Monitor

sadrzaj
v
BROJ 1244
ISSN 0353 - 8354
FOKUS
Vlast i privilegije:
IMA LI ŽIVOTA BEZ MANDATA (Zoran Radulović)
DANAS, SJUTRA
POBJEDA I POSLJEDNJI DANI (Željko Ivanović)
8
11
ANKETA
Anketa
DESTABILIZOVATI SISTEM (Marko Milačić)
13
Legalizacija prostitucije:
DRŽAVA KAO MAKRO? (Milena Perović-Korać)
16
DRUŠTVO
Ilegalni putevi idealni za šverc:
CRNOGORSKOJ GRANICA KAO ŠVAJCARSKI SIR
(Tufik Softić)
18
Izvoz naoružanja i vojne opreme:
OD MOJKOVCA DO BURUNDIJA (Veseljko Koprivica)
21
Obrazovanje i vaspitanje:
ŠKOLA KAO TERET (Miloš Bakić)
24
Crnogorsko brodarstvo:
MRTVO MORE (Mustafa Canka)
26
Sanacija crnih ekoloških tačaka:
OTPAD POD TEPIH (Predrag Nikolić)
32
OKO NAS
Mještane kolašinskih sela ugrožava
deponija u Bakovićima:
BEZ PRAVA NA DISANJE (Dragana Šćepanović)
34
Stiven Sigal u Budvi:
PROMOTER DUKLJANSKIH VRTOVA
(Branka Plamenac)
36
Ulaganja Ujedinjenih Arapskih Emirata
u Srbiju i Crnu Goru:
BLISKA LIČNA PRIJATELJSTVA (Milan Bošković)
38
KULTURA
Revalorizacija kulturnih dobara:
BAŠTINA PROCIJENJENA
POSLIJE ŠEST DECENIJA
(Predrag Nikolić)
42
FOKUS
MONITORING
STR
7-10
Čovjek za čijeg su
posljednjeg mandata u
stečaj otišla dva od tri
najveća i dva od četiri
najstarija crnogorska preduzeća
(KAP, Željezara, Duvanski, Solana)
dok se javni dug uvećao za skoro
pola milijarde, drži da nema
boljih od njega. Samouvjerenost
bez pokrića inficirala je i njegove
saradnike. Ili svi blefiraju
15. avgust 2014.
broj 1243.
8. avgust 2014.
broj 1242.
INTERVJU
Nikola Vukčević, reditelj:
TITOGRAÐANIN
DO SRŽI
(Miroslav Minić)
46
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
u ovom broju
Država kao makro?
Izdavač:
"MONITOR" d.o.o.
Podgorica
Nedjeljnik MONITOR
Podgorica, Ul.Bulevar revolucije br.9.
http://www.monitor.co.me
E-mail: [email protected]
Prvi broj crnogorskog nezavisnog nedjeljnika
"Monitor" izašao je u Titogradu, 19. oktobra
1990.
Uteme­ljivači nedjeljnika: dr Miodrag Perović i
Sta­nislav-Ćano Koprivica
Zamislite: u izlozima u Hercegovačkoj
umjesto garderobe – prostitutke.
Neka od njih, napadnuta, traži pomoć
policije. Policajac stigne i zatekne
kuma, recimo. Ili šefa, ne daj Bože. I
uhapsi ga. Da. Daleko je Amsterdam
Strana 16
Mrtvo more
Vijest da će se Kotoru i 21. maju
uskoro pridružiti dva nova
broda, nije naišla na prećerano
oduševljenje crnogorskih pomoraca. Jer, ovi brodovi plove
već dvije godine daleko od
Crne Gore i zapošljavaju tek četrdesetak pomoraca, a slično
će se desiti i s novim plovilima
Strana 26
Izvršna direktorica:
Milka Tadić-Mijović
Glavni i
odgovorni urednik:
Esad Kočan
Zamjenik glavnog i odgovornog
urednika:
Veseljko Koprivica
Redakcija:
Zor­an Radulović (ekonomija),
Milena Perović-Korać (društvo), Marijana
Bojanić, Mustafa Canka, Marija Čolpa,
Tamara Kaliterna, Petar Komnenić, Milka
Tadić-Mijović, Predrag Nikolić, Branka
Plamenac, Nastasja Radović, Tufik Softić,
Radmila Stojanović,
Miodrag Vukm­a­nović
Pomoćnik direktora:
mr Miodrag Rašović
Otpad pod tepih
Grafički urednik:
Dragan Lučić
Iako je studija izvodljivosti pokazala da je
za sanaciju crnih ekoloških tačaka potrebno oko 100 miliona eura, Vlada je odlučila
da nas zaduži sa 50 miliona kod Svjetske
banke i potroši ih za privremeno i nesigurno deponovanje opasnog otpada
Organizacija i distribucija:
Slobodan Dedić i Hazbija I. Skenderović
Telefon/Fax:
020/231-944, 231-955
Strana 42
Bliska lična prijateljstva
Prema Bliskoistočnom oku (MEE)
prijateljstvo i velike investicije UAE
u Srbiji bili su mogući zbog jednog
čovjeka: Mohameda Dalana, koji
je prije dvije godine dobio crnogorsko državljanstvo. Crnogorski
zvaničnici, po MEE, nisu otkrili zašto
su dali Dalanu državljanstvo. Prema
srpskim izvorima ,,postoje jaki dokazi da je Dalan iskoristio Crnu Goru za pranje palestinskog
novca koji je pronevjerio”
Strana 38
Predsjednik Odbora direktora:
dr Miodrag Perović
Rukopise ne vraćamo
List izlazi petkom
List je registrovan kod Republičkog sekretarijata za
informisanje Crne Gore
pod brojem 64.
Pretplata za Crnu Goru:
šest mjeseci 39 €, godina 78 €.
Sva obavještenja o pretplati
možete dobiti na telefone
231-944, 231-955.
Pretplata na račun broj:
510-2839-59 kod CKB Podgorica u korist
nedjeljnika: "Monitor", Podgorica
Pretplata za inostranstvo na šest mjeseci
SAD....................................................... USD 138
AUSTRALIJA.......................................AUD 230
EVROPA................................................. EUR 95
ŠVAJCARSKA.......................................SHF 161
Detaljnije informacije o pretplati na strani 64
Priprema:
Studio "MOUSE" - Podgorica
Štampa:
"Daily press" - Podgorica
Distribucija:
“S PRESS!-Podgorica
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
marketing
Erste Bank AD Podgorica je dio Erste&Steiermärkische Bank d.d. Info telefon: 020 440 440
kova a
š
o
r
t
Bez e kredit
obradz učešće !
i u d 10%
već o
Erste stambeni kredit
· NKS od 6,99%; EKS od 7,22%
Ako želite super kombinaciju, uz Erste stambeni kredit dobijate i:
· Okvirni kredit minimum u visini mjesečne zarade
· Limit na kreditnoj kartici minimum u visini mjesečne zarade
· Besplatno izdavanje Maestro PayPass kartice
· Besplatnu instalaciju E-banking servisa
A koja je Vaša banka?
Za iznos kredita od 50.000 € i rok otplate 180 mjeseci, nominalna kamatna stopa (NKS) je 6,99%, dok efektivna kamatna stopa (EKS)
iznosi 7,22% sa uračunatim administrativnim troškovima, troškom obrade kredita 0%, troškom dvije mjenice u iznosu od 4 € kao i upita u
Kreditni registar CBCG (3 €). Ukupan iznos na osnovu ovog primjera koji klijent treba da vrati je *80.844,88 €, dok je iznos anuiteta 449,13
€. *U administrativni trošak nijesu obračunate polise imovinskog i životnog osiguranja, trošak lista nepokretnosti i upisa hipoteke kod
nadležnog organa.
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
hronika
TRADICIONALNA SLIKA NA IVANOVIM KORITIMA
LITURGIJA POD VEDRIM NEBOM
Cetinjska policija spriječila je i ove godine, četvrti put za redom,
sveštenstvo Mitropolije crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne
crkve i Crnogorske pravoslavne crkve da uđu u Crkvu Svetog
Preobraženja na Ivanovim Koritima.
Sveštenstvo CPC i mitropolt Mihailo liturgiju i krštenje obavili
su ispred crkve.
„Ovim postupkom oni koji naređuju maltretiraju ove ljude – i
one koji dolaze s voljom i koji su ovdje službeno. Čini se kao da
rukovodioci Crne Gore žele da izazovu Srebrenicu, a mi to nećemo
dozvoliti. Mi idemo hrišćanski, pravoslavnim, ljudskim i crnogorskim
putem, a oni će se pred javnošću našom i međunarodnom postiđeti
svojih današnjih naredbi. Budite sigurni doći će vrijeme kad će svi
manastiri i crkve biti otvoreni za sve ljude i sve sveštenike. Nećemo
odustajati, vrijeme je da završimo ovaj projekat, vjerujem da će to
biti što prije “, saopštio je tim povodom vladika Mihailo.
Iz Mitropolije crnogorsko-primorske SPC reagovali su
saopštenjem u kojem navode „da je po srijedi urušavanje pravnog
sistema i kršenje demokratskih normi od strane same države”.
MAHINACIJE NA
UNIVERZITETU CRNE GORE
NOVAC ZA BACANJE
Menadžment Univerziteta potrošio je
najmanje 200.000 eura na sudski spor, za koji
su znali da će izgubiti, pišu Vijesti.
To je trećina novca koji su po osnovu uvećanih
zarada bili dužni da isplate zaposlenima, a što
su presudama potvrdili podgorički Osnovni i
bjelopoljski Viši sud. Zaposleni su tužili UCG,
jer su im uskraćene uvećane zarade od 1.
januara 2009. do 31. decembra 2012., što je
bilo garantovano Kolektivnim ugovorom.
Iako uprava UCG nije sporila potraživanja
zaposlenih, imali su jasnu strategiju - spor će
izgubiti, ali će bar pokušati da sa sebe skinu
dio materijalne odgovornosti i prebace je na
Ministarstvo finansija, navode Vijesti.
Vlada dijelom finansira rad UCG, odnosno
plate blizu 1.200 zaposlenih, dodjeljujući
Univerzitetu godišnji budžet koji se najvećim
dijelom troši na zarade i režijske troškove.
Branka Bošnjak iz Demokratskog fronta
nedavno je ministru prosvjete Slavoljubu
Stijepoviću uputila poslaničko pitanje u vezi
sa visinom sredstava koje UCG troši ulazeći u
unaprijed izgubljene sudske sporove.
„Ministar Stijepović je pokušao da zamjenom
teza krivicu prebaci na zaposlene i Sindikat, koji
navodno nijesu bili strpljivi, iako su godinama
čekali da se realizuje obračun plata u skladu sa
Kolektivnim ugovorom. To samo dokazuje da
bi nadležni željeli da Sindikat bude poslušan i
servilan, a ne da se bori za prava zaposlenih na
UCG. Dakle, krivica se sa krivca želi prebaciti
na žrtvu”, kazala je.
2GPRUMHVDPR]DXÎLYDQMH
R
]IRWHOMHEU]
2VLJXUDQMHL
QRVWDYQR
XGREQRLMHG
RSL
,4$ZHEVK
1
8
D
Q
H
LW
Q
N
NOL
XWRYDQMH
]DSRmQLWHS
www.uniqa.me
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
BEZ ELEKTRONSKE
IDENTIFIKACIJE BIRAČA
hronika
BOJKOT?
Građani Crne Gore neće prolaziti
elektronsku identifikaciju na biračkim
mjestima od 1. novembra, koja je od
tog datuma obavezna prema Zakonu
o izboru odbornika i poslanika, jer ove
godine za to nema novca, potvrdili
su iz Ministarstva finansija. O tome
da nema novca Ministarstvo je
obavijestilo Skupštinu Crne Gore. „To
je jedna, usuđujem se reći, bezočna
manipulacija. Ako Vlada kaže da u
tekućem budžetu, a zakon je rekao
da se sredstva za ove namjene
uređuju u tekućem budžetu, nema
sredstava, onda niko druga, pa ni
sama Skupština ne može da predlaže
izmjene, osim Vlada”, reagovao je
Velizar Kaluđerović iz SNP-a.
„Vlada ima pet miliona eura da
plati garancije za partijski bilten
DPS Pobjedu, a nema milion eura
za elektronsku identifikaciju birača
na izborima”, napisao je na svom FB
profilu Nebojša Medojević, lider PzP.
Iz opozicije upozoravaju da u slučaju
da se ne obezbijedi elektronska
identifikacija birača najozbiljnije treba
razmotriti bojkot tih eventualnih
izbora u Glavnom gradu.
Bojkot izbora trebalo bi razmotriti
i iz drugih razloga, o čemu najbolje
svjedoči situacija u Kolašinu.
Predsjednik Državne izborne
komisije DIK Ivan Kalezić bez ikakvog
objašnjenja otkazao je sjednicu DIKa na kojoj je trebalo da se razmotri
situacija u tom gradu nakon izbora.
Odgađanje sjednice DIK-a je dokaz
da u Kolašinu vlada lokalna diktatura
i da se zlostavlja pravni sistem, smatra
Đuro Milošević iz lokalnog SNP-a.
„DPS i Grupa građana, u poređenju
sa izborima iz 2010. godine, izgubili
su 834 glasa u Kolašinu. To je više
nego jasno kakvi su njihovi rezultati
rada, a o tome su građani Kolašina
na lokalnim izborima u maju dali svoj
konačan sud. Umjesto da se stide
svojih postupaka i katastrofalnog
poraza koji su doživjeli oni izigravaju
narod Kolašina. Izigravaju se pojedinci
kojima je stalo samo do toga da
sačuvaju svoje fotelje i zaštite lične
interese“, rekao je Milošević.
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
barometar
ATLETIČARKA
Kristina Rakočević
plasirala se u finale
u bacanju diska na
Olimpijskim igrama
mladih u Nanđingu.
Rakočević je u
kvalifikacijama disk
bacila 47 metara i 28
centimetara, što joj
je bilo dovoljno za
četvrto mjesto. Finale
u ovoj disciplini je na
programu u subotu.
Atletičarka Tare ima
četvrti najbolji rezultat
među 16 takmičarki u Nanđingu, pošto je u Baru 13. aprila
bacila 51 metar i 64 centimetra.
Još jedna Olimpijada dobila je, kako prenose mediji,
junakinju iz Crne Gore. Na saboru tradicije i viteštva u
Nevesinju Maja Ralević iz Berana izazvala je divljenje
gledalaca učestvujući u takmičenju u penjanju na
stub, inače muškoj disciplini. Nije osvojila medalju, ali
je uspjela da se popne na stub visok deset metara i pri
tome nadmaši većinu takmičara jačeg pola. U zapisnike
sabora je upisana kao prva žena koja je nastupila u ovoj
tradicionalnoj disciplini.
VOZ koji saobraća između Podgorice i Nikšića još
jednom je prošle sedmice bio meta vandala.
Na krovu voza pronađeni su ostaci izgorjele bodljikave
žice koja je bačena na kontaktnu mrežu, što je izazvalo
prasak pri stvaranju kratkog spoja, saopšteno je iz
Željezničkog prevoza Crne Gore. Na prednjoj strani
voza, od kratkog spoja sa naponom od 25 Kv, oštećeno
je vjetrobransko staklo na upravljačnici. U Željezničkom
prevozu su istakli da ovaj napad, pored kamenovanja
vozova u zoni naselja Zagorič blizu trafostanice, ocjenjuju
kao terorizam s obzirom na moguće posljedice na putnike
voza, osoblje, slučajne prolaznike pored i preko pruge i
oštećenja voza.
Dosadašnji incidenti prošli su bez povreda putnika i
željezničkog osoblja.
MINUS
PLUS
IZLOŽBA o dostignućima poljskih arheologa iz Centra
za proučavanje antike Jugoistočne Evrope Univerziteta u
Varšavi, pod nadzorom prof. dr hab. Piotr Dičeka, otvorena
je u lapidarijumu Arheološkog muzeja u Budvi.
Poljski arheolozi počeli su iskopavanja u Risnu 2000.
godine. Izložba je sačinjena od brojnih interesantnih
informacija i fotografija njihovih pronalazaka - predmeta
za svakodnevnu upotrebu, novčića i nakita.
Istraživanja poljskih arheologa u Risnu ne odnose se
samo na epohu helenizma, već i na kasnije epohe - između
ostalog i na rimsku imperiju.
Na fotografijama vrijednih pronalazaka publika će biti
u prilici da pogleda prsten iz III vijeka p.n.e, ćup sa 4.656
bronzanih moneta i druge interesantne pronalaske od
svjetskog značaja.
DVIJE OSOBE teško su povrijeđene u udesu paraglajdera, koji se u srijedu dogodio prilikom slijetanja tzv.
tandem paraglajdera, na improvizovanom paraglajderskom aerodromu u Bečićima.
Paraglajder, kojim je upravljao mladić iz Berana koji
za to nema dozvolu, a sa kojim je kao saputnica letjela
djevojka iz Bara, poletio je sa neuređenog i neregistrovanog
letjelišta sa Brajića. Neobučeni
pilot je pri doskoku ogromnom
brzinom sletio na parkirano
vozilo, a strahovit udar je
nanio teške povrede njemu i
saputnici, pa su hitno prebačeni
u r i s a n s k u b o l n i c u . O vo
nije prvi udes paraglajdera
u Crnoj Gori, a bilo ih je i sa
smrtnim ishodom. Agencija za
civilno vazduhoplovstvo, kao
nadležni organ koji treba da
uredi ovu oblast i vrši kontrolu i ovog vida letenja, već
godinama toleriše totalni haos koji vlada na Brajićima,
a posebno letjenje bez dozvola, letenje sa neuređenog
i neregistrovanog terena, prizemljenje na plaži ili
neuređenom i nebezbjednom parkiralištu, letenje u opasnoj
zona aerodroma Tivat, komercijalno letenje sa turistima
bez odgovarajućih kvalifikacija.
Iz Agencije su ranije apelovali na sve koji se bave ovom
rekreativnom djelatnošću da paraglajding letove obavljaju
u skladu sa zakonskim propisima i time osiguraju svoju,
ali i bezbjednost drugih ljudi.
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
VLAST I PRIVILEGIJE
fokus
Ima li života bez
mandata
● PRIMOPREDAJA
DUŽNOSTI:
Radmila Vojvodić i
Predrag Miranović
Čovjek za čijeg su posljednjeg mandata u stečaj otišla dva od tri
najveća i dva od četiri najstarija crnogorska preduzeća (KAP, Željezara,
Duvanski, Solana) dok se javni dug uvećao za skoro pola milijarde, drži
da nema boljih od njega. Samouvjerenost bez pokrića inficirala je i
njegove saradnike. Ili svi blefiraju
lično podgoričkim, ni majski izbori u Kolašinu
još nijesu završeni. Zaludu se nadaju navodni
pobjednici, kada je kolašinska Opštinska
izborna komisija (OIK) odbila nalog nadređene,
Državne izborne komisije (DRI), da objavi konačne
rezultate izbora i izvještaj dostavi lokalnoj Skupštini
opština.
,,Ovdje više nema o čemu da se glasa”, tvrdi Perunika
Popović (SNP), sekretarka OIK u Kolašinu. ,,Svi akti
OIK-a su konačni i izvršni, radi se samo o deklarativnom
proglašenju izbora, to jest sačinjavanju izvještaja koji se
dostavlja SO ili, pošto su propušteni već neki rokovi,
Vladi. Sve ostalo je želja za blokadom i provođenje
s
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
izbornog postupka u vaninstitucionalni kolosijek”.
Drugačije na problem gleda Srećko Medenica,
predsjednik kolašinskog DPS-a i Opštinske izborne
komisije. ,,U opštini Kolašin sve funkcioniše, redovno
se izmiruju plate, minimum funkcija u vrijeme odmora
regularno se obavlja”, kaže Medenica, podsjećajući na
stav DPS-a da je za postizbornu krizu u toj opštini kriva
opozicija, skupa sa lokalnim SDP-om, pošto su iskoristili
šansu i na ponovljenim izborima u selu Đurđevina dobili
glasove neophodne za preuzimanje većine u SO.
,,Došlo je do klasične političke korupcije’’, pojašnjava
Medenica partijski stav o ponovljenom glasanju u
Đurđevini (glasači DF-a i SNP-a podržali su listu SDP-
fokus
Pozitivna CG, kako bi ona dobila
još jedan mandat – prim. Monitora).
,,To je razlog za sadašnje stanje u
opštini’’. Problem je, dakle, u tome
što je DPS izgubio priželjkivanu
većinu. I dok se izgubljeno ne
vrati vlasniku, zvaničnici DPS-a
u opštinskoj i državnoj izbornoj
komisiji neće birati načina da zaštite
partijske interese.
Umjesto da komentarišemo
navedeno, rizikujući da se, nedovoljno
upućeni, upletemo u zamršene niti
državnih, nacionalnih, partijskih,
lokalno-bratstveničkih i neskriveno
ličnih interesa, tumačenja prepustimo
bolje verziranima.
I evo: funkcioner kolašinskog
SDP-a Bojan Zeković javno
je kolegama iz DPS-a spočitao
svojevrsno sljepilo (ne kokošije
već partijsko). ,,Šta treba da se
desi, pa da kažu ja za ovo neću da
glasam, neću ovo da radim pa neka je
partijski interes”, kritikuje Zeković,
otkrivajući nam glavne akcente sa
posljednje sjednice OIK: ,,Suštinu
je objasnio jedan član OIK-a koji
je upoznao kolege s tim ‘da će
radije prihvatiti njihov, sud DIKa, krivične prijave..., nego sud
DPS-a’”.
Zekovićeva poenta glasi:
,,Zamislite zemlje u kojima je
moguće da javni službenici,
rukovodioci državnih organa više
poštuju partijske direktive nego
zakone. I više strahuju od partijskog
suda nego od krivične odgovornosti.
Da li je takve ljude lakše zamisliti
u Pjongjangu ili Briselu?’’.
PS je, munjevito, Zekoviću
odgovorio kroz riječ
i sliku Jelice Radović,
predsjednice Savjeta mladih DPS-a
Kolašin, i, takođe, članice tamošnje
izborne komisije. Jelica svog
političkog kolegu i (generacijskog)
druga podsjeća na zajedničku
prošlost i sadašnjost njihovih
partija. ,,Možda bi Zeković trebalo
da potraži savjet od svojih kolega,
koji bi mu mogli pomoći da se
nauči da je partija kojoj pripada
već 17 godina sastavni dio vlasti
i da vrlo često presudno utiče
na procese u Crnoj Gori. To što
D
M
iomira Mugošu
će istorija pamtiti
kao osobu koja
je, uz Mila Đukanovića,
potrošila najviše tuđeg
(našeg) novca – približno
milijardu eura - a da
iza njega nije ostalo
praktično ništa što bi se
moglo koristiti kao opšte
dobro. Nije, zato, slučajno
što je SDP proljetos igrao
na kartu preispitivanja
njegove odgovornosti.
Kao što nije slučajno ni to
što istu sada ne pominju,
dozvoljavajući da se
dio kompromitujućeg
materijala sakrije, dio
retroaktivno pokrije,
a dio ode u zastaru od
krivične odgovornosti
Zeković vidi u Crnoj Gori Sjevernu
Koreju i što ima podudarna mišljenja
sa Mandićem i Medojevićem,
dovoljno govori o njemu i njegovim
pogrešnim političkim vidicima”,
recituje gospođica Radović.
I nije to prijetnja praznom puškom.
Savjetnici i pomagači Jelice Radović
iz DPS-a su i te kako dobro razumjeli
poentu onoga o čemu nedjeljama i
mjesecima unazad, javno i tajno,
pripovijedaju, recimo, barski lideri
Socijaldemokratske partije Ranka
Krivokapića. Sjećate li se priča u
kojima se, u prvoj rečenici, licitira
sa procentima koje DPS ukrade,
a u nastavku elaborira teza da od
nastavka saradnja sa njima (to
jest sa sofisticiranim lopovima i
drumskim razbojnicima) zavisi ne
samo partijska, već i budućnost
države i nacije koju koalicija DPSDP,
navodno, predstavlja i štiti? Zbog
čega, onda, isti recept ne bi bio
primjenljiv i na lokalnom nivou?
Valjda vam je sada jasno, ako
to već nijeste razumjeli u aprilu,
da se premijer Milo Đukanović
nije šalio kada je majske lokalne
izbore okarakterisao kao ,,najtežu
političku bitku koju DPS bije
nakon referenduma 2006. godine”.
Dodatno se predsjednik DPS-a
simpatizerima požalio kako je ,,teško
voditi ratove kada naspram sebe
imate vrlo neprincipijelnu koaliciju,
sračunatu samo s interesom da se
u društvu onemoguće najbolji i da
za sebe steknu pravo na uživanje,
kako misle, privilegija koje donosi
vlast“. Eto đavola.
ajde da, a nije nam prvi put,
Đukanoviću ne uzmemo
za zlo to što su za njega
(lokalni) izbori ,,rat”. Oprostimo
mu i kritiku neprincipijelne
koalicije zaboravljajući da su on
i njegova partija, kad im je to
pogodovalo za očuvanje vlasti ili
širenje privatnog biznisa, saveze
pravili i sa Vojislavom Šešeljem
i sa Slobodanom Miloševićem,
sa Fahrudinom Radončićem
i A l e k s a n d r o m Vu č i ć e m ,
Miloradom Dodikom i Hašimom
Tačijem, Ivom Sanaderom i
Vladimirom Žirinovskim… Da
H
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
U
ne pominjemo jeftinije.
glavnom, čovjek za čijeg su
posljednjeg mandata u stečaj
otišla dva od tri najveća i
dva od četiri najstarija crnogorska
preduzeća (KAP, Željezara, Duvanski,
Solana) dok se javni dug uvećao za
skoro pola milijarde, drži da nema
boljih od njega. Jednako, smatra
kako mu pripada sve ono što ima i
što (zvanično) nema – od ručnog sata
približno vrijednog koliko i lokalni
izbori u Podgorici, do nekretnina
i akcija kojima gazduju rođaci,
prijatelji, kumovi, školski drugovi
i strateški investitori skriveni iza
of-šor kompanija.
Eto razloga što Đukanović ne da
vlast u Kolašinu i Podgorici, otima
je u Budvi i Herceg Novom, a prijeti
Ulcinju i Branama. Paradoksalno,
ali iz gotovo istih razloga njegovi
politički oponenti ne smiju da je
uzmu.
Hajde da i sa njihovog računa skinemo manje ili više argumentovane priče o krivičnim
prijavama koje su pohranjene
u trezorima DPS-a, spremne da
posluže kao odlučujući argument
u kakvom važnom političkom
raskusurivanju. Zaboravimo.
Umjesto toga zamislimo nevolje
onoga kome je partija dodijelila
,,čast i obavezu” da izračuna - da
li će više partijskih gladnih
usta hraniti očuvanje koalicije
na državnom nivou, ili novi
politički savez i vlast u jednoj,
dvije ili tri crnogorske opštine.
Šta će na to reći glasači čija se
lojalnost kupuje uz jednokratnu
pomoć, a šta oni kojima je
obećano radno mjesto u jednom
od javnih ili državnih preduzeća
pod partijskom kontrolom.
Možda ni vi, poput potpisnika ovog teksta, ne možete
dokučiti razloge zbog kojih
evidentni pobjednici lokalnih
izbora u Podgorici (SNP, DF i ELP)
odugovlače ,,pregovore” trudeći se
da izgube ono što su im glasači dali
na tacni. Zato o posljedicama te
taktike ne treba nagađati. Dovoljno
je da pogledate šta su sve, iz današnje
perspektive, propustili da urade
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
srpski heroji 5. oktobra 2000. godine.
I koliko je to koštalo njih, a koliko
Srbiju. Ista računica će vam krajnje
precizno pokazati i zbog čega je
bivšem gradonačelniku Miomiru
Mugoši tako važno da na njegovom
mjestu što duže sjedi apsolutno
odan saradnik. Umjesto nekoga ko
bi prebrojao kasu i otvorio sefove
sa ugovorima i aneksima kojima
su šakom i kapom dijeljeni nebo,
zemlja i vazduh Glavnog grada.
Mugošu će, inače, istorija pamtiti
kao osobu koja je, uz Đukanovića,
fokus
sada ne pominju, dozvoljavajući
– direktno, rješenjem Ministarstva
kojim upravlja Raško Konjević – da
se dio kompromitujućeg materijala
sakrije, dio retroaktivno pokrije,a
dio ode u zastaru od krivične
odgovornosti.
Zaludu predsjednik Upravnog
suda kaže kako je odluka Skupštine
Glavnog grada o prestanku mandata
Mugoše i njegovih pomoćnika
nesporna i obavezna. ,,Odluka je
donijeta od strane najvišeg organa
vlasti Podgorice i ona je obavezna
za sve na koje se odnosi, kako na
pojedince, tako i na organe Grada i
organe lokalne uprave”, objasnio je
Branislav Radulović za Vijesti.
dgovorio mu je glavni
administrator Glavnog
grada Željko Vuković.
Lakonski. Izjava predsjednika
Upravnog suda ,,zasnovana je
na netačnim i nepotpunim
informacijama o činjenicama u
vezi sa obavljanjem izvršne funkcije
u Podgorici”, spočitao je Vuković.
I stavio tačku. Makar dok se SDP
ne vrati sa odmora – ove nedjelje,
sljedećeg mjeseca ili naredne
godine.
Prirodu lokalnih sukoba SDPDPS koalicije do kraja su jasnim i
javnim učinjeli ulcinjski funkcioneri
DPS-a (opozicija u lokalnom
parlamentu). Oni su predsjedniku
Đukanoviću i potpredsjednicima
partije Svetozaru Maroviću
i Filipu Vujanoviću, uputili
nekoliko pisama u kojima se
žale na ,,nezakonite radnje”
lokalnih partijskih funkcionera.
Konkretno, zamjeraju im da kao
„direktori (ulcinjskih) škola i
lokalnog rukovodstva DPS-a
ne vode računa o zapošljavanju
partijskih kadrova”. Pa kažu
,,Direktori ovih javnih ustanova
su preko naše partije obezbijedili
svoja radna mjesta, tako da više ne
mare za partiju koja ih je zaposlila
i njene članove. Ista je situacija i sa
ostalim direktorima i rukovodiocima
u drugim ustanovama, koji su članovi
naše partije, a najmanje rade za našu
partiju, jer su se dobro ustoličili
zahvaljujući nama i ponašaju se kao
O
M
ožda vam je promakao
još jedan dokaz da prave
vrijednosti (ili vjernosti)
nikada ne gube na cijeni. Novi
predsjednik Odbora direktora
Jadranskog brodogradilišta Bijela
je Savo Parača. Zvanično, najbolje
plaćeni državni službenik u istoriji
Crne Gore
potrošila najviše tuđeg (našeg)
novca – približno milijardu eura - a
da iza njega nije ostalo praktično
ništa što bi se moglo koristiti kao
opšte dobro. Nije, zato, slučajno
što je SDP proljetos igrao na kartu
preispitivanja njegove odgovornosti.
Kao što nije slučajno ni to što istu
fokus
D
da je to njihova svojina”.
a ulcinjski DPS-ovci nijesu
naivni pokazuje i spisak
preduzeća u kojima je,
tvrde, moguće zapošljavati lokalne
partijske aktiviste čak i kada je
partija u opoziciji na opštinskim
nivou. DPS kao vladajuća partija na
državnom nivou može svoje članove
zaposliti u MUP-u, Upravi prihoda,
HTP Ulcinjska rivijera, Upravi
za nekretnine, Elektrodistribuciji,
Centru za socijalni rad, Fondu
zdravstva, JP Morsko dobro i Pošti,
stoji u jednom od pomenutih pisama
(zamislite kako, tek, taj popis izgleda
u Podgorici).
Prepisku su, izgleda, pročitali
svi osim nadležnih iz crnogorskog
pravosuđa koji bi na njih morali
reagovati po službenoj dužnosti. Ali
neće. Makar ne dok se o odlukama
crnogorskih sudija (ali i tužilaca)
pita Vesna Medenica, predsjednica
Vrhovnog suda. Prethodno i Vrhovna
državna tužiteljica.
Najmoćnija persona
crnogorskog pravosudnog sistema
postavlja i razrješava sudije i
tužioce, preko svojih saradnika
i poslušnika odlučuje o tužbama
i presudama, isključuje javnost
sa suđenja, medije slika kao
najveću prijetnju za stručnost
i nepristrasnost pravosudnog
sistema. A svaki njen potez, i
10
najvažnije - prvi rektor državnog
Univerziteta kojem profesura nije
rivilegije i
prva (osnovna) profesionalna
interesi najbližeg
preokupacija. Za potvrdu samo
okruženja razlog
jedan podatak: sedmina novca koju
su što Đukanović ne
je, makar zvanično, DPS potrošila u
proljetošnjoj predizbornoj kampanji u
da vlast u Kolašinu i
Podgorici otišla je na račun Radmile
Podgorici, otima je u
Vojvodić i preduzeća MAPA u
Budvi i Herceg Novom,
kome je ona suvlasnik i kreativni
a prijeti Ulcinju i
direktor. DPS je, naime, platio oko
Beranama
10 hiljada eura za angažman koji
je Vojvodićka imala u pripremi
promotivnih skupova Đukanovićeve
korak, i broš, i nepropisno partije u Glavnom gradu. Potom
parkiranje… demonstriraju moć. su stigla imenovanja: Radmila
Vaninstitucionalnu, podrazumijeva je postala rektor, a njen suprug
se. ,,Vesna Medenica je veliki Branislav Mićunović ambasador
čovjek”, kaže naš sagovornik, a Crne Gore u Beogradu (tradicija
njen saradnik. ,,Ona vas stjera na – prva crnogorska ambasadorka u
ivicu provalije, ali vas ne gurne Srbiji bila je Radmilina rođena sestra
preko – nego vam pruži ruku Anka Vojvodić).
U sjenci pomenutih događaja,
i da novu priliku’’, govori ne
možda
vam je promakao još jedan
skrivajući divljenje. Ipak, moli
dokaz
da prave vrijednosti (ili
za anonimnost. Jer, nikada se ne
vjernosti) nikada ne gube na cijeni.
zna.
Još je jedna čovjek-žena ove Vlada je odlučila i sprovela u djelo
nedjelje stupila na prijesto, odnosno - novi predsjednik Odbora direktora
Jadranskog brodogradili● PRODUŽIO
šta Bijela je Savo ParMANDAT
ača. Bio je gradonačeMUGOŠINOJ
EKIPI: Raško
lnik Cetinja, direktor CrKonjević
nagoraputa, predsjednik
Borda Željeznice Crne
Gore. Zvanično, najbolje
plaćeni državni službenik
u istoriji Crne Gore. Osam
mjeseci provedenih u ŽCG
donijelo mu je, prije pet
godina, otpremninu od
nekih 200 hiljada eura.
Toliko zapošljeni sa (danas)
prosječnom platom u Crnoj
Gori zaradi za neke 33
godine rada. Ali, svima po
zaslugama.
ada će se Parača,
ponovo, prihvatiti
posla. Vlada namfunkciju. Radmila Vojvodić je, od jerava da objavi četvrti tender za
srijede pa do 2017. godine, rektor privatizaciju Brodogradilišta. I ne
državnog crnogorskog Univerziteta. namjerava da preda lokalnu vlast
Prva žena rektor, prvi rektor koji onima koji nijesu spremni da je
nema titulu doktora, prvi rektor sa otmu. Jer, nema života bez mandata.
umjetničkih fakulteta (Vojvodić Ili, i poslije Mugija - Migo. A Milo
je do juče bila dekan Fakulteta zauvijek.
Zoran RADULOVIĆ
dramskih umjetnosti) i, možda
P
S
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
Pobjeda i
posljednji dani
I
ako nije popularno citirati Marksa, slučaj Pobjede
potvrđuje njegovu tezu da se istorija ponavlja, prvi
put kao tragedija, drugi put kao farsa. Ako je Pobjeda
iz vremena rata za mir imala tragične posljedice, ova
koja broji posljednje dane liči na neopjevanu farsu.
Najintrigantnija poenta ciklusa 1989-2014. je
zatvaranje kruga u kome će se ukazati vjerna slika
većinske Crne Gore. Pobjeda je u posljednjih dvije i po
decenije života uspjela da pokaže najgore lice Crne Gore.
I da objedini ono najgore u njoj. Takozvane bjelaše i
zelenaše, četnike i partizane, komuniste i fašiste, državnike
i mafijaše. U istom kolu su se našli Sreten Perović i Momir
Vojvodić, Mladen Lompar i Vaska Ždralević, Milenko Vico
i Milorad Popović, Vidoje Konatar i Draško Đuranović,
Radmila Vojvodić i Marina Jočić, Sveto Marović i Fric Dudić,
Milo I i Milo II. Onaj koji je mrzio šah zbog šahovnice i
ovaj koji krade izbore, a one koje ipak izgubi proglasi
neregularnim.
I li nak nadno
otkupi.
Pobjeda je
pratila taj put.
Prva je javila da
su u Pak racu
pok lani Srbi,
da su u Trebinju
od ustaške ruke
stradali naši
oslobodioci…
O pohodu na
Dubrovnik su
izlazila specijalna izdanja, Rat za mir je ovjekovječio našu najveću
sramotu u 20. vijeku.
Onda je Šef obrnuo ploču. Zaigrale su evropske
integracije, regionalna saradnja, multietnička tolerancija.
Prvu fazu rata i zločina obilježila je jedna vrsta intelektualne
posluge. Zvali su ih Srbima, četnicima, bjelašima, fašistima.
Ovi su se trudili da opravdaju te epitete. Bili su udarna
pera tada jedinog dnevnog lista u državi. Koju su i tada
kao i danas plaćali građani ove države. A bar trećina
njih, postojanje takve Pobjede i njeno pisanje smatrali
su svojom sramotom.
Onda je granula evropska i suverenistička zora.
Potrošeni vojvodići, bećkovići, ćosići, ždralevići i ostali
»
Kraj Pobjede je početak
kraja poražavanja Crne
Gore od strane raznoraznih režima koji su
koristili taj list kao propagandno oruđe i batinu
protiv neistiomišljenika
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
Piše: Željko IVANOVIĆ
danas, sjutra
mitrići, skrajnuti su u stranu. Scena je oslobođena za nove
propagandiste. Zovu ih patrioti, zelenaši, komunjare,
suverenisti, europejci... Kopije onih prvih. Po neznanju,
kukavičluku, služenju. I budžetskom finansiranju. Ovi
drugi su bili zabranjeni u onoj prvoj Pobjedi, a oni prvi
u ovoj drugoj. Ali, i jedni i drugi su samo dva lica jedne
iste novine, koja u različitim okolnostima služi istoj svrsi
- istom režimu i njegovoj odbrani po svaku cijenu.
Istorijski gledano Pobjeda 90-ih je ispisala svojevrsnu
tragediju. Širenjem mržnje, nacionalne netrpeljivosti,
ideološke isključivosti, dekontamiranjem svijesti... Uz
takvu novinu su rasle generacije koje danas treba da
budu najzdraviji dio društva. Na sjemenu zla koje je sijala
Pobjeda 90-ih niklo je monstrum stablo ispod koga spava
današnje crnogorsko pleme. Zato je danas i posljednjih
godina Pobjeda ponovila svoju istorijsku misiju s početka
90-ih, ali kako bi drug Marks rekao - u farsičnom obliku.
Nema više osvajačkih pohoda, neprijatelja naoružanih do
zuba... Sada su neprijatelji svi koji ne misle kao veliki vođa. Mil Sung. Kojima je bliži Brisel nego Pjong Jang, kako
bi rekao onaj mladi Kolašinac. Ili svi koji ne praktikuju da
zanoće u Vašingtonu, a probude se u Moskvi. Kao Milo
i Roćko. Glavni urednici narodne Pobjede u posljednje
dvije i po decenije. Zato je to jedna Pobjeda.
To što su likovi današnjih narikača drugačiji od onih
s početka 90-tih, samo je tehnički detalj. Predznak.
ato je najnoviji feljton Pobjede u kome budžetski intelektualci i ostale sponzoruše režima
nariču nad tragičnom sudbinom tog odavno
osramoćenog lista, farsična storija kojom se
odbrojavaju posljednji dani gušenje drugačijeg mišljenja.
Kraj Pobjede je početak kraja poražavanja Crne Gore od
strane raznoraznih režima koji su tokom cijele njene
istorije koristili taj list kao propagandno oruđe i batinu.
Što su režimi bili brutalniji to je i sramota Pobjede bila
veća. Najveća je tokom posljednjih dvije i po decenije.
Zato jer je kreirao najgori režim. Najgori po sistemu
vrijednosti, načinu vladanja, karakteru i namjeri.
Umjesto zapomaganja nad tužnom sudbinom
,,crnogorskog Brenda” treba slaviti najavu kraja jedne
ere koja će ostati obilježena kao era neslobode, mržnje,
progona, smrti i sramote... Tome je Pobjeda nesebično
služila i zato je sjajna vijest što ista vlast koja je tako dugo
i nemilosrdno zloupotrebljavala taj list sada ga gasi. I
baca u kantu za smeće. Kao potrošeni papir.
Z
11
marketing
CKB kredit
za penzionere
Recept za vaš budžet...
Omogućava iznose čak i do 10.000 EUR bez žiranata
sa rokom otplate do 10 godina uz polisu životnog
osiguranja.
Dobrodošli u Vašu banku, dobrodošli u CKB...
Primjer: Za kredit u iznosu od 5.000 EUR i rok otplate 60 mjeseci, provizijom za odobravanje 1% i uračunatim
administrativnim troškovima, kao i obaveznom polisom životnog osiguranja na primjeru od 231,33 EUR, nominalna
kamatna stopa (NKS) iznosi 10,99% dok efektivna kamatna stopa (EKS) iznosi 13,88%. Ukupan iznos koji klijent
treba da vrati je 6.441,63 EUR, a mjesečna rata iznosi 107,36 EUR.
Informacija o ovom proizvodu nije potpuna. Odobravanje CKB kredita zavisi od bodovanja prema internim
kriterijumima Banke i Opštih uslova poslovanja. Distribucija poklon vaučera traje do isteka zaliha. Za više
informacija posjetite najbližu poslovnicu CKB-a, naš website www.ckb.me, oficijelne stranice CKB-a na društvenim
mrežama ili pozovite CKB Call Centar 19894.
12
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
Destabilizovati
sistem
anketa
Kako opozicija, nakon lokalnih izbora u
Podgorici i nekoliko drugih gradova – te
neuspjeha u konstituisanju vlasti, treba
da djeluje u narednom periodu
Prof. dr Filip Kovačević,
profesor Univerziteta
Crne Gore
Potrebna snažna
koordinacija svih
antivladinih snaga
Prošle godine, prije predsjedničkih
izbora, u intervjuu Monitoru, upozorio
sam da afera Snimak pokazuje da je
DPS izvršio državni udar, kršeći
mnoge odredbe Ustava Crne
Gore. Shodno tome, predlagao
sam kao jednu od opcija i bojkot
predsjedničkih izbora. Takođe,
poslije pokradenih izbora,
predlagao sam da se opozicija
ne zaustavi na jednom protestu
nego da se protesti nastave sve do
pada Đukanovićeve vlade.
Mislim da tada za ovu ideju nije postajala dovoljna
koordinacija u opoziciji, jer su
neke opozicione partije htjele da
igraju na dvije karte -i sa vlašću
(SDP) i sa opozicijom. Kao što
sada svi vide, to je bila pogubna
odluka za jednu od tih partija
koja sada praktično i ne postoji.
Međutim, upravo na takav rasplet
stvari sam javno upozoravao,
znajući da koalicija sa SDP-om za
Pozitivnu predstavlja svojevrsni
„poljubac smrti“.
Nejasno je kako bilo ko iz
opozicionih krugova može da misli
da partija koja je Ministarstvo
unutrašnjih poslova pretvorila u
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
gebelsovsko ministarstvo za širenje
etničke mržnje i diskriminacije i koja
je devastirala Univerzitet Crne Gore
može da bude katalizator neophodnih
demokratskih reformi u Crnoj Gori.
Današnja Crna Gora, koju po svojoj
mjeri, kao igračku, ustrojavaju
međunarodni kriminalni „autoriteti“,
je rezultat i odluka rukovodstva te
partije u proteklom periodu.
Još u oktobru prošle godine
objavio sam u Vijestima kolumnu
pod naslovom Bunt 2014. Mislim da
su ideje koje sam tada iznio i danas
validne, iako sam, kako se po datumu
vidi, tekst napisao mnogo prije
lokalnih izbora. Sam naslov kaže što
je potrebno za iniciranje političkih
promjena. Potrebna je snažna i
kredibilna koordinacija između
svih anti-vladinih snaga u društvu
i potrebni su građanski protesti.
Takođe, potrebno je i formiranje
novih političkih snaga, jedne prave
ljevičarske alternative koja
svoju motivaciju može da crpi
iz uspjeha Sirize u Grčkoj i
uspjeha Ujedinjene evropske
ljevice (GUE/NGL) na
nedavno završenim izborima
za Evropski parlament.
Mislim da ova tri faktora,
ukoliko se dese u narednom
periodu, znače da ima nade za
uspostavljanje demokratskih
normi i vladavine prava
u Crnoj Gori u dogledno
vrijeme.
Sa druge strane, siguran
sam da će DPS upregnuti
sve svoje resurse, i državne
i paradržavne i kriminalne,
da se ne konstituiše niti
jedan od navedenih faktora
tj. da se ne oformi čvrsta
opoziciona koordinacija, da
se dezinformišu i zastraše
građani kako ne bi izašli na
ulične proteste i da se osujeti
formiranje novih političkih
organizacija, između ostalog,
i kroz formiranje novih
13
anketa
partija bliskih režimu. Djelovanje
obavještajno-mafijaških struktura
će biti pojačano i mogu se očekivati
incidentne situacije. Treba biti
oprezan, ali odlučan.
Mićun Milatović,
alias Johan Nagel, bloger
Destabilizovati sistem
vaninstitucionalnim
djelovanjem
Stranački konglomerat koji
godinama tavori pod imenom
crnogorska opozicija već neko
vrijeme nalazi se u zoni incestuozne
bliskosti režimu. Poslije ove,
nepodnošljivo opscene, ljetnje
avanture više se upravo ni ne zna
gdje počinje i završava režim, a gdje
opozicija. U tom smislu, sezona
trgovine političkim indulgencijama
još je otvorena. Preuzeti hipoteku
nečije prljave političke prošlosti i
koristiti je kao zalog, neizvjesne,
demokratizacije je siguran put u
politički bankrot.
No, takva je politikantska logika
paradigme koju oportunistički rabi
naša opozicija, a koja cjelokupni
problem, star četvrt vijeka i težak
barem nekoliko milijardi opljačkanih
eura, ekscesivno personalizuje i
samim tim krivotvori. Detronizacija
Đukanovića, kao ultimativno rješenje
svih naših nedaća, pa još, ako bi
bilo moguće, na „fer i poštenim
izborima”(sic!) - eto slatke maštarije,
pravog opijuma za glasačke mase.
Realnost je, međutim, drugačija.
Ona se zove Sistem, a njegova jedina
svrha je konzervacija aktuelne sociopolitičke konstelacije. Nedopustivo je
da se smisao opozicionog angažmana
identifikuje sa pacovskim rovarenjem
po, stvarnim ili fingiranim,
pukotinama Sistema, a ne u odlučnom
legitimnom, pokušaju njegove
destabilizacije kao što je, na primjer,
vaninstitucionalno djelovanje.
U tom kontekstu, politički etos bi
morao biti fons et origo antirežimskog
djelovanja, ali on je, izgleda, opštim
konsenzusom formalnih političkih
subjekata prosto ostrakizovan. Zato
stremiti istini i pravdi unutar ovakvog
Sistema slovi kao vrhovna politička
jeres, i na tom fonu se etablirani
antirežimski diskurs pokazuje tek kao
još jedna dogma Sistema. Međutim,
ključno pitanje je da li će razočarani
vjernici imati moralne snage za
jeretičku katarzu?
Ognjen Jovović,
jedan od lidera nekadašnjih
studenstskih protesta
Revolucija
na svim nivoima
Prvo, još se ne može definisati ko
je, zapravo, opozicija ovoj vlasti. S
jedne strane, tu se ističu grupacije
koje predvodi Miodrag Lekić, dok, s
druge strane, imamo „modernizovan’’
SNP, čije djelovanje ponekad nije
primjereno za neku opciju koja se
opoziciono deklariše. Jedno je jasno
- obije grupacije dijele isti postav.
Naime, radi se o nečemu što se zove –
isti ljudi, sa istim navikama, sujetama
i šablonima ponašanja. Prilično je
jasno da intencija njihovog djelovanja
14
jeste, primarno, da obezbijede svoje
pozicije i pokušaju da uzmu primat
prvenstva u opozicionom bloku. Tek
je sekundarna stvar da se smijeni
vlast.
Treće lice opozicije predstavlja
PCG. Partija sa ogromnim
potencijalom, koja zbog ekološkog
poimanja politike svog lidera više ne
postoji. Izgleda da je i njemu sujeta
nešto što se ne dâ iskontrolisati.
Na kraju, pojavljuje se SDP, koji
predstavlja opozicionu tragediju,
budući da je opozicija u SDP-u
vidjela alternativu.
Drugo, svi minuli događaji
(od slučaja Drago Đurović do
posljednjeg kolašinskog scenarija)
dovoljno govore da crnogorska
politička scena predstavlja buvljak
u kojem se partitokratske strukture
najuspješnije snalaze. Naravno,
između njih najbolje prolazi onaj
koji ima najveću moć – to je DPS.
U takvom ambijentu političke,
ekonomske, socijalne, pravne,
moralne i svake druge kakofonije svih
ukusa politika je stvar nemogućnosti.
Cjelokupni sistem jeste ta kakofonija.
Vlast je uporno proizvodi, a opozicija
je legitimiše. Samim tim, sva su
dešavanja nelegalna, ali legitimna,
budući da ih opozicija legitimiše. Na
kraju, svi će kazati – kriv je narod!
Baš i nije tako! Crnogorski narod je
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
Đorđije Blažić,
dekan Fakulteta za državne
i evropske studije
SDP pokušava
da izigra
povjerenje birača
jedan od rijetkih nesuverenih naroda
u Evropi. To je narod bez društva.
Zašto to ističem? Naprosto iz razloga
što su opunomoćeni predstavnici
naroda partije. Stoga, ne treba da
čudi zašto su političke korupcije
tako javne i opšteprihvatljive stvari,
i zašto se na svakom koraku prekraja
izborna volja birača.
Treće, traži se rješenje. Rješenje
je u revoluciji. Na svim nivoima.
Prije svega, revolucija u opozicionim
blokovima. To znači, vrijeme je da
se stoljetni opozicionari povuku,
budući da su uradili nešto što politika
kao politika zabranjuje, a to je
privatizacija funkcija. Zatim, ide
povlačenje iz parlamenta, kao i
proizvodnja institucijalne krize.
Kada imamo institucijalnu krizu,
onda se javlja politička kriza,
kada se javlja politička kriza, onda
državni aparat na može da opstane.
Time se automatski provocira spoljni
faktor koji se uključuje u rješavanje
krize. Jer, niti ekonomska, niti
pravna, niti bilo koja druga, osim
političke krize ne može natjerati
spoljni faktor da iskaže jasan stav.
Uz njihovu pomoć se može izvršiti
priprema fer izbora, naravno, sa
zakonom koji će u startu sasjeći
svaku mogućnost manipulacija.
No, bojim se da je sve ovo samo
utopističko razmatranje.
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
Prvo pitanje koje se tu otvara
jeste pitanje ko je opozicija. Ako
razgovaramo o trenutnoj situaciji u
političkom ambijentu Crne Gore i
lokalnim izborima onda opoziciju,
što se tiče lokalnih izbora, čine
dominantno opozicione partije koje
su i inače po vokaciji opozicione i
na državnom nivou, ali i opozicione
partije koje su se same deklarisale
kao opozicione partije na lokalnom
nivoau, ali su pozicione partije
na državnom nivou, da budem
konkretan, radi se o SDP-u.
Dakle, u političkim sistemima
normalnih demokratskih država
potpuno je jasna uloga opozicije.
Svaka opozicija u svakom
demokratskom političkom sistemu
ima samo jednu jedinu političku
funkciju: smjena vlasti. Prema tome,
na političkoj sceni Crne Gore, što
se tiče trenutno lokalnih izbora,
imamo dvije grupacije partija koje
se bore za vlast. Jedna su vladajuće
partije i druga opozicione. Pri čemu
anketa
se, ono što je već deklarisano u
političkim predizbornim programima
i promocijama – SDP na lokalnom
nivou deklarisao kao opoziciona
politička partija, iako je to suprotno
državnom nivou – ali, legitimno
pravo.
U takvoj poziciji opozicionih
partija i vlasti, sistemski se nema
šta razgovarati, niti tu postoji bilo
kakva nepoznanica. Oni koji su se
deklarisali u političkoj promociji,
u promociji prema građanima Crne
Gore, tražeći povjerenje građana
na izborima kao opoziciona partija
su se time deklarisali u političkim
programima kao opozicija.
Prema tome, koliko je meni
poznato, na lokalnim izborima,
naročito u Podgorici, političke partije
koje su se deklarisale kao opozicione,
su osvojile preko 50 odsto glasova
biračkog tijela. Ovdje se radi o
dvije stvari. Prvo, radi se o pitanju
legitimiteta, a pitanje legitimiteta je
opredijeljeno Ustavom Crne Gore,
kroz ustavnu odredbu da nijedna vlast
ne može proizaći mimo legitimno i
slobodno izražene volje
građana. Ako su građani
opštine Podgorica dali
povjerenje političkim
partijama, ne odbornicima
– već političkim partijama,
dakle ako su oni u 52, 53
odsto, na osnovu rezultata
izbornih komisija, odlučili
za opozicioni blok onda
je potpuno jasno da
opoziciona politička
partija dobija mandat
birača da formira vlast.
Hoće li ona formirati
vlast to sada zavisi od
nekih unutrašnjih odnosa,
mada ne bi smjela da
zavisi od njih jer to više
nije pitanje političkih
partija. To je pitanje
povjerenja – da li će
političke partije sada ispoštovati
povjerenje građana i formirati vlast
ili će izigrati povjerenje građana,
što uporno SDP pokušava danima i
nedjeljama da uradi.
Marko MILAČIĆ
15
monitoring
LEGALIZACIJA PROSTITUCIJE
Država kao
makro?
Zamislite: u izlozima u Hercegovačkoj
umjesto garderobe – prostitutke.
Neka od njih, napadnuta, traži pomoć
policije. Policajac stigne i zatekne
kuma, recimo. Ili šefa, ne daj Bože. I
uhapsi ga. Da. Daleko je Amsterdam
pet se priča o legalizaciji prostitucije. Sve izgleda kao da se nakon
nedavnog hapšenja trojice
,,biznismena” u Budvi, koji su
početkom avgusta osumnjičeni
za posredovanje u prostituciji, u
javnosti spontano otvorila rasprava
- da li ozakoniti ovu vrstu nelegalnog
,,posla”. No, to što se za legalizaciju
javno zalažu režimski analitičari,
njihovi advokati i DPS koalicioni
partneri, govori i o mogućnosti da
vlast u sjenci priprema način da na
mala vrata prostituciju pretvori u
legalni biznis, i tako obezbijedi novi
izvor sumnjivog novca za presušeni
budžet.
Liberalna partija, koalicioni
partner DPS, navela je sredinom
sedmice da bi mogla aktuelizovati
parlamentu inicijativu tokom 2012,
kada su iz te stranke tražili da se
prostitucija uvede u legalne tokove,
navodeći uobičajene razloge za to
– da bi država imala koristi, da bi
se tako iz ,,igre” izbacili makroi, te
da bi žene koje se time bave imale
odgovarajuću zdravstvenu i drugu
zaštitu.
Ženske nevladine organizacije su
i tada kao i ovih dana - protiv. One
ukazuju ne samo da se legalizacijom
dovode u pitanje brojni domaći
i međunarodni dokumenti koje
je Crna Gora ratifikovala, a koji
zabranjuju da ljudska bića budu
o
16
,,predmet ekonomskog prosperiteta”,
već i da takva odluka znači i porast
trgovine ženama, ali i druge vrste
A
kriminala poput trgovine droge i
oružja koji prate prostituciju. Po
njima, legalizacija ne isključuje
ida Petrović:
,,Svuda duž
budvanske
rive su maloljetne
djevojčice,
animir dame,
koje prolaznike
bukvalno utjeruju
u noćne klubove,
od kojih se u
mnogima kasnije
odvija ili dogovara
prostitucija, a
policija na dnu rive
privodi nekog jer
nema ličnu kartu”
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
makroe iz biznisa već ih čini samo
nevidljivim i ne poboljšava položaj
žena. Neke, poput Sigurne ženske
kuće, smatraju da bi prostituciju
trebalo dekriminalizovati, ne
kažnjavati one koje pružaju usluge,
već makroe.
no što širom svijeta naglašavaju ženske aktivistkinje i organizacije koje
se bave zaštitom ljudskih prava je
da kriterijum kod donošenja takvih
odluka svakako mora biti - smanjenje
prostitucije i zaštita onih koji je
trebaju u tom biznisu. A ne dobit
države.
Međunarodni dokumenti ukazuju da Crna Gora ni do sada
nije ulagala napor da smanji
prostituciju i sprovede zakone
koji je zabranjuju, kako se navodi
u Izvještaju Stejt dipartmenta za
2011. godinu.
,,Svuda duž budvanske rive
su maloljetne djevojčice, animir
dame, koje prolaznike bukvalno
utjeruju u noćne klubove, od
kojih se u mnogima kasnije
odvija ili dogovara prostitucija,
a policija na dnu rive privodi
nekog jer nema ličnu kartu”,
opisuje Aida Petrović, direktorica
Crnogorskog ženskog lobija
(CZL), sliku koju su aktivistkinje
te nevladine organizacije zatekle
tokom dvodnevne kampanje
protiv prostitucije koju su vodile
u Budvi.
Uprava policije je tokom
2011. i 2012. godine podnijela
tek tri krivične prijave zbog
posredovanja u prostituciji, protiv
11 osoba. Tokom 2013. godine
uhapšeni su u Kotoru muškarac
i žena zbog organizovanja lanca
prostitucije po primorju.
Nekoliko akcija specijalizovanih
jedinica, od ove posljednje u Budvi,
preko Kleopatre do policijske akcije
Porto od prije nekoliko godina,
pokazuju da se tim poslom bave
aktivni i bivši policajci, te da objekte
u kojima se prostitucija odvija
nerijetko obezbjeđuju njihove kolege,
zbog čega policijske racije i kada se
dese budu najčešće bez rezultata.
Rade Božović, nedavno uhapšen
O
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
monitoring
u Budvi, je bivši policajac i vlasnik
lokala Valentino u Podgorici
duže od decenije čuvenom po
prostituciji i bezuspješnim racijama.
Ovaj pedesetogodišnjak je zbog
posredovanja u prostituciji uhapšen
i početkom ove godine u Podgorici,
da bi nekoliko mjeseci kasnije
razgranao posao u Budvi. Da li je
uopšte kažnjen nije poznato, ali su
kazne za posredovanje u prostituciji
niske, smatraju u civilnom sektoru
– novčane ili do godine zatvora.
Božović, kao i ostali uhapšeni u
Budvi su po odluci suda pušteni da
se brane sa slobode.
Ljiljana Raičević, izvršna direktorica Ženske sigurne kuće (SŽK),
bezbjednosnih službi. Sve relevantne
međunarodne organizacije koje se
bave trgovinom bijelim robljem
ukazuju na direktnu vezu između
prostitucije i trgovine ljudima. I u
Crnoj Gori godinama, prostitucija
funcioniše jer je pod zaštitom korumpiranih djelova bezbjednosnih
službi. Legalizacija prostitucije bila
bi finalni udarac našem tradicionalnom moralu i promovisanju nekog
‘novog morala’ mafije”, kaže za
Monitor Nebojša Medojević, član
skupštinskog Odbora za bezbjednost,
koji je javno kritikovao najnovije
inicijative i zalaganja za legalizaciju
prostitucije.
Istraživanje Instituta za javno
zdravlje i nevladine organizacije
● POOŠTRITI
KAZNE: Juventas iz marta ove godine
Ljiljana pokazalo je da prostitucije ima
Raičević u cijeloj Crnoj Gori, a da je
najrasprostranjenija u Podgorici
i Baru. Razlog za bavljenje
prostitucijom su teška materijalna situacija ili zavisnost od
psihoaktivnih supstanci, saopštili
su iz Uprava policije. Ženske
NVO dodaju da su tu i razni
emotivni problemi i traume.
Prema saznanjima ženskih
organizacija, prostitucija je u
porastu, kako niskobudžetna
tako i visoka, takozvana jahting
prostitucija, za koju se vezuje
Porto Montenegro.
,,Na jednoj strani su djevojke
i žene koje za desetak eura
pružaju seksualne usluge
izložene fizičkom nasilju i
drugim opasnostima, a s druge
tu je i visoka prostitucija, koja
se odvija najčešće na primorju,
pod plaštom luksuznog života,
starleta, glumica, biznismena i
kaže da je već postalo smiješno političara”, kaže za Monitor Aida
da država ponovo privodi Rada Petrović.
Božovića. „Svi znaju šta radi i čime
u organizaciju su nedavno
se bavi. Više puta je privođen, ali on
posjetile dvije djevojke koje
to nastavlja bez adekvatne kazne“,
se bave prostitucijom na
kaže Raičević. SZK je upozorila da Nikšićkom i Cetinjskom putu, koje
se kazne moraju pooštriti.
su u potresnoj ispovijesti ispričale
,,Prostitucija generalno, a posebno užasne detalje.
u postkomunističkim zemljama,
,,Ispričale su nam da neke djevojke
je sastavni dio tzv. ekonomije rade da bi zaradile dozu heroina, da
organizovanog kriminala i iza nje ulaze jako mlade u taj posao, da su
stoji mafija i korumpirani djelovi nezaštićene, da se dešavalo da se
T
17
monitoring
klijentu mimo njihovog pristanka
pridruži više muških osoba, da
bivaju silovane, pretučene, a na
kraju ostavljene bez novca“, kaže
direktorica CZL. „Neke od djevojaka
sa kojima smo razgovarale kazale su
nam i da im policija uzima novac
kako ih ne bi privela“.
Prema istraživanju Instituta za
javno zdravlje i Juventasa četvrtina
ispitanica imala je prvi seksualni
odnos prije navršenih 14 godina, dok
su prvi odnos za koji su dobile robu,
novac ili narkotike u prosjeku imale
sa 22,3 godine. Većina ispitanica, njih
69,5 odsto, imala je četiri klijenta
nedjeljno, a svaka deseta je imala
osam ili više klijenata sedmično.
„To je jedan dobro osmišljeni
sistem u kom zarađuju samo
podvodači“, kaže Petrović.
Legalizacija, po njenom mišljenju, to
ne bi promijenila. „Sada bi podvodač
bila država, ali se ne bi izgubili ni
makroi“.
„Kako će država da ubira
porez? Svaka mušterija će dobiti
račun preko kase? Klijenti će
se manje iživljavati, neće je
tući, upotrebljavaće kondome?
Prostitutka će ići na bolovanje? Do
kojeg mjeseca trudnoće će moći
da radi? Ako odbije mušteriju,
dobiće otkaz...?, pita se Ljiljana
Raičević.
nogi će se pozvati na
Holandiju i čuveni Red light
district u Amsterdamu, gdje
u izlozima u centru grada, prostitutke
nude usluge po pravilima koje je
država uredila, a koja im zauzvrat
pruža zaštitu. U svakoj prostoriji
alarm, dugme da pozove policiju u
slučaju da je izložena nasilju.
Zamislite sad: u izlozima u
Hercegovačkoj umjesto garderobe
– žene. Podgoričani prolaze, ne
zagleduju. Neka od njih pritisne
alarm. Policajac dođe i zatekne
kuma, recimo. Ili šefa, ne daj Bože.
I uhapsi ga. Da.
Sa korupcijom, integracijom
vlasti i organizovanog kriminala,
zarobljenim institucijama jasno je:
daleko je Amsterdam.
M
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
18
drustvo
v
ILEGALNI PUTEVI IDEALNI ZA ŠVERC
Crnogorska granica
kao švajcarski sir
Policijske i carinske
službe registrovale se
makar 20-ak puteva
kojima se koriste
regionalni šverceri
kako bi zaobišli
carinske ispostave
i ilegalno unijeli
(iznijeli) svakojake
robe. Sagovornici
Monitora nemaju
odgovor na pitanje
zašto te trase nijesu
pod kontrolom
nadležnih
legelanih puteva, posebno na sjeveru, prema
susjednom Kosovu, ima
mnogo više nego što je
to i zvanično registrovano, i oni
su ove sezone bili veoma frekventni. Monitorov dobro obaviješteni
izvor smatra da tih puteva ima
toliko da granična policija sve i da
hoće ne može stići da sve pokrije i
kontroliše.
„Mi smo do sada baratali sa
određenim brojkama i određenim
putevima koje smo locirali. Ali, u
planinskim predjelima prema Kosovu
tih puteva, koji su lako prohodni
za terenska vozila, ima mnogo
više. Pogranična policija niti ima
ljudstva niti opreme da stigne sve
i
da pokrije u svakom trenutku. To je
idealna situacija za švercere“, kaže
naš izvor.
Da švereceri to i koriste mogli su
se uvjeriti reporteri Monitora ovih
dana na planinskim masivima između
Crne Gore i Kosova, na teritoriji
beranske i rožajske opštine. Motori
kroseri, kao i četvorotočkaši poznatiji
pod nazivom bagi, špartali su kao na
magistrali.
„To je javna tajna. Postoji nekoliko
grupa tih motorista koji su skoro
svakodnevno na ovim trasama prema
Kosovu i nazad. Šta rade? Sigurno
ne uživaju u prirodnim ljepotama“,
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
drustvo
v
kaže jedan sagovornik koji ne želi
da mu se pominje ime.
Motoristi koji ovih ljetnjih
dana krstare ilegalnim planinskim
putevima opremljeni su toliko dobro
da ih je vrlo teško pratiti. „Oni
veoma često koriste i vodiče koji
planinu poznaju kao svoj džep. Vodiči
tačno znaju čak i mjesta gdje nema
nikakvog dometa i gdje ne mogu
biti upraćeni. Roba sa jedne i druge
strane granice, obično se razmjenjuje
na takvim mjestima. Ko zna kolike
po dva kilograma heroina. Psi su
se potom uredno vraćali svojim
vlasnicima u Crnu Goru, koji su
bez ikakvog rizika dobijali heroin
na ruke.
Priče o švercu raznih vrsta roba na
Kosovo i sa Kosova mimo carinskih
p u n k to v a , o d n o s n o š u ms k im
putevima, ne bi bile potpune kada
se ne bi podsjetili priča o kojima
su svjedočili nekadašnji rožajski
policajci, koji su svjedočili i o tome
kada su zaplijenili stotinu i više konja
● ZA DRŽAVU NEVIDLJIVI: Tragovi šlepera na ilegalnom prelazu ka Kosovu
količine droge se u toku jednog dana
mogu na ovaj način unijeti u Crnu
Goru, odakle se kasnije transportuje
prema zapadnoevropskim zemljama“,
objašnjava naš sagovornik.
onitor je ranije pisao
o tome kako su u šverc
narkotika sa Kosova prema
Crnoj Gori bili uključeni čak i lovci,
odnosno kriminalci kojima je lov
koristio kao paravan za šverc. Oni
su se kretali nesmetano u graničnom
pojasu, a svoje dresirane pse su slali
na Kosovo. Njihovi „kolege“ sa druge
strane granice su sačekivali kerove
i oko njih selotejpom obljepljivali
M
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
natovarenih cigaretama. Naime,
jedan od rožajskih policajaca koji
su bili otpušteni da bi pod pritiskom
međunarodne zajednice bili vraćeni
na posao, pričao je da čitavo stočarsko naselje na planinskom prevoju
Kula, na potezu Giljevo Polje – Crni
Vrh, služi kao magacinski prostor za
raznu akciznu robu.
Ovaj policajac čije ime više nije
dobro spominjati, s obzirom na to
da se zna kako je prošao jedan od
posljednjih svjedoka šverca koji je
bio otet i mučen, tvrdio je da je prije
otpuštanja zaplijenio oko milion eura
vrijednosti razne akcizne robe. On je
jednom prilikom zaustavio kolonu
od sto dvadeset konja natovarenih sa
oko hiljadu i četiristo paketa cigareta.
Šta se, međutim, desilo? Naređeno
je ubrzo da se konji propuste, jer je
to nekakav „program“. To je značilo
da je neko u hijerarhiji vlasti dobro
znao o čemu se radi i da je to bilo
odobreno. Da je to bio državni
šverc.
onje i terenska vozila kojima
su šverceri opremljeni, zimi
mijenjaju motorne sanke.
Šverceri na granici sa Hercegovinom
koriste dresirane životinje, prije
svega magarce, koji uvježbano po
kamenjaru sami prelaze granicu, bez
pratnje, tako da u slučaju da tovari
budu uhvaćeni, kriminalci ne trpe
nikakav rizik.
Pretpostavka za sve to su porozne
granice, a crnogorska granica prema
susjednim državama je jako porozna,
ili bolje reći „šuplja kao švajcarski
sir“. Tome u prilog govore upravo
podaci o ilegalnim graničnim
prelazima, odnosno prelazima koje
ne obezbjeđuje granična policija,
ali ih koriste mještani najbližih sela.
Monitorovi izvori su vrlo precizno
opisali neke od najfrekventnijih
puteva te vrste.
Tako, na graničnom pojasu Crne
Gore i Kosova, na području opština
Rožaje, Berane, Andrijevica i Plav,
postoji najmanje sedam ilegalnih
planinskih puteva kojima se zaobilaze
zvanični carinski prelazi. Prema
našem vrlo puzdanom izvoru iz
policije ovi putevi policiji nijesu
K
Š
verceri na granici
sa Hercegovinom
koriste dresirane
životinje, prije
svega magarce,
koji uvježbano po
kamenjaru sami prelaze
granicu, bez pratnje,
tako da u slučaju da
tovari budu uhvaćeni,
kriminalci ne trpe
nikakav rizik
19
drustvo
v
frekventni i u punoj upotrebi u
toku ljeta, kada nema snijega. Tu se
koriste sva prevozna sredstva, od
motokultivatora, traktora i tamića,
odnosno malih kamiona, do šlepera
i cisterni. Ljeti su u upotrebi motori i
foto: naše novine
nepoznati, ali je nejasno zašto se
nešto ne preduzima da se blokiraju
i da se time šverc zaustavi.
„Ti putevi su nekada dobro
zamaskirani, ali ih je prema
operativnim saznanjima i po
koordinatama vrlo lako naći“, kaže
taj policijski izvor. Jedan od tih
puteva vodi od sela Boge, iz Crne
Gore, preko planine Hajle, do sela
Hadžovići koje se nalazi praktično na
samoj granici (koordinate 2330-3169)
malo unutar teritorije Kosova.
rugi ilegalni put na crnogorsko-kosovskoj granici vodi od sela Bandžov,
preko Hajle, do Rugovske klisure.
„Treći put vodi preko sela Bjeluhe
na Čakoru. To je nekadašnji prelaz
koji je kontrolisala vojska. Danas
nije u funkciji, osim, naravno, za
švercere i kriminalce“, kaže izvor iz
policije. Prema njegovim riječima,
ukoliko Bjeluhe „zataje“, onda
na planini Čakor postoje još dva
ilegalna švercerska puta, takođe
sa poznatim koordinatama. Ona
se nalaze u blizini nekadašnjeg
planinarskog doma na ovoj planini
iznad Murine i Plava.
„Jedan od takvih puteva je i onaj
koji vodi u blizini sela Pepići, čije
su koordinate 2823-3105“, priča naš
sagovornik iz crnogorske policije.
Sedmi put kojim se zaobilazi granični
prelaz na Kuli, a kojim mogu da
idu i cisterne sa naftom, malo prije
carinskog prelaza ulazi u šumu, i
silazi do sela Radavac na Kosovu.
„Ovi putevi naročito su
D
20
J
edan od poznatijih,
a policijski
neobezbijeđenih,
ilegalnih puteva između
Crne Gore i BiH je onaj
kojim se od Risna,
preko Kruševice stiže
do Trebinja. Riječ je o
starom austrougraskom
putu, kojim se nedavno
pred policijskom
potjerom provukao i
Dragoslav Kosmajac
bagi, a zimi konji i motorne sanke“,
objašnjava izvor iz policije.
Na području plavske opštine
prohodni su i putevi koji vode prema
Kosovu preko planine Bogićevice. Iz
ove opštine se ilegalno može doći i
do Albanije, a to je najlakše učiniti
putem koji od Gusinja vodi preko
sela Vusanje.
Južnije, u blizini Ulcinja, postoje
najmanje dva ilegalna puta prema
Albaniji i oba vode preko rijeke
Bojane. Jedan od njih je u Gornjem
Štoju, a drugi u Zoganju, odnosno na
putu koji vodi prema Svetom Đorđu.
Ako se žele zaobići zvanični granični
prelazi prema Hrvatskoj, onda
se, kaže naš sagovornik, najčešće
koriste putevi preko brda Ilinica ili
Studeno, koji izlazi na Viteljinu, kao
i preko Ravnog Brijega, odnosno sela
Dubravka ili Mrcine. Ovaj je jedan od
starih puteva, ali je veoma
dobro očuvan.
Iz Crne Gore se prema
Bosni i Hercegovini ilegalno
najčešće prelazi preko pet
do šest puteva, koji vode
iz više opština. Jedan od
poznatijih, a policijski
neobezbijeđenih puteva
je onaj kojim se od Risna
i Graba, preko Kruševice
stiže do Trebinja. Riječ je
o starom austrougraskom
putu, kojim je nedavno iz
Crne Gore pred policijskom
potjerom pobjegao Dragoslav Kosmajac, da bi se
potom vratio u našu državu.
Makar dva ilegalna puta prema
Bosni i Hercegovini vode iz pravca
Nikšića. Jedan je preko sela Crkvice
i tim putem se stiže do Bileće, a
drugi put je Grahovo – Nudo – selo
Aranđelovo, koji vodi do Trebinja.
Za Bosnu i Hercegovinu se ilegalno
može stići i sa područja Pljevalja.
Jedan od tih puteva vodi preko
planine Kovač, i izlazi na Čajniče.
Drugi je onaj koji vodi prema Foči
ili Srbinju, preko Krnje jele i sela
Šula.
z Pljevalja se može ilegalno
i za Srbiju, neobezbijeđenim
putem preko Jabuke. Za Srbiju se
ilegalno ide i putem preko Trešnjevice
kod Bijelog Polja, ali i starim putem
od Petnjice preko udaljenih sela
Savin Bor i Kruščica.
Koliko su ovi putevi ljetos bili
frekventni mogli su se uvjeriti čak i
obični turisti u planinama, čiji je mir
i tišinu remetila buka motora i bagija
natovarnih raznom švercerskom
robom. Sve dok crnogorske granice
budu porozne kao švajcarski sir,
budžet će trpjeti velike gubitke
dok će država teško prelaziti
postavljene prepreke na putu prema
evroatlantskim integracijama.
I
Tufik SOFTIĆ
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
drustvo
v
IZVOZ NAORUŽANJA I VOJNE OPREME
Od Mojkovca
do Burundija
c
rna Gora ima trideset
registrovanih firmi za
izvoz naoružanja i vojne
opreme. Prije nego
se upitate zar je to moguće, još
jedan podatak koji će vjerovatno
mnoge iznenaditi. Crna Gora izvozi
naoružanje u isto toliko zemalja
svijeta!
Idući tragom tih pokazatelja
razgovarali smo sa nekoliko vlasnika
firmi koje se bave tim poslom. Željeli
su da ostanu anonimni, a od njih
smo dobili i spisak crnogorskih
firmi registrovanih za izvoz oružja
i vojne opreme, koji, koliko nam je
poznato, nikad ranije nije objavljen
u medijima. Oni kažu da se izvozom
i uvozom bavi svega nekoliko njih, a
ostale, što se tiče tih poslova, samo
figuriraju na tom spisku.
Prošle godine odobren je
izvoz naoružanja i vojne opreme
D
ešava se da se
mora dobiti i
po 25 dozvola,
kao, recimo, kad
se transportuje
naoružanje avionom
do Filipina! Tako
svaka zemlja preko
koje leti avion sa
naoružanjem štiti
svoju bezbjednost
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
u vrijednosti 6,46 miliona eura u
trideset zemalja svijeta, navodi se u
godišnjem izvještaju Ministarstva
ekonomije, objavljenim krajem
prošlog mjeseca.
Ministarstvo je prošle godine
izdalo 164 dozvole za izvoz
naoružanja i vojne opreme. Najviše
naoružanja isporučeno je kupcima iz
SAD (u vrijednosti od 1,83 milona
eura), Bugarske (1,2 milona), zatim
iz Jemena (430.000 eura), a na
listi kupaca su Srbija, Kazahstan,
Burundija...
Vrijednost odobrenog izvoza u
2013. godini veća je za 1,55 miliona
eura ili 31 odsto u odnosu na odobreni
izvoz u prethodnoj godini.
oređenja radi, Hrvatska je
u regionu najveći izvoznik
oružja. Prošle godine izvezla je
naoružanja i vojne opreme za više od
143 miliona eura, a najvećim dijelom,
kako prenose hrvatski mediji, riječ
je o najmodernijem naoružanju i
opremi proizvedenoj u 15 tamošnjih
firmi. Od zemalja u regionu, Hrvatska
je najviše oružja izvezla u Bosnu i
Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo
i Sloveniju. Najtraženiji izvozni
proizvodi su pištolji karlovačkog
HS Produkta i jurišna puška VHS
kalibra 5,56 mm, potom snajperi,
ručni bacači, vojna oprema, kacige,
čizme, patrolni brodovi...
Osim naoružanja koje je Vojska
Crne Gore proglasila viškom, Crna
Gora izvozi i novo naoružanje
Prošle godine
odobren je izvoz
naoružanja i
vojne opreme u
vrijednosti 6,46
miliona eura u
trideset zemalja
svijeta. Glavni
kupci naoružanja
i vojne opreme
iz Crne Gore su
zemlje Bliskog i
Dalekog istoka
- Irak, Avganistan,
Filipini, Vijetnam,
Malezija...
Najveći kupac
trofejnog oružja
i nove municije
su Sjedinjene
Američke Države
P
● PROMET
NAORUŽANJA
STROGO SE
KONTROLIŠE:
Slavko Vujisić
21
drustvo
v
Trideset registrovanih
Za izvoz naoružanja i vojne opreme registrovane su sljedeće
crnogorske firme:
Montenegro defence industry – Podgorica; Jugobiciklpromet Podgorica; Idea – Podgorica; Tara-aerospace and defence products
– Mojkovac; Nikolas – Herceg Novi; Kombinat aluminijuma – Podgorica;
Vatrostalna – Podgorica; Farmalab – Podgorica; Cofis-Montenegro
– Podgorica; Simon – Herceg Novi; Diana – Podgorica; Rastovac Berane; Poliex – Berane; Booster – Nikšić; Rudnici boksita – Nikšić; Boom
company – Podgorica; Kuljača company – Budva; Arsenal Rem – Tivat;
Exing – Podgorica; Eurotim – Podgorica; Dan Lab – Podgorica; Sutrex –
Podgorica; Tara export Co – Mojkovac; Glotec – Herceg Novi; NLB Bulatovic
Boziy – Podgorica; Capris - Bar; Virag – Podgorica; Sistem S – Podgorica;
Mesopromet – Bijelo Polje; Mirnovec Montenegro - Podgorica.
koje se proizvodi u Crnoj Gori.
Tara je, na primjer, prošle godine
prodala 450 pištolja sa pratećom
opremom. Ti pištolji i neke vrste
pušaka iz Mojkovca prodati su i
kupcima u Švajcarskoj, Keniji,
Filipinima, Novom Zelandu...
Naoružanje koje je VSCG proglasila
viškom većinom je otišlo u Albaniju
i Bugarsku.
nače, glavni kupci naoružanja i
vojne opreme iz Crne Gore su
zemlje Bliskog i Dalekog istoka
- Irak, Avganistan, Filipini, Vijetnam,
Malezija...
Najveći kupac trofejnog oružja i
nove municije su Sjedinjene Američke
I
Države, kažu naši sagovornici.
„Poliex izvozi naoružanje i
vojnu opremu u BiH, Kosovo i
Srbiju“, kaže direktor Slavko Vujisić,
naglašavajući da se sav promet strogo
kontroliše.
Poliex je osnovan još 1982. godine
i specijalizovan je za proizvodnju
plastičnih eksploziva, a u njemu je
država Crna Gora vlasnik nešto više
od 46 odsto akcija.
U Crnoj Gori se, precizirano je
zakonom, prometom oružja i municije
mogu baviti privredna društva i
preduzetnici. Za to moraju imati
dozvolu koju izdaje Ministarstvo
unutrašnjih poslova. Dozvole za
Grafički prikaz izvoza naoružanja i vojne opreme
22
obavljanje trgovine kontrolisanom
robom izdaje Ministarstvo ekonomije.
Kontrolu nabavke, držanja, nošenja,
proizvodnje, prometa i prevoza
o r u ž j a o b a v l j a M i n i s t a r s t v o
unutrašnjih poslova.
a izvoz i uzvoz oružja iz Crne
Gore i tzv. brokering aktivnosti
nadležno je Ministarstvo
ekonomije.
„Ministarstvo ekonomije daje
dozvolu za izvoz, ali prethodno
se mora pribaviti saglasnost od tri
druga ministarstva. Od Ministarstva
vanjskih poslova i evropskih
integracija, koje provjerava da li
postoje sankcije prema određenoj
zemlji i da li je validan sertifikat
krajnjeg korisnika, koji je ključni
dokument u ovom poslu. Time se
provjerava unutrašnjopolitička i
spoljnopolitička situacija u toj zemlji.
Zatim saglasnost od Ministarstva
odbrane koje provjerava da li izvoz
utiče na odbranu i bezbjednost Crne
Gore i država njenih saveznica. I
na kraju, mora se dobiti saglasnost
od MUP-a koji procjenjuje da li
konkretni izvoz naoružanja utiče
na bezbjednost građana i objekata
u Crnoj Gori vezano za zaštitu od
požara, eksplozije ili zloupotrebe
prilikom transporta sredstava koja
se izvoze“, objašnjava jedan od
sagovornika Monitora proceduru
prometa naoružanja.
Nemoguće je, kaže on, bilo što
prijaviti carini a da nije na spisku koji
je sastavni dio izvozne dozvole.
Z
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
drustvo
v
Naši sagovornici tvrde da je
nemoguće švercovati naoružanje
u druge zemlje.
„Nema te robe čiji se promet
detaljnije kontroliše od naoružanja
i vojne opreme. Uz to, svake godine
podaci o izvozu i uvozu dostavljaju
se Evropskoj uniji i državama iz
okruženja“, kaže jedan od njih.
rocedura za dobijanje
dozvole za izvoz je, ocjenjuju
naši sagovornici, vrlo
komplikovana i oduzima dosta
vremena, što crnogorske izvoznike
čini nekonkurentnim u poređenju
sa zemljama u kojima se dozvola
dobija za dan, dva.
P
Pored dozvole za izvoz naoružanja
izvoznici su dužni da pribave
dozvole za transport naoružanja i
vojne opreme preko teritorije Crne
Gore kao i tranzitne dozvole za
tranzit preko svih zemalja do krajnjeg
odredišta.
Dešava se da se mora dobiti i po
25 takvih dozvola, kao, recimo, kad
se transportuje naoružanje avionom
do Filipina! Tako svaka zemlja preko
koje leti avion sa naoružanjem štiti
svoju bezbjednost.
Za vrijeme SFRJ administrativna
procedura za transport i izvoz
naoružanja bila je mnogo
jednostavnija. Bila je dovoljna najava
Milorad Šćepanović
(lijevo) predaje ratifikacioni instrument
Ratifikovan Sporazum
o trgovini oružjem
Stalni predstavnik Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama ambasador
Milorad Šćepanović predao je 18. avgusta u sjedištu UN ratifikacioni
instrument o pristupanju Crne Gore Sporazumu o trgovini oružjem
(Arms Trade Treaty - ATT).
Da bi ATT stupio na snagu, potrebno je da ga 50 zemaljaratifikuje
Crna Gora je 44. zemlja koja je ratifikovala ATT, čime se svrstala u
grupu zemalja koje će omogućiti stupanje na snagu Sporazuma.
Da bi ATT stupio na snagu, potrebno je da ga ratifikuje pedeset
zemalja.
,,Kako se bliži momenat kada će Sporazum stupiti na snagu, Crna
Gora očekuje da će ovaj izuzetno važni instrument biti prekretnica u
okončanju nekontrolisane trgovine oružjem koja potpaljuje oružane
konflikte, i da će Sporazum napraviti suštinsku razliku u životima, dobrobiti
i ljudskim pravima miliona ljudi širom svijeta koji žive u konfliktnim
područjima”, navodi se u saopštenju Ministarstva vanjskih poslova i
evropskih integracija.
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
MUP-u u sjedištu proiozvođača oružja
dva sata prije početka transporta, s
tim što je o tome slato obavještenje
svima koje je po tadašnjim propisima
trebalo obavijestiti.
„U bivšoj SFRJ izvozom oružja
četiri decenije bavilo se samo
preduzeće Jugoimport SDPR iz Beograda, koje je imalo predstavništva
širom svijeta. To je bio par ekselans
državni posao. Izvoznička provizija
bila je zakonom fiksirana i iznosila je
2,16 od vrijednosti izvezene robe.
Vojna industrija je jezgro
tehnologije i kadrova za državu.
Ko ima vojnu industriju može da
radi i mnoge druge programe, jer su
oni manjeg nivoa složenosti“, kaže
jedan od naših sagovornika.
Na spisku izvoznika i uvoznika
naoružanja i vojne opreme nalazi
se i Kombinat aluminijuma. On
je, objašnjavaju naši sagovornici,
registrovan za izvoz oružja zbog
takozvane robe dvostruke namjene.
U postupku proizvodnje KAP koristi
robe dvostruke namjene koje se mogu
koristiti i za proizvodnju naoružanja
osim za sopstvene proizvode, pa
drugačije ne može da dobije dozvolu
za ovo drugo. KAP, na primjer, može
da proizvodi aluminijski prah koji
se osim u industriji boja i lakova
može koristiti i za proizvodnju
eksploziva, jer se dodavanjem
tog praha u eksplozivne materije
značajno povećava njihovo ubojno
djejstvo.
irme koje se bave maloprodajom
lovačke i sportske municije
takođe moraju biti registrovane
za izvoz i uvoz naoružanja i vojne
opreme.
„No, jedno je registrovati firmu za
promet naoružanja i vojne opreme,
a sasvim drugo dobiti dozvolu za
proizvodnju i izvoz. Za to firma mora
da ispunjava vrlo stroge uslove“, kaže
Slavko Vujisić.
To je ujedno i objašnjenje otkud
onoliko firmi registrovanih za izvoz
naoružanja i vojne opreme. Mnogi
kad osnivaju firmu registruju je za sve
i svašta, pa se valjda prisjete i one – a
šta je Crnogorac bez oružja.
F
Veseljko KOPRIVICA
23
drustvo
v
OBRAZOVANJE I VASPITANJE
Škola kao teret
p
ri kraju avgusta, dok đaci
koriste posljednje dane
raspusta, roditelji vrijedno
vježbaju matematiku.
Svako dijete puta udžbenici,
plus sveske, plus školski pribor,
podijeljeno na toliko i toliko rata.
Onda se uključi dio ekonomskih
nauka: jedno ove godine ne mora da
dobije patike, dugo može da prođe i
sa lanjskom torbom, trenerka iz koje
je neko izrastao izgleda kao nova.
Kako se god okrene, u prosjeku je
nemoguće pregurati početak školske
godine bez najmanje stotinjak eura
po glavi učenika.
Zavod za udžbenike i nastavna
sredstva objavio je da su udžbenici
počeli da se prodaju i da za prvi
razred osnovne škole koštaju 34,60,
za drugi 41,90 , treći 38,70, a za
četvrti razred 47,50 eura. Komplet
udžbenika za peti razred je 55,60, za
šesti 68,60, sedmi 84,20, osmi 73,90
i za deveti razred 78,30 eura.
24
Ako u prosječnoj
porodici, sa dvoje
odraslih i dvoje
djece, radi samo
jedan od roditelja,
žive u siromaštvu
koje im jedva
omogućava da
se prehrane. Kad
više od pola plate
date za hranu, koja
prema Monstatovoj
potrošačkoj korpi
košta 253 eura,
drugu polovinu za
račune - nema dijela
koji vam ostaje za
knjige
●KAKO PREGURATI POČETAK ŠKOLSKE
GODINE: Godinama se bezuspješno
poteže priča o besplatnim udžbenicima
Udžbenici za gimnaziju koštaju
između 47 i 95 eura, ali srednja škola
nije obavezna.
Opštinski odbor Sindikata
prosvjete Podgorica organizovao
je ovih dana tradicionalnu akciju
Pokloni, zamijeni ili prodaj korišteni
B
esplatni
udžbenici
koštali bi oko
pet miliona eura.
Otprilike toliko
građani ove zemlje
izdvojiće za garancije
koje je Vlada davala
za kredite Pobjede,
kuće prepoznate po
prosvjetiteljskim
dometima od
devedesetih do
danas. Prioritet je
prioritet
udžbenik. To, međutim, malo može
da pomogne učenicima nižih razreda
osnovne škole koji koriste puno
radnih svesaka, a one, već ispisane,
mogu samo da se bace.
Posebna su priča stalna nova
izdanja Zavoda za udžbenike koja
onemogućavaju „nasljeđivanje”
udžbenika. Vascijela crnogorska
prosvjeta i svekolike njene reforme
još nam nijesu donijele mogućnost
da se jednom ustanovi koje to prve
lekcije treba naučiti iz, recimo,
poznavanja prirode. Nauka je to,
možda jedne godine biljke rastu iz
listova, dok se korijenje marljivo bavi
fotosintezom; dogodine je sasvim
drugačije.
ako na prvi pogled izgleda samo
kao budalaština, pitanje razlike
između skakavaca i zrikavaca,
tretirano u lanjskom udžbeniku
prirode za peti razred, zapravo ni
malo nije naivno. Ne zato što se tačan
odgovor krije u dugačkim latinskim
I
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
drustvo
v
nazivima određenih organa kod
skakavaca, odnosno zrikavaca, već
zato što i za pisanje takvog pitanja
i za njegovo odobravanje, pa zatim
za ustanovljavanje njegove gluposti
i za pisanje ispočetka, neko uzima
pare.
rošlog ljeta državni revizori
su objavili da je Zavod za
udžbenike i nastavna sredstva
poslovao sa gubitkom od 669,8
hiljada eura, zahvaljujući otpisu
zastarjelih udžbenika u iznosu od 465
hiljada eura i izdacima za zarade127
hiljada većim od planiranih. Problem
je riješen promjenom direktora.
U specijalitete državne kuće za
izdavanje školskih knjiga spada i to
što „kompleti” knjiga sadrže razne
stvari, razne pjesmarice, koje roditelji
u jesen plate i donesu i na kraju
školske godine, netaknute - bace.
Kvaka je u tome što ste, ako ne kupite
„komplet”, izloženi traženju jednog
po jednog udžbenika diljem gradskih
knjižara, sa velikim izgledima da ih
ne nađete.
Godinama je u Crnoj Gori potezana
priča o besplatnim udžbenicima,
svaki put bezuspješno. Prošle
godine, voljom vlasti, i zakonom
je onemogućeno da osnovci dobiju
besplatne udžbenike. Iz nevladinih
organizacija uzalud su upozoravali
P
Prvacima
besplatni
udžbenici
Lokalna uprava u Beranama će
svim đacima prvacima na teritoriji
opštine koji u septembru kreću
u školu obezbijediti besplatne
udžbenike.
Prvacima će, kako je najavljeno,
kompleti knjiga biti uručeni 1.
septembra, na dan kada prvi put
budu sjeli u školske klupe.
Predsjednik Opštine Dragoslav
Šćekić istakao je da je to najbolji
način da se najmlađim osnovcima
čestita početak školovanja i olakša
jedan od prvih važnijih koraka na
životnom putu.
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
da su takvi propisi nezakoniti i
protivustavni.
Ministar prosvjete Slavoljub
Stijepović objašnjavao je da bi
dodjela besplatnih udžbenika
proizvela problem u sistemu: ,,Ko bi
na kraju školske godine skladištio te
knjige, da li sve škole imaju uslove i
stručni kadar za to. Ko će procjenjivati
stepen oštećenja knjiga i da li će moći
da dobiju svjedočanstvo oni koji ne
plate naknadu za oštećenje”. Zvuči
baš komplikovano.
Besplatni udžbenici koštali bi
oko pet miliona eura. Otprilike
toliko građani ove zemlje izdvojiće
za garancije koje je vlada
davala za kredite Pobjede,
kuće prepoznate po
prosvjetiteljskim
dometima od devedesetih
do danas. Prioritet je
prioritet.
Ako u prosječnoj
porodici, sa dvoje odraslih
i dvoje djece, radi samo
jedan od roditelja, žive
u siromaštvu koje im
jedva omogućava da
se prehrane. Prosječna
plata, prema podacima
Zavoda za statistiku,
u junu je iznosila 478
eura. Ukupna vrijednost
minimalne potrošačke
korpe je blizu 800 eura.
Ako više od pola plate
date za hranu, koja prema
Monstatovoj potrošačkoj
korpi košta 253 eura,
drugu polovinu za račune
- nema dijela koji vam
ostaje za knjige. Kao
i obično, moglo bi se
ozbiljno raspravljati
o preciznosti domaće
statistike i o tome
koje mađioničarske
sposobnosti treba
da imaju Monstatove
domaćice koje hrane
četiri osobe za 8,4 eura
dnevno.
Spasonosno rješenje
za običan svijet u Crnoj
Gori je plaćanje na rate.
Pa se onda svakog mjeseca
● VELIKA
GLAVOBOLJA
- SKLADIŠTENJE
KNJIGA:
Slavoljub
Stijepović
25
drustvo
v
prištedi na hrani, odjeći, svemu
i svačemu i tone u sve dublje
siromaštvo.
Ako bi Vlada sjela i razmislila u
uštedama na sopstvenom stanovništvu
zapravo bi mogla da ode i dalje.
Možda da u okviru sljedećeg paketa
mjera fiskalne konsolidacije predloži
izmjene Ustava po kojima bi prestala
da bude obavezna osmogodišnja
škola. Za potrebe našeg tržišta rada
dovoljna su i četiri razreda. Da čovjek
zna da potpiše ugovor o radu koji mu
garantuje status roblja.
Prema nedavno objavljenim
podacima Zavoda za zapošljavanje u
Crnoj Gori je najlakše naći posao ako
imate završenu samo osnovnu školu,
a najmanje šanse da nađu posao imaju
oni koji su završili fakultet.
CRNOGORSKO BRODARSTVO
U
Crnoj Gori
je najlakše
naći posao
ako imate završenu
samo osnovnu
školu, a najmanje
šanse da nađu
posao imaju oni koji
su završili fakultet
Za ljude bez zanimanja, odnosno
sa završenom osnovnom školom, u
prvih šest mjeseci ove godine bilo
je 14.405 slobodnih radnih mjesta.
Precizno: 49. 21 odsto. Istovremeno,
od 1. januara do 17. jula ove godine,
među ukupno oglašena 29.272
slobodna radna mjesta bilo je svega
2.227 ili oko deset odsto slobodnih
radnih mjesta koja su zahtijevala
visokoobrazovane radnike.
Trećinu od 31.377 nezaposlenih
u Crnoj Gori čine visokoobrazovani
građani, preko 45 procenata mladi.
Ko god živi u zemlji u kojoj
djecu jedva može da pošalje i školu
i zna da su vlastodršci zamislili da
svu, osim svoje djece, u budućnosti
koriste kao nekvalifikovanu radnu
snagu ili, prosto, sluge, ne može ništa
drugo željeti nego da se odavde ide.
Kud god.
Miloš BAKIĆ
26
● CRNOGORSKA PLOVIDBA DOBIJA JOŠ DVA BRODA: Brod „Kotor“
Mrtvo more
a dvije sedmice Crna Gora
će udvostručiti svoju flotu.
Kako je saopšteno tokom
razgovora predsjednika
države Filipa Vujanovića s kineskim
zvaničnicima u Pekingu, krajem ovog
i početkom narednog mjeseca Crnoj
Gori će biti predata dva nova broda
za potrebe kompanije Crnogorska
plovidba.
Kina je, inače, najveći graditelj
brodova na svijetu. Kineski
brodovi su lošijeg kvaliteta nego
oni koji se proizvode u evropskim
brodogradilištima, ali cijena i
brzina gradnje, kao i podsticaji koje
daje ta država, privlače brodarske
kompanije da ih kupuju. Nekadašnje
megadivove, Japan i Južnu Koreju,
Kina je sredinom prošlog desetljeća
naprosto pregazila.
z
Vijest da će se
Kotoru i 21. maju
uskoro pridružiti
dva nova broda, nije
naišla na prećerano
oduševljenje
crnogorskih
pomoraca. Jer,
ovi brodovi plove
već dvije godine
daleko od Crne
Gore i zapošljavaju
tek četrdesetak
pomoraca, a slično
će se desiti i s novim
plovilima
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
drustvo
v
No, vijest da će se Kotoru i 21.
maju uskoro pridružiti dva nova
broda, nije naišla na prećerano
oduševljenje crnogorskih pomoraca.
Jer, ovi brodovi plove već dvije godine
daleko od Crne Gore i zapošljavaju
tek četrdesetak pomoraca, a slično će
se desiti i s novim plovilima.
a je situacija teška za
crnogorske brodare može
se zaključiti i iz izvještaja
objavljenog na sajtu Komisije
za hartije od vrijednosti. U prvih
šest mjeseci ove godine prihodi
Crnogorske plovidbe iznosili su
2,7 miliona eura, što znači da su za
čak 42 odsto manji nego u istom
periodu lani.
Istovremeno, iz te kompanije
tvrde da je flota - stoprocentno
uposlena. „Izuzetno smo zadovoljni
vozarinama koje su za 30 do 40 odsto
bolje nego na drugim tržištima“,
rekao je predsjednik Odbora direktora
Crnogorske plovidbe, kapetan
Miodrag Kršanac. Kotor i 21. maj
trenutno plove između Brazila i obala
Zapadne Afrike.
D
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
Slično je stanje brodarstva i
u susjednoj Hrvatskoj. „Mi se
nikada nijesmo tržišno ponašali.
Ali, u okviru SFR Jugoslavije imali
smo veliko tržište i Jugoslovensku
banku za međunarodnu ekonomsku
saradnju koja je podsticala izvoznike.
Sada takve banke nema“, kaže
kapetan Ante Roje, uz konstataciju
da je s oko 90 brodova Hrvatska
marginalna u svjetskim razmjerama.
Što tek kazati za Crnu Goru, koja
će uz najavljeno udvostručenje,
imati flotu od četiri broda srednje
veličine.
Samo prije 25 godina Crna Gora
je imala 44 broda, vlasništvo dvije
renomirane kompanije Prekookeanske
plovidbe iz Bara i Jugooceanije iz
Kotora, koje su donosile prihoda
koliko i turizam. U tom vremenu
trgovačka mornarica Jugoslavije
nalazila se na 27. mjestu u svijetu
po tonaži brodova na ljestvici
londonskog Lojda. Nakon našeg
biblijskog brodoloma i propasti
crnogorske flote, mnoge su se stvari
promijenile na planetarnom nivou,
pa se tako, na primjer, desilo da
jedna Švajcarska, koja nema more,
razvija pomorsku orijentaciju i gradi
brodove. Interesantan je svakako i
podatak da Mađarska ima oko 500,
a Srbija čak sedam hiljada aktivnih
pomoraca.
Crna Gora se barem u tom pogledu,
sa pet hiljada svojih državljana koji
plove, može pohvaliti. Oni su se
pokazali uporni i vješti, jer „hljeb
sa sedam kora“ gotovo svi zarađuju
na stranim brodovima i šalju veliki
S
a oko 90 brodova
Hrvatska je
marginalna
u svjetskim
razmjerama. Što tek
kazati za Crnu Goru,
koja će uz najavljeno
udvostručenje,
imati flotu od tek
četiri broda srednje
veličine. A samo prije
25 godina Crna Gora
je imala 44 broda
novac u zemlju. Mnogo veći problem
oko ukrcaja imaju pomorski kadeti
koji završavaju stručne škole u Crnoj
Gori. Naime, vlasnici brodarskih
kompanija traže iskusne pomorske
oficire i ne žele trošiti ni novac ni
vrijeme na usavršavanje mlađih
kadrova. Zato je razumljivo što
gotovo 90 odsto članova posade na
brodovima koje plove pod zastavama
država članica Evropske unije
čine pomorci iz Ukrajine, Rusije,
Bugarske, Rumunije i Filipina.
Ta daleka azijska zemlja sa 230
hiljada ljudi (jedna petina aktivnih
pomoraca na planeti) najveći je
opskrbljivač svjetskog tržišta tom
radnom snagom.
„Kada imate dovoljno kadra, onda
je to solidna osnova da se oforme
dobre ekipe na brodovima. Ali, nužan
je takođe kvalitetan menadžment
na kopnu”, kaže dugogodišnji
direktor Prekookeanske plovidbe,
kapetan duge plovidbe Luka-Batko
Đakonović.
o, sve to ponovo posložiti
čini se nemogućom misijom.
Mnogo je lakše uzeti kredit,
zadužiti buduće generacije, kupiti
nove brodove i potom ih izdati u
zakup. I hvaliti se, u sve češćim
predizbornim kampanjama, kako se
flota obnavlja. Još važnije je svakako
ohrabriti Kineze da počnu graditi
auto-put od Bara do Boljara, pa neka
đavo nosi i Luku Bar i željeznicu,
koje Kinezi traže kao osiguranje
da uđu u projekat autoputa. Možda
čak i ulcinjsku Veliku plažu, dok
crnogorski ambasador u Pekingu
Branko Perović tvrdi da bi Kinezima
kao turističku atrakciju trebalo
ponuditi plavo nebo iznad Crne
Gore. „Većina kineskih turista zbog
velikog smoga koji je prisutan tokom
cijele godine, pogotovo u Pekingu,
ne znaju kako izgleda nebo. Zato
bi Kinezima mogli da u turističku
ponudu uvrstimo i plavo nebo baš
kao iz one pjesme ‘niđe nebo nije
plavo kao iznad Crne Gore’”, ističe
Perović.
A pomorci: neka se, kao i do sada,
sami snalaze. I mirno im more!
N
Mustafa CANKA
27
ljudi, ljudi
Boris Varga
HIT NEDJELJE
­­­­­
„Tenderska komisija će predložiti podjelu
Budvanske rivijere na dvije kompanije. U jednoj
bi bili Sveti Stefan, Miločer i HTP Miločer, hoteli
koji se ne mogu prodavati, a u drugoj ostala
imovina koja bi bila na prodaju“.
Branko Vujović,
predsjednik Tenderske komisije
Spoljnopolitički analitičar
iz Novog Sada:
- Ne znam nijednu zemlju
osim Belorusije - naravno,
izuzimam Rusiju - u kojoj je
Putin toliko popularan kao
u Srbiji, a posebno u Novom
Sadu.
(RFE)
Milan Nikolić
Papa Franjo
Poglavar Rimokatoličke
crkve o američkoj intervenciji
u Iraku:
-U slučajevima kada
postoji nepravedna
agresija, prihvatljivo je
zaustaviti nepravednog
agresora. Naglašavam reč ‘zaustaviti’. Ne kažem
‘bombardovati’ ili ‘napraviti rat od toga’”.
(Blic)
Politički analitičar o „mladim nadama” u politici”:
- Ni mladi ne nose bog zna šta, pogotovo oni
koji su pod uticajem ovih loših starih. Znate, oni
ih uče kako da
se drže pred TV
kamerama, da ne
nose bele čarape,
ali niko ih ne
podučava etici,
moralu.
(Danas)
Snježana
Banović
Leo Mujić
Pozorišna rediteljka
iz Zagreba i redovna
profesorica na Akademiji
dramskih umjetnosti:
- U svim našim
medijima i na društvenim
mrežama nastala je
pomama tko će snažnije i efektnije žaliti za Robinom
Williamsom, kao da im je član uže obitelji.
- Svijet može
bez baleta,
bez hrane i
bez lijekova ne
može, i zato
moramo dobro
raditi svoj posao
da dokažemo
svoje postojanje.
Koreograf:
(RFE)
­­­­­
(Jutarnji list)
Robert Pašičko
Autor studije Energija nadohvat ruke:
- Strategije u Portugalu predviđaju do 2020. godine izravno
i neizravno zapošljavanje 130 tisuća ljudi od vjetra. Danas su
negdje na polovici te brojke. To dokazuje kako nije točno da
vjetroenergetika ne može zapošljavati. Ista je stvar sa solarnom
energijom.
(H-alter)
28
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
ljudi, ljudi
Sonja Liht
MAJA ČUKIĆ
Direktorka Beogradskog
fonda za političku izuzetnost:
- Sada je leto i vrućina i za
nekoliko meseci postaviće
se pitanje kako će se Evropa
grejati i proizvoditi. To će
zavisiti u velikoj meri od toga kakav će biti njen odnos
sa Rusijom. Sa druge strane, Rusija za sada ne proizvodi
dovoljno hrane za svoje stanovništvo. Ova situacije je
problem za obe strane i verujem da će u rusko-evropskim
odnosima da prevlada racio.
(B92)
Osamnaestogodišnjakinja, zvanično
druga po ljepoti Crnogorka
u 2014. godini , nakon
izbora za mis Crne Gore:
- Imam dosta modnog iskustva, ali
takmičenje za mis je nešto drugo, jer se ne
traži tipična manekenka, već djevojka koja
ima sve manire, koja je obrazovana i koja
će biti uzor drugim djevojkama. Tek sam se
sada prijavila, jer smatram da sam dovoljno
zrela i sposobna da sve to iznesem na pravi
način.
(Vijesti)
Đorđe Vuković
Analitičar iz CESID-a o uvjerenju građana Srbije
da toj zemlji iz Rusije stiže najveća pomoć – a ona,
međutim, nije ni na spisku deset najvećih donatora:
- Možete vi dati koliko god hoćete novca, ako vas
javnost doživljava kao nekog ko
je kriv
za odvajanje Kosova ili za neki
sistem dvostrukih standarda
na prostoru bivše Jugoslavije,
onda se to ne vidi ili ljudi neće
to da vide.
(Politika)
BORIS
MALAGURSKI
Autor dokumentarnih
filmova:
- Zapad pritiska slabije
države kako bi izvukao korist
iz njih, domaći političari gledaju kako da
se ugrade u tu eksploataciju, a građani
sede i čekaju da ih neko spase. U takvoj
situaciji će mnogi građani da odu u kafanu
i ulože ogroman trud u pronalaženje što
kreativnijih ružnih reči za vlast, ali to neće
ništa promeniti.
Đorđe Vukadinović
(Večernje novosti)
Glavni urednik časopisa Nova srpska politička misao
o rasprostranjenom mišljenju da će Vučićeva vlast trajati
decenijama:
- Ne delim to uverenje, jer su ovo sistem i vlast koji sami
sebe urušavaju. Nema jasnog koncepta, to je improvizacija
bazirana na jednoj ličnosti. Ili će se to menjati, ili će se
urušiti. Najveći
protivnici
dugovečnosti su
oni sami, zatim
ekonomski i
socijalni problemi,
a tek potom njihovi
kritičari i opozicija.
(Politika)
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
BILJA KRSTIĆ
Pjevačica etno-muzike:
- Muzika Balkana je izuzetno zanimljiva i raznovrsna.
Ima i sličnosti, da li kroz
melodiju, ritam ili pesmu koja
može da bude zastupljena u
više oblasti. Najbolji primer je numera Ruse
kose, oko koje se umalo mnogi narodi nisu
potukli, jer su je svi prisvajali. Kažu da je,
ipak, turska pesma.
(Večernje novosti)
29
marketing
30
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
trziste
v
Državno
nedonošče
Š
ta bih ja napravio od Jata da sam mogao
Vladi Zorana Đinđića ili Zorana Živkovića da
nametnem ovakve obaveze. Gde bi mi bio
kraj?
Kažu da se ovako drugarima u jednoj vračarskoj
kafani vajkao Predrag Vujović kad su zajedno
„pročešljali“ Transakcioni ugovor države Srbije, Etihada
i Er Srbije. Taj Vujović je onaj legendarni direktor JAT-a
koga je posredno na konferenciji za štampu spomenuo
premijer Vučić kad je naglasio da je JAT poslednji put
pozitivno poslovao 2003. godine. Do tada je JAT vodio
Vujović. Kad je Velja
Ilić oterao Vujovića
počeo je poslovni
ada pročitate ovaj
sunovrat koji je
tekst sami sebi
trajao do prošle
godine.
odgovorite na dva
A šta je to što
jednostavna pitanja: Da li
ima u Ugovoru a
je slučajno to što poslovni
falilo je tom Vuaranžman između države
joviću što bi mu
Srbije, Etihada i Er Srbije
omogućilo da vodi
JAT a „da mu nema
neodoljivo podsjeća na
kraja“? Jednostavno
privatizacione aranžmane
rečeno – subvencije.
crnogorskih vlasti i njihovih Državne subvencije.
strateških partnera (od
Kad se decidirano
pobroje sve finaKAP-a i EPCG do Vektre
nsijske obaveze
Boka). Kriju li se negdje
Vlade Srbije, ona
u tim poslovima i razlozi
treba Er Srbiji da
(ne)očekivane bliskosti
pokloni – 97 miliona
aktuelnih premijera iz
dolara, plus za tri
stavke za koje se još
Podgorice i Beograda?
ne zna tačna suma.
Ono što napadno pada u oči kad
se pročita ceo tekst je„duh Ugovora“ u kome dominiraju
(80 odsto) obaveze ili „nalozi“ vladi Srbije.
Drastičan primer su paragrafi Ugovora u kojima se
kaže da „Republika Srbija (RS) prima na znanje da će
Er Srbiji (AS) biti neophodna stalna podrška vezana za
finansijsku sposobnost Društva“. Da skratimo citiranje
paragrafa, evo suštine: Vlada Srbije treba stalno da daje
pare Er Srbiji i koliko god da daje, to se ne računa kao
K
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
v
povećanje državnog kapitala u kompaniji, niti kompanija
ima obavezu da taj novac vrati.
To je što se tiče obaveza u novcu. Ali tu nije kraj
„naloga“ koje država Srbija treba da ispuni.
U paragrafu 7.5. od Vlade Srbije traži se da učestvuje
u kupovini slotova (mesta za „pristajanje“ aviona) na
nekim inostranim aerodromima. E, ova želja mogla
bi posebno da zainteresuje vazduhoplovne vlasti u
Evropskoj uniji, čime Srbija reskira da dobije još nekoliko
packi iz Brisela.
Ali, svakako najopasniji, najsumnjiviji i najintrigantniji
deo Ugovora je onaj u kome Etihad (kao manjinski
partner) daje naloge i obaveze srpskoj Vladi da Er Srbiji
i Etihadu obezbedi monopolski položaj na aerodromu
Nikola Tesla. Koliko je opasno praviti tu vrstu monopola
već se videlo u prethodna dva meseca kad su dve
niskobudžetske kompanije – German wings i Wizzair
– jednostavno otišle s beogradskog Aerodroma zbog
neravnopravnih uslova poslovanja.
Zatim, u Ugovoru jasno piše da srpska Vlada
oprašta Er Srbiji lanjski dug od 13 miliona dolara za
usluge aerodroma Nikola Tesla. Biće zanimljivo pratiti s
koliko će „radosti“ takav otpis dočekati veliki inostrani
prevozioci kao što su Lufthansa, Swiss, Austrian, Turkish
airlines…
Nadalje, iz Ugovora se neskriveno vidi da Er Srbija
traži popuste od aerodroma Nikola Tesla i da te olakšice
treba da joj obezbedi Vlada Srbije. Er Srbija i Etihad traže
još i – poseban terminal, poseban prostor za kargo i
pravo da se bave poslovima iz delatnosti koje je do
sada obavljao Aerodrom. Zašto sve to?
Odgovor se krije u – „duhu“ Ugovora. A on ukazuje
na jaku želju Etihada da uz svesrdnu pomoć Vlade Srbije
preuzme aerodrom Nikola Tesla a ne da ga kupi.
za kraj, ima jedan mnogo zanimljiv recidiv iz naše
(socijalističko/samoupravne) prošlosti. Ugovorom se
zahteva od srpske Vlade da naredi svim zaposlenima
u državnoj administraciji da moraju da putuju Er
Srbijom!? Ali, ni tu nije kraj – država avionske karte
za svoje činovnike mora da plaća preko Etihadovog
sistema i za to je već formirana posebna agencija
Eagle Travel.
Miša BRKIĆ
(Peščanik.net)
I
31
oko nas
SANACIJA CRNIH EKOLOŠKIH TAČAKA
Otpad pod tepih
akon što je Monitor pisao
o rizicima koje prijete
od vladine namjere da
na lokaciji KAP-a gradi
nacionalnu deponiju opasnog otpada
uslijedile su reakcije.
Namjeru Vlade, poslanik SNP-a
Milan Knežević, doživljava kao
,,stvaranje crnogorskog Černobila
i Fukušime, gdje će građani Zete
biti sračunato prvi žrtvovani u cilju
popune budžetskih rupa”. On je
izjavio i da je javna tajna kako se i
u ranijem periodu radioaktivni otpad
skladištio u krugu KAP-a.
I pored ovih dramatičnih
upozorenja, iz Direktorata za
upravljanje otpadom i komunalni
razvoj u Ministarstvu održivog
razvoja saopštili su da se u tumačenju
informacije o nacionalnoj deponiji
dostavljenoj Vladi ,,otišlo nekoliko
koraka naprijed”.
Vlada je, posjetimo, kao najbolje
rješenje za deponiju eksplozivnog,
radioaktivnog, kancerogenog,
mutogenog... otpada odobrila
lokaciju KAP-a. Razmatrana je i
lokacija površinskog kopa Šumane
n
32
● ZA SANACIJU OPASNOG OTPADA TREBA MILION I
PO ILI 100 MILIONA: Kombinat aluminijuma
Iako je studija
izvodljivosti
pokazala da je
za sanaciju crnih
ekoloških tačaka
potrebno oko
100 miliona eura,
Vlada je odlučila
da nas zaduži sa 50
miliona kod Svjetske
banke i potroši
ih za privremeno
i nesigurno
deponovanje
opasnog otpada
kod Pljevalja, koja je odbačena
bez obrazloženja, dok je lokacija
Željezare Nikšić, preko noći, otpala
iz razmatranja. Nezvanično, nakon
što su se protiv te varijante pobunili
aktuelni vlasnici Željezare, kompanija
Toščelik.
U informaciji koju je pripremilo
Ministarstvo održivog razvoja
i turizma navedeno je da se na
lokaciji KAP-a ,,svakako nalazi
deponija opasnog otpada, koju je
potrebno sanirati kako ne bi došlo do
ugroženosti životne i radne sredine,
kao i kompletne okoline“. A tu su,
piše, i brojne prednosti: ,,Lokacija se
nalazi u centralnom dijelu Crne Gore
i samim tim prilično blizu većine
proizvođača opasnog otpada. Veoma
je dobro pristupačna drumskim i
željezničkim saobraćajem, a zemljište
je dijelom u privatnom, a dijelom u
javnom vlasništvu. Na raspolaganju
je šest hektara površine, što je
dovoljno za postrojenje, a postoji i
mogućnost za proširenje’’.
Samo ministarstvo je u informaciji
konstatovalo da je glavni nedostatak
lokacije KAP taj što se nalazi u blizini
poljoprivrednog zemljišta u ravnici, u
zoni zaštite vode za piće. Neposredna
blizina rijeka Morače i Cijevne, te
vodoizvorišta Boljesestre, sa kojeg
se vodom snabdijeva primorje, te
lokacija koja je u srcu Zetske ravnice,
dovoljni su za strah da bi nacionalna
deponija bila nova ekološka bomba
koja bi mogla da ugrozi stanovništvo
Zete, Podgorice, ali i Crnogorskog
primorja.
studiji izvodljivosti za
remedijaciju i sanaciju
opasnog i industrijskog
otpada, dat je pregled količina
opasnog otpada koje se očekuje u
periodu od 2013. do 2033. Prema
ovom planu samo Termoelektrana
Pljevlja će deponovati 5,6 miliona
tona otpada što je za 22,5 puta više
od ukupno deponovanog otpada u
Brodogradilištu, Željezari, KAP-u
sa oko 248.400 tona. Pitanje je i
koliko bi bilo isplativo da se ovolika
količina opasnog otpada transportuje
s kraja na kraj Crne Gore, u srce
Zetske ravnice, tik do Podgorice i
U
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
oko nas
Skadarskog jezera.
Plan za gradnju nacionalne
deponije opasnog otpada je previđen
kao druga faza šireg upravljanja
industrijskim otpadom i čišćenja u
Crnoj Gori, koji naša država već
par godina realizuje u saradnji
sa Svjetskom bankom. Kod koje
za realizaciju ovog projekta tima
namjeru da nas zaduži 50 miliona.
Projektom je predviđeno da
se saniraju crne ekološke tačke:
Aluminijuma Podgorica (dva bazena
crvenog mulja i deponija čvrstog
otpada), Jadransko brodogradilište
Bijela (deponija grita), Termoelektrana Pljevlja (deponija pepela
i šljake Maljevac) i Flotaciono
jalovište Gradac rudnika Šuplja
stijena u Pljevljima.
pripremi je planirano da se
sanira i deponija Željezare u
Nikšiću, ali se odustalo jer je
za Svjetsku banku bilo sporno to da
finansira lokaciju koja je u privatnom
vlasništvu.
Ono što nije prihvatljivo za
Svjetsku banku jeste za našu Vladu.
S obzirom na činjenicu da su bazeni
crvenog mulja prodati u stečajnom
postupku KAP-a, u Vladinoj
informaciji stoji da se ,,ta sredstva
ne mogu prenijeti na novog vlasnika
bazena”. Kompanija Politropus
Alternative, sa sjedištem u Tivtu,
platila je 450.000 eura za bazen
crvenog mulja, iz koga ima namjeru
da pravi građevinski materijal.
Koliko će sanacija crvenog mulja
koštati pitali smo direktora Direktorata
za upravljanje otpadom i komunalni
razvoj u Ministarstvu održivog razvoja
Sinišu Stankovića. Kazao nam
je da je po studiji koja je rađena
u saradnji sa Svjetskom bankom
predviđena izrada glavnog projekta,
ispumpavanje i tretiranje, odnosno
prečišćavanje otpadne vode iz oba
bazena prije ispuštanja u kanalizaciju
ili recipijent, rekultivaciju oba
bazena, geotehnička ispitivanje
i mjere obezbjeđenja mogućeg
isticanja kroz branu bazena i
praćenje stanja podzemnih
voda uzimanjem uzoraka
podzemnih voda iz
16 bunara u periodu
U
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
od devet godina nakon sanacije i
rekultivacije. Ukupni troškovi su
procijenjeni na 1.592.400 €, od čega
sama sanacija i rekultivacija bazena
iznosi 1.008.000 €.
S druge strane u nevladinom
sektoru imaju drugačije proračune.
Smatraju da bi samo za sanaciju
KAP-a trebalo 100 miliona, pri čemu
podrazumijevaju i potpuno zatvaranje
za dalje korišćenje bazena crvenog
mulja i odustajanje od ideje gradnje
deponije opasnog otpada.
Većina ponuđenih rješenja
za saniranje opasnog otpada je
privremena i na granici prihvatljivosti,
smatra Nataša Kovačević iz Green
Homa. Ona navodi da je prema Studiji
izvodljivosti za bazene crvenog
mulja planirano samo preklapanje
S
iniša Stanković:
,,Procijenjeni
troškovi iznose
oko 47 miliona
eura... Smatram da
su troškovi, shodno
postojećim uslovima,
procijenjeni na
adekvatan način i da
ne bi trebalo da iznose
više od procijenjenog
iznosa’’
dna i površine deponija plastičnim
ceradama uz par dodatnih mjera
na stabilizovanju crvenog taloga i
prašine.
,,Ono što u svemu zabrinjava
jeste da država ima namjeru kreditno
opteretiti građane i državu javnim
dugom od 50 i više miliona eura, za
jedno ovakvo privremeno i nesigurno
deponovanje opasnog otpada’’, kaže
Kovačević. Ona podsjeća da su
građani u Nikšiću svojevremeno
prepoznali ovaj problem pa su
tražili da se u sanaciju Željezarine
deponije uključi rekultivacija i
vađenje sadržaja iz zemljišta. Na to
su obrađivači studije izvodljivosti
odgovorili da bi to značilo i veća
finansijska ulaganja.
Vladi još ne znaju da li će za
sanaciju četiri crne ekološke
tačke biti potrebno i još
novca, sem kredita Svjetske banke.
,,Procijenjeni troškovi iznose oko
47 miliona eura, a stvarni troškovi
zavisiće od sadržaja glavnih projekata
i eleborata procjene uticaja na životnu
sredinu za svaki projekat (lokaciju)
ponaosob, kao i od ponuda prispjelih
po osnovu sprovednih tendera.
Smatram da su troškovi, shodno
postojećim uslovima, procijenjeni na
adekvatan način i da ne bi trebalo da
iznose više od procijenjenog iznosa’’,
kaže Stanković.
On dodaje da će ugovor
sa Svjetskom bankom biti
fleksibilan i dati mogućnost
da kredit iznosi tačno koliko
iznose i troškovi realizacije
sve tri komponente ovog
projekta: sanacija i
rekultivacija odabranih
odlagališta industrijskog
otpada; buduće upravljanje
industrijskim otpadom
u Crnoj Gori i
U
33
oko nas
upravljanje realizacijom projekta.
Kako je urađena procjena
troškova i šta u koracima obuhvata
sanacija pet najproblematičnijih
industrijskih smetlišta i dalje ostaje
nepoznanica, kaže Kovačević. ,,U
studiji izvodljivosti za sanaciju
i remedijaciju ovih područja
procijenjeni iznos se kretao u rasponu
od 92 do 100 miliona eura i to za
osnovnu i ne baš zadovoljavajuću
sanaciju prostora. Iako je isključena
sanacija industrijskog smetlišta u
Nikšiću, nije realno da se u procjeni
pogriješi za čitavih 40 miliona eura’’,
naglašava Kovačević.
Pored sanacije, u Vladi kažu da
N
ataša Kovačević:
,,Ono što u svemu
zabrinjava jeste
da država ima namjeru
kreditno opteretiti
građane i državu javnim
dugom od 50 i više
miliona eura, za jedno
ovakvo privremeno i
nesigurno deponovanje
opasnog otpada’’
kao opcija za budući opasni otpad
uvijek ostaje njegov izvoz. Već je
predviđen izvoz grita iz Jadranskog
Brodogradilišta Bijela. Ukupan
iznos neophodan za sanaciju grita i
izvoz na neku od deponija EU je 7,8
miliona eura.
Ima onih koji smatraju da izvoz
nije skuplje rješenje od Vladinih
namjera da se zadužuje. Kao
primjer navode Irsku koja izvozi
čak 48 odsto opasnog otpada
nastalog u zemlji. Jeste da smo
daleko od Irske, ali ako Crna Gora
zaista pretenduje da bude ekološka
i elitna turistička destinacija, na
uklanjanju otpada ne treba štedjeti.
Uostalom Vlada Crnu Goru je
mogla očistiti državu od opasnog
otpada za stotine miliona eura
kojima smo platili dugove bivših
vlasnika KAP-a i Željezare. I još
bi preteklo za štošta korisno.
Predrag NIKOLIĆ
34
MJEŠTANE KOLAŠINSKIH SELA UGROŽAVA
DEPONIJA U BAKOVIĆIMA
Bez prava
na disanje
radska deponija udaljena
samo nekoliko metara od
rijeke Tare nije previše
uznemirila Kolašince.
Takođe, nijesu nikad, ukoliko se izuzme
nekoliko pojedinaca, negodovali ni što
je deponija „privremena“ već skoro 40
godina. Ništa od toga nije im smetalo,
sve do prije koju godinu kada je smeće
počelo da gori, a dim bukvalno obavio
nekoliko sela i naselja, ali i učinio
nepodnošljivim radni dan zaposlenima
u industrijskoj zoni u Bakovićima,
gdje se smeće i odlaže. Tako je bar
po nekoliko mjeseci godišnje.
Tokom jula i avgusta, mještani
Trebaljeva, Radigojna i Rogobora,
kao i radnici benziske pumpe Lukoil
i još nekoliko firmi, četiri puta su
se u medijima oglasili i tražili hitnu
intervenciju nadležnih. Rezultata
nije bilo, a otpad u Bakovićima i
dalje gori.
„Život nam je nepodnošljiv.
Možete li da zamislite kako je kad
ste svakodnevno u gustom smrdljivom
dimu. Ne možemo da otvorimo
prozore, ne možemo normalno da
dišemo, a oni sa srčanim i plućnim
bolestima već imaju dodatne
zdravstvene probleme. Niko ne
reaguje, niko ne želi da preduzme
išta da nam obezbijedi bar pravo na
vazduh”, žale se mještani.
Njihov komšija Boško Vlahović
tvrdi da je lokacija deponije izuzetno
nepovoljna iz više razloga. Na
sjevernoj je strani, a sjeverni vjetar,
tvrdi on, prema rezultatima relevantnih
studija duva po 273 dana godišnje.
„Da li su građani svjesni da im se
g
Tokom jula i avgusta,
mještani Trebaljeva,
Radigojna i Rogobora, kao
i radnici benzinske pumpe
Lukoil i još nekoliko firmi,
četiri puta su tražili hitnu
intervenciju nadležnih.
Rezultata nije bilo, a otpad
u Bakovićima i dalje gori
sve što ubace u kese i u kontejnere
odmah vrati kao bumerang iz
Bakovića u pluća? Sa komšijama
sam se nekoliko puta obraćao svim
nadležnim i lokalnim i državnim
institucijama. Bez rezultata“, kaže
Vlahović.
lahović tvrdi da dio otpada
sa deponije pada u korito
rijeke Plašnic, u dijelu gdje se
ona uliva u Taru, zbog čega se, kaže,
nanosi neprocjenjiva šteta ribolovnim
vodama i prirodnim mrestilištima.
„Da li organizacije za zaštitu
životne sredine i državni funkcioneri,
koji su proglasili Crnu Goru
ekološkom državom, kada prolaze
pored deponije na Bakovićima i
dolinom rijeke Tare da jubileje
proslave na Žabljaku - pogledaju ovo
ruglo. Zato mi mještani sela u okolini
deponije - Radigojna, Rogobora,
Drijenka, Babljaka i Breze - ne
možemo a da ne ukažemo, konačno,
na ovu sramotu i neodgovornost
odgovornih“.
Vlahović kaže da zapaljena
V
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
deponija zgražava i turiste, naročito otpada, kojom je planirano da se
one koji se rekreiraju na trim stazi od organizuje čuvarska služba kao i
Kolašina preko Breze, Radigojna, pa služba za održavanje privremenog
do Trebaljeva. Veći dio staze je, tvrdi, skladišta komunalnog otpada, a koja je
neiskorišten, jer se šetači prinudno obavezna da sprovodi mjere zaštite od
požara”, zaprijetili su sa te pumpe.
vraćaju natrag.
Tvrdnje iz lokalne uprave da su
kupštinskom odlukom od
prošle godine predviđeno je da za vatru na deponiji odgovorni Romi,
deponija mora biti ograđena i da koji tako, navodno, lakše dolaze do
se mora organizovati služba za
čuvanje, održavanje i vođenje
evidencije o skladištenju
otpada. Odluka je samo
djelimično realizovana. I
pored toga u Komunalnom
preduzeću tvrde da su ozbiljno
pristupili izradi lokalnog
plana o upravljanja otpadom.
Kažu da su uz Nikšić i Tivat,
„dosadašnjim aktivnostima i
ponuđenim projektima postali
važan i prepoznatljiv činilac
u toj značajnoj ekološkoj, ali
i društvenoj i ekonomskoj
priči”.
,,Lokalni plan je dio
nacionalnog plana za upravljanje otpadom. Sve radimo
po evropskim standardima
i želimo da damo doprinos
otvaranju „evropskih vrata”.
Jedina opština sa sjevera koja
je izborila pravo da učestvuje
u ovom projektu je Kolašin i
to nas dodatno obavezuje. Naš
cilj je da, kroz realizaciju ovog
programa, stvorimo uslove za
otvaranje reciklažnog centra
u Kolašinu”, kažu u tom ● ČARI EKOLOŠKE
DRŽAVE: Deponipreduzeću.
Obznanili su i da su uradili ja u Bakovićima
analize sadržaja i količine otpada na metala, mještani odbacuju. Radnici
području opštine.
koji rade na obezbjeđenju nekadašnjeg
Na drugoj strani radnici Lukoila FAK-a tvrde da je kapija deponije
tvrde da upravo radnici Komunalnog zaključana, te da sakupljači otpada
preduzeća pale smeće. Nije im, kažu, ne mogu ući unutra.
poznato zbog čega, ali znaju imena
,,Neposredno nakon što se obavi
ljudi koji to rade neposredno nakon istovar kamiona Komunalnog sa
što istovare kamione na deponiju.
deponije se vidi dim i tako cijelog
,,Ukoliko se uskoro ovaj problem dana. Mi kišu priželjkujemo svakog
ne riješi bićemo prinuđeni da, zajedno dana, jer samo tada prodišemo. Po
sa mještanima naselja koji su ugroženi osam sati dnevno sve je uvijeno u
koliko i mi, novinarima saopštimo dim, a smrad je nepodnošljiv”, žale
imena zaposlenih u Komunalnom se mještani.
koji pale smeće. Apelujemo na
Iz Komunalnog preduzeća
lokalnu upravu da što prije sprovede i Opštine odgovaraju da nijesu
odluka o privremenom skladištenju odgovorni za svakodnevne požare
S
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
oko nas
u Bakovićima. Tvrde da sakupljači
smeća pale vatru, ali nemaju odgovor
na pitanje zbog čega to ne spriječe.
U lokalnoj upravi se žale i da gotovo
svakodnevno izdvajaju velike sume
novca za gašenje vatre. I pored
toga vatrogasci ne mogu mnogo da
učine.
,,Odmah po saznanjima o požaru
na deponiji i prigovorima
mještana lokalna uprava
izdvoji novac za gorivo kako
bi mehanizacija Komunalnog
zatrpala zemljom zapaljene
gomile smeća. Te aktivnosti
ne daju mnogo rezultata, kao
ni intervencije vatrogasaca.
Prošlog ljeta na smetlište je
prosuto preko 60 cisterni
vode, a nijesu ugasili
vatru. Veliki je trošak da
se ona lokalizuje, ali kad
su nam mještani ukazali
na taj aktuelni problem
raspoloživa sredstva odmah
smo usmjerili na saniranje
zapaljenog lokaliteta“,
tvrde u Sekreterijatu za
urbanizam.
Oni obećavaju da će
K o m u n a l n o u b r z o o rganizovati stražarsku službu
i službu za održavanje.
Kolašinski vatrogasci,
koji nekoliko puta sedmično
dođu u Bakoviće, kažu da je
gašenje vatre na deponiji jako
opasan i uzaludan posao.
Riječ je o nepristupačnom
terenu, jer obično gori na
strmom dijelu prema Tari.
ad iz Komunalnog dotjeraju
smeće, oni ga mašinama
guraju niz liticu prema rijeci,
tako se stvara više slojeva otpada.
To kad gori skoro je nemoguće
ugasiti, jer vatra ostane da tinja i
razbukti se poslije naše intervencije.
Razumijemo teškoće mještana, ali i
pored naše volje i truda, mi im više
nego što smo do sada ne možemo
pomoći”, objašnjavaju u Službi zaštite
i spasavanja.
Deponija i dalje gori i guši nedužne
mještane.
K
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
35
oko nas
STIVEN SIGAL U BUDVI
Promoter
Dukljanskih vrtova
Nakon marketinških trikova sa imenima Madone, Novaka Đokovića i
drugih poznatih likova koji su bili viđeni kao kupci
preskupih stanova na Zavali, Stiven Sigal će biti
prvi planetarno poznati lik koji će preuzeti ulogu
promotera stambenih kvadrata na kontroverznoj
Zavali
oznati američki filmski
glumac Stiven Sigal
postao je stanovnik
Budve. On je od ljetos
vlasnik luksuznog stana u stambenom
kompleksu Dukljanski vrtovi na
Zavali. Ova zanimljiva vijest
javnosti je saopštena na specijalno
organizovanom presu za ograničen
broj medija, uglavnom domaćih TV
stanica, koji su upriličili vlasnici
jednog od najvećih novosagrađenih
vikend naselja na Crnogorskom
primorju - Nail Emilfarb i Igor
Peljuhno.
„Nail je bio ljubazan da me
pozove da provedem neko vrijeme
ovdje, što sam sa zadovoljstvom
prihvatio. Zaljubio sam se u ovo
mjesto, u ljude, arhitekturu, u Stari
grad. Ovo mjesto je nevjerovatno“,
kazao je Sigal, koji u Budvi boravi
sa suprugom.
Proslavljeni akcijski glumac i
reditelj prvi je holivudski glumac,
poznata i slavna ličnost koja je vlasnik
neke nekretnine na budvanskoj
rivijeri. Nakon marketinških trikova
sa imenima Madone, Novaka
Đokovića i drugih poznatih likova
p
36
koji su bili viđeni kao kupci preskupih
stanova na Zavali, Stiven Sigal će biti
prvi planetarno poznati lik koji će
preuzeti ulogu promotera stambenih
kvadrata na kontroverznoj Zavali.
Za ovu novu ulogu u širokom
spektru rola koje je odigrao u svojoj
uspješnoj karijeri, vremešni glumac
je, po svemu sudeći, stan od 150
kvadrata dobio na poklon. Stan nije
završen, pa će novopečeni Budvanin,
odnosno vikendaš, moći da se useli
na proljeće naredne godine.
Njegovo ime, veze i poznanstva
koje posjeduje, garancija su
investitorima da će prodaja stanova
na Zavali koja se gradi punih sedam
godina, krenuti boljim tokom. Prema
nezvaničnim informacijama, Sigal
će u Budvu uskoro dovesti glumce
Silvestera Stalonea, Rajana O’ Nila
i mnoge druge.
,,Imam mnogo prijatelja
Amerikanaca i Rusa, koji znaju da
uživaju na način koji Budva pruža i
ubijeđen sam da će im se svidjeti ovo
mjesto", kazao je glumac.
vadrat stana na Zavali prodaje
se po cijeni od 6.000 do 8.000
eura, zavisno od pozicije i
K
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
blizine mora.
U jedinstvenoj panorami
budvanskog zaliva sa Starim gradom
i ostrvom Sv. Nikola, koja se otvara
sa ovog Rta između Budve i Bečića,
Sigal će uživati iz vile br. 25, koja
se nalazi nešto dalje od obale. Zato
je cijena njegove prve crnogorske
nekretnine nešto niža, oko 900.000
eura.
Inače, najskuplji stan Dukljanskih
vrtova, takozvani Penthaus u vili
broj dva, koja je izgrađena gotovo
na pijesku plaže Guvance, staje
nevjerovatnih tri miliona eura.
vome treba dodati iznos
od četiri eura po kvadratu
mjesečno, koji će vlasnici
plaćati na ime održavanja stana i
cijelog naselja, vrtova, plaža i raznih
O
P
rema
nezvaničnim
informacijama,
Sigal će u Budvu
uskoro dovesti
glumce Silvestera
Stalonea, Rajana O’
Nila i mnoge druge
drugih usluga. Na godišnjem nivou
samo ova stavka iznosi više hiljada
eura.
Upozoreni smo, međutim, da
ovakvo sitničarenje prosto nema
smisla, jer se radi o bogatim kupcima
i nekretninama milionskih vrijednosti
za koje se ti iznosi samo neophodan
oko nas
detalj koji se podrazumijeva.
Dukljanski vrtovi predstavljaju
kompleks od 32 vile unificirane
arhitekture sa ravnim krovovima
i velikim terasama, sa više od
200 stanova i apartmana različitih
veličina i nivoa opreme. Stanovi
su moderno dizajnirani, opremljeni
luksuznim namještajem i vrhunskim
tehničkim uređajima italijanskih i
njemačkih proizvođača sa bazenima
i đakuzi kadama na prostranim
lođama.
Vlasnici su istakli da su ove godine
prodali nekretnina u vrijednosti od
10 miliona eura, dok je od 2007.
do danas prodata polovina od 200
izgrađenih stanova.
Američki glumac ima velike
planove u Budvi. Već je najavio
da je zainteresovan za gradnju
turističkog rizorta u Crnoj Gori,
ali ima i drugih interesovanja. Kao
majstor borilačkih vještina i vlasnik
crnog pojasa u aikidu, Sigal je
najavio osnivanje centra istočnjačkih
borilačkih vještina u Budvi, zajedno
sa Nailom Emilfarbom, vlasnikom
firme Stratex grupa.
,,Kao što znate, ja sam godinama u
svijetu borilačkih vještina i upravo iz
toga razloga zajedno sa Emilfarbom
želim da svoje znanje prenesem i
ovdje. Mislim da su Crna Gora i
Srbija plodno tle za razne borilačke
vještine, što potvrđuju i rezultati
boraca koji dolaze sa ovih prostora.
Planiramo da izgradimo centar u
kome će djeca moći da izučavaju
japanske i azijske borilačke vještine.
Ja ću biti predsjednik te organizacije",
najavio je Sigal.
a kraju mini konferencije
Stivena Sigala, koja je
održana na kamenoj ponti
izgrađenoj na stijenama Zavale, on je
dobio interesantnu ponudu. Glumac
Mima Karadžić, gost investitora na
koktelu koji je uslijedio, ponudio mu
je ulogu u seriji Budva na pjenu od
mora. Poznati glumac spremno je
uzvratio da je otvoren za sve.
„Bila bi to jedna dobra tuča sa
Savom Bačićem“, dodao je kroz
smijeh Karadžić.
N
Branka PLAMENAC
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
37
oko nas
ULAGANJA UJEDINJENIH ARAPSKIH EMIRATA U SRBIJU I CRNU GORU
Bliska lična
prijateljstva D
Prema Bliskoistočnom oku (MEE) prijateljstvo i velike
investicije UAE u Srbiji bili su mogući zbog jednog
čovjeka: Mohameda Dalana, koji je prije dvije
godine dobio crnogorsko državljanstvo. Crnogorski
zvaničnici, po MEE, nisu otkrili zašto su dali Dalanu
državljanstvo. Prema srpskim izvorima ,,postoje jaki
dokazi da je Dalan iskoristio Crnu Goru za pranje
palestinskog novca koji je pronevjerio”
udeći po javnim nastupima premijera Srbije
Aleksandra Vučića,
jedan od glavnih partnera
posrnule privrede te zemlje su
Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE),
prebogata kraljevina na Arabijskom
poluostrvu. Koliko prošle nedjelje,
Vučić je objelodanio da je Vlada
UAE uplatila milijardu dolara
dogovorenog kredita kao podršku
srpskom budžetu.
Vučić je naveo i da će Vlada
Srbije osnovati zajedničku kompaniju
s grupacijom Al Ravafeda iz UAE,
koja će raspolagati sa 10.470 hektara
zemljišta u Vojvodini. Prošle godine
je vazduhoplovna kompanija Etihad
iz Emirata kupila 49 odsto srpskog
avioprevoznika JAT. Ranije se
govorilo i o ulaganjima iz UAE
u srpsku industriju informatičkih
tehnologija, namjenske industrije,
kupovini hotela na Kopaoniku, čak i
fudbalskog kluba Crvena zvezda.
Ako je suditi prema pisanju
domaće i međunarodne štampe, u
protekle dvije godine UAE su uložili
milijarde dolara u Srbiju. No, kako
je ovih dana pisalo na londonskoj
internet platformi Bliskoistočno oko
(MEE), razlozi za ulaganja iz Emirata
s
38
u Srbiju prekriveni su velom tajni.
Neki izvori iz Srbije otkrili su
MEE da ti razlozi sežu mnogo
dalje od mogućih finansijskih
pogodnosti.
Prema nekim od mišljenja koja prenosi MEE,
prestolonasljednik Abu
Dabija, jednog od emirata
koji čine UAE, Mohamed bin
Zajed al-Nahjan
ponaša se kao zastupnik Sjedinjenih
Američkih Država i Izraela u
istočnoj Evropi. Istovremeno,
prestolonasljednik, navodno,
pokušava da iskoristi slabo regulisano
srpsko tržište oružja da bi isporučivao
oružje širom Bliskog Istoka.
alje, prema MEE, iza
velike investicije UAE u
Srbiju, ,,stoji mračna ličnost
palestinskog moćnika Mohameda
Dahlana, koji živi u izbjeglištvu.
Smatra se da je on centralna figura
mreže koja uspostavlja komunikaciju
između UAE i američkih i izraelskih
obavještajaca, kao i da arbitrira u
koruptivnim ulaganjima Emirata
u Srbiju, kojima se pune džepovi
njihovih političkih lidera” navedeno
je na pomenutoj internet platformi.
Srpski zvaničnici ponosno
izjavljuju da je interes koji UAE
pokazuju za Srbiju dokaz da
ta zemlja postaje glavni
igrač u regionu. ,,UAE
vjeruju u političku
stabilnost Srbije, u naš ljudski
potencijal, a to
● ZAHVALAN
MILU
ĐUKANOVIĆU:
Aleksandar
Vučić
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
(investicije) rezultat je prijateljstva
i razumijevanja između Aleksandra
Vučića i šeika Mohameda” izjavio je
za Blumberg jednom prilikom Siniša
Mali, sada gradonačelnik Beograda,
a prethodno ekonomski savjetnik
premijera.
Iako je jasno da postoje dobri
lični odnosi između srpskih i lidera
Emirata, izvori u Beogradu su kazali
MEE da iza ulaganja UAE u Srbiju
stoje geostrateški ciljevi.
,,UAE možda koriste svoje bliske
veze i investicione strategije u Srbiji
da bi spriječili svog rivala Tursku
da stvori jako uporište i proširi svoj
ekonomski i geopolitički uticaj na
Balkanu“, kazao je ovaj izvor MEE.
,,Strateško pozicioniranje UAE
protiv turskog regionalnog uticaja na
Balkanu možda je glavni pozadinski
razlog za stratešku saradnju između
UAE i Srbije.”
,,To je vjerovatno učinjeno po
Skočiđevojka
Prema dokumentima do kojih je Mreža za afirmaciju nevladinog
sektora (MANS) došla 2012, Muhamed Borhan Rašid, bio je izvršni
direktor kompanije Montenegro riel estejt investment, osnovane 31.
avgusta 2007. na Djevičanskim ostrvima, jednom od poreskih rajeva.
Shodno tim dokumentima, ovlašćeni zastupnik te firme u Crnoj Gori
bila je Ana Kolarević, sestra Mila Đukanovića. U Statutu ovog društva,
koji je Kolarević potpisala, stoji da je ono ,,osnovano radi investiranja
u Crnu Goru, Srbiju i na drugim mjestima i ovlašćeno da emituje 601
akciju, od kojih je jedna obična akcija vrijedna jedan američki dolar i
600 povlašćenih akcija od 100.000 američkih dolara".
Dokumenti do kojih je došao MANS ukazivali su da je Rašid poslovao
sa crnogorskim biznismenom Zoranom Bećirovićem, od koga je 2007.
kupio vojni kompleks u Reževićima Skočiđevojka, površine 66.242
kvadratna metra. Naime, kiparska firma Kaldero trejding limited, u posjedu
Zorana i pokojnog Dragana Bećirovića, prodala je pomenuto zemljište
kompaniji Montenegro riel estejt investment kompani limitid.
Kompleks Skočiđevojka, prodat je prvi put 2005. i to firmi Spartak
d.o.o. iz Kotora, čiji je izvršni direktor i zastupnik bio ruski državljanin
Aleksandar Belijakov. Zemljište je prodalo tadašanje Ministarstvo
odbrane i Fond za reformu sistema odbrane Državne zajednice Srbija i
Crna Gora, uz saglasnost Vlade u Podgorici za 2,3 miliona eura, odnosno
34 eura po kvadratu. Prema ugovoru u čiji posjed je došao MANS, novac
je trebalo da bude uplaćen Ministarstvu finansija Crne Gore.
U vrijeme kada je prvi put prodato zemljište, nekoliko ranijih vlasnika
pokrenulo je spor tražeći nadoknadu po osnovu
zakona o restituciji. Zbog toga je Osnovni sud u
Kotoru naložio da se u katastar nepokretnosti
upiše privremena mjera zabrane raspolaganja
ovim zemljištem.
Prema MANS-u, tadašnji ministar finansija Igor
Lukšić u septembru 2005. uputio je Osnovnom
sudu u Kotoru predlog za izmjenu ove mjere.
,,Lukšić je sudiju S. Todorović-Ćelanović
zamolio da se privremena mjera stavi van snage,
objašnjavajući da će 10 odsto od kupoprodajne
cijene zemljišta biti plaćeno Fondu za
obeštećenje, od kojeg raniji vlasnici
mogu naknadno da naplate svoja
potraživanja”, naveli su u MANS-u, uz
zaključak da se Lukšić time direktno
umiješao u ingerencije sudske vlasti,
koja bi trebalo da je nezavisna od
VLASNIK SKOČIĐEVOJKE:
izvršne.
Mohamed Borhan Rašid
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
oko nas
savjetu SAD i Izraela”, smatra ovaj
izvor. Ovaj izvor je kazao i da se Srbi
tradicionalno protive bilo kakvom
uticaju Turske na Balkanu zbog
„straha da bi Turska mogla kasnije da
iskoristi svoju moć da rekolonizuje
Srbiju”.
Analitičari izjavljuju i da je Srbija
otvoreno neprijateljski nastrojena
prema Turskoj, potkrepljujući to
činjenicom o odlaganju trilateralnog
sastanka s Turskom i Bosnom
prošle godine. ,,Treba znati da
pravoslavna Srbija nije nikada
odobravala obnovljeni turski uticaj na
Balkanu, za razliku od prevashodno
muslimanske Bosne”, izjavio je za
MEE Vladimir Pekić, srpski novinar
i analitičar.
MEE podsjeća da je Vučić
ranije bio poznat po zapaljivoj
mržnji prema muslimanima, pa
je 1995. tokom građanskog rata
objavljeno da je izjavio kako će
Srbija ,,ubiti 100 muslimana za
svakog poginulog Srbina”. No, sada
on uživa u onome što opisuje kao
„blisko lično prijateljstvo” sa šeikom
Mohamedom od Abu Dabija.
o MEE, ovo prijateljstvo i
velike investicije UAE u Srbiji
bili su mogući zbog jednog
čovjeka: Mohameda Dalana.
Dalan, bivši šef palestinskih
obavještajnih službi u Gazi iz pokreta
Fatahi, živi u egzilu u UAE. On je
u junu 2011. protjeran s palestinskih
teritorija pošto ga je predsjednik
Palestinske nacionalne uprave (PNU)
Mahmud Abas optužio za finansijsku
pronevjeru te da je kao izraelski agent
umiješan u pokušaj atentata na prvog
predsjednika PNU, sada pokojnog
Jasera Arafata.
Abasovi ljudi optužili su Dalana za pomaganje međunarodnoj
terorističkoj organizaciji Al-Kaida
u Gazi protiv drugog palestinskog
pokreta Hamas. To bi značilo da
je američka pomoć palestinskim
vlastima otišla Al-Kaidi.
Sada se naveliko priča da Dalan
radi kao savjetnik za bezbjednost
šeika Mohameda.
Dalan je bio ključna ličnost u
unaprjeđenju veza između Srbije i
UAE 2012, pošto su odnosi bili loši
P
39
oko nas
● KLJUČNA LIČNOST ZA VEZE IZMEĐU
SRBIJE I EMIRATA: Mohamed Dalan
četiri godine ranije kada su Emirati
postali prva arapska država koja
je priznala Kosovo kao nezavisnu
državu.
alanova medijatorska uloga
zasnivala se na njegovim
poslovnim interesima u
Istočnoj Evropi, sa centrom u
Crnoj Gori. Dobio je crnogorsko
državljanstvo 2012, uprkos
onome što srpski analitičar Pekić
opisuje kao ,,veoma restriktivnu
politiku” Vlade u Podgorici,
koja ne dozvoljava dvostruko
državljanstvo.
Crnogorski zvaničnici, po
MEE, nisu otkrili zašto su dali
Dalanu državljanstvo. Međutim,
srpski izvori sugerisali su MEE da
to može imati veze s Dalanovim
lukrativnim poslovima u Crnoj Gori.
Po njima, ,,postoje jaki dokazi da
je Dalan iskoristio Crnu Goru za
pranje palestinskog novca koji je
pronevjerio”.
MEE piše kako Dalan ima
niz kompanija registrovanih u
Crnoj Gori, uključujući Levant
International Incorporation, firmu
koja je registrovana za konsalting i
menadžment. Druga firma Manarah
Holding uspostavljena je za razvoj
projekata s nekretninama.
Ne postoje javno dostupni
detalji o finansijskom poslovanju
D
40
U
protekle
dvije godine
Ujedinjeni
Arapski Emirati
uložili su milijarde
dolara u Srbiju.
Kako je ovih
dana pisalo
na londonskoj
internet platformi
Bliskoistočno oko,
razlozi za ulaganja
UAE u Srbiju
prekriveni su velom
tajni
ovih firmi, iako internet strana The
Richest, koja izračunava bogatstvo
javnih ličnosti, procjenjuje da je
Dalanova neto vrijednost u regionu
oko 120 miliona dolara. Kako je
svojevremeno navedeno na internet
platformi frontpagemag.com, većina
Dalanogov bogatstva potiče od
bezbjednosnih snaga kojima je
zapovijedao, a koje drže mrežu
reketiranja koja kontroliše promet
nafte i cigareta.
Po MEE, čini se da je Dalanov
ključni partner u Crnoj Gori
Mohamed Rašid, koji se pojavljuje
u poslovnom registru
barem četiri njegove
kompanije. Rašid je
Kurd iz Iraka, koji
je prethodno bio
ekonomski savjetnik
Jasera Arafata.
Rašid ima nekoliko kompanija
registrovanih u Crnoj
Gori. ,,Primio je
zajmove u vrijednosti
od 13 miliona eura od
braće Đukanović, od
kojih je jedan, Milo,
premijer Crne Gore,”
piše MEE.
Dalje se navodi kako
je jedna od Rašidovih
kompanija, Monte
Mena investments,
takođe registrovana
u Panami gdje mu je partner,
prema srpskim izvorima, egipatski
milijarder Samih Saviris. Saviris
je, po MEE, 2011. dobio crnogorsko
državljanstvo i navodno planira
investiciju od milijardu eura na
poluostrvu Luštica.
matra se da je Dalan
iskoristio crnogorsku vezu
kako bi organizovao posjetu
premijera Mila Đukanovića UAE
prošle godine. Srpski premijer
Vučić kasnije je ukazao na tu
posjetu kao ključnu za unapređenje
njegovih prethodno loših odnosa
sa Crnom Gorom: ,,Veoma smo
bili zadovoljni kada je Đukanović
rekao par lijepih riječi u svojim
razgovorima sa zvaničnicima UAE.
Bio je dovoljno pristojan da ih
savjetuje da investiraju u srpsku
odbrambenu industriju,” naveo je
Vučić, a prenijela MEE. Po internet
platform, taj Đukanovićev savjet
doveo je do investicija UAE u
srpsku vojnu industriju posljednjih
mjeseci.
U aprilu 2013, srpski predsjednik
Tomislav Nikolić nagradio je
Dalana Medaljom srpske zastave
„zbog doprinosa miroljubivoj
saradnji i prija-teljskim odnosima
između Srbije i UAE”.
S
Milan BOŠKOVIĆ
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
duhankesa
Despotizam
liberalne
demokratije
G
ospodin Frensis Fukujama, koji
je za svoju misiju promovisanja
liberalne demokratije u Novi
Svjetski Despotizam treniran u
specijalnim propagandnim teretanama
Stejt Departmenta 80’ godina (zajedno sa
notorno ozloglašenim huškačem Semjuel
Hantigtonom), objavio je 1992. godine knjigu
Kraj istorije i poslednji čovjek. Ideja socijalnog
inženjeringa, decenijama formulisana,
razvijana i eksperimentalno testirana u
laboratorijama Univerziteta Harvarda pod
palicom (nikako ne dirigentskom, nego
onom koju u ruci drže dreseri divljih životinja)
profesora B.F Skinera, time je, iz relativno
hermetičkog područja eksperimentalne
psihologije, stupila na svjetsku scenu
pod snažnim medijskim reflektorima i uz
grmljavinu hora dobro podmazanih plaćenika
iznajmljenih da proglase kraj ljudske slobode
i dostojanstva. Uz knjige S one strane
slobode i dostojanstva (Beyond Freedom
and Dignity) B.F. Skinera i Sudar Civilizacija
Semjuela Hantigtona, trilogija Svjetskog Despotizma kompletirana je a projekt vječne
strahovlade liberalne demokratije, dobio je
svoju globalnu promociju!
Prema jednoj manje poznatoj finesi
političkih nauka, tiranija je „neograničena
vlasta na ograničeno vrijeme”, dok
je despotizam „neograničena vlast na
neograničeno vrijeme”. Svi elementi
političke situacije u svijetu danas, i
cjelokupno djelovanje vodeće svjetske
sile, nedvosmisleno potvrđuju da je njen
cilj uspostavljanje neograničene vlasti na
neograničeno vrijeme, dakle, uvođenje
novog svjetskog despotizma! Onom dijelu
svijeta koji još vjeruje u svoja prava da živi
svojim životom, da gradi svoju istoriju i da
traži svoj put u budućnost, Fukujama već
samim naslovom knjige jasno poručuju da
se manu ćorava posla:„Ljudi i narodi, države
i civilizacije, čujte i počujte! Nastupio je kraj
istorije! Sva dosadašnja istorija bila je potraga
ljudi za idealnim političkim sistemom! Mi smo
taj idealni sistem našli! Potraga je završena!
Istorija je završena! Mi imamo rješenje za sve
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
vas! Narode i kulture, civilizacije i političke
sisteme koji dobrovoljno prihvate naš sistem
i stave tačku na svoju istoriju, povešćemo
lično za ruku, kao što onaj koji vidi, vodi
za ruku slijepca! One koji se budu opirali,
vući ćemo silom, kao što sudbina vuče
one koji joj se opiru! Najtvrdoglavije, koji i
pored činjenice da je nastupio kraj istorijie
pokušaju graditi svoju istoriju pozivajući
se na iracionalne psihološke zablude kao
što su 'sloboda' i 'dostojanstvo', spržićemo
napalmom i uništiti otrovima, a njihove
gradove sravnićemo sa zemljom bombama,
kao što je starozavjetni Bog sa zemljom
sravnio Sodomu i Gomoru!”
Projektu koji je sve druge osudio na kraj
istorije, a sebe proglasio za demijurga, dao je
čvrst alibi Monteskje, filozof Prosvjetiteljstva,
rekavši: „Despotizam je najbolja forma
za velike države; monarhija za srednje;
republika za one najmanje.” Danas postoji
samo jedna velika država, prema kojoj
su sve ostale ne samo male, nego nisu ni
države! Politika 21. vijeka jeste politika
novog despotizma. U globalnom okviru, ona
se formuliše kao eksplicitan zahtjev da se
samo jednom sistemu prizna neograničena
vlast na neograničeno vrijeme. Već danas,
podržana demokratskom retorikom i
izbornim pobjedama, izvršna vlast je
postala praktično neograničena; vojna
agresija na neposlušne države primjenjuje
se kao diskreciono pravo koje niko ne smije
osporiti; uspostavljena je totalna medijska
kontrola i svjetski monopol na informacije;
apsolutna nadmoć u nuklearnom naoružanju
garantovana je zabranom da drugi imaju ono
što ima najjači; na djelu je beskrupulozan
ekonomski nepotizam; strahovlada novog
despotizma uključuje likvidaciju političkih
protivnika, čak i kada je riječ o liderima država
i članovima njihovih porodica, uključujući i
maloljetnu djecu; špijunska mreža kontrole i
slijeđenja svih i svakoga dodatno osigurava
uslove za nametanje novog despotizma kao
jedinog modela globalne politike i potpuno
degradira pojmove liberalizma i demokratije
u njihovom klasičnom kontekstu.
Piše: Ferid MUHIĆ
Politika 21. vijeka jeste politika
novog despotizma. U globalnom
okviru, ona se
formuliše kao
eksplicitan zahtjev da se samo
jednom sistemu
prizna neograničena vlast na
neograničeno
vrijeme
41
kultura
REVALORIZACIJA KULTURNIH DOBARA
Baština procijenjena
poslije šest decenija
Ministarstvo kulture
tvrdi da je u Izvještaju
o stanju kulturnih
dobara dalo odgovor
na pitanje šta je
kulturna baština
Crne Gore i kako se u
procesu ekonomske
globalizacije sačuvati
od one kulturne
roces revalorizacije
kulturnih dobara koji traje
u kontinuitetu bezmalo
šest decenija, Ministarstvo
kulture je konačno okončalo. Vlada
je na sjednici održanoj 31. jula
usvojila Izvještaj o implementaciji
projekta Revalorizacije kulturnih
dobara Crne Gore.
Zadatak projekta bio je da se
provjeri kulturna vrijednost svih
kulturnih dobara koja su od 1948.
godine imala taj status. Projekat
revalorizacije traje od aprila 2013.
godine, I trebalo je da bude završen
prije tačno godinu. No, to je malo
kašnjenje ako se ima u vidu da
država, tokom više od pola vijeka,
nije do sada u više navrata uspjela
da ispuni zakonske obaveze popisa i
uvida u stanje kulturnih dobara.
U radu na projektu, koji je koštao
blizu pola miliona eura, Uprava za
zaštitu kulturnih dobara je formirala
49 stručnih timova i jedan monitoring
tim, u okviru kojih je bilo angažovano
više od 250 pojedinaca.
Generalna direktorka Direktorata
za kulturnu baštinu Lidija Ljesar
za Monitor kaže da je projekat
završen i da je njime ,,data analiza
revalorizovanih 1764 kulturnih
● AUTORKA
PROJEKTA,
ČLAN STRUČNIH TIMOVA,
EDUKATOR:
Lidija Ljesar
42
fotogov.me
p
dobara, kroz koja je obrađeno 93 odsto
od ukupnog broja kulturnih dobara
koja su obuhvaćena projektom. U
toku je izrada elaborata za preostalih
sedam odsto kulturnih dobara, a
koja će, u skladu sa zaključcima
Vlade, biti finalizovana u narednih
90 dana’’.
Šta su rezultati projekta: Obrađena
su 1764 kulturna dobra, a nakon
stručne i naučne ocjene njihovih
svojstava, po predlogu stručnih
timova, njih 97 odsto zadržalo je
status kulturnog dobra.
Iz Direktorata za kulturnu baštinu
i Uprave za zaštitu kulturnih dobara
rekli su za Monitor da je za tri
odsto kulturnih dobara elaboratima
predloženo da se preispita status
kulturnog dobra. Zbog, kako
su naveli, devalviranja njihove
kulturne vrijednosti, odnosno gubitka
osobenosti i svojstava po kojima
su bila značajna i prepoznatljiva,
a kod nekih i zbog trajnog gubitka
materijalnih ostataka kulturnog
S
dobra.
tatus kulturnog dobra nije
zadržalo 16 nepokretnih
objekata. Sa teritorije Opštine
Herceg Novi: Manastir u ruševinama,
Turska stražarnica, Tvrđava Vrbanja,
Razvaline turske tvrđave - Igalo,
Hotel Boka, Turski čardaci, Razvaline
turske tvrđave na Savini, Gomila Babunci-Luštica, Gradište (podzemna
građevina), Hasanov Grob, Mokrine,
Mogile–Igalo, Mogile Nedajno,
Velika i mala gomila, Mrkova,
Tumulusi Žanjice i sa teritorije
Opštine Kotor: Neznabožačko groblje
Morinj i Prahovac i vatra.
Čak trideset pokretnih kulturnih
dobara je pod znakom pitanja.
Sa teritorije Opštine Bar četiri Zavičajni muzej Bar (Barski logor,
maketa barskog logora formiranog
1942, Dresina nadzornika pruge
kolosijeka 0,75cm, Zbirka šinskih
polja sa gvozdenim pragovima,
Zbirka osovina sa bandažama i
gibnjevima); tri sa teritorije Opštine
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
Budva - vjerske zajednice (Zbirka
crkve Svetog Nikole, Bečići, Ikona
Blagovijesti, crkve Sv. Save, Reževići,
Zbirka crkve Svete Petke, Podmaine);
devet sa teritorije Prijestonice
Cetinje - NMCG (Zbirka razne
konjske opreme, Zbirka Njegoševih
fotokopiranih dokumenata, Zbirka
filmova, Zbirka fotografija, Zbirka
muzejskog namještaja, Zbirka
Njegoševih maraka, Zlatan nakit
(lanac) sa završecima u obliku
ćilibarskih životinjskih glava, Zbirka
spomenica, Zbirka maketa; dva sa
teritorije Opštine Nikšić - Zavičajni
muzej Nikšić (Prirodnjačka zbirka,
Berat); četiri sa teritorije Opštine
Herceg Novi - Zavičajni muzej i
vjerske zajednice (Napoleonov
srebrnjak, Numizmatička zbirka,
Turski ferman, Zbirka crkve Sv.
Gospođe, Ubli); dva sa teritorije
Opštine Kotor - Pomorski muzej
i OJU Muzeji Kotor (Biste - dva
muzejska predmeta, Darvinovo
pismo), tri sa teritorije Glavnog grada
Podgorice - JU Muzeji i Galerije
i nekadašnji Marksistički centar
(Prirodnjačka zbirka, Praistorijska
zbirka, Nepotpuna garnitura stilskog
namještaja); jedan sa teritorije Opštine
Tivat - vjerske zajednice (Oltarska
slika Svetog Antuna Padovanskog)
i dva iz privatnog vlasništva (Zlatan
prsten Skarabej, Metalni krst).
,,U ovoj fazi implementacije
Projekta, ovi prijedlozi ne
podrazumijevaju da su predmetna
kulturna dobra po automatizmu
izgubila status kulturnog dobra, jer
će Uprava za zaštitu kulturnih dobara
prije donošenja rješenja o prestanku
N
a pragu da
izgube status
kulturnog
dobra je 16 objekata
u Herceg Novom i
Kotoru. I trideset
nepokretnih kulturnih
dobara, među kojima
su: Zbirka Njegoševih
fotokopiranih
dokumenata, Zbirka
filmova, Zbirka
fotografija, Zbirka
muzejskog namještaja,
Zbirka Njegoševih
maraka...
statusa još jednom sprovesti dodatna
istraživanja autentične dokumentacije
o kulturnim dobrima, na osnovu
koje bi se kod pojedinih stvorila
Članovi timova
,,U sastav stručnih timova i monitoring tima, uključeno je 29 zaposlenih
u Ministarstvu kulture i Upravi za zaštitu kulturnih dobara: Anastazija
Miranović, Andrea Mugoša, Aleksandar Dajković, Đorđe Popović,
Dobrila Vlahović, Jelena Vidović, Jelena Žarić, Jovana Lalošević, Lidija
Vujović, Maja Ćetković, Melida Suljević, Mile Baković, Milica Martić,
Milica Nikolić, Mitra Cerović, Nela Cimeša, Petra Zdravković, Sofija
Hajrizaj, Sanja Šoljaga, Tanja Bogdanović, Tanja Vujović, Tatijana Mijović,
Vesna Prlja, Zorica Tomanović, Milojka Petrušić, Ratka Đurović, Lidija
Mijanović, Bratislav Radunović i Zorica Čubrović’’, obavijestili su nas iz
Direktorata za kulturnu baštinu i Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
Njihov angažman u 2013. godini plaćen je 56,631.28 eura.
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
kultura
Nekadašnji izgled hotela
Boka Herceg Novi
mogućnost rekonstrukcije, u skladu
sa Zakonom o zaštiti kulturnih
dobara’’, kaže Ljesar.
Pored kritika da je ovaj projekat,
koji je iz Ministarstva kulture
ocijenjen kao najznačajniji rađen
u posljednjih nekoliko decenija,
kasnio godinu dana, mogle su se
čuti i opaske da je Ministarstvo
podmetnulo Vladi na usvajanje
nezavršen projekat. Kako je ministar
Branislav Mićunović iz ministarske
prešao u ambasadorsku fotelju, bilo
mu je bitno da se projekat na brzu
ruku okonča. Da li je sve rađeno po
propisima pitali smo i v.d. ministra
kulture Duška Markovića, ali nam
nije odgovorio na pitanja.
onitor je već pisao o
konspirativnosti projekta
i da su mnogi u toku rada
na njemu dobijali otkaze. Stručnjaci
sa kojima je Monitor razgovarao, a
koji su bili uključeni u realizaciju
projekta, navodili su da su glavne
mane u realizaciji ovog projekta
od nacionalnog značaja te što je
od 250 ljudi uključenih u izradu
bilo mnogo onih izvan struke, kao
i mladih koji su se prvi put susreli
sa ovim poslom. Pored stručnih
referenci učesnika projekta, kao
mane isticali su i kvalitet tehničke i
foto dokumentacije.
Stručnjaci koje smo kontaktirali
nakon završetka projekta tvrde da
pojedini elaborati nijesu završeni,
a da timovi za pojedine oblasti
nijesu ni formirani. Zamjerka, naših
sagovornika, je i ta što smatraju da
M
43
kultura
su pojedini članovi stručnih timova
za svoj rad dobijali samo par stotina
eura, a pojedini i po desetine hiljada.
Projekat Revalorizacija kulturnih
dobara autorski je projekat generalne
direktorke Direktorata za kulturnu
baštinu Lidije Ljesar. Pored toga
što je autorka projekta, Ljesareva je
i član radnih timova za revalorizaciju
kulturnih dobara, a i edukator na
seminarima za stručne kadrove koji
učestvuju u tom projektu. Kako
je izrada projekta valorizacije i
revitalizacije kulturnih dobara posao
u nadležnosti Uprave za zaštitu
kulturnih dobara, pitali smo ih da li
je Ljesar akumuliranjem funkcija u
realizaciji svog projekta u sukobu
interesa?
,,Generalni direktor Direktorata
za kulturnu baštinu Ministarstva
kulture, mr Lidija Ljesar, kao autor
Projekta i predloženi stručni timovi X
i XXIX, i kao mentor u dijelu davanja
stručnog mišljenja i smjernica za
primjenu metodologije Projekta,
nije dobila nikakvu finansijsku
nadoknadu. Tumačenjem Komisije
za sprječavanje sukoba interesa, kojoj
se gospođa Ljesar obratila u skladu
sa Zakonom, dato je mišljenje da
angažovanje u smislu autora projekta,
člana stručnog tima i mentora nije
u sukobu interesa’’, odgovorili su
nam iz Uprave za zaštitu kulturnih
dobara, na čijem je čelu Anastazija
Miranović.
rezimeu Izvještaja i
implementaciji projekta
revalorizacije, koji je
Vlada usvojila, zaključuje se da je
- implementacija ovog procesa većim
dijelom bila uspješna. A onda se daje
i šira slika – da se ovim projektom
potvrđuje ,,da je kulturna baština
jedan od čeonih ekonomskih resursa i
temelja za buduće uspjehe, kojom se,
u procesu ekonomske globalizacije
kojoj težimo, čuvamo od kulturne
globalizacije’’. U posljednjoj rečenici
u Izvještaju tvrdi se da je ovaj
projekat ,,dao odgovor na pitanje šta
je kulturna baština Crne Gore, koje
kulturne vrijednosti treba čuvati u
nasljeđe budućim generacijama’’.
U
region
POČINJE ISTRAGA O PRODAJI NAFTNE INDUSTRIJE SRBIJE
Hodanje po
tankoj žici
zjava ministra unutrašnjih poslova u Vladi Srbije
Nebojše Stefanovića
da je to ministarstvo formiralo radnu grupu, koja će se
baviti istraživanjem okolnosti pod
kojima je Gaspromnjeftu, firmićerki ruskog Gasproma, prodata
Naftna industrija Srbije u decembru
2008. godine, izazvala je burne
reakcije na svim zainteresovanim
stranama. Ruski ambasador u Srbiji
Aleksandar Čepurin rekao je
srpskim medijima da je otvaranje
istrage potpuno iznenađenje za rusku
javnost i Gaspromnjeft i da ima „širok
i negativan odjek u ruskim medijima“.
Ipak, rekao je ambasador, sve će biti
u redu ukoliko obe strane budu
radile u svom interesu
a ne „u još nečijem
interesu“. Jasno je
da je ova poruka
upućena srpskoj vladi
i istražnim organima,
jer Čepurin ističe da
se istraga i ne odnosi
na rusku stranu i
i
Vođa pregovaračkog
tima, sada
potpredsjednik
Demokratske stranke,
Borislav Stefanović,
smatra da premijer
Vučić hoće da skrene
pažnju javnosti sa
objelodanjivanja
vladinih tajnih ugovora
sa UAE, a Boris Tadić
sa afere sa ponudama
Milanu Beku
● ISTRAGA
IZNENAĐENJE ZA
RUSIJU: Aleksandar
Čepurin
Predrag NIKOLIĆ
44
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
menadžment kompanije.
Čepurin nije u pravu, jer
je početkom aprila premijer
Aleksandar Vučić uoči formiranja
vlade saopštio novinarima da
Srbija želi deo profita od NIS-a. Tada to nije shvaćeno kao problem,
a u javnosti to je komentarisano
Vučićevim repertoarom za
domaću političku upotrebu, jer
se naveliko spekulisalo da je
Moskva primorala Vučića da
ponovo u vladu uzme Dačićev
SPS. Bolji poznavaoci ekonomske
situacije u zemlji, tvrdili su da
ovim javnim oštrim nastupom
prema većinskom vlasniku NIS
(56,15%), novi srpski premijer
poručuje menadžmentu da očekuje
da profit NIS-a (u 2012. bio je
oko 450 miliona evra) tj. deo koji
pripada državi Srbiji (sa 29,87%
udela), bude uračunat kao otplata
duga koji srpska javna preduzeća,
a posebno Srbijagas, imaju prema
NIS-u. Izračunato je da je profit
države oko 187 miliona dolara, što bi
bilo blizu 200 miliona dolara koliki
je dug Srbijagasa.
učić je u to politički za njega
osetljivo vreme očekivao i
reakcije Zapada na sastav i
program vlade, pa je moguće da je
hteo da javno pokaže svoju odlučnost
u odnosu na Rusiju, oko koje i sa
kojom se već vodio diplomatski
rat Zapada. Tek, sve se ponovilo
i inteziviralo pre nekoliko dana
saopštenjem ministra policije o
početku istrage u vezi sa prodajom
NIS-a, a posebno sa knjiženjem
gubitaka koji su, moguće je, znatno
uticali na prodajnu cenu. Postoje
sumnje, rečeno je, da su gubici NIS-a
netačno prikazivani ili da je novac
namerno izvlačen iz kompanije da bi
joj se snizila cena. NIS je prodat za
400 miliona evra, uz obavezu ulaganja
od 500 miliona evra u modernizaciju
rafinerije u Pančevu.
Aleksandar Vučić je, povodom
započinjanja istrage u vezi sa uslovima
pod kojima je NIS prodat, posebno
postavio pitanje naplate „rudne rente“
koja je , prema sporazumu, tri odsto,
i ne može se menjati sve dok kupac,
Gaspromnjeft, u potpunosti ne vrati
V
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
● VUČIĆ SKREĆE
PAŽNJU JAVNOSTI
SA TAJNIH UGOVORA SA UAE:
Borislav Stefanović
iznos svoje investicije. Vlada tvrdi
da je taj uslov već ispunjen, kao i
da je rudna renta najniža u Evropi, a
da izmenjeni Zakon o rudarstvu RS,
predviđa iznos rudne rente od sedam
procenata (bivši ministar prirodnih
resursa Milan Baćević produžio je
ugovor do 2023).
U tom pravcu se posebno zalaže
bivša ministarka energetike i sadašnja
potpredsednica vlade i ministarka
građevina Zorana Mihajlović,
koja je kao ekonomsko-energetski
stručnjak, bila protivnik energetskog
međudržavnog sporazuma Republike
Srbije i Ruske Federacije, u čijem
paketu se nalazila i prodaja NIS-a,
kao obavezan deo. U februaru 2011,
ona je rekla da je Srbija u sklapanju
ovog sporazuma mogla da prođe
mnogo bolje „samo da je politička elita
znala šta hoće i da nije bilo sumnjivih
poslova“.
Kada je o ovlašćenjima za poslove
istage reč, advokat Slobodan Beljanski
koji je bio i prvi predsednik Saveta za
borbu protiv korupcije, smatra da mu
nije jasno zašto je policija formirala
radnu grupu za istragu, kada je posao
tužilaštva da je pokrene i da omogući
policiji da rasvetli okolnosti pod
kojima je prodaja NIS obavljena. A
region
Transparentnost Srbija smatra da
bi bilo logično da se ispitaju ne
samo okolnosti te prodaje već i
čitavog međudržavnog sporazuma,
ali i postupanja svih onih koji su
kasnije učestvovali u njegovom
zaključivanju, a to su, po njima,
nekadašnji ministri i narodni
poslanici.
Ugovori o izgradnji gasovoda Južni tok i skladišta gasa u
Bantskom dvoru kao i kupoprodajni ugovor za NIS, potpisani
su 24.decembra 2008 u Moskvi,
u prisustvu dva predsednika
Dmitrija Medvedeva i Borisa
Ta d i ć a , k o j i s u p o t p i s a l i
zajedničku izjavu o značaju
energetske saradnje. Ugovore su
potpisali tadašnji srpski ministar
energetike Petar Škundrić i
predsednik UO Gaspromnjefta
Aleksandar Đukov.Šta će istraga
pronaći i sa kojim ciljem je ona
zaista organizovana videće se.
Vođa pregovaračkog tima, sada
potpredsednik Demokratske stranke,
Borislav Stefanović, smatra da
Vučić hoće da skrene pažnju javnosti
sa obelodanjivanja vladinih tajnih
ugovora sa UAE, a Boris Tadić sa
afere sa ponudama Milanu Beku.
adić kaže da ne brine u vezi sa
istragom jer je to bio najbolji
sporazum koji je bilo moguće
postići u tadašnjim okolnostima u
Srbiji, ali i u spoljnopolitičkom i
makroekonomskom kontekstu.
Međudržavni energetski sporazum Srbija-Rusija, postaje problem za
Brisel, kao i čitav projekat gasovoda
Južni tok, u kontekstu sukoba sa
Rusijom oko Ukrajine i sprovođenja
sankcija Zapada. Iako se formalno
ne isporučuju Srbiji oštri zahtevi,
opominju se zemlje kandidati za EU,
da svoje ponašanje usklađuju sa onim
iz Brisela. Na Bugarsku, kao članicu
EU, izvršen je direktniji pritisak tako
da je ona, posle izvesnog vrdanja,
odlučila da za sada obustavi radove
na cevovodu Južni tok. Srbija to,
međutim, za sada ne planira, mada
o tome ima nezvaničnih izjava iz
Vlade, i očekuje Putinovu posetu
19. oktobra.
Nastasja RADOVIĆ
T
45
kultura
NIKOLA VUKČEVIĆ, REDITELJ
Titograđanin do srži
Generalno - da je
lako snimati filmove
u Crnoj Gori - imali
bi ih puno više nego
do sada. I vjerujem
da je svima jasno
da sa najmanjim
tržištem na Balkanu,
bez funkcionalnijeg
Zakona o
kinematografiji,
nacionalnog
Filmskog centra,
članstva u
Euroimage-u (što
imaju već svi u
regionu) to ide uz
mnogo odricanja,
te da je svaki film,
shodno tome incident, koji treba
podržati
46
ječaci iz ulice Marksa i
Engelsa drugi je cjelovečernji
igrani film reditelja
Nikole Vukčevića, čija je
premijera bila na Kanli kuli, u okviru
Hercegnovskog filmskog festivala.
Burnim aplauzom publika je pozdravila
ekipu filma, a tražila se karta više, pa su i
zidine i stepeništa tvrđave bile ispunjene
gledaocima. Film je već u Herceg Novom
dobio dvije nagrade – Vukčević Zlatnu
mimozu za režiju, a Dimitrije Joković
Zlatnu mimozu za kameru. Film je
nastao po motivima drame Instant Đorđa
Milosavljevića, po scenariju Milice
Piletić i reditelja Vukčevića, a sniman
je u Podgorici, Londonu i Zagrebu.
U filmu igraju Momčilo Otašević,
Goran Bogdan, Ana Sofrenović, Emir
Hadžihafisbegović, Branka Stanić,
Filip Đuretić, Anđela Mićanović,
Nebojša Glogovac, Branimir Popović,
Julija Milačić, Zoran Dragićević, Mišo
Obradović, Fatmir Spahiu, Slavko
Kalezić, Nikola Perišić, Ivo Vukčević,
Petar Burić, Qëndrim Kqiku, a
specijalni gosti su Damir Urban i Nenad
Kneževic Knez. Snimanje se odvijalo
d
pod pokroviteljstvom Ministarstva
kulture Crne Gore i u koprodukciji sa
slovenačkom produkcijom Arkadena
studio, hrvatskim Embrio production,
crnogorskim Javnim servisom, u izvršnoj
produkciji podgoričke Artikulacije i
saradnji sa OR, Inkognito i Progressive
films. Na filmu je rađeno više od četiri
godine.
MONITOR: Film je iščekivan s
velikim nestrpljenjem. Kakvi su Vam
utisci sa premijere?
VUKČEVIĆ: Rad na filmu je
bio najbrži mogući u odnosu na ono
koliko se imalo novca i u odnosu na
kvalitet kome se težilo sa tim novcem,
dakle - bilo je dosta toga na mišiće,
zato je sve i toliko trajalo. Na žalost kinematografija je djelatnost koja veoma
zavisi od budžeta, bez obzira na sve naše
balkanske umješnosti. Postoje filmovi
koji su izuzeci u odnosu na ovo pravilo,
ali oni su zaista rijetki izuzeci. To što
su ulaznice prošle tako brzo - trebalo
bi da bude jak signal državi - koliko
nam je kinematografija neophodna,
kao kontinuirana djelatnost. Moji utisci
nakon premijere su malo pomiješani
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
- jedan dio mene se osjeća veoma
sretnim, dok se drugi dio osjeća kao
veliki ispušeni balon, što je valjda
i normalno. Ipak, taj balon se sada
lijepo puni, i to me čini sretnim.
MONITOR: Kad ste počeli
snimanje filma izjavili za Monitor
da ste uživali radeći predstavu
„Instant seksualno vaspitanje“ pa
ste odlučili da predstavu pretočite
u film.
VUKČEVIĆ: Tako je, rijetko
kada sam se u pozorištu osjetio
tako kreativno, inspirisano i lijepo
- kao što je to na primjeru navedene
predstave Gradskog pozorišta,
iz 2009. Predstava je igrana u
kontinuitetu dvije godine, imala
veoma lijep prijem, bila i finalista
Crnogorskog teatarskog bijenala
2010, a onda smo poželjeli od nje
da napravimo film, i dug put prešli
od tada. Na drugoj strani, za razliku
od filma - pozorište ima taj efekat
vremena, prolaznosti, i predstava
je završila svoj život nakon dvije
godine. Što se scenarija tiče - puno se
radilo na nadogradnji tog osnovnog
dramskog teksta, a kako sve skupa to
izgleda - moglo su vidjeti u Herceg
Novom, na premijeri.
MONITOR: I „Pogled sa
Ajfelovog tornja” i „Dječaci iz Ulice
Marksa i Engelsa” bave se mladim
ljudima bez alternative, događajima
koji su produkt situacije u našoj
zemlji i Balkanu.
VUKČEVIĆ: Ja nekako vjerujem
da je to zapravo - tema svih
naših balkanskih filmova,
koliko god da oni bili slični
ili različiti. I da tako treba
da bude.
MONITOR: Glavni
gradovi republika bivše
Jugoslavije često su bili
mjesta dešavanja mnogih
filmova, što i nije bio slučaj sa
Titogradom. Možemo li reći
da je ovaj film svojevrsna oda
gradu u kojem ste stasavali i
ljudima sa kojima ste dijelili
sudbinu devedesetih?
VUKČEVIĆ: Zasigurno.
Ja sam Podgoričanin/
Titograđanin do srži, a malo
čak i na svoju štetu, čini mi
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
kultura
Ovih dana film se
titluje i vidjećemo
gdje je najbolje da
se pojavi, kada su
strani festivali u
pitanju. Ajfel ih je
bio na preko 30, a
Dječaci će tu brojku
zasigurno premašiti
se ponekad. Moji rodni gradovi
- Titograd i Podgorica - zasigurno
nisu jedan isti entitet i zadnje vrijeme
pokušavam da zavolim Podgoricu
kako sam volio Titograd, a Dječaci su
sastavni dio tog postupka otkrivanja
razloga za ljubav. Raduje me svako
umjetničko djelo na ovu temu i
prepuštam mu se sa uživanjem. Rijetki
romani (moji favoriti su Život i smrt
Milana Junaka Vojislava Pejovića i
Šamaranje Stefana Boškovića), još
rijeđa muzika i gotovo nepostojeći
filmovi - trebali bi zaintrigirati
nadležne da ovaj grad polako gubi
svoj duh, a da institucije dosta slabo
rade na promociji i detekciji onoga
što rade ostali veliki gradovi svijeta,
ali i regiona: njeguju i promovišu
svoje specifičnosti. No, tako je,
u situaciji kada više decenija na
mjestu gradskog sekretara za kulturu
nemamo snažnog umjetnika sa
integritetom, koji bi promovisao
ono što nas sve čini autentičnima i
koji bi sve to pogurao snagom svog
umjetničkog renomea.
MONITOR: „Dječaci” su rađeni
četiri godine i to u etapama, a djeluje
kao da je film sniman entuzijazmom
svih koji su radili na njemu. Tokom
rada mogli smo da vidimo dva
trejlera, muzičke spotove za film…
Koliko je bilo teško završiti cijeli
projekat?
VUKČEVIĆ: Generalno - da
je lako snimati filmove u Crnoj
Gori - imali bi ih puno više nego
do sada. I vjerujem da je svima
jasno da sa najmanjim tržištem na
Balkanu, bez funkcionalnijeg Zakona
o kinematografiji, nacionalnog
Filmskog centra, članstva u Euroimage-u (što imaju već svi u
regionu) to ide uz mnogo odricanja,
te da je svaki film, shodno tome incident, koji treba podržati. Da nije
konkursa za podršku kinematografije
koje raspisuje Ministarstvo kulture tek ništa ne bi imali. Mi smo snimali
u etapama - jer smo, na žalost, tako
nabavljali onaj neophodni minimum
novca, kojim smo plaćali neophodne
elemente u produkciji, a sve navedene
trailere i spotove - zapravo smo
plasirali da bi zainteresovali javnost,
potencijalne sponzore i nadležne
- da bi se obezbijedio neophodni
minimum za narednu fazu. Nisam
od onih koji mogu da ne rade - ali
sam se stotinu puta, tokom rada na
ovom filmu, zapitao ima li smisla
sve to oko čega se trudimo (nakon
premijere - znam da ima, ali je bilo
trenutaka kada su problemi
bili neizdrživi, i rješavali su se
ličnim kreditnim zaduženjima,
isključivanjem struje...). Ipak,
najveću podršku, da izguram
do kraja, imao sam od Srđana
Stanojevića koji je radio na
montaži filma (a koji je inače
student filmske režije, i koji je
zbog ovog filma, na određeni
način, pauzirao sa studijama),
dizajnera zvuka Igora Vujovića
i producenta Ivana Đurovića - te
naših supruga, bez čije podrške
se mnogo toga ne bi izguralo.
Bilo je tu još puno divnih ljudi,
ali ovi zaslužuju isticanje.
Miroslav MINIĆ
47
kultura
IZLOŽBE DOMAĆE RADINOSTI U BARU –
KAD SE SPOJE LIJEPO I KORISNO
Opet se sve svelo
na umješnost
pojedinca, na
vrijedne i darovite
žene, koji su se
same organizovale
i krenule u priču o
starim zanatima,
zaboravljenim
škrinjama punim
čudesnih ručnih
radova, čipki,
nakitu, maslinovom
drvetu... No,
krajnji cilj mora
biti uključivanje
institucija
Umješnost
bez podrške
rugi Etno bazar održan
je u Starobarskoj tvrđavi 2. avgusta, uz prezentaciju talenta žena
iz Bara, Cetinja, Budve, Kotora,
Risna, Ulcinja i drugih crnogorskih
gradova. Organizatorkama je, ovoga
puta, potporu dao i barski Rotari klub
zahvaljujući čijoj finansijskoj podršci
je i održana ova manifestacija. Tema
bazara je bila čipka.
,,Izuzetno smo ponosne što su,
zahvaljujući ljubaznosti Nade Radović, profesorice u penziji, čuvarke
zanata autentične Dobrotske čipke,
posjetioci Etno bazara mogli da vide
ovu znamenitu čipku, koja je nastala
u 12. vijeku. O kakvoj vrijednosti
se radi najbolje govori podatak
da je Dobrotska čipka zaštićeno
nematerijalno kulturno dobro Crne
Gore”, istakla je za Monitor Gordana
Vujović, jedna od organizatorki
d
48
bazara.
Specijalne gošće Bazara bile su
članice udruženja Gračaničko keranje
iz bosanskog gradića Gračanice. One
su prikazale čipku koja u ovom kraju
postoji nekoliko stotina godina, a
vrijedne i umješne žene su je obnovile,
prilagodile novom vremenu, zaštitile
i pokazale ljubiteljima tradicionalnih
rukotvorina širom Evrope. Osmislile
su i mali, bijelo-zeleni Srebrenički
cvijet, koji na reverima nose i poznate
holivudske zvijezde.
Za organizatore je, kažu, bio
izuzetno važan korak uspostavljanja
saradnje sa ženama iz MZ Ostros koje
su osnovale udruženje i prošle nekoliko
kurseva - šivenje, krojenje, filcovanje
vune... Na Etno bazaru članice KUD
Jedinstvo nosile su atraktivne modele,
koje je kreirala Anastazija Miranović,
uz pomoć, kod ručne izrade čipke,
vrijednih žena iz Ostrosa.
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
na svim sličnim manifestacijama širom
našeg primorja.
Šareni štandovi bili su stjecište
svih generacija, od najmlađih do
najstarijih. I ljudi različitih životnih
profila. Najveseliji je bio štand
dvanaestogodišnje Darje Dragaš
koja je skupa sa drugaricama, na licu
mjesta zainteresovanima pravila danas
kod tinejdžera jako tražene narukvice
od raznobojnih gumica, ponudivši
zainteresovanima i svoj Dvorac Ledene
kraljice, ukrašen na isti način.
Drugi čin izložbi ručnih radova
trajao je tri dana ispred Dvorca kralja
Nikole, od 11. do 13. avgusta. Izložbu
radova domaće radinosti organizovali
su Business Start Up centar i Kulturni
centar Bar. Cilj manifestacije bila je
promocija crnogorske ručne radinosti
i starih zanata, te upoznavanje turista
sa istorijskim i kulturnim nasljeđem
Crne Gore.
Svoje proizvode je predstavilo
Mirjana Bobić, ekonomista po
struci, na štand je iznijela sapune od
maslinovog ulja i aromatičnih bilja
ovog podneblja. Od prije dvije godine
njeni proizvodi nose zvaničnu oznaku
,,crnogorski suvenir”.
,,Sve je počelo prije 6-7 godina,
strašno me interesovalo kako su stare
žene iz Zubaca, sela gdje sam udana,
prije više od 300 godina pravile sapune
od maslinovog ulja, kastilje, kuvajući
ono što su zvale murga. Nešto mi
je objasnila svekrva, ali sam i sama
istraživala, i otkrila da postoji i hladni
metod pravljenja sapuna. Za njega sam
se odlučila, iako je sporiji, jer proizvod
mora da odleži tri nedjelje prije
pakovanja”, kaže Mira Babić redovna
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
29 izlagača iz Bara, Budve, Cetinja,
Podgorice, Nikšića, Kolašina i Berana,
uz jednu gošću iz Srbije. Bila je to u
dobrom dijelu ista ekipa iz Starog
Bara, pojačana sa desetak drugačijih
štandova.
Posjetioci su imali priliku da
razgledaju i kupe autohtone crnogorske
suvenire, ukrasne i modne detalje,
upotrebne predmete, domaće proizvode
i kozmetičke preparate proizvedene
na bazi prirodnih sastojaka. Stana
Glomazić je iznijela ikebane od suvog
cvijeća, Jelena Milović unikatne
minđuše i ogrlice od polimerne gline,
Kolašinac Dragoje Njaro Mašković
zdjele i činije od drveta sa prirodnim
rubom, Gordana Mijović i Ljiljana
kultura
Kostić ukrasne predmete napravljene
dekupaž tehnikom, a radionica Olive
art one nastale od maslinovog drveta.
NVO Biber je ponudila prirodnu
kozmetiku, a Cetinjanke Zorica
Radović i Slobe Vujović su postavile
štand „od svačega po nešto“: nakit,
ručno rađene kutije, heklane i štrikane
stvari... Redovne su na svim sličnim
sajmovima u Crnoj Gori.
„Počela sam sa radom prije dvije
godine. Prvi radovi su mi bile ukrasne
ruže od pomorandžine kore, zatim nakit
nastao tzv. transferom na FIMO masu,
pa dekupaž... Iskustva sa sajmova su
veoma pozitivna u smislu upoznavanja
sa kreativnim ljudima, razmjene
iskustva i sklapanja nekih sitnijih, ali
za nas značajnih poslova. Svakako da
su nam kvalitetni sajmovi neophodni,
ali moraju biti dobro organizovani, i
ne sa previše visokom kotizacijom, da
bi bili svim rukotvorcima pristupačni.
A ima nas sve više“, kaže Slobe
Vujović.
spred Dvorca na Topolici u gomili
oduševljenih posjetilaca, među
kojima je bilo najviše stranaca,
bila je i arhitektica iz Bara koja živi
u Vankuveru, u Kanadi, predsjednica
Crnogorskog društva Britanske
Kolumbije Luiza Zlatović. Puna hvale
za ovakve manifestacije, objasnila je
zašto je bitno da se održi kontinuitet
održavanja: „Iako vrlo zauzeta, nikako
nijesam htjela propustiti da posjetim
Bazare koji se razvijaju u jedinstvene
lokalne manifestacije zaista vrijedne
pažnje. Svaki od ručno izrađenih
predmeta nosi poseban šarm i ima
dušu. To su biseri koji se s ljubavlju
upotrebljavaju. U Kanadi je teško
naći lokalne rukotvorine, pa me zaista
raduje što barski Bazari pomažu
da ručna radinost kod nas dobije
zasluženu pažnju“.
I na kraju, opet se sve svelo na
umješnost pojedinca, na vrijedne
i darovite žene, koji su se same
organizovale i krenule u priču o starim
zanatima, zaboravljenim škrinjama
punim čudesnih ručnih radova, čipki,
nakitu, maslinovom drvetu... No,
krajnji cilj mora biti uključivanje
institucija.
I
Željko MILOVIĆ
49
Vodič za uvrede i
prijetnje hrvatske
radikalne desnice
i ljevice
mediji
a granica stvara zbrku
radikalnom dijelu
društva, ljevici i desnici,
što nije uopće čudno jer
se u tom području ne snalaze čak
ni novinari, kojima je teško ostati
u granicama kulturnog ponašanja i
zakona. Internetski komunikacijski
rat nije bezazlen, jer sukob lako može
preći granice virtualnog svijeta lažnih
profila, uvreda, kleveta, prijetnji,
govora mržnje i neprimjerenog
pisanja neodgovornih ljudi.
‘Ja’ komunikacija u medijima
Ja, opet ja i samo ja! Ja mislim, ja
znam, ja tvrdim... Pisanje kolumnista
i novinara u medijima u prvom
licu odraz je prije svega viška ega
i manjka poznavanja struke. Odraz
je to stavova ljudi koji nikako da
shvate kako ni u kojem trenutku, o
kojoj god temi pisali, ne bi trebalo
biti važno tko su oni, nego što je
to što pišu i koju poruku o društvu i
svijetu žele poslati.
‘Ja’ na društvenim mrežama
Pisati u prvom licu primjereno
je ako se radi o vlastitim statusima
na društvenoj mreži. Oni jesu javno
iznošenje vlastitog mišljenja, ali
i dalje ništa dalje od toga. Kad
netko napiše status na društvenoj
mreži, izrazio je svoje privatno
mišljenje. Na koje ima pravo! Kad
netko piše kolumnu u medijima,
t
50
Gdje je granica slobode
govora na internetu koja
dijeli iznošenje vlastitog
mišljenja od kršenja zakona
i kaznenog djela prijetnje,
u teoriji je kristalno
jasno. U praksi zato vlada
apsolutni kaos kojega
dodatno potpiruju mediji,
samoprozvani novinari,
političari te očiti nedostatak
građanskog, religijskog, ali i
medijskog odgoja u školama
onda je to sasvim druga razina koja
pretpostavlja širu publiku i utjecaj na
velik broj ljudi. Onda to pisanje mora
imati javni, a ne privatni interes.
‘Ti’ komunikacija u medijima
Ti, opet ti i samo ti! Kad novinar
posegne za ovom formom u svojoj
kolumni u kojoj se direktno obraća
nekoj drugoj osobi imenom,
prezimenom ili nadimkom, to se u
svijetu komunikacije može usporediti
s borbom ‘prsa u prsa.’ A takva
borba po svojoj prirodi isključuje
sudjelovanje bilo koga osim ‘dvojice
veličanstvenih.’ Javnost je tada samo
puki promatrač dvoboja, u kojem
odabire strane ili se samo zabavlja
gledajući. Pravo je pitanje gdje je
tu javni interes i što dobro društvu
i svijetu mogu donijeti ti sukobi,
uglavnom dvaju ega.
‘Ti’ na društvenim mrežama
Kad korisnici društvenih mreža
krenu u ‘ti’ komunikaciju prema
Piše: Lucija Komaić nekom drugom korisniku, to u
istom trenutku prerasta u odnos koji
prestaje biti tek dio komunikacije
virtualnog svijeta. Komuniciraju
tada prijatelji, neprijatelji, poznanici
ili osobe koje se slučajno susretnu
prilikom rasprave o nekoj temi.
Bez obzira na maštovitost skrivanja
iza lažnih imena, tu se ipak uvijek
radi o stvarnim osobama. Roboti
još uvijek nemaju profile, ne misle,
ne pišu. ‘Ti’ komunikacija može
biti javna ili privatna, skrivena od
očiju šire javnosti. Ona je najbolji
odraz čovjeka koji se skriva iza
profila bez obzira radi li to pod
pravim imenom i prezimenom ili pod
kreativnim, izmišljenim, nekakvim
pseudonimom.
Uvrede su vlastito mišljenje
Kurvo, droljo, glupačo, četniče,
ustašo, komunjaro, izrode, mrzitelju
svega hrvatskog, spodobo, kretenu, jugoslavenčino... Upotreba ove šarolike
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
mediji
lepeze uvreda u ‘ti’ komunikaciji nije
ništa drugo nego pokazatelj kućnog
i religijskog odgoja. Takve upućene
riječi puno više govore o onome tko
ih je uputio, nego o onome kome su
upućene. I dalje, sloboda govora i
javnog iznošenja vlastitog mišljenja
je uzvišena, sveta vrijednost kroz
koju su i takve gadosti u tom smislu
dopuštene.
‘Ne odobravam to što si rekao, ali
ću do svoje smrti braniti tvoje pravo
da to kažeš,’ rekao je davno Voltaire
čija je poznata mudra rečenica i
danas aktualna. Jednako kao i tada,
predstavlja uzvišen cilj slobode
kao temeljne vrijednosti koju se ne
prodaje za sva blaga svijeta.
Klevetanje i laganje nije
dopušteno
Iako je svaki pojedinac slobodan
pisati privatne poruke kome god
želi na internetu, u tu slobodu ne bi
trebale spadati poruke u kojima se
nekoga nepozvan vrijeđa. S druge
strane, pisati izmišljotine o nekome,
klevete, nije dopušteno i može biti
kažnjivo zakonom. To se posebno
odnosi na medije koji su dužni
© DURIS Guillaume - Fotolia.com
pisati istinu, ali i na sve korisnike
društvenih mreža za koje vrijedi isto
pravilo iznošenja istine (...)
Želim ti smrt
Uz uvrede u ‘ti’ komunikaciji
jednaki pokazatelj manjka kućnog
odgoja i religijskog morala je kada
netko nekome primjerice poželi smrt,
dugu i tešku bolest ili da ga netko
ili nešto liši života. I to isključivo
najviše govori o onome tko je takvo
nešto poželio, posebno ako je zaista
to želio, a nije ga strah od Boga.
Govor mržnje te iznošenje
vlastitog (često gnjusnog) mišljenja
na društvenim mrežama zaslužuje
javnu osudu, ali i dalje taj gnjusni čin
ne ulazi u sferu kršenja zakona
Republike Hrvatske. S druge strane
govor mržnje u medijima ni u kojem
slučaju nije dopušten!
Prijetnja je kazneno djelo!
Kad se nekome kroz ‘ti’
komunikaciju prijeti, onda tu
završavaju granice prava na slobodu
govora i počinje sfera u kojoj vrijede
pravila Kaznenog zakona Republike
Hrvatske i članka 139.
‘Tko drugome prijeti kakvim
zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio
kaznit će se kaznom zatvora do jedne
godine.’ - navodi se u prvom stavku
Zakona, dok drugi stavak dodatno
pojašnjava težinu ovih kaznenih
djela.
‘Tko drugome ozbiljno prijeti
da će njega ili njemu blisku osobu
usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti,
ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo
podmetanjem požara, eksplozijom,
ionizirajućim zračenjem, oružjem,
opasnim oruđem ili drugim opasnim
sredstvom ili uništiti društveni
položaj ili materijalni opstanak
kaznit će se kaznom zatvora do
tri godine,’ - definirano je drugim
stavkom dok treći stavak definira
situacije kada to kazneno djelo ima
jošveću težinu.
Ako je kazneno djelo prijetnje
‘počinjeno prema službenoj ili
odgovornoj osobi u vezi s njenim
radom ili položajem, ili prema
novinaru u vezi s njegovim poslom,
ili prema većem broju ljudi, ili ako
je prouzročilo veću uznemirenost
stanovništva, ili ako je osoba kojoj
se prijeti dulje vrijeme stavljena u
težak položaj, počinitelj će se kazniti
kaznom zatvora od šest mjeseci do
pet godina.’
Sramotna Hrvatska danas
Ubrzani razvoj interneta i
masovne komunikacije nažalost
ne prati jednakom brzinom razvoj
kulture društva. Nekulturni ljudi koji
poštivanje zakona nisu savladali ni
u stvarnom svakodnevnom životu, u
virtualnom svijetu dodatno ‘dobiju
krila’ za kršenje zakona uz iluziju
kako je u bespućima interneta sve
dopušteno, ali nije.
Zakoni nisu tu da se krše, nego
da se poštuju, ako je cilj da Hrvatska
postane uređena zemlja jednakih
uvjeta za sve građane. Ako je cilj
da Hrvatska bude banana država
korupcije i divljaštva, onda su
zakoni tu da se krše, jer je to u
takvoj zemlji jedini put do uspjeha.
Onaj tko se zaista zapitao ‘kakvu
Hrvatsku želi,’ taj zna da je u
promjene uvijek nužno krenuti
raditi od samog sebe (...)
(Dubrovački dnevnik) petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
51
inbox
REAGOVANJE
Ne postoje
„Gvozdenovićevi
porodični krugovi”
( Cane se vraća na Sveti
Stefan?, Monitor broj 1243)
U tekstu Cane se vraća na Sveti
Stefan?, sa nadnaslovom Subotićeva
saradnica nudi otkup bankarskih
dugova porodice ministra Branimira
Gvozdenovića (strane 8, 9 i 10), uz
uvredljivo odrađenu fotomontažu
na naslovnoj strani se, na osnovu
niza potpunih neistina, izrazito
nekorektno i bez imalo profesionalne
etike, insinuira moja umiješanost u
tzv. „sumnjive poslove“ pojedinaca
i njihovih firmi. Ostavljam čitaocima
da donesu sopstvene zaključke
o ovom nivou „novinarstva“, uz
očekivanja od čitalaca da u tom
zaključivanju uzmu u obzir sljedeće
činjenice:
1. Ne postoje nikakvi Gvozdenovićevi porodični dugovi koji bi,
na bilo koji način, mogli biti predmet
bilo čijeg otkupa;
2. Gospodina Stanka Subotića
nikada nijesam imao prilike da lično
upoznam, niti sam sa njim i njegovim
saradnicima ikada imao bilo kakve
poslovne kontakte ili dogovore;
3. U odnosu na firmu Planet čiji
je suvlasnik donedavno bio moj
pašenog Ljubiša Šestović, kao ni
u odnosu na bilo koju drugu firmu,
nemam nikakav poslovni interes,
ni po jednom osnovu. Samim tim,
eventualni dugovi firme Planet
ne mogu imati veze sa mnom,
a posebno se ne mogu nazivati
„Gvozdenovićevim porodičnim
dugovima“. Crnogorska javnost je,
vjerujem, upoznata sa činjenicom
da sam u prethodnom periodu više
puta demantovao navode o mojoj
poslovnoj povezanosti sa firmom
Planet. Siguran sam da ni autorka
teksta ni uredništvo Monitora ne
vjeruju u insinuacije i konstatacije
koje su dio objavljenog teksta, s
obzirom na to da se i senzacionalistički naslov sa naslovnice Monitora i
određene insinuacije u samom tekstu
završavaju znakom pitanja;
4. Ministarstvo uređenja prostora
i zaštite životne sredine je 2009.
godine, u skladu sa Zakonom i
na zahtjev Opštine Budva, dalo
saglasnost na izmjene predmetnog
DUP-a koje je, u regularnoj proceduri,
donijela Skupština Opštine Budva.
Jedino elementarno nepoznavanje
funkcionisanja sistema pripreme
i donošenja/usvajanja planske
dokumentacije, kao i površnost kojom
se autorka teksta vodila u radu, mogu
dovesti do zaključka da ministar
može na bilo koji način učestvovati
u korekcijama lokalnog, ili bilo
kog drugog planskog dokumenta.
Saglasnost koja je data na DUP je
zasnovana isključivo na ispunjenosti
zakonskih uslova i na činjenici da
je izmijenjeni DUP bio usklađen sa
prostorno-planskim dokumentima
višeg reda.
Imajući u vidu prethodno navedeno, ni na koji način ja, kao
ministar, nijesam bio u mogućnosti
da „povećam objekat svog pašenoga“
jer to, jednostavno, nije bilo u
kompetenciji Ministarstva, ni u
jednoj fazi projekta.
U cilju potpunog informisanja
javnosti, navešću i činjenicu da me
autorka teksta nije kontaktirala ni po
kom pitanju koje se u tekstu tretira,
zanemarujući potrebu prethodne
provjere istinitosti pojedinih
pretpostavki i sumnji i profesionalno
pravilo „čuti obije strane“. Iz toga
se može zaključiti u kojoj mjeri
je autorki bilo stalo do istinitog
informisanja javnosti. Umjesto toga,
u tekstu se, krajnje jednostrano i
uvredljivo manipuliše neistinama,
uz dodatno vizuelno kompletiranje
insinuacije uvredljivo urađenom
fotomontažom sa mojim likom.
Iskustvo mi je dokaz da ne treba
da se nadam korektnom izvinjenju
novinarke, a koje bi trebalo da uslijedi
nakon ovako očigledno dokazanih
neistina u njenom nekorektnom i
zlonamjernom tekstu.
Branimir Gvozdenović
Podgorica
(odgovor naše novinarke u sledećem broju)
Ombudsmanka Monitora
Počela je da radi naša ombudsmanka Paula Petričević, poznata civilna aktivistkinja.
Petričević će redovno pratiti
rad Monitora i upozoravati na
eventualna kršenja etičkih principa
i profesionalnih standarda. Njena
će djelatnost biti transparentna, a
svi njeni ključni nalazi i odluke biće
objavljeni u našem nedjeljniku.
Čitaoce pozivamo da se obrate
ombudsmanki, ako smatraju da se
redakcija ogriješila o standarde
profesije. Žalbe i komentari se
mogu slati na e-mail: monitor.
[email protected].
52
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
marketing
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
53
feljton
ŽIVJETI ZAJEDNO
Goražde: Heroji bitke za ranjenike
Piše: Aleksandar Reljić (Novi Sad)
Tekst je nastao
kao dio projekta
Living Together,
koji sprovode
Nezavisno društvo
novinara Vojvodine
i BH novinari, a
koji je finansiran
sredstvima
Medijskog fonda
Jačanje medijske
slobode u Srbiji
Evropske unije,
Delegacija Evropske
unije u Srbiji.
Sadržaj priloga
je isključivo
odgovornost
realizatora projekta
i ni na koji način ne
odražava stavove i
mišljenje Evropske
unije
54
n
a spomen ploči okačenoj na ulazu u Kantonalnu bolnicu u
Goraždu, ispisana su
imena zdravstvenih radnika, koji
su u bosanskom ratu 1992-1995,
poginuli radeći svoj posao. Pored dr
Hasana Imamovića, dr Muhameda
Pašića, Sabine Pašalić, Mehmeda
Živojevića, Alije Kurtića, Satka
Ćosa i Nizama Halilovića, tu je i
ime jedne Beograđanke - doktorke
Dušanke Vujasić, koja je nekoliko
godina pre rata došla da radi kao
stomatološkinja, u tadašnjem Domu
zdravlja u Goraždu.
Iako je imala više prilika da
izađe iz grada, koji je od 4. maja
1992. bio pod opsadom snaga JNA
i srpskih paravojnih formacija,
doktorica Dušica nije želela da ga
napusti, koji je bio pod konstantnom
artiljerijskom vatrom. Doktorka
Dušanka Vujasić poginula je
27. aprila 1993. u granatiranju
goraždanske bolnice, zajedno sa
kolegom, takođe stomatologom, dr
Hasanom Imamovićem (…).
Kroz goraždansku bolnicu za
četiri godine rata prošlo je oko 4.500
ranjenih, a samo u prvoj godini, od
početka napada na grad do novembra
meseca, bolnica je primila 1.700
ranjenika. U goraždanskom Domu
zdravlja na početku nisu bili spremni
za rat. Prvih dana opsade doneta
je odluka da se ranjenici odvoze
sanitetom u okolne bolničke centre,
koji su bili na teritoriji pod kontrolom
srpskih snaga pa i u samu Srbiju i
Crnu Goru, do Užica, Pljevalja i čak
do Beograda.
To je trajalo prva dva meseca
rata, priseća se dr Emir Frašto,
specijalista opšte medicine, koji je
danas premijer Bosansko-podrinjskog
kantona (…).
Na taj put odlazila je i pokojna
doktorica Dušica, kako su je
Goraždani zvali, koja je 25. jula
1992, u jednom intervjuu, objasnila
grupici novinara da je ostala u
Goraždu „zbog pacijenata i ljudi
iz ovog grada”. U video snimku
intervjua se vidi kako objašnjava da
je imala prilike da izađe iz grada, da
i dalje ima mogućnosti da to učini,
ali da ne želi.
„Želela bih samo preživeti ovaj
rat, da se vratim u Beograd, u Srbiju,
● ŽELJELA DA PREŽIVI RAT I KAŽE
ISTINU: Dušanka Vujasić
i da kažem tamo istinu ljudima. Ne,
ljudima! Želim reći istinu roditeljima,
jer moji roditelji ne znaju istinu”,
istakla je tada doktorica Dušica.
Vozač saniteta, koji i danas radi
taj posao u Kantonalnoj bolnici,
Meho Ćano seća se kada su on i
doktorka Vujasić imali problema
na Limskom mostu, kod Ustiprače
(…).
ada su došli do Ustiprače,
patrola ih je vratila u Sokolac.
U Sokocu su Dušicu dva-tri
sata ispitivali, „šta ona traži kod
K
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
feljton
Muslimana i zašto im pomaže”, a
Meha nisu dirali. Pacijenta su primili
u bolnicu u Sokocu i Dušica i Meho
su nastavili put prema Goraždu.
oktorica Dušica išla je
u pratnji ranjenika i sa
vozačem kola hitne pomoći
Ibrahimom Paradžikom. Ovaj penzioner se priseća da je doktorica
imala problema na punktu, kod
Rudog, usput do Užica.
Tada su prevozili ranjenika
Ahmeda Adžovića, nastavnika
matematike i direktora tadašnje
Osnovne škole Nikola Tesla u Goraždu, koji je ranjen drugog dana
opsade grada i prevezen u užičku
bonicu. Adžović, koji je i danas
nastavnik u istoj školi, koja se sada
D
zove Husein ef. Đozo, kaže da su ih
vojne patrole zaustavljale na „pet,
šest punktova”(…).
U pratnjama saniteta išao je i
pokojni Predrag Dacić Pero, čiji
su roditelji Jagoš i Joka, poreklom
sa Žabljaka, bili učitelji u Goraždu.
Odrastao je u tom gradu i bio je
oženjen Munirom, sa kojom je imao
ćerkicu Dijanu. Nije bio medicinski
radnik.
“To je bila velika hrabrost i veliki
reskir i on je dolazio u bolnicu i pitao
šta treba da pomogne i išao je sa
petak / 22. avgust 2014. / br. 1244.
našim vozačima. Teško je prelazio
granicu, sa naše strane, a još teže
sa srpske strane. Bilo je ljudi koji
su pokušali da to urade kao on, i
ostave auto, i ostave ranjenike, i
pobjegnu. Pero je o svakom vodio
računa i do bolnice ih dovozio.
Dolazio je sa nekom energijom i to
je uticalo na sve nas da izdržimo”,
priča dr Frašto.
Pero je jednom spasio vozača
Meha Ćana, kada su se vraćali iz
Pljevalja, gde su u bolnici ostavili
jednu ranjenu ženu. Nosio je beli
mantil na kojem je pisalo dr Emir
Frašto.
„Na izlazu iz Pljevalja, kroz onu
šumu, sretne nas Milun Kornjača.
Ništa nas nije dirao, sjećam se dobro
da je bio ranjen. Uzeo nam je auto,
sjeo pored nas vojnik Perendija i
mi smo došli do Mostinje. Moje
su auto uzeli i oćerali i prebacili
nas u milicajska kola i došli smo u
Čajniče. U Čajniču smo stajali pred
komandom i rekli su nam da čekamo
Miluna da odluči šta će sa nama biti”,
ispričao je Ćano (…).
U to vreme užička bolnica je
bila prepuna ranjenika iz Srbije,
koji su pored ratišta iz Bosne, bili
i sa hrvatskog ratišta, ističe Ahmed
Adžović, kojem je teško da se priseća
kako je kao ranjenik prebačen iz
Goražda u Užice (…).
„Postojale su razne formacije, a
posebno su bile opasne paravojne
formacije i teško je bilo biti Bošnjak
ili Musliman u to vrijeme u Srbiji,
a posebno u Užicu, jer je to ipak taj
pogranični dio, gdje je dolazilo puno
ranjenika sa svih strana“, kazao je
Adžović.
anjeni nastavnik je tada stigao
do Subotice, ali nije mogao
da pređe granicu jer nije imao
dokumenata. U međuvremenu, video
je na televiziji vest da je grupa od dve
i po hiljade kozlučkih prognanika,
vraćena iz voza sa graničnog prelaza
u Subotici i da se nalazi na Palićkom
jezeru.
„Tu su čekali da im se izdaju
dokumenti po skraćenoj proceduri,
jer su Mađari pristali da ih puste da
uđu i nastave put u treće zemlje.
Vidio sam šansu da se umiješam
R
među njih i uspio sam da uzmem
pasoš i da izađem iz Srbije”, rekao
je Adžović.
Pre toga, pozvao je telefonom
stare prijatelje iz Sombora, Mlađu
i njegovu suprugu Gordanu Vlaisavljević, objasnio im situaciju,
našli su se i od Vlaisavljevića je
pozajmio novac za put.
„Oni su odmah došli do mene i
posudili mi 500 švajcarskih franaka.
Odveli su me u jedan restoran
na ručak i eto, srećom, nakon
pet mjeseci i sedam dana, preko
Mađarske i Hrvatske i na kraju
preko Grepka, uspio sam se vratiti
u Goražde svojoj porodici”, ispričao
je Adžović.
Vlaisavljevići su godinama
letovali sa Adžovićima u Baošićima i
družili se, i oni i njihovi sinovi. Kada
se u proleće 1992. Ahmo javio Mlađi
iz Subotice, to je za Vlaisavljeviće
bilo veliko iznenađenje, jer je u
Goraždu rat (…).
akon rata, Vlaisavljevići
su dobili telefonski poziv
iz Beča, od jedne žene iz
Goražda, koja se predstavila kao
Adžovićeva komšinica i da ima
poruku od Ahma.
„Dao joj je novac i zamolio je da
nam ga pošalje i da nam tako vrati
pare. I sad da li je umesno, da li nije,
svi mi imamo takvih slučajeva da u
našem gradu, kada nekome nešto
učiniš, da posle okrene glavu i da se
i ne osvrne na to da li je dužan. Ovo
je stvarno bila pomoć na koju nismo
računali da se vrati. Eto, pošteni
ljudi”, priča Mladenova supruga
Gordana.
Ahmovo pismo zahvalnosti Vlaisavljevići čuvaju i dandanas i Mladen kaže: „To ostaje
istorija... za našu decu. Veliko je
zadovoljstvo pomoći čoveku u
nevolji”(…).
Dr Dušanka Vujasić poginula je
27. aprila 1993, u 37. godini života,
od granata ispaljenih iz VBR-a, koje
su doletele iz pravca Foče. Bila je u
šestom mesecu trudnoće. Nije odmah
izdahnula, ali kolege nisu uspele da
spase ni nju, ni bebu.
N
(Nastavlja se)
55
licno
V
Jelena Lela Milošević
n
edavno ste u Kolašinu
organizovali radionicu
kreativnog pisanja.
- Društvo prijatelja
Kolašina je ove godine pokrenulo
kulturnu manifestaciju pod nazivom
Udahni Kolašin, u sklopu koje je
održan i festival alternativnog teatra
Korifej, na kojem sam imala čast da sa
našim dramskim piscem Ljubomirom
Đurkovićem držim radionicu kreativnog
pisanja. Na radionici smo shvatili da
u tom gradu postoji priličan broj
mladih ljudi koji su jako talentovani
za pisanje i voljela bih da ih je naša
radionica podstakla da nastave time
i da se bave.
Predavač ste na cetinjskom FDU.
Koliko je zahtjevan rad sa studentima
i da li možemo očekivati neka nova
imena na ovdašnjoj spisateljskoj
sceni?
- Radim sa studentima od osnivanja
Odsjeka za dramturgiju, uprkos tome
što nemam riješen status i već osam
godina taj posao obavljam honorarno.
Ne znam da li mogu reći da je taj rad
zahtjevan jer radim ono što volim, ali
je svakako jako odgovoran. Naravno da
se mogu očekivati nova imena, već su
mnogi od njih i pokazali svoj potencijal.
Međutim, kao i u svakoj oblasti, kod nas
nije problem da li imamo potencijala,
nego da li se tim ljudima daje šansa da
svoj potencijal i pokažu. Mislim da,
kao društvo, nemamo baš dovoljno
sluha za ono što može da bude od
državnog značaja i kao da nikome to
nije ni bitno.
Na Cetinju postoji odsjek
dramaturgije, imamo televizije,
pozorište, po malo se daje i za
film. Koliko ima prostora za pisce i
dramaturge iz Crne Gore da ovdje rade
i da njihovo djelo vidi publika?
- Imamo talentovanih ljudi u svim
oblastima, ali kao što ste i sami rekli,
malo se ulaže u taj potencijal. Pitate
koliko ima prostora za dramske pisce,
mogu reći slobodno da prostora nema
skoro uopšte. Strpljenje je ono čime se
pisci moraju naoružati kako bi izdržali
ova teška vremena. Sama sam primjer
da sam nakon toliko godina rada na
FDU-u i dalje bez riješenog statusa,
56
Jelena Lela Milošević dipl. dramaturg, dramski pisac
i scenarista, rođena je na Cetinju, gdje živi i radi.
Honorarni je saradnik na predmetu Filmski i TV scenario
na Odsjeku za dramaturgiju na FDU-u
da sam nakon što sam godina uporno
konkurisala tek prošle godine uspjela
da dobijem podršku Ministarstva
kulture da snimim kratki film. Imamo i
primjere konkursa za dramske tekstove,
gdje nagrađeni tekst dobija priliku da
bude izvođen, a da se to nikad nije
desilo. Imamo slučajeve da našto
nazivamo internacionalnim pozorišnim
festivalom, a da na tom festivalu nema
skoro ničeg internacionalnog, nego ga
slobodno možemo nazvati prijateljsko
- porodičnim festivalom. Imamo
nepotizama do beskrajnih granica u
oblasti u kojoj bi valjda trebalo da
je kvalitet mjerilo, a ne prijateljskorođačko-kumovska logika.
Zatvoreni smo, nema razmjene, ne
dajemo pristup onima makar iz regiona,
ako ne iz svijeta, da nam pokažu šta to
oni rade, da nam se predstave, da se na
kraju uporedimo. Ako nemate sa kim
da se upoređujete teško možete bivati
bolji. Međutim, mogu da zaključim
jedino da upravo takvo stanje nekome
odgovara? Nažalost, svjedoci smo
toga na svim poljima. Ali je žalosno
sputavati nekoga preko koga sjutra
možemo možda biti i svjetski prepoznati
samo zato što nije dio nepotističke
družine. Naravno, obično je razlog
stvaranja ovakve atmosfere u kulturi,
obrazovanju, umjetnosti, u svemu,
manjak talenta, a višak ambicije. Jer
kako da neko bude ,,prvi u selu'' ako
ima neko bolji. Ja sam uvijek mislila
da je umjetnost nešto čemu treba svi da
težimo, a posebno mi koji smo odabirom
svoje struke odlučili da pokušamo da
se približimo tome nečemu velikom
što se zove umjetnost, a ne da radimo
upravo suprotno samo zarad ličnih
malograđanskih ambicija.
Na čemu radite trenutno i da li
ćemo uskoro vidjeti izvođenje nekog
od vaših tekstova?
- Prošle godine sam uspjela
da snimim kratki film Jagode pod
pokroviteljstvom Ministarstva kulture.
Pozvani smo da učestvujemo na
filmskom festivalu koji će se održati
u novembru mjesecu u Cottbusu u
Njemačkoj, pa sad trenutno radim na
prikupljanju sredstava za put. Osim
Ministarstva kulture, nadam se da će
se naći sponzori koji će izaći u susret
da finansijski potpomognu taj odlazak,
jer bi zaista bilo šteta da se nakon
poziva za učešće niko ne pojavi na
tako značajnom festivalu. Što se tiče
nekog mog dramskog teksta nisam baš
optimista da će se u skorije vrijeme
nešto postavljati, no ja i dalje pišem i
nadam se boljim vremenima.
Predrag NIKOLIĆ
br. 1244. / petak / 22. avgust 2014.
ZASTUPLJENOST ŽENA
U PARLAMENTARNIM
POLITIČKIM PARTIJAMA I
RUKOVODEĆIM TIJELIMA
Pozicija
žena u
političkim
partijama u
Crnoj Gori
U okviru projekta Novinarsko istraživanje i debate - Zastupljenost žena u parlamentarnim
političkim partijama i rukovodećim tijelima, u hotelu Ramada u Podgorici 10. juna je održana
panel diskusija Pozicija žena u političkim partijama u Crnoj Gori. U ovom broju donosimo
izvode s ove debate, koja je dio projekta koji Monitorov centar za medije i demokratiju i
nedjeljnik Monitor, realizuju u saradnji s Koalicijom za ravnopravnost Korak, uz finansijsku
podršku Evropske komisije.
POZICIJA ŽENA U POLITIČKIM PARTIJAMA U CRNOJ GORI
avgust 2014.
Princip rodne ravnopravnosti,
jedan od temelja demokratije
U
česnike je na početku debate pozdravila izvršna
direktorica Monitora Milka Tadić Mijović, koja je
kazala da je namjera ovog projekta da doprinese:
osvjetljavanju pozicije žena u političkim partijama i
političkom životu uopšte; podsticanju javne diskusije
o ovoj temi i podizanju javne svijesti o značaju većeg
učešća žena u političkom životu.
,,Princip rodne ravnopravnosti je jedan od temelja
demokratije. Kao što znate taj je princip utkan u
naš Ustav, ali i u pojedine zakone. Sve to trebalo
je da promijeni praksu neadekvatne zastupljenost
žena u političkom i javnom životu. Zakon o rodnoj
ravnopravnosti predviđa balansiranu zastupljenost
žena i muškaraca u svim organima. Zakon je obavezao
i političke stranke da svojim internim aktima preciziraju
način i mjere za postizanje rodne ravnopravnosti’’,
kazala je Tadić-Mijović.
Podsjetila je da iako je od donošenja Ustava i novih
zakonskih rješenja prošlo sedam godina, žena gotovo
da nema u vrhovima političkih partija - samo jednu
parlamentarnu partiju u Crnoj Gori vodi žena, a rodna
balansiranost nije uspostavljena ni u izvršnim i glavnim
odborima većine političkih partija.
Tako je u Izvršnom odboru vladajuće Demokratske
partije socijalista (DPS) tek nešto preko deset odsto su
žene. Od svih parlamentarnih partija žene su najmanje
zastupljene u jednoj od najvećih opozicionih stranki
Srpskoj novoj demokratiji (Nova). Najveća zastupljenost
žena u crnogorskim parlamentarnim partijama je u
Socijalističkoj narodnoj partiji (SNP), koja je najdalje
otišla u unutrašnjoj reformi - u Izvršnom odboru ove
partije je 30 osto žena.
avgust 2014
Ona je istakla da je ovakav odnos političkih partija
prema zastupljenosti žena, doveo do toga da su
Skupština Crne Gore i lokalni parlamenti, na začelju u
Evropi po broju žena.
,,Zbog svega toga Crna Gora je na udaru, ne samo
Evropske komisije, već i OEBS-a, Savjeta Evrope,
Evropskog parlamenta i Komiteta Ujedinjenih nacija
za zabranu diskriminacije žena.
Ove su institucije zahtijevale
da Cr na G ora izmjenom
Skupština
zakonodavstva obezbijedi
Crne Gore
da se na izbornim listama
i lokalni
političkih partija nađe više
parlamenti,
žena, i to tako što će žene
na začelju u
biti najmanje na svakoj trećoj
Evropi po
poziciji. Umjesto da žene budu
broju žena
na svakom trećem mjestu, što
su bili i zahtjevi naših civilnih
organizacija i pojedinih partija, usvojeno je zakonsko
rješenje da su žene na izbornim listama - tek na svakom
četvrtom mjestu.
Da bi došlo do suštinskih promjena, čini se da
su neophodne promjene u političkim partijama,
čije rukovodeće i organizacione strukture nemaju
balansiranu rodnu zastupljenost. Zabrinjava i činjenica
da većina političkih parlamentarnih partija nije usaglasila
svoje akte s temeljnim antidiskriminacionim zakonima,
da i ne govorimo o međunarodnim standardima i praksi’’,
zaključila je Tadić-Mijović.
Ona je obavijestila učesnike da su na panel diskusiju
bile pozvane i predstavnice vladajućih partija, koje su
otkazale učešće, navodeći neodložne obaveze.
POZICIJA ŽENA U POLITIČKIM PARTIJAMA U CRNOJ GORI
Kultura
dominacije
i moći
M
aja Raičević iz Centra za ženska prava je smislu, međutim suštinski ova promjena nije donijela
na početku svoga izlaganja istakla da je mnogo’’, kazala je Raičević.
njena organizacija ove godine inicirala
I to potkrijepila činjenicama da crnogorska Skupština
uvođenje kvota u Zakonu za izbor odbornika i ima samo 15 odsto poslanica, što predstavlja namanju
zastupljenost žena u parlamentu u regionu. Slična je
poslanika.
Podsjetila je da je to inicijativa koja je stara više situacija i u crnogorskoj Vladi u kojoj su samo tri žene,
od decenije i koju su ranije pokretale druge ženske a u lokalnim parlamentima je tek 14 odsto žena.
,,Rezultat novih propisa je da su političke partije
organizacije.
,,I tokom 2011. bilo je o tome dosta govora. Ta ispoštovale da imaju 30 odsto žena na izbornim listama,
inicijativa imala je široki koncenzus, podržali su međutim pozicije tih žena su bile takve da one nijesu
je ljudi iz akademskih krugova, žene iz političkih mogle biti birane u Skupštinu. To je dobar pokazatelj
partija, ženske NVO, međunarodne organizacije, kako se manipuliše zakonom’’, kazala je Raičević.
Ova organizacije je kada je ponovo krenuo proces
koje su tom prilikom, kada je mijenjan Zakon
o izboru odbornika i poslanika, uputile apel reformi izbornog zakonodavstva obnovila inicijativu
predsjedniku Skupštine Crne Gore kojim se traži da se u Zakon o izboru odbornika i poslanika uvedu
kvote na način da jedno od tri mjesta
uvođenje kvota za učešće žena u
u grupi pripadne ženi. Kao potporu
političkom životu na način što će u
Crnogorska
su imali preporuke Komiteta UN za
grupi od tri, jedno mjesto pripasti
Skupština ima
zabranu diskriminacije žena koje
manje zastupljenom polu. To je bio
samo 15 odsto
su takođe išle u pravcu toga da se
način da se obezbijedi poštovanje
poslanica, što
obezbijedi da u grupi od tri jedno
tog minimalnog standard od 30
predstavlja namanju mjesto pripadne ženama. Inicijativa
odsto žena u parlamentu. Iako je
je naišla na dobar prijem kod civilnog
inicijativa naišla na dobar odaziv
zastupljenost žena
društva i 17 organizacija je podržalo
u javnosti, nije dala adekvatan
u parlamentu u
ovu inicijativu. Nakon toga je Centar
rezultat, jer dio koji se odnosi
regionu. Slična
za ženska prava uputio amandmane
na jedno mjesto u grupi od tri
je situacija i u
Radnoj grupi za izgradnju povjerenja
nije prihvaćen već po prvi put
crnogorskoj Vladi
u izborni proces. Slične amandmane
u crnogorski zakon uvedena je
u kojoj su samo tri
uputio je i Zaštitinik ljudskih prava i
obaveza za političke partije da
žene, a u lokalnim
sloboda, zatim CEMI, kao i SNP.
na svojim izbornim listama imaju
parlamentima je tek
,,Podijelila bih neke impresije
30 odsto žena. To jeste značajna
14 odsto žena
s našeg prisustvovanja Radnoj
pomak, u nekom formalnom
POZICIJA ŽENA U POLITIČKIM PARTIJAMA U CRNOJ GORI
avgust 2014.
grupi za izgradnju povjerenja u
izbora zakona pojavili novi predlozi,
Istraživanja
izborni proces. Naše prisustvo je
koji nijesu ništa drugo do sabotaža
pokazuju da
izazvalo prilično čuđenje članova’’,
ovog predloga koji smo mi iznijeli. A
naglasila je Raičević: ,,Čuli smo iz
to je dovelo do postojećeg zakonskog
žene 90 odsto
vladajuće partije komentare tipa
rješenja da u grupi od četiri jedno
svojih prihoda
da su kvote restriktivan način
mjesto pripadne manje zastupljenom
reinvestiraju u
uvođenja demokratije u Crnoj
polu. To je amandman koji je usvojen
porodicu, dok je
Gori. Tvrdim i dalje da mi živimo
i koji je postao dio zakona’’, kazala je
procenat onoga
u prilično tvrdom patrijarhatu
Raičević
što muškarci
koji nije spreman da podijeli
Ona je navela da je zakon primijereinvestiraju sega njen na lokalnim izborima na način da
proces odlučivanja sa ženama
30 odsto. Ovdje
koje su u Crnoj Gori tretiraju kao
je ispoštovano pravilo o zastupljenosti
se pokazuju
manjina iako su zapravo većina.
žena ali opet ne na svim izbornim
Ti komentari su se mogli čuti i iz
listama. Procjene govore da će se,
neka pitanja
opozicionih partija. Bila sam i sama
ako se ovaj princip bude poštovao,
koja bi mogla
iznenađena koliko je taj stav tvrd i
obezbijediti učešće 20 odsto žena u radu
biti značajna i za
koliko se on sporo i teško mijenja,
parlamenta. ,,Što je opet nedovoljno i
ekonomski rast i
koliko ne postoji razumijevanje za
svega nekoliko procenata vise od
razvoj Crne Gore
neophodnošću većeg učešća žena
aktuelne situacije. Smatramo da tako
u političkom životu’’.
mali procenat žena nije dovoljan, ne
U toku procesa zatraženo je
stvara adekvatnu kritičnu masu da se
mišljenje eksperata TAEKS-a, koji su boravili u Crnoj nešto krucijalno mijenja u radu parlamenta. Želim da
Gori i analizirali stanje kada je u pitanju učešće žena naglasim da je važno da žene koje uđu u parlament
u politici. I njihov izvještaj je išao u prilog tome da je imaju svijest o potrebi rodne ravnopravnosti. Da
30 odsto žena u tijelima koja se bave odlučivanjem se uzajamno povezuju i razvijaju solidarnost a da
neki minimum standarda.
se, što je pomalo utopistički, manje fokusiraju na
,,Amandman koji smo predložili bio je jedini politike svojih partija koje su očigledno uticale na to
način da se to realizuje. Do samog kraja procesa da one u jednoj fazi procesa odustanu od principa
bilo je neizvjesno koliko će ovaj amandman naići za koje su se otvoreno zalagale i koje su potpisale.
na odziv članova vladajuće partije, smatrali smo Mislim na Apel koji je upućen predsjedniku Crne
da će u ovom dijelu podrška Odbora za rodnu Gore 2011, koji su potpisale i brojne predstavnice
ravnopravnost biti krucijalna. Međutim, bila sam vladajuće partije a koje su na kraju glasale protiv toga
iznenađena kada su se u samom završnom procesu amandmana. Što je opet pokazatelj da je partijska
politika nešto što je dominantno’’, naglasila
je Raičević.
U Crnoj Gori nema istraživanja i malo
se govori na temu zašto je važno da žene
učestvuju u političkom životu. Međutim,
neka međunarodna istraživanja pokazuju
da učešće žena u politici čak smanjuje i
nivo korupcije u datom društvu, kazala je
Raičević: ,,Što je i u Crnoj Gori moguće, s
obzirom na to da se kod nas borbom protiv
korupcije najviše bave žene. Istraživanja
pokazuju da žene 90 odsto svojih prihoda
reinvestiraju u porodicu, dok je procenat
onoga što muškarci reinvestiraju svega
30 odsto. Ovdje se pokazuju neka pitanja
koja bi mogla biti značajna i za ekonomski
rast i razvoj Crne Gore, za kvalitet života.
Smatram da bi adekvatan angažman žena,
koje su dovoljno svjesne potrebe da se ove
vrijednosti razvijaju u jednom društvu,
mogao značajno da promijeni aktuelnu
situaciju. I jednu kulturu dominacije i moći
kojoj smo svjedoci, koja se plasira i od strane
države’’.
avgust 2014
POZICIJA ŽENA U POLITIČKIM PARTIJAMA U CRNOJ GORI
Kontinuirana rodna
senzitivizacija
K
vote su ono što poboljšava položaj žena u
političkim partijama i svakako je da su bitne i da
se najviša priča treba vrtjeti oko njih. Ono što je
jednako važno je to da u Crnoj Gori ne postoji politička
partija, ne samo parlamentarna, koja je oformila,
osnažila svoju žensku grupu na način da ta ženska grupa
ima kontinuirane aktivnosti i koja se prije svega bavi
onim što je krucijalna stvar a to je kontinuirana rodna
senzitivizacija, ne žena u partijama, ne mladih u svojoj
partiji, nego svih’’, kazala je na početku svog izlaganja
Slavica Striković iz NVO Ženska akcija.
Ona je naglasila da je Ženska akcija još 2002.
godine dala prvi predlog ženskih kvota u Crnoj Gori.
Taj predlog je podrazumijevao da izborna lista sadrži
određeni procenat žena, u tom trenutku je to bilo 20
odsto žena.
,,Zašto tako mali broj, tadašnje relevantno istraživanje
je pokazalo da samo 18 odsto žena želi da se bavi
politikom i da im to na neki način bude profesija.
Onda nije imalo smisla predlagati veću kvotu ako vi
nemate dovoljno zainteresovanih žena da se bave time.
Ostvićemo za diskusiju zašto nijesu bile zainteresovane’’,
kazala je Striković.
Nakon toga nijesu rađena istraživanja sličnog tipa.
Striković smatra da se samo slijepo prilagođavamo onome
što se zovu međunarodni standardi: ,,Preslikavamo
standarde ne znajući kakvo je stanje stvari u Crnoj
Gori. Tada je prvo odrađeno istraživanje a tek onda
predlog kvota na način da izborna lista sadrži
minimum 20 odsto žena. Raspored žena na
listi, i treće, najbitnije, da konačan saziv
odborničkih i poslaničkih klubova mora
biti proporcionalan listi. I to je ono što je
glavni nedostatak ovih kvota. Tada smo
organizovali konferenciju na kojoj su
predsjednici svih parlamentarnih partija
potpisali deklaraciju. I pored toga već
naredni izbori su pokazali da smo imali
tek 11 odsto žena’’.
Govoreći o najnovijim kvotama od
marta ove godine, koje su primijenjene
tokom lokalnih izbora u maju,
Stiković je rekla da i tako
freške zakonske odredbe
nijesu ispoštovane.
Smatra da je trebalo
bolje pripremiti
teren: ,,Trebalo
je pripremiti
i ovaj treći faktor, a to je da se ima i siguran procenat
žena u odborničkim i poslaničkim klubovima. Sačekati
to pa tek onda takve kvote uvesti’’.
Striković tvrdi da većina izbornih lista na posljednjim
lokalnim izborima nijesu bile važeće.
,,Ni jedna izborna lista u Kolašinu nije važeća. Ako
bi dalje razvili tu teoriju onda nijesu važeći ni rezultati
izbora u Kolašinu. Te liste nijesu važeće jer najnovije
odredbe o kvotama u njima nijesu ispoštovane. Ni
jedna izborna lista u Kolašinu nema na svom spisku 30
odsto žena. Kod svih partija je isto 29,03, devet žena na
31 ime. Slična situacija je i u Plavu. Izborna lista DPS-a
u Podgorici je nevažeća. Sadrži jako visok procenat
žena, mislim da
je oko 41 odsto.
Međutim, nije
I ovaj broj žena
ispunjen onaj uslov
koji imamo u
da je na svakom
parlamentu, a to je
četvrtom mjestu
12 od ukupno 88
žena’’, objasnila je
poslanika, su žene
Striković.
koje uglavnom
,,Nijesam od
imaju muški način
onih koji mislim
razmišljanja
da će puko povećanje broja žena
u parlamentu bog
zna kako povećati kvalitet života žena i riješiti brojne
ženske problem i unaprijediti sve lošije žensko zdravlje.
Ne, sigurno. Zato što i ovaj broj žena koji imamo u
parlamentu, a to je 12 od ukupno 88 poslanika,
su žene koje uglavnom imaju muški način
razmišljanja. Treba raditi na političkoj volji
koja ni danas u Crnoj Gori ne postoji kada
su ženske kvote u pitanju. Nemamo
solidarnost žena iz različitih političkih
partija. Nije dovoljno dobro organizovan,
niti dovoljno jak pritisak civilnog sektora.
Ne samo ženskih NVO, nego ni ostalih NVO.
Imamo i ono što se zove nezainteresovanost
medija da promovišu ove teme. Svi mi nijesmo
dovoljno animirale medije da ih uvjerimo
da je veće učešće žena u institucijama
neophodno, osim u sudskoj gdje je
53 odsto žena i tu se ne možemo
žaliti. Veće učešće žena u
organima vlasti podiže i
nivo demokratije i kvalitet
života građana’’, kazala je
Stiković.
POZICIJA ŽENA U POLITIČKIM PARTIJAMA U CRNOJ GORI
avgust 2014.
Bez
pomaka
P
o mišljenju Tatjane Perović iz Pokreta za pomaka u položaju žena u političkom odlučivanju.
promjene položaj žena u politici ne ide uzlaznom Njihova preporuka je bila upravo ovo o čemu smo mi
putanjom, već se pogoršava.
počeli diskusiju a to je reforma zakonodavstva. Rekla
,,Da ne bi to bilo neko moje opoziciono mišljenje sam da je izvještaj prezentovan u novembru, poslednja
pa mi se sada ništa ne sviđa, nadovezaću se na priču reforma je bila prije par mjeseci i dobili smo što smo
mojih koleginica. Riječ je o izvještaju koji je kod nas i kod dobili. Mislim da je većina nezadovoljna. Kako izgleda
medija prošao nezapažen. Nije niko
ovaj zakon sada. Kako sada stvari stoje
adekvatno prenio koliko smo mi dobili
u podgoričkom parlamentu, kada se
Kako sada stvari
loše ocjene po pitanju položaja žena
konstituiše, od 59 odbornika, biće
u balkanskim zemljama. Prezentacija
stoje u podgoričkom 15 odbornica. Što je 25 odsto, pod
tog izvještaja je bila u novembru
uslovom da ne bude nekih rotacija i
parlamentu, kada se
prošle godine. Domaćini smo bili mi
slično. To na prvi pogled djeluje kao
konstituiše, od 59
u Podgorici a gosti su bili iz zemalja
veliki procenat, međutim mi imamo
odbornika, biće 15
bivše Jugoslavije sa Albanijom. To
jasne preporuke - evropski standardi
odbornica. Što je 25
nam pokazuje da Evropska unija sve
su da je sve ispod 30 odsto žena
odsto, pod uslovom
nas stavlja u isti koš. Oni su u tom
premalo’’.
da ne bude nekih
izvještaju svaku zemlju pojedinačno
Sem što se po preporukama iz
rotacija i slično. To na EU šminkaju propisi o zastupljenosti
ocijenili kakav je tu položaj žena. Počev
prvi pogled djeluje
od manje zastupljenog položaja u
žena, Perović kao problem navodi i to
kao veliki procenat,
politici, pa završiv s tim da su žene te
što su žene unutar partija grupisane
koje su najčešće na udaru mobinga,
i prinuđene da djeluju u okviru
međutim mi imamo
da se ne školuju…’’
organizacija koje su samo ženske:
jasne preporuke Perović je istakla da je u izvještaju
,,To je neki politički prostor koji je
evropski standardi
Evropske komisije izražena zabrinutost
ostavljen da se tu žene malo igraju sa
su da je sve ispod 30
položajem žena u Crnoj Gori: ,,I to ne u
politikom a kada treba nešto ozbiljnije
odsto žena premalo
posljednjih par, nego su naglasili da u
da se odlučuje vidite da na pozicijama
posljednjih 10 godina nije bilo nikakvog
odlučivanje nema žena’’.
avgust 2014
POZICIJA ŽENA U POLITIČKIM PARTIJAMA U CRNOJ GORI
Predrasude prema
ženama u politici
N
ataša Vuković je govorila o iskustvu unutar DF u prvih 10 dvije poslanice, u posljednjih 11 osam posvoje stranke – Socijalističke narodne partije. slanica. SNP prvih 10 tri poslanice, posljednjih 11 dvije
,,Mi smo 2011. predložili amandman poslanice. Pozitivna prvih 10 tri poslanice, posljednjih
da se na izbornoj listi među svaka tri kandidata 11 četiri poslanice. Jedino su SNP i Pozitivna na neki
počev od prvog do trećeg i tako
način pokušale da primjene zakon
redom kandiduje najmanje jedno
onako kako bi trebalo’’.
Onda kažu da je
lice manje zastupljenog pola. Za
Nastavila je: ,,Koalicija za Evropsku
ovaj amandman je bilo 19 poslanika
CG
na 9 izbornih lista su imali u prvih
malo kvalitetnih
i poslanica, kompletan klub SNP-a,
12
po
tri odbornice, a samo na tri liste
žena koje hoće
jedan poslanik i jedna poslanica
u
prvih
12 četiri odbornice. SNP, na
da se bave
SDP-a, i jedna poslanica DPS-a. Protiv
pet
izbornih
lista su imali u prvih 12
politikom. A na
je bio 30 poslanika i poslanica - tri
- tri, na šest izbornih lista u prvih 12
to kažem da li je
SDP-a, 26 DPS-a i jedna poslanica
- četiri, i na jednoj listi su imali u prvih
neko provjerio
DPS-a, uzdržani pet poslanika Nove,
12 – pet odbornica. DF u 11 izbornih
koliko je među
četiri PzP-a, tri Bošnjačke stranke,
lista tri odbornice, u jednoj četiri...’’.
muškarcima
četiri DPS-a, i poslanica HGI i poslanik
Osvrćući se na tezu da nema
onih kvalitetnih
SDP-a. Ovo sam namjerno pročitala
dovoljno žena koje žele da se bave
da vidimo koliko je u određenom
politikom, Vuković je kazala: ,,Ja
koji se bave
trenutku važnija politika partije
hoću da se bavim politikom i želim
politikom
nego ono za šta svi treba da se
da mi država omogući da se bavim
borimo. Moram da napomenem da je
politikom. Onda se kaže da je politika
upravo poslanica DPS-a koja je bila protiv bila na našoj prljav posao da nije za žene, već da je više za muškarce.
konferenciji, potpisala i upravo je po kvotama i dobila Kažem da politika ne mora da bude prljav posao, zavisi
mjesto u parlamentarnoj Skupštini Savjeta Evrope’’.
kako taj posao radiš. Onda kažu da je malo kvalitetnih
Analizirajući posljednje izmjene zakona i izbore, žena koje hoće da se bave politikom. A na to kažem da
Vuković je kazala: ,,Evropska CG u prvih 10 mjesta imali li je neko provjerio koliko je među muškarcima onih
su nula poslanica. U posljednjih 11 mjesta 10 poslanica. kvalitetnih koji se bave politikom’’.
POZICIJA ŽENA U POLITIČKIM PARTIJAMA U CRNOJ GORI
avgust 2014.
Zaključci panel diskusije
Pozicija žena u političkim
partijama u Crnoj Gori:
• Veće učešće žena u politici uticalo bi pozitivno na
razvoj demokratije, ekonomskih i socijalnih reformi
u zemlji
• Nezadovoljavajuća je zastupljenost žena u politici - u Skupština Crne Gore, lokalnim parlamentima,
izvršnoj vlasti i ostalim institucijama na nacionalnom
i lokalnom nivou
• Zanemarujući je broj žena na mjestima
odlučivanja
• Uprkos izvjesnom napretku u zakonskoj
regulativi, žene nemaju odgovarajuću zastupljenost
u političkim partijama u Crnoj Gori
• Domaće zakonodavstvo trebalo bi u potpunosti
uskladiti sa preporukama Evropske komisije i drugih
međunarodnih organizacija i tijela
• Ne primjenjuju se odredbe u izbornom
zakonodavstvu koje definišu kvote
• Akti većine političkih partija nijesu usklađeni
s domaćim zakonodavstvom i njegovim
antidiskriminatorskim normama
• Neophodno je obezbijediti primjenu postojećih
antidiskriminatorskih normi u praksi
• Potrebna je jača saradnja između ženskih grupa
u političkim partijama, nevladinih organizacija i
medijima
• Mediji bi trebali da promovišu rodnu ravnopravnost
• Potrebno je više akcija kojima bi se animirale
žene da uđu u politiku
• Neophodne su društvene akcije i zakonske izmjene radi većeg političkog učešća žena s invaliditetom,
Romkinja i ostalih ranjivih ženskih grupa
• Potrebno je promovisati princip – 50 odsto
zastupljenosti žena u politici, kako bi se zaista
uspostavio balansiran odnos i ravnopravnost
polova
• Politička volje da se promijeni pozicija žena u
društvu nije izražena
„Novinarsko istraživanje i debate: Zastupljenost žena u parlamentarnim političkim partijama i rukovodećim tijelima“. Ovaj projekat se realizuje
uz finansijsku podršku Evropske komisije. Iznijeti stavovi su mišljenja MCDM i ni na koji način ne mogu biti interpretirani kao zvanični stav EU.
avgust 2014
POZICIJA ŽENA U POLITIČKIM PARTIJAMA U CRNOJ GORI