close

Enter

Log in using OpenID

Dan grada Ludbrega i dobitnici priznanja

embedDownload
LIST GRADA
LUDBREGA
Besplatni primjerak
6. TRAVNJA 2012.
BROJ 61 / GODINA VII.
Ludbreg ima ‘Pravednike među narodima’
/str. 3./
Nagrada grada za životno djelo
/str. 8.-9./
Blagdan Uskrsa:
/str. 5./
Drago i Draga za povijest Priznanje Stanku Horvatu
SNIMIO: MIROSLAV NOVAK
Neka vas
obasja
svjetlost
/str. 8.-9./
Uz 100. rođendan:
Podsjećanje
na Mariju
Winter
/str. 14./
Dan grada Ludbrega i
dobitnici priznanja
/str. 6.-9./
Ludbreg:
Zasađen
drvored u
Sajmišnoj
/str. 2./
2
A KT U A L N O
U zgradi sud
ili knjižnica?
Zasad nema odgovora Ministarstva pravosuđa o zahtjevu za vraćanje Stalne služba
suda u Ludbregu koji su prije
mjesec dana potpisali i predali
gradonačelnik Marijan Krobot
te predstavnici četiri susjedne
općine ludbreškog kraja.
-Još čekamo na očitovanje
ministarstva. Ponavljam, naš
zahtjev je opravdan, svi znamo da je velika potreba za
povratom barem stalne službe suda - kaže gradonačelnik
Marijan Krobot.
No, moguće je da se zgrada
koja je u državnom vlasništvu
ipak koristi za potrebe grada. Naime, Gradska knjižnica
‘Mladen Kerstner’ podnijela
je ministarstvu zahtjev za dodjelu zgrade na korištenje za
svoje potrebe. Naime, Knjižnica ima gorući problema
nedostatka prostora za daljnji
razvoj jer i u zgradi Pučkog
učilišta više nema dovoljno
prostora.
-Dobili smo odgovor Ministarstva pravosuđa kako im taj
prostor ne treba i da se može
dodijeliti na korištenje Gradu
za potrebe knjižnice, a kako
je zgrada državno vlasništvo
morali smo se javiti Agenciji
za upravljanje državnom imovinom i sada čekamo konačni
odgovor. No, ministarstvo želi
zadržati prizemlje, a mi bismo
dobili kat s oko 300 i potkrovlje s oko 200 kvadrata. To nam
ne odgovara u potpunosti,
pa tražimo i prizemlje čime
bismo za dulje vrijeme riješili
prostorne probleme– rekao
nam je prof. Dubravko Bilić,
ravnatelj Gradske knjižnice.
Zgrada bi, dakle, umjesto
za potrebe sudstva možda
mogla postati prostor gradske
knjižnice. No, u tom će slučaju
zgradu biti potrebno sanirati i preurediti da se prilagodi
zakonskim standardima za
obavljanje knjižničarske djelatnosti.
Nakladnik: POU D. Novak Ludbreg
Glavni urednik: Darko Skupnjak
Grafički urednik: Domagoj Sigur
Redakcija: Darko Skupnjak,
Branko Dijanošić, Željka Namesnik,
Marina Hižak, Ana Havaić,
Neven Jerbić, Dražen Vađunec
Kontakt: POU D. Novak
Ludbreg, Trg Sv. Trojstva 19
Telefon: 042 306 131
Fax: 042 306 068
e-mail: ludbreske-novine@
pou-ludbreg.hr
Tisak: Tiskara Zagreb
6. travnja 2012.
Modernizacija cesta u ludbreškom vinogorju
Počeli pripremni
radovi u Sigečaku
Poduzeće za ceste Varaždin
počelo je radove na modernizaciji
cesta u Sigečaku koji će u konačnici rezultirati asfaltiranjem glavne ceste i odvojaka u ovom dijelu
ludbreškog vinogorja. Prema projektu u planu je asfaltiranje glavne ceste kroz Sigečak duge 2.458
m, te 13 odvojaka ukupne dužine
3.552 metara. Investitori su Grad
Ludbreg i Županijska uprava za
ceste Varaždin, a u sufinanciranju
sudjeluju i vlasnici nekretnina u
Sigečaku.
No, odmah kako su počeli radovi
javili su se i problemi.
-Projekt jamči maksimalnu širinu glavne ceste 4 metra, te po pola
metra bankina, a zbog složenosti
terena i blizine privatnih posjeda
minimalna planirana širina ceste je
3 metra. Na nekim užim dionicama
planirani su rubnici s jedne ili obje
strane ceste. Dijelom su problemi
zbog širine projektirane trase uzduž
ceste koja ponegdje zadire u privatne posjede. Nadalje, bilo je nepravilnosti u gradnji. Naime, ima onih
koji se pri gradnji nisu pridržavali
gabarita, pa ispada da ima objekata
koji su dijelom na samoj trasi. Sve
to sada stvara probleme i moramo
zajedno tražiti primjerena rješenja kaže Božidar Hajsok, zamjenik gradonačelnika.
Radnici PZC-a zato trenutačno
izvode pripremne radove na odvojcima širine 2 m gdje je tih problema
Problemi zbog širine trase koja ponegdje zadire na posjede
Pripremni radovi na glavnoj cesti kroz Sigečak
puno manje. No, problemi se žele
riješiti što prije, pa se vlasnici nekretnina pozivaju na razumijevanje,
strpljenje i suradnju.
-Jasno je da se radi se o vrlo zahtjevnom projektu i ovo su ozbiljni
problemi. Ipak je u pitanju 300-tinjak vlasnika nekretnina. Nastojat
ćemo probleme oko vlasničkih odnosa rješavati u hodu, pa molim ljude za strpljenje i za razumijevanje
da posao napravimo za obostrano
zadovoljstvo.
Dakako, rješavat
ćemo dogovorno i probleme oko
komunalnih priključaka. Najavljujem da će tijekom travnja članovi
radne grupe često biti u Sigečaku
gdje im se ljudi mogu javiti, a mogu
doći i u gradski ured komunalnom
redaru Petru Horvatu. Projektant
i izvođači jamče kvalitetu radova i
trebamo svi zajedno naći kompromis kojim će svi biti zadovoljni.
Uostalom, za projekt su osigurana
sredstva. Ovo je velika prigoda da
se kvalitetno i u potpunosti napravi modernizacija cesta u Sigečaku i
da asfalt dođe do svake parcele. Jer
iskreno, pitanje je kada ćemo idući
put biti u prilici to napraviti – kaže
Božidar Hajsok, zamjenik gradonačelnika.
Sigečak je atraktivno područje iznad grada, spaja područja Vinograda Ludbreških, Globočeca i
Ludbrega. Blizina grada i uređena
prometnica sigurno će dati novu
vrijednost lokaciji.
-Svakako je da će uređenjem
prometnice vrijednost parcelama u
Sigečaku osjetno porasti. Uređenje
ceste važno je i razvoj ludbreškog
turizma, nadam se da će se sada
tamo otvoriti novi objekti na Ludbreškoj vinskoj cesti, možda i seoski
turizam. Odnedavno u blizini imamo kip svetog Vinka s vidikovcem,
pa se uređenjem ceste otvara mogućnost priređivanja programa uz
tu turističku atrakciju – smatra Božidar Hajsok.
Planirano je da će modernizacija
i asfaltiranje glavne ceste i odvojaka
u Sigečaku biti završeno do jeseni.
Zasađene lipe u Sajmišnoj
Djelatnici 'Lukoma' zasadili su
drvored lipa u Sajmišnoj ulici u
Ludbregu, ukupno 66 sadnica s obje
strane ulice. Sav materijal i pripremu
za sadnju financirao je 'Lukom'.
-Sajmišna je najšira ulica u gradu,
pa će lipe krasno popuniti prazninu
zelenog pojasa od prometnice do
kuća. Ova vrsta lipe čija se krošnja
ne razvija široko najbolje će se uklopiti na ovu površinu, a i nije toliko
osjetljiva na našu klimu – kaže mr.
Igor Franolić, direktor 'Lukoma'.
Sadnja drvoreda u Sajmišnoj bila
je u planu u ovoj godini. 'Lukom' se
iznimno trudi da promijeni sliku
grada jer su bili česti prigovori da je
premalo stabala i zelenila.
-Sajmišna je jedna od rijetkih ludbreških ulica gdje smo mogli planski
zasaditi drvored. I ranije smo ukazivali
da se ne bi smjelo prići uređenju javnih
površina bez hortikulturnog projekta,
O najavi iz Općine
D. Martijanec
Radnici Lukoma na sadnji lipa u Sajmišnoj
Zasađeno je 66 lipa
sadnje stabala i zelenila, ali se nije radilo planski. Pokušavamo promijeniti
situaciju, da u gradu bude što više zelenila, a manje asfalta i betona. Ako
Kada se razrastu mladice lipe,
kažu 'Lukomovci', Sajmišna bi u budućnosti mogla postati najljepšom
ulicom u gradu.
bude sredstava u planu je sadnja drvoreda na površini oko sportske dvorane
i u parku dvorca između starog grada i
obale Bednje – kaže mr. Franolić.
Ludbregu se nitko nije obratio
Krajem veljače u javnosti se pojavila informacija kako mještani obližnjeg Poljanca pokreću inicijativu
o izdvajanju iz Općine Donji Martijanec i za svoje pripajanje Gradu
Ludbregu. Neposredni povod je nezadovoljstvo zbog promjene upisnih
područja školskih obveznika koju
predlaže Varaždinska županija, a donosi Vlada. Prema toj promjeni dje-
ca iz Poljanca osnovnu bi školu trebala pohađati u Martijancu, umjesto
u Ludbregu kao dosad. Namjera je
ujednačavanje broja učenika prema
Državnom pedagoškom standardu
jer škola u Martijancu ima prosjek
od tek 15 učenika po razredu.
O najavi Poljančana u Ludbregu
zasad o tome ne žele govoriti.
-Ne želim komentirati ovu ini-
cijativu. Činjenica je da službeno iz
Poljanca nismo dobili nikakav dopis
niti su nas posjetili njihovi predstavnici. Nas još nitko ništa nije pitao, pa
u Gradu o tome nije bilo razgovora,
zauzimanja službenog stava i zasad
o tome ne želimo govoriti. Samo bih
dodao da je postupak u slučaju promjene granica općina i gradova vrlo
složen, o tome odlučuje Hrvatski sa-
bor na prijedlog Vlade, uzimajući u
obzir i naše očitovanje. Možda bi žiteljima Poljanca netko trebao skrenuti pozornost da je postupak prilično
skup za jedinice lokalne samouprave,
ali i za same građane Poljanca – kaže
gradonačelnik Marijan Krobot.
Ako inicijativa dobije na konkretnosti sigurno je da će o tome raspravljati
političke strukture Grada Ludbreg.
6. travnja 2012.
Država Izrael proglasila
'Pravednike među narodima'
Oko šest milijuna Židova ubijeno u 2. svjetskom ratu u holokaustu u zemljama Europe pod
nacističkom Njemačkom. Stoga
je razumljivo što židovske vjerske
knjige poučavaju: 'Tko spasi jednu
dušu, kao da je spasio čitav svijet'. U
ono mračno doba pomoći Židovu
značilo je izložiti opasnosti vlastiti i živote članova obitelji. Srećom
bilo je mnogo onih koji su pomagali
bez obzira na opasnost. Nakon rata
Izrael nije zaboravio takve moralne
i ljudske vrijednosti. Priznanje 'Pravednik među narodima' dodjelju se
nežidovima koji su spasili Židove.
Do sada je ovo najviše izraelsko
odlikovanje za nežidove primilo
više od 23.000 osoba diljem svijeta.
Među njima je 104 Hrvata. Posljednji na tom popisu su ljudi koji su
živjeli u našem kraju – u Selniku.
Pokojne supružnike Dragutina i
Dragicu Šmidlehner, Izrael je posmrtno proglasio 'Pravednicima
među narodima' jer su od 1942. do
1945. godine sakrivali malog židovskog dječaka Dana. Stigao je pod
njihovo okrilje iz Zagreba uz pomoć Crkve, nakon što su mu roditelji odvedeni i ubijeni u Jasenovcu.
Nakon rata pronašao ga je ujak, te
je uskoro život nastavio u Izraelu.
Dan se vratio u Selnik 1990. u posjet, a naišao je samo na Dragu koje
je već bila udovica.
Priznanje je predano rođacima u
Ludbregu sredinom ožujka, hrabri
čin dobio je tako službenu potvrdu. A to nije jednostavan postupak.
Inicirala ga je Danova sestra Dina
koja živi u Izraelu, a rat je također
A KT U A L N O
Drago i Draga za povijest
Veleposlanik Yossi Amrani priznanje je predao obitelji, a preuzeo ga je pranećak Ivica Šmidlehner
Gradonačelnik Marijan Krobot:
Možemo biti ponosni
-Biti svjedokom zahvale pokojnim supružnicima Šmidlehner za
iznimnu hrabrost u vremenima
kada je ljudski život uistinu značio
jako malo, posebna je čast za nas
Ludbrežane i Selničare jer smo imali
tu čast što je ta obitelj živjela u našoj
sredini. Ovo je još jedan dokaz da je
Ludbreg bio i ostao grad s velikim
srcem i dušom bez obzira na vjeru
i naciju ljudi, da je uvijek prisutan
duh ljubavi, međusobne tolerancije, uvažavanja i uzajamne pomoći.
Prije rata u Ludbregu smo imali
židovsku općinu sa sinagogom, Židovi su imali trgovine, banke, bili
nositelji poduzetništva, sudjelovali
Orden ‘Pravednika’ za Šmidlehnerove
u društvenim aktivnostima, osnivali
humanitarne udruge. Holokaust
nije mimoišao ni Ludbreg. Prva su
hapšenja počela su u travnju 1941.
U ustaškim logorima stradalo je više
od 150 ludbreških Židova, čak i trinaestero djece. Uništene su gotovo
cijele obitelji: Scheyer, Weiss, Hirschsohn, Appler, Gross, Schlesinger,
Hacker, Sattler. Pouzdano se zna da
slučaj malog Dana nije jedini i da je
na sličan način spašeno još židovske djece. Možemo biti ponosni na
znane i neznane ljude Ludbrega i
naše regije koji su spašavali Židove,
a posebno djecu – naglasio je gradonačelnik Krobot.
Drago i Draga Šmidlehner
snimljeni uoči rata
proživjela kod udomitelja u Selniku.
Ludbreški povjesničar prof. Milivoj Dretar dao je osobni doprinos
u realizaciji postupka prikupljanja
podataka.
-Odluku o Pravednicima donosi
izraelski Vrhovni sud. Dodjela odličja Šmidlehnerima bila je Danova
želja koji je umro prije nekoliko godina. Provjeru podataka u Izraelu
je radila Miriam Steiner Aviezer,
suradnica Komisije za proglašenje
Pravednika, ona je prije razgovarala s Danom jer je muzej holokausta
Yad Vashem prikupljao intervjue sa
svakom osobom koja je proživjela
holokaust. Dan je svjedočio o svom
djetinjstvu u Selniku. Mene su zadužili da ovdje pokušam otkriti što
više o tome. U Zagrebu i u Ludbregu
nismo našli Danov rodni list. Dobro
je što sam pronašao daljnje rođake
Župan Štromar, prof. Dretar, veleposlanik Amrani,
Krešo Horvat iz VMO Selnik i Ivica Šmidlehner
Pripreme za upis srednjoškolaca
Pomoć za lakšu odluku
Iako se početak ljeta čini dalekim, mnogim će učenicima osmih
razreda opet stići prebrzo. Prvi dani
srpnja su dani upisne groznice kada
se završeni osnovci pokušavaju upisati u željene srednje škole. Prije toga
treba donijeti odluku – što upisati?
Varaždinska županija već pet
godina provodi kampanju ‘Odaberi
školu’. Ludbreg je bio prva sredina gdje su ravnatelji srednjih škola
predstavili nastavne programe i
usmjerenja. U gledalištu sportske
dvorane bili su osmaši i njihovi roditelji s područja školskih centara Ludbreg, Veliki Bukovec, Sveti
Đurđ i Martijanec doduše, u nešto
manjem broju nego lani.
-Malo nas ima koji već znamo
što želimo upisati. Mnogima je još
malo prerano odlučiti. Ovo je jako
korisno jer smo puno čuli o varaždinskim školama. To bude nam sigurno pomoglo da lakše donesemo
3
Roditelji dobili su informacije o mogućostima upisa djece
odluku. I još budemo imali prilike
vidjeti svaku školu koja nas zanima
– kažu osmaši.
Ovo će mladima sigurno pomoći
da razriješe dvojbe oko upisa. U županiji je trenutno 15 srednjih škola.
Osmaši će opet imati prigode upisati se i u Ludbregu, Prvu gimnaziju
Šmidlehnerovih jer oni nisu imali
svoje djece pa se nešto novog saznalo. Kad je Drago umro, Dragica
se vratila u rodno Hrastovsko i zato
su pokopani na ludbreškom groblju
– rekao nam je prof. Dretar.
Odlikovanje je preuzeo Ivica
Šmidlehner, jedan od pranećaka.
-Znao sam za taj slučaj jer sam
kao mali dječak o tome čuo od bake
i prabake. Drago i Draga nisu imali
puno, ali su pomogli. Velika je čast
što je obitelj primila priznanje u njihovo ime - rekao je Ivica kojemu su
pradjed i Drago bili braća.
Veleposlanik Države Izrael Yossi
Amrani koji je uručio odlikovanje
pojasnio je što ono znači za židovski
narod:
-Priča o Šmidlehnerima je priča
o ljudskim vrijednostima, poštenju
i hrabrosti. Humanost i dobra djela
ne bi trebali imati zapreke u granicama ili razlikama u vjeri, narodnosti,
rodu ili kulturi. Dobro je jednostavno i kristalno jasno - rekao je Yossi
Amrani.
Možda Šmidlehneri neće biti jedini ludbreški 'Pravednici'.
-Na našem području spašeno je
šestero židovske djece, u doba kada
je najčešća kazna za pomoć bila logor i smrt. O naredna dva slučaja
prikupljaju se informacije i svjedoci.
Ta djeca danas žive u Americi - kaže
prof. Dretar koji je na svečanosti zapalio svijeću u znak sjećanja na žrtve
holokausta.
Na dostojanstvenom skupu prigodni su program izveli učenici i
predavači Osnovne glazbene škole
Pučkog učilišta i OŠ Ludbreg.
Sa svečanosti dodjele priznanja
Ludbreška odjeljenja i
buduća srednja škola
Učenike, roditelje i goste u
dvorani su pozdravili gradonačelnik Marijan Krobot i zamjenik
župana Milan Pavleković. Susret
je obilježio dolazak Željka Jovanovića, ministra znanosti, obrazovanja i športa sa suradnicima.
–Jako je korisno dobiti informacije
jer odabir srednje škole jedna je
od najvažnijih životnih odluka. Treba odabrati školu koja će kasnije
omogućiti dobro radno mjesto ili
nastavak na višim i visokim školama. Naše društvo treba biti društvo
znanja jer ćete sa znanjem biti moćniji i uspješniji u životu - poručio je
ministar Jovanović osmašima.
Što nude upisi u Ludbregu?
Predsjednik Savjeta za školstvo, kulturu i sport Ludbrega prof. Dubrav-
Varaždin i Srednju poljoprivrednu
školu ‘Arboretum Opeka’.
Pripremljene su brošure i CD s
informacijama o strukama, zanima-
ko Bilić nam je rekao:
-Učenici će moći upisati opći gimnazijski smjer Prve gimnazije Varaždin, te zanimanja poljoprivredni
tehničar i fitofarmaceut Srednje
škole ‘Arboretum Opeka’. Također
ćemo imati upis za pomoćnog vrtlara – kazao je prof. Bilić.
Postojeća četiri i buduća odjeljenja značajan su temelj za osnivanje
Srednje škole Ludbreg.
–Razgovarali smo o projektu
opće srednje škole u Ludbregu koja
uopće nije sporna. Nadamo se da će
realizacija što prije zaživjeti – rekao
je ministar.
Kampanji su nazočili i zamjenik
gradonačelnika Božidar Hajsok, ravnatelji osnovnih škola, predstavnici
županije i drugi. (ih)
njima, mogućnostima zapošljavanja.
Najavljeno je kako će škole prirediti
dane otvorenih vrata da bi osmaši
dobili dodatne infromacije.
4
A KT U A L N O
6. travnja 2012.
Uz Svjetski tjedan socijalnog rada
Suradnja na
zavidnoj razini
Prigodnim skupom na temu suradnje civilnog društva s državnim
organizacijama i podrške lokalne
zajednice socijalnoj skrbi, Centar
za socijalni rad u Ludbregu obilježio
je 'Svjetski akcijski tjedan socijalnog
rada', te Svjetski dan socijalnog rada.
Tim su se povodom susreli djelatnici Centra i predstavnici udruga koje
skrbe o osobama s posebnim potrebama - 'Ludbreškog Sunca', Udruge
Roma, Udruge tjelesnih invalida,
Udruge umirovljenika, Caritasa i
Gradskog društva Crvenog Križa
Ludbreg. Bili su nazočni i korisnici Centra, udomiteljskih obitelji, te
gradonačelnik Ludbrega Marijan
Krobot i prof. Marijan Lazar, načelnik Općine Sveti Đurđ.
Provođenje socijalne politike na
području ludbreške regije, kako se
čini, funkcionira korektno.
-Lokalna zajednica najbolje poznaje potrebe, u mogućnosti je pružiti dodatne sadržaje i oblike pomoći
koji nisu propisani Zakonom. Oni su
nadgradnja sustava socijalne skrbi i
mogu značiti kvalitetu više. Centar
ima samo šest stručnih radnika i jasno
je da pravovremeno i svagdje ne može
djelovati. Zato nam je važna svaka
pomoć i informacija koja dolazi s terena. Suradnja s Gradom Ludbregom
i susjednim općinama je dobra, dogovorima možemo usmjeriti pomoć
tamo gdje je doista potrebna i pravovremeno prepoznati potrebe. Kao
problem javlja se nedostatak novca.
Upravo je zato velika uloga Caritasa,
Crvenog Križa i drugih kao značajnih
pomagača – kazala je Ana Zember,
ravnateljica Centra za socijalnu skrb
Ludbreg. Značajnu ulogu na našem
Grad vodi
brigu o socijali
-Suradnja Grada Ludbrega,
Centra za socijalnu skrb i udruga
koje vode brigu o osobama na
zavidnoj je razini. Vjerujem da svi
koji zatrebaju našu pomoć u gradskim službama da će je tamo i dobiti. Grad vodi brigu o socijalnim
potrebama građana. Socijalno
vijeće rješava goruće probleme, a
kako su vremena teška i složena
ima sve više posla. U gradskom
proračunu je za socijalne potrebe
planirano 1,2 milijuna kuna. Radi
se dijelom o obvezama sukladno
zakonu, ali i sredstvima za naše
programe jednokratnih pomoći
odraslima, za stipendije, novčane
pomoći za novorođenu djecu, a
pomažemo razne socijalne i humanitarne programe i akcije koliko je to u ovom trenutku moguće – rekao nam je gradonačelnik
Marijan Krobot.
području ima 'Ludbreško Sunce'.
-Unatoč nizu projekata koji su nam
dobili potvrdu nadležnih institucija,
još uvijek nije u potpunosti riješen
sustav financiranja. To nam jako otežava djelovanje i realizaciju više naših
programa zbrinjavanja osoba s invaliditetom – naglasila je Ružica Zlatar,
predsjednica 'Ludbreškog Sunca'.
Stjepan Jagić iz Udruge tjelesnih
invalida upozorio je kako je skrb o
odraslim osobama u sustavu socijalne skrbi nedovoljna.
Učesnici susreta i razgovora u Centru za socijalnu skrb
R. Zlatar, A. Zember i M. Krobot zadovoljni međusobnom suradnjom
-Skrb prema djeci je znatno bolje
organizirana zahvaljujući 'Ludbreškom Suncu' i dovoljnom broju udomiteljskih obitelji tako da više nemamo djecu smještenu u ustanovama.
Prije su djeca koja su po posebnom
programu pohađala osnovnu školu u
Centru 'Špoljar' morala biti smještena
u udomiteljske obitelji u Varaždinu. U
Ludbregu u školi imamo dva odjeljenja za učenike s posebnim potrebama,
'Ludbreško Sunce' organizira za njih
školski prijevoz, a za 25 osoba ima
potpisan Ugovor s Ministarstvom za
njihov poludnevni i dnevni boravak.
Skrb o odraslima bila bi znatno bolja kada bi lokalna zajednica
imala centre za dnevni boravak. Tu
ima dosta prostora za rad civilnog
društva i lokalne zajednice i trebamo značajnije surađivati, naročito
na razvoju dobrosusjedske pomoći,
pomoći i njege u kući koju sada provodi Crveni Križ za područje Lud-
brega, te na sličnim programima za
dulji ostanak starijih u vlastitim
domovima – zaključila je Ana Zember. Centar u Ludbregu trenutačno
skrbi o 780 osoba s invaliditetom
kroz razne oblike novčanih pomoći.
-Imamo 164 obitelji korisnika pomoći za uzdržavanje, 150 osoba je
pod skrbništvom, a usluge smještaja izvan svoje obitelji koriste 44
odrasla u domovima socijalne skrbi,
uglavnom je riječ o psihičkim bolesnicima. U udomiteljskim obiteljima smješteno je 45 odraslih i 26
djece. Unatrag deset godina uspjeli
smo razviti udomiteljstvo za djecu i
za odrasle tako da više ne moramo
tražiti smještaj izvan njihove socijalne sredine što je jako važno. Naime,
pokazuje se da su korisnici najsretniji u sredinama u kojima žive. Na
području naše nadležnosti imamo
9 udomiteljskih obitelji za djecu i
21 udomiteljsku obitelj za odrasle –
iznijela je Ana Zember.
Centar u Ludbregu trenutačno
vodi brigu o 1.200 korisnika.
Izbori u Gradskoj organizaciji HDZ-a Grada Ludbrega
Vedran Zlatar novi čelnik HDZ-a
Na samom kraju ožujka održani su izbori u Gradskoj organizaciji
HDZ-a Grada Ludbrega koja je uvijek imala veliku, a pojedinim razdobljima i vodeću političku ulogu
u vođenju Grada. Odazvalo se čak
100-tinjak izaslanika temeljnih ogranaka i gostiju. Članstvo je dalo jedinstvenu potporu Vedranu Zlataru
iz Globočeca koji će voditi Gradski
HDZ u narednom razdoblju, kao nasljednik dosadašnjeg dugogodišnjeg
uspješnog predsjednika Slavka Blagaja koji nam je rekao kako je vrijeme da mladi preuzmu odgovornost.
Vedran Zlatar je diplomirani ing.
šumarstva, unatoč mladosti dugogodišnji je član stranke, gradski je vijećnik i predsjednik kluba vijećnika
HDZ-HSS u Gradskom vijeću.
-Izuzetna mi je čast zbog ukazanog povjerenja koje sam dobio od
izaslanika skupštine. No, svjestan
sam da ova dužnost nosi jako veliku
odgovornost i odricanja u narednom
razdoblju. Pred nama je teško razdoblje konsolidacije redova, djelovanje
u cilju vraćanja ugleda i dostojanstva
HDZ-a, te stvaranja većeg povjerenja
birača. Smatram da u Ludbregu imamo potencijala koji to može ostvariti
– rekao nam je Vedran Zlatar.
Na skupštini je izabran tročlani
Nadzorni odbor, te Gradski odbor
Ana Katana, nova predsjednica ludbreških laburista
Hrvatski laburisti-stranka rada Ludbreg
Ana Katana vodi laburiste
Vedran Zlatar-mlađi preuzeli vođenje Gradskog HDZ-a
HDZ od 20 članova kojeg uskoro
očekuje konstituiranje:
-Na konstituirajućoj sjednici izabrat ćemo Predsjedništvo stranke i
utvrditi programske smjernice. Kao
što sam najavio izaslanicima izborne
skupštine, aktivnosti ćemo posebno
usmjeriti na pripreme za iduće lokalne izbore. Smatram da HDZ mora
imati kandidata za budućeg gradonačelnika Ludbrega kojeg ćemo
istaknuti u dogledno vrijeme, a naša
je zadaća i da HDZ opet postane pozicija u Gradskom vijeću Grada Ludbrega – najavio je Vedran Zlatar.
HDZ dijeli
pisanice
Novo vodstvo bavit će se i humanitarnim radom. Tako će uoči
Uskrsa biti organizirana podjela
oko 400 pisanica građanima. Pisanice izrađene u ‘Ludbreškom
Suncu’ donirala je tvrtka ‘Ducati’,
a članovi HDZ-a dijelit će ih građanima na Veliku subotu prijepodne na gradskoj tržnici.
U javnosti je gotovo nepoznato da
je u Ludbregu još ranije bio osnovan
ogranak Hrvatskih laburista–stranke
rada. No, bio je potpuno neaktivan, čak
i na nedavnim parlamentarnim izborima. Hrvatski laburisti unatoč činjenici
što se uopće nisu pojavili u Ludbregu
tijekom predizborne promidžbe, dobili
su oko 8,1 posto glasova, više od njih
samo Kukuriku koalicija i HDZ. Takav
rezultat nije mogao proći nezapaženo i
sredinom ožujka održana je izvanredna izborna skupština Ogranka Ludbreg
kako bi se izborom novog vodstva pokrenuo rad. Za predsjednicu je izabrana
Ana Katana, za tajnicu Ljuba Horvat, a
u Izvršni odbor još su izabrani Marija
Dodlek, Dejan Happ i Igor Modrić.
–Iskreno, bili smo iznenađeni brojem
glasova koje je stranka dobila u Ludbregu. Na osnovi tih rezultata sada imamo
obvezu prema građanima Ludbrega da
se aktivno uključimo u politički život
grada. Taj veliki kredit građana moramo opravdati – rekla nam je Ana Katana, nova predsjednica ogranka, jedna
od 120 osnivača stranke u Hrvatskoj.
Ogranak trenutačno broji 22 člana, a planovi su veliki.
–Očekujem da će nam se s vremenom pridružiti mnogo novih članova.
Pripremamo se za lokalne izbore iduće godine i cilj je da dobijemo gradskog vijećnika. Vjerujem da će nas
građani prepoznati kao snagu koja će
pozornost posvetiti zaštiti prava radnika, nezaposlenih i umirovljenika. Uz
Cajnger plac, Cinkuš adventski i druge
manifestacije Ludbreg mora postati
grad 'poleta, razvitka i budućnosti', što
su bili nazivi nekad uspješnih ludbreških tvrtki – kaže Ana Katana.
U SK R S
6. travnja 2012.
Neka vas obasja svjetlost s lica uskrslog Krista
Kada svećenik na misi iza Isusovih riječi ustanove njegova tijela i krvi
pozove vjernike na očitovanje vjere
izrijekom „tajna vjere“, vjernici tu tajnu dekodiraju riječima: „Tvoju smrt,
Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak
iščekujemo“. Svaki ponovljeni poziv
na očitovanje „tajne“ sugerira da još
uvijek tajnu nismo do kraja otkrili, da
se nama samima istina tek zrcali i da
mnogima još uvijek kršćanska vjera
i obredi nisu jasni upravo zbog toga
što je to tajna koju svatko ponaosob
treba otkriti. U tom smislu, Veliki tjedan u kojem tematiziramo Isusovu
muku, smrt i uskrsnuće poziv je na
osluškivanje poruka velikog otajstva
naše vjere, premošćivanju usuda
ljudske propadljive kobi, preko križa,
k proljeću novoga/uskrslog života.
Cvjetnica
U sam misterij Isusove pashe, Velikog tjedna, iz bližega ulazimo na
Cvjetnicu, iako nas na spomen tog događaja priprema čitava korizma. Povezanost s Velikim tjednom, tj. Uskrsom,
vidljiva je u jednom od starih naziva za
Cvjetnicu, a to je „nedjelja osam dana
prije Vazma“ u galsko-italskoj tradiciji.
Hrvatski pak je jezik preuzeo termin iz
latinske kulture, tzv. Pascha floridum,
jer su se tog dana, uz palmine, koristile
i ostale cvjetne grane. Cvjetnica je, u
rekonstrukciji, sjećanje i oživljavanje
događaja svečanog Isusovog ulaska u
Jeruzalem koji je, kao što su to činili
izraelski kraljevi jašući na magarcu, dočekan i počašćen poput Mesije usklicima hosana, uz mahanje palminim
grančicama. Središnje je, međutim,
zbivanje tog dana Muka i Uzvišenje
Isusovo. To je razlog zašto se na Cvjetnicu pjeva „Muka“ ali u svjetlu himna
iz poslanice Filipljanima. Isus, druga
božanska osoba oblači na sebe krhkost
našeg tijela da bi, podnijevši muku u
poslušnosti nebeskom Ocu do smrti,
dobio „Ime nad svakim imenom“. Pred
tim će se imenom, svjedoči himan, na
koncu vremena prignuti svako koljeno
nebesnika, zemnika i podzemnika.
Veliki tjedan
Veliki je četvrtak osobit dan jer
označuje završetak korizme i početak
Svetoga trodnevlja u kojem se čitava
ljudska drama, kroz liturgijske simbole,
sažima u poruku: Bog svojom ljubavlju
– križem Gospodnjim – otkupljuje čovjeka od njegove nedovršenosti i nesavršenosti vidljive u činima grijeha koji
se manifestiraju kao nečovječna djela.
Veliki je četvrtak, zapravo, vezan uz
zapovijed ljubavi i Isusovo pranje nogu
učenicima, gestu koju još uvijek poštuju mnogi biskupi. Jedan od, meni posebno dragih termina za taj dan, je natalis calici (rođenje kaleža), budući da
je te večeri Isus ustanovio sakrament
Večere Gospodnje, tj. euharistije i sv.
reda obvezavši apostole, kasnije svećenike i sav kršćanski svijet, da euharistiju, kao Božji prijatelji, „čine“ s radošću,
njemu na spomen. Praksa blagoslivljanja krizmanog ulja i ulja za bolesničko
pomazanje, u zajedničkoj sv. misi svećenika s njihovom mjesnim biskupom,
vezuje se uz činjenicu da je to bila
zadnja misa prije slavlja sakramenata
inicijacije koje su primali katekumeni,
tj. pripravnici za krštenje, potvrdu i euharistiju na „Bijelu nedjelju“. S obzirom
da se iza večernje sv. mise premještaju
čestice Presvetog otajstva u pokrajnji
oltar da bi im se klanjanjem odalo dužno poštovanje te da se ogoljuje oltar,
ukazujući tom gestom na Krista ostavljenog i lišenog dostojanstva, Veliki četvrtak nas svojom dramatikom uvodi
u ozbiljnost Velikog petka u kojem ima
biti žrtvovan „Jaganjac“ koji oduzima
grijehe svijeta.
Na pitanje: koji je dan u godini
kada se ne slavi sv. misa, s obvezom
posta i nemrsa za sav kršćanski svijet?, vjernik će odgovoriti Veliki petak. Narav tog dana odlično opisuje
njemačka riječ Karfreitag, što bi se
moglo prevesti kao sprovodni jecaj,
jauk zbog Kristove muke. U izuzetno jednostavnoj ali simbolikom vrlo
izražajnoj liturgiji, odlikuju se tri
dijela: služba riječi, klanjanje križu i
pričest. Sam početak je vrlo znakovit.
Svećenik, ušavši u crkvu, prostire se
pred ogoljelim oltarom evocirajući
starozavjetnog patnika Slugu Gospodnjega (prvo Izaijino čitanje) u kojem je unaprijed prorečen Isus Krist.
On je ujedno i Veliki svećenik – Krist
je darovatelj i darovani, svećenik i
žrtva (drugo čitanje posl. Hebreji-
Mlade ludbreške i martijanečke župe uoči polaska na križni
put snimio je za nas župni vikar vlč. Tihomir Kosec
ma), iza čega slijedi navještaj muke
kako ga je zabilježio sv. Ivan. Poslije
prigodne homilije, Crkva upućuje
nebeskom Ocu deset molitava koje
obuhvaćaju sve važne pojedinačne
i općesvjetske nakane. Potom slijedi
drugi dio obreda, tj. klanjanje križu.
U križu, s obzirom na činjenicu da
ga Isus prihvaća kao otkupiteljski
znak, vjernici prepoznaju dvojakost
značenja: križ je drvo smrti i, drugo,
drvo s kojeg se rađa plod života. Na
svećenikov svečano intoniran zapjev:
„Evo drvo križa na kojem je visio spas
svijeta“, vjernici odgovaraju: „Dođite,
poklonimo mu se“. Pjevanom pratnjom tzv. prijekorima: „Puče moj, što
učinih tebi“, tematizira se šokantna
reakcija ljudi koji su na Isusovo zauzimanje za njih odgovorili njegovim
razapinjanjem. Čudi i istovremeno
fascinira sâm crkveni obred koji iza
klanjanja križu predviđa pričešćivanje vjernika sakramentalnim Kristovim tijelom, kao vjerničkim svjedočenjem Isusove ljubavi do kraja koji
ne želi ostaviti vjernike i tog misopostnog dana, bez kruha vječnog života.
Nakon popričesne molitve i molitve
nad narodom, vjernici se razilaze u
dostojanstvenoj tišini kućama, bez
svećenikovog otpusta.
Vazmeno bdijenje
Subotnjim bdijenjem, koje otpočinje uvečer uoči nedjelje blagoslovom vatre ulazimo u sadržaj Velike
subote. Četiri jasno različita dijela
ovoga slavlja ističu četiri naglaska.
Služba svjetla (lucenarij) objedinjuje
događaj izbavljanja Izraelaca iz egipatskog ropstva vođenog snagom
„ognjenog stupa“ s Kristom-Svjetlom, koji se na simboličan način u
uskrsnoj svijeći unosi u zamračenu
crkvu, da bi vjernicima bio svjetlo
na putu iz ropstva grijeha u slobodu
života djece Božje. Zato raspjevani
„Exultet“ uskrsnoj svijeći. Slijedi
liturgija riječi – glavni akcenti povijesti spasenja – u kojem središnji
moment pripada starozavjetnom
navještaju prelaska Izraelaca preko
Crvenog mora u kojem se zapravo
čita Isusov prijelaz iz smrti (voda
potopnih) u život. Korizmena suzdržanost prekinuta ponovnim intoniranjem Slave i aleluje, osnaženih
zvukom orgulja i zvona, usklik su
neizrecive radosti: „Život je pobijedio, gdje je smrti žalac tvoj“. Svečanost ovih događaja pripremaju
treći dio vazmenog bdijenja: krsnu
službu. U radosti se obnavlja krsni
savez s Bogom koji nas je na temelju
Kristove pobjede nad zlom i smrću,
preporodio iz smrti starog i grešnog čovjeka u besmrtnost novog
Adama-Krista. U tom smislu potreba odreknuća od grijeha i vjera u
Uskrslog nemaju druge alternative.
Krštenje koje se nekad događalo
unutar vazmenog bdijenja, zbog
svih ovih naglasaka, posebno duhovnog naboja kojim odiše obred,
prirodan su okvir za krštenje i da-
5
Bdijenje u
subotu od
20,30 sati
Uoči Uskrsa u župnoj se crkvi
od Velikog četvrtka obavljaju obredi, na Veliki petak je križni put na
svetištu u 15 sati. Na Veliku subotu
klanjanje grobu, a uskrsno bdijenje
počinje u 20,30 sati nakon kojega
će biti procesija središtem grada.
Na Uskrs će se svete mise održavati
uobičajenim rasporedom.
U povodu Uskrsa održan je
Križni put mladih Varaždinske biskupije po župama donjomeđimurskog i Čakovečkog dekanata.
Geslo 50-ak km dugog dvodnevnog križnog puta bilo je ‘Ustat ću
i poći….’, a završen je misnim slavljem u Čakovcu koje je predvodio
biskup mons. Josip Mrzljak. Na
Križnom putu bilo je oko 700 mladih naše biskupije, a među njima i
20-ak mladih ludbreške župe.
nas. I konačno euharistijska služba:
Euharistija slavi Krista zbog njegove
za nas podnesene smrti i uskrsnuća
i razložno očekivanog drugog dolaska, kada će se spasenje vidljivo očitovati svim vjernima.
Dragi čitatelji! Veliki četvrtak,
petak i subota oživljavaju bitne trenutke iz povijesti spasenja koji su,
iako raspoređeni na tri dana, u sebi
nedjeljivi jer jedan je život – Kristov
– i naš kojega živimo. Dva života
nitko nema jer naš unutarnji ustroj,
naime, činjenica kako smo sazdani,
to ne dopušta, ne samo s obzirom na
uvjerenje što ga kao vjernici živimo,
nego i temeljem same metafizičke
strukture našega bića – čovjek je
jedan, jedinstven i neponovljiv i, u
tom smislu, nije reinkarnirana tj.
ponovno utjelovljena duša nekog
drugog čovjeka iseljenog iz tuđeg i
naseljena u moje tijelo. Ja nisam on
ili ona, niti sam nešto ili netko drugi
ili treći, nisam ničiji avatar, ja sam ja,
neponovljiv, jedincat. Uskrs obnavlja
tu svijest o nedjeljivosti života i da će
onaj tko živi s Kristom, ako i umre,
živjeti uvijeke. Neka vas obasja svjetlost s lica Uskrslog Krista, da tame
vlastitih životnih puteva pretvorite
u sjaj – od gnijezda do zvijezda.
Sretan Vam Uskrs!
Vlč. Tihomir Kosec
6
DAN GRADA
6. travnja 2012.
U povodu Dana grada Ludbrega - 19. ožujka
Dostojanstveno i svečano
Dobitnici priznanja u ime kojih se zahvalila Dubravka Horvat, Počasna građanka Ludbrega
Gradonačelnik Marijan Krobot:
Trebamo dovoljno snage, znanja i mudrosti
Gradonačelnik Marijan Krobot je
govorio o gospodarskim, društvenim, političkim prilikama i planovima
Grada, a između ostalog je naglasio:
-Nastavili smo suradnju sa županijom i ministarstvima oko pomoći,
potpora, subvencija. Vodimo brigu o
poljoprivrednicima kroz razne vidove subvencija. Prema mogućnostima
proračuna u izgradnju komunalne
infrastrukture uložili smo preko 4,3
milijuna kuna. Radili smo na uređenju javnih površina, građenju cesta,
javne rasvjete. Preuzete obveze iz
prethodnih godina i izostanak potpora iz državnog proračuna nisu
nam omogućavale još značajnije investicije, a nismo željeli Grad voditi u
gubitak i stvarati nove obveze. Jedan
od glavnih ciljeva nam je dovršetak
projekata za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda, sanacija odlagališta otpada i izrada novih projekata
kako bismo se ulaskom u EU kandidirali za fondove. Uključili smo se i u
projekte s Mađarskom i Slovenijom.
I za društvene djelatnosti izdvajamo znatna sredstva. Dosad najveći
po obimu bili su radovi na arheološkim iskopinama antičkog nalazišta,
pripremamo gradnju arheološkog
parka, izradu suvenira i prezentaciju
nalazišta kao turističkog odredišta.
Radimo na valorizaciji i stavljanju
u funkciju turističkih potencijala i
osmišljavanju novih sadržaja.
Sufinanciramo prijevoz učenika
osnovne i srednjih škola, intenzivno
se pripremamo za osnivanje srednje
škole. Studentima smo isplatili preko
360.000 kuna, osiguravamo boravak
djece i sufinanciramo programe u
svim vrtićima po istim kriterijima.
Zahvaljujem udrugama iz gospodarstva, kulture, tehničke kulture, braniteljskim, humanitarnim, sportsim,
te ustanovama i poduzećima koji su
doprinijeli promidžbi grada. Pozivam
sve da prema nadležnostima i mogućnostima daju svoj doprinos. Ne
trebaju nama biti važna politička ili
druga opredjeljenja već želja da nešto dobro učinimo za grad i svoj kraj
– poručio je gradonačelnik Krobot.
Grad Ludbreg slavi i obilježava
Dan grada 19. ožujka na blagdan
sv. Josipa, zaštitnika hrvatskog naroda, ali prema datumu iz 1513.
godine kada je papa Leon X Ludbreg proglasio prošteništem Predragocjene Krvi Isusove.
Ujutro 19. ožujka na Dan grada
u župnoj crkvi svetu je misu služio
preč. Josip Đurkan.
Središnja je svečanost održana
u dvorani Pučkog učilišta, a
domaćini su bili Slavko Blagaj,
predsjednik Gradskog vijeća Grada Ludbrega i gradonačelnik Marijan Krobot. Oni su za govornicom
uputili pozdrave brojnim gostima,
te su podsjetili na rezultate u razvoju grada i na buduće planove.
Najljepša dužnost bila im je uručivanje javnih priznanja kojima je
Grad Ludbreg odlikovao zaslužne
osobe i udruge.
Svečanost su glazbenim dijelom ovoga puta uveličali učenici i
profesori, te zbor Osnovne glazbe-
ne škole Pučkog učilišta.
Središnjoj svečanosti odazvali
su se brojni uglednici, pozvani gosti, te brojni građani koji su ispunili veliku dvoranu Pučkog učilišta.
Nazočili su saborski zastupnici
Vesna Želježnjak, Mario Habek,
Dragutin Glavina i Davor Bernardić te gosti iz više ministarstava.
Varaždinsku županiju zastupao je
župan Predrag Štromar sa zamjenicima i dužnosnicima županijske
skupštine. Bili su i međimurski
župan Ivan Perhoč, predstavnici
Varaždina, Koprivnice, Varaždinskih Toplica, Preloga, Novog
Marofa, Ivanca, Lepoglave, Križevaca, Čakovca, Huma, Tisna,
te općina Donji Martijanec, Sveti
Đurđ, Mali Bukovec, Veliki Bukovec, Rasinja, Sračinec, predstavnici raznih ustanova i društava,
predsjednici Skupštine općine,
Izvršnog vijeća i gradonačelnici u
ranijim mandatima, te drugi gosti
i prijatelji Ludbrega.
Dobitnici Zahvalni
Katarina Brcković iz Globočeca
Rođena je 1921. godine u Globočecu. U obitelji Blažić od
najranijeg djetinjstva morala je skrbiti o članovima i mlađim
sestrama. Istakla se u narodno-oslobodilačkoj borbi, pomagala je prikupljanjem pomoći, a potom i sama postala sudionik NOP-a. Posebnu brigu nakon rata vodila je i pomagala u
obnovi spomenika NOB-i. Nakon rata djelovala je u seoskoj
zadruzi, Crvenom križu, društvu žena, bavila se humanitarnim radom. Uvijek se zalagala za dobrobit Globočeca.
Željko Šoštarek iz Ludbrega
Rođen je 1956. godine u Lepoglavi, a dugo godina
radi i živi u Ludbregu. Od najranije mladosti dobrovoljni je darivatelj krvi, na radnim mjestima od Lepoglave,
Ivanca, te u Ludbregu. I danas je još uvijek dobrovoljni
darivatelj krvi koju je do sada darovao 101 puta, a potiče i druge da se priključe ovoj humanitarnoj djelatnosti. Kao dobrovoljni darivatelj dosad je primio brojne
zahvalnice i priznanja Hrvatskog Crvenog križa.
Milan Bunčić iz Ludbrega
Rođen je 1963. godine u Ludbregu gdje radi i živi i danas.
Već se kao srednjoškolac od 1981. godine aktivno bavio humanitarnim radom odnosno dobrovoljnim darivanjem krvi.
Darivatelj je postao u vojsci, a nastavio po povratku u Ludbreg.
Do sada je krv darivao 101 puta. Kao višestruki dobrovoljni darivatelj cijelo vrijeme aktivno sudjeluje i u drugim programima
Crvenog križa. Dosad je za humanitarni rad primio mnogobrojna priznanja Hrvatskog Crvenog križa.
6. travnja 2012.
SNIMKE: MIROSLAV NOVAK I DARKO SKUPNJAK
DAN GRADA
7
Slavko Blagaj, predsjednik Gradskog vijeća:
‘Složni ćemo uspješnije
svladati teškoće’
Veliki broj uglednih gostiju odazvao se svečanosti
Saborski zastupnici, dužnosnici županije i drugi gosti
Predsjednik Gradskog vijeća
Slavko Blagaj u izlaganju je goste
upoznao s poviješću Ludbrega,
posebice s višestoljetnom tradicijom štovanja Krvi Kristove. Između
ostalog je naglasio:
-Ludbreg je tradicionalno kroz
stoljeća urbana sredina sa svim obilježjima grada. Već u antičko doba
formirao se kao urbano naselje. U
srednjem vijeku postao je tranzitni,
obrtnički, kulturni i obrazovni centar ovog dijela Podravine. Industrijalizacijom grad postaje gospodarsko, kulturno-povijesno i upravno
središte gornje Podravine. To je i
posljednjih 15-tak godina uz naglašeni razvoj malog i srednjeg poduzetništva, te društvenih djelatnosti.
Ludbreg je i jedino hrvatsko proštenište gdje se štuje Krv Isusova, a priznato je papinskom bulom.
Gradsko vijeće ulagalo je maksimalne napore da u ovim teškim,
kriznim vremenima osigura što bolje uvjete za gospodarski i društveni razvoj grada na dobrobit građana i njihovih asocijacija, trgovačkih
društava i ustanova. Iako iz raznih
političkih stranaka, rad smo usmjerili na prevladavanje postojećih
problema i jednoliki razvoj naselja
ne gledajući pri tome stranačke
interese već opće dobro svih građana.
Sve što je ostvareno nije zasluga samo Gradskoga vijeća i izvršne vlasti, već zalaganja i marljivog
rada brojnih subjekata. Zahvaljujem svim vijećnicima, gradonačelniku i njegovom zamjeniku, kao
i onima koji su na bilo koji način
pridonijeli postignutim uspjesima.
Nadam se suradnji svih struktura
lokalne vlasti, međusobnom uvažavanju, dogovaranju i poštivanju
međusobnih dogovora u provođenju projekata.
Svima nam uvijek mora biti jedan, najvažniji cilj - da građanima
omogućimo što uspješnije i kvalitetnije zadovoljavanje svakodnevnih potreba. Vjerujem da ćemo, ako
budemo složni, zajedno uspješno
svladati teškoće, riješiti probleme i
izazove koji su pred nama, te ostvariti ciljeve koje smo si postavili – rekao je Slavko Blagaj.
Dubravka Horvat iz Zagreba, Počasna građanka Ludbrega
Ponosna i sretna
Živi u Zagrebu, ali je poznaju mnogobrojni žitelji ludbreškog
kraja, aktivisti Crvenog križa. Već
33 godine radi u Hrvatskom Crvenom križu. Posebno je doprinijela
reguliranju djelatnosti Crvenog
križa i razvoju Službe traženja. Od
Domovinskog rata do danas obnaša dužnost zamjenice predstojnika
Hrvatskog Crvenog križa. Punih 17
godina voditeljica je Nacionalnog
ureda Službe traženja na državnoj
razini i radila je na rješavanju oko
12.000 zahtjeva za traženje nestalih.
Rođena je u Slokovcu 1948., gimnaziju i muzičku školu završila je
u Varaždinu, pravo u Zagrebu. Lud-
breg i rodni kraj nikada nije zaboravila. Oduvijek je pružala pomoć
Gradskom društvu Crvenog križa,
promicala Ludbreg u mnogim prigodama.
Emotivno je doživjela dodjelu
priznanja Grada Ludbrega.
-Jako sam dirnuta. Već sam dobila značajna priznanja, primjerice,
Danicu s likom Katarine Zrinski,
Spomenicu domovinske zahvalnosti. Ali, kada te se sjeti tvoj rodni
kraj to je nešto posebno. Vjerujte, čovjek to duboko proživljava,
kao ja sada. Kako starimo tako se
rado vraćamo korijenima. Ja pamtim krasno djetinjstvo koje sam tu
provela, ljeta u kupanju na Bednji.
Ludbregu puno hvala na priznanju,
to je poticaj nagrađenima da nastoje sutra dati još veći doprinos da bi
prekrasni topli Ludbreg doživio još
bolje dane. Kad posjetim majku u
Varaždinu rado uvijek svratim i u
Ludbreg, vidim prijatelje usput pomognem Gradskom društvu Crvenog križa, ako nešto treba. Jako mi
je drago što je Ludbreg odao priznanje humanitarcima, to je dobar
znak da lokalna zajednica uočava
vrijednosti humanitarnog djelovanja. Jako sam ponosna i sretna –
rekla je Dubravka Horvat, Počasna
građanka Ludbrega.
Dubravka Horvat, nositeljica povelje Počasne građanke Ludbrega
ica Grada Ludbrega
Petar Skupnjak iz Slokovca
Rođen je 1950. godine u Slokovcu gdje živi. Od rane mladosti aktivan je u
društvenom i sportskom životu Slokovca. Za ‘Slogu’ je igrao 20-ak godina, a
dio nogometne karijere proveo je i u Podravini. U nogometu je ostao i trener,
predsjednik i sve što je trebalo. Uživao je velik ugled mještana Slokovca. U dva
mandata obnašao je dužnost predsjednika VMO-a, 9 godina obnašao je dužnost predsjednika Ogranka HSS-a Slokovec, a od 2009. godine je predsjednik
i Gradske organizacije HSS-a. Jednostavan i pravedan, kao poštena osoba i
političar stekao je veliko povjerenje i poštovanje ljudi kojima je okružen.
Franjo Beser iz Ludbrega
Osobnim je doprinosom, višegodišnjim radom i djelovanjem postigao iznimne rezultate u razvoju sporta na
području Ludbrega i šire. Godinama je prisutan u nogometu i košarci, a posljednjih 10-ak godina vodi krovnu
sportsku udrugu grada. Osobnim je angažmanom jedan
od najzaslužnijih za izgradnju objekta u sklopu gradskog
stadiona koji će služiti novim generacijama sportaša, te
okupljati poklonike sporta.
Mladen Henec iz Križovljana
Sve do nedavno bio je dugogodišnji predsjednik Nogometnog kluba ‘Podravina’ i potpredsjednik Zajednice
športskih udruga. Osobnim je angažmanom pridonio
razvoju sporta na području Ludbrega i regije. Iznimno je
zaslužan za izgradnju objekta na stadionu u koji je uložio
puno truda, te se angažirao kako bi ludbreške generacije
sportaša imale optimalne uvjete za rad. Donator je raznim
udrugama i manifestacijama.
8
DAN GRADA
Stanko Horvat, dobitnik
Nagrade grada Ludbrega
za životno djelo
Stanko Horvat (60) mogao je
još puno dati društvu da mu bolest nije skratila radni vijek. Dijabetes mu je ozbiljno narušio vid
i krajem prošle godine morao je u
mirovinu.
-Jako mi je žao što sam morao
u mirovinu. Specifičan je to posao
koji zahtijeva terenski rad, svakodnevnu komunikaciju, papirologiju.
Zato sam od 1. studenog u mirovini
nakon 38 godina radnog staža. Jako
sam žalostan zbog toga – potužio se
dobitnik Nagrade grada za životno
djelo koji se još nije u potpunosti
pomirio s prisilnim umirovljenjem.
Kao profesionalac u današnjem
Gradskom društvu Crvenog križa
Ludbreg, Stanko je postavio visoke
standarde rada i rezultate koje će
biti teško nadmašiti. A kak je bilo na
početku?
-Poslije školovanja radio sam
mjesec dana u 'Razvitku' i odmah
potom otišao u vojsku. Po povratku
je 1973. bio je raspisan natječaj za
radno mjestu u Crvenom križu. Bio
sam darivatelj krvi, pa sam bio donekle upućen u te djelatnosti. Javio sam
se i primili su me. Moj početak vezan je uz Feliksa Pignara, ondašnjeg
predsjednika i Katu Brcković koji su
me uvodili u posao, slali me na seminare da se što bolje educiram. Ured
je bio u zgradi 'komiteta', u prostoriji
3 sa 3 koju smo dijelili s Udruženjem
obrtnika – stol i ormar, bez telefona i
drugih pomagala. U bivšu Peričićevu
preselili smo krajem 70-ih.
Aktivista Crvenog križa bilo je i
tada dosta, svugdje su aktivno radila društva, ali su većinom bili stariji članovi. Zato je trebalo obnoviti
strukturu članstva, uvoditi mlade,
prilagoditi programe. Primjerice,
kad sam došao puno sam se interesiral kak rade drugi, skupljal informacije, kontaktiral i tak došao do
određenih iskustva. Uvodili smo u
Ludbregu ono kaj sam mislio da je
dobro i da je provedivo. Uveli smo
i neke nove metode, puno terena
i dogovora. U prvoj polovici 80-ih
već smo bili najbolji u Hrvatskoj
po broju darivatelja krvi i postotku
prikupljenih doza. Puno toga pomogla su tadašnja poduzeća. Ondašnji
rukovodioci su imali sluha i izlazili
6. travnja 2012.
Kad jednom zavoliš posao.
nam u susret. Dogovarali smo termine za akcije darivanja krvi kako
bi oni najlakše pustili ljude. Sve više
mladih se uključivalo u rad. Okupili
smo i organizirali mladež po školama koja je u svaku kuću odnesla
naše obavijesti. Suradnja s mladima
i poduzećima bila je temelj za sve
naše aktivnosti.Ostvarili ste suradnju s mnogim
sredinama i srodnim udrugama?
-Bilo je puno suradnje s domaćim
društvima, ali i s inozemstvom. Počeli
smo s Rijekom, pa s Ivanić-Gradom,
dosta kontakata ostvarili smo preko
ondašnje Zajednice općina, puno koordinirali. Onda smo upoznali neke
ljude iz Austrije i počeli suradnju s
njima. Bilo je susreta, akcija, razmjena iskustava i pomoći. Nastavila se
suradnja sve do Domovinskog rata. I
s Rabom smo jedno vrijeme imali česte kontakte i jaku suradnju. Kroz tu
suradnju uvijek doznate nešto novo,
uvijek nekaj iskoristite, zapravo imali
smo višestruke koristi zbog donacija
koje su stigle u naš kraj. Primjerice, s
Rijekom su posebno dobro surađivala društva u Martijancu i Sudovčini.
Rezultat toga je da je riječki '3. maj'
materijalom pomogao pri gradnji
sadašnjeg društvenog doma u Sudovčini.U Domovinskom ratu sigurno
je bilo specifično djelovati?
-Mi smo već prije odlično surađivali s Civilnom zaštitom. Povremeno su bile vježbe, seminari, a imali
smo programe za rad u izvanrednim
Mirovina nakon 38 godina rada
Priznanje za životno djelu Stanku su predali Slavko Blagaj i Marijan Krobot
situacijama, poput prirodnih katastrofa ili u slučaju rata. Tak da uopće nismo bili nepripremljeni kad je
počel Domovinski rat. Dogodio se
i bili smo spremni. Baš sam u lipnju
91. bio u privatnom posjetu rodbini
u SAD-u kad je počelo u Sloveniji.
Odmah sam zvao sam u Zagreb i
odlučio za hitni povratak. Avion s
kojim sam putovao iz Amerike sletio je u Beograd, a onda sam se 2.
srpnja zadnjim avionom koji je letio
na relaciji Beograd-Zagreb vratio
doma. Hitno smo napravili sastanak odbora, krenuli u anketiranje
za smještaj prognanika i izbjeglica
ako bude trebalo. I ljudi našeg kraja
tako su se odazvali da bismo mogli
smjestiti oko 5.000 ljudi, a isto toliko ljudi javilo se da je spremno dati
krv kad bude trebalo. U prvoj 'ratnoj'
akciji u Svetom Đurđu krv je došlo
dati 200 ljudi. Svaka nova akcija bila
je rekordna. Ukupno je 2.200 ljudi u
ratu dalo krv na naš poziv što je gotovo 15 posto stanovništva ludbreške regije.
Autobusi s izbjeglicama i prognanicima iz Slavonije i Bosne gotovo
su svakodnevno stizali u Ludbreg.
Smještali smo ih u našoj regiji. Nije
bilo teško jer smo bili organizirani, ali
je trebalo svakodnevno koordinirati s
mjesnim društvima. Ubrzo je počela
stizati i humanitarna pomoć od naših
prijatelja iz Austrije i Njemačke. Slali
smo ljudima neophodno za smještaj
- hranu, odjeću, krevete, krevetninu.
Kasnije su stizali špeleri pomoći koju
smo namijenili obližnjim bolnicama.
Bizarno je da smo najviše problema
imali na carini, trebalo im je jako
dugo da srede papire. Onda smo im
ukazali na to, pa je išlo brže. Baš smo
radili po programima Crvenom križa za djelovanje u ratnim prilikama i
sve je dobro štimalo.Dobro se surađivalo s austrijskim, ali i njemačkim udrugama?
-Suradnja s njemačkim udrugama, točnije s Gunzburgom, počela
je 1994. godine na prijedlog Njemačkog Crvenog križa. Za uspostavljanje suradnje s Nijemcima i
Austrijancima jako je pomoglo što
dobro govorim njemački, pa je bilo
lakše. U lijepom sjećanju mi je više
ljudi iz Njemačke i Austrije koji su
se pokazali kao veliki prijatelji Hrvatske i Ludbrega. U Grazu je to šef
Franz Zweillig, rado pamtim kolegu
iz Feldbacha (Austrija), u Njemačkoj je bio Werner Bettendorf, kada
je umro prestala je suradnja naših
udruga. Oni su nam slali razne donacije i za naše Gradsko društvo Crvenog križa, vozila za 'Lukom' i Centar za obavješćivanje, kao i vozila za
više vatrogasnih udruga, te puno
Dobitnici Plaketa Grada Ludbrega
Udruga hrvatskih vojnih invalida
Domovinskog rata Ludbreg
Osnovana je 1992. godine, a trenutno broji 50-ak aktivnih članova s područja Ludrega
i ludbreške regije. Štiti i promiče zajedničke
nacionalne, humanitarne, socijalne, zdravstvene, sportske, kulturne i druge interese.
Vodi brigu o reguliraju prava članova, te o
osiguravanju uvjeta reprofesionalizacije i zapošljavanja svojih članova. Sudjeluju u obilježavanju blagdana i drugih značajnih godišnjica iz Domovinskog rata.
Udruga dragovoljaca i veterana
Domovinskog rata–Ludbreg
Djeluje od 1995. godine i ima oko 400 članova branitelja Domovinskog rata s područja
Ludbrega i regije. Brine o zaštiti statusa sudionika i stradalnika Domovinskog rata, pomaže socijalno ugroženim članovima i njihovim
obiteljima. Pomaže pri ostvarivanju socijalnih,
zdravstvenih osiguranja i prava iz mirovinskih
prava. Priređuje sportske susrete u spomen na
poginule, obilježava blagdane, događaje iz Domovinskog rata. Udruga ima malonogmetnu
ekipu koja postiže zapažene rezultate.
Ženski nogometni klub
Podravina ‘02 Ludbreg
Osnovan je prije 10 godina na inicijativu
djevojaka s ludbreškog područja koje su nogomet igrale u Koprivnici. Okuplja 24 djevojčice,
djevojke i žene. Natječe se u 2. Hrvatskoj ligi
sjever i u županijskoj malonogometnoj ligi.
Klub je uspješan organizator malonogometnog
turnira. Dio nogometašica bio je u županijskoj
selekciji u utakmici povodom akcije promicanja ravnopravnosti spolova, u sportu i životu.
Udruga uzgajatelja malih
životinja ‘Kanarinac’ Ludbreg
Osnovana je 1986. godine i danas je registrirana u Hrvatskom savezu za uzgoj malih
životinja. Ljubav i entuzijam članova na uzgoju, očuvanju i zaštiti malih životinja zaštitni je
znak čkanova udruge. Već 18 godina priređuje
izložbu malih životinja čime promovira očuvanje životinjskog fonda. Udruga ima i registrirane suce koji sudjeluju u ocjenjivanju životinja
na izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu.
Rukometni klub ‘Ludbreg
- Mljekara Bohnec’
Ove 2012. godine slavi 40 godina rada i djelovanja, kao jedan je od najstarijih rukometnih
klubova u županiji. Perjanica je dvoranskih
sportova u Ludbregu, poznat kao vrlo organiziran klub koji dobrim radom može poslužiti
kao primjer drugima. Kroz klub je prošlo više
stotina igrača od kojih su neki postigli i zavidne karijere u drugim klubovima i na prvoligaškoj razini. Danas je član 3. Hrvatske rukometne lige, odlikuje ga vrlo mlada nadarena ekipa
utemeljena na odličnom radu i kroz suradnju
s Udrugom ‘Mladi rukometaš’.
Športski nogometni klub
‘Zadrugar’ Hrastovsko
Osnovan je 1947. godine, te obilježava 65
godina rada i djelovanja. U bogatoj povijesti
klub bilježi zapažene rezutlate. Sada je član 1.
Županijske lige, a 2009. bio je finalist županijskog kupa što je prije dvije godine omogućilo
da u Hrastovskom gostuje zagrebački Dinamo. Taj događaj ostat će u sjećanju igračima,
vodstvu i mještanima kao sportski i organizacijski pohtvat. U klubu brinu i o mlađim
uzrastima.
Športski nogometni
klub ‘Plitvica’ Selnik
Jedan je od najstarijih sportskih kolektiva
na našem području. Osnovan je 1937. godine i slavi 75. rođendan. Godinama okuplja
velik broj mladih, kao okosnica društvenog
događanja u naselju. Pamte se mnoge sjajne
generacije igrača. Odnekad slovi kao odlično
organiziran klub, pa su u Selniku često puta
gostovali klubovi nekadašnjeg saveznog ranga. Sva vodstva uložila su napore u uređenju
objekata i prateće infrastrukture, te su izgradili lijepi sportski objekt.
DAN GRADA
6. travnja 2012.
9
...
vatrogasne opreme. Pamtim Karla
Kirbuergera iz Crvenog križa Augsburga, tadašnjeg gradonačelnika
Gunzburga. Nakon rata pokrenuli
smo razmjenu učenika, na početku
za manji broj naših i njihovih školaraca, a kasnije se suradnja razvijala.
Djecu smo smještali po kućama,
puno ljudi se javljalo da primi goste.
Naši su bili smješteni u Gunzburgu
i okolici. Program je išao dok smo
obje strane mogle to financijski realizirati i dok su u Njemačkoj udrugu
vodili oni koji su imali sluha, uložili
trud. Bio je to prekrasan program.
Čak je došlo i do spajanja jedne naše
i njemačke obitelji odnosno sklopljen je brak dvoje mladih ljudi. Ima
li što ljepše?Vodili ste Gradsko društvo u
bivšoj i novoj državi. Razlike?
-Kad jedanput zavoliš posao onda
uopće nije bitno gdje ga i kada radiš.
U novije doba bilo je interesantnije,
možda zato što je bilo aktivnosti koje
su bile rijetke ili ih prije uopće nije
bilo. I zbog te suradnje s Austrijom i
Njemačkom, a i onoga što smo radili
u ratu. Bili smo i u Vukovaru za vrijeme rata kad s radila ekshumacija žrtava, angažirali smo službu traženja.
Preko nas je išla pošta braniteljima
u logorima. Preko službenog obrasca Međunarodnog Crvenog križa
mogla se je napisati samo obiteljska
poruka i ništa drugo.
Ništa mi nije žao u radnom vijeku, sve što je bilo planirano to smo
napravili, bili smo ažurni, ali i aktualni što je posebno važno. Kad tako
radite onda uopće ne gledate na radno vrijeme, odradite dio posla kroz
uobičajeno radno vrijeme, ali morate subotom i nedjeljom na teren.
Trebalo je tako ako ste htjeli nešto
kvalitetno napraviti. Ne možete se s
ljudima dogovarati radnim danom
kad je zaokupljen poslom u firmi ili
radi u polju, vinogradu. Nego, doći
kad su slobodni, subotom navečer i
nedjeljom, u svako selo. To je posao
koji radite ne pitajući za vrijeme,
subotom, nedjeljom, blagdanima.
Obitelj mi je zbog toga trpjela. Mogli
smo riješiti poštom, ali je puno bolje
kad sami uručite poštu i razgovarate.
Dolazili bismo na skupštine, ljudima
izravno reći što se radilo i što se planira. Bilo je puno zajedništva, svi su
bili usko povezani – naša društva s
udrugama žena, mjesnim odborima,
vatrogascima. Zato smo tako i dobro
funckionirali i u ratu i u miru.Kažete da je druženje aktivista
izuzeto važno?
-Radili su se izleti jer morate nagraditi najaktivnije, jako je to važno
za motivaciju. Ponekad bi izlet platilo
Društvo, nekad sami aktivisti. Prošli
smo cijelu Hrvatsku, čak smo u više
navrata u bivšoj državi išli do Beograda, vodio sam grupe autobusima.
Posebno su dobri bili izleti u Rijeku
jer oni imaju Dom Crvenog križa s
kuhinjom i sobama za noćenje, pa
se kroz dvodnevni boravak mogu
napraviti izleti u okolicu. Mnogo je
onih koji su s nama bili prvi puta na
moru ili putovali.
Družili smo se u svakoj prigodi
kada smo završavali seminare, edukacije po centrima, s ekipama za
pružanje prve pomoći nakon što bi
postigli dobre rezultate na regionalnim i državnim natjecanjima. U tim
ekipama mladeži bio je onih koji su
sada liječnici, rade po ambulantama i
bolnicama. Kao da smo znali da će ih
životni put usmjeriti u tom pravcu.Ostavili ste prostran i opremljen ured?
-U Domu zdravlja konačno imamo primjeren prostor za rad. Oprema? Ne možete danas zamisliti ozbiljan rad bez telefona, faxa, računala.
S vremenom smo nabavljali opremu
pomoću fonda i sabirnih akcija, bilo
je i donacija. Danas imamo i službeno vozilo. Ja sam prije toga dugo
koristio vlastito vozilo. Onda smo
nabavili kedi i kombi. Pa smo stara
vozila prodali da skupimo novce
za jedno pošteno. To sam riješio u
Njemačkoj gdje je vozilo kupljeno i
opremljeno. U odnosu na prije, od
početka rata, Gradsko društvo ima
dvoje zaposlenih.Što za vas znači najviše gradsko
priznanje?
-Znači mi jako puno. Drago mi je
što su ljudi u Gradu Ludbregu uvidjeli kako se posao obavlja pošteno
i uredno, da iza toga stoje rezultati.
Na određeni način ovo je nagrada za
moj čitav radni vijek. Zahvaljujem
Ružici Antolić, mojoj dugogodišnjoj suradnici i predsjednici Gradskog društva, te članovima Odbora
Gradskog društva Crvenog križa
koji su me kandidirali.
Zahvalio bih i svim ljudima s kojima sam surađivao kroz radni vijek,
predsjednicima mjesnih društava,
mnogobrojnim aktivistima na terenima, posebno darivateljima krvi.
Zahvalan sam i ljudima koji su vodili susjedne općine i Grad Ludbreg,
imali su razumijevanja i uvijek pomogli. Hvala svima.
Jako mi je žao što sam se zbog
bolesti morao povući. I hvala mojoj
obitelji koja je trpjela moj rad subotama, nedjeljama, na terenu, imali su
puno strpljenja sa mnom.Sada u mirovini Stanko konačno ima više vremena za suprugu
Đurđicu, sinove Tihomira i Nikolu,
unuku Vitu (2) i unuka Vilima (7,5).
Vjerujemo da će pronaći puno toga
zanimljivog što će mu uljepšati umirovljeničke dane.
Zasluženo priznanje Zvonku Kiriću za rad na više područja
Zvonko Kirić, dobitnik Nagrade grada Ludbrega
Sveti Vinko i obiteljske tradicije
Poduzetnik, vinogradar i
pčelar, predani HSS-ovac, član
vijeća mjesnog odbora - čovjek
sklon poštivanju tradicije. Ukratko - Zvonko Kirić (53) iz Sigeca.
Nakon školovanja, zaposlio se u
'Belupu', a početkom 90-ih otvorio
je obrt za proizvodnju.
-Prvo sam počeo puniti gaziranu vodu jer su Lipik i Jamnica tada
bili okupirani, pa se za tim ukazala
potreba. Nakon toga započeo sam s
proizvodnjom sirupa i sokova. Svaki početak je težak, jer sve moraš
sam, moraš biti tehnolog, komercijalist, dizajner. Danas naš proizvodni program ima 80-ak vrsta i
pakiranja gaziranih sokova, sirupa,
demineralizirane vode i razblažene octene kiseline. Radimo robnu
marku 'Kaj' za 'Magmu', imamo
uspješnu suradnju s 'Trgonomom',
a zastupljeni smo i na tržištu središnje Istre.Odakle sklonost prema vinogradarstvu i pčelarstvu?
-Djed po majčinoj strani bio je
pčelar, a imam i dosta poznanika
koji se bave pčelarstvom, pa smo
supruga i ja odlučili probati. U kratkom roku dosta smo toga napravili,
imamo 104 košnice od kojih je 90
ugrađeno na kontejner, da se mogu
seliti. Supruga i ja uživamo u pčelarstvu, to nam dođe ko psihoterapija.
Proizvodimo cvjetni, bagremov i
lipov med.
Što se tiče vinograda, mogu reći
da je i to obiteljska tradicija. Nedavno smo kupili još jedan vinograd i to
vinograd koji je bio u vlasništvu mog
pradjeda prije 110 godina. Sad imamo oko 3.300 trsova, posla je puno,
ali svi u obitelji volimo raditi u vinogradu. Meni je najljepše u proljeće
kad se budi priroda.Uz sve to aktivno djelujete u
naselju?
-U vijeću sam MO, u Gradskom
odboru tajnik HSS-a, dugo sam godina bio u upravi nogometnog kluba.
U Sigecu ne gledamo na međusobne
razlike i stranačku pripadnost, uvažavamo se i poštujemo međusobno
i djelujemo za dobrobit naselja što je
jako važno. I HSS je obiteljska tradicija, tata je dugogodišnji član HSS-a.
Znam da je nemoguće u kratkom
roku vratiti stranku na ono gdje je
bila prije. Ali, smatram da bi morala biti treća stranka u Hrvatskoj i u
Ludbregu. Zaslužuje to iz poštovanja prema 107 godina dugoj tradiciji
HSS-a.
Lani ste, nakon iznimnog angažmana i ustrajnosti, gradu podarili kip sv. Vinka s vidikovcem.
Nije bilo lako, zar ne?
-Doživio sam toliko stresova,
bilo je jako puno problema, toliko
sam se puta zapitao hoće li uspjeti?
Supruga i ja smo u projekt utrošili
puno vremena, živaca i koječeg
drugog, nismo imali vremena za
druženja, prijatelje, nismo bili ni na
Zvonko ispred tvrtke
godišnjem odmoru. Nisam mogao
pretpostaviti da će biti toliko posla, problema, neprospavanih noći,
sastanka, dogovora. Sve odluke za
projekt kipa sv. Vinka s vidikovcem
donosilo je vodstvo 'Trseka', oni su
me imenovali voditeljem projekta.
Ideja je bila moja. Logički odabir
bio je podići kip sv. Vinka jer je zaštitnik ludbreškog vinogorja, a za
Vincekovo imamo najveću izložbu
mladih vina, a počinje i vinogradarska godina.
Najvažnije je u početku bilo
odabrati mjesto za postavljanje da
kip postane prepoznatljiva turistička atrakcija našeg kraja i u sklopu
vinske ceste. Zatim kupiti parcelu,
odlučiti kakav će biti kip. U crkvi u
Varaždinu vidio sam kip Isusa od 7
metara i u dogovoru s autorom Petrom Kolarićem predložili smo da i
naš bude sličnih dimenzija. Razgovarao sam više puta i s našim župnikom preč. Đurkanom. Naš od 7,40
metara je najveći kip sv. Vinka u svijetu. Odlučili smo da u rukama drži
palmu, simbol mučeništva i tri grančice s tri pupa, kao simbol rodnosti
i običaja obrezivanja trsa za Vincekovo. Pa odabrati izvođače, riješiti
probleme koji su se javljali pri radovima, ishoditi suglasnosti i dozvole,
od građevinske do uporabne.Jeste li na kraju svega ipak zadovoljni?
-Na početku su mnogi bili sumnjičavi, ali sad svi reagiraju pozitivno. Zadovoljan sam što projekt
ima regionalni značaj. Pomogao je
Grad, kao i susjedne općine koje su
prepoznale važnost projekta kao
turističke atrakcije uz koju možemo
osmišljavati programe. Uostalom,
'Trsek' okuplja članove iz okolnih
općina, a kip 'gleda' na čitavu regiju.
Htio sam da bude podignut lani u
čast proslave 600 godišnjice čuda
Krvi Kristove. Zadovoljan sam,
imao sam veliku pomoć i podršku u
supruzi, a puno je pomogao i predsjednik udruge Branko Kežman.
Zadovoljan sam jer smo zatvorili
financijsku konstrukciju u cjelosti. Na natječaju u Ministarstvu
turizma dobili smo maksimalno
mogućih 150.000 kuna, ostalo smo
pokrili sredstvima udruge, Grada i
susjednih općina, a bilo je i donacija. Mogu slobodno reći da su sve
obveze riješene, da nema dugova,
niti ih smije biti.Što za vas znači ovo visoko priznanje?
-Za nagradu su me predložili
Gradski odbor HSS-a i 'Trsek' i drago mi je zbog toga. Sretan sam što su
ljudi u Povjerenstvu za dodjelu priznanja prepoznali moj rad. Lijepo
je bilo doći na proslavu Dana grada
i primiti nagradu. Zovu me poznanici i prijatelji, čestitaju, kažu da je
došlo u prave ruke. Nadam se da je
tako, ali to je naravno i obaveza za
daljnji rad.-
10
S A S V I H ST R A N A
6. travnja 2012.
Stiglo proljeće
Voćke
dvorišta
krase
Stiglo je proljeće, dakako i radovi u voćnjaku. Nakon rezidbe i
zimskog prskanja protiv štetnika
i bolesti, u voćnjacima se novim
presadnicama popunjavaju prazna
mjesta. Poznato je da vrijedni Ludbrežani i ljudi iz okolice godišnje
zasade najviše voćaka u županiji. U
našim dućanima nudi se standardna ponuda presadnica koje su kao
i uvijek u pravilu brzo razgrabljene.
Sadnice jabuka prodavale su se po
cijeni 20-25 kuna, krušaka, šljiva,
breskvi, marelica i trešanja od 28
do 32 kune.
-Izuzetno je sad traženo bobičasto voće: aronija, borovnica, ribizl,
malina i kupina. Od jabuka ljudi
traže starinske sorte otpornije na
bolesti: Bobovac, Canada i Mašanka. Najtraženija kruška je Žuta Viljamovka koju naši ljudi konzumiraju
za jelo iako se radi o sorti koja se
prvenstveno koristi za rakiju. Dosta
su tražene i ranije sorte breskvi Redhaven i Glohaven – rekao je Mladen
Osman, poslovođa u trgovini Poljocentar.
Sadnja u dvorištu Kladićevih u Selniku - tata Filip, Branko i Luka
Korisni savjeti za sadnju
1. kupite dobro razvijenu i neoštećenu sadnicu s razgranatim
sustavom korijena koja nije počela listati
2. jama u koju sadite ne smije biti
premala i obično je veličine kvadrata, stranica 60 cm i dubine 60 cm.
3. žile korijena odrežite na
dužinu 20-25 cm te ih uredno
rasporedite po humku zemlje napravljenom na sredini jame tako
da cijepljeno mjesto okrenete na
-Nešto je manji interes za kruške
iako su one možda najmanje osjet-
Mladen Osman iz ‘Poljocentra’
južnu stranu.
4. na korijen stavite sloj zemlje i
dobro nagazite, a zatim stavite zreli
stajski gnoj okolo i zatrpajte jamu
zemljom. Ako zemlja nije dovoljno
vlažna ulijte 10 l vode po jami.
5. pričvrstite sadnicu uz stup
gumiranom špagom na tri mjesta, prikratite na određenu visinu.
Visina se određuje ovisno o uzgojnom obliku, obično se reže na 90
cm od tla.
ljive na bolesti. Kod nas se najviše
tražila šljiva krupnih plodova sorte
Marija Petrinjak u trgovini Prvča
Stol za
blagdanske dane
Ludbreg će dobiti još jednu vinsku izložbu.
Za razliku od izložbe mladih za Vincekovo koju
priređuje 'Trsek', izložbu starih vina priprema
'Grački grozdek', udruga koja okuplja vinogradare s predjela 'Graci' iznad Hrastovskoga. Izložba
je najavljena za 28. travnja u društvenom domu
u Hrastovskom kamo treba donijeti i uzorke jer
će vina ocjenjivati enolozi. Uzorke treba donijeti
14. ili 15. travnja.
Čačanska koja sazrijeva polovicom
kolovoza – rekla je ing. Marija Petrinjak iz trgovine Prvča.
-Iskusni voćari iskoristili su toplo
vrijeme u siječnju za zimsku sadnju.
Naime, voćne sadnice mogu se saditi kada su voćke u fazi mirovanja,
dakle, preko cijele zime pod uvjetom
da tlo nije smrznuto. Zimska sadnja
ima prednosti nad proljetnom jer
ranije posađene voćke imaju snažniji vegetativni rast podzemnog i nadzemnog dijela biljke tijekom godine.
Mnogo ljudi iskoristilo je prednosti
kasnojesenske ili zimske sadnje jer
smo jesensku pošiljku sadnica rasprodali, a u ožujku smo dvaput naručivali manje pošiljke. Neki zakasne sa sadnjom, pa sadnice kupuju
i pred 1. maj. To je prekasno – kaže
dipl. ing. Zlatko Novosel iz poljoapoteke 'Grunt'.
Želite li kraljicu voćnjaka breskvu Glohaven, visokorodnu sortu marelice mađarskog porijekla
Kečkemetska ruža, možda neku
starinsku sortu jabuke kao npr. Bobovac ili sadnicu kruške čiji plod
ste prošle jeseni degustirali kod
prijatelja požurite u poljoprivredne dućane i iskoristite zadnje dane
pogodne za sadnju. Kroz par godina moći ćete cijelo ljeto uživati u
hladovini krošnje i ukusnim plodovima voćaka.
Dražen Vađunec
Gnojidba
Uz standardnu gnojidbu odstajalim stajskim gnojem i kompleksnim umjetnim gnojivima u novije
vrijeme voćne sadnice sade se i
gnoje bio-kompostom sa staklom
protiv voluharica koje mogu oštetiti sustav korijena biljke. Vreća od
50 litara takvog komposta košta
38 kuna. No, na tržištu se pojavilo i
jedno posve novo gnojivo pogodno za gnojidbu voćaka, povrća i
svih ostalih ratarskih kultura.
-Peletirano pileće gnojivo u
obliku peleta-granula pakovano
u vrećama po 20 kg potpuno je
ekološki prihvatljivo i novost je
na našem tržištu. Količinu gnojiva
potrebno je prilagoditi vrsti tla i
tipu kulture, a njime je najbolje
gnojiti 3 do 4 tjedna prije sadnje
ili sjetve. Granule pilećeg gnojiva
‘Pilgo’ mogu se jednostavno rasipati po tlu rasipačem umjetnog
gnojiva ili ručno. Takvo gnojivo se
polako topi, djeluje dugotrajno,
a biljke su opskrbljene hranjivim
tvarima tijekom cijelog vegetacijskog ciklusa. Vlastitim znanjem
dovršavamo pogon za peletiranje
u Prilesu čijim dovršetkom ćemo
tržištu moći ponuditi veće količine
ovog gnojiva po konkurentnim cijenama – rekao je vlasnik pogona
Darko Bernardić.
Za blagdan blagujmo!
Upravo u vrijeme uskrsnih blagdana kad se priroda budi i cvate, važno
je uskladiti boje i dekoracije u domu.
Proljetni stol neka bude izvor radosti.
Važno je očuvati tradiciju koja se prenosi s koljena na koljeno, da i mi budemo dio lanca i prenesemo na djecu
običaje koje su njegovale bake i mame.
Prisjetimo se običaja i s puno ljubavi
uredimo dom i - blagdanski stol.
Donosimo vam recepte koji mogu
biti dio blagdanskog jelovnika. Kukuruzne muffine možete poslužiti kao
fino pecivo za svečane prigode, a posebno će se lijepo slagati uz jetreca.
'Grački grozdek'
priprema izložbu vina
Voćke se sade i u siječnju ako nije smrznuto – kaže Z. Novosel iz Grunta
Kukuruzni muffini
Sastojci za 8 do 10 komada: 2,5 dl
mlijeka, 20 dag kukuruzne krupice, 3
dag brašna, 2 žličice praška za pecivo,
1 žličica soli, 1 žlica šećera, 1 jaje, 4 dag
omekšanog maslaca.
Priprema: prokuhajte mlijeko i u
provrelo sipajte krupicu i ostavite 10ak minuta. U smjesu dodajte brašno s
praškom za pecivo, sol, šećer, jaje i što
mekaniji maslac. Kalupiće premažite
maslacem i pospite mrvicama. Tijesto
raspodijelite u kalupiće i pecite 20–30
minuta u zagrijanoj pećnici na 200 C.
Pileća jetra zarolana slaninom
Pileća jetra zarolana slaninom
Sastojci: pileća jetra, tanko narezana slanina ili panceta
Priprema: jetreca podijeliti na dva
dijela, svaki dio omotati slaninom i pričvrstiti čačkalicom. Peći na vrućoj masti ili ulju dok slanina ne dobije crvenu
boju. Poslužiti s pire krumpirom, mladim lukom i domaćim matovilcem.
Napomena: Jetreca nije potrebno
posebno začiniti jer će poprimiti slankasti okus od slanine.
Gnijezda s orasima
Priprava dizanog tijesta: razmrviti
kvas u 2,5 dl mlakog mlijeka i ostaviti
dizati. Dodati oko 5-6 žlica šećera, 1 kg
brašna, 2,5 dl masti i margarina, malo
soli i mlijeko po potrebi da zamijesite
tijesto. Izrađeno tijesto ostavite da se
diže oko pola sata. Rastanjite, premažite
nadjevom i savijte kao štrudlu. Režite na
komade debljine prsta i slažite u dobro
podmazani lim. Rezana strana mora biti
okrenuta prema gore. Kolače ne stavljati preblizu jedan do drugoga jer se dižu
prilikom pečenja. Prije pečenja kolače
dizati oko pola sata. Peći na laganoj vatri.
Za nadjev može mak, orasi ili pekmez.
Nadjev od oraha: pola kg mljeve-
Gnijezda s orasima
nih oraha, nekoliko žlica šećera, ovisi
koliko želite slatki nadjev, vanilin šećer,
2,5 vrelog mlijeka kojim ćete izmiješati
orahe. Malo ruma i grožđice po ukusu.
Savjet: ako ćete raditi gnijezda,
stavite kolače u prikladni kalup i slažite jedan do drugog, ako radite obične
zavojke nemojte ih stavljati preblizu
jer se dižu prilikom pečenja.
Željka Namesnik
PRIGODNO
6. travnja 2012.
Uz Dan narcisa - dan borbe
protiv karcinoma dojke
U 30-ak hrvatskih gradova svake godine priređuje se 'Dan narcisa'
u sklopu akcije borbe protiv karcinoma dojke. Prodajom narcisa,
simbola proljeća i novog života,
prikupljaju se sredstva za borbu
protiv bolesti koja i danas ima visoku smrtnost. Akcija je i ove godine
bila u Ludbregu, ali su Ludbrežanke
otišle korak dalje.
-Osnivamo Udrugu žena u borbi protiv raka dojke. Osnivačka
skupština je 11. travnja. Pozivamo
da dođu sve žene bez obzira jesu li
oboljele od bolesti ili su zdrave. Primarna zadaća bit će nam edukacija
i osvješćivanje žena o ovoj najčešćoj
bolesti žena – kaže Nada Kapusta u
ime inicijativnog odbora.
Dakle, osnivačka skupštine
Udruge žena za borbu protiv karci-
Osnivanje udruge 11. travnja
Prodaja narcisa u Ludbregu je odlično uspjela
Eva kaže da su najvažniji pregledi i kontrola zdravlja
noma dojke je 11. travnja u 19 sati u
Pučkom učilištu.
Na vrijeme otkrila kvržicu
Prodavale narcise s predsjednikom
Hrvatski predsjednik dr. Ivo Josipović ovog ožujka se susretao s
Ludbrežanima. Nakon susreta s članovima ‘Ludbreškog Sunca’ bio je pokrovitelj Dana narcisa i u Zagrebu s
Hrvatskim forumom protiv raka doj-
ke prodavao narcise. Dakako, imao je
pomagače, a među pomagačicama
bilo je i Ludbrežanki. Predsjedniku je
društvo činila i naša novinarka Marina s prijateljicom. I iskoristila prigodu
za fotku za vječnu uspomenu.
Marina, Nives i predsjednik
Ivan i Ružica s predsjednikom
Predstavnici 'Ludbreškog Sunca' susreli su se s predsjednikom
dr. Ivom Josipovićem koji je priredio prijam za predstavnike udruga
koje okupljaju osobe s Downovim
sindromom, a u povodu Svjetskog
dana borbe protiv ove bolesti. Ružica Zlatar, predsjednica udruge
povela je Ivana Mužica oboljelog od
sindroma, a s njima je bio i Alen Šragalj, vozač kombija.
-Predsjednika sam upoznala s
našim djelovanjem, programima i
projektima koje provodimo za štićenike. U udruzi imamo šestero
štićenika s Downovim sindromom.
Predsjednik je pozorno slušao i na
sve nas ostavio izniman dojam kao
vrlo susretljiva osoba, puna razumijevanja i topline. Doživjela sam ga
11
Susret na Pantovčaku
kao ugodnog i jednostavnog čovjeka. Primjerice, bilo je na prijamu i
male djece, a on je kleknuo na kolje-
na i s njima se poigrao. Onda je došao red na Ivana – kaže Ružica.
Ivan je predao tepih s motivima
naše zastave kojeg je izradio na tkalačkom stanu u radionici udruge, a
naučio je i tekst:
-Rekel sam mu: 'To je poklon kojeg sam napravil za Vas. Utkano je
puno truda i ljubavi.' Napravil sam
ga za jedan dan. On je onda rekel:
'Hvala lijepa, Ivane! Tu su sok i slatkiši, uzmi'. I ja sam uzel. Lijepo je
bilo – prenio je Ivan svoje dojmove.
Ružica je pozvala predsjednika da
posjeti 'Ludbreško Sunce'.
-Poziv je prihvatio, predložio da
to dogovore službe Grada Ludbrega i
njegovog ureda. Nadam se da će doći
do toga da posjeti Ludbreg i 'Ludbreško Sunce' – otkrila je Ružica.
Najčešći oblik karcinoma od kojega obolijevaju žene je na dojci, ali su
redovitim pregledima i ranim otkrivanjem bolesti mogućnosti izlječenja sve veće. Posjetili smo ludbrešku
učiteljicu u mirovini Evu Dulikravić
koja je preboljela ovaj karcinom.
Zamolili smo je da s našim čitateljicama podijeli iskustva i da savjetuje
žene što je ona rado učinila.
-Bilo je to 2005. Redovito sam
na HTV-u pratila emisiju 'Govorimo o zdravlju' od nedavno,
nažalost, pokojne Helge Vlahović-Brnobić. U jednoj emisiji je
gostovao dr. Eljuga i bila je zorna
prezentacija kako sami možete
otkriti rak dojke. Slijedeći savjete,
samopregledom osjetila sam da to
nije tkivo, nego kvržica veličine 1
cm. I bol. Nazvala sam snahu Vesnu i otišla liječniku. Odmah sam
bila primljena na mamografiju i
punkciju u bolnici u Koprivnici.
Dva dana kasnije bila sam operirana – ispričala je Eva.
Njezin vedar i optimističan duh
potaknuo je Božicu, glavnu sestru
ambulante, da u Evinoj sobi ženama
koje su oboljele od raka dojke održi
predavanje.
-Dovela je žene koje su ležale na
odjelu i operirale dojku u moju sobu.
Ja sam poslužila kao primjer. Sjećam
se da su to bile žene mlađe od mene
za 15-20 godina. Rekla sam im: 'Vjerujem u doktore, vjerujem u sve što
slijedi kasnije, ali se nadam da ću se
iz toga izvući. Ništa se ne bojte, sve
će biti u redu.' Tako sam pokušala
podići duh i optimizam žena – rekla
je Eva.
Nakon operacije morala je redovito vježbati i svaka dva tjedna ići na
kontrole kod dr. Šnajdera u Koprivnicu i u Zagreb. Kako je dr. Šnajderu
bila vrlo simpatična, predložio je
suradnju.
-Ludbreškim ženama je održao
predavanje o učestalosti karcinoma
dojke, prevenciji, ranom otkrivanju,
o redovitim i pravovremenim mamografskim pregledima – rekla je Eva.
I kod ove vrlo opasne bolesti
važno je da žene obavljaju redovite
preglede kako bi se bolest otkrila
na vrijeme što je bitan preduvjet za
uspješno izlječenje. Stoga ženama
poručuje:
-Sve je izlječivo ako se poduzme
prava stvar u pravo vrijeme. Treba se
kontrolirati, redovito ići na preglede. Puno puta o čovjeku ovisi hoće
li ozdraviti. Čovjek je sebi najbolja
kontrola. Liječnici, bolnice, instrumentarij...su samo pomagala. Važno
se boriti. Mi smo najvažniji u tome
– poručila je danas zdrava i puna
optimizma.
Marina Hižak
12
K U LT U R A
6. travnja 2012.
Osnovna glazbena škola Pučkog otvorenog učilišta Ludbreg
Novi uspjeh malih glazbenika
Osnovna glazbena škole Pučkog
učilišta 'Dragutin Novak' Ludbreg
nastavlja tradiciju zapaženih nastupa svojih učenika na natjecanjima
mladih glazbenika. Najpoznatije
je natjecanje Hrvatskog društva
glazbenih pedagoga za polaznike
osnovnih i srednjih glazbenih škola
i studente glazbe. Sada je natjecanje
za kontinentalnu Hrvatsku održano
u Samoboru, a naš Bernard Bačani
osvojio je drugu nagradu u trubi,
kao i Lovro Povijač u trombonu, dok
je Sven Glavak osvojio u trubi treću
nagradu. Njihov mentor magistar
trube prof. Marko Prepelić kaže da
plasman njegovih učenika u jakoj
konkurenciji nije najvažniji.
-Meni je najvažniji njihov napredak.
Sama izvedba na nastupu može biti
trenutak treme ili inspiracije. Posebno
naglašavam da takav uspjeh i napredak
koji pokazuju Bernard, Lovro i Sven ni
blizu nije moguć bez potpore roditelja,
obitelji. Djeca nakon nastave u redovitoj školi dolaze na nastavu u Pučko
učilište, a još i svakodnevno vježbaju
kod kuće – kaže prof. Prepelić.
Učitelj je posebno naglasio kako su
trojica njegovih učenika na natjecanju
bila mlađa od većine natjecatelja.
-Struka već godinama pokušava
ukazati na nedostatak kategorije za
mlađa godišta za trubače i tromboniste. Bernard, Sven i Lovro su
Bernard, Sven i Lovro
Tko su trojica učenika Osnovne
glazbene škole Pučkog učilišta -Bernard
Bačani, Sven Glavak i Lovro Povijač.
Bernard:
-Idem u četvrti razred trube
Osnovne glazbene i u 6. razred OŠ
Sveti Đurđ. Živim u Karlovcu. Mama i
tata voze me triput na tjedan u Ludbreg i onda još na probu s Puhačkim
orkestrom jer sam njegov član. Od
mojih doma nitko se nije bavil glazbom. Meni je to nekak bilo zanimljivo, pa su me roditelji upisali. Je, zadovoljni su kak sam prešel u Samoboru.
I ja sam zadovoljan. Nijedna od tri
skladbe nije mi bila preteška, ali sam
malo imal tremu. I grlo mi je bilo malo
suho. Nekak je išlo. Želja mi je da pohađam glazbenu - kaže Bernard.
Sven:
-Ja sam iz Ludbrega, idem u 5. razred OŠ i 3. razred glazbene. Zanima
me glazba, ali ne znam baš zakaj sam
počel učiti trubu. Sestra Ivon je prije
učila trubu u Učilištu, pa sam valjda
zato i ja. Tati se dopada kaj sviram,
a mama svira tu u našem orkestru.
svirali u kategoriji s osmašima koji
su u prednosti, pa se može dogoditi da u slučaju slabijeg plasmana
Deda Mirko je profesor na Srednjoj
glazbenoj u Bjelovaru. Još učim i
tamburicu. Puno sam vježbal za natjecanje, triput s profesorom, a doma
vježbam svaki dan. Na natjecanju
sam sviral skladbu Davora Bobića i
dvije Juliena Porreta. Odlično je bilo
i zadovoljan sam. Volim svirati i ne
mislim odustati niti od trube ni od
tamburice – poručuje Sven.
Lovro:
-Ime mi je Lovro Povijač, ja sam iz
Dubovice. Učenik sam 6. razreda u OŠ
Veliki Bukovec, a u Osnovnoj glazbenoj
pohađam 3. razred trombona. Voze me
roditelji. Tata se bavi s glazbom, svira
puhačke instrumente u ‘Habekima’ i u
Puhačkom orkestru, pa sam valjda to
pobral od njega. I ja sviram u Puhačkom. Počel sam na trubi, pa sam se prebacil na trombon. Sad mi je on lakši. U
Samoboru je lijepo, malo me bilo strah,
ali dobro sam sviral i sve je ispalo dobro. Puno sam se pripremal, s učiteljem
u Učilištu onaj tjedan prije natjecanja
svaki dan. I doma bar triput na dan sam
sjel i vježbal – rekao je Lovro.
izgube motivaciju za rad. A sad su
ušli u fazu kad učenik kroz nastupe
pokazuje kako radi. Ovim uspjehom
Sven, Lovro i Bernard s učiteljem prof. Markom Prepelićem
su shvatili da mogu isplivati kvalitetom i to im je sigurno poticaj za daljnji rad. Unatoč mladosti sva trojica
bila su odlična. Za izvesti tri skladbe
zaredom treba imati dah i zadržati
koncentraciju svih 10-15 minuta –
rekao je prof. Prepelić.
Profesor Marko imao je razloga
za dodatno zadovoljstvo jer je Lovro
nadvisio vršnjaka iz Varaždina kojemu je mentor profesorov brat, predavač trombona na Srednjoj glazbenoj.
-Svakako da je bilo špeckanja na bratov račun. Pa, mali Ludbreg pobijedio je
veliki Varaždin – uz smijeh je komentirao 'bratski obračun' prof. Marko.
Osnovna glazbena škola Pučkog
učilišta, zaista je posljednjih godina
ostvarila iznimne uspjehe.
-Zadnjih godina naši su učenici ostvarili dvije prve nagrade, tri
druge i jedna treća nagrada na regionalnom, kao i dvije nagrade na
državnom natjecanju. Svakako da su
u tome velike zasluge prof. Prepelića.
No, u Ludbregu smo okupili odličnu
ekipu mladih učitelja, pa djeci osiguravamo visokostručnu nastavu u
svim glazbenim predmetima. Pučko
učilište i dalje će pratiti svoje učenike
na sličnim smotrama, sad smo financirali put i dvodnevni boravak djeci u
Samoboru gdje su upoznali vršnjake
iz drugih gradova i vjerujem da im je
bilo lijepo – rekao je mr. Branko Dijanošić, ravnatelj Pučkog učilišta.
Izložba fotografija mađarskog autora Laszla Tama
Putovanje sakralnim mjestima
Poklonicima fotografije preporučujemo da pogledaju izložbu koja se
može razgledati u kapelici sv. Križa
dvorca Batthyany. Autor je Laszlo
Tam, poznati mađarski umjetnički
fotograf. Izloženo je 60-ak radova
koje je autor snimio tijekom svojih
hodočašća na vjersko-biblijska mjesta. Svoje mjesto ima i Ludbreg sa
svetištem Predragocjene Krvi Isusove. Naime, autor je veliki prijatelj
Ludbrega kojeg je pohodio više puta
i pritom napravio tisuće fotografija s naglaskom na svetište.
-Ovo tlo je sveto i dio je moje vjere
što me jako ispunjava. U Ludbregu
se posebno lijepo osjećam – rekao
je Laszlo.
Tematskom izložbom
majstor fotografije želi poručiti:
-Fotografije ne znače ništa ako nema
emocionalne povezanosti i vjere.
Uvijek moramo vjerovati u nešto.
Galerija
ZB Art
Učesnici radionice izrade pisanica
Ludbreška pisanica
Autor Laszlo Tam s posjetiteljima izložbe
Kada ljudi pitaju gdje da pronađu
Boga, kažem im: pogledajte ljudima
u oči jer tamo ćete naći Boga. Želio
bi da je to ujedno i moto izložbe.-
Izložba je postavljena u sklopu obilježavanja Dana grada, a može se
razgledati u kapelici svetog Križa do
9. svibnja. (ah)
Pisanica kao umjetnički rad
U galeriji ZB Art može se
razgledati izložba pisanica,
radova polaznika Male škole
keramike, crtanja i slikanja
koja djeluje u Udruzi Artum.
Mladi keramičari i slikari pokazali su iznimnu kreativnost
i zavidno znanje u tehnikama
kojima su izrazili viđenje pisanica. Autori su: Mia Abramović, Sven Abramović, Gašpar
Haramija, Izabela Kežman,
Tea Povijač, Nicol Sinković,
Viktorija Zlatar, Lea Kovačić
i Marta Sedlar. Njihova mentorica je Štefanija Baranašić,
predsjednica ‘Artuma’ i voditeljica Male škole keramike,
crtanja i slikanja.
Mali autori koji su izlagali u Krapini i sada u Ludbregu
Mladi autori su svojim
radovima zajedno s 30-ak
drugih autora sudjelovali i na
prigodnoj izložbi u Krapini.
U galeriji se također mogu vidjeti radovi Suzane Kežman
koja je pisanice izradila tehnikom heklanja koncem.
Likovno udruženje Ludbreg priredilo je uskrsnu radionicu 'Ludbreška
pisanica' na kojoj je 20-ak polaznika
predškolskog i školskog uzrasta oslikavalo pisanice raznim tehnikama, a
nastali su i radovi iz mašte.
-Volim dolaziti na likovne radi-
onice. Oslikala sam pisanice u više
boja i osmislila uskršnjeg zečića - rekla je šestogodišnja Una Križanić.
Uskrsni radovi i pisanice već su dobili svoje mjesto na izložbi u Pitomači
tamošnjeg likovnog kluba i gostiju gdje
će biti izloženi do 10. travnja. (mh)
6. travnja 2012.
K U LT U R A
13
U povodu Dana grada predstavljena knjiga dr.sc. Gabrijela Horvata
Vodič kalničkim šumama
Lijep je ludbreški običaj da se
posebna pozornost poklanja onima
koji ostavljaju vrijedno djelo iza sebe
sadašnjim i budućim generacijama.
Tako je i s knjigom 'Šume Kalnika',
Ludbrežanina dr.sc. Gabrijela Horvata koja je predstavljena u povodu
Dana grada Ludbrega. Gradska vijećnici Pučkog učilišta bila je puna
gostiju uzvanika i građana.
Nakladnik i urednik knjige Stjepan Juranić, direktor izdavačke kuće
'Tonimir' knjigu je nazvao odom
kalničkim šumama i zavičaju koji su
autorova prošlost, sadašnjost i budućnost.
-Autor knjige o šumama najljepše gore sjeverozapadne Hrvatske je
dijete poniklo u šumarskoj obitelji
na Kalniku. Djetinjstvo je proveo u
lugarnicama Drenovec i Gabrinovec po kojoj je čak i dobio ime. Radni i životni vijek vezan je uz Kalnik i
jako dobro poznaje te šume, gotovo
svako stablo. Upravitelj je Šumarije
Ludbreg. Lani je obranio disertaciju
na Šumarskom fakultetu u Zagrebu
s temom 'Sukcesija vegetacije nakon
sječe kultura četinjača na Kalniku' –
naglasio je urednik Juranić.
Dio sadržaja radnje nalazi se i u
knjizi.
-Rezultati istraživanja su izvorni znanstveno-istraživački podaci
bez kojih knjiga ne bi imala sadašnji
obim, a zajedno čine moj cjeloviti
životni projekt. Tako sam učio o kalničkim šumama i prikupio mnogo
građe o vegetaciji, utjecaju Kalnika
i njegovih šuma na život čovjeka.
Spoznaje sam htio podijeliti sa svima koji vole prirodu, šume i Kalnik,
a knjigu ponuditi kao vodič kroz
bogatstva i ljepote Kalnika – rekao
Učesnici kolonije u povodu Dana grada Ludbrega
S promocije knjige ‘Šume Kalnika’
Autor dr.sc. Gabrijel Horvat
je autor.
Mnogi ga poznaju kao vrijednog
i samozatajnog čovjeka, ima prijatelje među lovcima, pčelarima i vinogradarima, a kaže da je pri svakom
odlasku u šumu imao na umu misao
koju je opisujući slavonske šume
izrekao književnik Josip Kozarac
koji je napisao: 'Kad god sam prošao
tom šumom uvijek sam nešto novo
otkrio'.
-I ja sam svakodnevno otkrivao,
zapisivao nove pojedinosti o kalničkim šumama. Uz geografski i opis
geološke građe, reljefa, klime, tla i hidrologije, socioekonomskih odnosa,
knjiga obrađuje bukove, hrastove,
grabove i šume crne johe. Prikazane
su glavne vrste drveća i grmlja koje
ljubiteljima prirode čine zadovoljstvo i opuštanje ako se bez obzira na
godišnje doba upute u šetnju kalničkim šumama – kaže Gabrijel.
Knjiga je dokumentirana s
200-tinjak, uglavnom autorovih
fotografija. Ako želite imati ovo
stručno-popularno djelo o Kalniku
- kontaktirajte autora.
Promociji su nazočili brojni kolege po struci dr. Horvata, stručni
promotor Jozo Franjić, gradonačelnik Marijan Krobot, zatim Milorad
Batinić, potpredsjednik Hrvatskog
Sabora, kao i Goran Habuš, gradonačelnik Varaždina. Doprinos
lijepom ugođaju uz priče o Kalniku
dala je i vokalna skupina 'Pajdašice'
ludbreškog KUD-a.
Dražen Vađunec
Drugi književni natječaj Radio-Ludbrega
Slikari gradu
Likovni umjetnici šestu godinu su
se pridružili obilježavanju Dana grada Ludbrega dolaskom na koloniju
Likovnog udruženja Ludbreg. Sudjelovalo je 20-ak slikara i jedan kipar.
Vrijeme 17. ožujka bilo je sunčano i
pravo proljetno, ali su zbog jakog vjetra slikari radili u prostorima hotela
'Crnković'. Nastali su pejzaži u uljima
na platnu, akvarelima, akrilikom.
-Te tehnike brzo se suše, pa pogoduju tome da se dodaju slojevi boje.
Nakon zimske stanke zaželio sam se
rada i prijatelja, kolonija je bila prilika da radimo, razmjenjujemo mišljenja i družimo se – rekao je Drago
Cvijetić iz Zaboka.
U Likovnom udruženju zadovoljni bili su odazivom.
-Došli su nam kolege iz naše
okolice, zatim iz Zaboka, Krapine,
Koprivnice, Međimurja, Zagreba.
Slike ćemo opremiti, izložiti i prodati čime ćemo osigurati sredstva za
održavanje radionica i tečajeva za
rad naše grupe od čak 40-ak mladih
članova. Dio radova namijenili smo
za potrebe Grada – rekla je Elvira
Štabi, predsjednica udruženja.
Na kraju je održana improvizirana izložba nastalih radova.
Kolonija je održana pod pokroviteljstvom Grada Ludbrega.
Marina Hižak
POGLEDAJTE U KINU LUDBREG
1. travnja: Put rata (ratna drama, 146 min)
Uloge: Jeremy Irvine, Emily Watson, David Thewlis
8. travnja: NEMA PREDSTAVE (USKRS)
15. travnja: Tajni život kućnih pomoćnica (drama, 146 min)
Uloge: Emma Stone, Viola Davis, Octavia Spencer, Sissy Spacek
22. travnja: Muppeti (avanturistička komedija, 120 min)
Uloge: Amy Adams, Jason Segel, Mila Kunis, Emily Blunt, Whoopi Goldberg, Katy Perry
Nagrađeni autori
Dodijeljene su nagrade drugog
književnog natječaja Radio-Ludbrega.
Prijavljeno je bilo 116 pjesama 30 autora i 12 proznih radova osmero autora iz
Varaždinske, Zagrebačke i Koprivničko-križevačke županije. Ocjenjivački
sud Ružica Cindori, Jasminka Vugrinec i Mladen Levak stoga nije imao
lak zadatak izabrati najbolje. Irena
Herenčić i Snježana Tišljarić nagrađene su prvom nagradom za cjelovitost
pjesničkog iskaza i književnu kvalitetu.
Posebno je nagrađena pjesma ‘Mamina bljuza’ Terezije Krušec, a Sabina
Bačani dobitnica je prve nagrade za
prozni rad. Slušatelji Radio Ludbrega u
glasovanju su za najbolju izabrali pje-
Likovna kolonija u povodu Dana grada
29. travnja: John Carter (avanturistički SF)
Uloge: Taylor Kitsch, Bryan Cranston, James Purefoy, W. Dafoe
smu ‘Klet na Graci’ Katarine Kolak.
Filmovi su svake nedjelje u 19 sati. Ulaznica je 10 kuna.
Terezija i njeni stihovi
Terezija Krušec iz Vrbanovca, dobitnica posebne nagrade ne krije svoje zadovoljstvo ovim priznanjem.
-Sretna sam i počašćena, nagrada
mi puno znači. Posebno me veseli
što je natječaj za radove na kajkavskom jer trebamo njegovati svoj govor i narječje - kaže Terezija.
Upravo su na kajkavskom pisane
sve Terezijine pjesme.
-Imam ih 300-tinjak. Želja mi je da
jednog dana i moje pjesme budu zapisane, objavljene u nekoj zbirci. Važno
je svakako imati podršku obitelji, a
Gradska knjižnica i čitaonica ‘Mladen Kerstner’
Priče za laku noć u travnju
Nagrađena Terezija Krušec
mene obitelj podržava i ohrabruje u
pisanju – rekla nam je Terezija.
Pisci i pjesnici amateri imat će
novu prigodu na trećem književnom
natječaju Radio Ludbrega. (žn)
4. travnja - Bruno Kuman: Muha Zunza
11. travnja - Kašmir Huseinović: Sretna obitelj
18. travnja - Pjetlić Zlatni Krestić i čudotvorni mlinčić
25. travnja - Majmunovo srce (svahili bajka)
Priče za laku noć čitaju se u Gradskoj knjižnici svake srijede u 19 sati.
14
DOGAĐAJI
6. travnja 2012.
Večer u spomen na Mariju Winter
Žena ispred
svog vremena
Mlađe generacije znaju malo ili
ništa o Mariji Winter. Posebice ako
ne znaju za dvije njezine knjige 'Iz
povijesti Ludbrega i okolice' koje su
od zaborava spasile dokumente, fotografije i zapise. Marija bi ovog 5.
ožujka proslavila 100. rođendan, pa
je POU 'Dragutin Novak' priredilo
večer u spomen na njezin život i rad.
Više od 30 godina Marija je posvetila prosvjeti, radila je i izvan škole na
prosvjećivanju kroz razne tečajeve,
sekcije, grupe. Prikupljala je povijesnu građu, dokumentaciju i razne
predmete, te ih namjeravala podariti
budućem ludbreškom zavičajnom
muzeju. Posebno je u istraživanju
bila aktivna nakon umirovljenja.
-Njezin najznačajniji doprinos bio
je kao učiteljice. U školu nije došla
da održi nastavu i ode, nego je učila i odgajala djecu i nakon nastave.
Veliki značaj ima njen literarni rad.
Napisala je 15-ak komediografskih
igrokaza za odrasle i djecu koji su vrlo
značajni jer opisuju život u ovom dijelu Podravine. I na koncu njen rad na
prikupljanju povijesne građe. Sigurno bi s vremenom propalo da ona to
nije prikupila, zapisala i sačuvala. O
nekim običajima, događajima sigurno ne bismo znali gotovo ništa bez
nje. Ludbreški kraj mora joj biti jako
zahvalan – govorio je dr. Feletar koji
Mr. Dijanošić, prof. Dretar, dr. Petrić i dr. Feletar govorili su o Marijinom životu i radu
Dr. Feletar je čitao njena pisma
Teta Micika – snažna i samostalna
Povjesničar prof. Milivoj Dretar
podsjetio je na njen život.
-Rođena je u šumi Črnoglavec jer
joj je otac Rudolf bio lugar, službenik
knezova Batthyany. Školovanje za
časnu sestru bio je jedan od načina
za školovanje, pa je krenula tim putem. U Sarajevu je završila učiteljsku
školu, položila državni stručni ispit i
učiteljsku karijeru počela u zabačenim krajevima Bosne sa čistim muslimanskim stanovništvom. Vraća se
1940. i radi najprije u Legradu gdje se
protivila nasilnoj mađarizaciji. Iako je
znala njemački i mađarski, poučavala
je na zabranjenom hrvatskom jeziku.
Radila je u okolici u više škola, pamte
je starije generacije Hrženičana, Poljančana, Slokovčana. Prije umirovljenja radila je na ludbreškoj školi. Bila
je istinska narodna učiteljica, snažna
i samostalna žena koja se nikad nije
predavala. Tada je bila jedna od rijetkih školovanih žena, ali to nikad nije
koristila. Teta Micika, kako su je zvali,
svima je pomagala, okupljala žene,
poticala ih na kreativni rad, radila tečajeve za opismenjavanje.
Njezina obitelj pomagala je partizanski pokret, pa je otac privremeno
bio u Staroj Gradiški, a brat otišao u
partizane. Objavila je više tekstova
o događajima u 2. Svjetskom ratu u
našem kraju, jedina je opisala uličnu
Marija s rođacima, snimak iz 1946. Naslovnica komedije
bitku za Ludbreg 1944. Prikupljala je
građu o povijesti Ludbrega i okolice,
narodnim običajima, pjesmama, zagonetkama, arheološkim nalazima.
Htjela je prikupiti narodno blago
ludbreške Podravine. Poslije smrti roditelja živjela je u kućici na rubu Ludbrega koju je pretvorila u mali muzej
starina. Od početka piše za ‘Podravski
zbornik’, a autorica je tekstova i u monografiji Ludbrega.
Umrla je od posljedica teške prehlade 1. listopada 1989. Pokopana je
u grobnici obitelji Eleršek s kojom je
proživjela posljednje dane i s kojom
je bila rodbinski povezana – iznio je
prof. Milivoj Dretar.
Ovako su izgledale njene bilješke
Žene slavile
Okupilo se 200-tinjak žena
Kavica uz
zdenec
je objavio prve njene tekstove, bili su
suradnici i prijatelji. Povjesničar Dr.
Hrvoje Petrić posebno je naglasio:
-Brinula se o baštini ludbreškog
kraja, posebno je obradila teme do kojih je imala pristup preko školskih i župnih spomenica. Nije bila profesionalni
povjesničar, ali je postavila vlastitu metodologiju istraživanja. Po svom radu i
nazorima bila je žena ispred svog vre-
Dan žena 8. ožujka Ludbrežanke su po tradiciji proslavile
na svojoj zabavi. Okupilo se
200-tinjak pripadnica ljepšeg
spola.
-Dolazim drugu godinu, za
nas je ipak to posebni dan. Druženje je prekrasno. Nitko ne gle-
da razlike u godinama. Došle su
žene i iz okolice Varaždinskih
Toplica, Koprivnice. Oduševila
me modna revija šminke, frizura, odjeće, do sportske kolekcije.
Važno je da se taj dan ne zaboravi – rekla je Marija Travanić.
Na ulazu je svaka dama dobi-
mena- prosvjetitelj, kroničar i istražitelj
povijesti – rekao nam je dr. Petrić.
Njezinu
ostavštinu
sada
čuva Pučko otvoreno učilište.
–Kod nas su njezine komedije, igrokazi, dosta dokumentacije, fotografija, zapisa. Poznato je da je to htjela
ostaviti zavičajnom muzeju jer se
nadala njegovom osnivanju. Cilj je da
sve objavimo u digitalnom obliku i da
bude dostupna, da se svi njome mogu
koristiti. Ona je i sve radila s ciljem da
ne ode u zaborav i posluži budućim
generacijama – poručio je mr. Branko
Dijanošić, ravnatelj Pučkog učilišta.
Zapisi su dokumentirani i stručni, a pisani stilom da budu pristupačni svakom čitatelju što je Mariji
bilo jako važno.
Često je sama crtala ilustracije
la je poklon– karanfil od kreppapira izrađen na radionici Foruma žena Gradskog SDP-a.
-Ukrase od krep-papira su
nekad radile bake. Pokazala sam
kak se radi i sve su prionule na
posao! Mlađima je čar što to vide
jer danas su rijetkost ti 'cvjetići'
– kaže Marija Magdalenić.
Možda će dogodine biti novih iznenađenja. (mh)
Dr. Feletar o svom prijateljstvu s Marijom.
-Bilo mi je iznenađenje što
mi je oporučno dala ostavštinu.
Veći dio knjiga dao sam obitelji
Eleršek, a sebi ostavio one knjige
koje nisam imao. Dokumentaciju, crteže, zapise i drugu građu
predao sam Gradu. Bila je marljiv i važan suradnik ‘Podravskog
zbornika’ jer se financirao od
prodaje, pa mi je kao uredniku
bilo stalo da Ludbreg bude dobro zastupljen i da u ludbreškom
kraju bude rado čitan, što je i bio
zahvaljujući njoj.
Živjela je u onoj kućici ispred
koje je bil zdenec pokrit z daskama. Uz zdenec smo pili kavu
i vodili živopisne razgovore. Bila
je neobična, a tako obična žena.
Obična je bila prava narodna
učiteljica, a neobična po svježini
duha. Uvijek se to moglo osjetiti.
Zaista je bila posebna, suradnik i
prijatelj kojeg se ne može zaboraviti – zaključio je prof. Feletar.
S bratom u Ninu
Karanfili za poklon
SP O R T
6. travnja 2012.
15
Ervin Horvat, novi predsjednik
GNK 'Podravina' Ludbreg
Budućnost je
na mladima
'Podravina' ima novog predsjednika. U klupskoj povijesti bit će zapisano da je Ervin Horvat iz Ludbrega
23. predsjednik. Dosad je obavljao
dužnost potpredsjednika, ali ga je
skupština postavila sada za čelnika
najpopularnijeg ludbreškog kluba.
Horvat ima sportski 'background'.
U juniorima Podravine bio je golman.
Najduže je ostao u košarci, godinama
je bio član jedne od najjačih petorki
u povijesti 'Grafičara'. Odradio je i
poneku sezonu s košarkašima Ivanca i Varaždina. No, poslovne obveze (uspješno vodi bravarsku tvrtku
'Horvat production') i čudni propisi
HKS-a prerano su ga maknuli od parketa i košarke. Sin Petar bavi se rukometom, on se vratio nogometu.
-Biti predsjednik Podravine velika je čast i obveza. Teško će biti
ponoviti sjajne rezultate zadnjih
godina, a za koje je velikom dijelom
zaslužan Mladen Henec, moj prethodnik. On će i dalje biti važna potpora. Nažalost, moram reći da smo
zbog složene gospodarske situacije
Nevenko Hrešć,
legenda 'Podravine'
Prošlo je 20-ak godina od kada je
legendarni nogometni vratar Nevenko Hrešć, Ludbrežanin, posljednji put
obukao dres s brojem 1. Bilo je to u Bjelovaru u 2. HNL. Karijeru je ovaj sada
45-godišnjak počeo 80-ih u Podravini,
branio je za Varteks, tada drugoligaša,
u trećeligašu Trnju, te nekoliko sezona
u Bjelovaru. Dva desetljeća nije bio u
nogometu. Na nagovor prijatelja Horvata i Pavkovića iz uprave 'Podravine'
prihvatio je da golmanskim vještinama volonterski podučava vratare u
čak četiri uzrasne kategorije, tri pionirske i kadetima kluba.
-Godinama pratim nastupe
plavo-bijelih u svim kategorijama,
imam dobar uvid u postojeće stanje
i kvalitetu u klubu. U golmanskom
dijelu imamo dosta prostora za napredak – kaže ludbreška legenda
među stativama.
Evo njegova analiza:
-Senior Jambres je u vrhu kvalitete među trećeligašima. No, ima prostora za iskorak jer mora poraditi na
primorani na štednju. Ovogodišnji
proračun bit će nam manji za 20-ak
posto u odnosu na lanjski kada je
bio oko 880.000 kuna. Znam da to
nije popularno, ali je realnost – kaže
novi 'šef ' Podravine.
Dio igrača zasigurno neće biti
oduševljen.
-Nadam se da ćemo zadržati kostur ekipe. Igrači su kod nas uglavnom bili zadovoljni. Ako će netko
imati bolju ponudu naći ćemo rješenje na obostrano zadovoljstvo.
Moramo se svesti u realne okvire.
Vjerujem da će to shvatiti. Mladi
su to, inteligentni i pametni ljudi –
kaže Horvat.
O planiranim poboljšanjima
uvjeta na stadionu.
-Moj prethodnik spominjao je
pomoćno igralište s umjetnom travom i još dosta drugih stvari. Riječ
je o investiciji od oko 600.000 eura.
Vjerujem da će se u dogledno vrijeme to realizirati – kaže predsjednik.
Kakvu Podravinu možemo očekivati ove i idućih sezona?
Ervin Horvat s prvim službenim klupskim vozilom
-Teško da ćemo značajno popraviti plasman, preveliki je zaostatak.
Šesto mjesto bilo bi zadovoljavajuće
iako vrijedimo više. Iduće sezone
pokušat ćemo zadržati okosnicu i
pomladiti kadar. Naš 'inkubator' dobro radi. Vjerujem da će mnogi igrači ponikli u našim mlađim uzrastima
dati doprinos rezultatima seniorskog
sastava. Posebno bih istakao mladog
Laste se vraćaju kući
Nevenko Hrešć
nekim važnim tehničkim detaljima,
primjerice istrčavanju. Vrlo dobro
reagira u situacijama 1 na 1. Sačer je
mlad i nadaren, pred njim su tek prava iskušenja. Iako i u tim godinama
golman može biti etabliran, kao što
smo kod 'Bjelovara' vidjeli Srbljanovića koji je bio i na probi u Dinamu.
Od mlađih tek trebamo izbrusiti
prave 'portire' – ocjenjuje Nevenko.
Smatra da je na ovim prostorima
u prošlosti bilo više kvalitete u golmanskom prostoru nego sada:
-Kvaliteta je debelo na strani
prethodnika. Eto, Pletikosa bi u
bivšoj državi bio prosječni golman.
Gdje je to do kvalitete Tomislava
Ivkovića, Ivana Pudara, Ivana Katalinića, Zorana Simovića, Živana
Ljukovčana, Dike Stojanovića, Rade
Zalada, Petra Borote i drugih. Neusporedivo – kritičan je Neno.
Možda je premalo nekad vrhunskih vratara da u klubovima prenose
znanje mladima. Povratak Nevenka
treba pozdraviti i očekujemo da s
vremenom isteše svog 'klona'. (neven jerbić)
'Starci-strijelci' opet dokazali kvalitetu
Završena je sezona u streljaštvu
zračnom puškom na području Varaždinske županije u kojoj je Streljački
klub osoba s invaliditetom (SKOSI)
'Ludbreg' postigao vrijedne rezultate.
Ekipno je zauzeo drugo mjesto iza
'Željezničara' iz Varaždina, a druga
ekipa bila je peta. Pojedinačno je
Darko Ratković postao županijski
prvak, a pobijedio je nedavno na memorijalu 'Dragutin Cajzek' u Varaždinu u konkurenciji 28 natjecatelja.
Odlični su bili i Zvonko Vukina
na 9-om i Zvonko Pokos na 11-om
mjestu. Istakli su se također Stjepan
Markovčić (13.), Stjepan Hižak (15.),
Milan Katana (17.), Zdenko Lacić
(18.), Franjo Potočnik (20.). Ekipno
je prva ekipa našeg kluba osvojila
treće mjesto, a druga ekipa peto.
-Za nama je vrlo uspješna sezona,
Prva ludbreška ekipa, slijeva Horvatić, Ratković i Kovač
ali i godina u kojoj nismo uspjeli osigurati uvjete. U Ludbregu nam nedostaje streljana, pa treniramo u Bukovcu, a prijevoz i meci su vrlo skupi
i to nam je otežavalo rad – kaže neu-
morni predsjednik Milan Katane.
Nadamo se ipak skorom primjerenom rješenju za streljaštvo koje je
ne tako davno u Ludbregu bio sport
broj 1. (nj)
'Čeha' Danijela Sačera, Tarandeka,
Jadanića. Ima ih još. S okosnicom
starijih i uz mlade, cilj je sredina ljestvice. Ma 'nema zime' za budućnost
Podravine – poručio je Horvat.
Vjerujemo da će Ervin dati svoj
pečat u razvoju kluba.
I jedna zanimljivost – klub od
nedavno ima na raspolaganju za
korištenje na godinu dana Peuge-
ot 3008 što je rezultat suradnje s
tvrtkom 'Automobili Lončar'. Klub
inače nema službeno vozilo iako za
njega ima potrebe. Za gotovo 10ak momčadi o kojima se vodi briga
uvijek ima posla, skakanja. Ljudi
u klubu za sve to dosad su koristili
vlastita vozila. Stoga će ovaj zahvalni
crossover dobro poslužiti.
Neven Jerbić
Nedjeljom u vožnju biciklom
Biciklistički klub Ludbreg poziva
građane na rekreaciju odnosno na
zajedničku vožnju biciklom svake
nedjelje.
-Svake nedjelje organiziramo rekreativne vožnje, a mogu se uključiti svi, pa i djeca. Okupljanje je u
16 sati na glavnom trgu, a onda se
kreće na vožnju laganim ritmom
okolicom Ludbrega. Sve što treba
je bicikl i malo dobre volje - rekao
je Roman Čotra, dopredsjednik
Biciklističkog
kluba
Ludbreg.
U klubu posebno ističu da takve vo-
žnje neće biti naporne jer cilj je afirmirati rekreaciju biciklom u korist
vašeg zdravlja. -Zato će tempo biti
lagan, po potrebi će se stati, napraviti pauze radi odmora. Vožnja će biti
primjerena svima, djeci i starijima.
Pripremamo i dvije biciklističke staze kroz Ludbreg i okolicu, pa je ovo
prilika sugrađanima da skupe nešto
kondicije za buduće vožnje - kaže
Čotra. Stoga svake nedjelje treba
uzeti bicikl i doći na trg. Vožnja
Ludbregom i okolicom kreće svake
nedjelje u 16 sati. (ah)
Završena košarkaška sezona
0–22…
Ovo je bila rezultatski najneuspješnija sezona košarkaša ‘Grafičara’. U 22 utakmice A-2 lige sjever
isto toliko poraza. U prosjeku se
gubilo sa 40 razlike, a bilo je i ekstremnih poraza poput onih protiv
‘Međimurja’ 60:141 i 43:149! Krivnja trenera Igora Dijanošića ponajmanja je u svemu. Tvrdimo da je
trener Ludbrežana iznad kvalitete
svojih igrača. Još jedne godine na
naplatu je došla loša selekcija, više
igrača predviđeno za istu poziciju, potpuni nedostatak kolektivne
obrane, tranzicijsko kolektivno
kretanje uglavnom nije postojalo,
u kontru je vrlo često odlazio sam
ponajbolji Luka Siladić. I publika
je to osjetila, pa je utakmice pratilo 10-30 ljudi. Upitna je i kvaliteta
trenera mlađih uzrasta jer se u Ludbregu već desetljećima ne stvaraju
kvalitetni igrači, imamo tek samonikle talente, a ne plod sustavnog
rada. Ima li lijeka?
Da. Imamo viziju, ma kako god
neki mislili - dobronamjernu. Uz
trenera Dijanošića koji sigurno
može raditi s nekom od selekcija,
klubu nasušno trebaju dva dobra
honorarna ili jedan profesionalni
trener mlađih kategorija, te kva-
litetni koordinator za sve uzraste.
Možda postoji rješenje unutar
kluba. Zbog suše s kvalitetom, ne
treba se sramiti i vratiti 30-godišnjake da uz njih stasaju mladi. Nužna su i dva-tri pojačanja sa strane,
na pozicijama 3-4-5. Valja pojačati
suradnju s medijima, s onima koji
znaju košarku, a ne s onima koji
pišu tek da nešto napišu, a sa sportom imaju malo veze. Ne možemo
se osloniti samo na rad s mladima.
Ludbregu treba i pravi rezultat. Jer
ako neki mladac iskoči vjerojatno
će otići u jači klub. Zato treba pravi rezultat, da Ludbreg zaživi basketball. S dobrom namjerom.
Županijska je košarka i inače
puna čudesa. Ponestalo je klubova za popunu B-1 lige u kojoj su
prema kvaliteti trebali biti Ludbrežani. Zimsko prvenstvo Varaždina
nekad je igralo 20, a sada 4 kluba.
Varaždin je s osam spao na jedan
jedini klub. To su napravili u 20-ak
godina od osamostaljenja. Svaka
čast ljudima koji vode košarku na
svim razinama! Oporbe nema, pa
je zaključak kako košarka rijetko
koga zanima. Izgleda je da tako super i da tako biti mora.
Neven Jerbić
16
Dan Centra svijeta
ŠALJITE FOTKE!
Foto rubrika
za čitatelje
Malo smo ‘knap’ s prostorom, pa evo samo dvije fotke
u ovoj rubrici. Izvukli smo još
neke fotografije s prigodnim
motivima iz bogatog albuma
kojeg nam je donirao Tomica
Letina. Kada biciklom kruži
gradom i vinogorjem uvijek
nosi sa sobom foto-aparat, ne
može pogriješiti.
Čini se da je ova promjena
godišnjih doba pomalo zbunila
foto-amatere što snimati-kraj
zime ili buđenje vegetacije, pa
nismo baš dobili dobre i aktualne fotografije..
Zato pozivamo naše stare
Na trg su zastavu Centra svijeta donijeli izviđači
Došla je nedjelja 1. travnja,
dan kada je Ludbreg obilježio
Dan Centra svijeta i proslavio
Ludbergin čak 871. rođendan.
U programu Grada Ludbrega
i Turističke zajednice sudjelovali su: Odred izviđača Ludbreg, Ludbreške mažoretkinje
i Twirling klub Ludbreg, MPZ
Podravina, ritmičari KUD-a
Anka Ošpuh, Puhački orkestar Ludbrega, Radio Ludbreg,
Ludberga, Antipodius i gradski notar Markus Ludbreški.
Pred oko 300 posjetitelja na
krugovima Centra svijeta posebni poklon dobilo je četvero posjetitelja koji rođendan
imaju upravo 1. travnja. Među
njima su Đuro Kiš iz Selnika i
Boro Smrček iz Ludbrega.
-Danas mi je 79. rođendan.
Već 17 godina sam u mirovini
koju sam zaslužio u tvrtki 'Tehnika' u Koprivnici. U knjigu
'Građana Centra svijeta' upisan
sam 2009. - rekao je Đuro.
I dok je Đuro u knjigu upisan prije tri godine, Boro je
upisan ove nedjelje 1. travnja
pod brojem 20 i od notara
Markusa Ludbreškog dobio
je testimonium, pismeni dokaz o upisu u knjigu.
-Imam 51 godinu i već 21
godinu sam u vojnoj mirovini
jer sam teško ranjen u Domovinskom ratu 1991. godine –
rekao je Boro.
I ove se godine na kraju
programa svim prisutnima dijelila velika rođendanska torta.
-Torta je poklon Radio
Ludbrega Ludbergi za rođendan. Teška je točno 93
kilograma i 40 dekagrama, a
težinu smo odredili prema
frekvenciji Radio Ludbrega
koja iznosi 93.4 MHz. Možemo reći da je to najveća torta
koja je dosad napravljena u
6. travnja 2012.
Stiglo je proljeće (T.Letina)
Među brojnim izvođačima bile su i male mažoretkinje
Buđenje prirode (T.Letina)
Radio je darovao tortu, a Đuro je došao po poklon
Centru svijeta – rekao je Josip Loparić u svojoj jutarnjoj
emisiji 'Kaj se denes dobrog
kuha'. Svi koji su povjerovali
da je ovo istina grdno su se
prevarili kada su od voditelja svečanosti 'Antipodiusa'
Zlatka Hrelje saznali da se na
Dan Centra svijeta 1. travnja
obično zbijaju šale i nastoji
se nekoga prevariti pa je tako
popularni Joža svoje cijenjene domaćice prevario 'samo'
10 puta. Naime, torta je bila
teška oko 9 kg nakon koje su
se posjetitelji mogli osvježiti
iskričavim vinom iz gradske
fontane. Prisutni su tako mogli nazdraviti poznatim ludbreškim 'petim elementom',
Ludberginim vinom.
Završna proslava Centra
svijeta bit će 5. svibnja u sklopu Međunarodne izložbe i
sajma cvijeća. Tom prigodom
u krugovima Centra svijeta
bit će predstavljen novoizabrani logotip Centra svijeta, a
svoje pločice postavit će gradovi prijatelji slovenski Laško
i obližnji Novi Marof.
Dražen Vađunec
Samo u Ludbregu na Dan Centra svijeta vino teče iz gradske fontane
suradnike, ali i nove foto-amatere da nam se jave lijepim, zanimljivim i neobičnim fotogra-
fijama koje mogu poslati na:
ludbreske-novine@
pou-ludbreg.hr
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
7
File Size
3 591 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content