Službeni list
Europske unije
Zakonodavstvo
Hrvatsko izdanje
ISSN 1977-0847
L 60
Svezak 57.
28. veljače 2014.
Sadržaj
I.
Zakonodavni akti
UREDBE
★
Uredba (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u
cestovnom prometu, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u
cestovnom prometu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o
usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (1) . . . . . .
1
DIREKTIVE
★
Cijena: 4 EUR
HR
Direktiva 2014/17/ЕU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potro­
šačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i
2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (1) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
34
(1) Tekst značajan za EGP
Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede
ograničeno razdoblje.
Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
L 60/1
I.
(Zakonodavni akti)
UREDBE
UREDBA (EU) br. 165/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 4. veljače 2014.
o tahografima u cestovnom prometu, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o
tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća
o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet
(Tekst značajan za EGP)
tahografa. Uredba je u nekoliko navrata značajno izmije­
njena. Kako bi uredba bila jasnija, trebalo bi pojednosta­
viti i restrukturirati njezine glavne odredbe.
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a
posebno njegov članak 91.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
(2)
Iskustvo je pokazalo da je potrebno poboljšati određene
tehničke elemente i postupke nadzora kako bi se
osigurao uspješan i učinkovit rad sustava tahografa.
(3)
Određena vozila ne podliježu odredbama Uredbe (EZ)
br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (4) Radi
održanja usklađenosti, trebalo bi biti moguće izuzeti
takva vozila iz područja primjene ove Uredbe.
(4)
Tahografe bi trebalo ugraditi u vozila na koja se primje­
njuje Uredba (EZ) 561/2006. Određena vozila trebala bi
biti isključena iz područja primjene te Uredbe kako bi se
uvela određena fleksibilnost, i to za vozila s najvećom
dopuštenom masom koja ne prelazi 7,5 tona koja se
koriste za prijevoz materijala, opreme ili strojeva koje
vozač koristi tijekom svog rada i koja se koriste samo
u rasponu od 100 km od baze poduzeća te pod uvjetom
da vožnja takvog vozila ne sačinjava glavnu aktivnost
vozača. Kako bi se osigurala usklađenost među rele­
vantnim izuzećima određenima u Uredbi (EZ)
br. 561/2006 te kako bi se smanjilo administrativno
opterećenje prijevoznih poduzeća, a u isto vrijeme pošto­
vali ciljevi te Uredbe, trebalo bi određene dopuštene
udaljenosti navedene u njoj izmijeniti.
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnoga akta nacionalnim
parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i soci­
jalnog odbora (1),
nakon savjetovanja s Odborom regija,
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),
budući da:
(1)
Uredba Vijeća (EEZ) br. 3821/85 (3) sadrži odredbe
vezane uz izradu, ugradnju, korištenje i ispitivanje
(1) SL C 43, 15.2.2012., str. 79.
(2) Stajalište Europskog parlamenta od 3. srpnja 2012. (SL C 349 E,
29.11.2013., str. 105.) i stajalište Vijeća u prvom čitanju od
15. studenoga 2013. (SL C 360, 10.12.2013., str. 66.). Stajalište
Europskog parlamenta od 15. siječnja 2014. (još nije objavljeno u
Službenom listu).
(3) Uredba Vijeća (EEZ) br. 3821/85 od 20. prosinca 1985. o uređajima
za bilježenje podataka u cestovnom prometu (SL L 370,
31.12.1985., str. 8.).
(4) Uredba(EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od
15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodav­
stva koje se odnosi na cestovni promet te o izmjeni uredbi Vijeća
(EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 i o stavljanju izvan snage
Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 (SL L 102, 11.4.2006., str. 1.).
L 60/2
HR
Službeni list Europske unije
(5)
Komisija će razmotriti mogućnost produljenja roka valja­
nosti prilagodnika za vozila M1 i N1 do 2015. te dalje
razmotriti mogućnost dugoročnih rješenja za vozila M1 i
N1 do 2015.
(6)
Komisija bi trebala razmotriti ugradnju senzora težine u
vozila za prijevoz teškog tereta i trebala bi ocijeniti
potencijal da senzori težine doprinesu poboljšanoj uskla­
đenosti sa zakonodavstvom o cestovnom prijevozu.
(7)
(8)
(9)
(12)
Sigurnost tahografa i njegovog sustava od ključne je
važnosti kako bi se osiguralo generiranje pouzdanih
podataka. Stoga bi proizvođači trebali osmišljavati, ispi­
tivati i neprestano pregledavati tahograf tijekom njegova
životna ciklusa u svrhu sprječavanja, otkrivanja i ublaža­
vanja sigurnosnih ranjivosti.
(13)
Terenska ispitivanja tahografa koji još nije homologiran
omogućuju testiranje uređaja u stvarnim situacijama prije
negoli se započne s njegovim korištenjem. Time se
omogućuju brža poboljšanja uređaja. Stoga bi trebalo
dozvoliti provođenje terenskih ispitivanja, pod uvjetom
da se sudjelovanje u takvim ispitivanjima te usklađenost
s Uredbom (EZ) br. 561/2006 učinkovito prati i nadzire.
(14)
Uzimajući u obzir važnost održavanja najveće moguće
razine sigurnosti, sigurnosne potvrde treba izdati certifi­
kacijsko tijelo koje je odobrio Upravljački odbor u okviru
„Sporazuma o uzajamnom priznavanju potvrda o evalua­
ciji sigurnosti informacijske tehnologije” Skupine viših
dužnosnika za sigurnost informacijskih sustava (SOG-IS,
eng. European Senior Official Group on Information Security).
Korištenje tahografa povezanih s globalnim satelitskim
navigacijskim sustavom prikladan je i povoljan način za
automatsko bilježenje položaja vozila na određenim
mjestima tijekom dnevnog radnog vremena kako bi se
olakšao rad službenika za kontrolu i stoga bi se takvo
korištenje trebalo biti omogućeno.
U svojoj presudi u predmetu C-394/92 Michielsen and
Geybels Transport Service (1), Sud je definirao pojam
„dnevno radno vrijeme” te bi nadzorna tijela trebala
tumačiti odredbe ove Uredbe uzimajući u obzir tu defi­
niciju. „Dnevno radno vrijeme” počinje u trenutku kada je
vozač uključio tahograf nakon tjednog ili dnevnog
razdoblja odmora ili, ako je dnevni odmor razdijeljen u
nekoliko razdoblja, nakon razdoblja odmora koje je
trajalo najmanje devet sati. To razdoblje završava
početkom dnevnoga razdoblja odmora ili, ako je
dnevni odmor razdijeljen u nekoliko razdoblja, početkom
razdoblja odmora koje traje najmanje devet uzastopnih
sati.
Direktivom 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vije­
ća (2) od država članica zahtijeva se da provode mini­
malan broj provjera na cesti. Daljinska komunikacija
između tahografa i nadzornih tijela za potrebe provjera
na cesti olakšava provedbu ciljanih provjera na cesti te
tako omogućuje smanjenje administrativnoga opterećenja
prijevoznih poduzeća prouzročenog nasumičnim provje­
rama te bi je stoga trebalo uvesti.
(10)
Inteligentni prijevozni sustavi (ITS) učinkoviti su po
pitanju izazova s kojima je suočena europska prometna
politika, poput povećanja cestovnog prometa i zaguše­
nosti prometa ili povećanja potrošnje energije. Stoga bi
tahografi trebali imati standardizirana sučelja kako bi se
osigurala njihova interoperabilnost s aplikacijama ITS-a.
(11)
Potrebno je dati prednost razvoju aplikacija koje pomažu
vozačima u tumačenju podataka zabilježenih tahografom
kako bi mogli biti usklađeni sa socijalnim zakonodav­
stvom.
(1) [1994] ECR I-2497.
(2) Direktiva 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka
2006. o minimalnim uvjetima za provedbu uredbi Vijeća (EEZ)
br. 3820/85 i (EEZ) 3821/85 o socijalnom zakonodavstvu koje se
odnosi na djelatnosti cestovnoga prometa i o stavljanju izvan snage
Uredbe Vijeća 88/599/EEZ (SL L 102, 11.4.2006., str. 35.).
28.2.2014.
U kontekstu međunarodnih odnosa s trećim zemljama,
Komisija ne bi trebala odobriti certifikacijsko tijelo za
potrebe ove uredbe osim ako to tijelo pruži uvjete za
evaluaciju sigurnosti istovjetne onima koji su predviđeni
Sporazumom o uzajamnom priznavanju. U tom smislu
trebalo bi se osloniti na savjet upravljačkog odbora.
(15)
Pitanje instalatera i radionica od velike je važnosti za
sigurnost tahografa. Stoga je potrebno propisati određene
minimalne zahtjeve za njihovu pouzdanost, odobravanje,
i provjere. Nadalje, države članice trebaju poduzeti odgo­
varajuće mjere kako bi se spriječio sukob interesa između
instalatera ili radionica i prijevoznih poduzeća. Ova
Uredba ne sprječava države članice u osiguravanju
njihova odobravanja, nadziranja i certificiranja kako je
određeno u ovoj Uredbi korištenjem postupaka propi­
sanih u Uredbi (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta
i Vijeća (3), pod uvjetom da su ispunjeni minimalni uvjeti
određeni u ovoj Uredbi.
(16)
Kako bi se osigurali učinkovitiji pregled i provjera kartica
vozača te kako bi se olakšali zadaci službenika za
kontrolu, trebalo bi uspostaviti nacionalne elektroničke
evidencije te omogućiti međusobno povezivanje tih
evidencija.
(3) Uredba (EZ) BR. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od
9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor
tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju
izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008.,
str. 30.).
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
(17)
Pri provjeri autentičnosti kartica vozača države članice
trebale bi koristiti postupke navedene u Preporuci Komi­
sije 2010/19/EU (1).
(18)
Trebalo bi razmotriti posebne slučajeve u kojima bi
država članica trebala biti u mogućnosti izdati privre­
menu, neobnovljivu karticu vozača vozačima koji
nemaju uobičajeno boravište u državi članici ili zemlji
koja je stranka Europskog sporazuma koji se odnosi na
rad posada vozila koje sudjeluju u međunarodnom
cestovnom prometu od 1. srpnja 1970. (Sporazum
AETR). U tim slučajevima države članice trebaju u potpu­
nosti primjenjivati relevantne odredbe ove Uredbe.
(19)
(20)
(21)
(22)
Dodatno, trebalo bi omogućiti državi članici izdavanje
kartica vozača vozačima s boravištem na području te
države članice čak ako se Ugovori ne primjenjuju u
nekim dijelovima te države članice. U tim slučajevima
države članice trebaju u potpunosti primjenjivati rele­
vantne odredbe ove Uredbe.
Službenici za kontrolu neprestano su izloženi novim
izazovima zbog uvođenja izmjena na tahografu i novih
manipulativnih tehnika. Kako bi se osigurala učinkovitija
provjera te unaprijedilo usklađivanje pristupa provjere
diljem Unije, trebalo bi usvojiti zajedničku metodologiju
za početno i trajno osposobljavanje službenika za
kontrolu.
(23)
Gdje je primjenjivo, podaci razmijenjeni tijekom komu­
nikacije s nadzornim tijelima u državama članicama
trebali bi biti u skladu je s relevantnim međunarodnim
normama, poput skupa normi vezanih uz komunikacijski
sustav kratkog dometa putem satelita koje je uspostavio
Europski odbor za normizaciju.
(24)
Kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje na tržištu
međunarodnog cestovnog prometa te poslao jasan signal
vozačima i prijevoznim poduzećima, države članice
trebale bi odrediti, u skladu s kategorijama kršenja odre­
đenima u Direktivi 2006/22/EZ, učinkovite, proporcio­
nalne, odvraćajuće i nediskriminirajuće kazne, ne dovo­
deći u pitanje načelo supsidijarnosti.
(25)
Države članice trebale bi osigurati da se odabir vozila za
pregled provodi bez diskriminacije na temelju nacio­
nalnosti vozača ili države registracije ili stavljanja u
pogon komercijalnog vozila.
(26)
U interesu jasne, učinkovite, razmjerne i jedinstvene
provedbe socijalnih pravila u cestovnom prometu,
nadležna tijela država članica trebala bi pravila primjenji­
vati na jedinstven način.
(27)
Svaka država članica trebala bi obavijestiti Komisiju o
svim otkrićima do kojih dođe u pogledu dostupnosti
prijevarnih uređaja ili instalacija za manipuliranje taho­
grafom, uključujući i one koje su ponuđene putem inter­
neta, a Komisija bi trebala o tim otkrićima obavijestiti sve
ostale države članice.
(28)
Komisija bi trebala nastaviti pružanjem usluge pomoći
putem interneta koja omogućuje vozačima, prijevoznim
poduzećima, nadzornim tijelima i ovlaštenim instalate­
rima, radionicama ili proizvođačima vozila da postave
pitanja u vezi s digitalnim tahografom, uključujući nove
vrste manipuliranja i prevara.
(29)
Prilagodbom Sporazuma AETR, korištenje digitalnog
tahografa postalo je obvezno u slučaju vozila registri­
ranih u trećim zemljama koje su potpisnice Sporazuma
AETR. Budući da izmjene tahografa uvedene ovom
Uredbom izravno utječu na te zemlje, one bi trebale
sudjelovati u dijalogu o tehničkim pitanjima, uključujući
pitanja u vezi sa sustavom za razmjenu informacija o
karticama vozača i karticama radionice. Stoga je
potrebno uspostaviti Forum o tahografu.
Bilježenje podataka putem tahografa, kao i tehnologije u
razvoju za bilježenje podataka o položaju, daljinska
komunikacija i povezanost s inteligentnim prijevoznim
sustavima obuhvaćaju obradu osobnih podataka. Stoga
bi se trebala primjenjivati relevantna pravila Unije,
osobito ona utvrđena u Direktivi 95/46/EZ Europskog
parlamenta i Vijeća (2) te Uredba 2002/58/EZ Europskog
parlamenta i Vijeća (3).
Kako bi se omogućilo pošteno tržišno natjecanje u
razvoju aplikacija povezanih s tahografom, prava intelek­
tualnog vlasništva i patenti povezani s prijenosom poda­
taka u tahograf ili iz njega trebali bi biti besplatno
dostupni svima.
(1) Preporuka Komisije 2010/19/EU od 13. siječnja 2010. o sigurnoj
razmjeni elektroničkih podataka među državama članicama radi
provjere jedinstvenosti kartica vozača koje izdaju (SL L 9,
14.1.2010., str. 10.).
(2) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada
1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o
slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995.,
str. 31.).
(3) Uredba 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja
2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području
elektroničkih komunikacija (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.).
L 60/3
L 60/4
(30)
(31)
HR
Službeni list Europske unije
Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove
Uredbe, Komisija bi trebala imati provedbene ovlasti u
pogledu zahtjeva, funkcija prikaza i upozorenja i homo­
logacije tahografâ, kao i detaljnih odredaba za pametne
tahografe; postupaka koje je potrebno slijediti pri provo­
đenju terenskih ispitivanja te obrazaca koje je potrebno
koristiti za praćenje tih terenskih ispitivanja; standardnog
obrasca za pisanu izjavu o razlozima za uklanjanje
pečata; zajedničkih postupaka i specifikacija potrebnih
za međupovezanost elektroničkih evidencija; i metodolo­
gije koja navodi sadržaj početnog i trajnog osposoblja­
vanja službenika za kontrolu. Te bi ovlasti trebalo izvrša­
vati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog
parlamenta i Vijeća (1).
Provedbeni akti doneseni u svrhu ove uredbe, koji će
zamijeniti odredbe u Prilogu I.B Uredbi (EEZ)
br. 3821/85 i druge provedbene mjere trebale bi biti
uspostavljene do 2. ožujka 2016. Međutim, ako iz
nekog razloga ti provedbeni akti ne budu pravovremeno
doneseni, prijelazne mjere trebale bi osigurati potreban
kontinuitet.
28.2.2014.
DONIJELI SU OVU UREDBU:
POGLAVLJE I.
NAČELA, PODRUČJE PRIMJENE I ZAHTJEVI
Članak 1.
Predmet i načela
1.
Ovom se Uredbom utvrđuju obveze i zahtjevi vezani uz
izradu, ugradnju, uporabu, ispitivanje i provjeru tahografa koji
se koriste u cestovnom prometu radi provjere usklađenosti s
Uredbom (EZ) br. 561/2006, Uredbom 2002/15/EZ Europskog
parlamenta i Vijeća (4) i Uredbom Vijeća 92/6/EEZ (5).
Tahografi moraju po pitanju svoje izrade, ugradnje, uporabe i
ispitivanja biti u skladu sa zahtjevima ove Uredbe.
2.
Ova Uredba određuje uvjete i zahtjeve prema kojima se
informacije i podaci, osim osobnih podataka, koje zabilježe i
pohrane tahografi mogu koristiti za druge svrhe osim provjere
usklađenosti s aktima iz stavka 1.
Članak 2.
(32)
(33)
(34)
(35)
Provedbene akte iz ove Uredbe Komisija ne bi smjela
donijeti ako odbor iz ove Uredbe ne dostavi mišljenje
o nacrtu provedbenog akta koji je predložila Komisija.
U okviru primjene Sporazuma AETR, upućivanja na
Uredbu 3821/85 trebaju se tumačiti kao upućivanja na
ovu Uredbu. Unija očekuje da će u Ekonomskoj komisiji
za Europu Ujedinjenih Naroda biti poduzeti odgovarajući
koraci kako bi se osigurala potrebna usklađenost između
ove Uredbe i Sporazuma AETR.
Europski nadzornik za zaštitu podataka je savjetovan u
skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ)
br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (2) te je
donio mišljenje 5. listopada 2011. (3).
Uredbu (EEZ) br 3821/85 trebalo bi stoga staviti izvan
snage,
(1) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od
16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela o mehan­
izmima država članica za kontrolu izvršavanja provedbenih ovlasti
Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(2) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od
18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih
podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju
takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
(3) SL C 37, 10.2.2012., str. 6.
Definicije
1.
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije iz članka
4. Uredbe (EZ) br. 561/2006.
2.
Uz definicije iz stavka 1., za potrebe ove Uredbe primje­
njuju se slijedeće definicije:
(a) „tahograf” ili „uređaj za bilježenje podataka” znači uređaj
koji se ugrađuje u cestovna vozila u svrhu prikaza, bilježe­
nja, ispisa, pohrane i automatskog ili poluautomatskog
generiranja detalja o kretanju tih vozila, uključujući
brzinu tih vozila, u skladu s člankom 4. stavkom 3. kao
i detalje o određenim razdobljima aktivnosti njihovih
vozača;
(b) „jedinica u vozilu” znači tahograf bez senzora kretanja i
kablova za spajanje senzora kretanja. Jedinica u vozilu
može biti jedna jedinica ili više jedinica raspoređenih u
vozilu, pod uvjetom da je zajamčena usklađenost sa sigur­
nosnim zahtjevima iz ove Uredbe; jedinica u vozilu uklju­
čuje, između ostalog, jedinicu za obradu, memoriju poda­
taka, funkciju mjerenja vremena, dva uređaja sa sučeljem za
pametne kartice za vozača i suvozača, pisač, zaslon,
priključne uređaje i mogućnosti unošenja podataka kori­
snika;
(4) Direktiva 2002/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka
2002. o organizaciji radnog vremena osoba koje obavljaju mobilne
djelatnosti cestovnog prijevoza (SL L 80, 23.3.2002., str. 35.).
(5) Direktiva Vijeća 92/6/EEZ od 10. veljače 1992. o ugradnji i uporabi
uređaja za ograničenje brzine za određene kategorije motornih
vozila u Zajednici (SL L 57, 2.3.1992., str. 27.).
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
karakteristike vozila, koji se trebaju sačuvati u memoriji
podataka korištenjem kartice radionice;
(c) „senzor kretanja” znači dio tahografa na kojem se prikazuje
signalna oznaka brzine vozila i/ili duljine prijeđenoga puta
vozila;
(d) „tahografska kartica” znači pametna kartica koja se koristi u
kombinaciji s tahografom, a pomoću koje tahograf prepoz­
naje ulogu držatelja kartice te koja omogućuje prijenos i
pohranu podataka;
(e) „tahografski listić” znači listić za zapisivanje i pohranjivanje
zabilježenih podataka koji se umeće u analogni tahograf i
na koji pisaljka analognog tahografa neprekidno zapisuje
podatke koje treba zabilježiti;
(f)
„kartica vozača” znači tahografska kartica koju ovlaštena
tijela u državi članici izdaju pojedinom vozaču, a koja
služi za identifikaciju vozača te omogućuje pohranu poda­
taka o aktivnosti vozača;
(g) „analogni tahograf” znači tahograf koji se koristi u kombi­
naciji s tahografskim listićem u skladu s ovom Uredbom;
(h) „digitalni tahograf” znači tahograf koji se koristi u kombi­
naciji s tahografskom karticom u skladu s ovom Uredbom;
(i)
(j)
„kontrolna kartica” znači tahografska kartica koju ovlaštena
tijela u državi članici izdaju nacionalnom nadležnom
nadzornom tijelu, a koja služi za identifikaciju nadzornoga
tijela i moguće službenika za kontrolu te koja omogućuje
pristup podacima pohranjenima u memoriji podataka,
kartici vozača ili prema potrebi karticama radionice, u
svrhu njihova čitanja, ispisivanja i/ili preuzimanja;
„kartica poduzeća” znači tahografska kartica koju ovlaštena
tijela u državi članici izdaju prijevoznome poduzeću koje
upravlja vozilima u koja je ugrađen tahograf, a koja služi za
identifikaciju prijevoznoga poduzeća te omogućuje prikazi­
vanje, preuzimanje i ispisivanje podataka pohranjenih u
tahografu koje je prijevozno poduzeće zaključalo;
(k) „kartica radionice” znači tahografska kartica koju su ovla­
štena tijela u državi članici izdala ovlaštenom osoblju proiz­
vođača tahografa, instalatera, proizvođača vozila ili radio­
nice koje je država članica odobrila, a koja služi za identi­
fikaciju posjednika kartice te omogućuje ispitivanje, kalibra­
ciju i aktiviranje tahografa i/ili preuzimanje iz njih;
(l)
„aktiviranje” znači faza u kojoj je tahograf u potpunosti
operativan i provodi sve funkcije, uključujući sigurnosne
funkcije kroz upotrebu kartice radionice;
(m) „kalibracija” digitalnog tahografa znači ažuriranje ili
potvrdu parametara vozila, uključujući identifikaciju i
L 60/5
(n) „preuzimanje” iz digitalnog tahografa znači kopiranje,
zajedno s digitalnim potpisom, dijela ili čitavog skupa dato­
teka podataka zabilježenih u memoriji podataka jedinice u
vozilu ili u memoriji tahografske kartice pod uvjetom da taj
proces ne mijenja niti briše pohranjene podatke;
(o) „događaj” znači neuobičajeno djelovanje koje otkrije digi­
talni tahograf, a koje može biti rezultat pokušaja prijevare;
(p) „kvar” znači neuobičajeno djelovanje koje otkrije digitalni
tahograf, a koje može biti rezultat nepravilnosti ili greške
na uređaju;
(q) „ugradnja” znači postavljanje tahografa u vozilo;
(r) „nevažeća kartica” znači kartica za koju se otkrije da je
neispravna ili čija početna provjera autentičnosti nije
uspjela ili čiji datum početka važenja još nije dosegnut ili
čiji je datum isteka prošao;
(s) „periodični pregled” znači skup operacija koje se vrše za
provjeru radi li tahograf pravilno, odgovaraju li njegove
postavke parametrima vozila i jesu li uređaji za manipula­
ciju spojeni na tahograf;
(t)
„popravak” znači bilo kakav popravak senzora za kretanje
ili jedinice u vozilu koji zahtijeva isključivanje s napajanja
ili isključivanje s drugih sastavnih dijelova tahografa ili
otvaranje senzora za kretanje ili jedinice u vozilu;
(u) „homologacija” znači proces certificiranja, od strane države
članice, u skladu s člankom 13., da tahograf, njegovi rele­
vantni sastavni dijelovi ili tahografska kartica koji će se
staviti na tržište ispunjavaju zahtjeve ove Uredbe;
(v) „interoperabilnost” znači kapacitet sustava i temeljnih
poslovnih procesa za razmjenu podataka i dijeljenje infor­
macija;
(w) „sučelje” znači mogućnost među sustavima koja pruža
medije kroz koje mogu kontaktirati i biti međusobno pove­
zani;
(x) „izmjereno vrijeme” znači trajni digitalni zapis koordini­
ranog univerzalnog datuma i vremena (UTC);
(y) „prilagodba vremena” znači automatska prilagodba
aktualnog vremena u redovnim intervalima i s maksi­
malnim odstupanjem od jedne minute ili prilagodba koja
se provodi tijekom kalibracije;
L 60/6
HR
Službeni list Europske unije
(z) „otvorena norma” znači norma određena u dokumentu o
specifikaciji normi koji je dostupan besplatno ili uz nomi­
nalnu naplatu, a koji se može kopirati, dijeliti ili koristiti
bez naknade ili uz nominalnu naknadu.
Članak 3.
28.2.2014.
— biti sigurni, posebice jamčiti integritet i porijeklo izvora
podataka koje su zabilježile jedinice u vozilu i senzori
kretanja ili koji su iz njih preuzeti,
— biti interoperabilni, između različitih generacija jedinica u
vozilu i tahografskih kartica,
Područje primjene
1.
Tahografi se ugrađuju i koriste u vozilima registriranima u
državi članici koja služe za cestovni prijevoz putnika ili dobara i
na koje se primjenjuje Uredba (EZ) br. 561/2006.
— omogućavati učinkovitu provjeru usklađenosti s ovom
Uredbom i drugim primjenjivim pravnim aktima,
— biti jednostavni za korištenje.
2.
Države članice mogu izuzeti od primjene ove Uredbe
vozila navedena u članku 13. stavcima 1. i 3. Uredbe (EZ)
br. 561/2006.
3.
Države članice mogu izuzeti od primjene ove Uredbe
vozila koja se koriste za djelatnosti prijevoza za koje je
odobreno izuzeće u skladu s člankom 14. stavkom 1. Uredbe
(EZ) br. 561/2006.
Države članice mogu izuzeti od primjene ove Uredbe vozila
koja se koriste za djelatnosti prijevoza za koje je odobreno
izuzeće u skladu s člankom 14. stavkom 2. Uredbe (EZ)
br. 561/2006. Države članice moraju o tome odmah obavijestiti
Komisiju.
3.
Digitalni tahografi bilježe sljedeće podatke:
(a) prijeđeni put i brzinu vozila;
(b) izmjereno vrijeme;
(c) položaje kako je navedeno u članku 8. stavku 1.;
(d) identitet vozača;
(e) aktivnost vozača;
4.
Petnaest godina nakon što su novoregistrirana vozila
dužna imati tahograf kako je određeno člancima 8., 9. i 10.
ove Uredbe, vozilima koja prometuju u državi članici koja nije
država članica njihove registracije mora se ugraditi takav taho­
graf.
(f) podatke o kontroli, kalibraciji i popravku tahografa, uklju­
čujući identifikaciju radionice;
(g) događaje i kvarove.
5.
U slučaju nacionalnoga prijevoza države članice mogu
zahtijevati ugradnju i uporabu tahografa u skladu s ovom
Uredbom u svakom vozilu za koje se njihova ugradnja i
uporaba tahografa ne zahtijeva u stavku 1.
Članak 4.
4.
Analogni tahografi bilježe barem podatke iz stavka 3.
točaka (a), (b) i (e).
5.
Pristup podacima pohranjenima u tahografu i tahografskoj
kartici može se odobrit u bilo kojem trenutku:
Zahtjevi i podaci koji treba bilježiti
1.
Tahografi, isključujući vanjske sastavne dijelove, taho­
grafske kartice i tahografski listići moraju ispunjavati stroge
tehničke i ostale zahtjeve kako bi se omogućila ispravna
provedba ove Uredbe.
2.
Tahografi i tahografske kartice moraju ispunjavati sljedeće
zahtjeve.
(a) nadležnim nadzornim tijelima;
(b) relevantnom prijevoznom poduzeću tako da može biti
usklađeno s pravnim obvezama, posebice kako je navedeno
u člancima 32. i 33.
6.
Preuzimanje podataka vrši se uz minimalnu odgodu za
prijevozna poduzeća ili vozače.
Oni moraju:
— bilježiti podatke povezane s vozačem, aktivnosti vozača i
vozilom koji moraju biti točni i pouzdani,
7.
Podaci koje zabilježi tahograf koji se mogu prenositi u i iz
tahografa bežično ili elektroničkim putem, moraju biti u obliku
javno dostupnih protokola kako je definirano u otvorenim
normama.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
8.
Kako bi se osiguralo da su tahograf i tahografske kartice
usklađeni s načelima i uvjetima ove Uredbe, a naročito u ovog
članka, Komisija provedbenim aktima donosi detaljne odredbe
potrebne za jedinstvenu provedbu ovog članka, posebice
odredbe koje osiguravaju tehnički način ispunjenja tih zahtjeva.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja
iz članka 42. stavka 3.
9.
Detaljne odredbe iz stavka 8., prema potrebi, temelje se na
normama i jamče interoperabilnost i kompatibilnost između
raznih generacija jedinica u vozilu i svih tahografskih kartica.
L 60/7
Članak 6.
Prikaz i upozoravanje
1.
Informacije sadržane u digitalnom tahografu i tahografskoj
kartici povezane s aktivnostima vozila te s vozačem i suvo­
začem prikazuju se na jasan, nedvosmislen i ergonomski način.
2.
Prikazuju se sljedeće informacije:
(a) vrijeme;
Članak 5.
Funkcije digitalnog tahografa
Digitalni tahograf osigurava sljedeće funkcije:
— mjerenje brzine i prijeđenog puta,
— praćenje aktivnosti vozača i statusa vožnje,
(b) način rada;
(c) aktivnost vozača:
— ako je trenutačna aktivnost vožnja, vozačevo trenutačno
neprekidno vrijeme vožnje i kumulativno vrijeme stanki,
— praćenje umetanja i uklanjanja tahografskih kartica,
— bilježenje ručnih unosa vozača,
— kalibraciju,
— ako je trenutačna aktivnost dostupnost/drugi posao/
odmor ili stanka, trenutačno trajanje te aktivnosti (od
kad je odabrana) i trenutačno kumulativno vrijeme
stanki;
— automatsko bilježenje položaja kako je navedeno u članku
8. stavku 1.,
(d) podaci povezani s upozorenjima;
— praćenje aktivnosti nadzora,
(e) podaci povezani s pristupom izborniku.
— otkrivanje i bilježenje događaja i kvarova,
Mogu se prikazati dodatne informacije pod uvjetom da se jasno
mogu razlikovati od informacija zatraženih u ovom stavku.
— čitanje iz memorije podataka, bilježenje i pohrana u memo­
riji podataka,
— čitanje s tahografskih kartica te bilježenje i pohrana na taho­
grafske kartice,
— prikaz, upozoravanje, ispis i preuzimanje podataka na
vanjske uređaje,
— prilagodbu i mjerenje vremena,
3.
Digitalni tahograf upozorava vozače kad otkrije neki
događaj i/ili kvar te prije i u vrijeme prekoračenja maksimalnog
dopuštenog neprekidnog vremena vožnje kako bi se poboljšala
usklađenost s relevantnim zakonodavstvom.
4.
Upozorenja su vizualna, a mogu biti i zvučna. Upozorenja
traju najmanje 30 sekundi, osim ako ih korisnik potvrdi na
način da pritisne bilo koju tipku na tahografu. Razlog upozo­
renja prikazuje se i ostaje vidljiv sve dok ga korisnik potvrdi na
način da upotrijebi posebnu tipku ili naredbu na tahografu.
— daljinsku komunikaciju,
— upravljanje zaključavanjem poduzeća,
— ugrađena ispitivanja i samoispitivanja.
5.
Kako bi se osiguralo da su tahografi usklađeni sa zahtje­
vima ovog članka u odnosu na prikaz i upozorenja, Komisija
provedbenim aktima donosi detaljne odredbe potrebne za jedin­
stvenu provedbu ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u
skladu s postupkom ispitivanja iz članka 42. stavka 3.
L 60/8
HR
Službeni list Europske unije
28.2.2014.
— završno mjesto dnevnog radnog vremena.
Članak 7.
Zaštita podataka
1.
Države članice dužne su osigurati da se obrada osobnih
podataka u kontekstu ove Uredbe vrši isključivo za potrebe
provjere usklađenosti s ovom Uredbom i Uredbom (EZ)
br. 561/2006, u skladu s direktivama 95/46/EZ i 2002/58/EZ
te pod nadzorom nadzornog tijela države članice iz članka 28.
Direktive 95/46/EZ.
2.
Države članice posebice moraju osigurati da su osobni
podaci zaštićeni od korištenja koja nisu povezana s praćenjem
ove Uredbe i Uredbe (EZ) br. 561/2006, u skladu sa stavkom 1.
u pogledu:
— korištenja globalnog navigacijskog satelitskog sustava
(GNSS) za bilježenje podataka o položaju iz članka 8.,
— korištenja daljinske komunikacije za
provjere iz članka 9.,
Radi toga se u vozila koja su prvi put registrirana 36 mjeseci
nakon stupanja na snagu detaljnih odredbi iz članka 11. ugra­
đuje tahograf koji je povezan s uslugom pozicioniranja na
temelju satelitskog navigacijskog sustava.
2.
U pogledu povezivanja tahografa s uslugom pozicioniranja
na temelju satelitskog navigacijskog sustava iz stavka 1. koriste
se samo veze usluge koje koriste uslugu pozicioniranja bez
naknade. U tahograf se trajno ne pohranjuju nikakvi podaci o
položaju osim onih izraženih u, ako je to moguće, zemljopi­
snim koordinatama kojima se određuju položaji iz stavka 1.
Podaci o položaju koji se moraju privremeno pohraniti kako
bi se omogućilo automatsko bilježenje točaka navedenih u
stavku 1. ili kako bi se potkrijepio senzor kretanja ne smiju
biti dostupni korisnicima i automatski se brišu nakon što više
nisu potrebni u te svrhe.
potrebe vršenja
Članak 9.
— korištenja tahografa sa sučeljem iz članka 10.,
— elektroničke razmjene podataka na karticama vozača kako je
navedeno u članku 31., a posebno prekogranične razmjene
takvih podataka s trećim zemljama,
— evidencije koju provode prijevozna poduzeća u skladu s
člankom 33.
3.
Digitalni tahografi osmišljeni su na način da osiguravaju
zaštitu privatnosti. Obrađuju se isključivo oni podaci potrebni
za ispunjenje svrha ove Uredbe.
4.
Vlasnici vozila, prijevozna poduzeća i sva druga tijela
dužni su poštovati, ako je to potrebno, relevantne odredbe o
zaštiti osobnih podataka.
POGLAVLJE II.
PAMETNI TAHOGRAF
Članak 8.
Bilježenje položaja vozila na određenim mjestima tijekom
dnevnog radnog vremena
1.
Kako bi se olakšala potvrda usklađenosti s relevantnim
zakonodavstvom, položaj vozila bilježi se automatski na slje­
dećim mjestima ili u točki koja je najbliža takvim mjestima gdje
je dostupan satelitski signal:
Daljinsko
rano
otkrivanje moguće
zloupotrebe
manipulacije
ili
1.
Kako bi se olakšale ciljane provjere na cesti koje provode
nadležna nadzorna tijela, moguća je komunikacija između taho­
grafa instaliranih u vozilima koja su prvi put registrirana 36
mjeseci nakon stupanja na snagu detaljnih odredaba iz članka
11. i tih nadležnih tijela dok je vozilo u pokretu.
2.
Petnaest godina nakon što novoregistrirana vozila moraju
imati tahograf kako je određeno u ovom članku i člancima 8. i
10., države članice moraju u odgovarajućoj mjeri opremiti svoja
nadzorna tijela opremom za daljinsko rano otkrivanje
potrebnom kako bi se omogućila komunikacija podataka nave­
dena u ovom članku, uzimajući u obzir njihove posebne
zahtjeve i strategije za provedbu. Do tada države članice
mogu odlučiti hoće li opremiti svoja nadzorna tijela opremom
za takvo daljinsko rano otkrivanje.
3.
Komunikacija s tahografom iz stavka 1. uspostavlja se
samo ako je za to primljen zahtjev s uređaja nadzornih tijela.
Komunikacija je zaštićena kako bi se osigurala nepovredivost
podataka i autentifikacija uređaja za bilježenje podataka i
provjeru. Pristup razmijenjenim podacima omogućen je isklju­
čivo nadzornim tijelima ovlaštenima za provjeru kršenja Uredbe
(EZ) br. 561/2006 i ove Uredbe te radionicama u mjeri
potrebnoj da bi se utvrdio ispravan rad tahografa.
— početno mjesto dnevnog radnog vremena,
4.
Podaci razmijenjeni komunikacijom ograničeni su isklju­
čivo na podatke potrebne za ciljanu provjeru vozila na cesti za
koje se sumnja da sadrže tahografe kojima se manipuliralo ili
koji su zloupotrebljeni. Ti podaci vezani su uz sljedeće događaje
ili podatke koje je tahograf zabilježio:
— svaka tri sata akumuliranog vremena vožnje,
— najnoviji pokušaj povrede sigurnosti,
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
— najdulji prekid u napajanju,
L 60/9
Članak 10.
Povezanost s inteligentnim prijevoznim sustavima
— kvar senzora,
— greška u podacima o kretanju,
— konflikt u kretanju vozila,
Tahografi u vozilima koja su prvi put registrirana 36 mjeseci
nakon stupanja na snagu detaljnih odredaba iz članka 11. mogu
biti opremljeni standardiziranim sučeljima putem kojih podatke
koje je tahograf zabilježio ili generirao može na operativan
način koristiti vanjski uređaj, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) sučelje ne utječe na ispravnost i nepovredivost podataka
koje je tahograf zabilježio;
— vožnja bez valjane kartice,
(b) sučelje je usklađeno s detaljnim odredbama iz članka 11.;
— umetanje kartice tijekom vožnje,
— podaci o prilagodbi vremena,
— podaci o kalibraciji, uključujući datume dvije posljednje kali­
bracije,
(c) vanjski uređaj povezan sa sučeljem ima pristup osobnim
podacima, uključujući podatke o zemljopisnom položaju,
samo nakon prethodnog odobrenja vozača na kojeg se
podaci odnose.
Članak 11.
Detaljne odredbe za pametni tahograf
— registarski broj vozila,
— brzina koju je tahograf zabilježio.
5.
Razmijenjeni podaci koriste se isključivo za provjeru
usklađenosti s ovom Uredbom. Podaci se ne prenose drugim
tijelima osim tijelima koja provjeravaju razdoblja vožnje i
razdoblja odmora i pravosudnim tijelima u okviru sudskog
postupka koji je u tijeku.
6.
Nadzorna tijela mogu pohranjivati podatke samo dok traju
provjere na cesti. Podaci se brišu najkasnije tri sata nakon
njihove razmjene osim ako podaci upućuju na moguću mani­
pulaciju ili zloupotrebu tahografa. Proslijeđeni se podaci brišu
ako, tijekom provjere na cesti koja neposredno slijedi, manipu­
lacija ili zloupotreba nisu potvrđene.
7.
Prijevozna poduzeća koja upravljaju vozilima dužna su
obavijestiti vozače o mogućnosti daljinske komunikacije u
svrhu ranog otkrivanja mogućeg manipuliranja ili zloupotrebe
tahografa.
8.
Ni u kojem slučaju daljinska komunikacija ranog otkri­
vanja kako je opisana u ovom članku ne vodi do automatskih
globa ili kazni za vozača ili prijevozno poduzeće. Nadležno
nadzorno tijelo, na temelju razmijenjenih podataka, može
izvršiti provjeru vozila i tahografa. Rezultat daljinske komuni­
kacije ne sprječava nadzorna tijela da vrše nasumične provjere
na cesti na temelju sustava klasifikacije rizika iz članka 9. Direk­
tive 2006/22/EZ.
Kako bi se osiguralo da je pametni tahograf usklađen s načelima
i zahtjevima određenima u ovoj Uredbi, Komisija provedbenim
aktima donosi detaljne odredbe potrebne za jedinstvenu
provedbu članaka 8., 9. i 10., isključujući one odredbe kojima
bi se omogućilo da tahograf bilježi dodatne podatke. Ti se
provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz
članka 42. stavka 3.
Detaljne odredbe navedene u prvom stavku:
(a) u odnosu na izvođenje funkcija pametnog tahografa kako su
navedene u ovom poglavlju uključuju potrebne zahtjeve
kako bi se zajamčila sigurnost, točnost i pouzdanost poda­
taka kako u tahograf dolaze putem usluge satelitskog pozi­
cioniranja i tehnologije za daljinsku komunikaciju iz članaka
8. i 9.;
(b) navode razne uvjete i zahtjeve za uslugu satelitskog pozi­
cioniranja i tehnologiju za daljinsku komunikaciju iz
članaka 8. i 9. da budu izvan tahografa ili ugrađeni u
njega, te, ako su izvan njega, navode uvjete za korištenje
signala satelitskog pozicioniranja kao drugog senzora kreta­
nja;
(c) navode potrebne norme za sučelje iz članka 10. Takve
norme mogu uključivati odredbu o distribuciji prava
pristupa za vozače, radionice i prijevozna poduzeća te
kontrolne uloge za podatke koje bilježi tahograf, a koje se
kontrolne uloge temelje na mehanizmu provjere autentično­
sti/ovlaštenja definiranom za sučelja, poput certifikata za
svaku razinu pristupa, podložno tehničkoj izvedivosti.
L 60/10
HR
Službeni list Europske unije
POGLAVLJE III.
HOMOLOGACIJA
28.2.2014.
(c) certifikat o interoperabilnosti potvrđuje da je ispitana stavka
u potpunosti interoperabilna s potrebnim modelima taho­
grafa ili tahografskih kartica.
Članak 12.
Primjene
1.
Proizvođači ili njihovi zastupnici podnose zahtjev za
homologacijom jedinice u vozilu, senzora kretanja, uzorka taho­
grafskog listića ili tahografske kartice tijelima za homologaciju
koja je za to ovlastila svaka država članica.
5.
O svakoj izmjeni u softveru ili hardveru tahografa ili u
naravi materijala upotrijebljenih u njegovoj proizvodnji mora se,
prije nego što se primijeni, obavijestiti nadležno tijelo koje je
odobrilo homologaciju za uređaj. To tijelo proizvođaču potvr­
đuje produljenje homologacije ili može zahtijevati ažuriranje ili
potvrdu o relevantnim certifikatima – funkcionalnim, sigurno­
snim i/ili certifikatima o interoperabilnosti.
2.
Države članice obavješćuju Komisiju do 2. ožujka 2015. o
nazivu i kontaktnim podacima ovlaštenih tijela iz stavka 1. i
prema potrebi nakon toga osiguravaju ažuriranja prema potrebi.
Komisija na svojoj internetskoj stranici objavljuje popis ovla­
štenih tijela za homologaciju i održava taj popis ažuriranim.
6.
Za svaki tip jedinice u vozilu, senzora kretanja, uzorka
tahografskog listića ili tahografske kartice može se podnijeti
zahtjev samo jednoj državi članici.
3.
Zahtjevu za homologacijom potrebno je priložiti odgova­
rajuće specifikacije, uključujući potrebne podatke vezane uz
pečate te certifikate o sigurnosti, ispravnosti i interoperabilnosti.
Certifikat o sigurnosti izdaje ovlašteno certifikacijsko tijelo koje
je odredila Komisija.
7.
Komisija provedbenim aktima donosi detaljne odredbe
potrebne za jedinstvenu provedbu ovog članka. Ti se proved­
beni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 42.
stavka 3.
Članak 13.
Odobravanje homologacije
Certifikate o ispravnosti izdaje proizvođaču tijelo za homologa­
ciju.
Certifikat o interoperabilnosti izdaje jedinstveni laboratorij pod
ovlašću i odgovornosti Komisije.
4.
U pogledu tahografa, njegovih relevantnih sastavnih dije­
lova i tahografskih kartica:
Država članica izdaje homologaciju za bilo koji tip jedinice u
vozilu, senzora kretanja, uzorka tahografskog listića ili taho­
grafske kartice usklađen sa zahtjevima propisanima u člancima
4. i 11., pod uvjetom da država članica može provjeriti jesu li
proizvedeni modeli usklađeni s homologiranim tipom.
Za sve preinake ili dodatke homologiranom uzorku potrebno je
pribaviti dodatnu homologaciju od države članice koja je
odobrila prvotnu homologaciju.
Članak 14.
Oznaka homologacije
(a) potvrda o sigurnosti potvrđuje sljedeće za jedinicu u vozilu,
tahografske kartice, senzor za kretanje i vezu s GNSS
prijemnikom kad GNSS nije ugrađen u jedinice u vozilu:
Države članice izdaju podnositelju zahtjeva oznaku EU homo­
logacije, koja je u skladu s prethodno ustanovljenim modelom,
za svaki tip jedinice u vozilu, senzora kretanja, uzorka tahograf­
skog listića ili tahografske kartice koji su države članice odobrile
u skladu s člankom 13. i Prilogom II. Takve modele donosi
Komisija provedbenim aktima u skladu s postupkom ispitivanja
iz članka 42. stavka 3.
i. usklađenost sa sigurnosnim ciljevima;
Članak 15.
ii. ispunjenje sljedećih sigurnosnih funkcija: identifikacije i
provjere autentičnosti, ovlaštenja, povjerljivosti, odgovor­
nosti, integriteta, revizije, točnosti i pouzdanosti usluge;
(b) funkcionalni certifikat potvrđuje da ispitana stavka ispunjava
odgovarajuće zahtjeve u smislu obavljanja funkcija, ekolo­
ških karakteristika, karakteristika elektromagnetske kompa­
tibilnosti, usklađenosti s fizičkim zahtjevima i usklađenosti s
drugim normama koje se primjenjuju;
Odobrenje ili odbijanje
Nadležna tijela u državama članicama kojima su podneseni
zahtjevi za homologacijom moraju za svaki tip jedinice u
vozilu, senzora kretanja, uzorka tahografskog listića ili taho­
grafske kartice koji su odobrila u roku od mjesec dana poslati
tijelima u ostalim državama članicama kopiju potvrde o homo­
logaciji i kopije relevantnih specifikacija, uključujući one koje se
odnose na pečate. Ako nadležna tijela ne odobre zahtjev za
homologacijom, dužna su obavijestiti tijela u drugim državama
članicama da je zahtjev odbijen te navesti razloge za svoju
odluku.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
L 60/11
Članak 16.
Članak 17.
Usklađenost uređaja s homologacijom
Homologacija tahografskih listića
1.
Ako država članica koja je izdala homologaciju u skladu s
člankom 13. ustanovi da određene jedinice u vozilu, senzori
kretanja, tahografski listići ili tahografske kartice imaju oznaku
homologacije koju je ta država članica izdala, a nisu u skladu s
tipom koji je homologiran, ona poduzima potrebne mjere kako
bi osigurala da su proizvedeni modeli usklađeni s homologi­
ranim tipom. Ako je potrebno, poduzete mjere mogu uključivati
i poništavanje homologacije.
1.
Podnositelj zahtjeva za homologacijom za uzorak taho­
grafskoga listića u svojem zahtjevu navodi tip ili tipove analo­
gnih tahografa s kojima se taj tahografski listić upotrebljava te
stavlja na raspolaganje odgovarajući uređaj tog tipa ili tipova u
svrhu ispitivanja tahografskog listića.
2.
Država članica koja je izdala homologaciju poništava to
odobrenje ako homologirana jedinica u vozilu, senzor kretanja,
tahografski listić ili tahografska kartica nisu u skladu s ovom
Uredbom ili ako se tijekom njihova korištenja ustanovi
neispravan rad koji ih čini neprikladnima za uporabu kojoj su
namijenjeni.
3.
Ako država članica koja je izdala homologaciju primi od
druge države članice obavijest o jednom od slučajeva iz stavaka
1. ili 2., ona nakon savjetovanja s državom članicom koja je
poslala obavijest poduzima korake utvrđene u tim stavcima, u
skladu sa stavkom 5.
4.
Država članica koja utvrdi da je došlo do jednog od sluča­
jeva iz stavka 2. može do daljnjeg zabraniti prodaju i korištenje
dotične jedinice u vozilu, senzora kretanja, tahografskog listića
ili tahografske kartice. Isto vrijedi i za slučajeve iz stavka 1.
vezane uz jedinice u vozilu, senzore kretanja, tahografske
listiće ili tahografske kartice koji su bili izuzeti iz prvotne
ovjere EU-a ako proizvođač, nakon pravovremena upozorenja,
ne uskladi uređaj s homologiranim modelom ili zahtjevima iz
ove Uredbe.
U svakom slučaju, nadležna tijela država članica u roku od
mjesec dana obavješćuju jedna druge te obavješćuju Komisiju
o poništavanju homologacije ili o svakoj drugoj mjeri poduzetoj
u skladu sa stavcima 1., 2. ili 3. te navode razloge za takav
postupak.
5.
Ako država članica koja je izdala homologaciju osporava
postojanje bilo kojeg od slučajeva opisanih u stavcima 1. ili 2. o
kojem je obaviještena, države članice nastoje riješiti taj spor te
redovito o tome obavješćuju Komisiju.
Ako se u razgovorima među državama članicama ne postigne
sporazum u roku od četiri mjeseca od datuma slanja obavijesti
iz stavka 3., Komisija, nakon savjetovanja sa stručnjacima iz
svih država članica te nakon što je razmotrila sve relevantne
čimbenike, poput gospodarskih i tehničkih čimbenika, u roku
od šest mjeseci nakon isteka spomenutog razdoblja od četiri
mjeseca donosi odluku o kojoj obavješćuje države članice
kojih se to tiče te istodobno i ostale države članice. Komisija
za svaki pojedini slučaj određuje vremenski rok za provođenje
svoje odluke.
2.
Nadležna tijela svake države članice na potvrdi o homo­
logaciji uzorka tahografskog listića navode tip ili tipove analo­
gnih tahografa u kojima se taj uzorak tahografskog listića može
koristiti.
Članak 18.
Obrazloženje odluka o odbijanju
U svim odlukama donesenima u skladu s ovom Uredbom
kojima se odbija ili poništava homologacija jedinice u vozilu,
senzora kretanja, uzorka tahografskog listića ili tahografske
kartice detaljno se navode razlozi na kojima se takve odluke
temelje. Stranka o kojoj je riječ mora biti obaviještena o takvoj
odluci, kao i o pravnim lijekovima dostupnima u skladu s
pravom u dotične države članice te o rokovima za primjenu
tih pravnih lijekova.
Članak 19.
Priznavanje homologiranih tahografa
Države članice ne smiju odbiti registrirati vozila opremljena
tahografom ili zabraniti stavljanje u pogon ili korištenje
takvog vozila na temelju činjenice da je vozilo opremljeno
takvim uređajem ako uređaj nosi oznaku homologacije iz
članka 14. i tipsku pločicu iz članka 22. stavka 4.
Članak 20.
Sigurnost
1.
Proizvođači izrađuju, ispituju i izvršavaju pregled jedinica
u vozilu, senzora kretanja i tahografskih kartica koji se proiz­
vode kako bi otkrili nedostatke u svim fazama životnoga ciklusa
proizvoda te sprječavaju ili smanjuju mogućnost njihove zlou­
potrebe. Učestalost ispitivanja utvrđuje država članica koja je
izdala potvrdu o homologaciji, uz ograničenje koje ne prelazi
dvije godine.
2.
Radi toga proizvođači podnose dokumentaciju potrebnu
za provođenje analize ranjivosti certifikacijskom tijelu iz članka
12. stavka 3.
3.
Za potrebe stavka 1. certifikacijsko tijelo iz članka 12.
stavka 3. provodi ispitivanja jedinica u vozilu, senzora kretanja
i tahografskih kartica kako bi utvrdilo da pojedinci upoznati s
javno dostupnim saznanjima ne mogu zloupotrijebiti poznate
ranjivosti uređaja.
L 60/12
HR
Službeni list Europske unije
4.
Ako se tijekom ispitivanja iz stavaka 1. otkriju ranjivosti u
elementima sustava (jedinicama u vozilu, senzorima kretanja i
tahografskim karticama), ti elementi ne stavljaju se na tržište.
Ako se tijekom ispitivanja otkriju ranjivosti u skladu sa stavkom
3. kod elemenata koji su već na tržištu, proizvođač ili certifika­
cijsko tijelo obavještava nadležna tijela države članice koja je
odobrila homologaciju. Nadležna tijela poduzimaju sve potrebne
mjere za rješavanje tog problema, posebice od strane proizvo­
đača, te bez odgađanja obavještavaju Komisiju o otkrivenim
ranjivostima i predviđenim ili poduzetim mjerama, uključujući,
prema potrebi, povlačenje homologacije u skladu s člankom 16.
stavkom 2.
28.2.2014.
elektroničke sigurnosne podatke. Komisija državama članicama
omogućuje pristup tim informacijama na zahtjev.
4.
U svrhu potvrde da je ugradnja tahografa obavljena u
skladu sa zahtjevima iz ove Uredbe, pričvršćuje se tipska
pločica na način da bude jasno vidljiva i lako dostupna.
5.
Sastavni dijelovi tahografa zapečaćeni su kako je navedeno
u certifikatu o homologaciji. Svi spojevi s tahografom kojima se
može neovlašteno rukovati, uključujući spoj između senzora za
kretanje i mjenjačke kutije te prema potrebi tipska pločica
moraju biti zapečaćeni.
Članak 21.
Terenska ispitivanja
1.
Države članice mogu odobriti provođenje terenskih ispiti­
vanja tahografa koji još nisu homologirani. Države članice
uzajamno priznaju takva odobrenja za terenska ispitivanja.
2.
Vozači i prijevozna poduzeća koja sudjeluju u terenskome
ispitivanju moraju poštovati zahtjeve iz Uredbe (EZ)
br. 561/2006. Radi dokazivanja te usklađenosti, vozači slijede
postupak određen u članku 35. stavku 2. ove Uredbe.
3.
Komisija može donijeti provedbene akte o postupcima
koje treba slijediti pri provođenju terenskih ispitivanja te obra­
scima koje je potrebno koristiti za praćenje tih terenskih ispiti­
vanja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom
ispitivanja iz članka 42. stavka 3.
Pečat se uklanja ili uništava isključivo:
— od strane instalatera ili radionica koje su odobrila nadležna
tijela iz članka 24. u svrhe popravka, održavanja ili ponovne
kalibracije tahografa ili od strane službenika za kontrolu koji
su pravilno osposobljeni i, prema potrebi ovlašteni, za svrhe
provjere,
— u svrhu popravka vozila ili izmjene koja utječe na pečat. U
takvim slučajevima u vozilu se mora nalaziti pisana izjava s
datumom i vremenom uništavanja pečata i s razlozima za
uklanjanje pečata. Komisija putem provedbenih akata razvija
standardni obrazac za pisanu izjavu.
U svim slučajevima, pečate zamjenjuje ovlašteni instalater ili
radionica bez neopravdanog odgađanja, a najkasnije sedam
dana od njegovog uklanjanja.
POGLAVLJE IV.
UGRADNJA I PREGLED
Članak 22.
Prije zamjene pečata, ovlaštena radionica izvršava provjeru i
kalibraciju tahografa.
Ugradnja i popravak
1.
Ugradnju i popravak tahografa vrše isključivo instalateri,
radionice ili proizvođači vozila koje su za to ovlastila nadležna
tijela u državama članicama u skladu s člankom 24.
2.
Nakon što su utvrdili da je tahograf funkcionira ispravno
te, posebno, na takav način da osigurava da nijedan uređaj za
manipulaciju ne može utjecati zabilježene podatke ili ih izmije­
niti, ovlašteni instalateri, radionice ili proizvođači vozila pečate
tahograf, u skladu sa specifikacijama navedenima u potvrdi o
homologaciji iz članka 15.
3.
Ovlašteni instalateri, radionice ili proizvođači vozila stav­
ljaju posebnu oznaku na te pečate. Uz to, u slučaju digitalnih
tahografa ovlašteni instalateri, radionice ili proizvođači unose
elektroničke sigurnosne podatke potrebne za provođenje
provjera autentičnosti. Nadležna tijela u svakoj državi članici
šalju Komisiji evidenciju korištenih oznaka i elektroničkih sigur­
nosnih podataka te potrebne informacije vezane uz korištene
Članak 23.
Pregledi tahografa
1.
Ovlaštene radionice provode redovite preglede tahografa.
Redoviti pregledi provode se najmanje svake dvije godine.
2.
Pregledi navedeni u stavku 1. provjeravaju barem sljedeće:
— je li tahograf pravilno ugrađen i prikladan za vozilo,
— radi li tahograf pravilno,
— ima li tahograf oznaku homologacije,
— je li tipska pločica pričvršćena,
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
— jesu li svi pečati netaknuti i važeći,
L 60/13
poduzete sigurnosne mjere i rukovanje karticama radionice.
Države članice mogu provoditi te provjere bez obavljanja
posjeta na terenu;
— ima li uređaja za manipulaciju spojenih na tahograf ili
tragova korištenja takvih uređaja,
— kolika je veličina gume i stvarni opseg gume.
3.
Radionice sastavljaju izvješće o pregledu ako su nepravil­
nosti u radu tahografa morale biti popravljene, bilo kao rezultat
periodičnog pregleda ili pregleda izvršenog na poseban zahtjev
nacionalnog nadležnog tijela. Oni vode popis svih sastavljenih
izvješća o pregledu.
4.
Izvješća o pregledu čuvaju se najmanje dvije godine od
dana sastavljanja izvješća. Države članice odlučuju hoće li zadr­
žati izvješća o pregledu ili ih poslati nadležnom tijelu tijekom
tog razdoblja. Ako se izvješća o pregledu čuvaju u radionici, na
zahtjev nadležnog tijela radionica omogućuje pristup izvješćima
o pregledu i kalibracijama provedenima u tom razdoblju.
(b) također se provode nenajavljene tehničke provjere
odobrenih instalatera ili radionica kako bi se provjerile
izvršene kalibracije, pregledi i ugradnje. Te provjere
moraju obuhvatiti najmanje 10 % ovlaštenih instalatera i
radionica godišnje.
4.
Države članice i njihova nadležna tijela poduzimaju odgo­
varajuće mjere za sprječavanje sukoba interesa između instala­
tera ili radionica i prijevoznih poduzeća. U slučaju ozbiljnog
rizika sukoba interesa, poduzimaju se dodatne posebne mjere
kako bi se osiguralo da instalater ili radionica poštuju ovu
Uredbu.
5.
Nadležna tijela država članica jednom godišnje prosljeđuju
Komisiji, ako je moguće u elektroničkom obliku, popise ovla­
štenih instalatera i radionica te kartica koje su im izdane. Komi­
sija na svojoj internetskoj stranici objavljuje te popise.
Članak 24.
Odobravanje instalatera, radionica i proizvođača vozila
1.
Države članice odobravaju, redovito provjeravaju i ovla­
šćuju instalatere, radionice i proizvođače vozila za ugradnju,
ispitivanje, preglede i popravak tahografa.
6.
Nadležna tijela u državama članicama povlače, privremeno
ili trajno, odobrenja za instalatere, radionice i proizvođače
vozila koji ne ispunjavaju obveze navedene u ovoj Uredbi.
Članak 25.
2.
Države članice dužne su osigurati da su instalateri, radio­
nice i proizvođači vozila stručni i pouzdani. Radi toga države
članice određuju i objavljuju niz jasnih postupaka na nacio­
nalnoj razini te osiguravanju da su ispunjeni sljedeći minimalni
kriteriji:
(a) osoblje mora biti odgovarajuće osposobljeno;
(b) oprema nužna za obavljanje relevantnih ispitivanja i zada­
taka mora biti dostupna;
(c) instalateri, radionice i proizvođači vozila moraju imati dobar
ugled.
Kartice radionice
1.
Valjanost kartica radionice ne smije prelaziti jednu godinu.
Pri obnavljanju kartica radionice nadležno tijelo mora se pobri­
nuti da instalater, radionica ili proizvođač vozila ispunjava krite­
rije navedene u članku 24. stavku 2.
2.
Nadležno tijelo dužno je obnoviti karticu radionice u roku
od 15 radnih dana nakon primitka važećeg zahtjeva za obnovu
i nakon primitka sve potrebne dokumentacije. Ako je kartica
radionice oštećena, neispravna, ili je izgubljena ili ukradena,
nadležno tijelo izdaje zamjensku karticu u roku od pet radnih
dana nakon primanja detaljnog zahtjeva za zamjenom.
Nadležna tijela koja izdaju karticu vode evidenciju o izgublje­
nim, ukradenim ili neispravnim karticama.
3.
Provjere odobrenih instalatera ili radionica provode se na
sljedeći način:
3.
Ako država članica poništi odobrenje instalatera, radionice
ili proizvođača vozila kako je određeno u članku 24., ona
također poništava njemu izdane kartice radionice.
(a) odobreni instalateri ili radionice podliježu najmanje svake
dvije godine provjerama postupaka koje primjenjuju pri
rukovanju tahografima. Provjera je posebice usmjerena na
4.
Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se
spriječilo krivotvorenje kartica radionice izdanih ovlaštenim
instalaterima, radionicama i proizvođačima vozila.
L 60/14
HR
Službeni list Europske unije
POGLAVLJE V.
KARTICE VOZAČA
28.2.2014.
kartice na ime vozača više od jednom. Komisija može predložiti
odgovarajuće zakonodavne prijedloge radi revidiranja ovog
stavka.
Članak 26.
Izdavanje kartica vozača
1.
Kartice vozača, na zahtjev vozača, izdaje nadležno tijelo u
državi članici u kojoj vozač ima uobičajeno boravište. Kartice se
izdaju u roku od mjesec dana nakon što je nadležno tijelo
primilo zahtjev i svu potrebnu dokumentaciju.
2.
Za potrebe ovog članka „uobičajeno boravište” znači
mjesto gdje osoba obično živi, to jest najmanje 185 dana u
svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih ili poslovnih veza ili,
u slučaju osobe bez poslovnih veza, zbog osobnih veza koje
pokazuju čvrstu povezanost između te osobe i mjesta gdje živi.
Međutim, uobičajenim boravištem osobe čije se poslovne veze
nalaze u mjestu različitom od njezinih njegovih osobnih veza i
koja stoga naizmjence živi u različitim mjestima u dvije ili više
država članica smatra se mjesto njezinih osobnih veza, pod
uvjetom da se ta osoba ondje redovito vraća. Ovaj zadnji nave­
deni uvjet ne mora biti zadovoljen ako osoba živi u državi
članici radi izvršenja zadatka određenog trajanja.
3.
Vozači moraju predočiti dokaz o svojem uobičajenom
boravištu na prikladan način, poput predočenja osobne iskaz­
nice ili drugoga valjanog dokumenta. Ako nadležna tijela države
članice koja izdaju karticu vozača sumnjaju u valjanost izjave o
uobičajenom boravištu ili ako postoji potreba za određenim
posebnim provjerama, ta tijela mogu zatražiti bilo koje
dodatne informacije ili dokaze.
4.
U propisno opravdanim i iznimnim slučajevima države
članice mogu izdati privremenu i neobnovljivu karticu vozača
koja vrijedi najviše 185 dana vozaču čije uobičajeno boravište
nije u državi članici ili državi koja je potpisnica Sporazuma
AETR, pod uvjetom da je taj vozač u radnopravnom odnosu
s poduzećem osnovanim u državi članici izdavanja te, ako se
primjenjuje Uredba (EZ) br. 1072/2009 Europskog parlamenta i
Vijeća (1), predoči potvrdu za vozače navedenu u toj Uredbi.
5.
Nadležna tijela države članice koja izdaje karticu dužna su
poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da podnositelj
zahtjeva već ne posjeduje valjanu karticu vozača te moraju
personalizirati karticu vozača kako bi podaci na njoj bili vidljivi
i zaštićeni.
6.
Valjanost kartice vozača ne prelazi pet godina.
7.
Valjana kartica vozača ne poništava se niti se povlači osim
ako su nadležna tijela države članice otkrila da je kartica krivot­
vorena ili da vozač koristi karticu koja nije njegova ili u slučaju
da je kartica pribavljena na temelju lažnih potvrda i/ili krivot­
vorenih dokumenata. Ako mjere poništavanja ili povlačenja
kartice poduzme država članica koja nije izdala određenu
karticu, ta država članica bez odgode vraća karticu tijelima u
države članice koja je izdala karticu te navodi razloge za poni­
štavanje ili povlačenje. Ako se pretpostavi da će vraćanje kartice
potrajati duže od dva tjedna, država članica koja poništava ili
povlači karticu unutar ta dva tjedna obavještava državu članicu
koja je izdala karticu o razlozima za povlačenje ili poništavanje.
8.
Države članice dužne su poduzeti sve potrebne mjere
kako bi spriječile krivotvorenje kartica vozača.
9.
Ovim se člankom države članice ne sprječava u izdavanju
kartice vozača vozaču čije je uobičajeno boravište na području
države članice na koje se ne primjenjuju Ugovor o Europskoj
uniji ili Ugovor o funkcioniranju Europske unije, pod uvjetom
da se u takvim slučajevima primjenjuju relevantne odredbe ove
Uredbe.
Članak 27.
Korištenje kartica vozača
1.
Kartica vozača osobnog je karaktera.
2.
Vozač može posjedovati samo jednu valjanu karticu
vozača te je ovlašten koristiti isključivo svoju personaliziranu
karticu vozača. Vozač ne smije koristiti karticu vozača koja je
neispravna ili je istekla.
Na temelju podataka koje dostavljaju države članice, Komisija
pomno nadzire provedbu ovog stavka. Svake dvije godine izvje­
šćuje Europski parlament i Vijeće o svojim nalazima i osobito
ispituje proizvode li privremene kartice vozača bilo kakve nega­
tivne učinke na tržište rada i izdaju li se uobičajeno privremene
Obnova kartice vozača
(1) Uredba (EZ) br. 1072/2009 Europskog Parlamenta i Vijeća od
21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup tržištu
međunarodnog cestovnog prijevoza tereta (SL L 300, 14.11.2009.,
str. 72.).
1.
Ako vozač želi obnoviti svoju karticu vozača, on mora
podnijeti zahtjev nadležnim tijelima u državi članici u kojoj se
nalazi njegovo uobičajeno boravište najkasnije 15 radnih dana
prije isteka valjanosti kartice.
Article 28.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
2.
Ako, u slučaju obnove, država članica vozačeva uobiča­
jenog boravišta nije ona koja je izdala njegovu trenutnu karticu
te ako je tijelima bivše države članice predan zahtjev za
obnavljanjem kartice vozača, ona su dužna su obavijestiti
tijela koja su izdala prijašnju karticu o razlozima obnavljanja
kartice.
3.
Ako je nadležno tijelo primilo zahtjev za produženjem
kartice čiji se datum isteka približava, to tijelo izdaje novu
karticu prije isteka valjanosti, pod uvjetom da je zahtjev
poslan u vremenskom roku navedenom u stavku 1.
L 60/15
2.
Ako vlasnik valjane kartice vozača izdane u jednoj državi
članici ima uobičajeno boravište u drugoj državi članici, on
može zahtijevati zamjenu svoje kartice istovjetnom karticom
druge države članice. Država članica koja provodi zamjenu
dužna je provjeriti je li izdana kartica još uvijek valjana.
3.
Države članice koje provode zamjenu vraćaju staru karticu
tijelima države članice koja je karticu izdala te navode razloge
za zamjenu.
4.
Ako država članica nadomješta ili zamjenjuje karticu
vozača, nadomještanje ili zamjena te bilo kakvo naknadno
nadomještanje ili zamjena moraju biti evidentirane u toj
državi članici.
Članak 29.
Ukradene, izgubljene ili neispravne kartice vozača
Članak 31.
1.
Tijelo zaduženo za izdavanje kartica vodi evidenciju o
izdanim, ukradenim, izgubljenim ili neispravnim karticama
vozača najmanje u vremenskom razdoblju trajanja valjanosti
kartice.
Elektronička razmjena podataka o karticama vozača
2.
Ako je kartica vozača oštećena ili neispravna, vozač je
vraća nadležnom tijelu države članice u kojoj se nalazi
njegovo uobičajeno boravište. Krađa kartice vozača službeno
se prijavljuje nadležnim tijelima države članice u kojoj je
kartica ukradena.
1.
Kako bi se osiguralo da podnositelj zahtjeva već ne posje­
duje valjanu karticu vozača iz članka 26., države članice vode
nacionalne elektroničke evidencije koje sadržavaju sljedeće
podatke o karticama vozača, uključujući podatke iz članka 26.
stavka 4, tijekom razdoblja koje odgovara barem razdoblju
trajanja valjanosti kartica:
— prezime i ime vozača,
— datum rođenja i, ako je taj podatak dostupan, mjesto
rođenja vozača,
3.
Sveki gubitak kartice vozača prijavljuje se u obliku služ­
bene izjave nadležnim tijelima države članice u kojoj je kartica
izdana te nadležnim tijelima države članice u kojoj se nalazi
uobičajeno boravište vozača ako boravište nije u državi članici
koja je izdala karticu.
— broj valjane vozačke dozvole i zemlju izdavanja vozačke
dozvole (ako je to potrebno),
— status kartice vozača,
4.
Ako je kartica vozača oštećena, neispravna, izgubljena ili
ukradena, vozač u roku od sedam kalendarskih dana podnosi
zahtjev za zamjenom kartice nadležnim tijelima države članice u
kojoj se nalazi njegovo uobičajeno boravište. Ta tijela izdaju
zamjensku karticu u roku od osam radnih dana nakon primitka
detaljnoga zahtjeva za zamjenom kartice.
5.
U slučajevima navedenima u stavku 4. vozač može nasta­
viti s vožnjom bez kartice vozača najviše 15 kalendarskih dana
ili dulje ako je to nužno za vraćanje vozila u prostor u kojem
mu je baza, pod uvjetom da vozač može dokazati da tijekom
tog razdoblja nije mogao pokazati ili koristiti karticu.
Članak 30.
— broj kartice vozača.
2.
Komisija i države članice poduzimaju sve nužne mjere
kako bi se osiguralo da su elektroničke evidencije povezane i
dostupne u cijeloj Uniji putem sustava za razmjenu poruka
TACHOnet navedenog u Preporuci 2010/19/EU ili kompati­
bilnog sustava. Ako se upotrebljava kompatibilan sustav,
razmjena elektroničkih podataka s ostalim državama članicama
moguća je preko sustava za razmjenu poruka TACHOnet.
3.
Pri izdavanju, zamjeni i, kada je to potrebno, obnavljanju
kartice vozača, države članice putem razmjene elektroničkih
podataka provjeravaju posjeduje li već vozač valjanu karticu
vozača. Razmijenjeni podaci ograničeni su na podatke potrebne
za navedenu provjeru.
Uzajamno priznavanje i zamjena kartica vozača
1.
Kartice vozača koje izdaju države članice uzajamno se
priznaju.
4.
Službenici za kontrolu mogu imati pristup elektroničkoj
evidenciji radi provjere statusa kartice vozača.
L 60/16
HR
Službeni list Europske unije
5.
Komisija donosi provedbene akte kako bi utvrdila zajed­
ničke postupke i specifikacije potrebne za međusobnu poveza­
nost iz stavka 2., uključujući format razmijenjenih podataka,
tehničke postupke za elektroničko korištenje nacionalnih elek­
troničkih evidencija, postupke za pristup podacima te sigur­
nosne mehanizme. Ti se provedbeni akti donose u skladu s
postupkom ispitivanja iz članka 42. stavka 3.
28.2.2014.
Prijevozna poduzeća moraju izdati dovoljan broj tahografskih
listića vozačima vozila opremljenih analognim tahografima,
imajući u vidu činjenicu da su tahografski listići osobne
prirode te uzimajući u obzir trajanje usluge i moguću potrebu
za zamjenom tahografskih listića koji su oštećeni ili koje je
oduzeo ovlašteni službenik koji obavlja kontrolu. Prijevozna
poduzeća izdaju vozačima isključivo tahografske listiće koji
odgovaraju odobrenom uzorku i mogu se koristiti s uređajem
ugrađenim u vozilu.
POGLAVLJE VI.
UPOTREBA OPREME
Članak 32.
Ispravna uporaba tahografâ
1.
Prijevozna poduzeća i vozači moraju osigurati ispravan
rad i pravilnu uporabu digitalnih tahografa i kartica vozača.
Prijevozna poduzeća i vozači koji koriste analogne tahografe
osiguravaju njihov ispravan rad te pravilno korištenje tahograf­
skih listića.
2.
Digitalni tahografi ne smiju biti podešeni tako da se auto­
matski prebacuju na određenu kategoriju aktivnosti kada su
motor ili sklopka za paljenje vozila isključeni, osim ako
vozaču ostaje mogućnost manualnog biranja odgovarajuće kate­
gorije aktivnosti.
3.
Zabranjeno je krivotvorenje, prikrivanje, tajenje ili uništa­
vanje podataka zabilježenih na tahografskom listiću ili podataka
pohranjenih u tahografu ili kartici vozača ili podataka ispisanih
s tahografa. Zabranjeno je svako rukovanje tahografom, taho­
grafskim listićem ili karticom vozača koje može dovesti do
krivotvorenja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih
informacija. Nijedan uređaj koji bi se mogao koristiti u te
svrhe ne smije biti prisutan u vozilu.
Ako je vozilo opremljeno digitalnim tahografom, prijevozno
poduzeće i vozač moraju se pobrinuti da se, uzimajući u
obzir trajanje usluge, ispisivanje podataka s tahografa na
zahtjev službenika za kontrolu može ispravno provesti u
slučaju pregleda.
2.
Prijevozna poduzeća čuvaju tahografske listiće i ispise
kada god su ispisi generirani u skladu s člankom 35., kronolo­
škim redom i u čitkom obliku najmanje godinu dana nakon
njihove uporabe te daje njihove kopije vozačima koji ih zatraže.
Prijevozna poduzeća također vozaču koji to zahtijeva izdaju
kopije podataka preuzetih s kartica vozača zajedno s ispisanim
papirnatim verzijama tih kopija. Tahografski listići, ispisi i preu­
zeti podaci predočuju se ili predaju na zahtjev bilo kojeg ovla­
štenog službenika koji obavlja kontrolu.
3.
Prijevozna poduzeća odgovorno je za kršenja ove Uredbe
koja počine njihovi vozači ili osobe koje poduzećima stoje na
raspolaganju. Međutim, države članice mogu tu odgovornost
uvjetovati kršenjem stavka 1. prvog podstavka ovoga članka
te članka 10. stavaka 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 od
strane prijevoznog poduzeća.
Članak 34.
Korištenje kartica vozača i tahografskih listića
4.
U vozilu se ne smije nalaziti više od jednoga tahografa
osim u slučaju terenskih ispitivanja iz članka 21.
5.
Države članice moraju zabraniti proizvodnju, distribuciju,
promoviranje i/ili prodaju uređaja osmišljenih i/ili namijenjenih
manipulaciji tahografima.
1.
Vozači moraju koristiti tahografske listiće ili kartice vozača
svaki dan tijekom vožnje, počevši od trenutka kada preuzmu
vozilo. Tahografski listić ili kartica vozača ne vade se prije kraja
dnevnog radnog vremena, osim ako je to odobreno. Tahografski
listić ili kartica vozača ne smiju se koristiti dulje od razdoblja za
koje su namijenjeni.
2.
Vozači moraju na odgovarajući način zaštititi tahografske
listiće ili kartice vozača te ne smiju koristiti prljave ili oštećene
tahografske listiće ili kartice vozača.
Članak 33.
Odgovornost prijevoznih poduzeća
1.
Prijevozna poduzeća odgovorna su za osiguravanje da su
njihovi vozači odgovarajuće osposobljeni i upućeni u pogledu
ispravnog funkcioniranja tahografa, digitalnog ili analognog, te
su dužna provoditi redovite provjere kako bi osigurala da
njihovi vozači na ispravan način upotrebljavaju tahografe te
svojim vozačima ne smiju davati izravne ni neizravne poticaje
koji bi mogli potaknuti zlouporabu tahografa.
3.
Ako se zbog udaljenosti od vozila vozač ne može koristiti
tahografom ugrađenim u vozilo, vremenska razdoblja iz stavka
5. točke (b) podtočaka ii., iii. i iv.:
(a) ako je vozilo opremljeno analognim tahografom, unose se
na tahografski listić ručno, automatskim bilježenjem ili na
druge načine, čitko i bez prljanja tahografskog listića; ili
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
L 60/17
(b) ako je vozilo opremljeno digitalnim tahografom, unose se
na karticu vozača upotrebom sustava ručnog bilježenja koji
se nalazi na tahografu.
(c) registarski broj svakog vozila koje mu je dodijeljeno, za
prvu vožnju zabilježenu na tahografskom listiću te, u
slučaju promjene vozila, tijekom korištenja listića;
Države članice ne zahtijevaju od vozača zahtjev za predočenje
obrazaca za potvrđivanje njihovih aktivnosti u vrijeme dok nisu
bili u vozilu.
(d) stanje brojača kilometara:
i. na početku prve vožnje zabilježene na tahografskom
listiću;
4.
Ako se u vozilu opremljenom digitalnim tahografom
nalazi više od jednog vozača, svaki vozač mora se pobrinuti
da je njegova kartica vozača umetnuta u odgovarajući utor na
tahografu.
Ako se u vozilu opremljenom analognim tahografom nalazi više
od jednog vozača, vozači prema potrebi mijenjaju tahografske
listiće kako bi se relevantni podaci zabilježili na tahografskom
listiću onog vozača koji vozi.
5.
(a) osigurati da vrijeme zabilježeno na thografskom listiću bude
usklađeno sa službenim vremenom u državi u kojoj je
vozilo registrirano;
(b) koristiti prekidače koji omogućuju da se sljedeća vremenska
razdoblja zapisuju zasebno i različito:
: vrijeme vožnje;
ii. pod znakom
: „drugi rad”, što znači sve aktivnosti
koje nisu vožnja, kako je određeno u članku 3. točki (a)
Direktive 2002/15/EZ, uključujući bilo kakav rad za
istog poslodavca ili druge poslodavce u prometnom
sektoru ili izvan njega;
iii. pod znakom
: „raspoloživost” kako je određeno u
članku 3. točki (b) Direktive 2002/15/EZ;
iv. pod znakom
iii. u slučaju promjene vozila tijekom radnoga dana, stanje
brojača kilometara u prvom vozilu dodijeljenom vozaču
te stanje u sljedećem dodijeljenom vozilu;
(e) vrijeme svake promjene vozila.
Vozači moraju:
i. pod znakom
ii. na kraju posljednje vožnje zabilježene na tahografskom
listiću;
: stanke ili odmor.
6.
Svaki vozač vozila opremljenog analognim tahografom
unosi sljedeće podatke na svoj tahografski listić:
7.
Vozač unosi u digitalni tahograf simbole zemalja u kojima
je započeto i završeno dnevno radno vrijeme. Međutim, država
članica može od vozača vozila zaduženih za prijevoz unutar
njezinoga područja zahtijevati unošenje detaljnijih zemljopisnih
specifikacija uz simbol zemlje, pod uvjetom da je država članica
te detaljnije zemljopisne specifikacije priopćila Komisiji prije
1. travnja 1998.
Vozači nisu obvezni unositi podatke iz prve rečenice prvog
podstavka ako tahograf automatski bilježi podatke o položaju
u skladu s člankom 8.
Članak 35.
Oštećene kartice vozača i oštećeni tahografski listići
1.
Ako su tahografski listić s podacima ili kartica vozača
oštećeni, vozač mora čuvati oštećeni tahografski listić ili
karticu vozača zajedno sa svakim tahografskim listićem koji je
koristio u njegovu zamjenu.
2.
Ako je kartica vozača oštećena, neispravna, izgubljena ili
ukradena, vozač mora:
(a) na početku vožnje ispisati detalje o vozilu kojim upravlja te
na taj ispis unijeti sljedeće:
(a) kada započne s korištenjem tahografskog listića — svoje
prezime i ime;
i. detalje koji omogućuju identifikaciju vozača (ime, broj
kartice vozača ili broj vozačke dozvole), uključujući
njegov potpis;
(b) datum i mjesto početka te datum i mjesto završetka kori­
štenja tahografskog listića;
ii. razdoblja navedena u članku 34. stavku 5. točki (b)
podtočkama ii., iii. i iv.;
L 60/18
HR
Službeni list Europske unije
(b) po završetku vožnje, ispisati podatke o vremenskim razdob­
ljima koja je tahograf zabilježio, zabilježiti sva razdoblja u
kojima je obavljao ostale aktivnosti, zabilježiti dostupnost i
odmor uzet od vremena ispisivanja izvršenog na početku
vožnje ako to nije zabilježio tahograf te navesti na tom
dokumentu detalje koji omogućavaju identifikaciju vozača
(ime, broj kartice vozača ili broj vozačke dozvole), uključu­
jući vozačev potpis.
Članak 36.
Isprave koje vozač mora posjedovati
1.
Ako vozač upravlja vozilom opremljenim analognim
tahografom, on mora predočiti, uvijek kada to zatraži ovlašteni
službenik koji obavlja kontrolu:
i. tahografske listiće za tekući dan te listiće koje je vozač kori­
stio prethodnih 28 dana;
ii. karticu vozača, ako je posjeduje; i
iii. svu ručnu evidenciju i ispise izvršene tijekom tekućeg dana i
u prethodnih 28 dana u skladu s ovom Uredbom i
Uredbom (EZ) br. 561/2006.
2.
Ako vozač upravlja vozilom opremljenim digitalnim taho­
grafom, on mora predočiti, uvijek kada to zatraži ovlašteni
službenik koji obavlja kontrolu:
i. svoju karticu vozača;
ii. svu ručnu evidenciju i ispise izvršene tijekom tekućeg dana i
u prethodnih 28 dana u skladu s ovom Uredbom i
Uredbom (EZ) br. 561/2006;
iii. tahografske listiće za razdoblje navedeno u točki ii. tijekom
kojeg je upravljao vozilom opremljenim analognim tahogra­
fom.
3.
Ovlašteni službenik koji obavlja kontrolu može provjeriti
sukladnost s Uredbom (EZ) br. 561/2006 analizom tahografskih
listića, analizom prikazanih, ispisanih ili preuzetih podataka
zabilježenih u tahografu ili kartici vozača ili, ako to nije
moguće, bilo kojeg drugog popratnog dokumenta kojim se
dokazuje nepridržavanje odredaba, poput članka 29. stavka 2.
i članka 37. stavka 2. ove Uredbe.
Članak 37.
Postupci u slučaju neispravnog uređaja
1.
U slučaju kvara ili neispravnoga rada tahografa prijevozno
poduzeće mora dati uređaj na popravak ovlaštenome instalateru
ili radionici čim to okolnosti dopuste.
28.2.2014.
Ako se vozilo ne može vratiti u prostore prijevoznog poduzeća
u roku od tjedan dana od dana nastanka kvara ili dana otkrića
nepravilnosti u radu, popravak se obavlja na putu.
Mjere koje države članice poduzimaju na temelju članka 41.
nadležnim tijelima daju ovlasti da zabrane upotrebu vozila
ako kvar ili neispravan rad nisu uklonjeni, kako je određeno
u prvom i drugom podstavku ovog stavka, u mjeri u kojoj je to
u skladu s nacionalnim zakonodavstvom dotične države članice.
2.
Za vrijeme dok tahograf ne radi ili radi neispravno, vozač
mora zabilježiti podatke koji omogućuju njegovu identifikaciju
(ime, broj kartice vozača ili broj vozačke dozvole), potpisati te
zabilježiti podatke za razna vremenska razdoblja koja tahograf
nije ispravno zabilježio ili ispisao:
(a) na tahografski listić ili listiće; ili
(b) na privremeni listić koji se prilaže tahografskom listiću ili
čuva zajedno s karticom vozača.
POGLAVLJE VII.
PRIMJENA I SANKCIJE
Članak 38.
Službenici za kontrolu
1.
Kako bi se na učinkovit način nadzirala usklađenost s
ovom Uredbom, ovlašteni službenici za kontrolu na raspola­
ganju imaju dostatnu opremu i prikladne zakonske ovlasti
koje im omogućuju izvršavanje njihovih dužnosti u skladu s
ovom Uredbom. Ta oprema osobito uključuje:
(a) kontrolne kartice uz pomoć kojih je moguće pristupiti
podacima zabilježenima u tahografima i tahografskim karti­
cama, a opcionalno i na karticama radionice;
(b) alate potrebne za preuzimanje datoteka s podacima iz jedi­
nica u vozilu i tahografskih kartica te mogućnost analizi­
ranja takvih datoteka s podacima i podataka ispisanih s
digitalnih tahografa u kombinaciji s tahografskim listićima
ili grafovima s analognih tahografa.
2.
Ako službenici za kontrolu nakon provođenja provjere
pronađu dovoljno dokaza koji upućuju na osnovanu sumnju
ili prijevaru, dodjeljuju im se ovlasti da vozilo usmjere prema
ovlaštenoj radionici u kojem će se provesti daljnja ispitivanja
radi provjeravanja da tahograf:
(a) ispravno funkcionira;
(b) bilježi i pohranjuje podatke na ispravan način te da su
parametri kalibracije ispravni.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
3.
Službenicima za kontrolu dodjeljuju se ovlasti da od ovla­
štenih radionica zahtijevaju provođenje ispitivanja iz stavka 2. i
posebnih ispitivanja osmišljenih za otkrivanje prisutnosti
uređajâ za manipulaciju. Ako se otkriju uređaji za manipulaciju,
oprema, uključujući i sam uređaj, jedinica u vozilu ili njegove
sastavnice i kartica vozača mogu se ukloniti iz vozila i mogu se
upotrijebiti kao dokaz u skladu s nacionalnim postupovnim
pravilima koji se odnose na postupanje s takvim dokazima.
4.
Službenici za kontrolu koriste se, kad je to primjereno,
mogućnošću provjere tahografa i kartica vozača koji su na
mjestu događaja prilikom provjere prostora poduzećâ.
L 60/19
Uredbe te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale
provedbu tih pravila. Te sankcije moraju biti učinkovite,
razmjerne, odvraćajuće, i nediskriminirajuće te moraju biti u
skladu s kategorijama kršenja određenima u Direktivi
2006/22/EZ.
2.
Države članice obavješćuju Komisiju o tim mjerama i
pravilima o sankcijama do 2. ožujka 2016. One obavješćuju
Komisiju o svim naknadnim izmjenama tih mjera.
POGLAVLJE VIII.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 39.
Članak 42.
Osposobljavanje službenika za kontrolu
Odbor
1.
Države članice moraju se pobrinuti da su službenici za
kontrolu na odgovarajući način osposobljeni za analizu zabilje­
ženih podataka i provjeru tahografâ kako bi se uspostavile
učinkovite i usklađene aktivnosti provjere i osigurala provedba.
1.
Komisiji pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu
Uredbe (EU) br. 182/2011.
2.
Države članice moraju obavijestiti Komisiju o zahtjevima
za osposobljavanjem službenika za kontrolu do 2. rujna 2016.
3.
Komisija provedbenim aktima donosi mjere u kojima je
određen sadržaj početnog i trajnog osposobljavanja službenika
za kontrolu, uključujući osposobljavanje u odnosu na tehnike
provođenja ciljanih provjera i otkrivanja uređaja za manipulaciju
te razotkrivanja prijevare. Te mjere uključuju smjerniceza
olakšavanje provedbe relevantnih odredaba ove Uredbe i
Uredbe (EZ) br. 561/2006. Ti se provedbeni akti donose u
skladu s postupkom ispitivanja iz članka 42. stavka 3.
2.
Prilikom upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak
4. Uredbe (EU) br. 182/2011.
3.
Prilikom upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak
5. Uredbe (EU) br. 182/2011.
Ako odbor ne ponudi svoje mišljenje, Komisija ne donosi nacrt
provedbenoga akta te se primjenjuje članak 5. stavak 4. treći
podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.
4.
Države članice uključuju sadržaj koji određuje Komisija u
osposobljavanje za službenike za kontrolu.
Ako se mišljenje odbora pribavlja pisanim postupkom, taj se
postupak obustavlja bez rezultata ako unutar roka za davanje
mišljenja predsjednik odbora tako odluči ili ako tako zatraži
obična većina članova odbora.
Članak 40.
Članak 43.
Uzajamna pomoć
Forum o tahografu
Države članice jedna drugoj pomažu u primjeni ove Uredbe i
provjeri sukladnosti s ovom Uredbom.
1.
Forum o tahografu uspostavlja se kako bi se pružila
potpora dijalogu o tehničkim aspektima vezanima uz tahografe
među stručnjacima u državama članicama, članovima Odbora iz
članka 42. i stručnjacima iz trećih zemalja u kojima se upotreb­
ljava tahograf u skladu sa Sporazumom AETR.
U okviru te uzajamne pomoći, nadležna tijela država članica,
posebno, jedna drugima redovito šalju sve dostupne informacije
koje se tiču kršenja ove Uredbe od strane instalatera i radionica,
oblike manipulacije te kazne za takva kršenja.
2.
Države članice trebale bi za potrebe Foruma o tahografu
odrediti stručnjake koji se odabiru među stručnjacima koji
sudjeluju u radu Odbora iz članka 42.
Članak 41.
Sankcije
1.
Države članice, u skladu s nacionalnim ustavnim odred­
bama, utvrđuju pravila o sankcijama u slučaju kršenja ove
3.
Forumu o tahografu mogu prisustvovati i stručnjaci iz
zainteresiranih trećih zemalja izvan koje su potpisnice Spora­
zuma AETR.
L 60/20
HR
Službeni list Europske unije
4.
Pozivaju se zainteresirane strane, predstavnici proizvođača
vozila, proizvođači tahografa, socijalni partneri i Europski
nadzornik za zaštitu podataka da prisustvuju Forumu o taho­
grafu.
5.
Forum o tahografu donosi svoja postupovna pravila.
6.
Forum o tahografu sastaje se najmanje jednom godišnje.
Članak 44.
28.2.2014.
(b) točka (d) prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
„(d) vozila ili skupovi vozila najveće dopuštene mase
koja ne prelazi 7,5 tona te ih koriste univerzalni
pružatelji usluga definirani u članku 2. stavku 13.
Direktive 97/67/EZ Europskog parlamenta i Vijeća
od 15. prosinca 1997. o zajedničkim pravilima za
razvoj unutarnjeg tržišta poštanskih usluga Zajed­
nice i poboljšanje kvalitete usluge (*) radi dostave
pošiljaka u sklopu univerzalne usluge.
___________
(*) SL L 15, 21.1.1998., str. 14.”
Obavješćivanje o nacionalnim mjerama
Države članice dužne su obavijestiti Komisiju o sadržaju zakona,
uredbi i administrativnih odredaba koje su usvojile u području
primjene ove Uredbe najkasnije 30 dana nakon što su ih doni­
jele te prvi put do 2. ožujka 2015.
Članak 45.
Izmjena Uredbe (EZ) br. 561/2006
Članak 46.
Prijelazne mjere
Ako provedbeni akti iz ove Uredbe još ne budu doneseni, kako
bi se mogli primjenjivati u trenutku primjene ove Uredbe,
odredbe Uredbe (EEZ) br. 3821/85, uključujući Prilog I.B toj
Uredbi, nastavljaju se primjenjivati u prijelaznom razdoblju do
datuma početka primjene provedbenih akata iz ove Uredbe.
Uredba (EZ) br. 561/2006 mijenja se kako slijedi:
Članak 47.
1. U članku 3. slijedeća točka umeće se nakon točke (a):
„(aa) vozila ili kombinacije vozila s najvećom dopuštenom
masom koja ne prelazi 7,5 tona koja se upotrebljavaju
za prijevoz materijala, opreme ili strojeva i koje vozač
upotrebljava prilikom izvođenja posla te koji se
upotrebljavaju isključivo unutar radijusa od 100 km
od poduzeća i pod uvjetom da vožnja vozila nije
glavna djelatnost vozača.”
2. Članak 13. stavak 1. mijenja se kako slijedi:
(a) u točkama (d), (f) i (p), riječi „50 kilometara” i „50 km”
zamjenjuju se riječima „100 km”;
Stavljanje izvan snage
Uredba (EEZ) br. 3821/85 stavlja se izvan snage. Upućivanja na
Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu
Uredbu.
Članak 48.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u
Službenom listu Europske unije.
Podložno prijelaznim mjerama iz članka 46., ova Uredba
primjenjuje se s učinkom od 2. ožujka 2016.. Međutim,
članci 24., 34. i 45. primjenjuju s učinkom od 2. ožujka 2015.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Strasbourgu 4. veljače 2014.
Za Europski parlament
Predsjednik
Za Vijeće
Predsjednik
M. SCHULZ
E. VENIZELOS
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
PRILOG I.
ZAHTJEVI U POGLEDU IZRADE, ISPITIVANJA, UGRADNJE I PREGLEDA ZA ANALOGNE TAHOGRAFE
I. DEFINICIJE
U ovom Prilogu:
(a) „uređaj za bilježenje podataka” ili „analogni tahograf” znači:
uređaj koji se ugrađuje u cestovna vozila u svrhu pokazivanja i automatskog ili poluautomatskog bilježenja podataka
o kretanju tih vozila kao i detalje o određenim razdobljima aktivnosti njihovih vozača;
(b) „konstanta uređaja za bilježenje podataka” znači:
brojčana veličina koja navodi vrijednost ulaznog signala potrebnog za pokazivanje i bilježenje duljine prijeđenog puta
od jednog kilometra; ta konstanta mora biti izražena u okretajima po kilometru (k =… okr/km) ili u impulsima po
kilometru (k =… imp/km);
(c) „koeficijent vozila” znači:
brojčana veličina koja navodi vrijednost izlaznog signala koji nastaje na priključnom mjestu uređaja za bilježenje
podataka i vozila (na mjenjaču ili osovini kotača) u normalnim uvjetima ispitivanja duljine prijeđenog puta od jednog
kilometra (vidjeti dio VI. točku 4. ovog Priloga). Koeficijent se izražava brojem okretaja po kilometru (w =… okr/km)
ili impulsima po kilometru (w =… imp/km);
(d) „djelatni opseg guma kotača vozila” znači:
srednja vrijednost prijeđenog puta pogonskog kotača kod punog okretaja; mjerenje tog puta mora se obavljati u
normalnim uvjetima ispitivanja (vidjeti dio VI. točku 4. ovog Priloga) i izražava se u obliku: 1 =… mm.
II. OPĆA OBILJEŽJA I FUNKCIJE UREĐAJA ZA BILJEŽENJE PODATAKA
Uređaj za bilježenje podataka mora bilježiti sljedeće:
1. duljinu prijeđenog puta vozila;
2. brzinu vozila;
3. vrijeme vožnje;
4. druga razdoblja rada ili dostupnosti;
5. stanke od posla i dnevni odmor;
6. otvaranje kućišta u koje je umetnut tahografski listić;
7. za elektronički uređaj za bilježenje podataka koji funkcionira uz pomoć signala koji se elektroničkim putem prenose
od senzora udaljenosti i brzine, bilo koji prekid napajanja uređaja za bilježenje podataka koji prelazi 100 milisekundi
(osim osvjetljenja) u napajanju senzora udaljenosti i brzine i bilo koje ometanje u putu signala do senzora udaljenosti i
brzine.
U vozilima s dva vozača uređaj mora omogućavati da se na dva različita tahografska listića istodobno i odvojeno bilježe
podaci za razdoblja navedena u prvom podstavku točkama 3., 4. i 5.
L 60/21
HR
L 60/22
Službeni list Europske unije
III. IZRADBENI ZAHTJEVI ZA UREĐAJ ZA BILJEŽENJE PODATAKA
(a) Opći zahtjevi
1.
Uređaj za bilježenje podataka uključuje sljedeće:
1.1. Pokazni dijelovi koji pokazuju:
— duljinu prijeđenog puta (brojač kilometara),
— brzinu (brzinomjer),
— vrijeme (sat).
1.2. Zapisni dijelovi koji obuhvaćaju:
— uređaj za bilježenje prijeđenog puta vozila,
— uređaj za bilježenje brzine,
— jedan ili dva uređaja za bilježenje podataka koji ispunjavaju uvjete iz točke (c) podtočke 4.
1.3. Oprema kojom se na tahografskom listiću pojedinačno bilježi:
— svaki otvor kućišta u koje je umetnut tahografski listić,
— za elektronički uređaj za bilježenje podataka, kako je određeno u dijelu II. prvom stavku točki 7., svaki prekid
u napajanju uređaja za bilježenje podataka koji prelazi 100 milisekundi (osim osvjetljenja), najkasnije
prilikom ponovnog uključivanja napajanja,
— za elektronički uređaj za bilježenje podataka, kako je određeno u dijelu II. prvom stavku točki 7., svaki prekid
napajanja senzora za udaljenost i brzinu koji prelazi 100 milisekundi i bilo koje ometanje u putu signala do
senzora za udaljenost i brzinu.
2.
Moguća prisutnost dodatne opreme na uređajima koja nije navedena u točki 1. ne smije ometati ispravan rad
propisanih uređaja ili njihovo očitavanje.
Oprema se na odobrenje predaje skupa s takvim dodatnim uređajima.
3.
Materijali
3.1. Svi sastavni dijelovi uređaja za bilježenje podataka moraju biti načinjeni od dovoljno stabilnih i mehanički
otpornih materijala stabilnih elektromagnetskih obilježja.
3.2. Svaka izmjena u sastavnom dijelu uređaja ili vrsti materijala upotrijebljenih u njegovoj proizvodnji mora, prije
nego što se primijeni u proizvodnji, dobiti odobrenje nadležnog tijela koje je izdalo certifikat o homologaciji za
uređaj.
4.
Mjerenje prijeđene udaljenosti
Prijeđene udaljenosti mogu se mjeriti i bilježiti:
— pri kretanju vozila unaprijed i unatrag, ili
— samo pri kretanju vozila unaprijed.
Nijedno bilježenje kretanja unatrag ne smije ni u kojem slučaju utjecati na jasnoću i točnost ostalih zabilježenih
podataka.
5.
Mjerenje brzine
5.1. Brzina se mjeri u rasponu navedenom u certifikatu o homologaciji.
5.2. Vlastita frekvencija i prigušenje mjernog uređaja moraju biti takvi da instrumenti koji pokazuju i bilježe brzinu
mogu, u okviru mjernog područja, slijediti promjenu brzine od 2 m/s2, ne prelazeći granice najvećih dopuštenih
pogrešaka.
28.2.2014.
HR
28.2.2014.
6.
Službeni list Europske unije
Mjerenje vremena (sat)
6.1. Komanda mehanizma za namještanje sata mora biti smještena unutar kućišta s tahografskim listićem; svako
otvaranje tog kućišta mora se automatski zabilježiti na tahografskom listiću.
6.2. Ako mehanizmom koji pomiče tahografski listić upravlja sat, taj sat mora, nakon što se do kraja navije, ispravno
raditi najmanje 10 % dulje nego što traje bilježenje, što ovisi o najvećoj količini listova u uređaju.
7.
Osvjetljenje i zaštita
7.1. Pokazni dijelovi uređaja moraju biti opremljeni odgovarajućim osvjetljenjem koje ne zasljepljuje.
7.2. U normalnim uvjetima svi unutarnji dijelovi uređaja moraju biti zaštićeni od vlage i prašine. Osim toga, mora ih
se zaštititi od dodira kućištima koja imaju propisana mjesta za pečaćenje.
(b) Pokazni dijelovi
1.
Pokazivač duljine prijeđenog puta (brojač kilometara)
1.1. Vrijednost najmanjeg mjernog stupnjevanja na ljestvici instrumenta koji pokazuje prijeđenu udaljenost mora biti
0,1 kilometar. Brojke koje označuju svakih 100 metara prijeđenog puta moraju se jasno razlikovati od onih koje
predstavljaju cijele kilometre.
1.2. Brojke na brojaču kilometara moraju biti jasno čitljive i biti visine od najmanje 4 mm.
1.3. Brojač kilometara mora omogućiti prikaz od najmanje 99 999,9 kilometara.
2.
Pokazivač brzine (brzinomjer)
2.1. Unutar mjernog područja ljestvica brzine mora biti jednakomjerno podijeljena od 1, 2, 5 ili 10 kilometara na sat.
Vrijednost stupnjevanja brzine (razmak između dvije uzastopne oznake) ne smije prelaziti 10 % od najveće
vrijednosti brzine koju ljestvica pokazuje.
2.2. Nije potrebno brojčano označivanje izvan mjernog područja.
2.3. Duljina svakog razmaka na ljestvici koji predstavlja promjenu brzine od 10 kilometara na sat ne smije biti manja
od 10 milimetara.
2.4. Na pokazivaču s kazaljkom udaljenost između kazaljke i ljestvice ne smije biti veća od tri milimetra.
3.
Pokazivač vremena (sat)
Pokazivač vremena mora biti vidljiv izvana, a očitanje mora biti pouzdano, jednostavno i nedvojbeno.
(c) Zapisni dijelovi
1.
Opći zahtjevi
1.1. Svaki uređaj, bez obzira na oblik listića (vrpca ili disk), mora imati oznaku koja omogućava pravilno umetanje
tahografskog listića tako da vrijeme označeno na listu odgovara vremenu koje pokazuje sat.
1.2. Mehanizam koji pomiče tahografski listić mora omogućiti da se listić pomiče bez praznog hoda te da se može u
svako vrijeme umetnuti i izvaditi.
1.3. Kod tahografskih listića u obliku diska mehanizmom za pomicanje mora upravljati mehanizam sata. U tom
slučaju okretanje tahografskog listića mora biti neprekidno i ravnomjerno s brzinom ne manjom od sedam
milimetara na sat, mjereno na unutarnjem rubu plohe za bilježenje brzine vozila. Kod uređaja u obliku vrpce čiji
je mehanizam za pomicanje tahografskog listića kontroliran mehanizmom sata, brzina pravocrtnog pomicanja
mora biti najmanje 10 milimetara na sat.
1.4. Duljina prijeđenog puta vozila, brzina vozila i svako otvaranje kućišta s tahografskim listićem ili listićima moraju
se bilježiti automatski.
L 60/23
HR
L 60/24
2.
Službeni list Europske unije
Bilježenje duljine prijeđenog puta
2.1. Svaki kilometar prijeđenog puta mora biti prikazan na odgovarajućoj koordinati zapisom duljine od najmanje
1 mm.
2.2. Čak i pri brzinama koje dosežu gornju granicu mjernog područja, zapis duljine prijeđenog puta mora biti jasno
čitljiv.
3.
Bilježenje brzine
3.1. Bez obzira na oblik tahografskog listića, pisaljka za brzinu mora biti vođena pravocrtno i okomito na smjer
pomicanja lista. Međutim, kretanje pisaljke može biti i kružno ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:
— trag crtanja pisaljke mora biti okomit na srednji opseg kruga (kod tahografskih listića u obliku diska) ili na os
plohe (kod tahografskih listića u obliku vrpce) predviđene za bilježenje brzine,
— odnos između polumjera zakrivljenosti traga nacrtanog pisaljkom prema širini polja predviđenog za bilje­
ženje linearne brzine ne smije biti manji od 2,4:1, neovisno o obliku tahografskog listića,
— oznake na vremenskoj ljestvici moraju na zapisnoj plohi presijecati krivulju istog polumjera kao što ga ima
trag koji crta pisaljka. Razmak između oznaka na vremenskoj ljestvici mora prikazivati vremenski odsječak
koji nije dulji od jednog sata.
3.2. Svaka promjena brzine od 10 kilometara na sat mora biti prikazana na odgovarajućoj koordinati zapisom duljine
od najmanje 1,5 milimetra.
4.
Bilježenje vremena
4.1. Uređaj za bilježenje podataka mora biti izrađen tako da je prema potrebi moguće pomoću prekidača automatski i
zasebno bilježiti četiri razdoblja kako je naznačeno u članku 34. stavku 5. točki (b) podtočkama ii., iii. i iv. ove
Uredbe.
4.2. Na temelju značajki zabilježenih tragova, njihovih relativnih položaja i, ako je potrebno, oznaka navedenih u
članku 34. ove Uredbe, mora nedvojbeno biti jasna razlika između različitih razdoblja. Različita vremenska
razdoblja trebaju se na zapisu razlikovati različitim debljinama relevantnih tragova ili bilo kojim drugim
sustavom koji osigurava barem jednaku učinkovitost u pogledu očitavanja i tumačenja zapisa.
4.3. Ako je posada vozila sastavljena od više od jednog vozača, zapisi iz točke 4.1. moraju biti na odvojenim
tahografskim listićima, pri čemu se svakom vozaču dodjeljuje jedan. U tom slučaju pomicanjem odvojenih
tahografskih listića mora upravljati jedan mehanizam ili sinkronizirani odvojeni mehanizmi.
(d) Mehanizam za zatvaranje
1.
Kućište u koje je umetnut tahografski listić ili listići i u kojem se nalazi mehanizam za namještanje sata mora biti
opremljeno sigurnosnom napravom protiv otvaranja.
2.
Svako otvaranje kućišta u koje je umetnut tahografski listić ili listići i u kojem se nalazi mehanizam za
namještanje sata automatski se zapisuje na tahografskom listiću, odnosno na listićima.
(e) Oznake
1.
Na prednjoj strani uređaja moraju biti sljedeće oznake:
— mjerna jedinica prijeđenog puta s kraticom „km” neposredno do brojača kilometara,
— oznaka „km/h” blizu ljestvice brzine,
— mjerno područje brzinomjera u obliku „Vmin… km/h, Vmax… km/h”, ova oznaka nije potrebna ako je to
prikazano na opisnoj pločici uređaja.
Međutim, ti zahtjevi ne vrijede za uređaje za bilježenje podataka odobrene prije 10. kolovoza 1970.
28.2.2014.
HR
28.2.2014.
2.
Službeni list Europske unije
Opisna pločica mora biti ugrađena u uređaj i imati sljedeće oznake vidljive na uređaju nakon ugradnje:
— naziv i adresu proizvođača uređaja,
— tvornički broj i godinu proizvodnje,
— oznaku homologacije uređaja,
— konstantu „k” uređaja u obliku „k =… okr/km” ili „k =… imp/km”,
— moguće je i mjerno područje brzinomjera u obliku propisanom u točki 1.,
— ako je uređaj osjetljiv na nagib tako da to utječe na prekoračenje dopuštenih granica pogrešaka uređaja,
dopušteni kut u obliku:
pri čemu je α kut koji je izmjeren iz vodoravnog položaja prednje strane uređaja (okrenute prema gore) i u
kojem je položaju uređaj kalibriran, a kutovi β i γ prikazuju najveći dopušten otklon prema gore, odnosno,
prema dolje od kuta α.
(f) Najveće dopuštene pogreške uređaja (pokazni i zapisni dijelovi uređaja)
1.
Na ispitnom mjestu prije ugradnje:
(a) za duljinu prijeđenog puta:
1 % više ili manje od stvarne duljine, uz uvjet da mjerena udaljenost nije manja od jednog kilometra;
(b) za brzinu:
3 km/h više ili manje od stvarne brzine;
(c) za vrijeme:
± dvije minute na dan, a najviše 10 minuta nakon sedam dana, ako rad sata bez navijanja nije kraći od
sedam dana.
2.
Kod ugradnje:
(a) za duljinu prijeđenog puta:
2 % više ili manje od stvarne duljine, uz uvjet da mjerena udaljenost nije manja od jednog kilometra;
(b) za brzinu:
4 km/h više ili manje od stvarne brzine;
(c) za vrijeme:
± dvije minute na dan, ili
± 10 minuta na sedam dana.
3.
Tijekom uporabe:
(a) za duljinu prijeđenog puta:
4 % više ili manje od stvarne duljine, uz uvjet da mjerena udaljenost nije manja od jednog kilometra;
L 60/25
HR
L 60/26
Službeni list Europske unije
(b) za brzinu:
6 km/h više ili manje od stvarne brzine;
(c) za vrijeme:
± dvije minute na dan, ili
± 10 minuta na sedam dana.
4.
Najveće dopuštene pogreške propisane u točkama 1., 2. i 3. vrijede za temperature od 0 °C do 40 °C, izmjerene u
neposrednoj blizini uređaja.
5.
Mjerenje najvećih dopuštenih pogrešaka propisanih u točkama 2. i 3. izvodi se u uvjetima propisanim u dijelu VI.
IV. TAHOGRAFSKI LISTIĆI
(a) Opći zahtjevi
1. Tahografski listići moraju biti izrađeni tako da ne ometaju uobičajen rad uređaja za bilježenje podataka te da zapisi
koje sadrže budu neizbrisivi, čitljivi i prepoznatljivi.
U normalnim uvjetima vlage i temperature dimenzije tahografskih listića i svi zapisi na njima moraju ostati
jednaki.
Povrh toga, mora biti moguće na tahografske listiće bilježiti podatke iz članka 34. ove Uredbe, a da ih se ne ošteti
ni umanji njihova čitljivost.
U normalnim uvjetima skladištenja zapisi moraju ostati jasno čitljivi najmanje godinu dana.
2. Najmanji kapacitet bilježenja na tahografskim listićima, bez obzira na njihov oblik, mora biti 24 sata.
Ako je povezano nekoliko diskova radi povećanja kapaciteta neprekidnog bilježenja, koje se može postići bez
intervencije osoblja, spojevi među različitim diskovima moraju biti izvedeni tako da zapisi na prijelaznim mjestima
ne pokazuju ni prekid ni preklapanje.
(b) Plohe za bilježenje i njihove ljestvice
1. Tahografski listići moraju imati sljedeće plohe za bilježenje:
— plohu predviđenu isključivo za bilježenje podataka koji se odnose na brzinu,
— plohu predviđenu isključivo za bilježenje podataka koji se odnose na duljinu prijeđenog puta,
— jednu ili više ploha za bilježenje podataka koji se odnose na vrijeme upravljanja vozilom, druga razdoblja rada i
dostupnost za stanke i dnevni odmor vozača.
2. Ploha za bilježenje brzine mora biti u razmjerima od 20 kilometara na sat ili manje. Svaka razdjelna crta mora biti
obilježena brojkom odgovarajuće brzine. Kratica „km/h” mora se nalaziti najmanje na jednom mjestu plohe za
bilježenje. Posljednja razdjelna crta mora se slagati s gornjom granicom mjernog područja.
3. Ploha za bilježenje duljine prijeđenog puta mora biti tako razdijeljena da broj kilometara prijeđenog puta bude lako
čitljiv.
4. Ploha ili plohe za bilježenje razdoblja iz točke 1. moraju biti označene tako da se različita razdoblja mogu jasno
razlikovati.
(c) Podaci koje je potrebno ispisati na tahografskim listićima
Na svakom tahografskom listiću moraju biti ispisani ovi podaci:
— naziv i adresa ili zaštitni znak proizvođača,
28.2.2014.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
— oznaka odobrenja uzorka tahografskog listića,
— oznaka odobrenja za tip ili tipove uređaja u kojima se tahografski listić može upotrebljavati,
— gornja granica mjernog područja brzine izražena u kilometrima na sat.
Kako bi se ispunili minimalni dodatni zahtjevi, na svakom tahografskom listiću mora biti ispisana vremenska ljestvica
koja je podijeljena tako da omogućuje izravno očitanje svakih 15 minuta te da se vremenski odsječci od 5 minuta
mogu bez teškoće odrediti.
(d) Ploha za ručno upisivanje podataka
Tahografski listić mora imati slobodnu plohu na kojoj vozač može zapisati barem sljedeće podatke:
— prezime i ime vozača,
— datum i mjesto na kojem je počela uporaba tahografskog listića te datum i mjesto na kojem je završena njegova
uporaba,
— registracijska oznaka ili oznake jednog ili više vozila koja su vozaču dodijeljena tijekom uporabe tahografskog
listića,
— stanje brojača kilometara jednog ili više vozila koja su vozaču dodijeljena tijekom uporabe tahografskog listića,
— vrijeme svake promjene vozila.
V. UGRADNJA UREĐAJA ZA BILJEŽENJE PODATAKA
1. Uređaj za bilježenje podataka mora se u vozilo ugraditi tako da vozač može sa svog sjedala jasno vidjeti brzinomjer,
brojač kilometara i sat, a svi dijelovi tih instrumenata, uključujući i prijenosne elemente, moraju istodobno biti
zaštićeni od nenamjernih oštećenja.
2. Konstantu uređaja „k” potrebno je moći prilagoditi koeficijentu vozila „w” pomoću odgovarajuće naprave za prilago­
đavanje.
Vozila koja imaju dvije ili više prijenosnih odnosa osovina moraju biti opremljena preklopnom napravom pomoću
koje se ti različiti prijenosni odnosi automatski dovode u odnos za koji je uređaj za bilježenje podataka prilagođen
vozilu.
3. Nakon što je uređaj provjeren prilikom ugradnje, u vozilo se pokraj uređaja ili na sam uređaj na vidljivu mjestu mora
staviti tipska pločica sa značajkama bitnim za uporabu uređaja. Poslije svakog pregleda kod ovlaštenog instalatera ili u
ovlaštenoj radionici koji zahtijeva izmjenu u samoj ugradnji, potrebno je pričvrstiti novu tipsku pločicu sa značajkama
bitnim za uporabu uređaja na mjesto prethodne.
Na tipskoj pločici moraju biti navedeni barem ovi podaci:
— naziv i adresa ili zaštitni znak ovlaštenog instalatera, radionice, ili proizvođača vozila,
— koeficijent vozila, u obliku „w =… okr/km” ili „w =… imp/km”,
— djelatni opseg guma na kotačima u obliku „1 =… mm”,
— datume kad su utvrđeni koeficijent vozila i kad je izmjeren djelatni opseg pogonskih kotača.
4. Pečaćenje
Sljedeći dijelovi moraju biti zapečaćeni:
(a) naljepnica sa značajkama bitnim za uporabu uređaja za bilježenje podataka, osim ako je pričvršćena tako da se ne
može ukloniti, a da se oznake na njoj ne unište;
(b) završeci spojeva između uređaja i vozila;
(c) naprava za prilagođivanje i spojno mjesto gdje je ona uključena u spojni vod;
L 60/27
L 60/28
HR
Službeni list Europske unije
(d) preklopna naprava vozila s dvama ili više prijenosnih odnosa osovina;
(e) spojevi naprave za prilagođivanje i preklopne naprave s drugim dijelovima uređaja za bilježenje podataka;
(f) kućišta propisana u dijelu III. točki (a) podtočki 7.2;
(g) svaki poklopac koji daje pristup sredstvima prilagođavanja konstante uređaja za bilježenje podataka koeficijentu
vozila.
U posebnim slučajevima na uređaju za bilježenje podataka mogu biti zapečaćeni i drugi dijelovi, u skladu s certifi­
katom o homologaciji, a na certifikatu se moraju navesti položaji tih pečata.
Pečati navedeni pod točkama (b), (c) i (e) prvog podstavka mogu se ukloniti:
— u hitnim slučajevima,
— radi ugradnje, podešavanja ili popravljanja uređaja za ograničavanje brzine ili svakog drugog uređaja koji doprinosi
sigurnosti na cestama;
pod uvjetom da uređaj za bilježenje podataka i dalje funkcionira pouzdano i ispravno te da su ga ovlašteni instalater
ili radionica odmah nakon toga ponovno zapečatili i podesili uređaj za ograničenje brzine ili bilo koji drugi uređaj
koji doprinosi sigurnosti na cestama ili u roku od sedam dana u drugim slučajevima. Za svaki slučaj uklanjanja tih
pečata mora se pripremiti pismena izjava o razlozima za takav postupak koja se predaje nadležnom tijelu.
5. Kablove koji povezuju uređaj za bilježenje podataka s odašiljačem potrebno je zaštititi neprekinutim čeličnim
omotačem obloženim plastikom te zaštićenim od prašine i savijenih krajeva, osim ako postoji jednaka zaštita od
manipulacije uz pomoć drugih sredstava (primjerice elektronički nadzor poput šifriranja signala) kojom se može otkriti
prisutnost bilo kojeg uređaja koji nije potreban za ispravno funkcioniranje uređaja za bilježenje podataka i čija je svrha
spriječiti ispravno funkcioniranje uređaja za bilježenje podataka izazivanjem kratkog spoja ili prekidom ili izmjenom
elektroničkih podataka na senzoru za brzinu i udaljenost. U smislu ove Uredbe, neprekinutim se smatra spoj koji se
sastoji od zapečaćenih priključaka.
Spomenuti elektronički nadzor može se zamijeniti elektroničkom kontrolom koja osigurava da se na uređaju za
bilježenje podataka može zabilježiti svako kretanje vozila, neovisno o senzoru za brzinu i udaljenost.
Za potrebe primjene ove točke, vozila M 1 i N 1 ona su vozila definirana u Prilogu II. dijelu A Direktive 2007/46/EZ
Europskog parlamenta i Vijeća (1). Za vozila koja su opremljena tahografom u skladu s ovom Uredbom i za koje nije
predviđena ugradnja armiranog kabla između senzora udaljenosti i brzine te uređaja za bilježenje podataka, naprava za
prilagođavanje pričvršćuje se što bliže senzorima udaljenosti i brzine.
Armirani kabel pričvršćuje se tako da ide od naprave za prilagođavanje do uređaja za bilježenje podataka.
VI. PROVJERE I PREGLEDI
Države članice imenuju tijela koja izvode provjere i preglede.
1. Certificiranje novih i popravljenih uređaja
Svaki pojedini uređaj, nov ili popravljen, dobiva potvrdu o ispravnom radu i točnosti očitanja i bilježenja, u granicama
utvrđenima u dijelu III. točki (f) podtočki 1., i to pečaćenjem u skladu s dijelom V. točkom 4. prvim podstavkom
podtočkom (f).
U tu svrhu države članice mogu uvesti početnu provjeru koja se sastoji od provjere novog ili popravljenog uređaja i
potvrde o njegovoj usklađenosti s homologiranim modelom i/ili zahtjevima ove Uredbe, ili za certificiranje mogu
ovlastiti proizvođače ili njihove ovlaštene predstavnike.
(1) Direktiva 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih
prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 263, 9.10.2007., str. 1.).
28.2.2014.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
2. Ugradnja
Kod ugradnje tahografa u vozilo, uređaj i sama ugradnja moraju biti u skladu s odredbama koje se odnose na granice
najvećih dopuštenih odstupanja iz dijela III. točke (f) podtočke 2.
Preglede provode ovlašteni instalater ili radionica na vlastitu odgovornost.
3. Periodični pregledi
(a) Periodični pregledi uređaja ugrađenih u vozila obavljaju se najmanje svake dvije godine i mogu se provoditi u
sklopu ispitivanja voznog stanja vozila.
Ti pregledi uključuju sljedeće provjere:
— radi li uređaj ispravno,
— ima li uređaj oznaku homologacije,
— je li pričvršćena tipska pločica,
— jesu li pečati na uređaju i drugim ugrađenim dijelovima netaknuti,
— stvarni opseg guma.
(b) Pregled u svrhu usklađivanja s odredbom dijela III točke (f) podtočke 3. o maksimalnim dopuštenim odstupanjima
u upotrebi obavlja se najmanje jednom svakih šest godina, iako svaka država članica može za vozila registrirana na
svojem državnom području odrediti kraći vremenski razmak između pregleda. Takvi pregledi moraju uključivati
zamjenu tipske pločice.
4. Mjerenje grešaka
Mjerenje grešaka kod ugradnje i tijekom uporabe obavlja se pod sljedećim uvjetima koji će se smatrati standardnim
uvjetima ispitivanja:
— nenatovareno vozilo u stanju spremnom za vožnju,
— tlak u gumama prema uputama proizvođača,
— istrošenost guma u okviru zakonski dopuštenih granica,
— kretanje vozila: vozilo se mora kretati snagom vlastitog motora, pravocrtno na ravnoj površini brzinom od
50 ± 5 km/h. U slučaju da je od usporedive točnosti, ispitivanje se može obaviti i na odgovarajućem ispitnom
mjestu.
L 60/29
HR
L 60/30
Službeni list Europske unije
PRILOG II.
OZNAKA HOMOLOGACIJE I CERTIFIKAT
I. OZNAKA HOMOLOGACIJE
1. Oznaku homologacije čini:
(a) pravokutnik, unutar kojeg se upisuje slovo „e”, iza kojeg slijedi jedinstveni broj ili slovo države koja je izdala
odobrenje, u skladu sa sljedećim dogovorenim znakovima:
Belgija
6,
Bugarska
34,
Češka
8,
Danska
18,
Njemačka
1,
Estonija
29,
Irska
24,
Grčka
23,
Španjolska
9,
Francuska
2,
Hrvatska
25,
Italija
3,
Cipar
CY,
Latvija
32,
Litva
36,
Luksemburg
13,
Mađarska
7,
Malta
MT,
Nizozemska
4,
Austrija
12,
Poljska
20,
Portugal
21,
Rumunjska
19,
Slovenija
26,
Slovačka
27,
Finska
17,
Švedska
5,
Ujedinjena Kraljevina 11;
i
(b) broj odobrenja koji odgovara broju certifikata o homologaciji sastavljenog za prototip uređaja za bilježenje
podataka ili tahografskog listića ili broju tahografske kartice, zapisan u bilo gdje neposrednoj blizini tog pravo­
kutnika.
2. Oznaka homologacije pokazuje se na opisnoj pločici svakog uređaja i na svakom tahografskom listiću i na svakoj
tahografskoj kartici. Mora biti neizbrisiva i mora biti trajno čitljiva.
28.2.2014.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
3. Dimenzije oznake homologacije prikazane na crtežu niže (1) izražene su u milimetrima, te su dimenzije minimalne.
Potrebno je održati odnose veličina između dimenzija.
(1) Ove su brojke prikazane samo kao smjernice.
L 60/31
L 60/32
HR
Službeni list Europske unije
28.2.2014.
II. CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI ZA ANALOGNE TAHOGRAFE
Država članica koja je odobrila homologaciju podnositelju zahtjeva izdaje certifikat o homologaciji prema modelu niže.
Kad ostale države članice obavješćuje o izdanim ili, ako je potrebno, povučenim homologacijama, država članica koristi
kopije tog certifikata.
CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI
Naziv nadležnog tijela .....................................................................................................................
Obavijest o (1)
— homologaciji uređaja za bilježenje podataka
— povlačenju homologacije uređaja za bilježenje podataka
— homologaciji uzorka tahografskog listića
— povlačenju homologacije uzorka tahografskog listića
........................................................................................................................................................................................
Homologacija broj ....................................
1. Zaštitni znak ili naziv ...........................................................................................................................................................
2. Naziv tipa ili modela ............................................................................................................................................................
3. Naziv proizvođača .................................................................................................................................................................
4. Adresa proizvođača ...............................................................................................................................................................
5. Predano na homologaciju dana .........................................................................................................................................
6. Ispitano u .................................................................................................................................................................................
7. Datum i broj ispitivanja .......................................................................................................................................................
8. Datum homologacije ............................................................................................................................................................
9. Datum povlačenja homologacije .........................................................................................................................................
10. Tip ili tipovi uređaja za bilježenje podataka u kojima se tahografski listić treba upotrebljavati .....................
11. Mjesto .......................................................................................................................................................................................
12. Datum .......................................................................................................................................................................................
13. Priloženi opisni dokumenti .................................................................................................................................................
14. Napomene (uključujući mjesto pečata, prema potrebi)
......................................
(Potpis)
(1) Nepotrebno prekrižiti.
HR
28.2.2014.
Službeni list Europske unije
L 60/33
III. CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI ZA DIGITALNE TAHOGRAFE
Država koja je odobrila homologaciju podnositelju zahtjeva izdaje certifikat o homologaciji prema modelu niže. Kad
ostale države članice obavješćuje o izdanim ili, ako je potrebno, povučenim homologacijama, država članica koristi kopije
tog certifikata.
CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI ZA DIGITALNE TAHOGRAFE
Naziv nadležnog tijela ......................................................................................................................
Obavijest o (1):


homologaciji za:






povlačenju homologacije za:
model uređaja za bilježenje podataka
sastavni dio uređaja za bilježenje podataka (2)
karticu vozača
karticu radionice
karticu poduzeća
karticu nadzornika
.........................................................................................................................................................................................
Homologacija broj ....................................
1. Robna marka ili zaštitni znak proizvođača ....................................................................................................................
2. Naziv modela ..........................................................................................................................................................................
3. Naziv proizvođača .................................................................................................................................................................
4. Adresa proizvođača ...............................................................................................................................................................
5. Predano na homologaciju za ..............................................................................................................................................
6. Laboratorij(i) .............................................................................................................................................................................
7. Datum i broj izvješća o ispitivanju ...................................................................................................................................
8. Datum homologacije ............................................................................................................................................................
9. Datum povlačenja homologacije .........................................................................................................................................
10. Model uređaja za bilježenje podataka za koje se sastavni dio treba koristiti ........................................................
11. Mjesto .......................................................................................................................................................................................
12. Datum .......................................................................................................................................................................................
13. Priloženi opisni dokumenti .................................................................................................................................................
14. Napomene
......................................
(Potpis)
(1) Označiti odgovarajuća polja.
(2) Navesti sastavni dio koji je predmet obavijesti.
L 60/34
HR
Službeni list Europske unije
28.2.2014.
DIREKTIVE
DIREKTIVA 2014/17/ЕU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 4. veljače 2014.
o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva
2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010
(Tekst značajan za EGP)
djelovanju kreditnih posrednika i nekreditnih institucija
koje nude ugovore o kreditu koji se odnose na stambene
nekretnine.
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a
posebno njegov članak 114.,
(2)
U skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije
(UFEU), unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutar­
njih granica na kojem se osigurava slobodno kretanje
robe i usluga te sloboda poslovnog nastana. Razvoj tran­
sparentnijeg i djelotvornijeg tržišta kredita unutar tog
područja ključno je radi promidžbe razvoja prekogra­
ničnih aktivnosti i stvaranja unutarnjeg tržišta za
ugovore o kreditu koji se odnose na stambene nekret­
nine. Među zakonodavstvima država članica postoje
značajne razlike u pogledu poslovanja u odobravanju
ugovora o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine
te u pogledu uređenja i nadzora kreditnih posrednika i
nekreditnih institucija koje nude ugovore o kreditu koji
se odnose na stambene nekretnine. Takve razlike stvaraju
prepreke koje ograničavaju razinu prekograničnih aktiv­
nosti na strani ponude i potražnje te na taj način
smanjuju tržišno natjecanje i izbor na tržištu, povećavaju
troškove kredita za zajmodavce te ih čak sprečavaju u
obavljanju poslovanja.
(3)
Financijska kriza pokazala je da neodgovorno ponašanje
sudionika tržišta može ugroziti temelje financijskog
sustava, što dovodi do gubitka povjerenja među svim
stranama, osobito među potrošačima, i potencijalno do
ozbiljnih socijalnih i gospodarskih posljedica. Mnogo­
brojni potrošači izgubili su povjerenje u financijski
sektor i dužnici sve teže otplaćuju svoje kredite, što
dovodi do porasta slučajeva neispunjavanja obveza i
prisilnih prodaja. Posljedično tome, skupina G20 preu­
zela je posao od Odbora za financijsku stabilnost kako bi
uspostavila načela o dobrim standardima za odobravanje
kredita u vezi sa stambenim nekretninama. Premda su
neki od najvećih problema tijekom financijske krize
nastali izvan Unije, potrošači u Uniji značajno su zadu­
ženi, a veliki dio zaduženja koncentriran je u kreditima
povezanima sa stambenim nekretninama. Stoga je
primjereno osigurati snažan regulatorni okvir Unije u
ovom području, usklađen s međunarodnim načelima i
koji na ispravan način koristi širok raspon dostupnih
instrumenata koji mogu uključivati korištenje omjera
kredita i vrijednosti nekretnine, kredita i prihoda, duga
i prihoda ili sličnih omjera, najnižih razina ispod kojih se
nijedan kredit ne bi smatrao prihvatljivim ili drugih
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim
parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i soci­
jalnog odbora (2),
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),
budući da:
(1)
U ožujku 2003. Komisija je pokrenula postupak identi­
fikacije i procjene učinka prepreka unutarnjem tržištu za
ugovore o kreditu koji se odnose na stambene nekret­
nine. 18. prosinca 2007. donijela je Bijelu knjigu o inte­
graciji tržišta hipotekarnih kredita Europske unije. U
Bijeloj knjizi najavljena je namjera Komisije da procijeni
učinak, između ostalog, mogućnosti politikâ koje se tiču
informacija prije sklapanja ugovora, baza podataka o
kreditima, kreditne sposobnosti i efektivne kamatne
stope (EKS) te savjetovanja o ugovorima o kreditu. Komi­
sija je osnovala Stručnu skupinu o kreditnoj povijesti u
svrhu pružanja pomoći Komisiji u pripremi mjera za
poboljšanje dostupnosti, usporedivosti i cjelovitosti
podataka o kreditima. Započete su i studije o ulozi i
(1) SL C 240, 18.8.2011., str. 3.
(2) SL C 318, 29.10.2011., str. 133.
(3) Stajalište Europskog parlamenta od 10. prosinca 2013. (još nije
objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 28. siječnja 2014.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
kompenzacijskih mjera za situacije u kojima postoje veći
rizici za potrošače ili u kojima je potrebno spriječiti
preveliku zaduženost kućanstava. S obzirom na probleme
na koje je ukazala financijska kriza te s ciljem osigura­
vanja djelotvornog i konkurentnog unutarnjeg tržišta
koje doprinosi financijskoj stabilnosti, Komisija je u
svojoj Komunikaciji od 4. ožujka 2009. pod nazivom
„Poticanje europskog oporavka” predložila mjere o
ugovorima o kreditu koji se odnose na stambene nekret­
nine, uključujući pouzdan okvir o kreditnim posredni­
cima, u kontekstu ostvarivanja odgovornih i pouzdanih
tržišta u budućnosti te vraćanja povjerenja potrošača.
Komisija je ponovno potvrdila svoju predanost djelot­
vornom i konkurentnom unutarnjem tržištu u svojoj
Komunikaciji od 13. travnja 2011. pod nazivom „Akt
o jedinstvenom tržištu: Dvanaest poluga za stimuliranje
rasta i jačanje povjerenja”.
(4)
Utvrđen je niz problema na hipotekarnim tržištima u
Uniji koji se odnose na neodgovorno kreditiranje i zadu­
živanje te potencijalni prostor za neodgovorno ponašanje
sudionika na tržištu, uključujući kreditne posrednike i
nekreditne institucije. Pojedini su se problemi ticali
kredita nominiranih u stranoj valuti koje su potrošači
uzeli u toj valuti kako bi ostvarili korist od ponuđene
stope zaduživanja, ali bez primjerenih informacija o tome
ili razumijevanja tečajnog rizika koji je s time povezan.
Te su probleme uzrokovali tržišni i regulatorni propusti,
kao i drugi čimbenici poput opće gospodarske situacije i
niskih razina financijske pismenosti. Drugi problemi
uključuju nedjelotvorne, nedosljedne ili nepostojeće
režime za kreditne posrednike i nekreditne institucije
koji nude kredite za stambene nekretnine. Utvrđeni
problemi imaju potencijalno značajne makroekonomske
učinke prelijevanja, mogu dovesti do štete za potrošača,
djelovati kao gospodarske ili pravne prepreke prekogra­
ničnim aktivnostima i stvoriti nejednake uvjete za uklju­
čene aktere.
(5)
Kako bi se olakšalo uspostavljanje unutarnjeg tržišta koje
nesmetano funkcionira i visoka razina zaštite potrošača u
području ugovora o kreditu koji se odnose na nekretnine
te kako bi se osiguralo da su potrošači, koji žele takve
ugovore, u mogućnosti učiniti to s povjerenjem, znajući
da institucije s kojima surađuju postupaju na profesio­
nalan i odgovoran način, potrebno je u više područja
uspostaviti pravni okvir Unije usklađen na primjeren
način, uzimajući u obzir razlike u ugovorima o kreditu
koje proizlaze osobito iz razlika u nacionalnim i regio­
nalnim tržištima nekretnina.
(6)
Ova bi Direktiva stoga trebala razviti transparentnije,
djelotvornije i konkurentnije unutarnje tržište putem
dosljednih, fleksibilnih i pravednih ugovora o kreditu
koji se odnose na nekretnine, istodobno promičući
L 60/35
održivo kreditiranje i zaduživanje te financijsku uključe­
nost i na taj način omogućujući visoku razinu zaštite
potrošača.
(7)
Kako bi nastalo istinsko unutarnje tržište s visokim i
ujednačenim stupnjem zaštite potrošača, ovom se Direk­
tivom utvrđuju odredbe koje podliježu maksimalnoj
usklađenosti u odnosu na pružanje informacija prije skla­
panja ugovora putem standardiziranog oblika Europskog
standardiziranog informativnog obrasca (ESIS) i izračuna
EKS-a. Međutim, uzimajući u obzir osobitost ugovora o
kreditu koji se odnose na nekretnine i razlike u razvoju
tržišta te uvjete u državama članicama, posebno struk­
turu tržišta te sudionike na tržištu, kategorije dostupnih
proizvoda i postupke povezane s procesom odobravanja
kredita, državama članicama trebalo bi dopustiti zadrža­
vanje ili uvođenje strožih odredbi od onih utvrđenih u
ovoj Direktivi u onim područjima za koja nije jasno
naznačeno da podliježu maksimalnoj usklađenosti.
Takav ciljani pristup potreban je radi izbjegavanja nega­
tivnog učinka na razinu zaštite potrošača u vezi s ugovo­
rima o kreditu iz područja primjene ove Direktive. Drža­
vama članicama trebalo bi primjerice dopustiti da zadrže
ili uvedu strože odredbe u odnosu na zahtjeve u pogledu
znanja i stručnosti osoblja te upute za ispunjavanje
ESIS-a.
(8)
Ovom bi se Direktivom trebali poboljšati uvjeti za uspo­
stavu i funkcioniranje unutarnjeg tržišta putem usklađi­
vanja zakonodavstava država članica i uspostave stan­
darda kakvoće za određene usluge, osobito u odnosu
na raspodjelu i davanje kredita putem vjerovnika i
kreditnih posrednika te promicanje dobre prakse. Uspo­
stavljanje standarda kakvoće za usluge davanja kredita
nužno uključuje uvođenje određenih odredaba koje se
tiču ovlašćivanja, nadzora i bonitetnih zahtjeva.
(9)
Za područja koja nisu obuhvaćena ovom Direktivom
države članice slobodno odlučuju hoće li zadržati ili
uvesti nacionalno pravo. Države članice osobito mogu
zadržati ili uvesti nacionalne odredbe u područjima
poput ugovornog prava koje se odnosi na valjanost
ugovora o kreditu, imovinskog prava, upisa u zemljišne
knjige, ugovornih informacija i, u mjeri u kojoj nisu
regulirana u ovoj Direktivi, poslijeugovornih pitanja.
Države članice mogu odrediti da stranke uzajamnim
dogovorom odaberu procjenitelja ili društvo za procjenu
ili javne bilježnike. S obzirom na razlike među procesima
kupnje ili prodaje stambenih nekretnina u državama
članicama, postoji mogućnost za vjerovnike ili kreditne
posrednike da unaprijed zatraže primitak plaćanja od
potrošača, pod uvjetom da bi takva plaćanja mogla
pomoći u osiguravanju sklapanja ugovora o kreditu ili
kupnje ili prodaje nekretnine te mogućnost zloporabe
tih praksi, osobito ako potrošači nisu upoznati sa zahtje­
vima i ustaljenom praksom u toj državi članici. Stoga je
primjereno dopustiti državi članici nametanje ograničenja
za takva plaćanja.
L 60/36
HR
Službeni list Europske unije
(10)
Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati bez obzira na to
jesu li vjerovnik ili kreditni posrednik pravna ili fizička
osoba. Međutim, ova Direktiva ne bi smjela utjecati na
pravo država članica da, u skladu s pravom Unije, ogra­
niče ulogu vjerovnika ili kreditnog posrednika na temelju
ove Direktive samo na pravne osobe ili na određene vrste
pravnih osoba.
(11)
Budući da potrošači i poduzeća nisu u istom položaju,
nije im potrebna ista razina zaštite. Premda je važno
zajamčiti prava potrošača odredbama od kojih nije
moguće odstupiti ugovorom, razumno je dopustiti podu­
zećima i organizacijama sklapanje drugih dogovora.
(12)
Definicija potrošača trebala bi obuhvatiti fizičke osobe
koje djeluju izvan okvira svoje trgovačke, poslovne ili
profesionalne djelatnosti. Međutim, u slučaju ugovora s
dvojnom svrhom, kada je ugovor sklopljen u svrhu koja
je djelomično u okviru i djelomično izvan okvira trgova­
čke, poslovne ili profesionalne djelatnosti koju osoba
obavlja te je svrha trgovačke, poslovne ili profesionalne
djelatnosti toliko ograničena da u cjelokupnom kontekstu
ugovora nije prevladavajuća, tu bi osobu također trebalo
smatrati potrošačem.
(13)
Premda se ovom Direktivom uređuju ugovori o kreditu
koji se isključivo ili pretežito odnose na stambene nekret­
nine, njome se ne sprečava države članice da prošire
mjere poduzete u skladu s ovom Direktivom radi
zaštite potrošača u odnosu na ugovore o kreditu pove­
zane s drugim oblicima nekretnina ili da na drugi način
reguliraju takve ugovore o kreditu.
(14)
Definicije utvrđene u ovoj Direktivi određuju opseg
usklađivanja. Obveze država članica da prenesu ovu
Direktivu trebale bi stoga biti ograničene na opseg
određen tim definicijama. Primjerice, obveze država
članica da prenesu ovu Direktivu ograničene su na
ugovore o kreditu sklopljene s potrošačima, odnosno s
fizičkim osobama koje, u transakcijama obuhvaćenima
ovom Direktivom, djeluju izvan okvira svoje trgovačke,
poslovne ili profesionalne djelatnosti. Slično tome, države
članice obvezne su prenijeti odredbe ove Direktive
kojima se regulira djelatnost osoba koje djeluju kao
kreditni posrednik, kako je definirano u Direktivi. Među­
tim, ova Direktiva ne bi smjela dovoditi u pitanje
primjenu ove Direktive od strane država članica, u
skladu s pravom Unije, na područja koja nisu obuhva­
ćena njezinim područjem primjene. Povrh toga, definicije
utvrđene u ovoj Direktivi ne bi smjele dovoditi u pitanje
mogućnost država članica da donesu definicije niže
razine u okviru nacionalnog prava za posebne svrhe,
28.2.2014.
pod uvjetom da su i dalje u skladu s definicijama utvr­
đenima u ovoj Direktivi. Primjerice, državama članicama
trebalo bi omogućiti, u okviru nacionalnog prava, odre­
đivanje potkategorija kreditnih posrednika koji nisu iden­
tificirani u ovoj Direktivi, ako su takve potkategorije
potrebne na nacionalnoj razini kako bi se razlikovali
zahtjevi u pogledu razine znanja i stručnosti koje
trebaju ispuniti različiti kreditni posrednici.
(15)
Cilj je ove Direktive osigurati da potrošači koji sklapaju
ugovore o kreditu koji se odnose na nekretnine uživaju
visok stupanj zaštite. Stoga bi se trebala primjenjivati na
kredite osigurane nekretninom bez obzira na svrhu
kredita, ugovore o refinanciranju ili druge ugovore o
kreditu koji bi vlasniku ili djelomičnom vlasniku
pomogli u tome da zadrži prava na nekretnini ili
zemljištu i na kredite koji se koriste za kupnju nekretnine
u pojedinim državama članicama, uključujući kredite koji
ne zahtijevaju povrat kapitala ili, osim ako države članice
imaju uspostavljen prikladan alternativni okvir, one čija je
svrha osigurati privremeno financiranje između prodaje
jedne nekretnine i kupnje druge te na osigurane kredite
za obnovu stambene nekretnine.
(16)
Ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na određene
ugovore o kreditu u kojima vjerovnik isplaćuje kredit
uplatom paušalnog iznosa, obročnim plaćanjem ili na
neki drugi način u zamjenu za iznos koji proizlazi iz
prodaje nekretnine i čiji je primarni cilj olakšati potro­
šnju, poput proizvoda vlasničkog kapitala ili drugih
jednakovrijednih specijaliziranih proizvoda. Takvi
ugovori o kreditu imaju posebna obilježja koja izlaze
izvan područje primjene ove Direktive. Procjena kreditne
sposobnosti potrošača, primjerice, nije od važnosti jer
vjerovnik uplaćuje potrošaču, a ne obrnuto. Takva tran­
sakcija zahtijeva, među ostalim, znatno drukčije informa­
cije prije sklapanja ugovora. Nadalje, drugi proizvodi,
poput tzv. home reversion, koji imaju usporedive funk­
cije s obratnim ili doživotnim hipotekama ne uključuju
davanje kredita i tako ostaju izvan područja primjene ove
Direktive.
(17)
Ova Direktiva ne bi trebala obuhvaćati izričito navedene
vrste nišnih ugovora o kreditu koje su drukčije po svojoj
naravi i uključenim rizicima od standardnih hipotekarnih
kredita i stoga zahtijevaju prilagođen pristup, osobito
ugovori o kreditu koji su posljedica nagodbe postignute
na sudu ili pred drugim tijelom sa zakonskim ovlastima, i
određene vrste ugovora o kreditu u kojima poslodavac
odobrava kredit svojim zaposlenicima u određenim okol­
nostima, kako je već predviđeno u Direktivi 2008/48/EZ
Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o
ugovorima o potrošačkim kreditima (1). Primjereno je
dopustiti državama članicama izuzimanje određenih
(1) SL L 133, 22.5.2008., str. 66.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
ugovora o kreditu, poput onih koji su odobreni ograni­
čenom dijelu javnosti pod povoljnim uvjetima ili koje su
odobrile kreditne unije, pod uvjetom da postoje prikladni
alternativni aranžmani kojima se osigurava ispunjenje
ciljeva politike koji se odnose na financijsku stabilnost i
unutarnje tržište, a da se pritom ne ugrozi financijska
uključenost i pristup kreditu. Ugovori o kreditu u
kojima potrošač ili član obitelji potrošača nekretninu ne
koristi kao kuću, stan ili drugo boravište te se koristi kao
kuća, stan ili drugo boravište na temelju ugovora o
najmu, podrazumijevaju rizike i značajke koji se razlikuju
od standardnih ugovora o kreditu i stoga mogu zahtije­
vati prilagođeniji okvir. Države članice stoga bi trebale
biti u mogućnosti izuzeti takve ugovore o kreditu iz
Direktive u slučaju kada je za njih uspostavljen prikladan
nacionalni okvir.
(18)
Neosigurani ugovori o kreditu čija je glavna svrha
obnova stambene nekretnine i koji iznose više od
75 000 EUR trebali bi biti uključeni u područje primjene
Direktive 2008/48/EZ radi osiguravanja jednakovrijedne
razine zaštite tih potrošača i izbjegavanja bilo kakvih
regulatornih praznina između te direktive i ove Direktive.
Direktivu 2008/48/EZ stoga bi trebalo izmijeniti na
odgovarajući način.
(19)
Radi pravne sigurnosti, pravni okvir Unije u području
ugovora o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine
trebao bi biti usklađen i nadopunjavati druge akte Unije,
osobito u područjima zaštite potrošača i bonitetnog
nadzora. Određene osnovne definicije, uključujući defini­
ciju „potrošača” i „trajnog medija”, kao i ključne koncepte
kojima se u standardnim informacijama određuju
financijska obilježja kredita, uključujući „ukupni iznos
koji plaća potrošač” i „stopu zaduživanja”, trebale bi
biti u skladu s onima utvrđenima u Direktivi 2008/48/EZ
kako bi isto nazivlje upućivalo na istu vrstu činjenica, bez
obzira na to je li kredit potrošački ili se odnosi na stam­
bene nekretnine. Države bi članice stoga pri prenošenju
ove Direktive trebale osigurati dosljednost primjene i
interpretacije u pogledu tih osnovnih definicija i ključnih
koncepata.
(20)
Kako bi se osigurao dosljedan okvir za potrošače u
području kredita i smanjilo administrativno opterećenje
za vjerovnike i kreditne posrednike, temeljni okvir ove
Direktive trebao bi pratiti strukturu Direktive
2008/48/EZ, gdje je to moguće, osobito poimanje da
se informacije uključene u oglašavanje što se tiče
ugovora o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine
pružaju potrošaču putem reprezentativnog primjera, da
se podrobne informacije prije sklapanja ugovora daju
potrošaču putem standardiziranog informativnog obra­
sca, da potrošač primi primjerena objašnjenja prije skla­
panja ugovora o kreditu, da se uspostavi zajednički temelj
L 60/37
za izračun EKS-a, isključujući bilježničke pristojbe, i da
vjerovnici procijene kreditnu sposobnost potrošača prije
davanja kredita. Slično tome, vjerovnicima bi trebalo
osigurati nediskriminirajući pristup relevantnim bazama
podataka za kredite kako bi se postigli jednaki uvjeti
kao u odredbama utvrđenima u Direktivi 2008/48/EZ.
Slično Direktivi 2008/48/EZ, ova bi Direktiva trebala
osigurati odgovarajući postupak ovlašćivanja i nadzor
svih vjerovnika koji daju ugovore o kreditu koji se
odnose na nekretnine i njome bi se trebali utvrditi
zahtjevi za uspostavu mehanizama izvansudskog rješa­
vanja sporova te za pristup tim mehanizmima.
(21)
Direktiva bi trebala biti nadopuna Direktivi 2002/65/EZ
Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o
oglašavanju na daljinu financijskih usluga (1) za potrošače
u kojoj se zahtijeva da potrošači prilikom prodaje na
daljinu prime informacije o postojanju ili izostanku
prava na odustanak i kojom se omogućuje pravo
odustanka. Međutim, premda je Direktivom 2002/65/EZ
određena mogućnost da dobavljač pruži informacije prije
sklapanja ugovora nakon sklapanja ugovora, bilo bi to
neprikladno za ugovore o kreditu koji se odnose na
stambene nekretnine, s obzirom na važnost financijske
obveze za potrošača. Ova Direktiva nema učinka na opće
odredbe nacionalnog ugovornog prava, kao što su pravila
o valjanosti, sastavljanje ili učinak ugovora u mjeri u
kojoj opći aspekti ugovornog prava nisu uređeni ovom
Direktivom.
(22)
Ujedno je bitno u obzir uzeti posebnosti ugovorâ o
kreditu koji se odnose na stambene nekretnine koji
opravdavaju diferencirani pristup. S obzirom na narav i
moguće posljedice ugovorâ o kreditu koji se odnose na
nekretnine za potrošača, promidžbeni materijali i perso­
nalizirane informacije prije sklapanja ugovora trebali bi
uključivati odgovarajuća posebna upozorenja o rizicima,
primjerice o mogućem učinku fluktuacija tečaja na otpla­
ćivanje potrošača i, ako to države članice procijene
prikladnim, narav i posljedice davanja sredstva osiguranja.
Na temelju već postojećeg dobrovoljnog pristupa indu­
strije povezanog sa stambenim kreditima, opće informa­
cije prije sklapanja ugovora trebale bi uvijek biti dostupne
uz personalizirane informacije prije sklapanja ugovora.
Nadalje, diferencirani pristup opravdan je kako bi se u
obzir uzele pouke izvučene iz financijske krize i kako bi
se osiguralo da je odobrenje kredita zasnovano na
dobrim temeljima. U tom se pogledu odredbe o procjeni
kreditne sposobnosti trebaju osnažiti u usporedbi s
potrošačkim kreditom, kreditni bi posrednici trebali
pružiti podrobnije informacije o vlastitom statusu i
odnosu s vjerovnikom radi otkrivanja potencijalnih
sukoba interesa, a svi sudionici uključeni u sklapanje
ugovora o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine
trebali bi biti na odgovarajući način ovlašteni i nadzirani.
(1) SL L 271, 9.10.2002., str. 16.
L 60/38
(23)
HR
Službeni list Europske unije
Također je potrebno regulirati pojedina dodatna područja
radi odražavanja posebnosti kredita koji se odnose na
stambene nekretnine. S obzirom na značaj transakcije,
nužno je osigurati da potrošači imaju dovoljno vremena,
najmanje sedam dana, za razmatranje mogućih poslje­
dica. Države bi članice trebale biti fleksibilne u osigura­
vanju dovoljno vremena, bilo u obliku razdoblja
razmatranja prije sklapanja ugovora o kreditu ili
razdoblja za pravo na odustanak nakon sklapanja
ugovora o kreditu ili u obliku njihove kombinacije.
Primjereno je da države članice trebaju biti fleksibilne
učiniti razdoblje razmatranja obvezujućim za potrošača
tijekom razdoblja od najviše 10 dana, ali da su potrošači
koji žele djelovati tijekom razdoblja razmatranja u
mogućnosti to učiniti te, u interesu pravne sigurnosti u
kontekstu transakcija nekretnina, države članice također
bi trebale osigurati da razdoblje razmatranja ili pravo na
odustanak trebaju isteći ako potrošač poduzme ikakvu
radnju koja na temelju nacionalnog prava za posljedicu
ima nastanak prijenosa prava vlasništva s kojim je pove­
zana ili korištenje sredstava ugovorom o kreditu ili, ako
je to primjenjivo, prenese sredstva na treću osobu.
(24)
S obzirom na posebna obilježja ugovora o kreditu koji se
odnose na stambene nekretnine, ustaljena je praksa da
vjerovnici ponude potrošačima niz proizvoda ili usluga
koji se mogu kupiti skupa s ugovorom o kreditu. Stoga je
primjereno, s obzirom na značaj takvih potrošačkih
ugovora, utvrditi posebna pravila o praksi vezanja
usluga. Spajanje ugovora o kreditu s jednom ili više
financijskih usluga ili proizvoda u paketima sredstvo je
kojim vjerovnici obogaćuju svoju ponudu te se tako
potiče međusobna konkurencija, pod uvjetom da se
sastavnice paketa mogu kupiti i zasebno. Premda kombi­
nacija ugovorâ o kreditu s jednom ili više financijskih
usluga ili proizvoda u paketima može biti od koristi za
potrošače, može i negativno utjecati na mobilnost potro­
šača te njihovu sposobnost donošenja informiranih
odabira, osim ako se sastavnice paketa mogu kupiti i
zasebno. Važno je spriječiti praksu poput vezanja odre­
đenih proizvoda koji mogu navesti potrošače na skla­
panje ugovorâ o kreditu koji nisu najpovoljniji za njih,
a da ipak ne ograničavaju objedinjavanje proizvoda koji
mogu biti korisni za potrošače. Države bi članice
svejedno trebale nastaviti sa strogim nadzorom tržišta
financijskih usluga za maloprodaju radi osiguravanja da
praksa objedinjavanja usluga ne utječe negativno na
odabir potrošača i tržišno natjecanje.
(25)
Opće je pravilo da se praksa vezanja usluga ne bi trebala
dopustiti, osim ako se financijska usluga ili ponuđeni
proizvod koji se nude skupa s ugovorom o kreditu ne
mogu ponuditi zasebno, budući da čine sastavni dio
kredita, primjerice u slučaju osiguranog prekoračenja.
Međutim, u drugim slučajevima vjerovnici mogu
opravdano ponuditi ili prodavati ugovor o kreditu u
paketu s računom za obavljanje platnog prometa,
štednim računom, investicijskim proizvodom ili proiz­
vodom mirovinskog osiguranja, primjerice ako se
28.2.2014.
kapital s računa koristi za otplatu kredita ili je preduvjet
za udruživanje sredstava radi dobivanja kredita ili u situa­
ciji u kojoj, primjerice, ulagački proizvod ili proizvod
privatnog mirovinskog osiguranja služe kao dodatna
sredstva osiguranja za kredit. Premda je opravdano da
vjerovnici budu u mogućnosti zahtijevati od potrošača
posjedovanje relevantne police osiguranja radi jamčenja
otplate kredita ili osiguravanja vrijednosti sredstva osigu­
ranja, potrošač bi trebao imati mogućnost odabrati
vlastitog osiguravatelja, pod uvjetom da njegova polica
osiguranja ima jednakovrijedan stupanj jamstva kao i
predložena polica osiguranja koju nudi vjerovnik. Štoviše,
države članice mogu ujednačiti, u cijelosti ili djelomično,
pokriće predviđeno ugovorom o osiguranju kako bi se
olakšala usporedba različitih ponuda onim potrošačima
koji žele izvršiti takve usporedbe.
(26)
Bitno je osigurati primjereno vrednovanje stambenih
nekretnina prije sklapanja ugovora o kreditu i, osobito
ako vrednovanje utječe na preostale obveze potrošača u
slučaju neispunjavanja obveza. Države članice stoga bi
trebale osigurati postojanje pouzdanih standarda vredno­
vanja. Kako bi ih se moglo smatrati pouzdanima, stan­
dardi vrednovanja trebali bi uzeti u obzir međunarodno
priznate standarde vrednovanja, osobito one koje su
razvili Odbor za međunarodnu normizaciju vrednovanja,
Europska organizacija procjeniteljskih udruga ili
Kraljevska organizacija geodeta. Ti međunarodno priznati
standardi vrednovanja sadrže načela visoke razine koji
zahtijevaju da vjerovnici, između ostalog, prihvate i
pridržavaju se primjerenih procesa upravljanja internim
rizicima i upravljanja sredstvima osiguranja koji uključuju
pouzdane procese procjene, da prihvate standarde i
metode procjene koji vode do realističnih i obrazloženih
standarda procjene nekretnina kako bi se osiguralo da se
svi izvještaji procjene pripremaju na primjereno stručan i
revan način te da procjenitelji zadovoljavaju određene
zahtjeve u pogledu stručnosti i vode odgovarajuću doku­
mentaciju o procjeni za sredstava za osiguranje koje je
sveobuhvatno i vjerodostojno. U tom je pogledu također
poželjno osigurati odgovarajući nadzor tržišta stambenih
nekretnina i da mehanizmi u takvim odredbama budu u
skladu s Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i
Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupu i obavljanju djelat­
nosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru kreditnih
institucija i investicijskih društava (1). Odredbama ove
Direktive koje se odnose na standarde vrednovanja
imovine može se udovoljiti primjerice, putem zakono­
davstva ili samoregulacije.
(27)
S obzirom na značajne posljedice za vjerovnike, potro­
šače i potencijalnu financijsku stabilnost ovršnog
postupka, primjereno je poticati vjerovnike da se na
proaktivan način i u početnoj fazi suoče s kreditnim
rizikom u nastajanju te da se uspostave potrebne mjere
s ciljem osiguravanja da vjerovnici pokažu razuman
(1) SL L 176, 27.6.2013., str. 338.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
stupanj strpljenja te da poduzmu razumne mjere u rješa­
vanju situacije drugim sredstvima prije započinjanja
ovršnog postupka. Gdje je to moguće, treba pronaći
rješenja pri kojima se u obzir uzimaju praktične okol­
nosti i razumna potreba za troškovima života potrošača.
Ako je dug nakon ovršnog postupka neotplaćen, države
bi članice trebale osigurati zaštitu osnovnih životnih
uvjeta i poduzeti mjere olakšavanja otplate, izbjegavajući
dugoročnu prezaduženost. Barem u slučajevima kada
cijena postignuta za nekretninu utječe na iznos koji
potrošač duguje, države bi članice trebale poticati vjero­
vnike na poduzimanje razumnih mjera u postizanju
najbolje cijene za nekretninu koja je predmet ovrhe u
kontekstu tržišnih uvjeta. Države članice ne bi trebale
onemogućiti stranke ugovora o kreditu da izričito
pristanu na to da je prijenos sredstva osiguranja na vjero­
vnika dovoljan za otplatu kredita.
(28)
(29)
Posrednici se često bave i drugim aktivnostima, a ne
samo kreditnim posredovanjem, osobito posredovanjem
u osiguranju ili pružanju investicijskih usluga. Ovom bi
se Direktivom stoga trebao osigurati stupanj usklađenosti
s Direktivom 2002/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća
od 9. prosinca 2002. o posredovanju u osiguranju (1) i
Direktivom 2004/39/EC Europskog parlamenta i Vijeća
od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrume­
nata (2). Osobito, kreditne institucije kojima je izdano
odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2013/36/EU i
druge financijske institucije podložne jednakovrijednom
režimu ovlašćivanja u okviru nacionalnog prava ne bi
trebale zahtijevati dodatno ovlaštenje da bi djelovale
kao kreditni posrednik kako bi se pojednostavio proces
uspostave kreditnog posrednika i prekograničnog djelo­
vanja. Potpuna i neograničena odgovornost vjerovnika i
kreditnih posrednika za djelatnosti vezanih kreditnih
posrednika ili imenovanih predstavnika trebala bi biti
proširena samo na djelatnosti unutar područja primjene
ove Direktive osim ako države članice odluče proširit ovi
odgovornost na druga područja.
Kako bi se povećala sposobnost potrošača da donose
informirane odluke o odgovornom zaduživanju i uprav­
ljanju dugom, države bi članice trebale promicati mjere
potpore za edukaciju potrošača u odnosu na odgovorno
zaduživanje i upravljanje dugom, osobito u odnosu na
ugovore o hipotekarnim kreditima. Osobito je bitno
omogućiti smjernice potrošačima koji prvi put uzimaju
hipotekarni kredit. U tom bi pogledu Komisija trebala
identificirati najbolju praksu kako bi se olakšao daljnji
razvoj mjera za povećavanje osviještenosti potrošača o
financijama.
(1) SL L 9, 15.1.2003., str. 3.
(2) SL L 145, 30.4.2004., str. 1.
L 60/39
(30)
Zbog značajnih rizika povezanih sa zaduživanjem u
stranoj valuti, nužno je omogućiti mjere kojima se osigu­
rava da su potrošači svjesni rizika koji preuzimaju i da je
potrošač u mogućnosti ograničiti svoju izloženost
tečajnom riziku tijekom trajanja kredita. Rizik bi se
mogao ograničiti na način da se potrošaču omogući
pravo da promijeni valutu kredita ili putem drugih
načina, kao što su gornje granice ili, ako su ona dovoljna
za ograničenje tečajnog rizika, upozorenja.
(31)
Primjenjivi pravni okvir trebao bi potrošačima uliti povje­
renje da vjerovnici, kreditni posrednici i imenovani pred­
stavnici uzimaju u obzir interese potrošača, na temelju
informacija dostupnih vjerovniku, kreditnom posredniku
i imenovanom predstavniku u tom trenutku i razumnih
pretpostavki o rizicima u situaciji potrošača tijekom
razdoblja trajanja predloženog ugovora o kreditu. To bi
moglo podrazumijevati da, između ostalog, vjerovnici ne
bi trebali promicati kredit na način da promidžba
značajno narušava ili će vjerojatno narušiti sposobnost
potrošača da pomno razmotri uzimanje kredita ili da
vjerovnik ne bi trebao koristiti odobrenje kredita kao
glavnu metodu promidžbe za prodaju robe, usluga ili
nekretnina. Ključni aspekt osiguravanja takvog povjerenja
potrošača predstavlja preduvjet omogućavanja visokog
stupnja pravednosti, poštenja i stručnosti u industriji,
odgovarajućeg upravljanja sukobima interesa, uključujući
one proizašle iz naknada i zahtjeva da se savjeti pruže u
interesu potrošača.
(32)
Primjereno je osigurati da relevantno osoblje vjerovnika,
kreditnih posrednika i imenovanih predstavnika posje­
duju odgovarajući stupanj znanja i stručnosti kako bi
se postigla visoka razina stručnosti. Stoga bi ova Direk­
tiva trebala zahtijevati dokazivanje relevantnog znanja i
stručnosti na razini društva, na temelju minimalnih
zahtjeva u pogledu znanja i stručnosti utvrđenih u ovoj
Direktivi. Države članice bi trebale moći slobodno uvoditi
ili zadržati takve zahtjeve koji su primjenjivi na pojedi­
načne fizičke osobe. Države članice bi trebale biti u
mogućnosti dopustiti vjerovnicima, kreditnim posredni­
cima i imenovanim predstavnicima da razlikuju razine
minimalnih zahtjeva u pogledu znanja prema sudjelo­
vanju u izvršenju određenih usluga ili procesa. U tom
kontekstu osoblje uključuje vanjske zaposlenike koji
rade za vjerovnika, kreditnog posrednika ili imenovanog
predstavnika, kao i njihove zaposlenike. Za potrebe ove
Direktive, osoblje izravno uključeno u aktivnosti u okviru
ove Direktive trebalo bi uključivati osoblje trgovinskih i
pozadinskih službi, uključujući upravljanje, koji obavljaju
bitnu ulogu u procesu ugovora o kreditu. Osobe koje
obavljaju funkcije podrške koje nisu povezane s
procesom ugovora o kreditu (npr. osoblje zaduženo za
ljudske resurse ili informacijske i komunikacijske tehno­
logije) ne bi se trebale smatrati osobljem na temelju ove
Direktive.
L 60/40
(33)
HR
Službeni list Europske unije
Ako vjerovnik ili kreditni posrednik svoje usluge pruža
na državnom području druge države članice pozivajući se
na pravo slobode pružanja usluga, matična država članica
trebala bi biti odgovorna za postavljanje minimalnih
zahtjeva u pogledu znanja i stručnosti koji se mogu
primijeniti na osoblje. Međutim, država članica domaćin
koja to smatra potrebnim, trebala bi biti u mogućnosti
uspostaviti vlastite uvjete u određenim područjima
primjenjivima na vjerovnike i kreditne posrednike koji
pružaju usluge na području te države članice na
temelju prava na slobodu pružanja usluga.
(34)
S obzirom na važnost osiguravanja da se zahtjevi u
pogledu znanja i stručnosti primjenjuju te da su u
skladu s praksom, države bi članice od nadležnih tijela
trebale zahtijevati nadzor vjerovnika, kreditnih posred­
nika i imenovanih predstavnika te ih ovlastiti za dobi­
vanje takvih dokaza radi pouzdane procjene usklađenosti.
(35)
Način na koji vjerovnici, kreditni posrednici i imenovani
predstavnici isplaćuju naknade osoblju trebao bi sačinja­
vati jedan od ključnih aspekata osiguravanja povjerenja
potrošača u financijskom sektoru. Ova Direktiva pruža
pravila za isplaćivanje naknada osoblju, s ciljem ograni­
čavanja zlouporabe prilikom prodaje i osiguravanja da
način na koji se naknade isplaćuju zaposlenicima ne
sprječava usklađivanje s obvezom da se u obzir uzmu
interesi potrošača. Osobito, vjerovnici, kreditni posrednici
i imenovani predstavnici ne bi trebali osmišljavati svoje
politike primanja naknada na način koji bi mogao potak­
nuti njihovo osoblje da sklope određeni broj ili vrstu
ugovora o kreditu ili da ponude posebne dodatne
usluge potrošačima, a da se u obzir izričito ne uzmu
njihovi interesi i potrebe. U tom bi kontekstu države
članice mogle smatrati potrebnim da odluče kako se
određena praksa, primjerice, prikupljanje pristojbi od
strane vezanih posrednika, protivi interesima potrošača.
Države članice trebale bi biti u mogućnosti odrediti da
naknade koje su zaposlenici primili ne smiju ovisiti o
stopi ili vrsti ugovora o kreditu sklopljenog s potrošačem.
(36)
Ovom se Direktivom predviđaju usklađena pravila koja se
odnose na područja znanja i stručnosti koja bi vjerovnici,
kreditni posrednici i imenovani posrednici trebali posje­
dovati u odnosu na sastavljanje, ponudu, odobravanje i
posredovanje u ugovoru o kreditu. Ovom se Direktivom
ne predviđaju posebni aranžmani izravno povezani s
priznavanjem stručnih kvalifikacija koje je pojedinac
stekao u jednoj od država članica u svrhu ispunjavanja
zahtjeva u pogledu znanja i stručnosti u drugoj državi
članici. Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i
Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifi­
kacija (1) stoga bi se i dalje trebala primjenjivati u odnosu
(1) SL L 255, 30.9.2005., str. 22.
28.2.2014.
na uvjete za priznavanje i kompenzacijske mjere koje bi
država članica mogla zahtijevati od pojedinca čija kvali­
fikacija nije izdana pod njezinom nadležnošću.
(37)
Vjerovnici i kreditni posrednici često koriste oglase, neri­
jetko s posebnim uvjetima i odredbama, kako bi privukli
pozornost potrošača na određeni proizvod. Potrošači bi
stoga trebali imati zaštitu od nepravedne ili zavaravajuće
prakse oglašavanja te bi trebali biti u mogućnosti uspo­
ređivati oglase. Posebne odredbe o oglašavanju ugovora o
kreditu i popis stavki koje treba uključiti u oglase te
promidžbene materijale usmjerene ka potrošačima, ako
se u takvom oglašavanju navode posebne kamatne
stope ili bilo koji iznosi u odnosu na trošak kredita,
nužni su kako bi im omogućili da usporede različite
ponude. Države bi članice i dalje trebale imati slobodu
uvesti ili zadržati zahtjeve u pogledu objavljivanja infor­
macija u svojem nacionalnom pravu, što se tiče oglaša­
vanja koje ne navodi kamatnu stopu ili sadrži ikakve
brojke koje se odnose na trošak kredita. Bilo koji takvi
zahtjevi trebali bi u obzir uzeti posebnosti ugovora o
kreditu koji se odnose na stambene nekretnine. U
svakom slučaju, trebalo bi osigurati da, u skladu s Direk­
tivom 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi
poslovnog subjekta prema potrošaču na unutarnjem trži­
štu (2) oglašavanje ugovora o kreditu ne bi trebalo stvoriti
zavaravajući dojam o proizvodu.
(38)
Oglašavanje je često posebice usmjereno na jedan ili više
proizvoda, a potrošači bi trebali biti u mogućnosti odlu­
čivati nakon što se u potpunosti upoznaju s izborom
kreditnih proizvoda u ponudi. U tom pogledu, opće
informacije igraju bitnu ulogu u edukaciji potrošača u
odnosu na širok izbor dostupnih proizvoda i usluga te
njihovih ključnih značajki. Potrošači bi stoga trebali moći
uvijek pristupiti općim informacijama o dostupnim
kreditnim proizvodima. Ako ovaj zahtjev nije primjenjiv
na nevezane kreditne posrednike, to ne bi trebalo dovo­
diti u pitanje njihovu obvezu da potrošačima pruže
personalizirane informacije prije sklapanja ugovora.
(39)
Kako bi se osigurali jednaki uvjeti i kako bi odluka potro­
šača bila temeljena na pojedinostima o kreditnim proiz­
vodima u ponudi, a ne na distribucijskom kanalu putem
kojeg se pristupa takvim kreditnim proizvodima, potro­
šači bi trebali primiti informacije o kreditu bez obzira na
to surađuju li izravno s vjerovnikom ili s kreditnim
posrednikom.
(40)
Potrošači bi trebali pravodobno primiti personalizirane
informacije, prije sklapanja ugovora o kreditu, kako bi
bili u mogućnosti usporediti ih te razmotriti obilježja
(2) SL L 149, 11.6.2005., str. 22.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
kreditnih proizvoda. U skladu s Preporukom Komisije
2001/193/EZ od 1. ožujka 2001. o informacijama prije
sklapanja ugovora koje potrošačima pružaju zajmodavci
koji nude stambene kredite (1), Komisija se obvezala na
nadziranje usklađenosti s Dobrovoljnim kodeksom
ponašanja o informacijama prije sklapanja ugovora za
stambene kredite koji sadrži ESIS, koji nudi informacije,
personalizirane prema potrošaču, o ponuđenom ugovoru
o kreditu. Dokazi koje je Komisija prikupila naglasili su
potrebu za preispitivanjem sadržaja i prikazivanja ESIS-a
kako bi bio jasan, razumljiv te kako bi sadržavao sve
informacije koje se smatraju relevantnima za potrošače.
Sadržaj i izgled ESIS-a trebao bi uključivati nužna pobolj­
šanja koja su uočena tijekom ispitivanja potrošača u svim
državama članicama. Strukturu ESIS-a, osobito redoslijed
informacija, trebalo bi izmijeniti, tekst bi trebao biti prila­
gođeniji korisniku, a dijelove poput „nominalne stope” i
„efektivne kamatne stope” trebalo bi spojiti te dodati
nove dijelove poput „pogodnosti”. Potrošaču bi trebalo
pružiti tablicu s primjerom amortizacije kao sastavni
dio ESIS-a ako se radi o kreditu s odgodom plaćanja
kamata, prema kojem se otplata glavnice odgađa
tijekom početnog razdoblja ili ako je stopa zaduživanja
fiksna do isteka ugovora o kreditu. Države bi članice
trebale biti u mogućnosti osigurati da takva tablica s
primjerom amortizacije u ESIS-u nije obvezna za druge
ugovore o kreditu.
(41)
Ispitivanje mišljenja potrošača naglasilo je važnost kori­
štenja jednostavnog i razumljivog jezika u objavljivanju
informacija potrošačima. Zbog toga pojmovi u ESIS-u
nisu nužno jednaki pravnim pojmovima utvrđenim u
ovoj Direktivi, ali imaju isto značenje.
(42)
Zahtjevi u pogledu informacija o ugovorima o kreditu
koji su sadržani u ESIS-u ne bi trebali dovoditi u
pitanje zahtjeve u pogledu informacija Unije ili na nacio­
nalnoj razini za druge proizvode ili usluge koji bi mogli
činiti dio ponude s ugovorom o kreditu, kao uvjete za
dobivanje ugovora o kreditu koji se odnosi na nekretnine
ili ponuđene na način da se taj ugovor dobije po nižoj
stopi zaduživanja, poput osiguranja protiv požara ili
životnog osiguranja. Države bi članice trebale imati
slobodu zadržati ili uvesti nacionalno pravo u kojem
ne postoje usklađene odredbe, primjerice zahtjeve u
pogledu informacija na razini prekomjernih kamatnih
stopa u predugovornoj fazi ili informacija koje bi se
mogle pokazati korisnima za potrebe financijskog obra­
zovanja ili izvansudskih nagodbi. Međutim, sve bi
dodatne informacije trebalo pružiti u dodatnom doku­
mentu koji može biti priložen ESIS-u. Države bi članice
trebale biti u mogućnosti, na svojim nacionalnim jezi­
cima, koristiti drukčiji vokabular u ESIS-u, a da ne mije­
njaju njegov sadržaj ni redoslijed pruženih informacija,
ako je to potrebno radi korištenja jezika koji bi mogao
biti lakše razumljiv potrošačima.
(1) SL L 69, 10.3.2001., str. 25.
L 60/41
(43)
Kako bi se osiguralo da ESIS potrošačima nudi sve rele­
vantne informacije za donošenje informiranog odabira,
vjerovnik bi prilikom ispunjavanja ESIS-a trebao slijediti
upute određene u ovoj Direktivi. Države članice trebale bi
biti u mogućnosti elaborirati ili dodatno pojasniti upute
za ispunjavanje ESIS-a na temelju uputa određenih u ovoj
Direktivi. Države članice trebale bi biti u mogućnosti,
primjerice, dodatno pojasniti informacije koje se
pružaju radi opisivanja „vrste stope zaduživanja” kako
bi se uzele u obzir posebnosti nacionalnih proizvoda i
tržišta. Međutim, takve dodatne pojedinosti ne bi trebale
biti u suprotnosti s uputama sadržanim u ovoj Direktivi
niti podrazumijevati ikakvu izmjenu teksta predloška
ESIS-a koji bi vjerovnik trebao koristiti kao takvog.
Države članice trebale bi biti u mogućnosti dodatno poja­
sniti upozorenja u pogledu ugovora o kreditu koja su
prilagođena njihovom nacionalnom tržištu i praksi, ako
takva upozorenja nisu već uključena u obrazac ESIS.
Države članice trebale bi biti u mogućnosti osigurati da
su informacije predviđene u ESIS-u obvezujuće za vjero­
vnika, pod uvjetom da vjerovnik odluči odobriti kredit.
(44)
Potrošač bi trebao primiti informacije putem ESIS-a bez
neopravdanog odlaganja, nakon što potrošač dostavi
potrebne informacije o svojim potrebama, financijskoj
situaciji i preferencijama te pravodobno, prije nego što
bilo koji ugovor o kreditu ili ponuda postanu obvezujući
za potrošača, kako bi bio u mogućnosti usporediti i
razmotriti obilježja kreditnih proizvoda i ako je potre­
bno, dobiti savjet od treće strane. Osobito ako je
potrošač primio ponudu obvezujuću za njega, uz nju
bi trebao biti priložen i ESIS, osim ako je ESIS već
dostavljen potrošaču te su obilježja ponude u skladu s
prethodno pruženim informacijama. Međutim, države
članice trebale bi biti u mogućnosti osigurati da se
obvezna dostava ESIS-a izvrši prije dostave ikakve obve­
zujuće ponude i skupa s obvezujućom ponudom, ako
prethodno nije dostavljen ESIS koji sadrži jednake infor­
macije. ESIS bi trebao biti personaliziran i odražavati
preferencije koje je potrošač iskazao, no pružanje
takvih personaliziranih informacija ne bi trebalo podra­
zumijevati obvezu davanja savjeta. Ugovori o kreditu
trebali bi se sklapati ako potrošač ima dovoljno
vremena za usporedbu ponuda, procjenu njihovih impli­
kacija, dobivanje savjeta od treće strane, ako je potrebno,
i nakon što donese informiranu odluku o prihvaćanju ili
odbijanju ponude.
(45)
Ako je potrošač pružio sredstvo osiguranja uz ugovor o
kreditu za kupnju nekretnine ili zemljišta i trajanje osigu­
ranja dulje je od trajanja ugovora o kreditu te ako
potrošač može odlučiti ponovno povući otplaćeni kapi­
tal, podložno potpisivanju novog ugovora o kreditu,
potrošač bi trebao primiti novi ESIS s objavom novog
EKS-a i temeljen na posebnim obilježjima novog ugovora
o kreditu, prije potpisivanja novog ugovora o kreditu.
L 60/42
(46)
(47)
(48)
(49)
HR
Službeni list Europske unije
Barem u slučajevima kad ne postoji pravo odustanka,
vjerovnik ili, ako je primjenjivo, kreditni posrednik ili
imenovani predstavnik potrošaču trebaju dostaviti
primjerak nacrta ugovora o kreditu u trenutku dostave
ponude koja je obvezujuća za vjerovnika. U drugim bi
slučajevima potrošaču trebalo ponuditi primjerak nacrta
ugovora o kreditu u trenutku davanja obvezujuće
ponude.
diljem Unije, neophodno je na ujednačen način osigurati
mogućnost usporedbe informacija o EKS-u diljem Unije.
(50)
Ukupni troškovi kredita za potrošača trebali bi obuhva­
ćati sve troškove koje potrošač mora platiti u vezi s
ugovorom o kreditu i s kojima je vjerovnik upoznat.
Stoga je potrebno uključiti kamate, provizije, poreze,
naknade za kreditne posrednike, troškove vrednovanja
nekretnine za hipoteku ili bilo koje druge naknade,
osim bilježničkih pristojbi za dobivanje kredita, primje­
rice životno osiguranje ili ga dobiti prema uvjetima koji
vrijede na tržištu, primjerice osiguranje protiv požara.
Odredbe ove Direktive koje se odnose na dodatne proiz­
vode i usluge (npr. koje se odnose na troškove otvaranja i
održavanja bankovnog računa) ne bi trebale dovoditi u
pitanje Direktivu 2005/29/EZ i Direktivu Vijeća
93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima (1). Ukupni troškovi kredita za
potrošača ne bi trebali uključivati troškove koje potrošač
plaća za kupnju nekretnine ili zemljišta, kao što su porezi
povezani s tim ili bilježnički troškovi ili troškovi upisa u
zemljišne knjige. Stvarno poznavanje troškova od strane
vjerovnika trebalo bi procjenjivati na objektivan način,
uzimajući u obzir zahtjeve u pogledu stručne revnosti.
U tom bi se pogledu trebalo pretpostaviti da je vjerovnik
upoznat s troškovima dodatnih usluga koje potrošačima
nudi sam ili u ime treće strane, osim ako iznos tih
troškova ovisi o specifičnim obilježjima ili situaciji potro­
šača.
(51)
Ako se koriste procjene, potrošaču bi trebalo ukazati na
to, kao i na to da se informacije smatraju reprezentativ­
nima za vrstu ugovora ili prakse koji se razmatraju. Cilj
dodatnih pretpostavki za izračun EKS-a jest osigurati da
EKS izračunava na dosljedan način i omogućiti usporedi­
vost. Dodatne su pretpostavke nužne za određene vrste
ugovora o kreditu, poput onih u kojima su iznos, trajanje
ili trošak kredita promjenjivi ili variraju ovisno o
provedbi ugovora. Ako same odredbe nisu dovoljne za
izračun EKS-a, vjerovnik bi trebao koristiti dodatne pret­
postavke utvrđene Prilogom I. Međutim, s obzirom da
izračun EKS-a ovisi o uvjetima pojedinačnog ugovora o
kreditu, trebale bi se koristiti isključivo one pretpostavke
koje su nužne i relevantne za određeni kredit.
(52)
Kako bi se i nadalje osiguravao visok stupanj usporedi­
vosti EKS-a između ponuda različitih vjerovnika, intervali
između datuma koji su se koristili u izračunu ne bi se
trebali pisati u danima ako se mogu pisati kao cjeloviti
broj godina, mjeseci ili tjedana. U ovom se kontekstu
podrazumijeva da, ako se koriste određeni vremenski
intervali u formuli EKS-a, ti bi se intervali trebali koristiti
Kako bi se osigurala maksimalna transparentnost i spri­
ječile zlouporabe koje proizlaze iz mogućih sukoba inte­
resa kada potrošači koriste usluge kreditnih posrednika,
potonji bi trebali biti podložni određenim obvezama u
pogledu objavljivanja informacija prije izvršenja svojih
usluga. Takve bi objave trebale uključivati informacije o
njihovom identitetu i povezanostima s vjerovnicima,
primjerice uzimaju li u obzir proizvode velikog broja
vjerovnika ili samo ograničenog broja vjerovnika. Posto­
janje bilo kakve provizije ili drugih poticaja koje
kreditnom posredniku isplaćuju vjerovnik ili treće
strane u odnosu na ugovor o kreditu potrošačima bi
trebalo otkriti prije izvršenja bilo kakvih djelatnosti
kreditnih posrednika i potrošače bi u ovoj fazi trebalo
informirati ili o iznosu takvih plaćanja, ako je to
poznato, ili o činjenici da će iznos biti objavljen u
ESIS-u u kasnijoj predugovornoj fazi te o njihovom
pravu na primanje informacija o razini takvih plaćanja
u toj fazi. Potrošači bi također trebali biti obaviješteni o
bilo kakvim naknadama koje trebaju uplatiti kreditnim
posrednicima u odnosu na njihove usluge. Ne dovodeći
u pitanje pravo tržišnog natjecanja, države bi članice
trebale slobodno uvoditi ili zadržati odredbe kojima se
sprječava plaćanje naknada od strane potrošača poje­
dinim ili svim kategorijama kreditnih posrednika.
Potrošaču će možda i dalje biti potrebna dodatna pomoć
kako bi donio odluku o tome koji je ugovor o kreditu, u
rasponu predloženih proizvoda, najprimjereniji za
njegove potrebe i financijsku situaciju. Vjerovnici i, ako
je primjenjivo, kreditni posrednici trebali bi pružiti takvu
pomoć u pogledu kreditnih proizvoda koje nude potro­
šaču objašnjavajući relevantne informacije, uključujući
osobito ključna obilježja predloženih proizvoda potro­
šaču na personaliziran način kako bi potrošač shvatio
učinke koje mogu imati na njegovu ekonomsku situaciju.
Vjerovnici i, kad je to primjenjivo, kreditni posrednici,
trebali bi način na koji pružaju takva objašnjenja prila­
goditi okolnostima u kojima se kredit nudi i potrebi
potrošača za primanje pomoći, uzimajući u obzir potro­
šačevo znanje i iskustvo s kreditima te narav svakog
pojedinačnog kreditnog proizvoda. Takva objašnjenja
sama po sebi ne bi trebala činiti osobnu preporuku.
S ciljem promidžbe uspostave i funkcioniranja unutarnjeg
tržišta te osiguravanja visokog stupnja zaštite potrošača
28.2.2014.
(1) SL L 95, 21.4.1993., str. 29.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
i za utvrđivanje iznosa kamate i druge naknade korištene
u formuli. Iz tog razloga vjerovnici bi trebali koristiti
metodu izračuna vremenskih intervala opisanu u
Prilogu I. kako bi došli do brojki za plaćanje naknada.
Međutim, to je primjenjivo samo za potrebe izračuna
EKS-a i ne utječe na iznose koje vjerovnik uistinu napla­
ćuje na temelju ugovora o kreditu. Ako su te brojke
drukčije, možda će biti potrebno razjasniti ih potrošaču
kako bi se izbjeglo zavaravanje potrošača. To se podra­
zumijeva u slučaju nedostatka nekamatnih naknada i pod
pretpostavkom da je identična metoda izračuna EKS-a
jednaka efektivnoj stopi zaduživanja na kredit.
(53)
Budući da se EKS u fazi oglašavanja može naznačiti samo
primjerom, takav bi primjer trebao biti reprezentativan.
Stoga bi on trebao odgovarati, primjerice, prosječnom
razdoblju trajanja i ukupnom iznosu odobrenog kredita
za vrstu ugovora o kreditu koji se razmatra. Prilikom
utvrđivanja reprezentativnog primjera u obzir treba
uzeti i učestalost određenih vrsta ugovora o kreditu na
specifičnom tržištu. Za svakog bi vjerovnika moglo biti
poželjno da se reprezentativni primjer temelji na iznosu
kredita koji je reprezentativan za asortiman proizvoda
tog vjerovnika i očekivanu bazu potrošača, budući da
mogu postojati znatna odstupanja među vjerovnicima.
U pogledu EKS-a navedenog u ESIS-u, trebale bi se
uzeti u obzir preferencije i informacije koje dostavlja
potrošač, ako je to moguće, i vjerovnik ili kreditni
posrednik trebali bi jasno naznačiti jesu li dostavljene
informacije primjer ili odražavaju preferencije i pružene
informacije. U svakom slučaju, reprezentativni primjeri
ne bi trebali biti u suprotnosti sa zahtjevima Direktive
2005/29/EZ. Bitno je u ESIS-u razjasniti potrošaču, kad
je primjenjivo, da se EKS temelji na pretpostavkama te da
su moguće izmjene, kako bi to potrošači uzeli u obzir
prilikom usporedbe proizvoda. Bitno je da se u EKS-u u
obzir uzmu svi nedostaci u okviru ugovora o kreditu,
bilo da se plaća izravno potrošaču ili trećoj strani u
ime potrošača.
(54)
Kako bi se osigurala dosljednost između izračuna EKS-a
za različite vrste kredita, pretpostavke korištene za
izračun sličnih oblika ugovora o kreditu trebale bi opće­
nito biti dosljedne. U tom pogledu trebalo bi uključiti
pretpostavke iz Direktive Komisije 2011/90/EU od
14. studenoga 2011. o izmjeni dijela II. Priloga I. Direk­
tivi 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća koji pred­
viđa dodatne pretpostavke za izračun efektivne kamatne
stope (1), o izmjeni pretpostavki za izračun
EKS-a. Premda se neće sve pretpostavke nužno primje­
njivati na ugovore o kreditu dostupne sada, inovacije
proizvoda u ovom sektoru aktivne su i stoga je
neophodno imati pretpostavke. Nadalje, za potrebe
izračuna EKS-a, identificiranje najuobičajenijeg mehan­
izma povlačenja tranše trebalo bi se koristiti na temelju
razumnih očekivanja od mehanizma povlačenja tranše
koji potrošači koriste za vrstu proizvoda koju nudi
(1) SL L 296, 15.11.2011., str. 35.
L 60/43
taj određeni vjerovnik. Za postojeće proizvode očekivanja
bi se trebala temeljiti na prethodnih 12 mjeseci.
(55)
Ključno je da se sposobnost i tendencija potrošača da
otplaćuje kredit procijene i provjere prije sklapanja
ugovora o kreditu. Prilikom te procjene kreditne sposob­
nosti trebali bi se u obzir uzeti svi nužni i relevantni
čimbenici koji bi mogli utjecati na sposobnost potrošača
da otplaćuje kredit tijekom njegova trajanja. Sposobnost
potrošača da izvrši usluge i u potpunosti otplati kredit
trebala bi uključivati razmatranje budućih plaćanja ili rast
plaćanja potreban zbog negativne amortizacije ili odgo­
đene otplate glavnice ili kamata i trebala bi se razmatrati
u kontekstu drugih regularnih troškova, dugova ili drugih
financijskih obveza, kao i prihoda, štednje i imovine.
Potrebno je uspostaviti i razumnu toleranciju za buduće
događaje tijekom razdoblja predloženog ugovora o
kreditu, kao što su smanjenje prihoda ako kredit traje
do mirovine ili, kad je primjenjivo, povećanje stope zadu­
živanja ili negativne promjene tečaja. Premda je vrijed­
nost nekretnine bitan element u utvrđivanju iznosa
kredita koji se može odobriti potrošaču u okviru osigu­
ranog ugovora o kreditu, procjena kreditne sposobnosti
trebala bi biti usredotočena na sposobnost potrošača da
ispuni obveze iz ugovora o kreditu. Posljedično tome,
mogućnost da vrijednost nekretnine premaši iznos
kredita ili da bi se mogla povećati u budućnosti općenito
gledajući ne bi trebala predstavljati dovoljan uvjet za
odobrenje dotičnog kredita. Unatoč tome, ako je svrha
ugovora o kreditu izgradnja ili obnova postojeće nekret­
nine, vjerovnik bi trebao biti u mogućnosti razmotriti
ovu mogućnost. Države članice trebale bi biti u moguć­
nosti izdati dodatne smjernice o ovim ili dodatnim krite­
rijima te o metodama procjene kreditne sposobnosti
potrošača, primjerice postavljanjem ograničenja na
omjere vrijednosti kredita i imovine ili omjere kredita i
prihoda te bi ih trebalo poticati na provedbu načela
Odbora za financijsku stabilnost za dobru praksu za
kredite osigurane hipotekom na stambene nekretnine.
Određene odredbe mogu biti nužne za različite elemente
koji se mogu uzeti u obzir u procjeni kreditne sposob­
nosti određenih vrsta ugovora o kreditu.
(56)
Posebne odredbe mogu biti potrebne za različite
elemente koji se mogu uzeti u obzir pri procjeni kreditne
sposobnosti za određene vrste ugovora o kreditu. Primje­
rice, za ugovore o kreditu koji se odnose na nekretninu u
kojima se izričito navodi da potrošač ili član obitelji
potrošača nekretninu ne smije koristiti kao kuću,
apartman ili drugo boravište (kupoprodajni ugovori s
namjenom najma), države članice trebale bi biti u
mogućnosti odrediti da se budući prihod od najma
uzme u obzir prilikom procjene sposobnosti potrošača
da otplaćuje kredit. U državama članicama u kojima
takvo navođenje nije određeno u nacionalnim odred­
bama, vjerovnici također mogu odlučiti uvrstiti promi­
šljenu procjenu u budući prihod od najma. Procjena
kreditne sposobnosti ne bi trebala podrazumijevati
prijenos odgovornosti na vjerovnika za bilo koje
buduće neispunjenje obveza potrošača u okviru
ugovora o kreditu.
L 60/44
HR
Službeni list Europske unije
(57)
Odluka vjerovnika o odobrenju kredita trebala bi biti u
skladu s ishodom procjene kreditne sposobnosti. Primje­
rice, sposobnost vjerovnika da prenese dio kreditnog
rizika na treću stranu ne bi ga trebala navesti da
zanemari zaključke procjene kreditne sposobnosti na
način da se ugovor o kreditu učini dostupnim potrošaču
koji ga vjerojatno neće biti u mogućnosti otplatiti.
Države članice trebale bi biti u mogućnosti prenijeti
ovo načelo zahtijevajući od nadležnih tijela da
poduzmu potrebne radnje kao dio nadzornih aktivnosti
i prate usklađenost postupaka vjerovnika za procjenu
kreditne sposobnosti. Međutim, pozitivna procjena
kreditne sposobnosti ne bi trebala činiti obvezu za vjero­
vnika da odobri kredit.
(58)
U skladu s preporukama Odbora za financijsku stabil­
nost, procjena kreditne sposobnosti trebala bi se temeljiti
na informacijama o financijskoj i ekonomskoj situaciji
potrošača, uključujući prihode i troškove. Te se informa­
cije mogu dobiti od različitih izvora, uključujući i potro­
šača, a vjerovnik bi na primjeren način trebao provjeriti
takve informacije prije odobrenja kredita. U tom bi
pogledu potrošači trebali pružiti informacije kako bi
olakšali procjenu kreditne sposobnosti, budući da, ako
to ne učine, posljedica će vjerojatno biti odbijanje
kredita koji žele dobiti, osim ako se informacije mogu
dobiti iz drugih izvora. Ne dovodeći u pitanje privatno
ugovorno pravo, države bi članice trebale osigurati da
vjerovnici ne mogu raskinuti ugovor o kreditu jer su
shvatili, nakon potpisivanja ugovora o kreditu, da je
procjena kreditne sposobnosti izvedena nepropisno
zbog nepotpunih informacija u trenutku procjene
kreditne sposobnosti. Međutim, to ne bi trebalo dovoditi
u pitanje mogućnost država članica da dopuste vjerovni­
cima raskid ugovora o kreditu ako se ustanovi da je
potrošač namjerno pružio netočne ili krivotvorene infor­
macije u trenutku procjene kreditne sposobnosti ili je
hotimice uskratio informacije koje bi mogle rezultirati
negativnom procjenom kreditne sposobnosti ili ako
postoje drugi valjani razlozi usklađeni s pravom Unije.
Premda ne bi bilo primjereno primijeniti sankcije na
potrošače jer nisu u položaju pružiti određene informa­
cije ili procjene ili zbog donošenja odluke da prekinu
proces podnošenja zahtjeva za dobivanje kredita, države
bi članice trebale biti u mogućnosti osigurati sankcije ako
potrošači svjesno pruže nepotpune ili netočne informa­
cije kako bi dobili pozitivnu ocjenu kreditne sposobnosti,
osobito ako bi potpune i točne informacije za posljedicu
imale negativnu ocjenu kreditne sposobnosti, a potrošač
ne bi mogao ispuniti uvjete ugovora.
(59)
Uvid u bazu podataka za kredite koristan je element u
procjeni kreditne sposobnosti. Pojedine države članice
zahtijevaju da vjerovnici procijene kreditnu sposobnost
potrošača na temelju uvida u relevantnu bazu podataka.
Vjerovnici bi trebali imati uvid u bazu podataka za
28.2.2014.
kredite tijekom trajanja kredita isključivo kako bi se
prepoznao i procijenio potencijal za neispunjavanje
obveza. Takav uvid u bazu podataka za kredite trebao
bi biti podložan odgovarajućim zaštitnim mjerama kako
bi se osiguralo da se koristi za pravodobno prepoz­
navanje i razrješavanje kreditnog rizika u interesu potro­
šača te kako se ne bi slale obavijesti tijekom poslovnih
pregovora. Na temelju Direktive 95/46/EZ Europskog
parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti poje­
dinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o
slobodnom protoku takvih podataka (1), vjerovnici bi
trebali obavijestiti potrošače o uvidu u bazu podataka
za kredite prije samog uvida i trebali bi imati pravo
pristupa informacijama koje postoje o njima u takvoj
bazi podataka za kredite kako bi, ako je to potrebno,
ispravili, izbrisali ili blokirali osobne podatke koji se
odnose na njih i koji su ondje obrađeni, ako su
netočni ili su obrađeni na nezakonit način.
(60)
Kako bi se spriječilo bilo kakvo narušavanje tržišnog
natjecanja među vjerovnicima, treba osigurati da svi
vjerovnici, uključujući kreditne i nekreditne institucije
koje odobravaju ugovore o kreditu koji se odnose na
stambene nekretnine, imaju pristup svim javnim i
privatnim bazama podataka za kredite koji se tiču potro­
šača pod nediskriminirajućim uvjetima. Takvi uvjeti stoga
ne bi trebali uključivati zahtjev da vjerovnici moraju biti
kreditne institucije. Uvjeti pristupa, kao što su troškovi
pristupa bazi podataka ili zahtjevi pružanja informacija
bazi podataka na temelju uzajamnosti i dalje bi se trebali
primjenjivati. Države članice trebale bi slobodno odrediti
mogu li, unutar njihovog područja nadležnosti, kreditni
posrednici imati pristup takvim bazama podataka.
(61)
Ako se odluka o odbijanju zahtjeva za dobivanje kredita
temelji na podacima prikupljenima putem uvida u bazu
podataka ili nedostatka takvih podataka, vjerovnik bi o
tome trebao obavijestiti potrošača i pružiti ime baze
podataka u koju je izvršen uvid te bilo koje druge
elemente koje zahtijeva Direktiva 95/46/EZ kako bi se
potrošaču omogućilo da iskoristi svoje pravo pristupa i,
ako je to opravdano, ispravi, izbriše ili blokira osobne
podatke koji se odnose na njega te koji su ondje obra­
đeni. Ako odluka da se odbije zahtjev za kredit proizlazi
iz negativne ocjene kreditne sposobnosti, vjerovnik bi
trebao obavijestiti potrošača o odbijanju bez neoprav­
danog odlaganja. Države članice trebale bi moći
slobodno odlučivati o tome zahtijevaju li od vjerovnika
pružanje dodatnih objašnjenja o razlozima odbijanja.
Međutim, vjerovnik ne bi trebao biti dužan pružiti
takvu informaciju kada je to zabranjeno drugim
pravom Unije, primjerice odredbe o pranju novca ili
financiranju terorizma. Takve informacije ne bi trebalo
pružati ako bi to bilo protivno ciljevima javne politike
ili javne sigurnosti, kao što su prevencija, istraga, otkri­
vanje ili progon kaznenih djela.
(1) SL L 281, 23.11.1995., str. 31.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
(62)
Ova se Direktiva odnosi na korištenje osobnih informa­
cija u kontekstu procjene kreditne sposobnosti potrošača.
Kako bi se osigurala zaštita osobnih podataka, Direktiva
95/46/EZ trebala bi se primjenjivati na aktivnosti obrade
podataka koje se vrše u vezi s takvim procjenama.
(63)
Davanje savjeta u obliku personaliziranih preporuka
zasebna je aktivnost koja može biti, ali nije nužno
kombinirana s drugim aspektima odobrenja ili posredo­
vanja pri kreditu. Stoga bi, kako bi bili u položaju razu­
mjeti narav usluga koje su im pružene, potrošačima
trebalo ukazati na to jesu li savjetodavne usluge u
tijeku ili se mogu pružiti te kada se ne pružaju i od
čega se sastoje savjetodavne usluge. S obzirom na
važnost koju potrošači pridaju korištenju pojmova
„savjet” i „savjetnici”, primjereno je da se državama člani­
cama dopusti zabrana korištenja tih ili sličnih pojmova
ako se potrošačima pružaju savjetodavne usluge. Primje­
reno je osigurati da države članice nametnu zaštitne
mjere ako je savjet opisan kao neovisan radi osiguravanja
da su asortiman proizvoda koji se razmatra i načini
primanja naknada u skladu s očekivanjima potrošača o
takvim savjetima.
(64)
Osobe koje pružaju savjetodavne usluge trebale bi se
uskladiti s određenim standardima kako bi se osiguralo
da se potrošaču uruče proizvodi prikladni njegovim
potrebama i okolnostima. Savjetodavne usluge trebale
bi se temeljiti na pravednoj i dovoljno opsežnoj analizi
proizvoda u ponudi, ako savjetodavne usluge pružaju
vjerovnici i vezani kreditni posrednici ili, ako savjeto­
davne usluge pružaju kreditni posrednici koji nisu
vezani, o proizvodima dostupnima na tržištu. Osobe
koje pružaju savjetodavne usluge trebale bi biti u moguć­
nosti specijalizirati se za određene „nišne” proizvode, pod
uvjetom da razmatraju niz proizvoda u toj određenoj
„niši” i da se njihova specijalizacija za te „nišne” proiz­
vode objasni potrošaču. U svakom slučaju, vjerovnici i
kreditni posrednici trebali bi otkriti potrošaču pružaju li
savjete samo o vlastitom asortimanu proizvoda ili o
širokom rasponu na tržištu kako bi se osiguralo da
potrošač razumije osnove preporuke.
(65)
(66)
konkurentnosti na unutarnjem tržištu i u slobodnom
kretanju građana Unije, kao i u pružanju pomoći u
omogućavanju fleksibilnosti tijekom trajanja ugovora o
kreditu koje je potrebno za promicanje financijske stabil­
nosti u skladu s preporukama Odbora za financijsku
stabilnost. Međutim, značajne razlike postoje između
državnih načela i uvjeta pod kojima potrošači imaju
mogućnost otplatiti svoj kredit i uvjeta pod kojima se
vrše takve prijevremene otplate. Premda se prepoznaje
raznolikost u mehanizmima za financiranje hipoteka i
asortiman dostupnih proizvoda, određeni standardi u
pogledu prijevremene otplate kredita ključni su na
razini Unije kako bi se osiguralo da potrošači imaju
mogućnost ispuniti svoje obveze prije datuma dogovo­
renog u ugovoru te povjerenje za usporedbu ponuda
kako bi pronašli proizvode koji najbolje odgovaraju
njihovim potrebama. Države bi članice stoga trebale
osigurati, bilo putem prava ili drugih sredstava poput
ugovornih odredbi da potrošači imaju pravo na prijevre­
menu otplatu. Unatoč tome, države članice trebale bi biti
u mogućnosti definirati uvjete za ostvarivanje takvog
prava. Ti uvjeti mogu uključivati vremenska ograničenja
za ostvarivanje prava, različito postupanje, ovisno o vrsti
stope zaduživanja ili ograničenjima u pogledu okolnosti
u kojima se pravo može ostvariti. Ako prijevremena
otplata potpada pod vremensko razdoblje tijekom kojeg
se primjenjuje fiksna stopa zaduživanja, ostvarivanje
prava podložno je postojanju legitimnog interesa od
strane potrošača koji navodi država članica. Takav legi­
timni interes može primjerice nastati u slučaju razvoda ili
nezaposlenosti. Uvjeti koje određuju države članice
također mogu omogućiti da je vjerovnik ovlašten na
pravedno i objektivno opravdanu naknadu za moguće
troškove izravno povezane s prijevremenom otplatom
kredita. U slučajevima kada države članice osiguravaju
da vjerovnik ima pravo na naknadu, takva bi naknada
trebala biti pravedna i objektivno opravdana za moguće
troškove izravno povezane s prijevremenom otplatom
kredita u skladu s nacionalnim pravilima o naknadama.
Naknada ne bi trebala premašiti financijski gubitak vjero­
vnika.
(67)
Bitno je osigurati dovoljnu transparentnost radi poja­
šnjenja potrošačima o naravi obveza izvršenih u interesu
očuvanja financijske stabilnosti i o postojanju fleksibil­
nosti tijekom trajanja ugovora o kreditu. Potrošačima bi
trebalo pružiti informacije o stopi zaduživanja tijekom
trajanja ugovornog odnosa, kao i tijekom predugovorne
faze. Države članice trebale bi biti u mogućnosti zadržati
ili uvesti ograničenja ili zabrane o jednostranim izmje­
nama stope zaduživanja od strane vjerovnika. Države
članice trebale bi biti u mogućnosti osigurati da potrošač,
ako postoje izmjene stope zaduživanja, ima pravo na
primitak ažurirane amortizacijske tablice.
(68)
Premda kreditni posrednici imaju ključnu ulogu u raspo­
djeli ugovora o kreditu koji se odnose na stambene
nekretnine u Uniji, i dalje postoje značajne razlike
između nacionalnih odredaba o vođenju poslovanja i
nadzoru kreditnih posrednika koje stvaraju prepreke
Savjetodavne usluge trebale bi se temeljiti na dubokom
razumijevanju financijske situacije potrošača te njegovih
preferencija i ciljeva, na temelju potrebnih ažuriranih
informacija i razumnih pretpostavki o rizicima za okol­
nosti potrošača tijekom trajanja ugovora o kreditu.
Države članice trebale bi biti u mogućnosti razjasniti
na koji se način procjenjuje prikladnost određenog proiz­
voda u kontekstu pružanja savjetodavnih usluga.
Sposobnost potrošača da otplati kredit prije isteka
ugovora o kreditu može igrati bitnu ulogu u poticanju
L 60/45
L 60/46
HR
Službeni list Europske unije
osnivanju i vršenju djelatnosti kreditnih posrednika na
unutarnjem tržištu. Nemogućnost slobodnog obavljanja
djelatnosti kreditnih posrednika na čitavom području
Unije ometa pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta
ugovora o kreditu koji se odnose na stambene nekret­
nine. Premda se priznaje raznolikost vrsta sudionika
uključenih u kreditno posredovanje, određeni standardi
na razini Unije ključni su za osiguravanje visokog
stupnja stručnosti i usluga.
(69)
(70)
Prije nego što budu u mogućnosti izvršavati svoje djelat­
nosti, kreditni posrednici trebali bi biti podvrgnuti
procesu ovlašćivanja od strane nadležnog tijela njihove
države članice te biti podvrgnuti kontinuiranom nadzoru
kako bi se osiguralo da zadovoljavaju stroge stručne
zahtjeve barem u pogledu njihove stručnosti, dobrog
ugleda i osiguranja od profesionalne odgovornosti.
Takvi bi se zahtjevi trebali primjenjivati barem na
razini institucije. Međutim, države članice mogu razjasniti
primjenjuju li se takvi zahtjevi za ovlašćivanje na pojedi­
načne zaposlenike kreditnog posrednika. Matična država
članica može osigurati dodatne zahtjeve, primjerice da
dioničari kreditnog posrednika uživaju dobar ugled ili
da se vezani kreditni posrednik može vezati samo uz
jednog vjerovnika, ako su oni razmjerni i usklađeni s
drugim zakonima Unije. Relevantne informacije o ovla­
štenim kreditnim posrednicima trebalo bi unijeti u javni
registar. Vezani kreditni posrednici koji rade isključivo s
jednim vjerovnikom pod njegovom punom i bezu­
vjetnom odgovornošću trebali bi imati mogućnost da
ih ovlasti nadležno tijelo pod okriljem vjerovnika u čije
ime djeluju. Države bi članice trebale imati pravo zadržati
ili nametnuti ograničenja u pogledu pravnog oblika odre­
đenih kreditnih posrednika, bilo da im je dopušteno
djelovati isključivo kao pravnim ili fizičkim osobama.
Državama članicama trebalo bi biti dopušteno odlučiti
o tome unose li se svi kreditni posrednici u jedan registar
ili postoji li potreba za različitim registrima, ovisno o
tome je li kreditni posrednik vezan ili djeluje kao
neovisan kreditni posrednik. Nadalje, države bi članice
trebale biti slobodne zadržati ili nametnuti ograničenja
na mogućnosti izmjene bilo kojih naknada za potrošače
od strane kreditnih posrednika vezanih za jednog ili više
vjerovnika.
U pojedinim državama članicama kreditni posrednici
mogu odlučiti koristiti usluge imenovanih predstavnika
za obavljanje djelatnosti u njihovo ime. Države članice
trebale bi imati mogućnost primijeniti poseban režim
utvrđen ovom Direktivom za imenovane predstavnike.
Međutim, države članice bi trebale moći slobodno
odbiti uvođenje takvog režima ili dopustiti drugim
subjektima obavljanje uloge koju je moguće usporediti
s ulogom imenovanog predstavnika, pod uvjetom da su
ti subjekti podložni jednakom režimu kao kreditni
posrednici. Pravila o imenovanim predstavnicima odre­
đena u ovoj Direktivi ne obvezuju države članice da
odobre imenovanim predstavnicima djelovanje pod
njihovom nadležnošću, osim ako se takvi imenovani
predstavnici smatraju kreditnim posrednicima na
temelju ove Direktive.
28.2.2014.
(71)
Kako bi se osigurao djelotvoran nadzor kreditnih posred­
nika od strane nadležnih tijela, kreditni posrednik, koji je
pravna osoba, trebao bi biti ovlašten u državi članici u
kojoj ima registrirano sjedište. Kreditni posrednik koji
nije pravna osoba trebao bi biti ovlašten u državi
članici u kojoj ima središte uprave. Povrh toga, države
članice trebale bi zahtijevati da središnja uprava kreditnog
posrednika uvijek bude smješteno u njegovoj matičnoj
državi članici te da stvarno ondje i posluje.
(72)
Zahtjevi za ovlaštenje trebali bi omogućivati kreditnim
posrednicima djelovanje u drugim državama članicama
u skladu s načelima slobode poslovnog nastana i
slobode pružanja usluga, pod uvjetom da je proveden
odgovarajući postupak obavješćivanja među nadležnim
tijelima. Čak i u slučajevima kada države članice odluče
ovlastiti pojedinačne zaposlenike kreditnog posrednika,
obavješćivanje o namjeri pružanja usluga trebalo bi se
izvršiti na temelju kreditnog posrednika, a ne pojedi­
načnog zaposlenika. Međutim, premda se ovom Direk­
tivom pruža okvir za sve ovlaštene kreditne posrednike,
uključujući kreditne posrednike vezane samo za jednog
vjerovnika, za djelovanje diljem Unije, ova Direktiva ne
pruža okvir za imenovane predstavnike. U takvim bi se
primjerima imenovani predstavnici koji žele djelovati u
drugoj državi članici trebali uskladiti sa zahtjevima za
ovlaštenje kreditnih posrednika određenima u ovoj Direk­
tivi.
(73)
U pojedinim državama članicama kreditni posrednici
mogu obavljati svoje djelatnosti u pogledu ugovora o
kreditu koje nude nekreditne i kreditne institucije.
Načelo je da bi ovlaštenim kreditnim posrednicima
trebalo dopustiti djelovanje na cjelokupnom području
Unije. Međutim, ovlaštenje od strane nadležnih tijela
matičnih država članica ne bi smjelo omogućiti kreditnim
posrednicima da pružaju svoje usluge u odnosu na
ugovore o kreditu koje potrošačima nude nekreditne
institucije u državi članici gdje takvim nekreditnim insti­
tucijama nije dopušteno djelovati.
(74)
Države članice trebale bi imati mogućnost odrediti da
osobe koje obavljaju djelatnosti kreditnog posredovanja
samo povremeno, tijekom obavljanja profesionalne
djelatnosti, poput odvjetnika i javnih bilježnika, ne podli­
ježu postupku ovlaštenja određenom u ovoj Direktivi,
pod uvjetom da je ta profesionalna djelatnost uređena i
da relevantnim propisima nije zabranjeno povremeno
obavljanje djelatnosti kreditnog posredovanja. Međutim,
takvo izuzeće od postupka ovlaštenja utvrđenog u ovoj
Direktivi trebalo bi značiti da takve osobe ne mogu
ostvariti korist od režima putovnica određenog u ovoj
Direktivi. Osobe koje samo povremeno predstavljaju
potrošaču ili ga upućuju na vjerovnika ili kreditnog
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
posrednika tijekom obavljanja svoje profesionalne djelat­
nosti, primjerice na način da potrošaču ukažu na posto­
janje određenog vjerovnika ili kreditnog posrednika ili na
određenu vrstu proizvoda s tim određenim vjerovnikom
ili kreditnim posrednikom, a da ne vrše daljnje oglaša­
vanje ili se upliću u predstavljanje, ponudu, pripremne
radnje ili sklapanje ugovora o kreditu, ne bi trebalo
smatrati kreditnim posrednicima za potrebe ove Direk­
tive. Isto tako, dužnike koji samo prenose ugovor o
kreditu potrošaču putem postupka subrogacije, a da se
ne obavlja nikakva druga posrednička djelatnost ne bi se
trebalo smatrati kreditnim posrednicima za potrebe ove
Direktive.
(75)
(76)
(77)
Kako bi se osigurali jednaki uvjeti među vjerovnicima i
promicala financijska stabilnost te dok se ne ostvari
daljnje usklađivanje, države bi članice trebale osigurati
poduzimanje odgovarajućih mjera za ovlašćivanje i
nadzor nekreditnih institucija koje odobravaju ugovore
o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine. U
skladu s načelom proporcionalnosti, ovom se Direktivom
ne bi trebali utvrđivati podrobni uvjeti za ovlašćivanje ili
nadzor vjerovnika koji odobravaju takve ugovore o
kreditu i koji nisu kreditne institucije, kako je utvrđeno
u Uredbi (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i
Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za
kreditne institucije i investicijska društva (1). Broj takvih
institucija koje djeluju u Uniji trenutno je ograničen, kao
i njihov tržišni udio te broj država članica u kojima
aktivno djeluju, osobito od nastanka financijske krize.
Niti bi uvođenje „putovnice” za takve institucije trebalo
biti predviđeno ovom Direktivom iz istog razloga.
Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama
primjenjivima na kršenja nacionalnih odredaba koje su
usvojene na temelju ove Direktive i osigurati da se one
provode. I dok odabir sankcija i dalje ostaje diskrecijsko
pravo država članica, predviđene bi sankcije trebale biti
učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.
Potrošačima bi trebali biti dostupni izvansudski postupci
pritužbi i pravnih lijekova za rješavanje sporova koji
proizlaze iz prava i obveza određenih u ovoj Direktivi
između vjerovnika i potrošača, kao i između kreditnih
posrednika i potrošača. Države bi članice trebale osigurati
da sudjelovanje u takvim alternativnim postupcima rješa­
vanja sporova nije neobvezno za vjerovnike i kreditne
posrednike. Kako bi se osiguralo neometano funkcioni­
ranje alternativnih postupaka rješavanja sporova u sluča­
jevima prekogranične aktivnosti, države članice trebale bi
zahtijevati i poticati suradnju tijela nadležnih za rješa­
vanje izvansudskih pritužbi i pravne lijekove. U tom
kontekstu trebalo bi poticati tijela za izvansudske
pritužbe i pravne lijekove na sudjelovanje u FIN-NET-u,
(1) SL L 176, 27.6.2013., str. 1.
L 60/47
mreži rješavanja financijskih sporova u nacionalnim
izvansudskim programima nadležnima za sporove
između potrošača i pružatelja financijskih usluga.
(78)
Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost i kako bi se
uzeo u obzir razvoj na tržištima za ugovore o kreditu ili
tijekom razvoja kreditnih proizvoda ili u gospodarskim
uvjetima te kako bi se pružila daljnja objašnjenja odre­
đenih zahtjeva u ovoj Direktivi, ovlast za donošenje akata
u skladu s člankom 290. UFEU-a trebala bi biti dodije­
ljena Komisiji u odnosu na izmjenu standardnih izraza ili
uputa za ispunjavanje ESIS-a i izmjenu opaski ili ažuri­
ranje pretpostavki za izračun EKS-a. Od posebne je
važnosti da Komisija u okviru svog svojih pripremnih
radnji održi odgovarajuće konzultacije, uključujući i one
na stručnoj razini. Komisija prilikom pripreme i sastav­
ljanja delegiranih akata treba osigurati istovremen, pravo­
doban i odgovarajući prijenos relevantnih dokumenata
Europskom parlamentu i Vijeću.
(79)
Kako bi se potpomogla sposobnost kreditnih posrednika
da pružaju svoje usluge na prekograničnoj osnovi za
potrebe suradnje, razmjena informacija i rješavanje
sporova među nadležnim tijelima, nadležna tijela odgo­
vorna za ovlašćivanje kreditnih posrednika trebala bi biti
ona koja djeluju u okrilju Europskog nadzornog tijela
(Europskog nadzornog tijela za bankarstvo) (EBA), kako
je određeno u Uredbi (EU) br. 1093/2010 Europskog
parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2010. o osnivanju
Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela
za bankarstvo) (2) ili drugih nacionalnih tijela, pod
uvjetom da surađuju s tijelima pod okriljem EBA-e u
svrhu izvršenja svojih dužnosti na temelju ove Direktive.
(80)
Države članice trebale bi imenovati nadležna tijela ovla­
štena za osiguravanje primjene ove Direktive i osigurati
da im se dodijele istražne i provedbene ovlasti te
adekvatni resursi potrebni za obavljanje svojih zadaća.
Nadležna tijela mogla bi za određene aspekte ove Direk­
tive djelovati putem podnošenja zahtjeva sudu
nadležnom za donošenje pravne odluke, uključujući,
prema potrebi, putem žalbe. To bi moglo omogućiti
državama članicama, osobito ako su odredbe ove Direk­
tive prenesene na građansko pravo, da primjenu ovih
odredaba prepuste spomenutim tijelima i sudovima.
Države članice trebale bi imati mogućnost imenovanja
različitih nadležnih tijela za provođenje širokog raspona
obveza utvrđenih u ovoj Direktivi. Primjerice, za pojedine
odredbe, države bi članice trebale imenovati nadležna
tijela odgovorna za provedbu zaštite potrošača, dok za
druge mogu odlučiti imenovati bonitetne supervizore.
Mogućnost imenovanja različitih nadležnih tijela ne bi
trebala utjecati na obveze kontinuiranog nadzora i sura­
dnje među nadležnim tijelima, kako je određeno u ovoj
Direktivi.
(2) SL L 331, 15.12.2010., str. 12.
L 60/48
(81)
(82)
(83)
(84)
(85)
HR
Službeni list Europske unije
Učinkovito djelovanje ove Direktive potrebno je preispi­
tati, kao i napredak u osnivanju unutarnjeg tržišta s
visokim stupnjem zaštite potrošača za ugovore o
kreditu koji se odnose na stambene nekretnine. Preispiti­
vanje bi trebalo uključivati, između ostalog, procjenu
usklađenosti s ovom Direktivom i njezin učinak,
procjenu o tome je li područje primjene Direktive i
dalje odgovarajuće, analizu o odobravanju ugovora o
kreditu od strane nekreditnih institucija i procjenu
potrebe za daljnjim mjerama, uključujući i putovnicu za
nekreditne institucije i pregled potrebe za uvođenjem
daljnjih prava i obveza u pogledu poslijeugovorne faze
ugovorâ o kreditu.
Ako država članica poduzme mjere samostalno, to će
vjerojatno za posljedicu imati različita pravila koja
mogu ugroziti ili stvoriti nove prepreke funkcioniranju
unutarnjeg tržišta. Budući da ciljeve ove Direktive, prije
svega učinkovito i konkurentno unutarnje tržište za
ugovore o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine
istodobno osiguravajući visoki stupanj zaštite potrošača,
ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se
zbog učinka djelovanja, može na bolji način ostvariti
na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s
načelom supsidijarnosti, kao što je utvrđeno člankom
5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s
načelom proporcionalnosti, kao što je navedeno u tom
članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno
kako bi se ostvarili ti ciljevi.
Države članice mogu odlučiti prenijeti određene aspekte
koje obuhvaća ova Direktiva u nacionalno pravo putem
bonitetnih propisa, primjerice procjenu kreditne sposob­
nosti potrošača, a drugi se prenose putem zakona u
području građanskog i kaznenog prava, primjerice
obveze koje se odnose na odgovornog dužnika.
U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država
članica i Komisije o obrazloženjima od 28. rujna
2011. (1), u opravdanim se slučajevima države članice
pridružuju obavještavanju o svojim mjerama za prijenos
s pomoću jednog ili više dokumenata u kojima se obja­
šnjava odnos između sastavnih dijelova direktive i odgo­
varajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prijenos.
Uzimajući u obzir ovu Direktivu, zakonodavac drži da je
prijenos takvih dokumenata opravdan.
Europski nadzornik za zaštitu podataka dostavio je svoje
mišljenje 25. srpnja 2011. (2) na temelju članka 28.
stavka 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta
i Vijeća o zaštiti pojedinaca u odnosu na obradu osobnih
podataka od strane institucija Zajednice i tijela te o
slobodnom kretanju takvih podataka (3),
(1) SL C 369, 17.12.2011., str. 14.
(2) SL C 377, 23.12.2011., str. 5.
(3) SL L 8, 12.1.2001., str. 1.
28.2.2014.
DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:
POGLAVLJE 1.
PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE, DEFINICIJE I NADLEŽNA
TIJELA
Članak 1.
Predmet
Ovom se Direktivom utvrđuje zajednički okvir za određene
aspekte zakona i drugih propisa država članica o ugovorima
koji obuhvaćaju potrošačke kredite koji su osigurani hipotekom
ili se na drugi način odnose na stambene nekretnine, uključujući
obvezu provedbe procjene kreditne sposobnosti prije odobra­
vanja kredita kao osnove za razvoj učinkovitih standarda preu­
zimanja rizika u odnosu na stambene nekretnine u državama
članicama i za određene bonitetne i nadzorne zahtjeve, uklju­
čujući za uspostavu i nadzor kreditnih posrednika, imenovanih
predstavnika i nekreditnih institucija.
Članak 2.
Razina usklađivanja
1.
Ova Direktiva ne sprečava države članice da zadrže ili
uvedu strože odredbe s ciljem zaštite potrošača, pod uvjetom
da su te odredbe u skladu s njihovim obvezama prema pravu
Unije.
2.
Iznimno od stavka 1., države članice ne smiju zadržavati
niti uvoditi u svoje nacionalno pravo odredbe koje odstupaju od
onih utvrđenih u članku 14. stavku 2. i Prilogu II. dijelu A u
pogledu standardnih informacija prije sklapanja ugovora putem
Europskog standardiziranog informativnog obrasca (ESIS) i
članku 17. stavcima od 1. do 5, 7. i 8. te Prilogu I. u
pogledu zajedničkog, dosljednog standarda Unije za izračun
efektivne kamatne stope (EKS).
Članak 3.
Područje primjene
1.
Ova se Direktiva primjenjuje na:
(a) ugovore o kreditu osigurane hipotekom ili nekim drugim
sličnim sredstvom osiguranja koji se obično upotrebljava u
dotičnoj državi članici za stambenu nekretninu ili osigurane
pravom u vezi s tom stambenom nekretninom; i
(b) ugovore o kreditu čiji je cilj steći ili zadržati imovinska
prava nad zemljištem ili na postojećoj ili projektiranoj
građevini.
28.2.2014.
2.
HR
Službeni list Europske unije
Ova se Direktiva ne primjenjuje na:
(a) ugovore o kreditu uz otplatu kredita iz vrijednosti založene
nekretnine, prema kojima vjerovnik:
i. isplaćuje kredit uplatom paušalnog iznosa, obročnim
plaćanjem ili na neki drugi način u zamjenu za iznos
koji proizlazi iz buduće prodaje stambene nekretnine ili
prava koje se odnosi na stambenu nekretninu; te
ii. neće tražiti otplatu kredita dok se ne dogodi jedan ili više
specificiranih događaja u životu potrošača, kako ih
odrede države članice osim ako potrošač prekrši
ugovorne obveze što vjerovniku omogućuje da raskine
ugovor o kreditu;
(b) ugovore o kreditu na temelju kojih poslodavac odobrava
kredit svojim zaposlenicima kao sekundarnu djelatnost, a
takav se ugovor o kreditu nudi bez kamata ili po EKS-u
nižem od stopa koje prevladavaju na tržištu i koja se
obično ne nude javnosti;
(c) ugovore o kreditu prema kojima se kredit odobrava bez
kamata i bez ikakvih drugih naknada, osim onih koje
služe za nadoknadu troškova izravno povezanih s osigura­
njem kredita;
(d) ugovore o kreditu u obliku prekoračenja po računu kada se
kredit mora otplatiti u roku od mjesec dana;
(e) ugovore o kreditu koji su rezultat nagodbe postignute na
sudu ili pred nekim drugim tijelom sa zakonskim ovlastima;
L 60/49
(b) ovu Direktivu na ugovore o kreditu koji se odnose na
nekretninu u kojima je predviđeno da potrošač ili član
obitelji potrošača ne smije ni u koje vrijeme nekretninu
koristiti kao kuću, stan ili drugo boravište, a nekretnina
se, na temelju ugovora o najmu, treba koristiti kao kuća,
stan ili drugo boravište;
(c) ovu Direktivu na ugovore o kreditu koji se odnose na
kredite koji se odobravaju užoj javnosti prema zakonskim
odredbama s ciljem općeg interesa, bez kamata ili po nižim
stopama zaduživanja od onih koje prevladavaju na tržištu ili
prema nekim drugim uvjetima koji su povoljniji za potro­
šača od onih koji prevladavaju na tržištu te po stopama
zaduživanja koje nisu više od onih koje prevladavaju na
tržištu;
(d) ovu Direktivu na kredite za premošćivanje;
(e) ovu Direktivu na ugovore o kreditu prema kojima je
vjerovnik organizacija obuhvaćena člankom 2. stavkom 5.
Direktive 2008/48/EZ.
4.
Države članice koje koriste mogućnost iz stavka 3. točke
(b) osiguravaju primjenu odgovarajućeg okvira za ovu vrstu
kredita, na nacionalnoj razini.
5.
Države članice koje koriste mogućnost iz stavka 3., točaka
(c) ili (e), osiguravaju primjenu primjerenih alternativnih aran­
žmana kojima se osigurava da potrošači pravovremeno primaju
informacije o glavnim značajkama, rizicima i troškovima
vezanim uz takve ugovore o kreditu u predugovornoj fazi te
da je oglašavanje takvih ugovora o kreditu pošteno, jasno i da
ne dovodi u zabludu.
Članak 4.
Definicije
Za potrebe ove Direktive, primjenjuju se sljedeće definicije:
(f) ugovore o kreditu koji se odnose na odgođeno plaćanje
postojećeg duga, bez naknade, a koji nisu obuhvaćeni
točkom (a) stavka 1.
1. „potrošač” znači potrošač u skladu s definicijom u članku 3.
točki (a) Direktive 2008/48/EZ;
3.
2. „vjerovnik” znači fizička ili pravna osoba koja odobrava ili
obećava odobriti kredit koji potpada pod područje primjene
članka 3. u sklopu svog obrta, djelatnosti ili profesije;
Države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati:
(a) članke 11. i 14. te Prilog II. na ugovore o potrošačkim
kreditima osigurane hipotekom ili nekim drugim sličnim
sredstvom osiguranja koji se obično upotrebljava u dotičnoj
državi članici za stambenu nekretninu ili osigurane pravom
u vezi s tom stambenom nekretninom, pod uvjetom da
svrha toga nije stjecanje ili zadržavanje prava na stambenu
nekretninu te pod uvjetom da države članice primjenjuju na
takve ugovore o kreditu članke 4. i 5. te priloge II. i III.
Direktive 2008/48/EZ;
3. „ugovor o kreditu” znači ugovor pri kojem vjerovnik
odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u području
primjene članka 3., u obliku odgode plaćanja, kredita ili
slične financijske nagodbe;
4. „dodatna usluga” znači usluga koja se nudi potrošaču u vezi
s ugovorom o kreditu;
L 60/50
HR
Službeni list Europske unije
5. „kreditni posrednik” znači fizička ili pravna osoba koja ne
djeluje kao vjerovnik ili javni bilježnik i koja ne povezuje
potrošača, izravno ili neizravno, s vjerovnikom ili kreditnim
posrednikom i koja u okviru svojeg obrta, djelatnosti ili
profesije, za naknadu koja može poprimiti novčani oblik
ili bilo koji drugi dogovoreni financijski oblik:
(a) potrošačima predstavlja ili nudi ugovore o kreditu;
(b) potrošačima pomaže obavljanjem pripremnih radnji ili
druge vrste predugovornih administrativnih poslova u
pogledu ugovora o kreditu koji nisu oni iz podtočke (a);
ili
(c) sklapa ugovore o kreditu s potrošačima u ime vjero­
vnika;
6. „skupina” znači skupina vjerovnika koji se trebaju konsoli­
dirati u svrhu izrade konsolidiranih financijskih izvještaja,
kao što je definirano u Direktivi 2013/34/EU Europskog
parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim
financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvje­
štajima i povezanim izvješćima određenih vrsta poduze­
ća (1);
7. „vezani kreditni posrednik” znači svaki kreditni posrednik
koji djeluje u ime i pod punom i bezuvjetnom odgovorno­
šću:
28.2.2014.
ćenim ovom Direktivom ili koja je u doticaju s potro­
šačima u okviru aktivnosti obuhvaćenih ovom Direkti­
vom;
(b) svaka fizička osoba koja radi za imenovanog predsta­
vnika koji je u doticaju s potrošačima u okviru aktiv­
nosti obuhvaćenih ovom Direktivom;
(c) svaka fizička osoba koja izravno upravlja i/ili nadzire
fizičke osobe iz podtočaka i. i ii;
12. „ukupni iznos kredita” znači ukupni iznos kredita u skladu
s definicijom iz članka 3. stavka 1. Direktive 2008/48/EZ;
13. „ukupni trošak kredita za potrošača” znači ukupni trošak
kredita za potrošača u skladu s definicijom iz članka 3.
točke (g) Direktive 2008/48/EZ, uključujući trošak vredno­
vanja imovine ako je to vrednovanje nužno za dobivanje
kredita, ali isključujući troškove registracije za prijenos
vlasništva nad nekretninom. On isključuje sve naknade
koje je potrošač dužan platiti za nepoštovanje obveza utvr­
đenih ugovorom o kreditu;
14. „ukupni iznos koji plaća potrošač” znači ukupan iznos koji
plaća potrošač u skladu s definicijom iz članka 3. točke (h)
Direktive 2008/48/EZ;
(a) samo jednog vjerovnika;
(b) samo jedne skupine; ili
(c) više vjerovnika ili skupina koji ne predstavljaju većinu
tržišta;
15. „efektivna kamatna stopa” (EKS) znači ukupni trošak kredita
za potrošača, izražen kao godišnji postotak ukupnog iznosa
kredita, uključujući, prema potrebi i troškove iz članka 12.
stavka 2. te izjednačuje na godišnjoj osnovi sadašnju vrijed­
nost svih budućih ili postojećih obveza (povlačenja tranše,
otplata i naknada), dogovorenih između vjerovnika i potro­
šača;
8. „imenovani predstavnik” znači fizička ili pravna osoba koja
obavlja aktivnosti iz točke 5., a koja djeluje u ime i pod
punom i bezuvjetnom odgovornošću samo jednog
kreditnog posrednika;
16. „stopa zaduživanja” znači stopa zaduživanja u skladu s
definicijom iz članka 3. točke (j) Direktive 2008/48/EZ;
9. „kreditna institucija” znači kreditna institucija u skladu s
definicijom iz članka 4. stavka 1. točke 1. Uredbe (EU)
br. 575/2013;
17. „procjena kreditne sposobnosti” znači procjena vjerojatnosti
ispunjavanja dužničke obveze koja proizlazi iz ugovora o
kreditu;
10. „nekreditna institucija” znači svaki vjerovnik koji nije
kreditna institucija.
18. „trajni medij” znači trajni medij u skladu s definicijom iz
članka 3. točke (m) Direktive 2008/48/EZ;
11. „osoblje” znači:
19. „matična država članica” znači:
(a) svaka fizička osoba koja radi za vjerovnika ili kreditnog
posrednika koja se izravno bavi aktivnostima obuhva­
(1) SL L 182, 29.6.2013., str. 19.
(a) ako je vjerovnik ili kreditni posrednik fizička osoba,
država članica u kojoj je smješteno njezino središte;
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
(b) ako je vjerovnik ili kreditni posrednik pravna osoba,
država članica u kojoj se nalazi njezino registrirano
sjedište ili, ako prema njezinom mjerodavnom pravu
nema registrirano sjedište, država članica u kojoj se
nalazi njezina središnja uprava;
L 60/51
(b) nominiran u valuti koja se razlikuje od valute države
članice u kojoj potrošač ima boravište.
Članak 5.
20. „država članica domaćin” znači država članica različita od
matične države članice, u kojoj vjerovnik ili kreditni
posrednik ima podružnicu ili pruža usluge.
21. „savjetodavne usluge” znači pružanje osobnih preporuka
potrošaču u odnosu na jednu ili više transakcija koje se
odnose na ugovor o kreditu i predstavlja aktivnost odvo­
jenu od odobravanja kredita i od djelatnosti kreditnog
posredovanja iz točke 5;
22. „nadležno tijelo” znači tijelo koje država članica imenuje
kao nadležno u skladu s člankom 4;
23. „kredit za premošćivanje” znači ugovor o kreditu na
neodređeno vrijeme ili koji dospijeva na isplatu u roku
od 12 mjeseci, a koji potrošač koristi kao privremeno
rješenje za financiranje tijekom prijelaza na neki drugi
financijski aranžman za nekretninu;
24. „potencijalna obveza ili jamstvo” znači ugovor o kreditu
koji služi kao jamstvo za drugu, odvojenu i pomoćnu tran­
sakciju i prema kojem se glavnica osigurana nekretninom
povlači samo ako dođe do jednog ili više događaja nave­
denih u ugovoru;
25. „ugovor o kreditu sa zajedničkim vlasničkim kapitalom”
znači ugovor o kreditu pri kojem se otplata glavnice
temelji na ugovorno utvrđenom postotku vrijednosti
nekretnine u trenutku otplate glavnice ili otplata iznosa
kredita;
26. „praksa vezanja usluga” znači ponuda ili prodaja ugovora o
kreditu u paketu s drugim zasebnim financijskim proizvo­
dima ili uslugama kada ugovor o kreditu potrošaču nije
raspoloživ zasebno;
27. „praksa objedinjavanja usluga” znači ponuda ili prodaja
ugovora o kreditu u paketu s drugim zasebnim financijskim
proizvodima ili uslugama ako je ugovor o kreditu potro­
šaču također raspoloživ zasebno, ali ne nužno pod istim
uvjetima kao kad je ponuđen u paketu s dodatnim uslu­
gama;
Nadležna tijela
1.
Države članice imenuju nacionalna nadležna tijela ovla­
štena za osiguranje primjene i izvršavanja ove Direktive i osigu­
ravaju im dodjelu istražnih i provedbenih ovlasti te adekvatnih
resursa potrebnih za uspješno i učinkovito za obavljanje svojih
zadaća.
Tijela iz prvog podstavka su ili javna tijela ili tijela priznata
prema nacionalnom pravu ili od strane javnih tijela izričito
ovlaštenih u tu svrhu prema nacionalnom pravu. Ta tijela ne
smiju biti vjerovnici, kreditni posrednici ili imenovani predsta­
vnici.
2.
Države članice osiguravaju da nadležna tijela, sve osobe
koje rade ili koje su radile za nadležna tijela, kao i revizori i
stručne osobe koje su dobile nalog od nadležnih tijela, podliježu
obvezi čuvanja poslovne tajne. Povjerljive podatke koje su
saznali tijekom obavljanja svojih dužnosti ne smiju otkriti
drugim osobama niti tijelima, osim u sažetom ili općenitom
obliku, ne dovodeći u pitanje slučajeve iz kaznenog prava ili
ove Direktive. Međutim, to ne priječi nadležna tijela da među­
sobno razmjenjuju ili prosljeđuju povjerljive podatke u skladu s
ovom Direktivom i s nacionalnim pravom te pravom Unije.
3.
Države članice osiguravaju da su tijela imenovana nadlež­
nima za osiguravanje primjene i provedbe članaka 9., 29., 32.,
33., 34. i 35. ove Direktive barem jedno od sljedećeg:
(a) nadležna tijela, kako su definirana u članku 4. stavku 2.
Uredbe (EU) br. 1093/2010;
(b) tijela koja se razlikuju od nadležnih tijela iz podtočke (a),
pod uvjetom da nacionalni zakoni ili drugi propisi zahtije­
vaju od tih tijela suradnju s nadležnim tijelima iz podtočke
(a) kad god je to potrebno za obavljanje svojih zadaća u
okviru ove Direktive, uključujući za potrebe suradnje s
Europskim nadzornim tijelom (Europskim nadzornim
tijelom za bankarstvo) (EBA), kako je propisano ovom
Direktivom.
28. „kredit u stranoj valuti” znači ugovor o kreditu u kojem je
kredit:
(a) nominiran u valuti koja se razlikuje od one u kojoj
potrošač prima prihod ili drži imovinu iz koje se
kredit treba isplatiti; ili
4.
Države članice obavješćuju Komisiju i EBA-u o imeno­
vanju nadležnih tijela i o bilo kojim promjenama te pri tome
navode eventualne podjele zadaća između različitih nadležnih
tijela. Prva se takva obavijest šalje u najkraćem mogućem roku,
a najkasnije 21. ožujka 2016.
L 60/52
HR
Službeni list Europske unije
5.
Nadležna tijela izvršavaju svoje ovlasti u skladu s nacio­
nalnim pravom:
(a) izravno prema svojoj ovlasti ili pod nadzorom pravosudnih
tijela; ili
(b) zahtjevom upućenim sudovima nadležnima za donošenje
potrebnih odluka, uključujući, prema potrebi, i žalbom,
ako zahtjev za dobivanje potrebne odluke nije bio uspješan,
osim za članke 9., 29., 32., 33., 34. i 35.
6.
Ako na državnom području država članica postoji više od
jednog nadležnog tijela, države članice osiguravaju jasno odre­
đenje njihovih zadaća i njihovu tijesnu suradnju kako bi svako
tijelo moglo učinkovito obavljati svoje zadaće.
7.
Komisija najmanje jednom godišnje objavljuje popis
nadležnih tijela u Službenom listu Europske unije i stalno ga
ažurira na svojoj internetskoj stranici.
POGLAVLJE 2.
FINANCIJSKO OBRAZOVANJE
28.2.2014.
pošteno, pravedno, transparentno i profesionalno, uzimajući u
obzir prava i interese potrošača. U odnosu na odobravanje,
posredovanje ili pružanje savjetodavnih usluga o kreditu, aktiv­
nosti se temelje na informacijama o okolnostima potrošača i o
bilo kojim posebnim zahtjevima koje je potrošač dao na znanje,
te na razumnim pretpostavkama o rizicima u odnosu na potro­
šačev položaj tijekom trajanja ugovora o kreditu. U odnosu na
takvo pružanje savjetodavnih usluga, aktivnost se također
temelji i na informacijama zahtijevanim temeljem članka 22.
stavka 3.
2.
Države članice osiguravaju da način na koji vjerovnici
isplaćuju primitke svom osoblju i kreditnim posrednicima i
način na koji kreditni posrednici isplaćuju primitke svom
osoblju i imenovanim predstavnicima ne sprečava poštivanje
obaveze navedene u stavku 1.
3.
Države članice osiguravaju da, prilikom izrade i primjene
politika primitaka za osoblje odgovorno za procjenu kreditne
sposobnosti, vjerovnici poštuju sljedeća načela, na način i u
opsegu koji je primjeren njihovoj veličini, unutarnjoj organiza­
ciji i karakteru, opsegu i složenosti njihovih aktivnosti:
(a) politika primitaka u skladu je i promiče odgovarajuće i
učinkovito upravljanje rizikom te ne potiče preuzimanje
rizika koje prelazi razinu prihvatljivog rizika za vjerovnika;
Članak 6.
Financijsko obrazovanje potrošača
1.
Države članice promoviraju mjere koje podupiru obrazo­
vanje potrošača u odnosu na odgovorno zaduživanje i uprav­
ljanje dugom, a posebno u odnosu na hipotekarne ugovore o
kreditu. Radi usmjeravanja potrošača, a osobito onih koji po
prvi puta uzimaju hipotekarni kredit, potrebna je dostupnost
jasnih i općenitih informacija o postupku odobravanja kredita.
Također su potrebne informacije o savjetovanju koje organiza­
cije potrošača i nacionalna tijela mogu pružiti potrošačima.
2.
Komisija je dužna objaviti procjenu financijskog obrazo­
vanja dostupnog potrošačima u državama članicama i navesti
primjere najbolje prakse koji se mogu dalje razraditi radi pove­
ćanja financijske osviještenosti potrošača.
POGLAVLJE 3.
UVJETI PRIMJENJIVI NA VJEROVNIKE, KREDITNE POSREDNIKE
I IMENOVANE PREDSTAVNIKE
(b) politika primitaka u skladu je s poslovnom strategijom,
ciljevima, vrijednostima i dugoročnim interesima vjerovnika
te uključuje mjere za sprječavanje sukoba interesa, posebice
osiguravajući da primici ne ovise o broju ili udjelu
odobrenih zahtjeva.
4.
Države članice osiguravaju da, kad vjerovnici, kreditni
posrednici ili imenovani predstavnici pružaju savjetodavne
usluge, struktura primitaka uključenog osoblja ne dovodi u
pitanje njihovu sposobnost postupanja u najboljem interesu
potrošača, a osobito da nije ovisna o ciljevima prihoda od
prodaje. U svrhu postizanja tog cilja, države članice mogu
dodatno zabraniti provizije koje vjerovnik isplaćuje kreditnom
posredniku.
5.
Države članice mogu zabraniti ili uvesti ograničenja na
plaćanja od strane potrošača prema vjerovniku ili kreditnom
posredniku prije sklapanja ugovora o kreditu.
Članak 7.
Pravila poslovnog ponašanja prilikom davanja kredita
Članak 8.
1.
Države članice zahtijevaju da prilikom osmišljavanja
kreditnih proizvoda, odobravanja, posredovanja ili pružanja
savjetodavnih usluga o kreditu i prema potrebi, dodatnih
usluga potrošačima ili prilikom izvršavanja ugovora o kreditu,
vjerovnik, kreditni posrednik ili imenovani predstavnik postupa
Obveza pružanja informacija potrošačima bez naknade
Države članice osiguravaju da se prilikom pružanja informacija
potrošačima, u skladu sa zahtjevima utvrđenim u ovoj Direktivi,
takve informacije potrošaču pružaju bez naknade.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
L 60/53
Članak 9.
POGLAVLJE 4.
Zahtjevi za osoblje u pogledu znanja i stručnosti
INFORMACIJE I POSTUPCI PRIJE SKLAPANJA UGOVORA O
KREDITU
1.
Države članice osiguravaju da vjerovnici, kreditni posred­
nici i imenovani predstavnici zahtijevaju od svog osoblja posje­
dovanje i ažuriranje odgovarajuće razine znanja i stručnosti što
se tiče osmišljavanja, ponude ili odobravanja ugovora o kreditu,
obavljanja djelatnosti kreditnog posredovanja navedenih u
članku 4. točki 5. ili pružanja savjetodavnih usluga. Ako skla­
panje ugovora uključuje dodatnu uslugu, zahtijeva se odgovara­
juće znanje i stručnost u odnosu na tu dodatnu uslugu.
2.
Osim u okolnostima navedenim u stavku 3., matične
države članice utvrđuju minimalne zahtjeve u pogledu znanja
i stručnosti osoblja vjerovnika, kreditnih posrednika i imeno­
vanih predstavnika, u skladu s načelima utvrđenim u Prilogu III.
3.
Ako vjerovnik ili kreditni posrednik pruža svoje usluge na
području jedne ili više država članica:
i. posredstvom podružnice, država članica domaćin odgovorna
je za utvrđivanje minimalnih zahtjeva u pogledu znanja i
stručnosti primjenjivih na osoblje podružnice;
Članak 10.
Opće odredbe primjenjive na oglašavanje i promidžbu
Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2005/29/EZ, države članice
zahtijevaju da su sve vrste oglašavanja i promidžbeni sadržaji
vezani uz ugovore o kreditu pošteni, jasni i da ne dovode u
zabludu. Posebno je zabranjeno izražavanje koje bi kod potro­
šača moglo pobuditi lažna očekivanja u vezi s dostupnošću ili
trošku kredita.
Članak 11.
Standardne informacije koje treba uključiti u oglašavanje
1.
Države članice osiguravaju da svako oglašavanje koje se
odnosi na ugovore o kreditu, a koje navodi kamatnu stopu ili
bilo kakve brojke koje se odnose na troškove kredita za potro­
šača, obuhvaća standardne informacije u skladu s ovim član­
kom.
Države članice mogu propisati da se prvi podstavak ne primje­
njuje kada nacionalno pravo zahtijeva navođenje EKS-a u ogla­
šavanju koje se odnosi na ugovore o kreditu, a u kojem se ne
navode kamatna stopa ni druge brojke koje se odnose na
troškove kredita za potrošača u smislu prvog podstavka.
2.
U standardnim informacijama navode se jasno, sažeto i
uočljivo sljedeće stavke:
ii. temeljem slobode pružanja usluga, matična država članica
odgovorna je za utvrđivanje minimalnih zahtjeva u pogledu
znanja i stručnosti primjenjivih na osoblje u skladu s
Prilogom III., međutim, država članica domaćin može utvr­
diti minimalne zahtjeve u pogledu znanja i stručnosti za
zahtjeve navedene u Prilogu III., stavku 1. točkama (b), (c),
(e) i (f).
(a) identitet vjerovnika ili, prema potrebi, kreditnog posrednika
ili imenovanog predstavnika;
4.
Države članice osiguravaju da poštivanje zahtjeva iz stavka
1. nadziru nadležna tijela i da nadležna tijela posjeduju ovlasti
kojima mogu od vjerovnika, kreditnih posrednika i imenovanih
predstavnika tražiti da dostave dokaze koje nadležno tijelo
smatra nužnim za omogućavanje takvog nadzora.
(c) stopa zaduživanja, uz navođenje je li fiksna ili varijabilna ili
kombinacija obaju kamata, zajedno s pojedinostima o svim
naknadama uključenim u ukupne troškove kredita za potro­
šača;
(b) da će, prema potrebi, ugovor o kreditu biti osiguran hipo­
tekom ili nekim drugim sličnim sredstvom osiguranja koji
se obično upotrebljava u dotičnoj državi članici za stam­
benu nekretninu ili pravom u vezi s tom stambenom
nekretninom;
(d) ukupni iznos kredita;
5.
Za učinkovit nadzor vjerovnika i kreditnih posrednika koji
pružaju svoje usluge na državnom području jedne ili više država
članica u skladu sa slobodom pružanja usluga, nadležna tijela
država članica domaćina i matičnih država članica blisko sura­
đuju s ciljem učinkovitog nadzora i izvršenja zahtjeva u pogledu
minimalnih zahtjeva u pogledu znanja i stručnosti države
članice domaćina. U tu svrhu mogu međusobno delegirati
zadaće i odgovornosti.
(e) EKS koji mora biti uključen u oglašavanju barem jednako
uočljivo kao bilo koja kamatna stopa;
(f) ako je primjenjivo, trajanje ugovora o kreditu;
(g) ako je primjenjivo, iznos obroka;
L 60/54
HR
Službeni list Europske unije
(h) ako je primjenjivo, ukupni iznos koji plaća potrošač;
(i) ako je primjenjivo, broj mjesečnih obroka;
(j) ako je primjenjivo, upozorenje o činjenici da moguće fluk­
tuacije tečaja mogu utjecati na iznos koji plaća potrošač.
3.
Informacije navedene u stavku 2., osim onih navedenih u
točkama (a), (b) ili (j), navode se u obliku reprezentativnog
primjera i s njim su u skladu u cijelosti. Države članice
donose kriterije za određivanje reprezentativnog primjera.
4.
Ako je sklapanje ugovora o dodatnim uslugama, a
posebno o osiguranju, obvezno za dobivanje kredita ili za dobi­
vanje kredita prema uvjetima koji vrijede na tržištu, a trošak te
usluge ne može se utvrditi unaprijed, obveza sklapanja takvog
ugovora navodi se jasno sažeto i uočljivo, zajedno s EKS-om.
5.
Informacije iz stavaka 2. i 4. moraju biti jasno čitljive ili
prema potrebi jasno čujne, ovisno o mediju koji se koristi za
oglašavanje.
6.
Države članice mogu zahtijevati uključivanje sažetog i
proporcionalnog upozorenja o posebnim rizicima povezanim
s ugovorima o kreditu. One Komisiju bez odgode obavješćuju
o tim zahtjevima.
7.
28.2.2014.
(c) s ciljem dobivanja kredita sklopi posebni ugovor o kreditu u
vezi s ugovorom o zajedničkom vlasničkom kapitalu.
3.
Iznimno od stavka 1., države članice mogu dopustiti
praksu vezanja usluga ako vjerovnik može dokazati svojem
nadležnim tijelu da vezani proizvodi ili kategorije proizvoda
koji se nude pod međusobno sličnim uvjetima, a koji nisu
dostupni zasebno, dovode do jasne koristi za potrošače, uzima­
jući u obzir dostupnost i cijene relevantnih proizvoda koji se
nude na tržištu. Ovaj se stavak primjenjuje samo na proizvode
koji su stavljeni na tržište nakon 20. ožujka 2014.
4.
Države članice mogu dopustiti vjerovnicima da traže od
potrošača da drže relevantnu policu osiguranja povezanu s
ugovorom o kreditu. U takvim slučajevima, države članice
osiguravaju da vjerovnik prihvaća policu osiguranja od pruža­
telja usluga koji se razlikuje od njegovog preferiranog pružatelja
usluga, ako takva polica ima razinu jamstva istovjetnu onoj koju
je predložio vjerovnik.
Članak 13.
Opće informacije
1.
Države članice osiguravaju da vjerovnici ili prema potrebi,
vezani kreditni posrednici ili njihovi imenovani predstavnici u
svako doba stavljaju na raspolaganje jasne i razumljive opće
informacije o ugovorima o kreditu i to na papiru ili na
nekom drugom trajnom mediju ili u elektroničkom obliku.
Povrh toga, države članice mogu odrediti da nevezani kreditni
posrednici također moraju staviti na raspolaganje opće informa­
cije.
Ovaj članak ne dovodi u pitanje Direktivu 2005/29/EZ.
Takve opće informacije obuhvaćaju najmanje sljedeće:
Članak 12.
Prakse vezanja i objedinjavanja usluga
1.
Države članice dopuštaju prakse objedinjavanja usluga, ali
zabranjuju prakse vezanja usluga.
2.
Iznimno od stavka 1., države članice mogu odrediti da
vjerovnici mogu zatražiti od potrošača ili od člana obitelji ili
bliskog rođaka potrošača da:
(a) otvori ili održava štedni račun, pri čemu je jedina svrha
takvog računa prikupljanje kapitala za otplatu kredita,
održavanje kredita, objedinjavanje resursa s ciljem dobivanja
kredita ili u svrhu pružanja dodatnog sredstva osiguranja za
vjerovnika u slučaju neispunjavanja obveza;
(b) kupi ili drži investicijski proizvod ili privatni mirovinski
proizvod, pri čemu takav proizvod koji ulagatelju prven­
stveno nudi prihod u doba umirovljenja također služi za
pružanje dodatnog sredstva osiguranja za vjerovnika u
slučaju neispunjavanja obveza ili za prikupljanje kapitala
za otplatu kredita, održavanje kredita ili objedinjavanje
resursa za dobivanje kredita;
(a) identitet i adresu davatelja informacija;
(b) svrhe u koje se kredit može koristiti;
(c) oblike sredstva osiguranja, uključujući, kada je to primje­
njivo, mogućnost da se ono nalazi u nekoj drugoj državi
članici;
(d) moguće trajanje ugovora o kreditu;
(e) vrste dostupne stope zaduživanja, uz navođenje je li fiksna
ili varijabilna ili oboje, zajedno s kratkim opisom značajki
fiksne i varijabilne stope, uključujući implikacije za potro­
šača povezane s time;
(f)
ako su dostupni krediti u stranoj valuti, strana valuta ili
valute moraju biti navedene, zajedno s objašnjenjem o
implikacijama za potrošača ako je kredit nominiran u
stranoj valuti;
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
(g) reprezentativni primjer ukupnog iznosa kredita, ukupni
trošak kredita za potrošača, ukupni iznos koji plaća
potrošač i EKS;
(h) navođenje mogućih dodatnih troškova koji nisu uključeni u
ukupni trošak kredita za potrošača, a koji se trebaju platiti
u vezi s ugovorom o kreditu;
(i)
izbor različitih dostupnih mogućnosti za povrat kredita
vjerovniku (uključujući broj, učestalost i iznos redovitih
obroka za otplatu);
(j)
prema potrebi, jasnu i sažetu izjavu da pridržavanje uvjeta
ugovora o kreditu ne jamči otplatu ukupnog iznosa kredita
u skladu s ugovorom o kreditu;
L 60/55
3.
Države članice osiguravaju da, ako se potrošaču dostavi
ponuda koja je obvezujuća za vjerovnika, ona se dostavlja na
papiru ili na nekom drugom trajnom mediju i popraćena je
ESIS-om ako:
(a) potrošaču prethodno nije bio pružen ESIS; ili
(b) se značajke ponude razlikuju od informacija iz prethodno
pruženog ESIS-a.
4.
Države članice mogu odrediti da je vjerovnik dužan
pružiti ESIS prije davanja ponude koja je obvezujuća za vjero­
vnika. Ako država članica tako odredi, ona zahtijeva da se ESIS
potrošaču treba ponovno dostaviti samo ako je zadovoljen uvjet
iz stavka 3. točke (b).
(k) opis uvjeta koji se izravno odnose na prijevremenu otplatu;
(l)
je li potrebno izvršiti procjenu vrijednosti nekretnine i
prema potrebi, tko je odgovoran za osiguravanje da se
procjena vrijednosti provede te predstavlja li to dodatni
trošak za potrošača;
(m) navođenje dodatnih usluga koje je potrošač dužan uzeti
kako bi dobio kredit ili kako bi dobio kredit prema uvje­
tima pod kojima se nudi na tržištu i prema potrebi, poja­
šnjenje da dodatne usluge može kupiti od davatelja usluge
koji nije vjerovnik; i
(n) opće upozorenje o mogućim posljedicama nepoštovanja
obveza povezanih s ugovorom o kreditu.
2.
Države članice mogu obvezati vjerovnike da uključe druge
vrste upozorenja koja su relevantne u državi članici. One Komi­
siju bez odgode obavješćuju o tim zahtjevima.
5.
Države članice koje su prije 20. ožujka 2014. primjenji­
vale informativni obrazac koji zadovoljava istovrijedne zahtjeve
u pogledu informacija kao one iz Priloga II., mogu ga i dalje
upotrebljavati za potrebe ovog članka do 21. ožujka 2019.
6.
Države članice utvrđuju vremenski rok od barem sedam
dana tijekom kojeg će potrošač imati dovoljno vremena za
usporedbu ponuda, procjenu njihovih implikacija i donošenje
informirane odluke.
Države članice određuju da vremenski rok naveden u prvom
podstavku predstavlja ili razdoblje razmatranja prije sklapanja
ugovora o kreditu ili razdoblje za izvršavanje prava na
odustanak nakon sklapanja ugovora o kreditu ili kombinaciju
tih dviju stvari.
Ako država članica odredi razdoblje razmatranja prije sklapanja
ugovora o kreditu:
Članak 14.
Informacije prije sklapanja ugovora
1.
Države članice osiguravaju da vjerovnik i, prema potrebi,
kreditni posrednik ili imenovani predstavnik, potrošaču stavi na
raspolaganje personalizirane informacije koje su mu potrebne za
usporedbu kredita dostupnih na tržištu, procjenu njihovih
implikacija i donošenje informirane odluke o tome hoće li sklo­
piti ugovor o kreditu:
(a) bez neopravdanog odlaganja, nakon što je potrošač dao
potrebne informacije o svojim potrebama, financijskom
stanju i preferencijama u skladu s člankom 20.; te
(b) pravodobno, prije nego što se potrošač obveže ugovorom o
kreditu ili ponudom.
2.
Personalizirane informacije iz stavka 1., na papiru ili na
nekom drugom trajnom mediju, daju se putem ESIS-a, kako je
utvrđeno u Prilogu II.
(a) ponuda je obvezujuća za vjerovnika za vrijeme trajanja
razdoblja razmatranja; te
(b) potrošač za vrijeme razdoblja razmatranja može u bilo koje
doba prihvatiti ponudu.
Države članice mogu odrediti da potrošači ne mogu prihvatiti
ponudu u određenom razdoblju koje ne prelazi prvih deset
dana od razdoblja razmatranja.
Ako se stopa zaduživanja ili drugi troškovi primjenjivi na
ponudu određuju na osnovi prodaje temeljnih obveznica ili
drugih dugoročnih instrumenata financiranja, države članice
mogu odrediti da se stopa zaduživanja ili drugi troškovi
mogu razlikovati od onih navedenih u ponudi, u skladu s vrijed­
nošću temeljne obveznice ili drugog dugoročnog instrumenta
financiranja.
L 60/56
HR
Službeni list Europske unije
Ako potrošač ima pravo na odustanak u skladu s drugim
podstavkom ovog stavka, članak 6. Direktive 2002/65/EZ-a se
ne primjenjuje.
28.2.2014.
potrošaču stavi na raspolaganje barem sljedeće informacije i
to na papiru ili na nekom drugom trajnom mediju:
(a) identitet i adresu kreditnog posrednika;
7.
Smatra se da su vjerovnik i, prema potrebi, kreditni
posrednik ili imenovani predstavnik koji je potrošaču dostavio
ESIS ispunili zahtjeve o informiranju potrošača prije sklapanja
ugovora na daljinu kako je utvrđeno u članku 3. stavku (1)
Direktive 2002/65/EZ te se smatra da su zadovoljili zahtjeve
članka 5. stavka 1. te direktive samo ako su prije sklapanja
ugovora barem dostavili ESIS.
8.
Države članice ne smiju mijenjati predložak ESIS-a, osim
na način predviđen u Prilogu II. Sve dodatne informacije koje bi
vjerovnik ili, prema potrebi, kreditni posrednik ili imenovani
predstavnik mogao dati potrošaču ili ih je obvezan dati potro­
šaču prema nacionalnom pravu, daju se u zasebnom doku­
mentu koji se može priložiti ESIS-u.
9.
Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u
skladu s člankom 40. s ciljem izmjene standardnog teksta u
dijelu A ili uputa u dijelu B Priloga II. za potrebe davanja
informacija ili upozorenja o novim proizvodima koji nisu bili
stavljeni na tržište prije 20. ožujka 2014. Takvi delegirani akti
ne smiju, međutim, mijenjati strukturu ili oblik ESIS-a.
10.
U slučaju glasovne telefonske komunikacije iz članka 3.
stavka 3. Direktive 2002/65/EZ, opis glavnih karakteristika
financijske usluge koju treba pružiti prema drugoj alineji
članka 3. stavka 3. točke (b) te Direktive obuhvaća barem
stavke iz dijela A, odjeljaka od 3. do 6. Priloga II. ovoj Direktivi.
11.
Države članice osiguravaju da, ako ne postoji pravo
odustanka, vjerovnik ili, prema potrebi, kreditni posrednik ili
imenovani predstavnik barem potrošaču stave na raspolaganje
primjerak nacrta ugovora o kreditu u trenutku dostave ponude
koja je obvezujuća za vjerovnika. Ako postoji pravo na odusta­
nak, države članice osiguravaju da, vjerovnik ili, prema potrebi,
kreditni posrednik ili imenovani predstavnik potrošaču ponudi
stavi na raspolaganje primjerak nacrta ugovora o kreditu u
trenutku dostave ponude koja je obvezujuća za vjerovnika.
Članak 15.
Zahtjevi u pogledu pružanja informacija za kreditne
posrednike i imenovane predstavnike
1.
Države članice osiguravaju da, prije obavljanja bilo koje od
djelatnosti kreditnog posredovanja navedenih u članku 3. točki
5. kreditni posrednik ili imenovani predstavnik pravodobno
(b) registar u koji je upisan, prema potrebi, registarski broj i
način provjere takvog upisa;
(c) je li kreditni posrednik vezan za ili radi isključivo za jednog
ili više vjerovnika. Ako je kreditni posrednik vezan za ili
radi isključivo za jednog ili više vjerovnika, navodi imena
vjerovnika za koje djeluje. Kreditni posrednik može otkriti
da je neovisan ako zadovoljava uvjete utvrđene u skladu s
člankom 22. stavkom 4.;
(d) nudi li kreditni posrednik savjetodavne usluge;
(e) prema potrebi, naknadu, koju je potrošač dužan platiti
kreditnom posredniku za njegove usluge ili ako to nije
moguće, metodu izračuna naknade;
(f) postupke kojima se potrošačima ili drugim zainteresiranim
stranama omogućuje interno podnošenje pritužbi o
kreditnim posrednicima i prema potrebi, o načinu podno­
šenja izvansudskih pritužbi i pravnih lijekova;
(g) prema potrebi, postojanje i, ako je to poznato, iznos provi­
zija ili drugih poticaja, koje su vjerovnik ili treće strane
mogu platiti kreditnom posredniku za njegove usluge u
odnosu na ugovor o kreditu. Ako iznos nije poznat u
trenutku objave, kreditni posrednik obavješćuje potrošača
da se stvarni iznos otkriva kasnije, u sklopu ESIS-a.
2.
Kreditni posrednici koji nisu vezani, ali koji primaju provi­
ziju od jednog ili više vjerovnika, na zahtjev potrošača daju na
raspolaganje informacije o varijacijama u razinama provizije
koju su dužni platiti različiti vjerovnici koji nude ugovore o
kreditu koji se nude potrošaču. Potrošača se obavješćuje o
pravu da zatraži takvu informaciju.
3.
Ako kreditni posrednik naplati potrošaču naknadu i uz to
primi proviziju od vjerovnika ili treće strane, kreditni posrednik
dužan je potrošaču objasniti hoće li se provizija djelomično ili u
potpunosti prebiti s naknadom.
4.
Države članice osiguravaju da naknada, ako takva postoji,
koju je potrošač dužan platiti kreditnom posredniku za njegove
usluge, bude priopćena vjerovniku od strane kreditnog posred­
nika u svrhu izračuna EKS-a.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
5.
Države članice određuju da su kreditni posrednici dužni
osigurati da, osim objava propisanih ovim člankom, njihov
imenovani predstavnik otkrije potrošaču u kojem svojstvu
djeluje i kojeg kreditnog posrednika predstavlja prije nego što
kontaktira bilo kojeg potrošača ili s njime posluje.
L 60/57
2.
Troškovi otvaranja i upravljanja pojedinim računom, kori­
štenja sredstava plaćanja i za transakcije i za povlačenje tranše iz
tog računa te drugi troškovi vezani uz platni promet uključeni
su u ukupni trošak kredita za potrošača kad god je otvaranje ili
održavanje računa obvezno za dobivanje kredita ili za dobivanje
kredita prema uvjetima pod kojima se prodaje na tržištu.
Članak 16.
Odgovarajuća objašnjenja
1.
Države članice osiguravaju da vjerovnici i prema potrebi,
kreditni posrednici ili imenovani predstavnici potrošaču pruže
adekvatna objašnjenja o predloženim ugovorima o kreditu i bilo
kojim dodatnom uslugama, kako bi potrošaču omogućili da
procijeni jesu li predloženi ugovori o kreditu i dodatne usluge
prilagođeni njegovim potrebama i financijskoj situaciji.
Objašnjenja, prema potrebi, uključuju:
3.
Izračun EKS-a temelji se na pretpostavci da će taj ugovor
o kreditu ostati valjan tijekom dogovorenog vremenskog
razdoblja te da će i vjerovnik i potrošač ispuniti svoje obveze
prema uvjetima i datumima definiranima u tom ugovoru o
kreditu.
4.
U slučaju ugovora o kreditu koji sadrže klauzule koje
dopuštaju varijacije stope zaduživanja i, prema potrebi,
naknada sadržanih u EKS-u, ali koje se ne mogu odrediti u
trenutku izračuna, EKS se izračunava prema pretpostavci da
će stopa zaduživanja i ostale pristojbe ostati fiksne u odnosu
na razinu utvrđenu pri sklapanju ugovora.
(a) informacije prije sklapanja ugovora koje se trebaju pružiti u
skladu s:
i. člankom 14. u slučaju vjerovnika;
ii. člancima 14. i 15. u slučaju kreditnih posrednika ili
imenovanih predstavnika;
(b) bitne karakteristike predloženih proizvoda;
(c) posebne učinke koje bi predloženi proizvodi mogli imati na
potrošača, uključujući i posljedice neispunjavanja obveze
plaćanja od strane potrošača; te
(d) ako dodatne usluge dolaze u paketu s ugovorom o kreditu,
može li se svaka komponenta iz paketa otkazati zasebno te
posljedice za potrošača ako to učini.
2.
Države članice mogu prilagoditi način i stupanj u kojem
se daju objašnjenja iz stavka 1., kao i subjekt pružanja takve
pomoći, okolnostima situacije u kojoj se nudi ugovor o kreditu,
osobi kojoj se on nudi i vrsti ponuđenog kredita.
5.
Za ugovore o potrošačkim kreditima za koje je dogovo­
rena fiksna stopa zaduživanja u odnosu na početno razdoblje
od barem pet godina, na kraju kojeg se pregovara o novoj stopi
zaduživanja kako bi se dogovorila nova fiksna stopa za dodatno
stvarno razdoblje, izračun dodatnog, oglednog EKS-a navedenog
u ESIS-u pokriva samo početno razdoblje fiksne stope i temelji
se na pretpostavci da je na kraju razdoblja fiksne stope zadu­
živanja nepodmirena glavnica otplaćena.
6.
Ako ugovor o kreditu dopušta varijacije stope zaduživanja,
države članice osiguravaju da se potrošača, barem putem ESIS-a,
obavijesti o mogućim učincima varijacija na iznose koje je
dužan platiti i na EKS. To se vrši tako da se kupcu dostavi
novi EKS koji ilustrira moguće rizike povezane sa značajnim
povećanjem stope zaduživanja. Ako nije određena gornja
granica stope zaduživanja, te se informacije moraju popratiti s
upozorenjem u kojem je naglašeno da se ukupan trošak kredita
za potrošača, koji EKS prikazuje, može promijeniti. Ova se
odredba ne primjenjuje na ugovore o kreditu pri kojima je
stopa zaduživanja fiksna u početnom razdoblju od barem pet
godina, na kraju kojeg se pregovara o novoj stopi zaduživanja
kako bi se dogovorila nova fiksna stopa za dodatno stvarno
razdoblje, za koje je u ESIS-u predviđeni dodatni, ogledni, EKS.
7.
Pri izračunu EKS-a koriste se, ako je primjenjivo, dodatne
pretpostavke iz Priloga I.
POGLAVLJE 5.
EFEKTIVNA KAMATNA STOPA
Članak 17.
Izračun EKS-a
1.
EKS se izračunava u skladu s matematičkom formulom
navedenom u Prilogu I.
8.
Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u
skladu s člankom 40. s ciljem izmjene napomena ili ažuriranja
pretpostavki koje se koriste za izračun EKS-a iz Priloga I.,
posebno ako napomene ili pretpostavke iz ovog članka i iz
Priloga I. nisu dovoljne za izračun EKS-a na jednoobrazan
način ili ako one nisu više prilagođene komercijalnoj situaciji
na tržištu.
L 60/58
HR
Službeni list Europske unije
POGLAVLJE 6.
PROCJENA KREDITNE SPOSOBNOSTI
28.2.2014.
iznosa kredita nakon sklapanja ugovora o kreditu, osim ako je
ovaj dodatni kredit bio predviđen i uključen u izvornu procjenu
kreditne sposobnosti.
Članak 18.
Obveza procjene kreditne sposobnosti potrošača
1.
Države članice osiguravaju da, prije sklapanja ugovora o
kreditu, vjerovnik provede detaljnu procjenu kreditne sposob­
nosti potrošača. Procjena uzima u obzir čimbenike relevantne
za provjeru vjerojatnosti da će potrošač ispuniti svoje obaveze
prema ugovoru o kreditu.
2.
Države članice osiguravaju da su postupci i informacije na
kojima se temelji procjena uspostavljani, dokumentirani i održa­
vani.
3.
Procjena kreditne sposobnosti ne smije se pretežito oslo­
niti na to da je vrijednost stambene nekretnine veća od iznosa
kredita ili na pretpostavku da će vrijednost stambene nekretnine
rasti, osim ako je svrha ugovora o kreditu izgradnja ili obnova
stambene nekretnine.
4.
Države članice osiguravaju da, ako vjerovnik s potrošačem
sklopi ugovor o kreditu, vjerovnik ga ne smije naknadno otka­
zati ili izmijeniti na temelju toga što je procjena kreditne
sposobnosti bila netočno provedena. Ovaj se stavak ne primje­
njuje ako se dokaže da je potrošač svjesno uskratio ili krivot­
vorio informacije u smislu članka 15.
7.
Ovim se člankom ne dovodi u pitanje Direktiva 95/46/EZ.
Članak 19.
Vrednovanje imovine
1.
Države članice osiguravaju razvijanje pouzdanih standarda
vrednovanja stambene nekretnine za potrebe davanja hipote­
karnih kredita na svom državnom području. Države članice
zahtijevaju od vjerovnika da osiguraju upotrebu tih standarda
ako sami vrše vrednovanje imovine ili da poduzmu razumne
mjere s ciljem osiguravanja primjene tih standarda ako vredno­
vanje vrši treća strana. Ako su nacionalna tijela nadležna za
reguliranje neovisnih procjenitelja koji vrše vrednovanje
imovine, ona osiguravaju da se oni pridržavaju postojećih nacio­
nalnih pravila.
2.
Države članice osiguravaju da su unutarnji i vanjski
procjenitelji koji vrše vrednovanje nekretnine stručno osposob­
ljeni i dovoljno neovisni od procesa odobravanja kredita, na
način da mogu izvršiti nepristrano i objektivno vrednovanje
koje se dokumentira na trajnom mediju, a o čemu vjerovnik
vodi evidenciju.
Članak 20.
Objava i provjera informacija o potrošaču
5.
Države članice osiguravaju da:
(a) vjerovnik potrošaču stavlja na raspolaganje kredit samo ako
rezultat procjene kreditne sposobnosti ukazuje kako je
vjerojatno da će se obveze koje proizlaze iz ugovora o
kreditu zadovoljiti na način propisan tim ugovorom;
(b) u skladu s člankom 10. Direktive 95/46/EZ, vjerovnik
unaprijed obavještava potrošača da se treba izvršiti uvid u
bazu podataka;
(c) ako je zahtjev za odobrenjem kredita odbijen vjerovnik bez
odlaganja obavješćuje potrošača o odluci odbijanja i, prema
potrebi, o tome da se ta odluka temelji na automatiziranoj
obradi podataka. Ako se odluka o odbijanju temelji na
rezultatima uvida u bazu podataka, vjerovnik obavješćuje
potrošača o rezultatima takvog uvida te o pojedinostima
baze podataka iz koje je pribavio podatke.
6.
Države članice osiguravaju da se kreditna sposobnost
potrošača procijeni ponovno na temelju ažuriranih informacija,
prije odobravanja bilo kakvog značajnog povećanja ukupnog
1.
Procjena kreditne sposobnosti iz članka 18. provodi se na
temelju informacija o prihodima i rashodima potrošača i drugim
financijskim te ekonomskim okolnostima koje se nužne,
dovoljne i proporcionalne. Informacije prikuplja vjerovnik iz
relevantnih unutarnjih ili vanjskih izvora, uključujući potrošača
i uključujući informacije stavljene na raspolaganje kreditnom
posredniku ili imenovanom predstavniku za vrijeme postupka
predaje zahtjeva za odobrenjem kredita. Informacije se primje­
reno provjeravaju, uključujući, prema potrebi, posredstvom
upućivanja na dokumentaciju koja se može neovisno provjeriti.
2.
Države članice osiguravaju da kreditni posrednici ili
imenovani predstavnici točno podnose sve potrebne informacije
pribavljene od potrošača relevantnom vjerovniku kako bi se
mogla provesti procjena kreditne sposobnosti.
3.
Države članice osiguravaju da vjerovnici tijekom predugo­
vorne faze jasno i izravno navedu potrebne informacije i dokaze
koji se mogu neovisno provjeriti, a koje potrošač mora dostaviti
te vremenski okvir unutar kojeg potrošač mora dostaviti te
informacije. Takav je zahtjev u pogledu dostave informacija
razmjeran i ograničen na ono što je potrebno za provedbu
pravilne procjene kreditne sposobnosti. Države članice dopu­
štaju vjerovnicima da traže pojašnjenje informacija koje su
primili kao odgovor na taj zahtjev, ako je to potrebno da bi
se mogla provesti procjena kreditne sposobnosti.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
Države članice ne smiju dopustiti vjerovniku da raskine ugovor
o kreditu na temelju toga što su informacije koje je pružio
potrošač prije sklapanja ugovora o kreditu bile nepotpune.
Drugi podstavak ne priječi države članice da dopuste raskid
ugovora od strane vjerovnika ako se dokaže da je potrošač
svjesno uskratio ili krivotvorio informacije.
4.
Države članice donose mjere kojima se osigurava senzibi­
lizacija potrošača u vezi potrebe da u sklopu odgovora na
zahtjev iz stavka 2. prvog podstavka moraju pružiti točne infor­
macije i da takve informacije moraju biti potpune do mjere koja
je potrebna za provedbu pravilne procjene kreditne sposobnosti.
Vjerovnik, kreditni posrednik ili imenovani predstavnik upozo­
ravaju potrošača da se kredit ne može odobriti ako vjerovnik
nije u stanju provesti procjenu kreditne sposobnosti jer potrošač
ne želi pružiti informacije ili ovjere potrebne za procjenu
kreditne sposobnosti. To se upozorenje može dati u standardi­
ziranom obliku.
5.
Ovim se člankom ne dovodi u pitanje Direktiva 95/46/EZ,
a posebno njezinog članka 6.
POGLAVLJE 7.
PRISTUP BAZI PODATAKA
L 60/59
2.
Države članice osiguravaju da prije pružanja savjetodavnih
usluga ili prema potrebi, sklapanja ugovora za pružanje savje­
todavnih usluga, vjerovnik, kreditni posrednik ili imenovani
predstavnik dostavljaju potrošaču sljedeće informacije na
papiru ili na nekom drugom trajnom mediju:
(a) hoće li se preporuka temeljiti na razmatranju isključivo
vlastitog izbora proizvoda u skladu s točkom (b) stavka 3.
ili širokog izbora proizvoda diljem tržišta u skladu s točkom
(c) stavka 3., kako bi potrošač mogao razumjeti na temelju
čega se daje preporuka;
(b) prema potrebi, naknadu koju je potrošač dužan platiti za
savjetodavne usluge, ili ako se taj iznos u trenutku objave ne
može utvrditi, metodu koja se koristi za njezin izračun.
Informacije navedene u prvom podstavku točkama (a) i (b)
mogu se pružiti potrošaču u obliku dodatnih informacija prije
sklapanja ugovora.
3.
Ako se potrošačima pružaju savjetodavne usluge, države
članice, osim zahtjeva iz članaka 7. i 9., osiguravaju da:
Članak 21.
Pristup bazi podataka
1.
Svaka država članica osigurava pristup svim vjerovnicima
iz svih država članica bazama podataka koje se u toj državi
članici koriste za procjenu kreditne sposobnosti potrošača i to
isključivo u svrhu nadzora poštovanja obveza prema kreditu od
strane potrošača, tijekom trajanja ugovora o kreditu. Uvjeti za
takav pristup su nediskriminirajući.
2.
Stavak 1. primjenjuje se i na baze podataka kojima uprav­
ljaju privatni kreditni uredi i na javne registre.
3.
Ovim se člankom ne dovodi u pitanje Direktiva 95/46/EZ.
(a) vjerovnici, kreditni posrednici ili imenovani predstavnici
pribave potrebne informacije o osobnoj i financijskoj situa­
ciji potrošača, njegovim preferencijama i ciljevima, kako bi
mogli preporučiti odgovarajuće ugovore o kreditu. Takva se
procjena temelji na informacijama koje su u tom trenutku
ažurne i uzima u obzir razumne pretpostavke o rizicima u
pogledu situacije potrošača tijekom trajanja predloženog
ugovora o kreditu;
(b) vjerovnici, vezani kreditni posrednici ili imenovani predsta­
vnici vezanih kreditnih posrednika razmatraju dovoljno
velik broj ugovora o kreditu u svojem rasponu proizvoda
i preporučuju prikladni ugovor o kreditu ili nekoliko
prikladnih ugovora o kreditu iz svojeg izbora proizvoda
koji odgovaraju potrebama, financijskoj situaciji i osobnim
okolnostima potrošača;
POGLAVLJE 8.
SAVJETODAVNE USLUGE
Članak 22.
Standardi savjetodavnih usluga
1.
Države članice osiguravaju da vjerovnik, kreditni
posrednik ili imenovani predstavnik, u kontekstu određene tran­
sakcije, potrošača izričito obavijeste jesu li mu osigurane ili mu
se mogu osigurati savjetodavne usluge.
(c) nevezani kreditni posrednici ili imenovani predstavnici neve­
zanih kreditnih posrednika razmatraju dovoljno velik broj
ugovora o kreditu dostupnih na tržištu i preporučuju
prikladni ugovor o kreditu ili nekoliko prikladnih ugovora
o kreditu koji su dostupni na tržištu, a odgovaraju potre­
bama, financijskoj situaciji i osobnim okolnostima potro­
šača;
L 60/60
HR
Službeni list Europske unije
(d) vjerovnici, kreditni posrednici ili imenovani predstavnici
postupaju u najboljem interesu potrošača tako da:
i. se informiraju o potrebama i okolnostima potrošača; i
ii. preporučuju prikladne ugovore o kreditu u skladu s
točkama (a), (b) i (c); te
(e) vjerovnici, kreditni posrednici ili imenovani predstavnici
daju na raspolaganje potrošaču, na papiru ili drugom
trajnom mediju, evidenciju o pruženoj preporuci.
4.
Države članice mogu zabraniti upotrebu pojmova „savjet”
i „savjetnik” ili sličnih pojmova ako savjetodavne usluge potro­
šačima pružaju vjerovnici, vezani kreditni posrednici ili imeno­
vani predstavnici vezanih kreditnih posrednika.
Ako države članice ne zabranjuju upotrebu pojmova „savjet” i
„savjetnik”, one nameću sljedeće uvjete za upotrebu pojma
„neovisan savjet” ili „neovisan savjetnik” od strane vjerovnika,
kreditnih posrednika ili imenovanih predstavnika koji pružaju
savjetodavne usluge:
(a) vjerovnici, kreditni posrednici ili imenovani predstavnici
razmatraju dovoljno velik broj ugovora o kreditu dostupnih
na tržištu; te
(b) vjerovnici, kreditni posrednici ili imenovani predstavnici ne
smiju dobiti naknadu za te savjetodavne usluge od jednog ili
više vjerovnika.
Drugi podstavak točka (b) primjenjuje se samo ako se smatra da
broj razmatranih vjerovnika ne predstavlja većinu tržišta.
Države članice mogu odrediti strože zahtjeve u odnosu na
upotrebu pojma „neovisan savjet” ili „neovisan savjetnik” od
strane vjerovnika, kreditnih posrednika ili imenovanih predsta­
vnika, uključujući zabranu primanja naknade od strane vjero­
vnika.
28.2.2014.
Države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati prvi
podstavak na osobe koje:
(a) obavljaju djelatnosti kreditnog posredovanja iz članka 4.
točke 5. ili pružaju savjetodavne usluge ako se te djelatnosti
ili usluge obavljaju uzgredno u sklopu obavljanja profesio­
nalne djelatnosti i ako je ta djelatnost uređena zakonskim ili
drugim propisima ili etičkim kodeksom za tu profesiju koji
ne isključuju obavljanje tih djelatnosti ili usluga;
(b) pružaju savjetodavne usluge u kontekstu upravljanja posto­
jećim dugom, a koje su stečajni upravitelji i pod uvjetom da
je ta djelatnost uređena zakonskim ili drugim propisima, ili
javne ili dobrovoljne službe za savjetovanje o dugu koje ne
posluju po tržišnim uvjetima; ili
(c) pružaju savjetodavne usluge, a nisu vjerovnici, kreditni
posrednici ili imenovani predstavnici, pod uvjetom da su
te osobe ovlaštene od strane nadležnih tijela i pod njihovim
nadzorom, u skladu sa zahtjevima za kreditne posrednike
prema ovoj Direktivi.
Osobe koje ostvaruju korist od odricanja u drugom podstavku
ne ostvaruju korist od prava iz članka 22. stavka 1. na pružanje
usluga na cijelom području Unije.
7.
Ovaj članak ne dovodi u
država članica da osiguraju da
laganje usluge koje služe da
vlastitih financijskih potreba
potrebe vjerojatno zadovoljili.
pitanje članak 11. i nadležnost
se potrošačima stave na raspo­
im pomognu u razumijevanju
i vrsta proizvoda koji bi te
POGLAVLJE 9.
KREDITI U STRANOJ VALUTI I ZAJMOVI S VARIJABILNOM
STOPOM
Članak 23.
Krediti u stranoj valuti
1.
Države članice osiguravaju da, ako se ugovor o kreditu
odnosi na kredit u stranoj valuti, u trenutku sklapanja kredita
postoji prikladan regulatorni okvir kojim se osigurava barem da:
5.
Države članice mogu propisati da su vjerovnici, kreditni
posrednici i imenovani predstavnici obvezni upozoriti potrošača
ako bi, uzimajući u obzir financijsku situaciju potrošača, ugovor
o kreditu mogao predstavljati poseban rizik za potrošača.
(a) potrošač ima pravo pretvoriti ugovor o kreditu u alter­
nativnu valutu, pod određenim uvjetima; ili
6.
Države članice osiguravaju da savjetodavne usluge pružaju
isključivo vjerovnici, kreditni posrednici ili imenovani predsta­
vnici.
(b) postoje drugi aranžmani kojima se ograničava tečajni rizik
kojem je potrošač izložen u okviru ugovora o kreditu.
28.2.2014.
2.
HR
Službeni list Europske unije
Alternativna valuta iz stavka 1. točke (a) je ili:
L 60/61
Članak 24.
Krediti s varijabilnom stopom
(a) valuta u kojoj potrošač primarno prima prihod ili drži
imovinu iz koje se kredit treba isplatiti, kako je navedeno
u doba kad je provedena posljednja procjene kreditne
sposobnosti u odnosu na ugovor o kreditu; ili
(b) valuta države članice u kojoj je potrošač imao boravište u
trenutku sklapanja ugovora o kreditu ili u kojoj trenutno
ima boravište.
Država članica može odrediti jesu li potrošaču dostupne obje
mogućnosti navedene u točkama (a) i (b) prvog podstavka ili
samo jedna od njih ili može dopustiti vjerovnicima da odrede
jesu li potrošaču dostupne obje mogućnosti navedene u
točkama (a) i (b) prvog podstavka ili samo jedna od njih.
Ako je ugovor o kreditu kredit s varijabilnom stopom, države
članice osiguravaju da:
(a) bilo koji indeksi ili referentne stope koji se koriste za
izračun stope zaduživanja budu jasni, dostupni, objektivni
te da ih stranke ugovora o kreditu i nadležna tijela mogu
provjeriti; i
(b) arhivske evidencije indeksa za izračun stopa zaduživanja
održavaju davatelji tih indeksa ili vjerovnici.
POGLAVLJE 10.
DOBRO IZVRŠENJE UGOVORA O KREDITU I SRODNIH
PRAVA
Članak 25.
Prijevremena otplata
3.
Ako potrošač ima pravo pretvoriti ugovor o kreditu u
alternativnu valutu u skladu sa stavkom 1. točkom (a), država
članica osigurava da je tečaj koji se koristi za pretvaranje tržišni
tečaj koji vrijedi na dan provedbe pretvaranja, osim ako je u
ugovoru o kreditu drugačije određeno.
1.
Države članice osiguravaju da potrošač ima pravo da, u
cijelosti ili djelomice, ispuni svoje obveze prema ugovoru o
kreditu prije isteka tog ugovora. U takvim slučajevima, potrošač
ima pravo na sniženje ukupnih troškova kredita za potrošača, a
takvo sniženje sastoji se od kamata i troškova za preostalo
trajanje ugovora.
4.
Države članice osiguravaju da, ako potrošač ima kredit u
stranoj valuti, vjerovnik potrošaču redovito šalje upozorenja, na
papiru ili drugom trajnom mediju, barem ako vrijednost
ukupnog nepodmirenog iznosa koji plaća potrošač ili redovitih
obroka varira za više od 20 % od one koju bi iznosila ako bi se
primijenio tečaj između valute ugovora o kreditu i valute države
članice koji je vrijedio u trenutku sklapanja ugovora. U tom se
upozorenju potrošača obavješćuje o povećanju ukupnog iznosa
koji je dužan platiti, navode se, prema potrebi, pravo na pret­
varanje u alternativnu valutu i uvjeti pod kojima se to može
izvršiti te objašnjavaju bilo koji drugi primjenjivi mehanizmi za
ograničavanje tečajnog rizika kojem je potrošač izložen.
2.
Države članice mogu odrediti da je ostvarivanje prava iz
stavka 1. podložno određenim uvjetima. Takvi uvjeti mogu
uključivati vremenska ograničenja za ostvarivanje prava,
različito postupanje ovisno o vrsti stope zaduživanja ili o
trenutku kada potrošač ostvaruje pravo, ili ograničenjima u
vezi s okolnostima pod kojima se pravo može ostvariti.
5.
Države članice mogu dodatno regulirati kredite u stranoj
valuti, pod uvjetom da se takvi propisi ne primjenjuju retroak­
tivno.
6.
Aranžmani primjenjivi u okviru ovog članka objavljuju se
potrošaču u ESIS-u i u ugovoru o kreditu. Ako u ugovoru o
kreditu ne postoji odredba kojom se tečajni rizik kojem je
potrošač izložen ograničava na fluktuaciju tečaja za manje od
20 %, ESIS uključuje ogledni primjer učinka 20-postotne fluk­
tuacije tečaja.
3.
Države članice mogu odrediti da vjerovnik, ako je to
opravdano, ima pravo na pravednu i objektivnu kompenzaciju
za moguće troškove izravno povezane s prijevremenom otpla­
tom, ali potrošaču ne nameće kaznu. U tom pogledu, kompen­
zacija ne prelazi financijski gubitak vjerovnika. Podložno tim
uvjetima, države članice mogu odrediti da kompenzacija ne
smije prelaziti određenu razinu ili biti dopuštena samo za odre­
đeno vremensko razdoblje.
4.
Ako potrošač želi ispuniti svoje obveze prema ugovoru o
kreditu prije isteka ugovora, vjerovnik po primitku zahtjeva bez
odlaganja potrošaču dostavlja na papiru ili na nekom drugom
trajnom mediju, informacije potrebne za razmatranje te moguć­
nosti. U tim se informacijama u najmanju ruku kvantificiraju
posljedice za potrošača koji ispuni svoje obaveze prije isteka
ugovora o kreditu i jasno navode sve primijenjene pretpostavke.
Sve primijenjene pretpostavke moraju biti razumne i opravdane.
L 60/62
HR
Službeni list Europske unije
5.
Ako prijevremena otplata potpada pod vremensko
razdoblje tijekom kojeg se primjenjuje fiksna stopa zaduživanja,
države članice mogu odrediti da je ostvarivanje prava iz stavka
1. podložno postojanju legitimnog interesa na strani potrošača.
28.2.2014.
papiru ili drugom trajnom mediju, obavješćuje potrošača o
predstojećem postupku i daje mu na raspolaganje naznaku o
tome kako bi to moglo utjecati na stopu zaduživanja.
Članak 28.
Članak 26.
Dospjele neplaćene obveze i ovršni postupak
Fleksibilna i pouzdana tržišta
1.
Države članice donose mjere s ciljem poticanja vjerovnika
da pokažu razuman stupanj strpljenja prije pokretanja ovršnog
postupka.
1.
Države članice dužne su osigurati postojanje odgovara­
jućih mehanizama kojima se osigurava da su zahtjevi vjerovnika
u pogledu sredstva osiguranja ovršivi. Države članice također
osiguravaju da vjerovnici vode odgovarajuću evidenciju o
vrstama imovine koja je prihvaćena kao sredstvo osiguranja,
kao i o praksama u pogledu preuzetih hipotekarnih kredita.
2.
Države članice poduzimaju mjere potrebne za osigura­
vanje odgovarajućeg statističkog praćenja tržišta stambenih
nekretnina, uključujući, prema potrebi, za potrebe nadzora trži­
šta, potičući razvoj i upotrebu specifičnih indeksa cijena koji
mogu biti javni ili privatni ili oboje.
2.
Države članice mogu odrediti da, ako je vjerovniku dopu­
šteno odrediti i nametnuti potrošaču plaćanje naknada koje
proizlaze iz neispunjavanja obveza, te naknade ne smiju biti
veće nego što je to potrebno da bi se vjerovnik kompenzirao
za troškove koji su nastali kao posljedica neispunjavanja obveza.
3.
Države članice mogu dopustiti vjerovnicima nametanje
dodatnih naknada potrošačima u slučaju neispunjavanja
obveza. U tom slučaju, države članice utvrđuju gornju granicu
iznosa tih naknada.
Članak 27.
Informacije o promjenama stope zaduživanja
1.
Države članice osiguravaju da vjerovnik potrošača obavje­
šćuje o svim promjenama stope zaduživanja, na papiru ili
nekom drugom trajnom mediju, prije nego što te promjene
počnu proizvoditi učinke. U tim se informacijama navodi
barem iznos uplata koje treba izvršiti nakon što nova stopa
zaduživanja počne proizvoditi učinke te, ako se promijeni
broj ili učestalost uplata, pojedinosti o njima.
2.
Međutim, države članice mogu dopustiti da se strane u
ugovoru o kreditu mogu dogovoriti da se informacije iz
stavka 1. potrošaču pružaju periodično, ako je promjena stope
zaduživanja povezana s promjenom referentne stope, ako se
nova referentna stopa stavlja na raspolaganje javnosti odgova­
rajućim sredstvima te ako su informacije o novoj referentnoj
stopi dostupne u prostorima vjerovnika i osobno priopćene
potrošaču zajedno s iznosom novih periodičnih obroka.
4.
Države članice ne sprečavaju stranke ugovora o kreditu da
se izričito dogovore da je povrat ili prijenos sredstva osiguranja
ili prihoda od prodaje sredstva osiguranja dovoljan za otplatu
kredita.
5.
Ako cijena postignuta za nekretninu utječe na iznos koji
potrošač duguje, države članice moraju imati postupke ili mjere
koji će omogućiti postizanje najbolje cijene za nekretninu koja
je predmet ovrhe.
Ako je nakon ovršnog postupka dug i dalje nepodmiren, države
članice osiguravaju donošenje mjera s ciljem olakšavanja otplate
u svrhu zaštite potrošača.
POGLAVLJE 11.
3.
Vjerovnici mogu i dalje periodično obavještavati potrošače
u slučajevima kad promjena stope zaduživanja nije povezana s
promjenom referentne stope, ako je to bilo dopušteno prema
nacionalnom zakonodavstvu prije 20. ožujka 2014.
4.
Ako se promjene stope zaduživanja određuju dražbom na
tržištima kapitala pa tako vjerovnik ne može obavijestiti potro­
šača o bilo kakvoj promjeni prije nego što ta promjena počne
proizvoditi učinke, vjerovnik prije dražbe, pravodobno, na
ZAHTJEVI U POGLEDU USPOSTAVE I NADZORA KREDITNIH
POSREDNIKA I IMENOVANIH PREDSTAVNIKA
Članak 29.
Ovlaštenje kreditnih posrednika
1.
Kreditne posrednike za obavljanje svih ili dijela djelatnosti
kreditnog posredovanja iz članka 4. točke 5. ili za pružanje
savjetodavnih usluga ovlašćuje nadležno tijelo u njihovoj
matičnoj državi članici. Ako država članica dopušta postojanje
imenovanih predstavnika u okviru članka 31., nije potrebno da
se takav imenovani predstavnik ovlasti kao kreditni posrednik u
okviru ovog članka.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
2.
Države članice osiguravaju da je ovlašćivanje kreditnih
posrednika podložno ispunjenju barem sljedećih zahtjeva u
pogledu stručnosti, pored zahtjeva predviđenih u članku 9.:
(a) Kreditni posrednici imaju osiguranje od profesionalne odgo­
vornosti koje vrijedi na čitavom području na kojem nude
usluge ili neko drugo odgovarajuće jamstvo koje pokriva
odgovornost za profesionalni nemar. Međutim, što se tiče
vezanih kreditnih posrednika, matična država članica može
predvidjeti da takvo osiguranje ili odgovarajuće jamstvo
može pružiti vjerovnik u čije je ime vezani kreditni
posrednik ovlašten djelovati.
Komisiji su dodijeljene ovlasti za donošenje i prema potrebi,
izmjenu regulatornih tehničkih standarda kojima se propi­
suje minimalni novčani iznos osiguranja od profesionalne
odgovornosti ili odgovarajućeg jamstva iz prvog stavka ove
točke. Ti se regulatorni tehnički standardi donose u skladu s
člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima
se propisuje minimalni novčani iznos osiguranja od profe­
sionalne odgovornosti ili odgovarajućeg jamstva iz prvog
stavka ove točke i dostavlja ga Komisiji do 21. rujna
2014. EBA pregledava i prema potrebi, izrađuje nacrt regu­
latornih tehničkih standarda kojima se propisuje minimalni
novčani iznos osiguranja od profesionalne odgovornosti ili
odgovarajućeg jamstva iz prvog stavka ove točke i po prvi
puta ga dostavlja Komisiji do 21. ožujka 2018. i svake dvije
godine nakon toga.
(b) Fizička osoba koja je kreditni posrednik, članovi uprave
kreditnog posrednika koji je pravna osoba i fizičke osobe
koje u kreditnom posredniku koji je pravna osoba, ali nema
upravni odbor, obavljaju istovjetne poslove, moraju imati
dobar ugled. Najmanji je uvjet taj da nemaju policijski
dosje ili drugi ekvivalentni dokument prema nacionalnim
propisima vezan uz kaznena djela protiv imovine ili u
području financijskih djelatnosti te da nad njima nije bio
proglašen stečaj, osim ako je provedena njihova rehabilita­
cija u skladu s nacionalnim pravom.
(c) Fizička osoba koja je kreditni posrednik, članovi upravnog
odbora kreditnog posrednika koji je pravna osoba i fizičke
osobe koje u kreditnom posredniku koji je pravna osoba, ali
nema upravni odbor, obavljaju istovjetne poslove, moraju
posjedovati odgovarajuću razinu znanja i stručnosti u
odnosu na ugovore o kreditu. Matična država članica utvr­
đuje odgovarajuću razinu znanja i stručnosti u skladu s
načelima iz Priloga III.
L 60/63
3.
Države članice osiguravaju javnu objavu kriterija utvrđenih
kako bi osoblje kreditnih posrednika ili vjerovnika zadovoljilo
njihove zahtjeve u pogledu stručnosti.
4.
Države članice osiguravaju da su svi ovlašteni kreditni
posrednici, bez obzira jesu li fizičke ili pravne osobe, upisani
u registar nadležnog tijela u svojoj matičnoj državi članici.
Države članice osiguravaju da se registar kreditnih posrednika
redovito ažurira i da je javno dostupan putem interneta.
Registar kreditnih posrednika sadrži najmanje sljedeće podatke:
(a) imena osoba u upravi koje su odgovorne za djelatnost
posredovanja. Države članice mogu također zahtijevati regi­
straciju svih fizičkih osoba koje obnašaju funkciju izravnog
kontakta s klijentom u poduzeću čija je djelatnost kreditno
posredovanje;
(b) države članice u kojima kreditni posrednik obavlja djelatnost
prema pravilima slobode poslovnog nastana ili slobode
pružanja usluga i o kojima je kreditni posrednik obavijestio
nadležno tijelo matične države članice u skladu s člankom
22. stavkom 2.;
(c) je li kreditni posrednik vezan ili ne.
Države članice koje odluče iskoristiti mogućnost iz članka 30.
osiguravaju da je u registru naveden vjerovnik u čije ime vezani
kreditni posrednik djeluje.
Države članice koje odluče iskoristiti mogućnost iz članka 31.
osiguravaju da je u registru naveden kreditni posrednik, ili u
slučaju imenovanog predstavnika vezanog kreditnog posrednika,
vjerovnik, u čije ime imenovani predstavnik djeluje.
5.
Države članice osiguravaju da:
(a) svaki kreditni posrednik koji nije pravna osoba ima središte
uprave u istoj državi članici u kojoj se nalazi njegovo regi­
strirano sjedište, ako prema svom nacionalnom pravu ima
registrirano sjedište;
(b) svaki kreditni posrednik koji nije pravna osoba ili svaki
kreditni posrednik koji jest pravna osoba, ali prema
vlastitom nacionalnom pravu nema registrirano sjedište,
ima središte uprave u istoj državi članici u kojoj uistinu
obavlja svoju glavnu djelatnost.
L 60/64
HR
Službeni list Europske unije
6.
Svaka država članica uspostavlja jedinstveno informativno
mjesto koje omogućuje brz i jednostavan javni pristup informa­
cijama iz nacionalnog registra, koje se prikupljaju elektroničkim
putem i stalno ažuriraju. Ta informativna mjesta sadrži identi­
fikacijske podatke nadležnih tijela svake države članice.
EBA na svojoj internetskoj stranici objavljuje upućivanja ili
hiperveze na to informativno mjesto.
7.
Matične države članice osiguravaju da svi ovlašteni
kreditni posrednici i imenovani predstavnici trajno poštuju
zahtjeve utvrđene u stavku 1.a. Ovaj stavak ne dovodi u
pitanje odredbe članaka 19.a i 19.b.
8.
Države članice mogu odlučiti ne primjenjivati ovaj članak
na osobe koje obavljaju djelatnosti kreditnog posredovanja iz
članka 3. točke 5. ako se te djelatnosti obavljaju uzgredno u
sklopu obavljanja profesionalne djelatnosti i ako je ta djelatnost
uređena zakonskim ili drugim propisima ili etičkim kodeksom
za tu djelatnost, koji ne isključuju obavljanje tih djelatnosti.
9.
Ovaj se članak ne primjenjuje na kreditne institucije koje
imaju odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2013/36/EU ili
na druge financijske institucije koje prema nacionalnom pravu
podliježu istovjetnom režimu odobrenja za rad i nadzora.
28.2.2014.
Članak 31.
Imenovani predstavnici
1.
Države članice kreditnom posredniku mogu dopustiti
imenovanje predstavnika.
Kada imenovanog predstavnika imenuje vezani kreditni
posrednik naveden u članku 4. točki 7. podtočki (a), države
članice zahtijevaju da vjerovnik ostaje u punoj mjeri i bezu­
vjetno odgovoran za sve radnje ili propuste imenovanog pred­
stavnika koji djeluje u ime tog vezanog kreditnog posrednika u
područjima uređenima ovom Direktivom. U ostalim slučajevima
kreditni posrednik ostaje u punoj mjeri i bezuvjetno odgovoran
za sve radnje ili propuste imenovanog predstavnika koji djeluje
u ime kreditnog posrednika u područjima uređenima ovom
Direktivom.
2.
Kreditni posrednici osiguravaju da njihovi imenovani pred­
stavnici udovoljavaju barem zahtjevima u pogledu stručnosti
određenima u članku 29. stavku 2. Međutim, matična država
članica može predvidjeti da osiguranje od profesionalne odgo­
vornosti ili odgovarajuće jamstvo pruža kreditni posrednik u čije
je ime imenovani predstavnik ovlašten djelovati.
3.
Ne dovodeći u pitanje članak 22.b, kreditni posrednici
prate poslove svojih imenovanih predstavnika kako bi se osigu­
rala potpuna usklađenost s ovom Direktivom. Konkretno,
kreditni posrednik odgovoran je za praćenje ispunjavanja
zahtjeva u pogledu znanja i stručnosti imenovanog predstavnika
i njihovog osoblja.
Članak 30.
Kreditni posrednici vezani uz samo jednog vjerovnika
1.
Ne dovodeći u pitanje članak 31. stavak 1., države članice
mogu dopustiti ovlašćivanje vezanih kreditnih posrednika nave­
denih u članku 4. točki 6. podtočki (a) od strane nadležnih tijela
putem vjerovnika u čije ime vezani kreditni posrednik isključivo
djeluje.
U tim slučajevima vjerovnik ostaje u punoj mjeri i bezuvjetno
odgovoran za sve radnje ili propuste vezanog kreditnog posred­
nika koji djeluje u ime vjerovnika u područjima uređenima
ovom Direktivom. Države članice od vjerovnika zahtijevaju da
osigura da ti vezani kreditni posrednici udovoljavaju barem
zahtjevima u pogledu stručnosti određenima u članku 29.
stavku 2.
2.
Ne dovodeći u pitanje članak 34., vjerovnici prate poslove
vezanih kreditnih posrednika navedenih u članku 4. točki 7.
podtočki (a) kako bi se osigurala daljnja usklađenost s ovom
Direktivom. Konkretno, vjerovnik je odgovoran za praćenje
ispunjavanja zahtjeva u pogledu znanja i stručnosti vezanog
kreditnog posrednika i njegovog osoblja.
4.
Države članice koje kreditnom posredniku dopuste imeno­
vanje predstavnika uspostavljaju javni registar u kojem se
navode barem podaci iz članka 29. Imenovani predstavnici regi­
striraju se u javnom registru u državi članici u kojoj imaju
poslovni nastan. Navedeni registar redovito se ažurira. Mora
biti dostupan javnosti na internetu.
Članak 32.
Sloboda poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga od
strane kreditnih posrednika
1.
Ovlašćivanje kreditnog posrednika od strane nadležnog
tijela njegove matične države članice kako je utvrđeno u
članku 29. stavku 1. na snazi je na čitavom području Unije
pri čemu za obavljanje djelatnosti ili pružanje usluga obuhva­
ćenih ovlaštenjem nije potrebno dodatno ovlašćivanje od strane
nadležnih tijela država članica domaćina, pod uvjetom da ovla­
šćivanje obuhvaća poslove koje kreditni posrednik namjerava
obavljati u državama članicama domaćinima. Međutim,
kreditnim posrednicima nije dopušteno pružati svoje usluge u
odnosu na ugovore o kreditu koje potrošačima nude nekreditne
institucije u državi članici gdje takvim nekreditnim institucijama
nije dopušteno djelovati.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
2.
Predstavnicima imenovanima u državama članicama koje
koriste mogućnost na temelju članka 31. nije dopušteno obav­
ljati neke ili sve djelatnosti kreditnog posredovanja navedene u
članku 4. točki (5) niti pružati savjetodavne usluge u državama
članicama u kojima takvim imenovanim predstavnicima nije
dopušteno djelovati.
3.
Svaki ovlašteni kreditni posrednik koji namjerava prvi put
poslovati u jednoj ili više država članica na temelju slobode
pružanja usluga ili prilikom osnivanja podružnice obavješćuje
nadležna tijela svoje matične države članice.
U roku od mjesec dana od primitka obavijesti, ta nadležna tijela
obavješćuju nadležna tijela jedne ili više dotičnih država članica
domaćina o namjeri kreditnog posrednika te istodobno o toj
obavijesti obavješćuju i dotičnog kreditnog posrednika. Ona
obavješćuju nadležna tijela država članica domaćina o vjerovni­
cima uz koje je vezan kreditni posrednik te preuzimaju li vjero­
vnici punu i bezuvjetnu odgovornost za poslove kreditnog
posrednika. Država članica domaćin služi se podacima dobi­
venim od matične države članice za unošenje potrebnih poda­
taka u svoj registar.
Kreditni posrednik može započeti poslovanje mjesec dana
nakon datuma kada ga je nadležno tijelo matične države
članice obavijestilo o obavijesti iz drugog podstavka.
4.
Prije nego što podružnica kreditnog posrednika počne s
radom ili u roku od dva mjeseca od primitka obavijesti iz stavka
3. drugog podstavka, nadležna tijela države članice domaćina
pripremaju nadzor kreditnog posrednika u skladu s člankom
34. te, ako je potrebno, ukazuju kreditnom posredniku na
uvjete pod kojima se, u područjima koja nisu usklađena s
pravom Unije, ti poslovi obavljaju u državi članici domaćinu.
Članak 33.
Oduzimanje ovlaštenja kreditnim posrednicima
1.
Nadležna tijela države članice domaćina mogu oduzeti
ovlaštenje odobreno kreditnom posredniku u skladu s
člankom 29. ako taj kreditni posrednik:
(a) izričito odbije ovlaštenje ili ako nije obavljao djelatnosti
kreditnog posredovanja navedene u članku 4. točki 5. niti
pružao savjetodavne usluge tijekom prethodnih šest mjeseci,
osim ako dotična država članica donese propise po kojima
to ovlaštenje u tom slučaju prestaje važiti;
(b) dobije ovlaštenje na temelju lažnih ili zavaravajućih izjava ili
na bilo koji drugi protupropisni način;
L 60/65
(c) više ne ispunjava uvjete na temelju kojih je izdano ovlašte­
nje;
(d) potpada pod neki od slučajeva u kojima je nacionalnim
pravom, vezano uz pitanja izvan područja primjene ove
Direktive, predviđeno oduzimanje ovlaštenja;
(e) ozbiljno je ili sustavno kršio odredbe donesene sukladno
ovoj Direktivi kojima se uređuju uvjeti poslovanja kreditnih
posrednika.
2.
Ako je kreditnom posredniku ovlaštenje oduzelo nadležno
tijelo matične države članice, potonje, što prije, a najkasnije u
roku od 14 dana, na odgovarajući način obavješćuje nadležna
tijela država članica domaćina o tom oduzimanju.
3.
Države članice osiguravaju da se kreditni posrednici
kojima je oduzeto ovlaštenje bez nepotrebnog odlaganja brišu
iz registra.
Članak 34.
Nadzor kreditnih posrednika i imenovanih predstavnika
1.
Države članice osiguravaju nadzor tekućih poslova
kreditnih posrednika od strane nadležnih tijela matične države
članice.
Matične države članice osiguravaju da vezani kreditni posrednici
podliježu nadzoru izravno ili kao dio nadzora vjerovnika u čije
ime djeluju ako je vjerovnik kreditna institucija s odobrenjem za
rad u skladu s Direktivom 2013/36/EU, ili neka druga
financijska institucija koja prema nacionalnom pravu podliježe
istovrijednom režimu odobrenja za rad i nadzora. Međutim, ako
vezani kreditni posrednik pruža usluge u državi članici osim
matične države članice, tada podliježe izravnom nadzoru.
Matične države članice koje kreditnim posrednicima omoguća­
vaju imenovanje predstavnika u skladu s člankom 31. osigura­
vaju da takvi imenovani predstavnici podliježu nadzoru, bilo
izravno ili kao dio nadzora kreditnog posrednika u čije ime ti
predstavnici djeluju.
2.
Nadležna tijela država članica u kojima kreditni posrednik
ima podružnicu odgovorna su za osiguravanje da usluge koje
pruža kreditni posrednik na njezinu području budu u skladu s
obvezama utvrđenim u članku 7. stavku 1. te člancima 8., 9.,
10., 11., 13., 14., 15., 16., 17., 20., 22. i 39. i mjerama
donesenim po istim člancima.
L 60/66
HR
Službeni list Europske unije
Ako nadležna tijela države članice domaćina utvrde da kreditni
posrednik koji ima podružnicu na njezinu području krši mjere
donesene u toj državi članici u skladu s člankom 7. stavkom 1.
te članaka 8., 9., 10., 11., 13., 14., 15., 16., 17., 20., 22. i 39.,
ta tijela moraju tražiti od dotičnog kreditnog posrednika da
prekine takvo protupropisno postupanje.
Ako dotični kreditni posrednik ne udovolji ovom zahtjevu,
nadležna tijela države članice domaćina poduzimaju odgovara­
juće djelovanje kako bi se osiguralo da taj kreditni posrednik
prekine protupropisno postupanje. Vrsta tog djelovanja priop­
ćava se nadležnim tijelima matične države članice.
Ako, unatoč djelovanju koje je poduzela država članica doma­
ćin, kreditni posrednik nastavi kršiti mjere iz prvoga podstavka
koji su na snazi u državi članici domaćinu, država članica
domaćin može, nakon obavješćivanja nadležnih tijela matične
države članice, poduzeti odgovarajuće djelovanje kako bi sprije­
čila ili sankcionirala daljnje nepravilnosti i prema potrebi zabra­
nila kreditnom posredniku pokretanje novih transakcija na
njezinu području. Komisiju treba obavijestiti o svakom
takvom djelovanju bez neopravdanog odlaganja.
Ako se nadležno tijelo matične države članice ne slaže s djelo­
vanjem koje je poduzela država članica domaćin, može se obra­
titi EBA-i i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19.
Uredbe (EU) br. 1093/2010. U tom slučaju EBA može djelovati
u skladu sa svojim ovlastima koje su joj dodijeljene tim član­
kom.
3.
Nadležna tijela jedne ili više država članica u kojima je
smještena podružnica imaju pravo prekontrolirati ustrojstvo
podružnice i zatražiti promjene koje su prijeko potrebne kako
bi mogla ispuniti svoje dužnosti na temelju stavka 2. i kako bi
se nadležnim tijelima matične države članice omogućilo da
provedu obveze na temelju članka 7. stavka 2., stavka 3. i 4.
i mjere donesene po istim člancima, u vezi s uslugama koje
pruža podružnica.
4.
Ako nadležno tijelo države članice domaćina ima jasne i
opravdane razloge za zaključivanje da kreditni posrednik koji na
njezinu području posluje na temelju slobode pružanja usluga
krši obveze koje proizlaze iz mjera donesenih na temelju ove
Direktive ili da kreditni posrednik koji ima podružnicu na
njezinu državnom području krši obveze koje proizlaze iz
mjera donesenih na temelju ove Direktive, osim onih navedenih
u stavku 2., o svojim saznanjima obavješćuje nadležno tijelo
matične države članice koje poduzima odgovarajuće djelovanje.
28.2.2014.
nastavlja raditi na način koji očito šteti interesima potrošača
države članice domaćina ili urednom funkcioniranju tržišta,
nadležno tijelo matične države članice:
(a) nakon obavješćivanja nadležnog tijela matične države
članice, poduzima svako odgovarajuće djelovanje koje je
potrebno za zaštitu potrošača i osiguravanje urednog funk­
cioniranja tržišta, između ostalog, sprečavanjem kreditnog
posrednika koji djeluje na takav štetan način u pokretanju
daljnjih transakcija na njegovu državnom području. Komi­
siju i EBA-u o takvom se djelovanju obavješćuje bez
neopravdanog odlaganja;
(b) može se obratiti EBA-i i zatražiti njezinu pomoć u skladu s
člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. U tom slučaju
EBA može djelovati u skladu sa svojim ovlastima koje su
joj dodijeljene tim člankom.
5.
Države članice osiguravaju da, ako je kreditni posrednik
koji je ovlašten u drugoj državi članici osnovao podružnicu na
njezinu državnom području, nadležna tijela matične države
članice mogu u okviru obavljanja svojih ovlasti i, nakon obavje­
šćivanja nadležnih tijela države članice domaćina, izvršiti izravni
nadzor te podružnice.
6.
Raspodjela zadataka među državama članicama navedena
u ovom članku ne dovodi u pitanje nadležnosti država članica u
odnosu na područja koja nisu obuhvaćena ovom Direktivom u
skladu s njihovim obvezama na temelju prava Unije.
POGLAVLJE 12.
OVLAŠĆIVANJE I NADZOR NEKREDITNIH INSTITUCIJA
Članak 35.
Ovlašćivanje i nadzor nekreditnih institucija
Države članice osiguravaju podvrgavanje nekreditnih institucija
prikladnom postupku ovlašćivanja koji uključuje upisivanje
nekreditne institucije u registar i uređenje nadzora od strane
nadležnog tijela.
POGLAVLJE 13.
SURADNJA NADLEŽNIH TIJELA RAZNIH DRŽAVA ČLANICA
Članak 36.
Obvezna suradnja
Ako nadležno tijelo matične države članice ne poduzme
nikakvo djelovanje u roku od mjesec dana od obavješćivanja
o tim saznanjima ili kada, unatoč djelovanju koje je poduzelo
nadležno tijelo matične države članice, kreditni posrednik
1.
Nadležna tijela raznih država članica međusobno surađuju
uvijek kada je to potrebno u svrhu izvršavanja njihovih zadaća
na temelju ove Direktive, koristeći se ovlastima utvrđenim u
ovoj Direktivi ili nacionalnom pravu.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
Nadležna tijela pružaju pomoć nadležnim tijelima drugih država
članica. Posebno razmjenjuju podatke i surađuju u bilo kojim
istragama ili nadzornim aktivnostima.
Radi olakšavanja i ubrzavanja suradnje, a posebno radi razmjene
informacija, države članice imenuju jedno nadležno tijelo kao
kontaktno mjesto za potrebe ove Direktive. Države članice
dostavljaju Komisiji i drugim državama članicama imena
nadležnih tijela određenih za primanje zahtjeva za razmjenu
informacija ili suradnju u skladu s ovim stavkom.
2.
Države članice poduzimaju potrebne administrativne i
organizacijske mjere za olakšavanje pružanja pomoći pred­
viđenog u stavku 1.
3.
Nadležna tijela država članica koja su imenovana kao
kontaktno mjesto za potrebe ove Direktive u skladu sa
stavkom 1. trebaju bez neopravdanog odlaganja jedno
drugom dostaviti informacije potrebne za izvršavanje zadaća
nadležnih tijela određenih u skladu s člankom 4. i utvrđenih
u mjerama donesenima na temelju ove Direktive.
L 60/67
(b) su već pokrenuti sudski postupci protiv istih osoba i za iste
radnje pred tijelima te države članice;
(c) je već donesena pravomoćna presuda protiv istih osoba i za
iste radnje u toj državi članici.
U slučaju odbijanja suradnje nadležno tijelo o tome obavješćuje
nadležno tijelo koje je zatražilo suradnju i dostavlja što više
pojedinosti.
Članak 37.
Rješavanje sporova među nadležnim tijelima različitih
država članica
Nadležna tijela mogu se obratiti EBA-i vezano uz slučajeve kada
je zahtjev za suradnju, posebice za razmjenu informacija,
odbijen ili nije obrađen u razumnom roku, te zatražiti pomoć
EBA-e u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. U
tim slučajevima EBA može postupati u skladu s ovlastima koje
su joj dodijeljene na temelju tog članka i svaka obvezujuća
odluka EBA-e u skladu s tim člankom obvezujuća je za
dotična nadležna tijela, bez obzira na to jesu li ta nadležna
tijela članovi EBA-e.
POGLAVLJE 14.
Nadležna tijela koja razmjenjuju informacije s drugim
nadležnim tijelima na temelju ove Direktive mogu naznačiti
kod razmjene informacija da se te informacije ne smiju otkrivati
bez njihove izričite suglasnosti, u kojem se slučaju takve infor­
macije mogu razmijeniti samo u svrhu za koju su ta tijela dala
suglasnost.
Nadležno tijelo koje je imenovano kao kontaktno mjesto može
prenijeti primljene informacije drugim nadležnim tijelima,
međutim, ono ne smije prenositi informacije drugim tijelima
ili fizičkim ili pravnim osobama bez izričite suglasnosti
nadležnih tijela koja su informacije dostavila i samo u svrhu
za koju su ta tijela dala suglasnost, osim u opravdanim okolno­
stima, u kojem slučaju odmah obavješćuje kontaktno mjesto
koje je poslalo informacije.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 38.
Sankcije
1.
Države članice utvrđuju pravila o sankcijama primjenjivim
na povrede nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove
Direktive i poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da
se one primjenjuju. Te sankcije trebaju biti učinkovite, propor­
cionalne i odvraćajuće.
2.
Države članice osiguravaju nadležnim tijelima mogućnost
otkrivanja javnosti svih upravnih sankcija koje se određuju u
slučaju kršenja mjera donesenih radi prenošenja ove Direktive,
osim ako bi takvo otkrivanje moglo ozbiljno ugroziti financijska
tržišta ili uključenim stranama prouzrokovati nerazmjernu štetu.
Članak 39.
4.
Nadležno tijelo može odbiti zahtjev za suradnju u provo­
đenju istražnih radnji ili nadzornih aktivnosti ili odbiti razmjenu
informacija predviđenu u članku 3. samo ako:
(a) bi istražne radnje, izravni nazor, nadzorne aktivnosti ili
razmjena informacija mogli negativno utjecati na suvereni­
tet, sigurnost ili javnu politiku te države članice;
Mehanizmi rješavanja sporova
1.
Države članice osiguravaju uspostavu prikladnih i učinko­
vitih postupaka pritužbi i pravnih lijekova u okviru izvansud­
skog rješavanja sporova između potrošača i vjerovnika,
kreditnih posrednika i imenovanih predstavnika u odnosu na
ugovore o kreditu, putem postojećih tijela gdje je to prikladno.
Države članice osiguravaju primjenjivost tih postupaka na vjero­
vnike i kreditne posrednike te njihovo obuhvaćanje poslova
imenovanih predstavnika.
L 60/68
HR
Službeni list Europske unije
28.2.2014.
Članak 42.
2.
Države članice od tijela odgovornih za izvansudsko rješa­
vanje potrošačkih sporova zahtijevaju da surađuju radi rješa­
vanja prekograničnih sporova u odnosu na ugovore o kreditu.
Prenošenje
Članak 40.
1.
Države članice najkasnije do 21. ožujka 2016. donose i
objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s
ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih
mjera.
Izvršavanje ovlasti
1.
Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komi­
siji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.
2.
Države članice primjenjuju mjere iz stavka 1. od
21. ožujka 2016.
2.
Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 14. stavka
9. i članka 17. stavka 8. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno
razdoblje počevši od 20. ožujka 2014.
Kad države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove
službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih
navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države
članice.
3.
Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu
opozvati delegiranje ovlasti iz članka 14. stavka 9. i članka
17. stavka 8. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje
ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan
nakon objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan
naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost dele­
giranih akata koji su već na snazi.
3.
Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba
nacionalnog prava koje donose u području na koje se odnosi
ova Direktiva.
Članak 43.
Prijelazne odredbe
4.
Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priop­
ćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
5.
Delegirani akt donesen na temelju članka 14. stavka 9. i
članka 17. stavka 8. stupa na snagu samo ako Europski parla­
ment ili Vijeće u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta
Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav
prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament
i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se
rok produljuje za tri mjeseca na inicijativu Europskog parla­
menta ili Vijeća.
Članak 41.
Obvezujuća narav ove Direktive
1.
Ova se Direktiva ne primjenjuje na ugovore o kreditu koji
već postoje prije 21. ožujka 2016.
2.
Kreditni posrednici koji već obavljaju djelatnosti kreditnog
posredovanja iz članka 4. točke 5. prije 21. ožujka 2016. i koji
još nisu ovlašteni u skladu s uvjetima određenim u nacionalnom
pravu matične države članice koja prenosi ovu Direktivu mogu
nastaviti obavljati te aktivnosti u skladu s nacionalnim pravom
do 21. ožujka 2017. Ako se oslanja na navedeno odstupanje,
kreditni posrednik može obavljati aktivnosti samo u svojoj
matičnoj državi članici, osim ako udovoljava i nužnim
pravnim zahtjevima države članice domaćina.
3.
Vjerovnici, kreditni posrednici ili imenovani predstavnici
koji obavljaju aktivnosti uređene ovom Direktivom prije
21. ožujka 2014. udovoljavaju odredbama nacionalnog prava
koje prenose članak 9. do 21. ožujka 2017.
Države članice osiguravaju da se:
Članak 44.
(a) potrošači ne smiju odreći prava koja su im dodijeljena
nacionalnim pravom koje prenosi ovu Direktivu;
(b) mjere koje one donesu u pri prenošenju ove Direktive ne
mogu zaobići tako da bi to moglo dovesti do gubitka zaštite
koju potrošačima osigurava ova Direktiva kao rezultat
načina formuliranja ugovora, posebno integriranjem
ugovora o kreditu koji potpadaju pod područje primjene
ove Direktive u ugovore o kreditu čija bi narav ili svrha
omogućili izbjegavanje primjene tih mjera.
Klauzula o preispitivanju
Komisija preispituje ovu Direktive do 21. ožujka 2019. U prei­
spitivanju se razmatra učinkovitost i prikladnost odredaba za
potrošače i unutarnje tržište.
Preispitivanje uključuje sljedeće:
(a) ocjenjivanje korištenja ESIS-a, razumijevanja potrošača u
odnosu na ESIS te njihovog zadovoljstva ESIS-om;
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
(b) analizu drugih predugovornih otkrivanja;
(c) analizu prekograničnog poslovanja kreditnih posrednika i
vjerovnika;
L 60/69
izravno povezane uz kreditne poslove. U njemu će se također
razmatrati potreba za nadzorom kreditnih registara i mogućnost
razvoja fleksibilnijih i pouzdanijih tržišta. To izvješće prate, gdje
je to primjereno, zakonodavni prijedlozi.
Članak 46.
(d) analizu razvoja tržišta za nekreditne institucije koje nude
ugovore o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine;
(e) procjenu potrebe za dodatnim mjerama, uključujući puto­
vnicu za nekreditne institucije koje nude ugovore o kreditu
koji se odnose na stambene nekretnine;
Izmjena Direktive 2008/48/EZ
U članku 2. Direktive 2008/48/EZ umeće se sljedeći stavak:
„2.a
Neovisno o članku 2. stavku 2., ova se Direktiva
primjenjuje na neosigurane ugovore o kreditu čija je svrha
renoviranje stambene nekretnine i koji obuhvaćaju ukupan
iznos kredita iznad 75 000 EUR.”
(f) razmatranje potrebe za uvođenjem dodatnih prava i obveza
u vezi s poslijeugovornom fazom ugovorâ o kreditu;
Članak 47.
Izmjena Direktive 2013/36/EU
(g) procjenu radi utvrđivanja je li područje primjene ove Direk­
tive i dalje prikladno, uzimajući u obzir njegov utjecaj na
druge zamjenjive oblike kredita;
U Direktivi 2013/36/EU, umeće se sljedeći članak:
„Članak 54.a
(h) procjenu nužnosti dodatnih mjera za osiguravanje sljedivosti
ugovora o kreditu koji su osigurani stambenim nekretni­
nama;
(i) procjenu dostupnosti podataka o trendovima s obzirom na
cijene stambenih nekretnina i o mjeri u kojoj su podaci
usporedivi;
(j) procjenu radi utvrđivanja je li i dalje prikladno primjenjivati
Direktivu 2008/48/EZ na neosigurane kredite čija je svrha
renoviranje stambene nekretnine i koji obuhvaćaju ukupan
iznos kredita iznad najvišeg iznosa navedenog u članku 2.
stavku 2. točke (c) te Direktive;
(k) procjenu radi utvrđivanja jesu li rješenja za objavu sankcija
na temelju članka 38. stavka 2. dovoljno transparentna;
(l) procjenu proporcionalnosti upozorenja iz članka 11. stavka
6. i iz članka 3. stavka 9. te mogućnosti za daljnje uskla­
đivanje upozorenja o rizicima.
Članak 45.
Daljnje inicijative za odgovorno kreditiranje i zaduživanje
Komisija do 21. ožujka 2019. podnosi sveobuhvatno izvješće u
kojem se procjenjuju veći izazovi privatne prezaduženosti
Članci 53. i 54. ne dovode u pitanje istražne ovlasti
povjerene Europskom parlamentu u skladu s člankom 226.
UFEU-a.”
Članak 48.
Izmjena Uredbe (EU) br. 1093/2010
Uredba (EU) br. 1093/2010 izmjenjuje se:
1. Članak 13. stavak 1. podstavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
„Ako Komisija usvoji regulatorni tehnički standard koji je
jednak nacrtu regulatornog tehničkog standarda podnesenog
od strane Tijela, razdoblje tijekom kojeg Europski parlament
i Vijeće mogu iznijeti prigovore jest mjesec dana od datuma
obavijesti. Na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća to
razdoblje produžuje se na početno razdoblje od mjesec dana
i može se naknadno produljiti razdobljem od mjesec dana.”
2. Članak 17. stavak 2. podstavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
„Ne dovodeći u pitanje ovlasti utvrđene u članku 35.,
nadležno tijelo, bez odgode, pruža Tijelu sve informacije
koje Tijelo smatra neophodnim za istragu, uključujući i
kako se akti navedeni u članku 1. stavku 2. primjenjuju u
skladu s pravom Unije.”
L 60/70
HR
Službeni list Europske unije
28.2.2014.
Članak 49.
Stupanje na snagu
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Članak 50.
Adresati
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
Sastavljeno u Strasbourgu 4. veljače 2014.
Za Europski parlament
Predsjednik
Za Vijeće
Predsjednik
M. SCHULZ
E. VENIZELOS
HR
28.2.2014.
Službeni list Europske unije
PRILOG I.
IZRAČUN EFEKTIVNE KAMATNE STOPE (EKS)
I. Osnovna jednadžba koja izražava ekvivalentnost povlačenja tranše, s jedne strane, te otplata i naknada s druge.
Osnovna jednadžba, kojom se utvrđuje efektivna kamatna stopa (EKS), izjednačava, na godišnjoj razini, ukupnu
trenutačnu vrijednost povlačenja tranše, s jedne strane, i ukupnu sadašnju vrijednost otplata i isplata naknada, s
druge strane, tj.:
m
X
k¼1
Ck ð1 þ XÞÄtk ¼
m′
X
l¼1
Dl ð1 þ XÞÄSl
gdje:
— X predstavlja EKS
— m predstavlja broj posljednjeg povlačenja tranše
— k predstavlja broj povlačenja tranše, dakle 1 ≤ k ≤ m
— Ck predstavlja iznos povlačenja tranše k
— tk predstavlja interval, izražen u godinama i dijelovima godine, između dana prvog povlačenja tranše i dana svakog
sljedećeg povlačenja tranše, dakle t1 = 0
— m’ predstavlja broj posljednje otplate ili isplate naknada
— l predstavlja broj otplate ili isplate naknada
— Dl predstavlja iznos otplate ili isplate naknada
— sl predstavlja interval, izražen u godinama i dijelovima godine, između dana prvog povlačenja tranše i dana svake
otplate ili isplate naknada.
Napomene:
(a) Iznosi koje isplaćuju obje strane u različitim trenucima nisu nužno jednaki i ne isplaćuju se nužno u jednakim
intervalima.
(b) Datum prvog povlačenja tranše predstavlja početni datum.
(c) Intervali između datuma korištenih u izračunima izražavaju se u godinama ili dijelovima godine. Pretpostavlja se
da godina ima 365 dana (odnosno da prijestupna ima 366 dana), 52 tjedna ili 12 jednakih mjeseci. Pretpostavlja se
da jednaki mjesec ima 30,41666 dana (tj. 365/12), bez obzira radi li se o prijestupnoj godini.
Ako se intervali između datuma korištenih u izračunima ne mogu izraziti kao cijeli brojevi tjedana, mjeseci ili
godina, intervali se izražavaju kao cijeli broj jednog od tih razdoblja zajedno s brojem dana. Ako se koriste dani:
i. broji se svaki dan, uključujući vikende i praznike;
ii. jednaka razdoblja, a potom dani, broje se unazad do datuma početnog povlačenja tranše;
iii. duljina razdoblja dana dobiva se isključivanjem prvog dana i uključivanjem posljednjeg dana te se izražava u
godinama dijeljenjem tog razdoblja brojem dana (365 ili 366) cijele godine brojeći unazad od posljednjeg dana
do istog dana prethodne godine.
(d) Rezultat izračuna izražava se točnošću od najmanje jednog decimalnog mjesta. Ako je broj koji se nalazi na
sljedećem decimalnom mjestu veći ili jednak 5, broj na prethodnom decimalnom mjestu uvećava se za jedan.
L 60/71
HR
L 60/72
Službeni list Europske unije
(e) Jednadžba se može drugačije napisati pomoću jedinstvenog iznosa i koncepta tokova (Ak), koji će biti pozitivni ili
negativni, odnosno isplaćeni ili primljeni tijekom razdobljâ 1 do n, izraženih u godinama, tj.:
S¼
n
X
k¼1
Ak ð1 þ XÞÄtk ;
pri čemu S predstavlja trenutačnu ravnotežu tokova. Ako je cilj održati ekvivalentnost tokova, vrijednost će biti
nula.
II. Dodatne pretpostavke za izračun EKS-a
(a) Ako ugovor o kreditu daje potrošaču slobodu povlačenja tranše, smatra se da se ukupan iznos kredita povlači
odmah i u cijelosti.
(b) Ako ugovor o kreditu predviđa različite načine povlačenja tranše s različitim naknadama ili stopama zaduživanja,
smatra se da se ukupan iznos kredita povlači po najvišoj naknadi i stopi zaduživanja koje se primjenjuju na
najuobičajeniji mehanizam povlačenja tranše za ovu vrstu ugovora o kreditu.
(c) Ako ugovor o kreditu daje potrošaču slobodu povlačenja tranše općenito, ali nameće, između različitih načina
povlačenja tranše, ograničenje s obzirom na iznos kredita i razdoblje, smatra se da je iznos kredita povučen na
najraniji datum predviđen ugovorom o kreditu i u skladu s tim ograničenjima za povlačenje tranše.
(d) Ako su za ograničeno razdoblje ili ograničeni iznos ponuđene različite stope zaduživanja i naknade, smatra se da
su najviša stopa zaduživanja i najviše naknade stope zaduživanja i naknade tijekom cjelokupnog trajanja ugovora
o kreditu.
(e) Za ugovore o kreditu za koje je dogovorena fiksna stopa zaduživanja u odnosu na početno razdoblje, na kraju
kojeg se određuje nova stopa zaduživanja koja se dalje periodično prilagođava u skladu s nekim dogovorenim
pokazateljem ili internom referentnom stopom, izračun EKS-a temelji se na pretpostavci da je na kraju razdoblja
fiksne stope zaduživanja stopa zaduživanja ista kao u trenutku izračuna EKS-a, na temelju vrijednosti dogovo­
renog pokazatelja ili interne referentne stope u tom trenutku, no da nije manja od fiksne stope zaduživanja.
(f)
Ako još nije utvrđena gornja granica koja se primjenjuje na kredit, pretpostavlja se da je ta gornja granica
170 000 eura. U slučaju ugovora o kreditu - osim potencijalnih obveza ili jamstava - čija svrha nije stjecanje
ili zadržavanje prava na nekretnini ili zemljištu, prekoračenja po računu, debitnih kartica s odgođenom naplatom
ili kreditnih kartica pretpostavlja se da je ta gornja granica 1 500 eura.
(g) U slučaju ugovora o kreditu osim prekoračenja po računu, kredita za premošćivanje, ugovora o kreditu sa
zajedničkim vlasničkim kapitalom, potencijalnih obveza ili jamstava i otvorenih ugovora o kreditu iz pretpostavki
navedenih u točkama (i), (j), (k), (l) i (m):
i. ako se datum ili iznos otplate glavnice koju treba izvršiti potrošač ne mogu sa sigurnošću odrediti, pretpo­
stavlja se da se otplata izvršava na najraniji datum predviđen u ugovoru o kreditu i u najmanjem iznosu koji
ugovor o kreditu predviđa;
ii. ako se interval između datuma početnog povlačenja tranše i datuma prve uplate koju treba izvršiti potrošač ne
mogu sa sigurnošću odrediti, pretpostavlja se najkraći interval.
(h) U slučaju kada se datum ili iznos uplate koju treba izvršiti potrošač ne mogu sa sigurnošću odrediti na temelju
ugovora o kreditu ili pretpostavki navedenih u točkama (g), (i), (j), (k), (l) i (m), pretpostavlja se da se uplata
izvršava u skladu s datumima i uvjetima koje zahtijeva vjerovnik, a ako oni nisu poznati:
i. kamate se plaćaju zajedno s otplatama glavnice;
ii. nekamatne naknade izražene kao jedinstveni iznos plaćaju se na datum sklapanja ugovora o kreditu;
iii. nekamatne naknade izražene kao odvojene uplate plaćaju se u redovitim razmacima, počevši s datumom prve
otplate glavnice, a ako iznos takvih uplata nije poznat, pretpostavlja se da su im iznosi jednaki;
iv. zadnjom uplatom poravnavaju se preostala glavnica, kamate i druge naknade, ako ih ima.
28.2.2014.
HR
28.2.2014.
Službeni list Europske unije
(i)
U slučaju prekoračenja po računu smatra se da se ukupni iznos kredita povlači u cijelosti i tijekom cjelokupnog
trajanja ugovora o kreditu. Ako trajanje prekoračenja po računu nije poznato, EKS se izračunava na temelju
pretpostavke da je trajanje kredita tri mjeseca.
(j)
U slučaju kredita za premošćivanje smatra se da se ukupni iznos kredita povlači u cijelosti i tijekom cjelokupnog
trajanja ugovora o kreditu. Ako trajanje ugovora o kreditu nije poznato, EKS se izračunava na temelju pretpo­
stavke da je trajanje kredita 12 mjeseci.
(k) U slučaju otvorenog ugovora o kreditu, osim prekoračenja po računu i kredita za premošćivanje, pretpostavlja se
sljedeće:
i. za ugovore o kreditu čija je svrha stjecanje ili zadržavanje prava na nekretnini kredit se daje na rok od 20
godina, počevši od datuma početnog povlačenja tranše, a zadnjim obrokom koji uplaćuje potrošač poravnavaju
se preostala glavnica, kamate i druge naknade, ako ih ima; u slučaju ugovora o kreditu čija svrha nije stjecanje
ili zadržavanje prava na nekretnini ili gdje se kredit povlači debitnim karticama s odgođenom naplatom ili
kreditnim karticama, to razdoblje iznosi godinu dana;
ii. potrošač otplaćuje glavnicu jednakim mjesečnim uplatama, počevši mjesec dana od datuma početnog povla­
čenja tranše. Međutim, u slučajevima u kojima se glavnica mora otplatiti isključivo u cijelosti, jednokratnom
uplatom, unutar svakog razdoblja otplate, smatra se da se uzastopna povlačenja tranši i otplate čitave glavnice
od strane potrošača događaju tijekom razdoblja od godinu dana. Kamate i druge naknade primjenjuju se u
skladu s tim povlačenjima tranše i otplatama glavnice i kako je predviđeno ugovorom o kreditu.
Za potrebe ove točke otvoreni je ugovor o kreditu ugovor o kreditu na neograničeno vrijeme koji uključuje
kredite koji se moraju otplatiti u cijelosti ili nakon nekog razdoblja, a kada su otplaćeni ponovno su na
raspolaganju za povlačenje.
(l)
U slučaju potencijalnih obveza ili jamstava smatra se da se ukupan iznos kredita povlači u cijelosti kao jedinstveni
iznos ranijeg od sljedećih datuma:
(a) najkasnijeg datuma povlačenja tranše dopuštenog na temelju ugovora o kreditu koji je mogući izvor buduće
obveze ili jamstva; ili
(b) u slučaju obnovljivih ugovora o kreditu, na kraju početnog razdoblja prije obnavljanja ugovora.
(m) U slučaju ugovora o kreditu sa zajedničkim vlasničkim kapitalom:
i. smatra se da se uplate potrošača vrše najkasnijeg(-ih) datuma dopuštenog(-ih) na temelju ugovora o kreditu;
ii. smatra se da su postotna povećanja vrijednosti nekretnine kojom je osiguran ugovor o kreditu sa zajedničkim
vlasničkim kapitalom i stopa indeksa inflacije iz ugovora jednaki postotku jednakom trenutačnoj ciljanoj stopi
inflacije središnje banke ili razini inflacije u državi članici u kojoj se nalazi nekretnina u trenutku sklapanja
ugovora o kreditu, ovisno o tome što je veće, ili 0 % ako su ti postoci negativni.
L 60/73
L 60/74
HR
Službeni list Europske unije
PRILOG II.
EUROPSKI STANDARDIZIRANI INFORMATIVNI OBRAZAC (ESIS)
DIO A
Tekst iz ovog predloška prenosi se u ESIS kao takav. Navodi u uglatim zagradama zamjenjuju se odgovarajućim
podacima. Upute namijenjene vjerovniku ili, prema potrebi, kreditnom posredniku o ispunjavanju ESIS-a navode se u
dijelu B.
Tamo gdje se navodi izraz „prema potrebi”, vjerovnik navodi tražene podatke ako su oni od važnosti za ugovor o kreditu.
Ako podaci nisu od važnosti, vjerovnik briše odnosne podatke ili čitav odjeljak (primjerice, ako odjeljak nije primjenjiv).
Ako se briše čitav odjeljak, numeriranje odjeljaka ESIS-a mijenja se sukladno tome.
Podaci navedeni u nastavku navode se u jednom dokumentu. Font koji se koristi mora biti čitljiv. Podebljani font,
sjenčanje ili veći font koriste se za podatke koje je potrebno istaknuti. Ističu se sva primjenjiva upozorenja o rizicima.
Model ESIS-a
(Uvodni tekst)
Ovaj je dokument sastavljen za [ime potrošača] dana [datum].
Ovaj je dokument sastavljen na temelju podataka koje ste dosad dostavili i trenutačnih uvjeta na financijskom tržištu.
Podaci u nastavku valjani su do [rok valjanosti], (prema potrebi) osim kamatne stope i drugih troškova. Nakon tog
datuma podaci se mogu promijeniti u skladu s uvjetima na tržištu.
(Prema potrebi) Ovaj dokument [naziv vjerovnika] ne nameće obvezu da vam odobri kredit.
1. Zajmodavac
[Naziv]
[Telefonski broj]
[Adresa]
(Nije obavezno) [Adresa e-pošte]
(Nije obavezno) [Broj telefaksa]
(Nije obavezno) [Internetska adresa]
(Nije obavezno) [Osoba za kontakt/kontaktno mjesto]
(Prema potrebi, informacije o pružanju savjetodavnih usluga:) [(Nakon procjenjivanja Vaših potreba i okolnosti,
preporučujemo Vam da uzmete kredit/Ne preporučujemo Vam neki određeni kredit. Međutim, na temelju nekih
Vaših odgovora, dajemo vam informacije o ovom kreditu kako biste mogli sami odlučiti)]
2. (Prema potrebi) Kreditni posrednik
[Naziv]
[Telefonski broj]
[Adresa]
28.2.2014.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
(Nije obavezno) [Adresa e-pošte]
(Nije obavezno) [Broj telefaksa]
(Nije obavezno) [Internetska adresa]
(Nije obavezno) [Osoba za kontakt/kontaktno mjesto]
(Prema potrebi [informacije o pružanju savjetodavnih usluga])[(Nakon procjenjivanja Vaših potreba i okolnosti, prepo­
ručujemo Vam da uzmete kredit/Ne preporučujemo Vam neki određeni kredit. Međutim, na temelju nekih Vaših
odgovora, dajemo vam informacije o ovom kreditu kako biste mogli sami odlučiti)]
[Naknada]
3. Glavna obilježja kredita
Iznos i valuta kredita koji se odobrava: [vrijednost] [valuta]
(Prema potrebi) Ovaj kredit nije u [nacionalna valuta dužnika]
(Prema potrebi) Vrijednost Vašeg kredita u [nacionalna valuta dužnika] mogla bi se promijeniti.
(Prema potrebi) Primjerice, ako bi vrijednost [nacionalna valuta dužnika] pala za 20 % u odnosu na [valuta kredita],
vrijednost Vašeg kredita porasla bi na [umetnuti iznos u nacionalnoj valuti dužnika]. Međutim, mogla bi iznositi i više
od toga ako vrijednost [nacionalna valuta dužnika] padne za više od 20 %.
(Prema potrebi) Najviša vrijednost Vašeg kredita bit će [umetnuti iznos u nacionalnoj valuti dužnika].](Prema potrebi)
Bit ćete upozoreni ako iznos kredita dosegne [umetnuti iznos u nacionalnoj valuti dužnika]. (Prema potrebi) Imat ćete
mogućnost [umetnuti pravo na ponovno ugovaranje kredita u stranoj valuti ili pravo na pretvorbu kredita u [pred­
metna valuta] te uvjete]
Trajanje kredita: [trajanje]
[Vrsta kredita]
[Vrsta primjenjive kamatne stope]
Ukupni iznos koji se isplaćuje:
To znači da ćete vratiti [iznos] za svaki(-u) posuđeni(-u) [jedinica valute].
(Prema potrebi) [Ovo/Dio ovoga] je kredit kod kojeg se plaćaju samo kamate. Na kraju razdoblja kredita još ćete
dugovati [umetnuti iznos kredita kod kojeg se plaćaju samo kamate].
(Prema potrebi) Vrijednost nekretnine pretpostavljena radi sastavljanja ovog informativnog obrasca: [umetnuti iznos]
(Prema potrebi) Najviši iznos kredita dostupan s obzirom na vrijednost nekretnine [umetnuti omjer] ili Najniža
vrijednost nekretnine potrebna za pozajmljivanje navedenog iznosa [umetnuti iznos]
(Po potrebi) [Sredstvo osiguranja]
4. Kamatna stopa i drugi troškovi
Efektivna kamatna stopa (EKS) ukupan je trošak kredita izražen kao godišnji postotak. EKS se navodi kao pomoć
prilikom uspoređivanja različitih ponuda.
EKS primjenjiv na Vaš kredit je [EKS].
L 60/75
L 60/76
HR
Službeni list Europske unije
EKS obuhvaća:
Kamatnu stopu [vrijednost izražena u postotku ili, prema potrebi, navođenje referentne stope i postotne vrijednosti
kamatne marže vjerovnika]
[Ostale sastavnice EKS-a]
Jednokratni troškovi
(Prema potrebi) Morat ćete platiti naknadu za upis hipoteke. [Umetnuti iznos naknade ako je poznat ili temelj za
izračun.]
Troškovi koji se plaćaju redovito
(Prema potrebi) Navedeni EKS izračunava se na temelju pretpostavki o kamatnoj stopi.
(Prema potrebi) Zbog toga što je [dio] Vašeg kredita kredit s varijabilnom kamatnom stopom, stvarni EKS mogao bi se
razlikovati od navedenog EKS-a ako se kamatna stopa za Vaš kredit promijeni. Primjerice, ako bi kamatna stopa
porasla na [scenarij opisan u dijelu B], EKS bi mogao porasti na [umetnuti primjer EKS-a koji odgovara tom scenariju]
(Prema potrebi) Napominjemo da se navedeni EKS izračunava na temelju toga da kamatna stopa ostaje na razini
utvrđenoj za početno razdoblje tijekom čitavog trajanja ugovora.
(Prema potrebi) Sljedeći troškovi nisu poznati zajmodavcu i stoga se ne uključuju u EKS: [Troškovi]
(Prema potrebi) Morat ćete platiti naknadu za upis hipoteke.
Molimo da se upoznate sa svim drugim porezima i troškovima vezanima uz svoj kredit.
5. Učestalost i broj uplata
Učestalost otplate: [učestalost]
Broj uplata: [broj]
6. Iznos svakog obroka
[Iznos] [valuta]
Vaš se dohodak može promijeniti. Molimo da razmotrite hoćete li moći plaćati [učestalost] obroke otplate ako se Vaš
dohodak smanji.
(Prema potrebi) Zbog toga što je [ovo/dio ovoga] kredit kod kojeg se plaćaju samo kamate, morat ćete posebno urediti
otplatu iznosa od [umetnuti iznos kredita za koji se plaćaju samo kamate] koji ćete dugovati na kraju razdoblja kredita.
Ne zaboravite navedenom iznosu obroka dodati potrebne uplate.
(Prema potrebi) Kamatna stopa na [dio] ovog kredita može se promijeniti. To znači da bi se iznos vaših obroka mogao
povećati ili smanjiti. Primjerice, ako bi kamatna stopa porasla na [scenarij opisan u dijelu B], vaše uplate mogle bi
porasti na [umetnuti iznos obroka koji odgovara tom scenariju]
(Prema potrebi) Vrijednost iznosa koji morate platiti u [nacionalna valuta dužnika] svaki [učestalost obroka] mogla bi
se promijeniti. (Prema potrebi) Vaše uplate mogle bi porasti na [umetnuti najviši iznos u nacionalnoj valuti dužnika]
svaki [umetnuti razdoblje] (Prema potrebi). Primjerice, ako bi vrijednost [nacionalna valuta dužnika] pala za 20 % u
odnosu na [valuta kredita], morali biste platiti dodatni iznos od [umetnuti iznos u nacionalnoj valuti dužnika] svaki
[umetnuti razdoblje]. Vaše uplate mogle bi se povećati više od navedenog.
(Prema potrebi) Tečaj koji se koristi za pretvorbu vaše otplate iz [valuta kredita] u [nacionalna valuta dužnika] bit će
tečaj koji je objavila [naziv institucije koja objavljuje tečaj] dana [datum] ili će se izračunati dana [datum] pomoću
[umetnuti naziv referentnog mjerila ili metodu izračuna].
28.2.2014.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
(Prema potrebi) [Pojedinosti o proizvodima oročene štednje, kreditima s odgodom plaćanja kamata].
7. (Prema potrebi) Tablica s primjerom otplate
U ovoj tablici prikazuje se iznos koji treba platiti svaki [učestalost].
Obroci (stupac [broj]) predstavljaju zbroj kamata koje treba platiti (stupac [broj]), prema potrebi, plaćene glavnice
(stupac [broj]) i, prema potrebi, ostalih troškova (stupac [broj]). (Prema potrebi) Troškovi u stupcu namijenjenom
ostalim troškovima odnose se na [popis troškova]. Nepodmirena glavnica (stupac [broj]) predstavlja iznos kredita koji
treba otplatiti nakon svakog obroka.
[Tablica]
8. Dodatne obveze
Dužnik mora ispunjavati sljedeće obveze kako bi izvukao korist iz uvjeta kreditiranja opisanih u ovom dokumentu.
[Obveze]
(Prema potrebi) Napominjemo da se uvjeti kreditiranja opisani u ovom dokumentu (uključujući kamatnu stopu) mogu
promijeniti u slučaju neispunjavanja ovih obveza.
(Prema potrebi) U nastavku se navode moguće posljedice prekida bilo koje dodatne usluge u vezi s kreditom u kasnijoj
fazi:
[Posljedice]
9. Prijevremena otplata
Imate mogućnost prijevremene otplate dijela ili čitavog kredita.
(Po potrebi) [Uvjeti]
(Prema potrebi) Izlazna naknada: [umetnuti iznos ili, ako to nije moguće, metodu izračuna].
(Prema potrebi) Ako se odlučite na prijevremenu otplatu kredita, molimo da nam se obratite kako bismo utvrdili točan
iznos izlazne naknade u tom trenutku.
10. Pogodnosti
(Prema potrebi) [Informacije o prenosivosti/subrogaciji] Ovaj kredit možete prenijeti na drugog [zajmodavca] [ili]
[nekretninu]. [Umetnuti uvjete]
(Prema potrebi) Ovaj kredit ne možete prenijeti na drugog [zajmodavca] [ili] [nekretninu].
(Prema potrebi) Dodatna obilježja: [Umetnuti obrazloženje dodatnih obilježja navedenih u dijelu B i, po želji, svega
drugog što zajmodavac nudi kao dio ugovora o kreditu, a što nije spomenuto u prijašnjim odjeljcima].
11. Druga prava dužnika
(Prema potrebi) Imate [duljina razdoblja razmatranja] nakon [početak razdoblja razmatranja] za razmatranje prije nego
što se obvežete uzeti ovaj kredit. (Prema potrebi) Nakon što ste od zajmodavca primili ugovor o kreditu, ne morate ga
prihvatiti prije kraja [duljina razdoblja razmatranja].
(Prema potrebi) Tijekom razdoblja od [duljina razdoblja za odustanak] nakon [početak razdoblja za odustanak] imate
pravo otkazati ugovor. [Uvjeti] [Umetnuti postupak]
L 60/77
L 60/78
HR
Službeni list Europske unije
(Prema potrebi) Možete izgubiti pravo na otkaz ugovora ako, tijekom tog razdoblja, kupite ili prodate nekretninu
vezanu uz ovaj ugovor o kreditu.
(Prema potrebi) Ako odlučite iskoristiti svoje pravo odustanak [od ugovora o kreditu], molimo da provjerite hoće li se
na Vas odnositi druge obveze povezane s kreditom [uključujući dodatne usluge povezane s kreditom] [iz odjeljka 7.]
12. Pritužbe
Ako imate pritužbu, obratite se [umetnuti interno kontaktno mjesto i izvor podataka o postupku].
(Prema potrebi) Najduže razdoblje za obradu pritužbi [vremensko razdoblje]
(Prema potrebi) [Ako interno ne riješimo pritužbu na Vaše zadovoljstvo,] možete se također obratiti: [umetnuti naziv
vanjskog tijela za izvansudske pritužbe i pravne lijekove] (prema potrebi) ili se možete obratiti FIN-NET-u i zatražiti
podatke o odgovarajućim tijelima u vlastitoj zemlji.
13. Neispunjavanje obveza povezanih s kreditom: posljedice za dužnika
[Vrste neispunjavanja obveza]
[Financijske i/ili pravne posljedice]
Ako se susretnete s poteškoćama prilikom svojih [učestalost] uplata, molimo da nam se odmah obratite kako bismo
istražili moguća rješenja.
(Prema potrebi) U konačnici može se pribjeći oduzimanju Vašeg doma ako Vaše uplate nisu redovite.
(Prema potrebi) 14. Dodatni podaci
(Prema potrebi) [Navesti pravo primjenjivo na ugovor o kreditu]
(Ako zajmodavac namjerava koristiti jezik koji se razlikuje od jezika ESIS-a) Informacije i ugovorni uvjeti bit će na
[jezik]. Uz Vaš pristanak, namjeravamo komunicirati na [jeziku/jezicima] tijekom trajanja ugovora o kreditu.
[Umetnuti izjavu o pravu koje se osigurava ili nudi, prema potrebi, nacrtom ugovora o kreditu]
15. Nadzorno tijelo
Zajmodavca nadzire [naziv(i) i internetska(-e) stranica(-e) nadzornog(-ih) tijela]
(Prema potrebi) Kreditnog posrednika nadzire [naziv i internetska stranica nadzornog tijela]
DIO B
Upute za ispunjavanje ESIS-a
Prilikom ispunjavanja ESIS-a potrebno je pridržavati se barem sljedećih uputa. Međutim, države članice mogu razraditi ili
pobliže odrediti upute za ispunjavanje ESIS-a.
Odjeljak „Uvodni tekst”
1. Rok valjanosti prikladno se ističe. Za potrebe ovog dijela „rok valjanosti” znači razdoblje tijekom kojeg će podaci, npr.
stopa zaduživanja navedena u ESIS-u ostati nepromijenjeni i primijenit će se ako vjerovnik odluči odobriti kredit u
tom razdoblju. Ako određivanje primjenjive stope zaduživanja i drugih troškova ovisi o rezultatima prodaje temeljnih
obveznica, konačna stopa zaduživanja i drugi troškovi mogu se razlikovati od navedenih. Samo u tim okolnostima
navodi se da se rok valjanosti ne primjenjuje na stopu zaduživanja i druge troškove dodavanjem riječi: „osim kamatne
stope i drugih troškova”.
28.2.2014.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
Odjeljak „1. Zajmodavac”
1. Naziv, telefonski broj i adresa vjerovnika odnose se na podatke za kontakt koje potrošač može koristiti u kasnijoj
prepisci.
2. Navođenje adrese e-pošte, broja telefaksa, internetske stranice i osobe za kontakt/kontaktnog mjesta nije obavezno.
3. U skladu s člankom 3. Direktive 2002/65/EZ, ako se transakcija nudi na daljinu, vjerovnik navodi, prema potrebi, ime
i geografsku adresu svojeg predstavnika u državi članici u kojoj potrošač ima boravište. Navođenje telefonskog broja,
adrese e-pošte i internetske adrese predstavnika davatelja kredita nije obavezno.
4. Ako odjeljak 2. nije primjenjiv, vjerovnik pomoću teksta iz dijela A. obavješćuje potrošača o tome pružaju li se
savjetodavne usluge i na kojoj osnovi.
(Prema potrebi) Odjeljak „2. Kreditni posrednik”
Ako potrošača o proizvodu informira kreditni posrednik, potonji navodi sljedeće podatke:
1. Naziv, telefonski broj i adresa kreditnog posrednika odnose se na podatke za kontakt koje potrošač može koristiti u
kasnijoj prepisci.
2. Navođenje adrese e-pošte, broja telefaksa, internetske stranice i osobe za kontakt/kontaktnog mjesta nije obavezno.
3. Kreditni posrednik obavješćuje potrošača pomoću teksta iz dijela A. o tome pružaju li se savjetodavne usluge i na kojoj
osnovi.
4. Objašnjenje o naknadi koju prima kreditni posrednik. Ako prima proviziju od vjerovnika, navodi se iznos i naziv
vjerovnika ako se razlikuje od naziva u odjeljku 1.
Odjeljak „3. Glavna obilježja kredita”
1. U ovom odjeljku objašnjavaju se glavna obilježja kredita, uključujući vrijednost i valutu te moguće rizike povezane sa
stopom zaduživanja, uključujući one iz točke (8), te strukturu amortizacije.
2. Ako se valuta kredita razlikuje od nacionalne valute potrošača, vjerovnik navodi da će potrošač redovito primati
upozorenja barem kada tečaj fluktuira za više od 20 %, prema potrebi, pravo na pretvorbu valute ugovora o kreditu
ili na mogućnost ponovnog ugovaranja uvjeta te sve druge aranžmane dostupne potrošaču za ograničavanje
izloženosti tečajnom riziku. Ako u ugovoru o kreditu postoji odredba kojom se tečajni rizik ograničava, vjerovnik
navodi najviši iznos koji bi potrošač morao otplatiti. Ako u ugovoru o kreditu ne postoji odredba kojom se tečajni
rizik kojem je potrošač izložen ograničava na fluktuaciju tečaja za manje od 20 %, vjerovnik navodi primjer učinka
pada vrijednosti nacionalne valute potrošača od 20 % u odnosu na valutu kredita, na vrijednost kredita.
3. Trajanje kredita izražava se u godinama ili mjesecima, ovisno o tome što je najrelevantnije. Ako trajanje kredita
može varirati tijekom trajanja ugovora, vjerovnik objašnjava kada se i pod kojim uvjetima to može dogoditi. Ako se
radi o otvorenom kreditu, primjerice, kod kreditnih kartica s pologom, vjerovnik jasno navodi tu činjenicu.
4. Vrsta kredita jasno se navodi (npr. hipotekarni kredit, stambeni kredit, kreditna kartica s pologom). U opisu vrste
kredita jasno se navodi kako će se isplaćivati glavnica i kamate u razdoblju trajanja kredita (tj. struktura amortiza­
cije), uz jasno navođenje temelji li se ugovor o kreditu na otplati glavnice ili kamata ili na kombinaciji navedenog.
5. Ako je čitav ili dio kredita kredit kod kojeg se plaćaju samo kamate, na kraju ovog odjeljka umeće se izjava kojom se
na to jasno ukazuje pomoću teksta iz dijela A.
6. U ovom odjeljku navodi se je li stopa zaduživanja fiksna ili varijabilna i, prema potrebi, razdoblja tijekom kojih će ta
stopa ostati fiksna; učestalost kasnijih revizija i postojanje ograničenja u pogledu varijabilnosti stope zaduživanja, kao
što su gornje ili donje granice.
L 60/79
L 60/80
HR
Službeni list Europske unije
Objašnjava se formula koja se koristi za reviziju stope zaduživanja i njezinih raznih sastavnica (npr. referentne stope,
marže kamatne stope). Vjerovnik navodi, npr. upućujući na internetsku stranicu, gdje se mogu pronaći dodatne
informacije o indeksima ili stopama korištenim u formuli, npr. Euriboru ili referentnoj stopi središnje banke.
7. Ako se u različitim okolnostima primjenjuju različite stope zaduživanja, navode se informacije za sve stope koje se
primjenjuju.
8. „Ukupni iznos koji se isplaćuje” odgovara ukupnom iznosu koji plaća potrošač. Prikazuje se kao zbroj iznosa kredita
i ukupnog troška kredita za potrošača. Ako stopa zaduživanja nije fiksna tijekom trajanja ugovora, ističe se da taj
iznos služi kao primjer i da može varirati, posebice u odnosu na varijaciju stope zaduživanja.
9. Ako se kredit osigurava hipotekom na nekretnini ili nekim drugim sličnim sredstvom osiguranja ili pravom u vezi s
nekretninom, vjerovnik na to ukazuje potrošaču. Prema potrebi, vjerovnik navodi pretpostavljenu vrijednost nekret­
nine ili neko drugo sredstvo osiguranja korišteno u svrhu pripreme ovog informativnog obrasca.
10. Vjerovnik navodi, prema potrebi:
(a) „najviši iznos kredita dostupan s obzirom na vrijednost nekretnine”, uz navođenje omjera vrijednosti kredita i
imovine. Taj omjer treba popratiti primjerom najvišeg apsolutnog iznosa koji se može pozajmiti za određenu
vrijednost nekretnine; ili
(b) „najnižu vrijednost nekretnine koju vjerovnik zahtijeva za pozajmljivanje navedenog iznosa”.
11. Ako se krediti sastoje od više dijelova (npr. istodobno postoji dio s fiksnom stopom i dio s varijabilnom), to se
navodi prilikom navođenja vrste kredita i za svaki dio kredita daju se potrebne informacije.
Odjeljak „4. Kamatna stopa i drugi troškovi”
1. Upućivanje na „kamatnu stopu” odgovara stopi ili stopama zaduživanja.
2. Stopa zaduživanja navodi se kao postotna vrijednost. Ako je stopa zaduživanja varijabilna i ako se temelji na
referentnoj stopi, vjerovnik može naznačiti stopu zaduživanja navodeći referentnu stopu i postotnu vrijednost
kamatne marže vjerovnika. Međutim, vjerovnik navodi vrijednost referentne stope koja vrijedi na dan izdavanja
ESIS-a.
Ako je stopa zaduživanja varijabilna, navode se sljedeće informacije: (a) pretpostavke korištene za izračun EKS-a; (b)
prema potrebi, primjenjive gornje i donje granice i (c) upozorenje da bi varijabilnost mogla nepovoljno utjecati na
stvarnu razinu EKS-a. Radi privlačenja pozornosti potrošača, font korišten za upozorenja mora biti veći i isticati se u
glavnom dijelu ESIS-a. Upozorenje mora biti popraćeno oglednim primjerom EKS-a. Ako postoji gornja granica stope
zaduživanja, u primjeru se pretpostavlja da će stopa zaduživanja što prije porasti do najviše razine predviđene u
ugovoru o kreditu. Ako ne postoji gornja granica, u primjeru se navodi EKS s najvišom stopom zaduživanja barem u
posljednjih 20 godina, ili, ako su osnovni podaci za izračun stope zaduživanja dostupni za razdoblje kraće od 20
godina, za najduže razdoblje za koje su ti podaci dostupni, na temelju najviše vrijednosti bilo koje vanjske referentne
stope korištene pri izračunavanju stope zaduživanja, prema potrebi, ili najviše vrijednosti referentne stope koju
određuje nadležno tijelo ili EBA ako vjerovnik ne koristi vanjsku referentnu stopu. Taj se uvjet ne primjenjuje na
ugovore o kreditu prema kojima je stopa zaduživanja fiksna u stvarnom početnom razdoblju od nekoliko godina, a
kasnije se može odrediti kao fiksna u daljnjem razdoblju nakon pregovora između vjerovnika i potrošača. Kod
ugovora o kreditu prema kojima je stopa zaduživanja fiksna u stvarnom početnom razdoblju od nekoliko godina,
a kasnije se može odrediti kao fiksna u daljnjem razdoblju nakon pregovora između vjerovnika i potrošača, u
informacije se uključuje upozorenje da se EKS izračunava na temelju stope zaduživanja u početnom razdoblju.
Upozorenje je popraćeno dodatnim primjerom EKS-a izračunatim u skladu s člankom 12. stavkom 4. Ako se
krediti sastoje od više dijelova (npr. istodobno postoji dio s fiksnom stopom i dio s varijabilnom), informacije se
daju za svaki dio kredita.
3. U odjeljku o „ostalim sastavnicama EKS-a” navode se svi drugi troškovi obuhvaćeni EKS-om, uključujući jednokratne
troškove poput upravnih pristojbi te redovite troškove poput godišnjih upravnih pristojbi. Vjerovnik navodi sve
troškove po kategorijama (troškovi koji se plaćaju jednokratno, troškovi koji se plaćaju redovito i koji su uključeni
u obroke, troškovi koji se plaćaju redovito, ali koji nisu uključeni u obroke), njihov iznos te kome se i kada isplaćuju.
U to se ne moraju uključivati troškovi nastali zbog kršenja ugovornih obveza. Ako iznos nije poznat, vjerovnik daje
naznaku iznosa, ako je to moguće, ili, ako to nije moguće, navodi kako će se iznos izračunavati uz napomenu da se
radi o indikativnom iznosu. Ako određeni troškovi nisu uključeni u EKS jer nisu poznati vjerovniku, ta se činjenica
ističe.
28.2.2014.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
Ako je potrošač obavijestio vjerovnika o jednoj komponenti ili većem broju komponenata koje želi da njegov kredit
ima, kao što je trajanje ugovora o kreditu i ukupan iznos kredita, vjerovnik, ako je to moguće, koristi te komponente;
ako su ugovorom o kreditu predviđeni različiti načini povlačenja tranše s različitim naknadama ili stopama zaduži­
vanja te ako vjerovnik primjenjuje pretpostavke navedene u dijelu II. Priloga I., u njemu se mora naznačiti da drukčiji
mehanizmi povlačenja tranše za tu vrstu ugovora o kreditu mogu rezultirati višim EKS-om. Ako se uvjeti za
povlačenje tranše koriste za izračun EKS-a, vjerovnik ističe naknade povezane s ostalim mehanizmima povlačenja
tranše koji nisu nužno jednaki onima korištenima pri izračunu EKS-a.
4. Ako treba platiti naknadu za upis hipoteke ili slično osiguranje, to se navodi u ovom odjeljku zajedno s iznosom, ako
je poznat, ili, ako to nije moguće, zajedno s temeljem za utvrđivanje iznosa. Ako je poznat iznos naknada i ako su
one obuhvaćene EKS-om, postojanje i iznos naknade navode se pod „Jednokratni troškovi”. Ako iznos naknada
vjerovniku nije poznat pa stoga nije obuhvaćen EKS-om, postojanje naknade mora se jasno navesti u popisu troškova
koji nisu poznati vjerovniku. U oba slučaja u odgovarajućem poglavlju mora se koristiti standardizirani tekst iz
dijela A.
Odjeljak „5. Učestalost i broj uplata”
1. Ako se uplate trebaju vršiti redovito, navodi se učestalost uplata (npr. mjesečno). Ako se uplate neće vršiti redovito, to
se jasno objašnjava potrošaču.
2. Naznačeni broj uplata obuhvaća čitavo trajanje kredita.
Odjeljak „6. Iznos svakog obroka”
1. Jasno se navode valuta kredita i valuta obroka.
2. Ako se iznos obroka može promijeniti tijekom trajanja kredita, vjerovnik navodi razdoblje tijekom kojeg će taj
početni iznos obroka ostati nepromijenjen te kada će se i koliko često mijenjati nakon toga.
3. Ako je čitav ili dio kredita kredit kod kojeg se plaćaju samo kamate, na kraju ovog odjeljka umeće se izjava kojom se
na to jasno ukazuje pomoću teksta iz dijela A.
Ako se potrošaču odobrenje kredita kod kojeg se plaćaju samo kamate i koji je osiguran hipotekom ili nekim drugim
sličnim sredstvom osiguranja uvjetuje uzimanjem proizvoda oročene štednje, navode se iznos i učestalost svih uplata
za taj proizvod.
4. Ako je stopa zaduživanja varijabilna, informacije uključuju izjavu kojom se na to ukazuje pomoću teksta iz dijela A.
te primjer najvišeg iznosa obroka. Ako postoji gornja granica, u primjeru se navodi iznos obroka ako stopa
zaduživanja poraste do iznosa gornje granice. Ako ne postoji gornja granica, u primjeru najgoreg slučaja prikazuje
se iznos obroka uz najvišu stopu zaduživanja u posljednjih 20 godina, ili ako su osnovni podaci za izračun stope
zaduživanja dostupni za razdoblje kraće od 20 godina, za najduže razdoblje za koje su ti podaci dostupni, na temelju
najviše vrijednosti bilo koje vanjske referentne stope korištene pri izračunavanju stope zaduživanja, prema potrebi, ili
najviše vrijednosti referentne stope koju određuje nadležno tijelo ili EBA ako vjerovnik ne koristi vanjsku referentnu
stopu. Uvjet navođenja oglednog primjera ne primjenjuje se na ugovore o kreditu prema kojima je stopa zaduživanja
fiksna u stvarnom početnom razdoblju od nekoliko godina, a kasnije se može odrediti kao fiksna u daljnjem
razdoblju nakon pregovora između vjerovnika i potrošača. Ako se krediti sastoje od više dijelova (npr. istodobno
postoji dio s fiksnom stopom i dio s varijabilnom), informacije se daju za svaki dio kredita i za ukupni kredit.
5. (Prema potrebi) Ako se valuta kredita razlikuje od nacionalne valute potrošača ili ako je kredit indeksiran uz valutu
koja se razlikuje od nacionalne valute potrošača, vjerovnik uključuje brojčane primjere kojima se jasno pokazuje kako
promjene relevantnog tečaja mogu utjecati na iznos obroka, koristeći tekst iz dijela A. Taj se primjer temelji na 20postotnom smanjenju vrijednosti nacionalne valute potrošača zajedno s istaknutom izjavom da bi povećanje obroka
moglo biti veće od iznosa prikazanog u tom primjeru. Ako postoji gornja granica kojom se povećanje ograničava na
iznos niži od 20 %, umjesto toga daje se najviša vrijednost uplata u valuti potrošača te se izostavlja izjava o
mogućnosti daljnjeg rasta.
6. Ako se radi o kreditu ili dijelu kredita s varijabilnom kamatnom stopom i ako se primjenjuje točka 3., primjer u točki
5. daje se na temelju iznosa obroka iz točke 1.
L 60/81
L 60/82
HR
Službeni list Europske unije
7. Ako se valuta koja se koristi za plaćanje obroka razlikuje od valute kredita ili ako iznos svakog obroka izražen u
nacionalnoj valuti potrošača ovisi o odgovarajućem iznosu u drugoj valuti, u ovom se odjeljku navode datum
izračuna primjenjivog tečaja te tečaj ili temelj za izračun tečaja i učestalost njegove prilagodbe. Prema potrebi, tu
se navodi i naziv institucije koja objavljuje tečaj.
8. Ako se radi o kreditu s odgodom plaćanja kamata gdje iznos kamate koji je potrebno platiti nije u potpunosti
pokriven obrocima te se dodaje ukupnom nepodmirenom iznosu kredita, objašnjava se sljedeće: kako se i kada
odgođene kamate dodaju kreditu kao gotovinski iznos; te koje su posljedice za potrošača u odnosu na njegov
preostali dug.
Odjeljak „7. Tablica s primjerom otplate”
1. Ovaj odjeljak uključuje se ako se radi o kreditu s odgodom plaćanja kamata gdje iznos kamate koji je potrebno platiti
nije u potpunosti pokriven obrocima te se dodaje nepodmirenom iznosu kredita ili ako je stopa zaduživanja fiksna do
isteka ugovora o kreditu. Države članice mogu propisati obvezu uključivanja amortizacijske tablice u drugim sluča­
jevima.
Ako potrošač ima pravo dobiti revidiranu amortizacijsku tablicu, to se navodi zajedno s uvjetima pod kojima
potrošač ima to pravo.
2. Ako stopa zaduživanja može varirati tijekom trajanja kredita, države članice mogu od vjerovnika zahtijevati da navede
razdoblje tijekom kojeg će ta početna stopa zaduživanja ostati nepromijenjena.
3. Tablica koju treba uključiti u ovaj odjeljak sadrži sljedeće stupce: „raspored otplate” (npr. 1. mjesec, 2. mjesec, 3.
mjesec), „iznos obroka”, „kamate koje se plaćaju po obroku”, „ostali troškovi uključeni u obrok” (prema potrebi), „dio
glavnice otplaćen po obroku” i „nepodmirena glavnica nakon svakog obroka”.
4. Za prvu godinu otplate daju se informacije za svaki obrok te se navodi zbroj za svaki stupac na kraju te prve godine.
Za sljedeće godine pojedinosti se mogu navoditi jednom godišnje. Na kraju tablice dodaje se redak u koji se upisuju
ukupni iznosi za svaki stupac. Ukupan trošak kredita koji plaća potrošač (tj. ukupan iznos stupca „iznos obroka”)
jasno se ističe i prikazuje kao takav.
5. Ako stopa zaduživanja podliježe reviziji i ako je iznos obroka nakon svake revizije nepoznat, vjerovnik može u
amortizacijskoj tablici navesti isti iznos obroka za čitavo razdoblje trajanja kredita. U tom slučaju vjerovnik na to
potrošaču ukazuje vizualnim razlikovanjem poznatih i pretpostavljenih iznosa (npr. korištenjem drukčijeg fonta,
obruba ili sjenčanja). Nadalje, razumljivim tekstom objašnjava se za koja razdoblja iznosi prikazani u tablici mogu
varirati i zašto.
Odjeljak „8. Dodatne obveze”
1. U ovom odjeljku vjerovnik navodi obveze poput obveze osiguranja nekretnine, sklapanja ugovora o životnom
osiguranju, primanja dohotka na račun pri vjerovniku ili kupnje nekog drugog proizvoda ili usluge. Za svaku
obvezu vjerovnik navodi prema kome i do kojeg roka ju je potrebno ispuniti.
2. Vjerovnik također navodi trajanje obveze, npr. do kraja ugovora o kreditu. Vjerovnik za svaku obvezu navodi sve
troškove koje potrošač treba platiti i koji nisu uključeni u EKS.
3. Vjerovnik također navodi mora li se potrošač obvezati na dodatne usluge kako bi mu bio odobren ugovor pod
navedenim uvjetima, te ako je tako, mora li ih kupiti kod pružatelja usluga kojem vjerovnik daje prednost ili ih može
kupiti kod pružatelja po svojem izboru. Ako ta mogućnost ovisi o dodatnim uslugama koje ispunjavaju određena
minimalna obilježja, ta se obilježja opisuju u ovom odjeljku.
Ako je ugovor o kreditu u paketu s drugim proizvodima, vjerovnik navodi ključna obilježja tih drugih proizvoda i
jasno navodi ima li potrošač pravo raskinuti ugovor o kreditu ili otkazati proizvode u paketu odvojeno, uvjete i
posljedice istog, i, prema potrebi, moguće posljedice prekida pružanja dodatnih usluga potrebnih u vezi s ugovorom o
kreditu.
Odjeljak „9. Prijevremena otplata”
1. Vjerovnik navodi uvjete pod kojima potrošač može prijevremeno otplatiti dio kredita ili čitavi kredit.
28.2.2014.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
2. U odjeljku o izlaznim naknadama vjerovnik potrošaču ukazuje na svaku izlaznu naknadu ili druge troškove koje treba
platiti prilikom prijevremene otplate radi naknađivanja vjerovnika i, prema potrebi, navodi njihov iznos. U slučajevima
u kojima bi iznos naknade ovisio o različitim čimbenicima, kao što su otplaćeni iznos ili prevladavajuća kamatna
stopa u trenutku prijevremene otplate, vjerovnik navodi kako se izračunava naknada i najviši iznos naknade ili, ako to
nije moguće, ogledni primjer kojim potrošaču prikazuje iznos naknade prema raznim mogućim scenarijima.
Odjeljak „10. Pogodnosti”
1. Vjerovnik prema potrebi objašnjava mogućnost prijenosa kredita na drugog vjerovnika ili nekretninu i uvjete tog
prijenosa.
2. (Prema potrebi) Dodatna obilježja: Ako proizvod sadrži bilo koje obilježje navedeno pod točkom 5., u ovom se
odjeljku moraju navesti ta obilježja te ukratko objasniti sljedeće: okolnosti pod kojima potrošač može koristiti
obilježje; svi uvjeti povezani s obilježjem; podrazumijeva li obilježje koje je dio kredita osiguranog hipotekom ili
sličnim instrumentom osiguranja da potrošač gubi bilo kakvu zakonsku ili drugu zaštitu koja se obično povezuje s
obilježjem; i poduzeće koje nudi obilježje (ako nije riječ o vjerovniku).
3. Ako obilježje sadrži dodatni kredit, u ovom se odjeljku potrošaču objašnjava sljedeće: ukupan iznos kredita (uklju­
čujući kredit osiguran hipotekom ili nekim sličnim instrumentom osiguranja); je li dodatni kredit osiguran ili ne;
relevantne stope zaduživanja; te je li to regulirano. Taj iznos dodatnog kredita uključen je u izvornu procjenu kreditne
sposobnosti ili, u suprotnom, u ovom se odjeljku jasno navodi da dostupnost dodatnog iznosa ovisi o daljnjoj
procjeni sposobnosti otplate potrošača.
4. Ako obilježje uključuje neki oblik štednje, potrebno je objasniti relevantne kamatne stope.
5. Moguća dodatna obilježja su: „preplaćeni iznosi/nedovoljne uplate” [plaćanje većeg ili manjeg iznosa od iznosa obroka
koji se obično zahtijeva na temelju strukture amortizacije]; „razmak između plaćanja” [razdoblja tijekom kojih
potrošač ne treba vršiti uplate]; „ponovno zaduživanje” [mogućnost da potrošač ponovno pozajmi sredstva koja su
već povučena i otplaćena]; „dodatno zaduživanje dostupno bez daljnjeg odobrenja”; „dodatno osigurano ili neosigu­
rano zaduživanje” [u skladu s točkom 3.] „kreditna kartica”; „povezani tekući račun”; i „povezani štedni račun”.
6. Vjerovnik može uključiti sva druga obilježja koja nudi kao dio ugovora o kreditu koja nisu spomenuta u prethodnim
odjeljcima.
Odjeljak „11. Druga prava dužnika”
1. Vjerovnik objašnjava pravo (ili više njih) npr. odustanka ili razmatranja te, prema potrebi, druga prava koja postoje,
kao što su prenosivost (uključujući subrogaciju), navodi uvjete kojima to pravo (ili više njih) mora udovoljavati,
postupak koji će potrošač trebati slijediti da bi ostvario to pravo (ili više njih), između ostalog, adresu na koju se šalje
obavijest o povlačenju te odgovarajuće naknade (prema potrebi).
2. Ako se primjenjuje razdoblje razmatranja ili pravo odustanka potrošača, to se jasno navodi.
3. U skladu s člankom 3. Direktive 2002/65/EZ, ako se transakcija nudi na daljinu, potrošača se obavješćuje o
postojanju ili nepostojanju prava na odustanak.
Odjeljak „12. Pritužbe”
1. U ovom odjeljku navode se interno kontaktno mjesto [naziv relevantnog odjela] i način stupanja u kontakt radi
pritužbe [adresa] ili [telefonski broj] ili [osoba za kontakt]: [podaci za kontakt] te poveznica na postupak pritužbi na
relevantnoj internetskoj stranici ili sličan izvor informacija.
2. Navodi se naziv relevantnog vanjskog tijela za izvansudske pritužbe i pravne lijekove te, ako je korištenje internog
postupka za rješavanje pritužbi preduvjet za pristup tom tijelu, navodi se ta činjenica pomoću teksta iz dijela A.
3. U slučaju sklapanja ugovora o kreditu s potrošačem koji ima boravište u nekoj drugoj državi članici, vjerovnik
upućuje na postojanje FIN-NET-a. (http://ec.europa.eu/internal_market/fin-net/).
L 60/83
L 60/84
HR
Službeni list Europske unije
Odjeljak „13. Neispunjavanje obveza povezanih s kreditom: posljedice za dužnika”
1. Ako neispunjavanje neke obveze potrošača povezane s kreditom može imati financijske ili pravne posljedice za
potrošača, vjerovnik u ovom odjeljku opisuje različite glavne slučajeve (npr. zakašnjele uplate/neplaćanje, neispunja­
vanje obveza navedenih u odjeljku 8. „Dodatne obveze”) i navodi gdje se mogu dobiti dodatne informacije.
2. Za svaki od navedenih slučajeva vjerovnik jasno i razumljivo navodi kazne ili moguće posljedice. Ističu se ozbiljne
posljedice.
3. Ako se nekretnine kojima se osigurava kredit mogu vratiti vjerovniku ili prenijeti na njega u slučaju neispunjavanja
obveza potrošača, u ovom se odjeljku navodi izjava kojom se na to ukazuje pomoću teksta iz dijela A.
Odjeljak „14. Dodatne informacije”
1. U slučaju oglašavanja na daljinu u ovom će se odjeljku navesti sve odredbe o pravu primjenjivom na ugovor o kreditu
ili nadležan sud.
2. Ako tijekom trajanja ugovora vjerovnik namjerava komunicirati s potrošačem na jeziku koji se razlikuje od jezika
ESIS-a, navode se ta činjenica i jezik komunikacije. Time se ne dovodi u pitanje članak 3. stavak 1. točka 3. podtočka
(g) Direktive 2002/65/EZ.
3. Vjerovnik ili kreditni posrednik navode pravo potrošača da mu se dostavi ili ponudi, prema potrebi, primjerak nacrta
ugovora o kreditu barem nakon što je ostvarena ponuda koja je obvezujuća za vjerovnika.
Odjeljak „15. Nadzorno tijelo”
1. Navodi se relevantno tijelo ili tijela za nadzor predugovorne faze o kreditiranju.
28.2.2014.
28.2.2014.
HR
Službeni list Europske unije
PRILOG III.
MINIMALNI ZAHTJEVI U POGLEDU ZNANJA I STRUČNOSTI
1. Minimalni zahtjevi u pogledu znanja i stručnosti za osoblje vjerovnika, kreditnih posrednika i imenovanih predstavnika
iz članka 9. te za osobe uključene u upravljanje kreditnim posrednicima ili imenovanim predstavnicima iz članka 29.
stavka 2. točke (c) i članka 31. stavka 2. treba uključiti barem:
(a) odgovarajuće poznavanje kreditnih proizvoda koji potpadaju pod područje primjene članka 3. i dodatnih usluga
koje se obično nude uz njih;
(b) odgovarajuće poznavanje prava povezanog s ugovorima o potrošačkim kreditima, osobito zaštite potrošača;
(c) odgovarajuće poznavanje i razumijevanje postupka kupnje nekretnina;
(d) odgovarajuće poznavanje vrednovanja osiguranja;
(e) odgovarajuće poznavanje organizacije i funkcioniranja zemljišnih knjiga;
(f) odgovarajuće poznavanje tržišta u relevantnoj državi članici;
(g) odgovarajuće poznavanje standarda poslovne etike;
(h) odgovarajuće poznavanje postupka procjene kreditne sposobnosti potrošača ili, prema potrebi, stručnost u procje­
njivanju kreditne sposobnosti potrošača;
(i) odgovarajuću razinu financijske i ekonomske stručnosti.
2. Prilikom utvrđivanja minimalnih zahtjeva u pogledu znanja i stručnosti države članice mogu razlikovati razine i vrste
zahtjeva primjenjivih na osoblje vjerovnika, osoblje kreditnih posrednika ili imenovanih predstavnika te upravu
kreditnih posrednika ili imenovanih predstavnika.
3. Države članice određuju prikladnu razinu znanja i stručnosti na temelju:
(a) stručnih kvalifikacija, npr. diploma, akademskih stupnjeva, osposobljavanja, testova o stručnoj osposobljenosti; ili
(b) profesionalnog iskustva, koje se može odrediti kao minimalni broj godina rada u područjima povezanim sa
sastavljanjem, distribucijom ili posredovanjem kreditnih proizvoda.
Nakon 21. ožujka 2019., određivanje odgovarajućeg stupnja znanja i stručnosti ne smije se temeljiti isključivo na
metodama navedenim u točki (b) prvog podstavka.
L 60/85
EUR-Lex (http://new.eur-lex.europa.eu) omogućuje izravan i besplatan pristup zakonodavstvu Europske
unije. Ta stranica omogućuje pregled Službenog lista Europske unije, kao i Ugovora, zakonodavstva,
sudske prakse i pripremnih akata.
Više obavijesti o Europskoj uniji može se pronaći na stranici: http://europa.eu
HR

Zahtjev za kredit i potrebna dokumentacija

AUTO KREDIT “mInI PLUS” DO 25.000 HRK

pozivnica (pdf)

Odluka o sadržaju i obliku u kojem se potrošaču daju informacije

Obrazac o odustajanju Ovaj obrazac trebate ispuniti i

1. Vrsta usluge Bonus kredit 2. Poslovno ime i

Zahtjev za kredit/prekoračenje po tekućem računu

NENAMJENSKI KUNSKI KREDIT - HYPO ALPE-ADRIA

nenamjenski krediti za klijente uz fiksne kamatne stope

OBRAZAC O INFORMACIJAMA PRIJE