privatnim šumama
Podizanje razine gospodarenja za šume u privatnom vlasništvu (omogućiti vlasniku odabir
načina gospodarenja šumom: visoko gospodarska ili šuma za drvarenje i/ili proizvodnju
biomase). Financijsko poticanje na osnivanje udruga šumoposjednika (šumovlasnika).
Financijsko poticanje okrupnjavanja privatnih šumskih posjeda ili udruživanja u Zadruge ili
Proizvođačke grupe, kako bi postali konkurentniji. Financijski poticati edukacije vlasnika
šumskih posjeda te dodjeljivati subvencije u cilju razvoja privatnog šumoposjedništva. Ojačati
kapacitet Šumarske savjetodavne službe
A3.13. Šumarska komora (sadašnja HKIŠDT)
A3.13.1. Podizanje kvalitete usluga u šumarstvu kroz proces licenciranja kako kadrova tako i
izvoditelja radova u šumarstvu
A3.13.2. Podizanje kvalitete proizvodnje u drvnoj industriji kroz proces licenciranja kadrova
A3.13.3. Obvezno licenciranje i usavršavanje stručnih šumarskih kadrova iz nadležnih
ministarstava (načelnici odjela, stručni suradnici, inspektori i sl.)
A3.13.4. OPG-ima omogućiti besplatno licenciranje za jednostavnije radove u šumarstvu (uzgoj,
izrada ogrjeva, proizvodnja biomase i sl.)
A3.14. Lovstvo
A3.14.1. Preko budućeg Javnog poduzeća Hrvatske šume vršiti naplatu zakupa i koncesija
državnih lovišta te preko već ustrojenog revirnog sustava i čuvarske službe vršiti svakodnevnu
ovlaštenu kontrolu gospodarenja lovištima i pravovremeno suzbijanje sve učestalijeg
nezakonitog lova, a posebno šteta od divljači na šumskim površinama.
A3.14.2. Stimulirati lovoovlaštenike prava lova pri dovođenju stranih i domaćih lovaca kao
poseban turistički „brend“.
A3.14.3. Izmijeniti Zakon o oružju u cilju produženja revizije oružnog lista i liječničkog pregleda
na deset godina za sve lovce koji se nisu ogriješili o zakone RH.
19
3.3.
Plan potrebnih sredstava na godišnjoj razini
Potrebna novčana sredstva na godišnjoj razini potrebno je osigurati:
 kroz proračun Ministarstva (dio iz HR proračuna, a dio iz EU fondova).
 kroz prikupljena sredstva iz OKFŠ-a
 kroz prikupljena sredstva od lovozakupnina
 poslovanjem poduzeća Hrvatske šume
3.4.











Izrada Strategije razvoja šumarstva (izmijeniti i dopuniti dokument „Šumarske politike i
strategije“ iz 2003. godine).; 2016. godina
Strategija razvoja drvne industrije (izmjena dosadašnje „Strategije razvoja industrijske
prerade drva i papira“ iz 2004. godine) ; 2016. godina
U sklopu industrijske strategije Hrvatske (2014-2020) spominju se dvije grane iz resora
Ministarstva poljoprivrede koje imaju potencijal postati „pokretači”: prehrambena i drvna
industrija, konkretno proizvodnja namještaja. Drvna industrija mogla bi postati strateška
zbog drvnih resursa kojima Hrvatska raspolaže
Strategija razvoja lovstva; 2016. godina
Strategija zaštite prirode; 2016. godina
Izmjene i dopune Zakona o šumama te izrada podzakonskih akata i pravilnika; 2016.
godina (po hitnom postupku kako bi se spriječila rasprodaja šuma te davanje šuma u
koncesije)
Donošenje Zakona o drvnoj industriji te potrebnih zakonskih i podzakonskih akata
Donošenje novog Zakona o lovstvu te potrebnih zakonskih i pod-zakonskih akata
Izmjene i dopune Zakon o oružju; 2016. godina
Jačanje drvnog klastera te međusektorska suradnja - kontinuirano
Reorganizacija trgovačkog društva Hrvatske šume d.o.o.; od 2016. do 2018. godine
3.5.











Plan donošenja strateških dokumenata i plan donošenja novih i/ili
izmjene postojećih zakona i pravilnika
Potrebne institucije za provedbu programa
Ministarstvo …; Uprava za šumarstvo i drvnu industriju i Uprava za zaštitu prirode i
lovstvo
Hrvatske šume d.o.o.
Akademija šumarskih znanosti
Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Šumarski instituti
Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije
Hrvatsko šumarsko društvo
Sindikat inženjera i tehničara šumarstva
Hrvatski sindikat šumarstva
Šumarska savjetodavna služba
Državni zavod za zaštitu prirode
20
4. Ribarstvo
Ukupna površina RH iznosi 87.661 km² (kopno i teritorijalno more) od čega se 31.067 km²
(35,5%) odnosi na pripadajuće teritorijalno, ujedno i ribolovno more.
U ribolovno more uključen je i ZERP- RH s dodatnih oko 24.000 km². RH obiluje čistim rijekama
koje su idealne za izgradnju ribnjaka za uzgoj hladnovodnih vrsta riba (salmonidi) te
poljoprivrednim zemljištima koja imaju dostupnu vodu i mogu se namijeniti za uzgoj toplovodnih
vrsta riba (šaranski ribnjaci). RH ima 6.200 km dugu obalnu crtu (obala i otoci), čisto more,
stoga i ogroman potencijal za razvoj marikulture. Hrvati imaju dugu tradiciju u svim segmentima
ribarstva. Procjena o udjelu ribarstva u BDP-u u RH je na razini ispod 1%, međutim, potrebno je
sagledati i sve aktivnosti koje su povezane sektorom ribarstva kao što je: izgradnja i servisiranje
plovila, lučke aktivnosti, proizvodnja ribarskog alata i opreme, prijevoz, skladištenje te određeni
oblici turizma. Ribarstvo doprinosi sa svojom pozitivnom izvoznom bilancom i ukupnoj vanjskotrgovinskoj bilanci, doprinosi u zapošljavanju na obali i otocima, gdje je cjelogodišnje
zapošljavanje i najpotrebnije. Ukupan proizvod ribarstva iz ulova i uzgoja u 2012. iznosio je
72.714 tone, a 2013. 85.713 tone. Proizvod ribarstva je u pravilu visokokvalitetna i zdrava hrana
koje se više od 70% izvozi. Procjenjuje se da je u sektoru izravno zaposleno oko 15.000
radnika, ako pribrojimo sezonske radnike u ribarstvu te radnike koji su vezani za sektor
ribarstva, onda dolazimo do približno 25.000 zaposlenih.
Sukladno politici EU, povećanje perspektiva proizvodnje vidi se u razvoju akvakulture, odnosno
programirane, planirane proizvodnje vodnih organizama, dok za ribolov postoje ograničeni
biološki resursi. U predstojećem razdoblju za financiranje ribarskog sektora stoji na
raspolaganju izdašan EU fond za pomorstvo i ribarstvo. Radi se o značajnim iznosima i prilici
koja se neće tako lako ponoviti, pa je potrebno pametno definirati i učinkovito provesti mjere za
realizaciju Operativnog programa razvoja ribarstva 2014 -2020.
4.1.
Ribolov na moru
Potrebno je uspostaviti održivi ribolov, u biološkom, gospodarskom i socijalnom smislu. Ukupan
izlov treba uskladiti sa kapacitetom bioloških resursa, odnosno odgovorno upravljati štokovima
gospodarskih vrsta riba. Za to je potrebno u suradnji sa znanstvenim institucijama utvrditi
veličine štokova (biomase) izlovljavanih vrsta, odrediti godišnji prirast i u skladu sa time propisati
ribolovne kvote.
To je potrebno učiniti u suradnji sa zemljama s kojima dijelimo Jadransko more, jer se radi o
zajedničkom ribolovnom moru i pripadajućim resursima koji ne poznaju nacionalne granice.
Također, moguće je pored ZERP-a, u dogovoru sa susjedima, predložiti i proglašenje
Gospodarskog pojasa, jer, bez obzira što se ribolov ne može zabraniti članicama EU, može se
provesti nadzor nad poštivanjem mjera sprječavanja prekomjernog izlova.
U profesionalnom i stručnom smislu postoji samo podjela na gospodarski i športski ribolov, a
sadašnje podjele (npr. rekreacijski, za vlastite potrebe i sl.) rezultat su političkog kompromisa sa
priobalnim stanovništvom i „tradicijskih-stečenih“ prava. Profesionalni ribari-gospodarstvenici
protiv su takvih kategorija ribolova jer ih doživljavaju kao nelojalnu konkurenciju. Ukidanje
dodatnih kategorija ribolova moglo bi nanijeti političku štetu.
Prema Zakonu o morskom ribarstvu ribolov na moru može biti gospodarski, športski i
rekreacijski. Gospodarski ribolov na moru obuhvaća gospodarski ribolov u užem smislu, ali i
posebnu kategoriju - mali obalni ribolov koji je ograničen količinom ulova ribolovnim područjem i
mogućnošću trženja. Mali obalni ribolov predstavlja oblik ribolova koji je nastao iz ranije
kategorije malog ribolova za osobne potrebe. Naime, temeljem zajedničke ribarske politike EU
koju smo preuzeli s ulaskom Hrvatske u EU, nije moguće u negospodarskoj kategoriji ribolova
koristiti mreže stajačice što je omogućavala ranije dozvoljena kategorija malog ribolova za
osobne potrebe.
21
Hrvatska je tijekom pregovora s EU uspjela dogovoriti da 3.500 ribara iz te kategorije legalizira i
da im osigura mogućnost daljnjeg obavljanja ribolova. Broj plovila koja se danas nalaze u
registru flote RH i registru flote EU je oko 4.000, uz mogućnost registracije dodatnih 3.500 ribara
za mali obalni ribolov. Ukupan ulov u ribolovu na moru u RH, zahvaljujući modernizaciji ribarske
flote iznosio je 72.706 tona.
Općenito problem je s nedostatkom ribarskih luka te ribarskom infrastrukturom na kopnu.
Najveći problemi javljaju se kod traženja mjesta u lukama za iskrcaj ribe za vrijeme turističke
sezone kada su skoro sve raspoložive luke u funkciji nautičkog turizma. Nadležna tijela za
nadzor i kontrolu RH ne mogu kontrolirati ribarska plovila članica EU u ZERP-u RH, za razliku
od ostalih država članica EU koje vrše nadzor i kontrolu plovila drugih članica EU u svojim
ZERP-ovima ili Gospodarskim pojasevima.
Zajedničkom ribarskom politikom EU definirana je obveza svih država članica EU, da u svojim
ZERP-ovima ili Gospodarskim pojasevima ne smiju braniti ribolov drugim državama članicama,
ali sve one, za razliku od nas vrše nadzor i u ribarstvu i u ekološkom dijelu svih plovila drugih
članica EU koje obavljaju aktivnosti u njihovim ZERP-ovima. Hrvatskoj, bez da proglasi ZERP i
za države članice EU, je to onemogućeno.
4.1.1. Ciljevi






Poboljšati ribarsku logistiku i infrastrukturu na kopnu
Ribolovnu flotu uskladiti s raspoloživim resursima i stvoriti uvjete za poboljšanje uvjeta
rada ribarima
Očuvanje tradicije nacionalnog ribolova
Osigurati uvjete ribarskom sektoru za što učinkovitije povlačenje javnih sredstava za
potporu ribarstvu
Osigurati mogućnost obavljanja nadzora i kontrole ne samo nad našim nego i nad svim
ribarskim plovilima koja obavljaju ribolov u ZERP-u RH.
Uspostaviti održivi ribolov, u biološkom, gospodarskom i socijalnom smislu.
4.1.2. Prioriteti i mjere
A4.1.1. Izgraditi ribarske luke, osigurati u postojećim lukama posebne cjeline za ribarska plovila
te izgraditi pripadajuće logističke i infrastrukturne sadržaje.
A4.1.2. Smanjiti ribolovnu flotu u dijelu starih ribarskih plovila, a istovremeno dodatno
modernizirati ribarska plovila u smislu sigurnosti plovidbe, uvjeta rada i očuvanja kvalitete ribe
uz korištenje javnih sredstava za potporu ribarstvu.
A4.1.3. Osigurati dostatna sredstva za obeštećenje ribarima za njihova plovila koja žele izaći iz
gospodarskog ribolova.
A4.1.4. Daljnje potpore osnivanju ribarskih zadruga, organizacija proizvođača
A4.1.5. Osnivanje FLAG-ova (ribarske lokalne akcijske grupe) u ribarstvu u svim obalnim
županijama.
A4.1.6. Ustrajati na izmjeni legislative koja će uvažiti naše posebnosti i tradiciju u ribolovu.
A4.1.7. Proglasiti ZERP RH za države članice EU.
22
A4.1.8. Povećati brigu za zaštitu obnovljivih bogatstava mora, te osigurati učinkovitiji nadzor i
kontrolu.
4.2. Slatkovodni ribolov
Slatkovodni ribolov obuhvaća gospodarski ribolov i športski ribolov. Gospodarski ribolov na
slatkim vodama u RH obavlja se na rijeci Dunav i na rijeci Savi. Imamo ukupno 33 ovlaštenika
povlastica za gospodarski ribolov na slatkim vodama, od čega je 25 ovlaštenika registrirano za
obavljanje gospodarskog ribolova na rijeci Dunavu, a 8 ovlaštenika na rijeci Savi. Ukupan ulov
svih ovlaštenika povlastica za gospodarski ribolov na slatkim vodama u 2012. godini iznosio je
ukupno simboličnih 50 tona slatkovodne ribe, od čega je oko 90% ulovljeno u Dunavu, a tek
10% u Savi. Broj ribara, količina ulova i dostupnost tržišta za slatkovodnu ribu u odnosu na
predratne godine smanjili su se za više od 10 puta. Športski ribolov na slatkim vodama u RH
obavlja oko 38.500 ribiča. Ribolovno pravo ima 130 ovlaštenika ribolovnog prava, a obuhvaća
gospodarenje ribljim fondom temeljem gospodarskih osnova i godišnjih planova.
Gospodarenje ovim segmentom slatkovodnog ribarstva provodi se kroz športsko-rekreacijska
ribolovna društva, koja prijavljuju ukupan godišnji ulov športskog ribolova na slatkim vodama
od oko 600 tona. Gospodarski ribolov u dijelu opskrbe tržišta slatkovodnom ribom koja je izvan
uzgojnog asortimana, kao i športski ribolov u dijelu obogaćivanja turističke ponude, mogu
doprinijeti razvoju ruralnog prostora, kao i osiguravanju radnih mjesta u ribolovu, preradi ribe ili
popratnim turističkim sadržajima te u očuvanju tradicionalnih, kulturoloških, ekoloških i
etnoloških vrijednosti. Kako je riječ o različitim interesnim skupinama, tradicionalno postoji
konflikt među gospodarskim i sportsko-rekreacijskim ribarima i ribolovcima.
4.2.1. Ciljevi



Doprinos kontinentalnom turizmu kroz omogućavanje veće i raznovrsnije ponude
slatkovodne ribe u ugostiteljstvu (vrsta koje se ne uzgajaju)
Proširenje i podizanja kvalitete ponude sportskog ribolova na slatkim vodama
Osigurati dugoročno održiv ribolov
4.2.2. Prioriteti i mjere
A4.2.1. Omogućiti i kategoriju malog gospodarskog ribolova na slatkim vodama (ograničeni
ribolovni alati – ograničena ribolovna područja – ograničen ulov – ograničena količina ribe
stavljanja na tržište).
A4.2.2. Dati veći značaj športskom ribolovu kroz bolju organizaciju i kvalitetniju ponudu u
doprinosu razvoja turizma.
A4.2.3. Osigurati kvalitetnije praćenje stanja resursa kroz znanstvene institucije.
4.3. Akvakultura
Ukupan proizvod akvakulture u 2012 u RH iznosio oko 15.000 tona, što uključuje proizvode
marikulture i slatkovodnog uzgoja. Struktura zastupljenosti pojedinog uzgoja iznosi 50% morska
riba, 30% slatkovodna riba i 20% školjkaši. U 2013. EU je donijela ključni dokument za jačanje
23
sektora pod nazivom Strateške smjernice za razvoj EU akvakulture za period 2014. – 2020., a
koji predviđa značajno povećanje proizvodnje i nudi potrebnu zakonsku regulativu i vrlo
značajna financijska sredstva. Također, EU je i najveće svjetsko tržište od preko 13 mil. t
konzumacije proizvoda iz ribolova i uzgoja. Iz vlastite proizvodnje akvakulture i ribolova
osigurava se svega 35% potreba, dok se 65% uvozi iz trećih zemalja. Od niza mjera potrebnih
za brži razvoj djelatnosti, identificirano je kao najvažnije donošenje prostornih planova koji
predviđaju-uključuju prostore namijenjene uzgoju (pristup prostoru) i pojednostavljenje i
skraćivanje administrativnih procedura (licenciranje, koncesije). Trenutno, akvakultura u EU
spada u najpropulzivniji dio gospodarstva sa velikim razvojnim potencijalom. RH ima sve
potrebne strateške preduvjete za razvoj; prostor (more i vode,ruralni dio) razvijenu obalnu crtu,
tradiciju i kadrove. Sada dobiva poticajne propise, novac i tržište i samo o nama ovisi hoćemo li
to iskoristiti.
4.3.1. Marikultura
U RH marikultura uključuje uzgoj bijele ribe (uglavnom lubini i komarče), plave ribe (plavorepa
tuna) i školjkaša (dagnje i kamenice). Ukupna proizvodnja u marikulturi iznosi oko 10.000 tona
s trendom povećanja uzgoja bijele ribe. Od vrsta u uzgoju dominiraju lubin, komarča i atlantska
plavorepa tuna, te dagnja i kamenica. Hrvatska ima sve uvjete i mogućnost višestrukog
povećanja proizvodnje u dijelu uzgoja bijele ribe i školjkaša.
4.3.1.1. Ciljevi





Jačanje društvenog i poslovno – političkog okruženja za razvoj marikulture
Povećanje ukupne proizvodnje do 2020. godine i to na 25.000 tona bijele ribe i 20.000
tona školjkaša
Povećanje zaposlenosti u marikulturi i poboljšanje gospodarsko-socijalnog statusa
obalnog i otočkog stanovništva
4.Uvođenje novih tehnologija, izgradnja mrjestilišta i predrasta, diversifikacija
proizvodnje-multifunkcionalna uzgajališta
Jačanje mjera za bolju zdravstvenu zaštitu riba
4.3.1.2. Prioriteti i mjere
A4.3.1.1. Donošenje prostornih planova u svim obalnim županijama temeljem kojih će se moći
bez dodatnih odlučivanja na nižim razinama dodjeljivati koncesije za marikulturu s naglaskom
na osiguravanje prostora za logistiku na pripadajućem kopnenom dijelu uzgajališta.
A4.3.1.2. Pojednostavljenje administrativnih postupaka na svim razinama, što uključuje bolju
koordinaciju jedinica državne uprave, pogotovo onih ministarstava čije se nadležnosti
preklapaju.
A4.3.1.3. Uvođenje novih tehnologija, izgradnja mrjestilišta i predrasta, diversifikacija
proizvodnje-multifunkcionalna uzgajališta.
A4.3.1.4. Jačanje mjera za bolju zdravstvenu zaštitu riba.
4.3.2. Uzgoj slatkovodne ribe
24
Ukupna proizvodnja slatkovodne ribe u RH varira između 5.000 i 7.000 tona, pri čemu se veća
količina proizvedene konzumne ribe odnosila na šarana u odnosu na pastrvu. U RH je
registrirano 24 toplovodnih i 24 hladnovodnih ribnjaka. Ukupne proizvodne površine toplovodnih
ribnjaka iznose 9.721 ha, a hladnovodnih 61.361 m². Uzimajući u obzir činjenicu značajno veće
predratne proizvodnje slatkovodne ribe u odnosu na sadašnju proizvodnju i potencijal u
prirodnim i ljudskim resursima, imamo mogućnosti značajnog povećanja proizvodnje u
slatkovodnom uzgoju.
4.3.2.1. Ciljevi


Povećanje proizvodnje do 2020. godine na 15.000 tona toplovodnih vrsta, 5.000 tona
hladnovodnih vrsta i povećanje kapaciteta mrijestilišta i rastilišta
Povećanje zaposlenosti, izvoza i turističke ponude
4.3.2.2. Prioriteti i mjere
A4.3.2.1. Pojednostavnjenje administrativnih postupaka.
A4.3.2.2. Izgradnja novih i obnova postojećih ribnjaka do razine kapaciteta navedenih u
ciljevima.
A4.3.2.3. Izmjena postojećih propisa u cilju lakše i jednostavnije mogućnosti izgradnje malih
obiteljskih ribnjaka s turističko – ugostiteljskom ponudom.
A4.3.2.4. Uvođenje novih tehnologija.
A4.3.2.5. Diversifikacija proizvodnje i razvoj multifunkcionalnih uzgajališta (gastronomski i ekoturizam, edukacija, fotosafari…).
A4.3.2.6. Izgradnja prateće infrastrukture.
A4.3.2.7. Brendiranje slatkovodne ribe.
A4.3.2.8. Zaštita od predatora.
4.4. Prerada i tržište
U RH je prerada ribe bila tradicionalno vezana za more, obalu i lov plave ribe i u pravilu je imala
svoju ribolovnu flotu. Danas je to značajna gospodarska grana koja djeluje na tržištu sirovina za
preradu i tržištu prodaje gotovih proizvoda. Sustav trženja u RH počiva na registriranim prvim
kupcima (trgovci i veletrgovci), ribarskim zadrugama i najvećim kupcima male plave ribe,
prerađivačkim tvrtkama. Prva prodaja se smije obavljati samo s registriranim prvim kupcima
sukladno propisima Ministarstva poljoprivrede. U 2012. godini 1.039 prvih kupaca bila su
upisana u odgovarajući Registar Ministarstva poljoprivrede. Kod prodaje ribe iz uzgoja, tijekom
nekoliko proteklih godina zabilježene su značajne promjene, u smislu da se prodaja sve više
ostvaruje putem velikih trgovačkih lanaca, a sve manje putem ribarnica. Školjkaši iz uzgoja
plasiraju se na tržište isključivo putem registriranih distribucijskih centara. Za djelatnost prerade
ribe, sukladno NKD-u, u RH bilo je registrirano 80 tvrtki (trgovačkih društava).
25
Mala plava riba osnovna je sirovina u tradicionalnoj prerađivačkoj industriji koja se ranije
temeljila prvenstveno na konzerviranju. Konzerviranje u posljednjih 8 godina bilježi pad, koji je
kompenziran povećanjem proizvodnje soljene ribe (inćuna), marinirane, dimljene i smrznute
ribe. Sektor prerade obuhvaća relativno mali broj prerađivača, osobito kada je riječ o pridnenim
vrstama riba, jer se najveći dio ukupnog ulova plasira na tržište u svježem stanju. Načini prodaje
i organizacija tržišta razlikuju se za bijelu i plavu ribu. Najveći udio ulova bijele ribe nakon prve
prodaje, namijenjen je izvozu (tržište EU), dok ulov male plave ribe predstavlja u najvećem
dijelu hranu u uzgoju tuna te sirovinu za konzerve i industriju soljenja.
Ulov tuna skoro u cijelosti se namjenjuje daljnjem uzgoju i nakon, u pravilu dvije godine uzgoja,
izvozi se na japansko tržište.
PDV na proizvode ribarstva, kao poljoprivrednu proizvodnju, treba radi konkurentnosti svesti na
prosjek EU a to je od 6 do 10%, ili barem na razinu kakvu ima turizam. Vodne naknade u
slatkovodnom ribarstvu su daleko najveće u EU i treba ih višestruko smanjiti. Ne radi se o
„potrošnji“ vode nego o protoku (npr. kod pastrvskog uzgoja) i izlaz vode jednak je ulazu.
Kod šaranskog uzgoja često se plaća voda i kad je nema kod jakih suša. U morskom uzgoju
treba povećati sadašnji rok na koji se daju koncesije sa 20 na 30 do 50 god.
4.4.1. Ciljevi






Povećanje broja malih i srednjih prerađivačkih tvrtki
Diversifikacija prerade kroz: filetiranje,mariniranje, paniranje, dimljenje
Povećanje izvoza
Povećanje broja zaposlenih
Smanjenje troškova proizvodnje
Povećanje nacionalne potrošnje proizvoda ribarstva kroz dostupnost proizvoda koji ne
zahtijevaju kompliciranu pripremu
4.4.2. Prioriteti i mjere
A4.4.1. Javna promocija proizvoda ribarstva kao zdrave hrane u cilju povećanja potrošnje ribe iz
domaćeg ulova, uzgoja i prerade.
A4.4.2. Izgradnja veletržnica ribom u Zagrebu, Splitu i Zadru.
A4.4.3. Brendiranje domaćih ribljih proizvoda.
4.5.
Plan potrebnih sredstava na godišnjoj razini
U EU Fondu za pomorstvo i ribarstvo (investicije) za RH za razdoblje 2014. – 2020. osigurano
je 252 milijuna €, a na to se dodaje 25% nacionalnih sredstava u iznosu 63 milijuna € (ukupno
315 mil. €).
Na to treba dodati do kraja 2016. još minimalno 70 milijuna € za poticaje kao pomoć prilagodbi
na otvoreno EU tržište.
26
4.6.
Plan donošenja strateških dokumenata i plan donošenja novih i/ili izmjene
postojećih zakona i pravilnika

Novi Zakon o slatkovodnom ribarstvu u skladu sa novonastalim uvjetima; 2016. godina
4.7.






Potrebne institucije za provedbu programa
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva
Uprava za ribarstvo (akvakultura, ribolov i prerada sa odjelima/sektorima)
Alternativa: Uprava ribarstva (Uprava za ribarstvo) sa Odjelima za akvakulturu i ribolov.
Kadrovski ojačati ribarski sektor u Ministarstvu i Agenciji za plaćanja u poljoprivredi,
ribarstvu i ruralnom razvoju.
Prerada se seli u mesnu industriju jer se radi samo o nabavci sirovine i procesu prerade,
a nema „poljoprivredne“ djelatnosti u smislu zootehnike ili tehnike ribolova, kao što je to
u većini zemalja.
Industrija prerade nije vezana na blizinu mora/voda kao resursa.
27

Download Report