LIST GRADA LUDBREGA Besplatni primjerak 6. TRAVNJA 2012. BROJ 61 / GODINA VII. Ludbreg ima ‘Pravednike među narodima’ /str. 3./ Nagrada grada za životno djelo /str. 8.-9./ Blagdan Uskrsa: /str. 5./ Drago i Draga za povijest Priznanje Stanku Horvatu SNIMIO: MIROSLAV NOVAK Neka vas obasja svjetlost /str. 8.-9./ Uz 100. rođendan: Podsjećanje na Mariju Winter /str. 14./ Dan grada Ludbrega i dobitnici priznanja /str. 6.-9./ Ludbreg: Zasađen drvored u Sajmišnoj /str. 2./ 2 A KT U A L N O U zgradi sud ili knjižnica? Zasad nema odgovora Ministarstva pravosuđa o zahtjevu za vraćanje Stalne služba suda u Ludbregu koji su prije mjesec dana potpisali i predali gradonačelnik Marijan Krobot te predstavnici četiri susjedne općine ludbreškog kraja. -Još čekamo na očitovanje ministarstva. Ponavljam, naš zahtjev je opravdan, svi znamo da je velika potreba za povratom barem stalne službe suda - kaže gradonačelnik Marijan Krobot. No, moguće je da se zgrada koja je u državnom vlasništvu ipak koristi za potrebe grada. Naime, Gradska knjižnica ‘Mladen Kerstner’ podnijela je ministarstvu zahtjev za dodjelu zgrade na korištenje za svoje potrebe. Naime, Knjižnica ima gorući problema nedostatka prostora za daljnji razvoj jer i u zgradi Pučkog učilišta više nema dovoljno prostora. -Dobili smo odgovor Ministarstva pravosuđa kako im taj prostor ne treba i da se može dodijeliti na korištenje Gradu za potrebe knjižnice, a kako je zgrada državno vlasništvo morali smo se javiti Agenciji za upravljanje državnom imovinom i sada čekamo konačni odgovor. No, ministarstvo želi zadržati prizemlje, a mi bismo dobili kat s oko 300 i potkrovlje s oko 200 kvadrata. To nam ne odgovara u potpunosti, pa tražimo i prizemlje čime bismo za dulje vrijeme riješili prostorne probleme– rekao nam je prof. Dubravko Bilić, ravnatelj Gradske knjižnice. Zgrada bi, dakle, umjesto za potrebe sudstva možda mogla postati prostor gradske knjižnice. No, u tom će slučaju zgradu biti potrebno sanirati i preurediti da se prilagodi zakonskim standardima za obavljanje knjižničarske djelatnosti. Nakladnik: POU D. Novak Ludbreg Glavni urednik: Darko Skupnjak Grafički urednik: Domagoj Sigur Redakcija: Darko Skupnjak, Branko Dijanošić, Željka Namesnik, Marina Hižak, Ana Havaić, Neven Jerbić, Dražen Vađunec Kontakt: POU D. Novak Ludbreg, Trg Sv. Trojstva 19 Telefon: 042 306 131 Fax: 042 306 068 e-mail: ludbreske-novine@ pou-ludbreg.hr Tisak: Tiskara Zagreb 6. travnja 2012. Modernizacija cesta u ludbreškom vinogorju Počeli pripremni radovi u Sigečaku Poduzeće za ceste Varaždin počelo je radove na modernizaciji cesta u Sigečaku koji će u konačnici rezultirati asfaltiranjem glavne ceste i odvojaka u ovom dijelu ludbreškog vinogorja. Prema projektu u planu je asfaltiranje glavne ceste kroz Sigečak duge 2.458 m, te 13 odvojaka ukupne dužine 3.552 metara. Investitori su Grad Ludbreg i Županijska uprava za ceste Varaždin, a u sufinanciranju sudjeluju i vlasnici nekretnina u Sigečaku. No, odmah kako su počeli radovi javili su se i problemi. -Projekt jamči maksimalnu širinu glavne ceste 4 metra, te po pola metra bankina, a zbog složenosti terena i blizine privatnih posjeda minimalna planirana širina ceste je 3 metra. Na nekim užim dionicama planirani su rubnici s jedne ili obje strane ceste. Dijelom su problemi zbog širine projektirane trase uzduž ceste koja ponegdje zadire u privatne posjede. Nadalje, bilo je nepravilnosti u gradnji. Naime, ima onih koji se pri gradnji nisu pridržavali gabarita, pa ispada da ima objekata koji su dijelom na samoj trasi. Sve to sada stvara probleme i moramo zajedno tražiti primjerena rješenja kaže Božidar Hajsok, zamjenik gradonačelnika. Radnici PZC-a zato trenutačno izvode pripremne radove na odvojcima širine 2 m gdje je tih problema Problemi zbog širine trase koja ponegdje zadire na posjede Pripremni radovi na glavnoj cesti kroz Sigečak puno manje. No, problemi se žele riješiti što prije, pa se vlasnici nekretnina pozivaju na razumijevanje, strpljenje i suradnju. -Jasno je da se radi se o vrlo zahtjevnom projektu i ovo su ozbiljni problemi. Ipak je u pitanju 300-tinjak vlasnika nekretnina. Nastojat ćemo probleme oko vlasničkih odnosa rješavati u hodu, pa molim ljude za strpljenje i za razumijevanje da posao napravimo za obostrano zadovoljstvo. Dakako, rješavat ćemo dogovorno i probleme oko komunalnih priključaka. Najavljujem da će tijekom travnja članovi radne grupe često biti u Sigečaku gdje im se ljudi mogu javiti, a mogu doći i u gradski ured komunalnom redaru Petru Horvatu. Projektant i izvođači jamče kvalitetu radova i trebamo svi zajedno naći kompromis kojim će svi biti zadovoljni. Uostalom, za projekt su osigurana sredstva. Ovo je velika prigoda da se kvalitetno i u potpunosti napravi modernizacija cesta u Sigečaku i da asfalt dođe do svake parcele. Jer iskreno, pitanje je kada ćemo idući put biti u prilici to napraviti – kaže Božidar Hajsok, zamjenik gradonačelnika. Sigečak je atraktivno područje iznad grada, spaja područja Vinograda Ludbreških, Globočeca i Ludbrega. Blizina grada i uređena prometnica sigurno će dati novu vrijednost lokaciji. -Svakako je da će uređenjem prometnice vrijednost parcelama u Sigečaku osjetno porasti. Uređenje ceste važno je i razvoj ludbreškog turizma, nadam se da će se sada tamo otvoriti novi objekti na Ludbreškoj vinskoj cesti, možda i seoski turizam. Odnedavno u blizini imamo kip svetog Vinka s vidikovcem, pa se uređenjem ceste otvara mogućnost priređivanja programa uz tu turističku atrakciju – smatra Božidar Hajsok. Planirano je da će modernizacija i asfaltiranje glavne ceste i odvojaka u Sigečaku biti završeno do jeseni. Zasađene lipe u Sajmišnoj Djelatnici 'Lukoma' zasadili su drvored lipa u Sajmišnoj ulici u Ludbregu, ukupno 66 sadnica s obje strane ulice. Sav materijal i pripremu za sadnju financirao je 'Lukom'. -Sajmišna je najšira ulica u gradu, pa će lipe krasno popuniti prazninu zelenog pojasa od prometnice do kuća. Ova vrsta lipe čija se krošnja ne razvija široko najbolje će se uklopiti na ovu površinu, a i nije toliko osjetljiva na našu klimu – kaže mr. Igor Franolić, direktor 'Lukoma'. Sadnja drvoreda u Sajmišnoj bila je u planu u ovoj godini. 'Lukom' se iznimno trudi da promijeni sliku grada jer su bili česti prigovori da je premalo stabala i zelenila. -Sajmišna je jedna od rijetkih ludbreških ulica gdje smo mogli planski zasaditi drvored. I ranije smo ukazivali da se ne bi smjelo prići uređenju javnih površina bez hortikulturnog projekta, O najavi iz Općine D. Martijanec Radnici Lukoma na sadnji lipa u Sajmišnoj Zasađeno je 66 lipa sadnje stabala i zelenila, ali se nije radilo planski. Pokušavamo promijeniti situaciju, da u gradu bude što više zelenila, a manje asfalta i betona. Ako Kada se razrastu mladice lipe, kažu 'Lukomovci', Sajmišna bi u budućnosti mogla postati najljepšom ulicom u gradu. bude sredstava u planu je sadnja drvoreda na površini oko sportske dvorane i u parku dvorca između starog grada i obale Bednje – kaže mr. Franolić. Ludbregu se nitko nije obratio Krajem veljače u javnosti se pojavila informacija kako mještani obližnjeg Poljanca pokreću inicijativu o izdvajanju iz Općine Donji Martijanec i za svoje pripajanje Gradu Ludbregu. Neposredni povod je nezadovoljstvo zbog promjene upisnih područja školskih obveznika koju predlaže Varaždinska županija, a donosi Vlada. Prema toj promjeni dje- ca iz Poljanca osnovnu bi školu trebala pohađati u Martijancu, umjesto u Ludbregu kao dosad. Namjera je ujednačavanje broja učenika prema Državnom pedagoškom standardu jer škola u Martijancu ima prosjek od tek 15 učenika po razredu. O najavi Poljančana u Ludbregu zasad o tome ne žele govoriti. -Ne želim komentirati ovu ini- cijativu. Činjenica je da službeno iz Poljanca nismo dobili nikakav dopis niti su nas posjetili njihovi predstavnici. Nas još nitko ništa nije pitao, pa u Gradu o tome nije bilo razgovora, zauzimanja službenog stava i zasad o tome ne želimo govoriti. Samo bih dodao da je postupak u slučaju promjene granica općina i gradova vrlo složen, o tome odlučuje Hrvatski sa- bor na prijedlog Vlade, uzimajući u obzir i naše očitovanje. Možda bi žiteljima Poljanca netko trebao skrenuti pozornost da je postupak prilično skup za jedinice lokalne samouprave, ali i za same građane Poljanca – kaže gradonačelnik Marijan Krobot. Ako inicijativa dobije na konkretnosti sigurno je da će o tome raspravljati političke strukture Grada Ludbreg. 6. travnja 2012. Država Izrael proglasila 'Pravednike među narodima' Oko šest milijuna Židova ubijeno u 2. svjetskom ratu u holokaustu u zemljama Europe pod nacističkom Njemačkom. Stoga je razumljivo što židovske vjerske knjige poučavaju: 'Tko spasi jednu dušu, kao da je spasio čitav svijet'. U ono mračno doba pomoći Židovu značilo je izložiti opasnosti vlastiti i živote članova obitelji. Srećom bilo je mnogo onih koji su pomagali bez obzira na opasnost. Nakon rata Izrael nije zaboravio takve moralne i ljudske vrijednosti. Priznanje 'Pravednik među narodima' dodjelju se nežidovima koji su spasili Židove. Do sada je ovo najviše izraelsko odlikovanje za nežidove primilo više od 23.000 osoba diljem svijeta. Među njima je 104 Hrvata. Posljednji na tom popisu su ljudi koji su živjeli u našem kraju – u Selniku. Pokojne supružnike Dragutina i Dragicu Šmidlehner, Izrael je posmrtno proglasio 'Pravednicima među narodima' jer su od 1942. do 1945. godine sakrivali malog židovskog dječaka Dana. Stigao je pod njihovo okrilje iz Zagreba uz pomoć Crkve, nakon što su mu roditelji odvedeni i ubijeni u Jasenovcu. Nakon rata pronašao ga je ujak, te je uskoro život nastavio u Izraelu. Dan se vratio u Selnik 1990. u posjet, a naišao je samo na Dragu koje je već bila udovica. Priznanje je predano rođacima u Ludbregu sredinom ožujka, hrabri čin dobio je tako službenu potvrdu. A to nije jednostavan postupak. Inicirala ga je Danova sestra Dina koja živi u Izraelu, a rat je također A KT U A L N O Drago i Draga za povijest Veleposlanik Yossi Amrani priznanje je predao obitelji, a preuzeo ga je pranećak Ivica Šmidlehner Gradonačelnik Marijan Krobot: Možemo biti ponosni -Biti svjedokom zahvale pokojnim supružnicima Šmidlehner za iznimnu hrabrost u vremenima kada je ljudski život uistinu značio jako malo, posebna je čast za nas Ludbrežane i Selničare jer smo imali tu čast što je ta obitelj živjela u našoj sredini. Ovo je još jedan dokaz da je Ludbreg bio i ostao grad s velikim srcem i dušom bez obzira na vjeru i naciju ljudi, da je uvijek prisutan duh ljubavi, međusobne tolerancije, uvažavanja i uzajamne pomoći. Prije rata u Ludbregu smo imali židovsku općinu sa sinagogom, Židovi su imali trgovine, banke, bili nositelji poduzetništva, sudjelovali Orden ‘Pravednika’ za Šmidlehnerove u društvenim aktivnostima, osnivali humanitarne udruge. Holokaust nije mimoišao ni Ludbreg. Prva su hapšenja počela su u travnju 1941. U ustaškim logorima stradalo je više od 150 ludbreških Židova, čak i trinaestero djece. Uništene su gotovo cijele obitelji: Scheyer, Weiss, Hirschsohn, Appler, Gross, Schlesinger, Hacker, Sattler. Pouzdano se zna da slučaj malog Dana nije jedini i da je na sličan način spašeno još židovske djece. Možemo biti ponosni na znane i neznane ljude Ludbrega i naše regije koji su spašavali Židove, a posebno djecu – naglasio je gradonačelnik Krobot. Drago i Draga Šmidlehner snimljeni uoči rata proživjela kod udomitelja u Selniku. Ludbreški povjesničar prof. Milivoj Dretar dao je osobni doprinos u realizaciji postupka prikupljanja podataka. -Odluku o Pravednicima donosi izraelski Vrhovni sud. Dodjela odličja Šmidlehnerima bila je Danova želja koji je umro prije nekoliko godina. Provjeru podataka u Izraelu je radila Miriam Steiner Aviezer, suradnica Komisije za proglašenje Pravednika, ona je prije razgovarala s Danom jer je muzej holokausta Yad Vashem prikupljao intervjue sa svakom osobom koja je proživjela holokaust. Dan je svjedočio o svom djetinjstvu u Selniku. Mene su zadužili da ovdje pokušam otkriti što više o tome. U Zagrebu i u Ludbregu nismo našli Danov rodni list. Dobro je što sam pronašao daljnje rođake Župan Štromar, prof. Dretar, veleposlanik Amrani, Krešo Horvat iz VMO Selnik i Ivica Šmidlehner Pripreme za upis srednjoškolaca Pomoć za lakšu odluku Iako se početak ljeta čini dalekim, mnogim će učenicima osmih razreda opet stići prebrzo. Prvi dani srpnja su dani upisne groznice kada se završeni osnovci pokušavaju upisati u željene srednje škole. Prije toga treba donijeti odluku – što upisati? Varaždinska županija već pet godina provodi kampanju ‘Odaberi školu’. Ludbreg je bio prva sredina gdje su ravnatelji srednjih škola predstavili nastavne programe i usmjerenja. U gledalištu sportske dvorane bili su osmaši i njihovi roditelji s područja školskih centara Ludbreg, Veliki Bukovec, Sveti Đurđ i Martijanec doduše, u nešto manjem broju nego lani. -Malo nas ima koji već znamo što želimo upisati. Mnogima je još malo prerano odlučiti. Ovo je jako korisno jer smo puno čuli o varaždinskim školama. To bude nam sigurno pomoglo da lakše donesemo 3 Roditelji dobili su informacije o mogućostima upisa djece odluku. I još budemo imali prilike vidjeti svaku školu koja nas zanima – kažu osmaši. Ovo će mladima sigurno pomoći da razriješe dvojbe oko upisa. U županiji je trenutno 15 srednjih škola. Osmaši će opet imati prigode upisati se i u Ludbregu, Prvu gimnaziju Šmidlehnerovih jer oni nisu imali svoje djece pa se nešto novog saznalo. Kad je Drago umro, Dragica se vratila u rodno Hrastovsko i zato su pokopani na ludbreškom groblju – rekao nam je prof. Dretar. Odlikovanje je preuzeo Ivica Šmidlehner, jedan od pranećaka. -Znao sam za taj slučaj jer sam kao mali dječak o tome čuo od bake i prabake. Drago i Draga nisu imali puno, ali su pomogli. Velika je čast što je obitelj primila priznanje u njihovo ime - rekao je Ivica kojemu su pradjed i Drago bili braća. Veleposlanik Države Izrael Yossi Amrani koji je uručio odlikovanje pojasnio je što ono znači za židovski narod: -Priča o Šmidlehnerima je priča o ljudskim vrijednostima, poštenju i hrabrosti. Humanost i dobra djela ne bi trebali imati zapreke u granicama ili razlikama u vjeri, narodnosti, rodu ili kulturi. Dobro je jednostavno i kristalno jasno - rekao je Yossi Amrani. Možda Šmidlehneri neće biti jedini ludbreški 'Pravednici'. -Na našem području spašeno je šestero židovske djece, u doba kada je najčešća kazna za pomoć bila logor i smrt. O naredna dva slučaja prikupljaju se informacije i svjedoci. Ta djeca danas žive u Americi - kaže prof. Dretar koji je na svečanosti zapalio svijeću u znak sjećanja na žrtve holokausta. Na dostojanstvenom skupu prigodni su program izveli učenici i predavači Osnovne glazbene škole Pučkog učilišta i OŠ Ludbreg. Sa svečanosti dodjele priznanja Ludbreška odjeljenja i buduća srednja škola Učenike, roditelje i goste u dvorani su pozdravili gradonačelnik Marijan Krobot i zamjenik župana Milan Pavleković. Susret je obilježio dolazak Željka Jovanovića, ministra znanosti, obrazovanja i športa sa suradnicima. –Jako je korisno dobiti informacije jer odabir srednje škole jedna je od najvažnijih životnih odluka. Treba odabrati školu koja će kasnije omogućiti dobro radno mjesto ili nastavak na višim i visokim školama. Naše društvo treba biti društvo znanja jer ćete sa znanjem biti moćniji i uspješniji u životu - poručio je ministar Jovanović osmašima. Što nude upisi u Ludbregu? Predsjednik Savjeta za školstvo, kulturu i sport Ludbrega prof. Dubrav- Varaždin i Srednju poljoprivrednu školu ‘Arboretum Opeka’. Pripremljene su brošure i CD s informacijama o strukama, zanima- ko Bilić nam je rekao: -Učenici će moći upisati opći gimnazijski smjer Prve gimnazije Varaždin, te zanimanja poljoprivredni tehničar i fitofarmaceut Srednje škole ‘Arboretum Opeka’. Također ćemo imati upis za pomoćnog vrtlara – kazao je prof. Bilić. Postojeća četiri i buduća odjeljenja značajan su temelj za osnivanje Srednje škole Ludbreg. –Razgovarali smo o projektu opće srednje škole u Ludbregu koja uopće nije sporna. Nadamo se da će realizacija što prije zaživjeti – rekao je ministar. Kampanji su nazočili i zamjenik gradonačelnika Božidar Hajsok, ravnatelji osnovnih škola, predstavnici županije i drugi. (ih) njima, mogućnostima zapošljavanja. Najavljeno je kako će škole prirediti dane otvorenih vrata da bi osmaši dobili dodatne infromacije. 4 A KT U A L N O 6. travnja 2012. Uz Svjetski tjedan socijalnog rada Suradnja na zavidnoj razini Prigodnim skupom na temu suradnje civilnog društva s državnim organizacijama i podrške lokalne zajednice socijalnoj skrbi, Centar za socijalni rad u Ludbregu obilježio je 'Svjetski akcijski tjedan socijalnog rada', te Svjetski dan socijalnog rada. Tim su se povodom susreli djelatnici Centra i predstavnici udruga koje skrbe o osobama s posebnim potrebama - 'Ludbreškog Sunca', Udruge Roma, Udruge tjelesnih invalida, Udruge umirovljenika, Caritasa i Gradskog društva Crvenog Križa Ludbreg. Bili su nazočni i korisnici Centra, udomiteljskih obitelji, te gradonačelnik Ludbrega Marijan Krobot i prof. Marijan Lazar, načelnik Općine Sveti Đurđ. Provođenje socijalne politike na području ludbreške regije, kako se čini, funkcionira korektno. -Lokalna zajednica najbolje poznaje potrebe, u mogućnosti je pružiti dodatne sadržaje i oblike pomoći koji nisu propisani Zakonom. Oni su nadgradnja sustava socijalne skrbi i mogu značiti kvalitetu više. Centar ima samo šest stručnih radnika i jasno je da pravovremeno i svagdje ne može djelovati. Zato nam je važna svaka pomoć i informacija koja dolazi s terena. Suradnja s Gradom Ludbregom i susjednim općinama je dobra, dogovorima možemo usmjeriti pomoć tamo gdje je doista potrebna i pravovremeno prepoznati potrebe. Kao problem javlja se nedostatak novca. Upravo je zato velika uloga Caritasa, Crvenog Križa i drugih kao značajnih pomagača – kazala je Ana Zember, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Ludbreg. Značajnu ulogu na našem Grad vodi brigu o socijali -Suradnja Grada Ludbrega, Centra za socijalnu skrb i udruga koje vode brigu o osobama na zavidnoj je razini. Vjerujem da svi koji zatrebaju našu pomoć u gradskim službama da će je tamo i dobiti. Grad vodi brigu o socijalnim potrebama građana. Socijalno vijeće rješava goruće probleme, a kako su vremena teška i složena ima sve više posla. U gradskom proračunu je za socijalne potrebe planirano 1,2 milijuna kuna. Radi se dijelom o obvezama sukladno zakonu, ali i sredstvima za naše programe jednokratnih pomoći odraslima, za stipendije, novčane pomoći za novorođenu djecu, a pomažemo razne socijalne i humanitarne programe i akcije koliko je to u ovom trenutku moguće – rekao nam je gradonačelnik Marijan Krobot. području ima 'Ludbreško Sunce'. -Unatoč nizu projekata koji su nam dobili potvrdu nadležnih institucija, još uvijek nije u potpunosti riješen sustav financiranja. To nam jako otežava djelovanje i realizaciju više naših programa zbrinjavanja osoba s invaliditetom – naglasila je Ružica Zlatar, predsjednica 'Ludbreškog Sunca'. Stjepan Jagić iz Udruge tjelesnih invalida upozorio je kako je skrb o odraslim osobama u sustavu socijalne skrbi nedovoljna. Učesnici susreta i razgovora u Centru za socijalnu skrb R. Zlatar, A. Zember i M. Krobot zadovoljni međusobnom suradnjom -Skrb prema djeci je znatno bolje organizirana zahvaljujući 'Ludbreškom Suncu' i dovoljnom broju udomiteljskih obitelji tako da više nemamo djecu smještenu u ustanovama. Prije su djeca koja su po posebnom programu pohađala osnovnu školu u Centru 'Špoljar' morala biti smještena u udomiteljske obitelji u Varaždinu. U Ludbregu u školi imamo dva odjeljenja za učenike s posebnim potrebama, 'Ludbreško Sunce' organizira za njih školski prijevoz, a za 25 osoba ima potpisan Ugovor s Ministarstvom za njihov poludnevni i dnevni boravak. Skrb o odraslima bila bi znatno bolja kada bi lokalna zajednica imala centre za dnevni boravak. Tu ima dosta prostora za rad civilnog društva i lokalne zajednice i trebamo značajnije surađivati, naročito na razvoju dobrosusjedske pomoći, pomoći i njege u kući koju sada provodi Crveni Križ za područje Lud- brega, te na sličnim programima za dulji ostanak starijih u vlastitim domovima – zaključila je Ana Zember. Centar u Ludbregu trenutačno skrbi o 780 osoba s invaliditetom kroz razne oblike novčanih pomoći. -Imamo 164 obitelji korisnika pomoći za uzdržavanje, 150 osoba je pod skrbništvom, a usluge smještaja izvan svoje obitelji koriste 44 odrasla u domovima socijalne skrbi, uglavnom je riječ o psihičkim bolesnicima. U udomiteljskim obiteljima smješteno je 45 odraslih i 26 djece. Unatrag deset godina uspjeli smo razviti udomiteljstvo za djecu i za odrasle tako da više ne moramo tražiti smještaj izvan njihove socijalne sredine što je jako važno. Naime, pokazuje se da su korisnici najsretniji u sredinama u kojima žive. Na području naše nadležnosti imamo 9 udomiteljskih obitelji za djecu i 21 udomiteljsku obitelj za odrasle – iznijela je Ana Zember. Centar u Ludbregu trenutačno vodi brigu o 1.200 korisnika. Izbori u Gradskoj organizaciji HDZ-a Grada Ludbrega Vedran Zlatar novi čelnik HDZ-a Na samom kraju ožujka održani su izbori u Gradskoj organizaciji HDZ-a Grada Ludbrega koja je uvijek imala veliku, a pojedinim razdobljima i vodeću političku ulogu u vođenju Grada. Odazvalo se čak 100-tinjak izaslanika temeljnih ogranaka i gostiju. Članstvo je dalo jedinstvenu potporu Vedranu Zlataru iz Globočeca koji će voditi Gradski HDZ u narednom razdoblju, kao nasljednik dosadašnjeg dugogodišnjeg uspješnog predsjednika Slavka Blagaja koji nam je rekao kako je vrijeme da mladi preuzmu odgovornost. Vedran Zlatar je diplomirani ing. šumarstva, unatoč mladosti dugogodišnji je član stranke, gradski je vijećnik i predsjednik kluba vijećnika HDZ-HSS u Gradskom vijeću. -Izuzetna mi je čast zbog ukazanog povjerenja koje sam dobio od izaslanika skupštine. No, svjestan sam da ova dužnost nosi jako veliku odgovornost i odricanja u narednom razdoblju. Pred nama je teško razdoblje konsolidacije redova, djelovanje u cilju vraćanja ugleda i dostojanstva HDZ-a, te stvaranja većeg povjerenja birača. Smatram da u Ludbregu imamo potencijala koji to može ostvariti – rekao nam je Vedran Zlatar. Na skupštini je izabran tročlani Nadzorni odbor, te Gradski odbor Ana Katana, nova predsjednica ludbreških laburista Hrvatski laburisti-stranka rada Ludbreg Ana Katana vodi laburiste Vedran Zlatar-mlađi preuzeli vođenje Gradskog HDZ-a HDZ od 20 članova kojeg uskoro očekuje konstituiranje: -Na konstituirajućoj sjednici izabrat ćemo Predsjedništvo stranke i utvrditi programske smjernice. Kao što sam najavio izaslanicima izborne skupštine, aktivnosti ćemo posebno usmjeriti na pripreme za iduće lokalne izbore. Smatram da HDZ mora imati kandidata za budućeg gradonačelnika Ludbrega kojeg ćemo istaknuti u dogledno vrijeme, a naša je zadaća i da HDZ opet postane pozicija u Gradskom vijeću Grada Ludbrega – najavio je Vedran Zlatar. HDZ dijeli pisanice Novo vodstvo bavit će se i humanitarnim radom. Tako će uoči Uskrsa biti organizirana podjela oko 400 pisanica građanima. Pisanice izrađene u ‘Ludbreškom Suncu’ donirala je tvrtka ‘Ducati’, a članovi HDZ-a dijelit će ih građanima na Veliku subotu prijepodne na gradskoj tržnici. U javnosti je gotovo nepoznato da je u Ludbregu još ranije bio osnovan ogranak Hrvatskih laburista–stranke rada. No, bio je potpuno neaktivan, čak i na nedavnim parlamentarnim izborima. Hrvatski laburisti unatoč činjenici što se uopće nisu pojavili u Ludbregu tijekom predizborne promidžbe, dobili su oko 8,1 posto glasova, više od njih samo Kukuriku koalicija i HDZ. Takav rezultat nije mogao proći nezapaženo i sredinom ožujka održana je izvanredna izborna skupština Ogranka Ludbreg kako bi se izborom novog vodstva pokrenuo rad. Za predsjednicu je izabrana Ana Katana, za tajnicu Ljuba Horvat, a u Izvršni odbor još su izabrani Marija Dodlek, Dejan Happ i Igor Modrić. –Iskreno, bili smo iznenađeni brojem glasova koje je stranka dobila u Ludbregu. Na osnovi tih rezultata sada imamo obvezu prema građanima Ludbrega da se aktivno uključimo u politički život grada. Taj veliki kredit građana moramo opravdati – rekla nam je Ana Katana, nova predsjednica ogranka, jedna od 120 osnivača stranke u Hrvatskoj. Ogranak trenutačno broji 22 člana, a planovi su veliki. –Očekujem da će nam se s vremenom pridružiti mnogo novih članova. Pripremamo se za lokalne izbore iduće godine i cilj je da dobijemo gradskog vijećnika. Vjerujem da će nas građani prepoznati kao snagu koja će pozornost posvetiti zaštiti prava radnika, nezaposlenih i umirovljenika. Uz Cajnger plac, Cinkuš adventski i druge manifestacije Ludbreg mora postati grad 'poleta, razvitka i budućnosti', što su bili nazivi nekad uspješnih ludbreških tvrtki – kaže Ana Katana. U SK R S 6. travnja 2012. Neka vas obasja svjetlost s lica uskrslog Krista Kada svećenik na misi iza Isusovih riječi ustanove njegova tijela i krvi pozove vjernike na očitovanje vjere izrijekom „tajna vjere“, vjernici tu tajnu dekodiraju riječima: „Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo“. Svaki ponovljeni poziv na očitovanje „tajne“ sugerira da još uvijek tajnu nismo do kraja otkrili, da se nama samima istina tek zrcali i da mnogima još uvijek kršćanska vjera i obredi nisu jasni upravo zbog toga što je to tajna koju svatko ponaosob treba otkriti. U tom smislu, Veliki tjedan u kojem tematiziramo Isusovu muku, smrt i uskrsnuće poziv je na osluškivanje poruka velikog otajstva naše vjere, premošćivanju usuda ljudske propadljive kobi, preko križa, k proljeću novoga/uskrslog života. Cvjetnica U sam misterij Isusove pashe, Velikog tjedna, iz bližega ulazimo na Cvjetnicu, iako nas na spomen tog događaja priprema čitava korizma. Povezanost s Velikim tjednom, tj. Uskrsom, vidljiva je u jednom od starih naziva za Cvjetnicu, a to je „nedjelja osam dana prije Vazma“ u galsko-italskoj tradiciji. Hrvatski pak je jezik preuzeo termin iz latinske kulture, tzv. Pascha floridum, jer su se tog dana, uz palmine, koristile i ostale cvjetne grane. Cvjetnica je, u rekonstrukciji, sjećanje i oživljavanje događaja svečanog Isusovog ulaska u Jeruzalem koji je, kao što su to činili izraelski kraljevi jašući na magarcu, dočekan i počašćen poput Mesije usklicima hosana, uz mahanje palminim grančicama. Središnje je, međutim, zbivanje tog dana Muka i Uzvišenje Isusovo. To je razlog zašto se na Cvjetnicu pjeva „Muka“ ali u svjetlu himna iz poslanice Filipljanima. Isus, druga božanska osoba oblači na sebe krhkost našeg tijela da bi, podnijevši muku u poslušnosti nebeskom Ocu do smrti, dobio „Ime nad svakim imenom“. Pred tim će se imenom, svjedoči himan, na koncu vremena prignuti svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. Veliki tjedan Veliki je četvrtak osobit dan jer označuje završetak korizme i početak Svetoga trodnevlja u kojem se čitava ljudska drama, kroz liturgijske simbole, sažima u poruku: Bog svojom ljubavlju – križem Gospodnjim – otkupljuje čovjeka od njegove nedovršenosti i nesavršenosti vidljive u činima grijeha koji se manifestiraju kao nečovječna djela. Veliki je četvrtak, zapravo, vezan uz zapovijed ljubavi i Isusovo pranje nogu učenicima, gestu koju još uvijek poštuju mnogi biskupi. Jedan od, meni posebno dragih termina za taj dan, je natalis calici (rođenje kaleža), budući da je te večeri Isus ustanovio sakrament Večere Gospodnje, tj. euharistije i sv. reda obvezavši apostole, kasnije svećenike i sav kršćanski svijet, da euharistiju, kao Božji prijatelji, „čine“ s radošću, njemu na spomen. Praksa blagoslivljanja krizmanog ulja i ulja za bolesničko pomazanje, u zajedničkoj sv. misi svećenika s njihovom mjesnim biskupom, vezuje se uz činjenicu da je to bila zadnja misa prije slavlja sakramenata inicijacije koje su primali katekumeni, tj. pripravnici za krštenje, potvrdu i euharistiju na „Bijelu nedjelju“. S obzirom da se iza večernje sv. mise premještaju čestice Presvetog otajstva u pokrajnji oltar da bi im se klanjanjem odalo dužno poštovanje te da se ogoljuje oltar, ukazujući tom gestom na Krista ostavljenog i lišenog dostojanstva, Veliki četvrtak nas svojom dramatikom uvodi u ozbiljnost Velikog petka u kojem ima biti žrtvovan „Jaganjac“ koji oduzima grijehe svijeta. Na pitanje: koji je dan u godini kada se ne slavi sv. misa, s obvezom posta i nemrsa za sav kršćanski svijet?, vjernik će odgovoriti Veliki petak. Narav tog dana odlično opisuje njemačka riječ Karfreitag, što bi se moglo prevesti kao sprovodni jecaj, jauk zbog Kristove muke. U izuzetno jednostavnoj ali simbolikom vrlo izražajnoj liturgiji, odlikuju se tri dijela: služba riječi, klanjanje križu i pričest. Sam početak je vrlo znakovit. Svećenik, ušavši u crkvu, prostire se pred ogoljelim oltarom evocirajući starozavjetnog patnika Slugu Gospodnjega (prvo Izaijino čitanje) u kojem je unaprijed prorečen Isus Krist. On je ujedno i Veliki svećenik – Krist je darovatelj i darovani, svećenik i žrtva (drugo čitanje posl. Hebreji- Mlade ludbreške i martijanečke župe uoči polaska na križni put snimio je za nas župni vikar vlč. Tihomir Kosec ma), iza čega slijedi navještaj muke kako ga je zabilježio sv. Ivan. Poslije prigodne homilije, Crkva upućuje nebeskom Ocu deset molitava koje obuhvaćaju sve važne pojedinačne i općesvjetske nakane. Potom slijedi drugi dio obreda, tj. klanjanje križu. U križu, s obzirom na činjenicu da ga Isus prihvaća kao otkupiteljski znak, vjernici prepoznaju dvojakost značenja: križ je drvo smrti i, drugo, drvo s kojeg se rađa plod života. Na svećenikov svečano intoniran zapjev: „Evo drvo križa na kojem je visio spas svijeta“, vjernici odgovaraju: „Dođite, poklonimo mu se“. Pjevanom pratnjom tzv. prijekorima: „Puče moj, što učinih tebi“, tematizira se šokantna reakcija ljudi koji su na Isusovo zauzimanje za njih odgovorili njegovim razapinjanjem. Čudi i istovremeno fascinira sâm crkveni obred koji iza klanjanja križu predviđa pričešćivanje vjernika sakramentalnim Kristovim tijelom, kao vjerničkim svjedočenjem Isusove ljubavi do kraja koji ne želi ostaviti vjernike i tog misopostnog dana, bez kruha vječnog života. Nakon popričesne molitve i molitve nad narodom, vjernici se razilaze u dostojanstvenoj tišini kućama, bez svećenikovog otpusta. Vazmeno bdijenje Subotnjim bdijenjem, koje otpočinje uvečer uoči nedjelje blagoslovom vatre ulazimo u sadržaj Velike subote. Četiri jasno različita dijela ovoga slavlja ističu četiri naglaska. Služba svjetla (lucenarij) objedinjuje događaj izbavljanja Izraelaca iz egipatskog ropstva vođenog snagom „ognjenog stupa“ s Kristom-Svjetlom, koji se na simboličan način u uskrsnoj svijeći unosi u zamračenu crkvu, da bi vjernicima bio svjetlo na putu iz ropstva grijeha u slobodu života djece Božje. Zato raspjevani „Exultet“ uskrsnoj svijeći. Slijedi liturgija riječi – glavni akcenti povijesti spasenja – u kojem središnji moment pripada starozavjetnom navještaju prelaska Izraelaca preko Crvenog mora u kojem se zapravo čita Isusov prijelaz iz smrti (voda potopnih) u život. Korizmena suzdržanost prekinuta ponovnim intoniranjem Slave i aleluje, osnaženih zvukom orgulja i zvona, usklik su neizrecive radosti: „Život je pobijedio, gdje je smrti žalac tvoj“. Svečanost ovih događaja pripremaju treći dio vazmenog bdijenja: krsnu službu. U radosti se obnavlja krsni savez s Bogom koji nas je na temelju Kristove pobjede nad zlom i smrću, preporodio iz smrti starog i grešnog čovjeka u besmrtnost novog Adama-Krista. U tom smislu potreba odreknuća od grijeha i vjera u Uskrslog nemaju druge alternative. Krštenje koje se nekad događalo unutar vazmenog bdijenja, zbog svih ovih naglasaka, posebno duhovnog naboja kojim odiše obred, prirodan su okvir za krštenje i da- 5 Bdijenje u subotu od 20,30 sati Uoči Uskrsa u župnoj se crkvi od Velikog četvrtka obavljaju obredi, na Veliki petak je križni put na svetištu u 15 sati. Na Veliku subotu klanjanje grobu, a uskrsno bdijenje počinje u 20,30 sati nakon kojega će biti procesija središtem grada. Na Uskrs će se svete mise održavati uobičajenim rasporedom. U povodu Uskrsa održan je Križni put mladih Varaždinske biskupije po župama donjomeđimurskog i Čakovečkog dekanata. Geslo 50-ak km dugog dvodnevnog križnog puta bilo je ‘Ustat ću i poći….’, a završen je misnim slavljem u Čakovcu koje je predvodio biskup mons. Josip Mrzljak. Na Križnom putu bilo je oko 700 mladih naše biskupije, a među njima i 20-ak mladih ludbreške župe. nas. I konačno euharistijska služba: Euharistija slavi Krista zbog njegove za nas podnesene smrti i uskrsnuća i razložno očekivanog drugog dolaska, kada će se spasenje vidljivo očitovati svim vjernima. Dragi čitatelji! Veliki četvrtak, petak i subota oživljavaju bitne trenutke iz povijesti spasenja koji su, iako raspoređeni na tri dana, u sebi nedjeljivi jer jedan je život – Kristov – i naš kojega živimo. Dva života nitko nema jer naš unutarnji ustroj, naime, činjenica kako smo sazdani, to ne dopušta, ne samo s obzirom na uvjerenje što ga kao vjernici živimo, nego i temeljem same metafizičke strukture našega bića – čovjek je jedan, jedinstven i neponovljiv i, u tom smislu, nije reinkarnirana tj. ponovno utjelovljena duša nekog drugog čovjeka iseljenog iz tuđeg i naseljena u moje tijelo. Ja nisam on ili ona, niti sam nešto ili netko drugi ili treći, nisam ničiji avatar, ja sam ja, neponovljiv, jedincat. Uskrs obnavlja tu svijest o nedjeljivosti života i da će onaj tko živi s Kristom, ako i umre, živjeti uvijeke. Neka vas obasja svjetlost s lica Uskrslog Krista, da tame vlastitih životnih puteva pretvorite u sjaj – od gnijezda do zvijezda. Sretan Vam Uskrs! Vlč. Tihomir Kosec 6 DAN GRADA 6. travnja 2012. U povodu Dana grada Ludbrega - 19. ožujka Dostojanstveno i svečano Dobitnici priznanja u ime kojih se zahvalila Dubravka Horvat, Počasna građanka Ludbrega Gradonačelnik Marijan Krobot: Trebamo dovoljno snage, znanja i mudrosti Gradonačelnik Marijan Krobot je govorio o gospodarskim, društvenim, političkim prilikama i planovima Grada, a između ostalog je naglasio: -Nastavili smo suradnju sa županijom i ministarstvima oko pomoći, potpora, subvencija. Vodimo brigu o poljoprivrednicima kroz razne vidove subvencija. Prema mogućnostima proračuna u izgradnju komunalne infrastrukture uložili smo preko 4,3 milijuna kuna. Radili smo na uređenju javnih površina, građenju cesta, javne rasvjete. Preuzete obveze iz prethodnih godina i izostanak potpora iz državnog proračuna nisu nam omogućavale još značajnije investicije, a nismo željeli Grad voditi u gubitak i stvarati nove obveze. Jedan od glavnih ciljeva nam je dovršetak projekata za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda, sanacija odlagališta otpada i izrada novih projekata kako bismo se ulaskom u EU kandidirali za fondove. Uključili smo se i u projekte s Mađarskom i Slovenijom. I za društvene djelatnosti izdvajamo znatna sredstva. Dosad najveći po obimu bili su radovi na arheološkim iskopinama antičkog nalazišta, pripremamo gradnju arheološkog parka, izradu suvenira i prezentaciju nalazišta kao turističkog odredišta. Radimo na valorizaciji i stavljanju u funkciju turističkih potencijala i osmišljavanju novih sadržaja. Sufinanciramo prijevoz učenika osnovne i srednjih škola, intenzivno se pripremamo za osnivanje srednje škole. Studentima smo isplatili preko 360.000 kuna, osiguravamo boravak djece i sufinanciramo programe u svim vrtićima po istim kriterijima. Zahvaljujem udrugama iz gospodarstva, kulture, tehničke kulture, braniteljskim, humanitarnim, sportsim, te ustanovama i poduzećima koji su doprinijeli promidžbi grada. Pozivam sve da prema nadležnostima i mogućnostima daju svoj doprinos. Ne trebaju nama biti važna politička ili druga opredjeljenja već želja da nešto dobro učinimo za grad i svoj kraj – poručio je gradonačelnik Krobot. Grad Ludbreg slavi i obilježava Dan grada 19. ožujka na blagdan sv. Josipa, zaštitnika hrvatskog naroda, ali prema datumu iz 1513. godine kada je papa Leon X Ludbreg proglasio prošteništem Predragocjene Krvi Isusove. Ujutro 19. ožujka na Dan grada u župnoj crkvi svetu je misu služio preč. Josip Đurkan. Središnja je svečanost održana u dvorani Pučkog učilišta, a domaćini su bili Slavko Blagaj, predsjednik Gradskog vijeća Grada Ludbrega i gradonačelnik Marijan Krobot. Oni su za govornicom uputili pozdrave brojnim gostima, te su podsjetili na rezultate u razvoju grada i na buduće planove. Najljepša dužnost bila im je uručivanje javnih priznanja kojima je Grad Ludbreg odlikovao zaslužne osobe i udruge. Svečanost su glazbenim dijelom ovoga puta uveličali učenici i profesori, te zbor Osnovne glazbe- ne škole Pučkog učilišta. Središnjoj svečanosti odazvali su se brojni uglednici, pozvani gosti, te brojni građani koji su ispunili veliku dvoranu Pučkog učilišta. Nazočili su saborski zastupnici Vesna Želježnjak, Mario Habek, Dragutin Glavina i Davor Bernardić te gosti iz više ministarstava. Varaždinsku županiju zastupao je župan Predrag Štromar sa zamjenicima i dužnosnicima županijske skupštine. Bili su i međimurski župan Ivan Perhoč, predstavnici Varaždina, Koprivnice, Varaždinskih Toplica, Preloga, Novog Marofa, Ivanca, Lepoglave, Križevaca, Čakovca, Huma, Tisna, te općina Donji Martijanec, Sveti Đurđ, Mali Bukovec, Veliki Bukovec, Rasinja, Sračinec, predstavnici raznih ustanova i društava, predsjednici Skupštine općine, Izvršnog vijeća i gradonačelnici u ranijim mandatima, te drugi gosti i prijatelji Ludbrega. Dobitnici Zahvalni Katarina Brcković iz Globočeca Rođena je 1921. godine u Globočecu. U obitelji Blažić od najranijeg djetinjstva morala je skrbiti o članovima i mlađim sestrama. Istakla se u narodno-oslobodilačkoj borbi, pomagala je prikupljanjem pomoći, a potom i sama postala sudionik NOP-a. Posebnu brigu nakon rata vodila je i pomagala u obnovi spomenika NOB-i. Nakon rata djelovala je u seoskoj zadruzi, Crvenom križu, društvu žena, bavila se humanitarnim radom. Uvijek se zalagala za dobrobit Globočeca. Željko Šoštarek iz Ludbrega Rođen je 1956. godine u Lepoglavi, a dugo godina radi i živi u Ludbregu. Od najranije mladosti dobrovoljni je darivatelj krvi, na radnim mjestima od Lepoglave, Ivanca, te u Ludbregu. I danas je još uvijek dobrovoljni darivatelj krvi koju je do sada darovao 101 puta, a potiče i druge da se priključe ovoj humanitarnoj djelatnosti. Kao dobrovoljni darivatelj dosad je primio brojne zahvalnice i priznanja Hrvatskog Crvenog križa. Milan Bunčić iz Ludbrega Rođen je 1963. godine u Ludbregu gdje radi i živi i danas. Već se kao srednjoškolac od 1981. godine aktivno bavio humanitarnim radom odnosno dobrovoljnim darivanjem krvi. Darivatelj je postao u vojsci, a nastavio po povratku u Ludbreg. Do sada je krv darivao 101 puta. Kao višestruki dobrovoljni darivatelj cijelo vrijeme aktivno sudjeluje i u drugim programima Crvenog križa. Dosad je za humanitarni rad primio mnogobrojna priznanja Hrvatskog Crvenog križa. 6. travnja 2012. SNIMKE: MIROSLAV NOVAK I DARKO SKUPNJAK DAN GRADA 7 Slavko Blagaj, predsjednik Gradskog vijeća: ‘Složni ćemo uspješnije svladati teškoće’ Veliki broj uglednih gostiju odazvao se svečanosti Saborski zastupnici, dužnosnici županije i drugi gosti Predsjednik Gradskog vijeća Slavko Blagaj u izlaganju je goste upoznao s poviješću Ludbrega, posebice s višestoljetnom tradicijom štovanja Krvi Kristove. Između ostalog je naglasio: -Ludbreg je tradicionalno kroz stoljeća urbana sredina sa svim obilježjima grada. Već u antičko doba formirao se kao urbano naselje. U srednjem vijeku postao je tranzitni, obrtnički, kulturni i obrazovni centar ovog dijela Podravine. Industrijalizacijom grad postaje gospodarsko, kulturno-povijesno i upravno središte gornje Podravine. To je i posljednjih 15-tak godina uz naglašeni razvoj malog i srednjeg poduzetništva, te društvenih djelatnosti. Ludbreg je i jedino hrvatsko proštenište gdje se štuje Krv Isusova, a priznato je papinskom bulom. Gradsko vijeće ulagalo je maksimalne napore da u ovim teškim, kriznim vremenima osigura što bolje uvjete za gospodarski i društveni razvoj grada na dobrobit građana i njihovih asocijacija, trgovačkih društava i ustanova. Iako iz raznih političkih stranaka, rad smo usmjerili na prevladavanje postojećih problema i jednoliki razvoj naselja ne gledajući pri tome stranačke interese već opće dobro svih građana. Sve što je ostvareno nije zasluga samo Gradskoga vijeća i izvršne vlasti, već zalaganja i marljivog rada brojnih subjekata. Zahvaljujem svim vijećnicima, gradonačelniku i njegovom zamjeniku, kao i onima koji su na bilo koji način pridonijeli postignutim uspjesima. Nadam se suradnji svih struktura lokalne vlasti, međusobnom uvažavanju, dogovaranju i poštivanju međusobnih dogovora u provođenju projekata. Svima nam uvijek mora biti jedan, najvažniji cilj - da građanima omogućimo što uspješnije i kvalitetnije zadovoljavanje svakodnevnih potreba. Vjerujem da ćemo, ako budemo složni, zajedno uspješno svladati teškoće, riješiti probleme i izazove koji su pred nama, te ostvariti ciljeve koje smo si postavili – rekao je Slavko Blagaj. Dubravka Horvat iz Zagreba, Počasna građanka Ludbrega Ponosna i sretna Živi u Zagrebu, ali je poznaju mnogobrojni žitelji ludbreškog kraja, aktivisti Crvenog križa. Već 33 godine radi u Hrvatskom Crvenom križu. Posebno je doprinijela reguliranju djelatnosti Crvenog križa i razvoju Službe traženja. Od Domovinskog rata do danas obnaša dužnost zamjenice predstojnika Hrvatskog Crvenog križa. Punih 17 godina voditeljica je Nacionalnog ureda Službe traženja na državnoj razini i radila je na rješavanju oko 12.000 zahtjeva za traženje nestalih. Rođena je u Slokovcu 1948., gimnaziju i muzičku školu završila je u Varaždinu, pravo u Zagrebu. Lud- breg i rodni kraj nikada nije zaboravila. Oduvijek je pružala pomoć Gradskom društvu Crvenog križa, promicala Ludbreg u mnogim prigodama. Emotivno je doživjela dodjelu priznanja Grada Ludbrega. -Jako sam dirnuta. Već sam dobila značajna priznanja, primjerice, Danicu s likom Katarine Zrinski, Spomenicu domovinske zahvalnosti. Ali, kada te se sjeti tvoj rodni kraj to je nešto posebno. Vjerujte, čovjek to duboko proživljava, kao ja sada. Kako starimo tako se rado vraćamo korijenima. Ja pamtim krasno djetinjstvo koje sam tu provela, ljeta u kupanju na Bednji. Ludbregu puno hvala na priznanju, to je poticaj nagrađenima da nastoje sutra dati još veći doprinos da bi prekrasni topli Ludbreg doživio još bolje dane. Kad posjetim majku u Varaždinu rado uvijek svratim i u Ludbreg, vidim prijatelje usput pomognem Gradskom društvu Crvenog križa, ako nešto treba. Jako mi je drago što je Ludbreg odao priznanje humanitarcima, to je dobar znak da lokalna zajednica uočava vrijednosti humanitarnog djelovanja. Jako sam ponosna i sretna – rekla je Dubravka Horvat, Počasna građanka Ludbrega. Dubravka Horvat, nositeljica povelje Počasne građanke Ludbrega ica Grada Ludbrega Petar Skupnjak iz Slokovca Rođen je 1950. godine u Slokovcu gdje živi. Od rane mladosti aktivan je u društvenom i sportskom životu Slokovca. Za ‘Slogu’ je igrao 20-ak godina, a dio nogometne karijere proveo je i u Podravini. U nogometu je ostao i trener, predsjednik i sve što je trebalo. Uživao je velik ugled mještana Slokovca. U dva mandata obnašao je dužnost predsjednika VMO-a, 9 godina obnašao je dužnost predsjednika Ogranka HSS-a Slokovec, a od 2009. godine je predsjednik i Gradske organizacije HSS-a. Jednostavan i pravedan, kao poštena osoba i političar stekao je veliko povjerenje i poštovanje ljudi kojima je okružen. Franjo Beser iz Ludbrega Osobnim je doprinosom, višegodišnjim radom i djelovanjem postigao iznimne rezultate u razvoju sporta na području Ludbrega i šire. Godinama je prisutan u nogometu i košarci, a posljednjih 10-ak godina vodi krovnu sportsku udrugu grada. Osobnim je angažmanom jedan od najzaslužnijih za izgradnju objekta u sklopu gradskog stadiona koji će služiti novim generacijama sportaša, te okupljati poklonike sporta. Mladen Henec iz Križovljana Sve do nedavno bio je dugogodišnji predsjednik Nogometnog kluba ‘Podravina’ i potpredsjednik Zajednice športskih udruga. Osobnim je angažmanom pridonio razvoju sporta na području Ludbrega i regije. Iznimno je zaslužan za izgradnju objekta na stadionu u koji je uložio puno truda, te se angažirao kako bi ludbreške generacije sportaša imale optimalne uvjete za rad. Donator je raznim udrugama i manifestacijama. 8 DAN GRADA Stanko Horvat, dobitnik Nagrade grada Ludbrega za životno djelo Stanko Horvat (60) mogao je još puno dati društvu da mu bolest nije skratila radni vijek. Dijabetes mu je ozbiljno narušio vid i krajem prošle godine morao je u mirovinu. -Jako mi je žao što sam morao u mirovinu. Specifičan je to posao koji zahtijeva terenski rad, svakodnevnu komunikaciju, papirologiju. Zato sam od 1. studenog u mirovini nakon 38 godina radnog staža. Jako sam žalostan zbog toga – potužio se dobitnik Nagrade grada za životno djelo koji se još nije u potpunosti pomirio s prisilnim umirovljenjem. Kao profesionalac u današnjem Gradskom društvu Crvenog križa Ludbreg, Stanko je postavio visoke standarde rada i rezultate koje će biti teško nadmašiti. A kak je bilo na početku? -Poslije školovanja radio sam mjesec dana u 'Razvitku' i odmah potom otišao u vojsku. Po povratku je 1973. bio je raspisan natječaj za radno mjestu u Crvenom križu. Bio sam darivatelj krvi, pa sam bio donekle upućen u te djelatnosti. Javio sam se i primili su me. Moj početak vezan je uz Feliksa Pignara, ondašnjeg predsjednika i Katu Brcković koji su me uvodili u posao, slali me na seminare da se što bolje educiram. Ured je bio u zgradi 'komiteta', u prostoriji 3 sa 3 koju smo dijelili s Udruženjem obrtnika – stol i ormar, bez telefona i drugih pomagala. U bivšu Peričićevu preselili smo krajem 70-ih. Aktivista Crvenog križa bilo je i tada dosta, svugdje su aktivno radila društva, ali su većinom bili stariji članovi. Zato je trebalo obnoviti strukturu članstva, uvoditi mlade, prilagoditi programe. Primjerice, kad sam došao puno sam se interesiral kak rade drugi, skupljal informacije, kontaktiral i tak došao do određenih iskustva. Uvodili smo u Ludbregu ono kaj sam mislio da je dobro i da je provedivo. Uveli smo i neke nove metode, puno terena i dogovora. U prvoj polovici 80-ih već smo bili najbolji u Hrvatskoj po broju darivatelja krvi i postotku prikupljenih doza. Puno toga pomogla su tadašnja poduzeća. Ondašnji rukovodioci su imali sluha i izlazili 6. travnja 2012. Kad jednom zavoliš posao. nam u susret. Dogovarali smo termine za akcije darivanja krvi kako bi oni najlakše pustili ljude. Sve više mladih se uključivalo u rad. Okupili smo i organizirali mladež po školama koja je u svaku kuću odnesla naše obavijesti. Suradnja s mladima i poduzećima bila je temelj za sve naše aktivnosti.Ostvarili ste suradnju s mnogim sredinama i srodnim udrugama? -Bilo je puno suradnje s domaćim društvima, ali i s inozemstvom. Počeli smo s Rijekom, pa s Ivanić-Gradom, dosta kontakata ostvarili smo preko ondašnje Zajednice općina, puno koordinirali. Onda smo upoznali neke ljude iz Austrije i počeli suradnju s njima. Bilo je susreta, akcija, razmjena iskustava i pomoći. Nastavila se suradnja sve do Domovinskog rata. I s Rabom smo jedno vrijeme imali česte kontakte i jaku suradnju. Kroz tu suradnju uvijek doznate nešto novo, uvijek nekaj iskoristite, zapravo imali smo višestruke koristi zbog donacija koje su stigle u naš kraj. Primjerice, s Rijekom su posebno dobro surađivala društva u Martijancu i Sudovčini. Rezultat toga je da je riječki '3. maj' materijalom pomogao pri gradnji sadašnjeg društvenog doma u Sudovčini.U Domovinskom ratu sigurno je bilo specifično djelovati? -Mi smo već prije odlično surađivali s Civilnom zaštitom. Povremeno su bile vježbe, seminari, a imali smo programe za rad u izvanrednim Mirovina nakon 38 godina rada Priznanje za životno djelu Stanku su predali Slavko Blagaj i Marijan Krobot situacijama, poput prirodnih katastrofa ili u slučaju rata. Tak da uopće nismo bili nepripremljeni kad je počel Domovinski rat. Dogodio se i bili smo spremni. Baš sam u lipnju 91. bio u privatnom posjetu rodbini u SAD-u kad je počelo u Sloveniji. Odmah sam zvao sam u Zagreb i odlučio za hitni povratak. Avion s kojim sam putovao iz Amerike sletio je u Beograd, a onda sam se 2. srpnja zadnjim avionom koji je letio na relaciji Beograd-Zagreb vratio doma. Hitno smo napravili sastanak odbora, krenuli u anketiranje za smještaj prognanika i izbjeglica ako bude trebalo. I ljudi našeg kraja tako su se odazvali da bismo mogli smjestiti oko 5.000 ljudi, a isto toliko ljudi javilo se da je spremno dati krv kad bude trebalo. U prvoj 'ratnoj' akciji u Svetom Đurđu krv je došlo dati 200 ljudi. Svaka nova akcija bila je rekordna. Ukupno je 2.200 ljudi u ratu dalo krv na naš poziv što je gotovo 15 posto stanovništva ludbreške regije. Autobusi s izbjeglicama i prognanicima iz Slavonije i Bosne gotovo su svakodnevno stizali u Ludbreg. Smještali smo ih u našoj regiji. Nije bilo teško jer smo bili organizirani, ali je trebalo svakodnevno koordinirati s mjesnim društvima. Ubrzo je počela stizati i humanitarna pomoć od naših prijatelja iz Austrije i Njemačke. Slali smo ljudima neophodno za smještaj - hranu, odjeću, krevete, krevetninu. Kasnije su stizali špeleri pomoći koju smo namijenili obližnjim bolnicama. Bizarno je da smo najviše problema imali na carini, trebalo im je jako dugo da srede papire. Onda smo im ukazali na to, pa je išlo brže. Baš smo radili po programima Crvenom križa za djelovanje u ratnim prilikama i sve je dobro štimalo.Dobro se surađivalo s austrijskim, ali i njemačkim udrugama? -Suradnja s njemačkim udrugama, točnije s Gunzburgom, počela je 1994. godine na prijedlog Njemačkog Crvenog križa. Za uspostavljanje suradnje s Nijemcima i Austrijancima jako je pomoglo što dobro govorim njemački, pa je bilo lakše. U lijepom sjećanju mi je više ljudi iz Njemačke i Austrije koji su se pokazali kao veliki prijatelji Hrvatske i Ludbrega. U Grazu je to šef Franz Zweillig, rado pamtim kolegu iz Feldbacha (Austrija), u Njemačkoj je bio Werner Bettendorf, kada je umro prestala je suradnja naših udruga. Oni su nam slali razne donacije i za naše Gradsko društvo Crvenog križa, vozila za 'Lukom' i Centar za obavješćivanje, kao i vozila za više vatrogasnih udruga, te puno Dobitnici Plaketa Grada Ludbrega Udruga hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Ludbreg Osnovana je 1992. godine, a trenutno broji 50-ak aktivnih članova s područja Ludrega i ludbreške regije. Štiti i promiče zajedničke nacionalne, humanitarne, socijalne, zdravstvene, sportske, kulturne i druge interese. Vodi brigu o reguliraju prava članova, te o osiguravanju uvjeta reprofesionalizacije i zapošljavanja svojih članova. Sudjeluju u obilježavanju blagdana i drugih značajnih godišnjica iz Domovinskog rata. Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata–Ludbreg Djeluje od 1995. godine i ima oko 400 članova branitelja Domovinskog rata s područja Ludbrega i regije. Brine o zaštiti statusa sudionika i stradalnika Domovinskog rata, pomaže socijalno ugroženim članovima i njihovim obiteljima. Pomaže pri ostvarivanju socijalnih, zdravstvenih osiguranja i prava iz mirovinskih prava. Priređuje sportske susrete u spomen na poginule, obilježava blagdane, događaje iz Domovinskog rata. Udruga ima malonogmetnu ekipu koja postiže zapažene rezultate. Ženski nogometni klub Podravina ‘02 Ludbreg Osnovan je prije 10 godina na inicijativu djevojaka s ludbreškog područja koje su nogomet igrale u Koprivnici. Okuplja 24 djevojčice, djevojke i žene. Natječe se u 2. Hrvatskoj ligi sjever i u županijskoj malonogometnoj ligi. Klub je uspješan organizator malonogometnog turnira. Dio nogometašica bio je u županijskoj selekciji u utakmici povodom akcije promicanja ravnopravnosti spolova, u sportu i životu. Udruga uzgajatelja malih životinja ‘Kanarinac’ Ludbreg Osnovana je 1986. godine i danas je registrirana u Hrvatskom savezu za uzgoj malih životinja. Ljubav i entuzijam članova na uzgoju, očuvanju i zaštiti malih životinja zaštitni je znak čkanova udruge. Već 18 godina priređuje izložbu malih životinja čime promovira očuvanje životinjskog fonda. Udruga ima i registrirane suce koji sudjeluju u ocjenjivanju životinja na izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Rukometni klub ‘Ludbreg - Mljekara Bohnec’ Ove 2012. godine slavi 40 godina rada i djelovanja, kao jedan je od najstarijih rukometnih klubova u županiji. Perjanica je dvoranskih sportova u Ludbregu, poznat kao vrlo organiziran klub koji dobrim radom može poslužiti kao primjer drugima. Kroz klub je prošlo više stotina igrača od kojih su neki postigli i zavidne karijere u drugim klubovima i na prvoligaškoj razini. Danas je član 3. Hrvatske rukometne lige, odlikuje ga vrlo mlada nadarena ekipa utemeljena na odličnom radu i kroz suradnju s Udrugom ‘Mladi rukometaš’. Športski nogometni klub ‘Zadrugar’ Hrastovsko Osnovan je 1947. godine, te obilježava 65 godina rada i djelovanja. U bogatoj povijesti klub bilježi zapažene rezutlate. Sada je član 1. Županijske lige, a 2009. bio je finalist županijskog kupa što je prije dvije godine omogućilo da u Hrastovskom gostuje zagrebački Dinamo. Taj događaj ostat će u sjećanju igračima, vodstvu i mještanima kao sportski i organizacijski pohtvat. U klubu brinu i o mlađim uzrastima. Športski nogometni klub ‘Plitvica’ Selnik Jedan je od najstarijih sportskih kolektiva na našem području. Osnovan je 1937. godine i slavi 75. rođendan. Godinama okuplja velik broj mladih, kao okosnica društvenog događanja u naselju. Pamte se mnoge sjajne generacije igrača. Odnekad slovi kao odlično organiziran klub, pa su u Selniku često puta gostovali klubovi nekadašnjeg saveznog ranga. Sva vodstva uložila su napore u uređenju objekata i prateće infrastrukture, te su izgradili lijepi sportski objekt. DAN GRADA 6. travnja 2012. 9 ... vatrogasne opreme. Pamtim Karla Kirbuergera iz Crvenog križa Augsburga, tadašnjeg gradonačelnika Gunzburga. Nakon rata pokrenuli smo razmjenu učenika, na početku za manji broj naših i njihovih školaraca, a kasnije se suradnja razvijala. Djecu smo smještali po kućama, puno ljudi se javljalo da primi goste. Naši su bili smješteni u Gunzburgu i okolici. Program je išao dok smo obje strane mogle to financijski realizirati i dok su u Njemačkoj udrugu vodili oni koji su imali sluha, uložili trud. Bio je to prekrasan program. Čak je došlo i do spajanja jedne naše i njemačke obitelji odnosno sklopljen je brak dvoje mladih ljudi. Ima li što ljepše?Vodili ste Gradsko društvo u bivšoj i novoj državi. Razlike? -Kad jedanput zavoliš posao onda uopće nije bitno gdje ga i kada radiš. U novije doba bilo je interesantnije, možda zato što je bilo aktivnosti koje su bile rijetke ili ih prije uopće nije bilo. I zbog te suradnje s Austrijom i Njemačkom, a i onoga što smo radili u ratu. Bili smo i u Vukovaru za vrijeme rata kad s radila ekshumacija žrtava, angažirali smo službu traženja. Preko nas je išla pošta braniteljima u logorima. Preko službenog obrasca Međunarodnog Crvenog križa mogla se je napisati samo obiteljska poruka i ništa drugo. Ništa mi nije žao u radnom vijeku, sve što je bilo planirano to smo napravili, bili smo ažurni, ali i aktualni što je posebno važno. Kad tako radite onda uopće ne gledate na radno vrijeme, odradite dio posla kroz uobičajeno radno vrijeme, ali morate subotom i nedjeljom na teren. Trebalo je tako ako ste htjeli nešto kvalitetno napraviti. Ne možete se s ljudima dogovarati radnim danom kad je zaokupljen poslom u firmi ili radi u polju, vinogradu. Nego, doći kad su slobodni, subotom navečer i nedjeljom, u svako selo. To je posao koji radite ne pitajući za vrijeme, subotom, nedjeljom, blagdanima. Obitelj mi je zbog toga trpjela. Mogli smo riješiti poštom, ali je puno bolje kad sami uručite poštu i razgovarate. Dolazili bismo na skupštine, ljudima izravno reći što se radilo i što se planira. Bilo je puno zajedništva, svi su bili usko povezani – naša društva s udrugama žena, mjesnim odborima, vatrogascima. Zato smo tako i dobro funckionirali i u ratu i u miru.Kažete da je druženje aktivista izuzeto važno? -Radili su se izleti jer morate nagraditi najaktivnije, jako je to važno za motivaciju. Ponekad bi izlet platilo Društvo, nekad sami aktivisti. Prošli smo cijelu Hrvatsku, čak smo u više navrata u bivšoj državi išli do Beograda, vodio sam grupe autobusima. Posebno su dobri bili izleti u Rijeku jer oni imaju Dom Crvenog križa s kuhinjom i sobama za noćenje, pa se kroz dvodnevni boravak mogu napraviti izleti u okolicu. Mnogo je onih koji su s nama bili prvi puta na moru ili putovali. Družili smo se u svakoj prigodi kada smo završavali seminare, edukacije po centrima, s ekipama za pružanje prve pomoći nakon što bi postigli dobre rezultate na regionalnim i državnim natjecanjima. U tim ekipama mladeži bio je onih koji su sada liječnici, rade po ambulantama i bolnicama. Kao da smo znali da će ih životni put usmjeriti u tom pravcu.Ostavili ste prostran i opremljen ured? -U Domu zdravlja konačno imamo primjeren prostor za rad. Oprema? Ne možete danas zamisliti ozbiljan rad bez telefona, faxa, računala. S vremenom smo nabavljali opremu pomoću fonda i sabirnih akcija, bilo je i donacija. Danas imamo i službeno vozilo. Ja sam prije toga dugo koristio vlastito vozilo. Onda smo nabavili kedi i kombi. Pa smo stara vozila prodali da skupimo novce za jedno pošteno. To sam riješio u Njemačkoj gdje je vozilo kupljeno i opremljeno. U odnosu na prije, od početka rata, Gradsko društvo ima dvoje zaposlenih.Što za vas znači najviše gradsko priznanje? -Znači mi jako puno. Drago mi je što su ljudi u Gradu Ludbregu uvidjeli kako se posao obavlja pošteno i uredno, da iza toga stoje rezultati. Na određeni način ovo je nagrada za moj čitav radni vijek. Zahvaljujem Ružici Antolić, mojoj dugogodišnjoj suradnici i predsjednici Gradskog društva, te članovima Odbora Gradskog društva Crvenog križa koji su me kandidirali. Zahvalio bih i svim ljudima s kojima sam surađivao kroz radni vijek, predsjednicima mjesnih društava, mnogobrojnim aktivistima na terenima, posebno darivateljima krvi. Zahvalan sam i ljudima koji su vodili susjedne općine i Grad Ludbreg, imali su razumijevanja i uvijek pomogli. Hvala svima. Jako mi je žao što sam se zbog bolesti morao povući. I hvala mojoj obitelji koja je trpjela moj rad subotama, nedjeljama, na terenu, imali su puno strpljenja sa mnom.Sada u mirovini Stanko konačno ima više vremena za suprugu Đurđicu, sinove Tihomira i Nikolu, unuku Vitu (2) i unuka Vilima (7,5). Vjerujemo da će pronaći puno toga zanimljivog što će mu uljepšati umirovljeničke dane. Zasluženo priznanje Zvonku Kiriću za rad na više područja Zvonko Kirić, dobitnik Nagrade grada Ludbrega Sveti Vinko i obiteljske tradicije Poduzetnik, vinogradar i pčelar, predani HSS-ovac, član vijeća mjesnog odbora - čovjek sklon poštivanju tradicije. Ukratko - Zvonko Kirić (53) iz Sigeca. Nakon školovanja, zaposlio se u 'Belupu', a početkom 90-ih otvorio je obrt za proizvodnju. -Prvo sam počeo puniti gaziranu vodu jer su Lipik i Jamnica tada bili okupirani, pa se za tim ukazala potreba. Nakon toga započeo sam s proizvodnjom sirupa i sokova. Svaki početak je težak, jer sve moraš sam, moraš biti tehnolog, komercijalist, dizajner. Danas naš proizvodni program ima 80-ak vrsta i pakiranja gaziranih sokova, sirupa, demineralizirane vode i razblažene octene kiseline. Radimo robnu marku 'Kaj' za 'Magmu', imamo uspješnu suradnju s 'Trgonomom', a zastupljeni smo i na tržištu središnje Istre.Odakle sklonost prema vinogradarstvu i pčelarstvu? -Djed po majčinoj strani bio je pčelar, a imam i dosta poznanika koji se bave pčelarstvom, pa smo supruga i ja odlučili probati. U kratkom roku dosta smo toga napravili, imamo 104 košnice od kojih je 90 ugrađeno na kontejner, da se mogu seliti. Supruga i ja uživamo u pčelarstvu, to nam dođe ko psihoterapija. Proizvodimo cvjetni, bagremov i lipov med. Što se tiče vinograda, mogu reći da je i to obiteljska tradicija. Nedavno smo kupili još jedan vinograd i to vinograd koji je bio u vlasništvu mog pradjeda prije 110 godina. Sad imamo oko 3.300 trsova, posla je puno, ali svi u obitelji volimo raditi u vinogradu. Meni je najljepše u proljeće kad se budi priroda.Uz sve to aktivno djelujete u naselju? -U vijeću sam MO, u Gradskom odboru tajnik HSS-a, dugo sam godina bio u upravi nogometnog kluba. U Sigecu ne gledamo na međusobne razlike i stranačku pripadnost, uvažavamo se i poštujemo međusobno i djelujemo za dobrobit naselja što je jako važno. I HSS je obiteljska tradicija, tata je dugogodišnji član HSS-a. Znam da je nemoguće u kratkom roku vratiti stranku na ono gdje je bila prije. Ali, smatram da bi morala biti treća stranka u Hrvatskoj i u Ludbregu. Zaslužuje to iz poštovanja prema 107 godina dugoj tradiciji HSS-a. Lani ste, nakon iznimnog angažmana i ustrajnosti, gradu podarili kip sv. Vinka s vidikovcem. Nije bilo lako, zar ne? -Doživio sam toliko stresova, bilo je jako puno problema, toliko sam se puta zapitao hoće li uspjeti? Supruga i ja smo u projekt utrošili puno vremena, živaca i koječeg drugog, nismo imali vremena za druženja, prijatelje, nismo bili ni na Zvonko ispred tvrtke godišnjem odmoru. Nisam mogao pretpostaviti da će biti toliko posla, problema, neprospavanih noći, sastanka, dogovora. Sve odluke za projekt kipa sv. Vinka s vidikovcem donosilo je vodstvo 'Trseka', oni su me imenovali voditeljem projekta. Ideja je bila moja. Logički odabir bio je podići kip sv. Vinka jer je zaštitnik ludbreškog vinogorja, a za Vincekovo imamo najveću izložbu mladih vina, a počinje i vinogradarska godina. Najvažnije je u početku bilo odabrati mjesto za postavljanje da kip postane prepoznatljiva turistička atrakcija našeg kraja i u sklopu vinske ceste. Zatim kupiti parcelu, odlučiti kakav će biti kip. U crkvi u Varaždinu vidio sam kip Isusa od 7 metara i u dogovoru s autorom Petrom Kolarićem predložili smo da i naš bude sličnih dimenzija. Razgovarao sam više puta i s našim župnikom preč. Đurkanom. Naš od 7,40 metara je najveći kip sv. Vinka u svijetu. Odlučili smo da u rukama drži palmu, simbol mučeništva i tri grančice s tri pupa, kao simbol rodnosti i običaja obrezivanja trsa za Vincekovo. Pa odabrati izvođače, riješiti probleme koji su se javljali pri radovima, ishoditi suglasnosti i dozvole, od građevinske do uporabne.Jeste li na kraju svega ipak zadovoljni? -Na početku su mnogi bili sumnjičavi, ali sad svi reagiraju pozitivno. Zadovoljan sam što projekt ima regionalni značaj. Pomogao je Grad, kao i susjedne općine koje su prepoznale važnost projekta kao turističke atrakcije uz koju možemo osmišljavati programe. Uostalom, 'Trsek' okuplja članove iz okolnih općina, a kip 'gleda' na čitavu regiju. Htio sam da bude podignut lani u čast proslave 600 godišnjice čuda Krvi Kristove. Zadovoljan sam, imao sam veliku pomoć i podršku u supruzi, a puno je pomogao i predsjednik udruge Branko Kežman. Zadovoljan sam jer smo zatvorili financijsku konstrukciju u cjelosti. Na natječaju u Ministarstvu turizma dobili smo maksimalno mogućih 150.000 kuna, ostalo smo pokrili sredstvima udruge, Grada i susjednih općina, a bilo je i donacija. Mogu slobodno reći da su sve obveze riješene, da nema dugova, niti ih smije biti.Što za vas znači ovo visoko priznanje? -Za nagradu su me predložili Gradski odbor HSS-a i 'Trsek' i drago mi je zbog toga. Sretan sam što su ljudi u Povjerenstvu za dodjelu priznanja prepoznali moj rad. Lijepo je bilo doći na proslavu Dana grada i primiti nagradu. Zovu me poznanici i prijatelji, čestitaju, kažu da je došlo u prave ruke. Nadam se da je tako, ali to je naravno i obaveza za daljnji rad.- 10 S A S V I H ST R A N A 6. travnja 2012. Stiglo proljeće Voćke dvorišta krase Stiglo je proljeće, dakako i radovi u voćnjaku. Nakon rezidbe i zimskog prskanja protiv štetnika i bolesti, u voćnjacima se novim presadnicama popunjavaju prazna mjesta. Poznato je da vrijedni Ludbrežani i ljudi iz okolice godišnje zasade najviše voćaka u županiji. U našim dućanima nudi se standardna ponuda presadnica koje su kao i uvijek u pravilu brzo razgrabljene. Sadnice jabuka prodavale su se po cijeni 20-25 kuna, krušaka, šljiva, breskvi, marelica i trešanja od 28 do 32 kune. -Izuzetno je sad traženo bobičasto voće: aronija, borovnica, ribizl, malina i kupina. Od jabuka ljudi traže starinske sorte otpornije na bolesti: Bobovac, Canada i Mašanka. Najtraženija kruška je Žuta Viljamovka koju naši ljudi konzumiraju za jelo iako se radi o sorti koja se prvenstveno koristi za rakiju. Dosta su tražene i ranije sorte breskvi Redhaven i Glohaven – rekao je Mladen Osman, poslovođa u trgovini Poljocentar. Sadnja u dvorištu Kladićevih u Selniku - tata Filip, Branko i Luka Korisni savjeti za sadnju 1. kupite dobro razvijenu i neoštećenu sadnicu s razgranatim sustavom korijena koja nije počela listati 2. jama u koju sadite ne smije biti premala i obično je veličine kvadrata, stranica 60 cm i dubine 60 cm. 3. žile korijena odrežite na dužinu 20-25 cm te ih uredno rasporedite po humku zemlje napravljenom na sredini jame tako da cijepljeno mjesto okrenete na -Nešto je manji interes za kruške iako su one možda najmanje osjet- Mladen Osman iz ‘Poljocentra’ južnu stranu. 4. na korijen stavite sloj zemlje i dobro nagazite, a zatim stavite zreli stajski gnoj okolo i zatrpajte jamu zemljom. Ako zemlja nije dovoljno vlažna ulijte 10 l vode po jami. 5. pričvrstite sadnicu uz stup gumiranom špagom na tri mjesta, prikratite na određenu visinu. Visina se određuje ovisno o uzgojnom obliku, obično se reže na 90 cm od tla. ljive na bolesti. Kod nas se najviše tražila šljiva krupnih plodova sorte Marija Petrinjak u trgovini Prvča Stol za blagdanske dane Ludbreg će dobiti još jednu vinsku izložbu. Za razliku od izložbe mladih za Vincekovo koju priređuje 'Trsek', izložbu starih vina priprema 'Grački grozdek', udruga koja okuplja vinogradare s predjela 'Graci' iznad Hrastovskoga. Izložba je najavljena za 28. travnja u društvenom domu u Hrastovskom kamo treba donijeti i uzorke jer će vina ocjenjivati enolozi. Uzorke treba donijeti 14. ili 15. travnja. Čačanska koja sazrijeva polovicom kolovoza – rekla je ing. Marija Petrinjak iz trgovine Prvča. -Iskusni voćari iskoristili su toplo vrijeme u siječnju za zimsku sadnju. Naime, voćne sadnice mogu se saditi kada su voćke u fazi mirovanja, dakle, preko cijele zime pod uvjetom da tlo nije smrznuto. Zimska sadnja ima prednosti nad proljetnom jer ranije posađene voćke imaju snažniji vegetativni rast podzemnog i nadzemnog dijela biljke tijekom godine. Mnogo ljudi iskoristilo je prednosti kasnojesenske ili zimske sadnje jer smo jesensku pošiljku sadnica rasprodali, a u ožujku smo dvaput naručivali manje pošiljke. Neki zakasne sa sadnjom, pa sadnice kupuju i pred 1. maj. To je prekasno – kaže dipl. ing. Zlatko Novosel iz poljoapoteke 'Grunt'. Želite li kraljicu voćnjaka breskvu Glohaven, visokorodnu sortu marelice mađarskog porijekla Kečkemetska ruža, možda neku starinsku sortu jabuke kao npr. Bobovac ili sadnicu kruške čiji plod ste prošle jeseni degustirali kod prijatelja požurite u poljoprivredne dućane i iskoristite zadnje dane pogodne za sadnju. Kroz par godina moći ćete cijelo ljeto uživati u hladovini krošnje i ukusnim plodovima voćaka. Dražen Vađunec Gnojidba Uz standardnu gnojidbu odstajalim stajskim gnojem i kompleksnim umjetnim gnojivima u novije vrijeme voćne sadnice sade se i gnoje bio-kompostom sa staklom protiv voluharica koje mogu oštetiti sustav korijena biljke. Vreća od 50 litara takvog komposta košta 38 kuna. No, na tržištu se pojavilo i jedno posve novo gnojivo pogodno za gnojidbu voćaka, povrća i svih ostalih ratarskih kultura. -Peletirano pileće gnojivo u obliku peleta-granula pakovano u vrećama po 20 kg potpuno je ekološki prihvatljivo i novost je na našem tržištu. Količinu gnojiva potrebno je prilagoditi vrsti tla i tipu kulture, a njime je najbolje gnojiti 3 do 4 tjedna prije sadnje ili sjetve. Granule pilećeg gnojiva ‘Pilgo’ mogu se jednostavno rasipati po tlu rasipačem umjetnog gnojiva ili ručno. Takvo gnojivo se polako topi, djeluje dugotrajno, a biljke su opskrbljene hranjivim tvarima tijekom cijelog vegetacijskog ciklusa. Vlastitim znanjem dovršavamo pogon za peletiranje u Prilesu čijim dovršetkom ćemo tržištu moći ponuditi veće količine ovog gnojiva po konkurentnim cijenama – rekao je vlasnik pogona Darko Bernardić. Za blagdan blagujmo! Upravo u vrijeme uskrsnih blagdana kad se priroda budi i cvate, važno je uskladiti boje i dekoracije u domu. Proljetni stol neka bude izvor radosti. Važno je očuvati tradiciju koja se prenosi s koljena na koljeno, da i mi budemo dio lanca i prenesemo na djecu običaje koje su njegovale bake i mame. Prisjetimo se običaja i s puno ljubavi uredimo dom i - blagdanski stol. Donosimo vam recepte koji mogu biti dio blagdanskog jelovnika. Kukuruzne muffine možete poslužiti kao fino pecivo za svečane prigode, a posebno će se lijepo slagati uz jetreca. 'Grački grozdek' priprema izložbu vina Voćke se sade i u siječnju ako nije smrznuto – kaže Z. Novosel iz Grunta Kukuruzni muffini Sastojci za 8 do 10 komada: 2,5 dl mlijeka, 20 dag kukuruzne krupice, 3 dag brašna, 2 žličice praška za pecivo, 1 žličica soli, 1 žlica šećera, 1 jaje, 4 dag omekšanog maslaca. Priprema: prokuhajte mlijeko i u provrelo sipajte krupicu i ostavite 10ak minuta. U smjesu dodajte brašno s praškom za pecivo, sol, šećer, jaje i što mekaniji maslac. Kalupiće premažite maslacem i pospite mrvicama. Tijesto raspodijelite u kalupiće i pecite 20–30 minuta u zagrijanoj pećnici na 200 C. Pileća jetra zarolana slaninom Pileća jetra zarolana slaninom Sastojci: pileća jetra, tanko narezana slanina ili panceta Priprema: jetreca podijeliti na dva dijela, svaki dio omotati slaninom i pričvrstiti čačkalicom. Peći na vrućoj masti ili ulju dok slanina ne dobije crvenu boju. Poslužiti s pire krumpirom, mladim lukom i domaćim matovilcem. Napomena: Jetreca nije potrebno posebno začiniti jer će poprimiti slankasti okus od slanine. Gnijezda s orasima Priprava dizanog tijesta: razmrviti kvas u 2,5 dl mlakog mlijeka i ostaviti dizati. Dodati oko 5-6 žlica šećera, 1 kg brašna, 2,5 dl masti i margarina, malo soli i mlijeko po potrebi da zamijesite tijesto. Izrađeno tijesto ostavite da se diže oko pola sata. Rastanjite, premažite nadjevom i savijte kao štrudlu. Režite na komade debljine prsta i slažite u dobro podmazani lim. Rezana strana mora biti okrenuta prema gore. Kolače ne stavljati preblizu jedan do drugoga jer se dižu prilikom pečenja. Prije pečenja kolače dizati oko pola sata. Peći na laganoj vatri. Za nadjev može mak, orasi ili pekmez. Nadjev od oraha: pola kg mljeve- Gnijezda s orasima nih oraha, nekoliko žlica šećera, ovisi koliko želite slatki nadjev, vanilin šećer, 2,5 vrelog mlijeka kojim ćete izmiješati orahe. Malo ruma i grožđice po ukusu. Savjet: ako ćete raditi gnijezda, stavite kolače u prikladni kalup i slažite jedan do drugog, ako radite obične zavojke nemojte ih stavljati preblizu jer se dižu prilikom pečenja. Željka Namesnik PRIGODNO 6. travnja 2012. Uz Dan narcisa - dan borbe protiv karcinoma dojke U 30-ak hrvatskih gradova svake godine priređuje se 'Dan narcisa' u sklopu akcije borbe protiv karcinoma dojke. Prodajom narcisa, simbola proljeća i novog života, prikupljaju se sredstva za borbu protiv bolesti koja i danas ima visoku smrtnost. Akcija je i ove godine bila u Ludbregu, ali su Ludbrežanke otišle korak dalje. -Osnivamo Udrugu žena u borbi protiv raka dojke. Osnivačka skupština je 11. travnja. Pozivamo da dođu sve žene bez obzira jesu li oboljele od bolesti ili su zdrave. Primarna zadaća bit će nam edukacija i osvješćivanje žena o ovoj najčešćoj bolesti žena – kaže Nada Kapusta u ime inicijativnog odbora. Dakle, osnivačka skupštine Udruge žena za borbu protiv karci- Osnivanje udruge 11. travnja Prodaja narcisa u Ludbregu je odlično uspjela Eva kaže da su najvažniji pregledi i kontrola zdravlja noma dojke je 11. travnja u 19 sati u Pučkom učilištu. Na vrijeme otkrila kvržicu Prodavale narcise s predsjednikom Hrvatski predsjednik dr. Ivo Josipović ovog ožujka se susretao s Ludbrežanima. Nakon susreta s članovima ‘Ludbreškog Sunca’ bio je pokrovitelj Dana narcisa i u Zagrebu s Hrvatskim forumom protiv raka doj- ke prodavao narcise. Dakako, imao je pomagače, a među pomagačicama bilo je i Ludbrežanki. Predsjedniku je društvo činila i naša novinarka Marina s prijateljicom. I iskoristila prigodu za fotku za vječnu uspomenu. Marina, Nives i predsjednik Ivan i Ružica s predsjednikom Predstavnici 'Ludbreškog Sunca' susreli su se s predsjednikom dr. Ivom Josipovićem koji je priredio prijam za predstavnike udruga koje okupljaju osobe s Downovim sindromom, a u povodu Svjetskog dana borbe protiv ove bolesti. Ružica Zlatar, predsjednica udruge povela je Ivana Mužica oboljelog od sindroma, a s njima je bio i Alen Šragalj, vozač kombija. -Predsjednika sam upoznala s našim djelovanjem, programima i projektima koje provodimo za štićenike. U udruzi imamo šestero štićenika s Downovim sindromom. Predsjednik je pozorno slušao i na sve nas ostavio izniman dojam kao vrlo susretljiva osoba, puna razumijevanja i topline. Doživjela sam ga 11 Susret na Pantovčaku kao ugodnog i jednostavnog čovjeka. Primjerice, bilo je na prijamu i male djece, a on je kleknuo na kolje- na i s njima se poigrao. Onda je došao red na Ivana – kaže Ružica. Ivan je predao tepih s motivima naše zastave kojeg je izradio na tkalačkom stanu u radionici udruge, a naučio je i tekst: -Rekel sam mu: 'To je poklon kojeg sam napravil za Vas. Utkano je puno truda i ljubavi.' Napravil sam ga za jedan dan. On je onda rekel: 'Hvala lijepa, Ivane! Tu su sok i slatkiši, uzmi'. I ja sam uzel. Lijepo je bilo – prenio je Ivan svoje dojmove. Ružica je pozvala predsjednika da posjeti 'Ludbreško Sunce'. -Poziv je prihvatio, predložio da to dogovore službe Grada Ludbrega i njegovog ureda. Nadam se da će doći do toga da posjeti Ludbreg i 'Ludbreško Sunce' – otkrila je Ružica. Najčešći oblik karcinoma od kojega obolijevaju žene je na dojci, ali su redovitim pregledima i ranim otkrivanjem bolesti mogućnosti izlječenja sve veće. Posjetili smo ludbrešku učiteljicu u mirovini Evu Dulikravić koja je preboljela ovaj karcinom. Zamolili smo je da s našim čitateljicama podijeli iskustva i da savjetuje žene što je ona rado učinila. -Bilo je to 2005. Redovito sam na HTV-u pratila emisiju 'Govorimo o zdravlju' od nedavno, nažalost, pokojne Helge Vlahović-Brnobić. U jednoj emisiji je gostovao dr. Eljuga i bila je zorna prezentacija kako sami možete otkriti rak dojke. Slijedeći savjete, samopregledom osjetila sam da to nije tkivo, nego kvržica veličine 1 cm. I bol. Nazvala sam snahu Vesnu i otišla liječniku. Odmah sam bila primljena na mamografiju i punkciju u bolnici u Koprivnici. Dva dana kasnije bila sam operirana – ispričala je Eva. Njezin vedar i optimističan duh potaknuo je Božicu, glavnu sestru ambulante, da u Evinoj sobi ženama koje su oboljele od raka dojke održi predavanje. -Dovela je žene koje su ležale na odjelu i operirale dojku u moju sobu. Ja sam poslužila kao primjer. Sjećam se da su to bile žene mlađe od mene za 15-20 godina. Rekla sam im: 'Vjerujem u doktore, vjerujem u sve što slijedi kasnije, ali se nadam da ću se iz toga izvući. Ništa se ne bojte, sve će biti u redu.' Tako sam pokušala podići duh i optimizam žena – rekla je Eva. Nakon operacije morala je redovito vježbati i svaka dva tjedna ići na kontrole kod dr. Šnajdera u Koprivnicu i u Zagreb. Kako je dr. Šnajderu bila vrlo simpatična, predložio je suradnju. -Ludbreškim ženama je održao predavanje o učestalosti karcinoma dojke, prevenciji, ranom otkrivanju, o redovitim i pravovremenim mamografskim pregledima – rekla je Eva. I kod ove vrlo opasne bolesti važno je da žene obavljaju redovite preglede kako bi se bolest otkrila na vrijeme što je bitan preduvjet za uspješno izlječenje. Stoga ženama poručuje: -Sve je izlječivo ako se poduzme prava stvar u pravo vrijeme. Treba se kontrolirati, redovito ići na preglede. Puno puta o čovjeku ovisi hoće li ozdraviti. Čovjek je sebi najbolja kontrola. Liječnici, bolnice, instrumentarij...su samo pomagala. Važno se boriti. Mi smo najvažniji u tome – poručila je danas zdrava i puna optimizma. Marina Hižak 12 K U LT U R A 6. travnja 2012. Osnovna glazbena škola Pučkog otvorenog učilišta Ludbreg Novi uspjeh malih glazbenika Osnovna glazbena škole Pučkog učilišta 'Dragutin Novak' Ludbreg nastavlja tradiciju zapaženih nastupa svojih učenika na natjecanjima mladih glazbenika. Najpoznatije je natjecanje Hrvatskog društva glazbenih pedagoga za polaznike osnovnih i srednjih glazbenih škola i studente glazbe. Sada je natjecanje za kontinentalnu Hrvatsku održano u Samoboru, a naš Bernard Bačani osvojio je drugu nagradu u trubi, kao i Lovro Povijač u trombonu, dok je Sven Glavak osvojio u trubi treću nagradu. Njihov mentor magistar trube prof. Marko Prepelić kaže da plasman njegovih učenika u jakoj konkurenciji nije najvažniji. -Meni je najvažniji njihov napredak. Sama izvedba na nastupu može biti trenutak treme ili inspiracije. Posebno naglašavam da takav uspjeh i napredak koji pokazuju Bernard, Lovro i Sven ni blizu nije moguć bez potpore roditelja, obitelji. Djeca nakon nastave u redovitoj školi dolaze na nastavu u Pučko učilište, a još i svakodnevno vježbaju kod kuće – kaže prof. Prepelić. Učitelj je posebno naglasio kako su trojica njegovih učenika na natjecanju bila mlađa od većine natjecatelja. -Struka već godinama pokušava ukazati na nedostatak kategorije za mlađa godišta za trubače i tromboniste. Bernard, Sven i Lovro su Bernard, Sven i Lovro Tko su trojica učenika Osnovne glazbene škole Pučkog učilišta -Bernard Bačani, Sven Glavak i Lovro Povijač. Bernard: -Idem u četvrti razred trube Osnovne glazbene i u 6. razred OŠ Sveti Đurđ. Živim u Karlovcu. Mama i tata voze me triput na tjedan u Ludbreg i onda još na probu s Puhačkim orkestrom jer sam njegov član. Od mojih doma nitko se nije bavil glazbom. Meni je to nekak bilo zanimljivo, pa su me roditelji upisali. Je, zadovoljni su kak sam prešel u Samoboru. I ja sam zadovoljan. Nijedna od tri skladbe nije mi bila preteška, ali sam malo imal tremu. I grlo mi je bilo malo suho. Nekak je išlo. Želja mi je da pohađam glazbenu - kaže Bernard. Sven: -Ja sam iz Ludbrega, idem u 5. razred OŠ i 3. razred glazbene. Zanima me glazba, ali ne znam baš zakaj sam počel učiti trubu. Sestra Ivon je prije učila trubu u Učilištu, pa sam valjda zato i ja. Tati se dopada kaj sviram, a mama svira tu u našem orkestru. svirali u kategoriji s osmašima koji su u prednosti, pa se može dogoditi da u slučaju slabijeg plasmana Deda Mirko je profesor na Srednjoj glazbenoj u Bjelovaru. Još učim i tamburicu. Puno sam vježbal za natjecanje, triput s profesorom, a doma vježbam svaki dan. Na natjecanju sam sviral skladbu Davora Bobića i dvije Juliena Porreta. Odlično je bilo i zadovoljan sam. Volim svirati i ne mislim odustati niti od trube ni od tamburice – poručuje Sven. Lovro: -Ime mi je Lovro Povijač, ja sam iz Dubovice. Učenik sam 6. razreda u OŠ Veliki Bukovec, a u Osnovnoj glazbenoj pohađam 3. razred trombona. Voze me roditelji. Tata se bavi s glazbom, svira puhačke instrumente u ‘Habekima’ i u Puhačkom orkestru, pa sam valjda to pobral od njega. I ja sviram u Puhačkom. Počel sam na trubi, pa sam se prebacil na trombon. Sad mi je on lakši. U Samoboru je lijepo, malo me bilo strah, ali dobro sam sviral i sve je ispalo dobro. Puno sam se pripremal, s učiteljem u Učilištu onaj tjedan prije natjecanja svaki dan. I doma bar triput na dan sam sjel i vježbal – rekao je Lovro. izgube motivaciju za rad. A sad su ušli u fazu kad učenik kroz nastupe pokazuje kako radi. Ovim uspjehom Sven, Lovro i Bernard s učiteljem prof. Markom Prepelićem su shvatili da mogu isplivati kvalitetom i to im je sigurno poticaj za daljnji rad. Unatoč mladosti sva trojica bila su odlična. Za izvesti tri skladbe zaredom treba imati dah i zadržati koncentraciju svih 10-15 minuta – rekao je prof. Prepelić. Profesor Marko imao je razloga za dodatno zadovoljstvo jer je Lovro nadvisio vršnjaka iz Varaždina kojemu je mentor profesorov brat, predavač trombona na Srednjoj glazbenoj. -Svakako da je bilo špeckanja na bratov račun. Pa, mali Ludbreg pobijedio je veliki Varaždin – uz smijeh je komentirao 'bratski obračun' prof. Marko. Osnovna glazbena škola Pučkog učilišta, zaista je posljednjih godina ostvarila iznimne uspjehe. -Zadnjih godina naši su učenici ostvarili dvije prve nagrade, tri druge i jedna treća nagrada na regionalnom, kao i dvije nagrade na državnom natjecanju. Svakako da su u tome velike zasluge prof. Prepelića. No, u Ludbregu smo okupili odličnu ekipu mladih učitelja, pa djeci osiguravamo visokostručnu nastavu u svim glazbenim predmetima. Pučko učilište i dalje će pratiti svoje učenike na sličnim smotrama, sad smo financirali put i dvodnevni boravak djeci u Samoboru gdje su upoznali vršnjake iz drugih gradova i vjerujem da im je bilo lijepo – rekao je mr. Branko Dijanošić, ravnatelj Pučkog učilišta. Izložba fotografija mađarskog autora Laszla Tama Putovanje sakralnim mjestima Poklonicima fotografije preporučujemo da pogledaju izložbu koja se može razgledati u kapelici sv. Križa dvorca Batthyany. Autor je Laszlo Tam, poznati mađarski umjetnički fotograf. Izloženo je 60-ak radova koje je autor snimio tijekom svojih hodočašća na vjersko-biblijska mjesta. Svoje mjesto ima i Ludbreg sa svetištem Predragocjene Krvi Isusove. Naime, autor je veliki prijatelj Ludbrega kojeg je pohodio više puta i pritom napravio tisuće fotografija s naglaskom na svetište. -Ovo tlo je sveto i dio je moje vjere što me jako ispunjava. U Ludbregu se posebno lijepo osjećam – rekao je Laszlo. Tematskom izložbom majstor fotografije želi poručiti: -Fotografije ne znače ništa ako nema emocionalne povezanosti i vjere. Uvijek moramo vjerovati u nešto. Galerija ZB Art Učesnici radionice izrade pisanica Ludbreška pisanica Autor Laszlo Tam s posjetiteljima izložbe Kada ljudi pitaju gdje da pronađu Boga, kažem im: pogledajte ljudima u oči jer tamo ćete naći Boga. Želio bi da je to ujedno i moto izložbe.- Izložba je postavljena u sklopu obilježavanja Dana grada, a može se razgledati u kapelici svetog Križa do 9. svibnja. (ah) Pisanica kao umjetnički rad U galeriji ZB Art može se razgledati izložba pisanica, radova polaznika Male škole keramike, crtanja i slikanja koja djeluje u Udruzi Artum. Mladi keramičari i slikari pokazali su iznimnu kreativnost i zavidno znanje u tehnikama kojima su izrazili viđenje pisanica. Autori su: Mia Abramović, Sven Abramović, Gašpar Haramija, Izabela Kežman, Tea Povijač, Nicol Sinković, Viktorija Zlatar, Lea Kovačić i Marta Sedlar. Njihova mentorica je Štefanija Baranašić, predsjednica ‘Artuma’ i voditeljica Male škole keramike, crtanja i slikanja. Mali autori koji su izlagali u Krapini i sada u Ludbregu Mladi autori su svojim radovima zajedno s 30-ak drugih autora sudjelovali i na prigodnoj izložbi u Krapini. U galeriji se također mogu vidjeti radovi Suzane Kežman koja je pisanice izradila tehnikom heklanja koncem. Likovno udruženje Ludbreg priredilo je uskrsnu radionicu 'Ludbreška pisanica' na kojoj je 20-ak polaznika predškolskog i školskog uzrasta oslikavalo pisanice raznim tehnikama, a nastali su i radovi iz mašte. -Volim dolaziti na likovne radi- onice. Oslikala sam pisanice u više boja i osmislila uskršnjeg zečića - rekla je šestogodišnja Una Križanić. Uskrsni radovi i pisanice već su dobili svoje mjesto na izložbi u Pitomači tamošnjeg likovnog kluba i gostiju gdje će biti izloženi do 10. travnja. (mh) 6. travnja 2012. K U LT U R A 13 U povodu Dana grada predstavljena knjiga dr.sc. Gabrijela Horvata Vodič kalničkim šumama Lijep je ludbreški običaj da se posebna pozornost poklanja onima koji ostavljaju vrijedno djelo iza sebe sadašnjim i budućim generacijama. Tako je i s knjigom 'Šume Kalnika', Ludbrežanina dr.sc. Gabrijela Horvata koja je predstavljena u povodu Dana grada Ludbrega. Gradska vijećnici Pučkog učilišta bila je puna gostiju uzvanika i građana. Nakladnik i urednik knjige Stjepan Juranić, direktor izdavačke kuće 'Tonimir' knjigu je nazvao odom kalničkim šumama i zavičaju koji su autorova prošlost, sadašnjost i budućnost. -Autor knjige o šumama najljepše gore sjeverozapadne Hrvatske je dijete poniklo u šumarskoj obitelji na Kalniku. Djetinjstvo je proveo u lugarnicama Drenovec i Gabrinovec po kojoj je čak i dobio ime. Radni i životni vijek vezan je uz Kalnik i jako dobro poznaje te šume, gotovo svako stablo. Upravitelj je Šumarije Ludbreg. Lani je obranio disertaciju na Šumarskom fakultetu u Zagrebu s temom 'Sukcesija vegetacije nakon sječe kultura četinjača na Kalniku' – naglasio je urednik Juranić. Dio sadržaja radnje nalazi se i u knjizi. -Rezultati istraživanja su izvorni znanstveno-istraživački podaci bez kojih knjiga ne bi imala sadašnji obim, a zajedno čine moj cjeloviti životni projekt. Tako sam učio o kalničkim šumama i prikupio mnogo građe o vegetaciji, utjecaju Kalnika i njegovih šuma na život čovjeka. Spoznaje sam htio podijeliti sa svima koji vole prirodu, šume i Kalnik, a knjigu ponuditi kao vodič kroz bogatstva i ljepote Kalnika – rekao Učesnici kolonije u povodu Dana grada Ludbrega S promocije knjige ‘Šume Kalnika’ Autor dr.sc. Gabrijel Horvat je autor. Mnogi ga poznaju kao vrijednog i samozatajnog čovjeka, ima prijatelje među lovcima, pčelarima i vinogradarima, a kaže da je pri svakom odlasku u šumu imao na umu misao koju je opisujući slavonske šume izrekao književnik Josip Kozarac koji je napisao: 'Kad god sam prošao tom šumom uvijek sam nešto novo otkrio'. -I ja sam svakodnevno otkrivao, zapisivao nove pojedinosti o kalničkim šumama. Uz geografski i opis geološke građe, reljefa, klime, tla i hidrologije, socioekonomskih odnosa, knjiga obrađuje bukove, hrastove, grabove i šume crne johe. Prikazane su glavne vrste drveća i grmlja koje ljubiteljima prirode čine zadovoljstvo i opuštanje ako se bez obzira na godišnje doba upute u šetnju kalničkim šumama – kaže Gabrijel. Knjiga je dokumentirana s 200-tinjak, uglavnom autorovih fotografija. Ako želite imati ovo stručno-popularno djelo o Kalniku - kontaktirajte autora. Promociji su nazočili brojni kolege po struci dr. Horvata, stručni promotor Jozo Franjić, gradonačelnik Marijan Krobot, zatim Milorad Batinić, potpredsjednik Hrvatskog Sabora, kao i Goran Habuš, gradonačelnik Varaždina. Doprinos lijepom ugođaju uz priče o Kalniku dala je i vokalna skupina 'Pajdašice' ludbreškog KUD-a. Dražen Vađunec Drugi književni natječaj Radio-Ludbrega Slikari gradu Likovni umjetnici šestu godinu su se pridružili obilježavanju Dana grada Ludbrega dolaskom na koloniju Likovnog udruženja Ludbreg. Sudjelovalo je 20-ak slikara i jedan kipar. Vrijeme 17. ožujka bilo je sunčano i pravo proljetno, ali su zbog jakog vjetra slikari radili u prostorima hotela 'Crnković'. Nastali su pejzaži u uljima na platnu, akvarelima, akrilikom. -Te tehnike brzo se suše, pa pogoduju tome da se dodaju slojevi boje. Nakon zimske stanke zaželio sam se rada i prijatelja, kolonija je bila prilika da radimo, razmjenjujemo mišljenja i družimo se – rekao je Drago Cvijetić iz Zaboka. U Likovnom udruženju zadovoljni bili su odazivom. -Došli su nam kolege iz naše okolice, zatim iz Zaboka, Krapine, Koprivnice, Međimurja, Zagreba. Slike ćemo opremiti, izložiti i prodati čime ćemo osigurati sredstva za održavanje radionica i tečajeva za rad naše grupe od čak 40-ak mladih članova. Dio radova namijenili smo za potrebe Grada – rekla je Elvira Štabi, predsjednica udruženja. Na kraju je održana improvizirana izložba nastalih radova. Kolonija je održana pod pokroviteljstvom Grada Ludbrega. Marina Hižak POGLEDAJTE U KINU LUDBREG 1. travnja: Put rata (ratna drama, 146 min) Uloge: Jeremy Irvine, Emily Watson, David Thewlis 8. travnja: NEMA PREDSTAVE (USKRS) 15. travnja: Tajni život kućnih pomoćnica (drama, 146 min) Uloge: Emma Stone, Viola Davis, Octavia Spencer, Sissy Spacek 22. travnja: Muppeti (avanturistička komedija, 120 min) Uloge: Amy Adams, Jason Segel, Mila Kunis, Emily Blunt, Whoopi Goldberg, Katy Perry Nagrađeni autori Dodijeljene su nagrade drugog književnog natječaja Radio-Ludbrega. Prijavljeno je bilo 116 pjesama 30 autora i 12 proznih radova osmero autora iz Varaždinske, Zagrebačke i Koprivničko-križevačke županije. Ocjenjivački sud Ružica Cindori, Jasminka Vugrinec i Mladen Levak stoga nije imao lak zadatak izabrati najbolje. Irena Herenčić i Snježana Tišljarić nagrađene su prvom nagradom za cjelovitost pjesničkog iskaza i književnu kvalitetu. Posebno je nagrađena pjesma ‘Mamina bljuza’ Terezije Krušec, a Sabina Bačani dobitnica je prve nagrade za prozni rad. Slušatelji Radio Ludbrega u glasovanju su za najbolju izabrali pje- Likovna kolonija u povodu Dana grada 29. travnja: John Carter (avanturistički SF) Uloge: Taylor Kitsch, Bryan Cranston, James Purefoy, W. Dafoe smu ‘Klet na Graci’ Katarine Kolak. Filmovi su svake nedjelje u 19 sati. Ulaznica je 10 kuna. Terezija i njeni stihovi Terezija Krušec iz Vrbanovca, dobitnica posebne nagrade ne krije svoje zadovoljstvo ovim priznanjem. -Sretna sam i počašćena, nagrada mi puno znači. Posebno me veseli što je natječaj za radove na kajkavskom jer trebamo njegovati svoj govor i narječje - kaže Terezija. Upravo su na kajkavskom pisane sve Terezijine pjesme. -Imam ih 300-tinjak. Želja mi je da jednog dana i moje pjesme budu zapisane, objavljene u nekoj zbirci. Važno je svakako imati podršku obitelji, a Gradska knjižnica i čitaonica ‘Mladen Kerstner’ Priče za laku noć u travnju Nagrađena Terezija Krušec mene obitelj podržava i ohrabruje u pisanju – rekla nam je Terezija. Pisci i pjesnici amateri imat će novu prigodu na trećem književnom natječaju Radio Ludbrega. (žn) 4. travnja - Bruno Kuman: Muha Zunza 11. travnja - Kašmir Huseinović: Sretna obitelj 18. travnja - Pjetlić Zlatni Krestić i čudotvorni mlinčić 25. travnja - Majmunovo srce (svahili bajka) Priče za laku noć čitaju se u Gradskoj knjižnici svake srijede u 19 sati. 14 DOGAĐAJI 6. travnja 2012. Večer u spomen na Mariju Winter Žena ispred svog vremena Mlađe generacije znaju malo ili ništa o Mariji Winter. Posebice ako ne znaju za dvije njezine knjige 'Iz povijesti Ludbrega i okolice' koje su od zaborava spasile dokumente, fotografije i zapise. Marija bi ovog 5. ožujka proslavila 100. rođendan, pa je POU 'Dragutin Novak' priredilo večer u spomen na njezin život i rad. Više od 30 godina Marija je posvetila prosvjeti, radila je i izvan škole na prosvjećivanju kroz razne tečajeve, sekcije, grupe. Prikupljala je povijesnu građu, dokumentaciju i razne predmete, te ih namjeravala podariti budućem ludbreškom zavičajnom muzeju. Posebno je u istraživanju bila aktivna nakon umirovljenja. -Njezin najznačajniji doprinos bio je kao učiteljice. U školu nije došla da održi nastavu i ode, nego je učila i odgajala djecu i nakon nastave. Veliki značaj ima njen literarni rad. Napisala je 15-ak komediografskih igrokaza za odrasle i djecu koji su vrlo značajni jer opisuju život u ovom dijelu Podravine. I na koncu njen rad na prikupljanju povijesne građe. Sigurno bi s vremenom propalo da ona to nije prikupila, zapisala i sačuvala. O nekim običajima, događajima sigurno ne bismo znali gotovo ništa bez nje. Ludbreški kraj mora joj biti jako zahvalan – govorio je dr. Feletar koji Mr. Dijanošić, prof. Dretar, dr. Petrić i dr. Feletar govorili su o Marijinom životu i radu Dr. Feletar je čitao njena pisma Teta Micika – snažna i samostalna Povjesničar prof. Milivoj Dretar podsjetio je na njen život. -Rođena je u šumi Črnoglavec jer joj je otac Rudolf bio lugar, službenik knezova Batthyany. Školovanje za časnu sestru bio je jedan od načina za školovanje, pa je krenula tim putem. U Sarajevu je završila učiteljsku školu, položila državni stručni ispit i učiteljsku karijeru počela u zabačenim krajevima Bosne sa čistim muslimanskim stanovništvom. Vraća se 1940. i radi najprije u Legradu gdje se protivila nasilnoj mađarizaciji. Iako je znala njemački i mađarski, poučavala je na zabranjenom hrvatskom jeziku. Radila je u okolici u više škola, pamte je starije generacije Hrženičana, Poljančana, Slokovčana. Prije umirovljenja radila je na ludbreškoj školi. Bila je istinska narodna učiteljica, snažna i samostalna žena koja se nikad nije predavala. Tada je bila jedna od rijetkih školovanih žena, ali to nikad nije koristila. Teta Micika, kako su je zvali, svima je pomagala, okupljala žene, poticala ih na kreativni rad, radila tečajeve za opismenjavanje. Njezina obitelj pomagala je partizanski pokret, pa je otac privremeno bio u Staroj Gradiški, a brat otišao u partizane. Objavila je više tekstova o događajima u 2. Svjetskom ratu u našem kraju, jedina je opisala uličnu Marija s rođacima, snimak iz 1946. Naslovnica komedije bitku za Ludbreg 1944. Prikupljala je građu o povijesti Ludbrega i okolice, narodnim običajima, pjesmama, zagonetkama, arheološkim nalazima. Htjela je prikupiti narodno blago ludbreške Podravine. Poslije smrti roditelja živjela je u kućici na rubu Ludbrega koju je pretvorila u mali muzej starina. Od početka piše za ‘Podravski zbornik’, a autorica je tekstova i u monografiji Ludbrega. Umrla je od posljedica teške prehlade 1. listopada 1989. Pokopana je u grobnici obitelji Eleršek s kojom je proživjela posljednje dane i s kojom je bila rodbinski povezana – iznio je prof. Milivoj Dretar. Ovako su izgledale njene bilješke Žene slavile Okupilo se 200-tinjak žena Kavica uz zdenec je objavio prve njene tekstove, bili su suradnici i prijatelji. Povjesničar Dr. Hrvoje Petrić posebno je naglasio: -Brinula se o baštini ludbreškog kraja, posebno je obradila teme do kojih je imala pristup preko školskih i župnih spomenica. Nije bila profesionalni povjesničar, ali je postavila vlastitu metodologiju istraživanja. Po svom radu i nazorima bila je žena ispred svog vre- Dan žena 8. ožujka Ludbrežanke su po tradiciji proslavile na svojoj zabavi. Okupilo se 200-tinjak pripadnica ljepšeg spola. -Dolazim drugu godinu, za nas je ipak to posebni dan. Druženje je prekrasno. Nitko ne gle- da razlike u godinama. Došle su žene i iz okolice Varaždinskih Toplica, Koprivnice. Oduševila me modna revija šminke, frizura, odjeće, do sportske kolekcije. Važno je da se taj dan ne zaboravi – rekla je Marija Travanić. Na ulazu je svaka dama dobi- mena- prosvjetitelj, kroničar i istražitelj povijesti – rekao nam je dr. Petrić. Njezinu ostavštinu sada čuva Pučko otvoreno učilište. –Kod nas su njezine komedije, igrokazi, dosta dokumentacije, fotografija, zapisa. Poznato je da je to htjela ostaviti zavičajnom muzeju jer se nadala njegovom osnivanju. Cilj je da sve objavimo u digitalnom obliku i da bude dostupna, da se svi njome mogu koristiti. Ona je i sve radila s ciljem da ne ode u zaborav i posluži budućim generacijama – poručio je mr. Branko Dijanošić, ravnatelj Pučkog učilišta. Zapisi su dokumentirani i stručni, a pisani stilom da budu pristupačni svakom čitatelju što je Mariji bilo jako važno. Često je sama crtala ilustracije la je poklon– karanfil od kreppapira izrađen na radionici Foruma žena Gradskog SDP-a. -Ukrase od krep-papira su nekad radile bake. Pokazala sam kak se radi i sve su prionule na posao! Mlađima je čar što to vide jer danas su rijetkost ti 'cvjetići' – kaže Marija Magdalenić. Možda će dogodine biti novih iznenađenja. (mh) Dr. Feletar o svom prijateljstvu s Marijom. -Bilo mi je iznenađenje što mi je oporučno dala ostavštinu. Veći dio knjiga dao sam obitelji Eleršek, a sebi ostavio one knjige koje nisam imao. Dokumentaciju, crteže, zapise i drugu građu predao sam Gradu. Bila je marljiv i važan suradnik ‘Podravskog zbornika’ jer se financirao od prodaje, pa mi je kao uredniku bilo stalo da Ludbreg bude dobro zastupljen i da u ludbreškom kraju bude rado čitan, što je i bio zahvaljujući njoj. Živjela je u onoj kućici ispred koje je bil zdenec pokrit z daskama. Uz zdenec smo pili kavu i vodili živopisne razgovore. Bila je neobična, a tako obična žena. Obična je bila prava narodna učiteljica, a neobična po svježini duha. Uvijek se to moglo osjetiti. Zaista je bila posebna, suradnik i prijatelj kojeg se ne može zaboraviti – zaključio je prof. Feletar. S bratom u Ninu Karanfili za poklon SP O R T 6. travnja 2012. 15 Ervin Horvat, novi predsjednik GNK 'Podravina' Ludbreg Budućnost je na mladima 'Podravina' ima novog predsjednika. U klupskoj povijesti bit će zapisano da je Ervin Horvat iz Ludbrega 23. predsjednik. Dosad je obavljao dužnost potpredsjednika, ali ga je skupština postavila sada za čelnika najpopularnijeg ludbreškog kluba. Horvat ima sportski 'background'. U juniorima Podravine bio je golman. Najduže je ostao u košarci, godinama je bio član jedne od najjačih petorki u povijesti 'Grafičara'. Odradio je i poneku sezonu s košarkašima Ivanca i Varaždina. No, poslovne obveze (uspješno vodi bravarsku tvrtku 'Horvat production') i čudni propisi HKS-a prerano su ga maknuli od parketa i košarke. Sin Petar bavi se rukometom, on se vratio nogometu. -Biti predsjednik Podravine velika je čast i obveza. Teško će biti ponoviti sjajne rezultate zadnjih godina, a za koje je velikom dijelom zaslužan Mladen Henec, moj prethodnik. On će i dalje biti važna potpora. Nažalost, moram reći da smo zbog složene gospodarske situacije Nevenko Hrešć, legenda 'Podravine' Prošlo je 20-ak godina od kada je legendarni nogometni vratar Nevenko Hrešć, Ludbrežanin, posljednji put obukao dres s brojem 1. Bilo je to u Bjelovaru u 2. HNL. Karijeru je ovaj sada 45-godišnjak počeo 80-ih u Podravini, branio je za Varteks, tada drugoligaša, u trećeligašu Trnju, te nekoliko sezona u Bjelovaru. Dva desetljeća nije bio u nogometu. Na nagovor prijatelja Horvata i Pavkovića iz uprave 'Podravine' prihvatio je da golmanskim vještinama volonterski podučava vratare u čak četiri uzrasne kategorije, tri pionirske i kadetima kluba. -Godinama pratim nastupe plavo-bijelih u svim kategorijama, imam dobar uvid u postojeće stanje i kvalitetu u klubu. U golmanskom dijelu imamo dosta prostora za napredak – kaže ludbreška legenda među stativama. Evo njegova analiza: -Senior Jambres je u vrhu kvalitete među trećeligašima. No, ima prostora za iskorak jer mora poraditi na primorani na štednju. Ovogodišnji proračun bit će nam manji za 20-ak posto u odnosu na lanjski kada je bio oko 880.000 kuna. Znam da to nije popularno, ali je realnost – kaže novi 'šef ' Podravine. Dio igrača zasigurno neće biti oduševljen. -Nadam se da ćemo zadržati kostur ekipe. Igrači su kod nas uglavnom bili zadovoljni. Ako će netko imati bolju ponudu naći ćemo rješenje na obostrano zadovoljstvo. Moramo se svesti u realne okvire. Vjerujem da će to shvatiti. Mladi su to, inteligentni i pametni ljudi – kaže Horvat. O planiranim poboljšanjima uvjeta na stadionu. -Moj prethodnik spominjao je pomoćno igralište s umjetnom travom i još dosta drugih stvari. Riječ je o investiciji od oko 600.000 eura. Vjerujem da će se u dogledno vrijeme to realizirati – kaže predsjednik. Kakvu Podravinu možemo očekivati ove i idućih sezona? Ervin Horvat s prvim službenim klupskim vozilom -Teško da ćemo značajno popraviti plasman, preveliki je zaostatak. Šesto mjesto bilo bi zadovoljavajuće iako vrijedimo više. Iduće sezone pokušat ćemo zadržati okosnicu i pomladiti kadar. Naš 'inkubator' dobro radi. Vjerujem da će mnogi igrači ponikli u našim mlađim uzrastima dati doprinos rezultatima seniorskog sastava. Posebno bih istakao mladog Laste se vraćaju kući Nevenko Hrešć nekim važnim tehničkim detaljima, primjerice istrčavanju. Vrlo dobro reagira u situacijama 1 na 1. Sačer je mlad i nadaren, pred njim su tek prava iskušenja. Iako i u tim godinama golman može biti etabliran, kao što smo kod 'Bjelovara' vidjeli Srbljanovića koji je bio i na probi u Dinamu. Od mlađih tek trebamo izbrusiti prave 'portire' – ocjenjuje Nevenko. Smatra da je na ovim prostorima u prošlosti bilo više kvalitete u golmanskom prostoru nego sada: -Kvaliteta je debelo na strani prethodnika. Eto, Pletikosa bi u bivšoj državi bio prosječni golman. Gdje je to do kvalitete Tomislava Ivkovića, Ivana Pudara, Ivana Katalinića, Zorana Simovića, Živana Ljukovčana, Dike Stojanovića, Rade Zalada, Petra Borote i drugih. Neusporedivo – kritičan je Neno. Možda je premalo nekad vrhunskih vratara da u klubovima prenose znanje mladima. Povratak Nevenka treba pozdraviti i očekujemo da s vremenom isteše svog 'klona'. (neven jerbić) 'Starci-strijelci' opet dokazali kvalitetu Završena je sezona u streljaštvu zračnom puškom na području Varaždinske županije u kojoj je Streljački klub osoba s invaliditetom (SKOSI) 'Ludbreg' postigao vrijedne rezultate. Ekipno je zauzeo drugo mjesto iza 'Željezničara' iz Varaždina, a druga ekipa bila je peta. Pojedinačno je Darko Ratković postao županijski prvak, a pobijedio je nedavno na memorijalu 'Dragutin Cajzek' u Varaždinu u konkurenciji 28 natjecatelja. Odlični su bili i Zvonko Vukina na 9-om i Zvonko Pokos na 11-om mjestu. Istakli su se također Stjepan Markovčić (13.), Stjepan Hižak (15.), Milan Katana (17.), Zdenko Lacić (18.), Franjo Potočnik (20.). Ekipno je prva ekipa našeg kluba osvojila treće mjesto, a druga ekipa peto. -Za nama je vrlo uspješna sezona, Prva ludbreška ekipa, slijeva Horvatić, Ratković i Kovač ali i godina u kojoj nismo uspjeli osigurati uvjete. U Ludbregu nam nedostaje streljana, pa treniramo u Bukovcu, a prijevoz i meci su vrlo skupi i to nam je otežavalo rad – kaže neu- morni predsjednik Milan Katane. Nadamo se ipak skorom primjerenom rješenju za streljaštvo koje je ne tako davno u Ludbregu bio sport broj 1. (nj) 'Čeha' Danijela Sačera, Tarandeka, Jadanića. Ima ih još. S okosnicom starijih i uz mlade, cilj je sredina ljestvice. Ma 'nema zime' za budućnost Podravine – poručio je Horvat. Vjerujemo da će Ervin dati svoj pečat u razvoju kluba. I jedna zanimljivost – klub od nedavno ima na raspolaganju za korištenje na godinu dana Peuge- ot 3008 što je rezultat suradnje s tvrtkom 'Automobili Lončar'. Klub inače nema službeno vozilo iako za njega ima potrebe. Za gotovo 10ak momčadi o kojima se vodi briga uvijek ima posla, skakanja. Ljudi u klubu za sve to dosad su koristili vlastita vozila. Stoga će ovaj zahvalni crossover dobro poslužiti. Neven Jerbić Nedjeljom u vožnju biciklom Biciklistički klub Ludbreg poziva građane na rekreaciju odnosno na zajedničku vožnju biciklom svake nedjelje. -Svake nedjelje organiziramo rekreativne vožnje, a mogu se uključiti svi, pa i djeca. Okupljanje je u 16 sati na glavnom trgu, a onda se kreće na vožnju laganim ritmom okolicom Ludbrega. Sve što treba je bicikl i malo dobre volje - rekao je Roman Čotra, dopredsjednik Biciklističkog kluba Ludbreg. U klubu posebno ističu da takve vo- žnje neće biti naporne jer cilj je afirmirati rekreaciju biciklom u korist vašeg zdravlja. -Zato će tempo biti lagan, po potrebi će se stati, napraviti pauze radi odmora. Vožnja će biti primjerena svima, djeci i starijima. Pripremamo i dvije biciklističke staze kroz Ludbreg i okolicu, pa je ovo prilika sugrađanima da skupe nešto kondicije za buduće vožnje - kaže Čotra. Stoga svake nedjelje treba uzeti bicikl i doći na trg. Vožnja Ludbregom i okolicom kreće svake nedjelje u 16 sati. (ah) Završena košarkaška sezona 0–22… Ovo je bila rezultatski najneuspješnija sezona košarkaša ‘Grafičara’. U 22 utakmice A-2 lige sjever isto toliko poraza. U prosjeku se gubilo sa 40 razlike, a bilo je i ekstremnih poraza poput onih protiv ‘Međimurja’ 60:141 i 43:149! Krivnja trenera Igora Dijanošića ponajmanja je u svemu. Tvrdimo da je trener Ludbrežana iznad kvalitete svojih igrača. Još jedne godine na naplatu je došla loša selekcija, više igrača predviđeno za istu poziciju, potpuni nedostatak kolektivne obrane, tranzicijsko kolektivno kretanje uglavnom nije postojalo, u kontru je vrlo često odlazio sam ponajbolji Luka Siladić. I publika je to osjetila, pa je utakmice pratilo 10-30 ljudi. Upitna je i kvaliteta trenera mlađih uzrasta jer se u Ludbregu već desetljećima ne stvaraju kvalitetni igrači, imamo tek samonikle talente, a ne plod sustavnog rada. Ima li lijeka? Da. Imamo viziju, ma kako god neki mislili - dobronamjernu. Uz trenera Dijanošića koji sigurno može raditi s nekom od selekcija, klubu nasušno trebaju dva dobra honorarna ili jedan profesionalni trener mlađih kategorija, te kva- litetni koordinator za sve uzraste. Možda postoji rješenje unutar kluba. Zbog suše s kvalitetom, ne treba se sramiti i vratiti 30-godišnjake da uz njih stasaju mladi. Nužna su i dva-tri pojačanja sa strane, na pozicijama 3-4-5. Valja pojačati suradnju s medijima, s onima koji znaju košarku, a ne s onima koji pišu tek da nešto napišu, a sa sportom imaju malo veze. Ne možemo se osloniti samo na rad s mladima. Ludbregu treba i pravi rezultat. Jer ako neki mladac iskoči vjerojatno će otići u jači klub. Zato treba pravi rezultat, da Ludbreg zaživi basketball. S dobrom namjerom. Županijska je košarka i inače puna čudesa. Ponestalo je klubova za popunu B-1 lige u kojoj su prema kvaliteti trebali biti Ludbrežani. Zimsko prvenstvo Varaždina nekad je igralo 20, a sada 4 kluba. Varaždin je s osam spao na jedan jedini klub. To su napravili u 20-ak godina od osamostaljenja. Svaka čast ljudima koji vode košarku na svim razinama! Oporbe nema, pa je zaključak kako košarka rijetko koga zanima. Izgleda je da tako super i da tako biti mora. Neven Jerbić 16 Dan Centra svijeta ŠALJITE FOTKE! Foto rubrika za čitatelje Malo smo ‘knap’ s prostorom, pa evo samo dvije fotke u ovoj rubrici. Izvukli smo još neke fotografije s prigodnim motivima iz bogatog albuma kojeg nam je donirao Tomica Letina. Kada biciklom kruži gradom i vinogorjem uvijek nosi sa sobom foto-aparat, ne može pogriješiti. Čini se da je ova promjena godišnjih doba pomalo zbunila foto-amatere što snimati-kraj zime ili buđenje vegetacije, pa nismo baš dobili dobre i aktualne fotografije.. Zato pozivamo naše stare Na trg su zastavu Centra svijeta donijeli izviđači Došla je nedjelja 1. travnja, dan kada je Ludbreg obilježio Dan Centra svijeta i proslavio Ludbergin čak 871. rođendan. U programu Grada Ludbrega i Turističke zajednice sudjelovali su: Odred izviđača Ludbreg, Ludbreške mažoretkinje i Twirling klub Ludbreg, MPZ Podravina, ritmičari KUD-a Anka Ošpuh, Puhački orkestar Ludbrega, Radio Ludbreg, Ludberga, Antipodius i gradski notar Markus Ludbreški. Pred oko 300 posjetitelja na krugovima Centra svijeta posebni poklon dobilo je četvero posjetitelja koji rođendan imaju upravo 1. travnja. Među njima su Đuro Kiš iz Selnika i Boro Smrček iz Ludbrega. -Danas mi je 79. rođendan. Već 17 godina sam u mirovini koju sam zaslužio u tvrtki 'Tehnika' u Koprivnici. U knjigu 'Građana Centra svijeta' upisan sam 2009. - rekao je Đuro. I dok je Đuro u knjigu upisan prije tri godine, Boro je upisan ove nedjelje 1. travnja pod brojem 20 i od notara Markusa Ludbreškog dobio je testimonium, pismeni dokaz o upisu u knjigu. -Imam 51 godinu i već 21 godinu sam u vojnoj mirovini jer sam teško ranjen u Domovinskom ratu 1991. godine – rekao je Boro. I ove se godine na kraju programa svim prisutnima dijelila velika rođendanska torta. -Torta je poklon Radio Ludbrega Ludbergi za rođendan. Teška je točno 93 kilograma i 40 dekagrama, a težinu smo odredili prema frekvenciji Radio Ludbrega koja iznosi 93.4 MHz. Možemo reći da je to najveća torta koja je dosad napravljena u 6. travnja 2012. Stiglo je proljeće (T.Letina) Među brojnim izvođačima bile su i male mažoretkinje Buđenje prirode (T.Letina) Radio je darovao tortu, a Đuro je došao po poklon Centru svijeta – rekao je Josip Loparić u svojoj jutarnjoj emisiji 'Kaj se denes dobrog kuha'. Svi koji su povjerovali da je ovo istina grdno su se prevarili kada su od voditelja svečanosti 'Antipodiusa' Zlatka Hrelje saznali da se na Dan Centra svijeta 1. travnja obično zbijaju šale i nastoji se nekoga prevariti pa je tako popularni Joža svoje cijenjene domaćice prevario 'samo' 10 puta. Naime, torta je bila teška oko 9 kg nakon koje su se posjetitelji mogli osvježiti iskričavim vinom iz gradske fontane. Prisutni su tako mogli nazdraviti poznatim ludbreškim 'petim elementom', Ludberginim vinom. Završna proslava Centra svijeta bit će 5. svibnja u sklopu Međunarodne izložbe i sajma cvijeća. Tom prigodom u krugovima Centra svijeta bit će predstavljen novoizabrani logotip Centra svijeta, a svoje pločice postavit će gradovi prijatelji slovenski Laško i obližnji Novi Marof. Dražen Vađunec Samo u Ludbregu na Dan Centra svijeta vino teče iz gradske fontane suradnike, ali i nove foto-amatere da nam se jave lijepim, zanimljivim i neobičnim fotogra- fijama koje mogu poslati na: ludbreske-novine@ pou-ludbreg.hr
© Copyright 2024 Paperzz
