Godina XI., broj: 45 Kolovoz 2010. • • • • • • • 4 • • • • • • sadržaj: • 20 47 OTOČKI LIST Glasilo Grada Otoka V.Nazora 1/I. 32252 Otok/ Hrvatska www.otok.hr e-mail: [email protected] Izdavač: Grad Otok Za izdavača: Josip Šarić, gradonačelnik Glavna urednica: Marijana Barnjak, prof. Suradnici: Marin Benaković, Mira Bošnjaković, Marina Čepo, Daria Gongeta, Ksenija Huber, Petar Jakovac, Marija Lombarović, Mirko Martinović, Tomislav Marić, Petar Matas- Pjer, Katica Novoselac, Zvonko Spajić, Berislav Vuković Lektura: Katica Novoselac, prof. Grafičko oblikovanje DESIGN STUDIO D www.designstudio-d.hr Tisak: Zebra, Vinkovci OTOČKI LIST JE BESPLATAN Prilozi se mogu uplatiti na račun br: 234009-1853500007 (Privredna banka Zagreb) Glasilo je prijavljeno Vladi RH, Uredu za odnose s javnošću. Sva prava pridržana Naslovnica: INES KOVAČIĆ – pobjednica smotre „U OTOKU MOBA“, fotografija: Jasenko Ćutuk • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • OTOČKI List Glasilo Grada Otoka OTOČANI I KOMLETINČANI PROSLAVILI ČETVRTU OBLJETNICU GRADA OTOKA IZVJEŠĆE SA ŠESTE SJEDNICE GRADSKOGA VIJEĆA GRADA OTOKA OBILJEŽENA 19. OBLJETNICA POGIBIJE OTOČKIH REDARSTVENIKA- LUKE CRNKOVIĆA I ZORANA GRAŠIĆA OBILJEŽEN DAN DRŽAVNOSTI INTERVENTNO SANIRANJE POPLAVA U OTOKU I KOMLETINCIMA UREĐENJE JAVNIH POVRŠINA U KOMLETINCIMA I OTOKU 1. smotra običaja proljetne ophodnje u Komletincima „ MOJA DUŠA SLAVONSKI JE KRAJ“ SVEČANI MIMOHOD 18. OTOČKOGA PROLJEĆA 12. ZLATNE GRIVE KULEN IVANA JELOVIĆA IZ ŽUPANJE ŠAMPION 10. OTOČKE KULENIJADE VEČER ZA MARTINA ODRŽAN JOŠ JEDAN IZVRSTAN KONCERT GRADSKOGA ZBORA „OTOK“ GRAD OTOK UGOSTIO DVIJE PREDSTAVE 18. FESTIVALA GLUMCA „Pjesma i riječ zavičajna“ NIKOLINA TOMIĆ I OVE GODINE OSVOJILA PRVO MJESTO NA FESTIVALU “DJECA PJEVAJU HITOVE” ODRŽANA SVEČANA SJEDNICA UDRUGE DRAGOVOLJACA NARODNE ZAŠTITE GRADA OTOKA U OTOKU MOBA AKTIVNOSTI UDRUGE HRVATSKIH DRAGOVOLJACA DOMOVINSKOGA RATA GRADA OTOKA OTOK BOGATIJI ZA TRI NOVE UDRUGE NAGRAĐENA PJESMA NIKOLINE ILIJEVIĆ IZ OTOKA TRODNEVNI SEMINAR ZA OSNIVAČE I VODITELJE DJEČJIH FORUMA RAZLIČITI OBLICI POUČAVANJA RODITELJA I UČENIKA O VAŽNOSTI PRAVILNE PEHRANE I TJELOVJEŽBE ZA ZDRAVLJE Majčin dan PROMICANJE ZDRAVSTVENE KULTURE MOJ GRAD OTOK „Jačanje roditeljskih kompetencija obitelj na okupu“ VATROGASCI OBILJEŽILI BLAGDAN SVETOG FLORIJANA KUP VATROGASNE ZAJEDNICE GRADA OTOKA OTOČKI I KOMLETINAČKI BRANITELJI U DOMOVINSKOME RATU NK „OTOK“ U TREĆOJ HRVATSKOJ NOGOMETNOJ LIGI OTOČANKA IZABELA LOJNA JEDINA IZ VUKOVARSKO- SIJEMSKE ŽUPANIJE U HRVATSKOJ ŽENSKOJ NOGOMETNOJ REPREZENTACIJI “NOĆ GLADIJATORA” POSJETILO 1000 GLEDATELJA Mirko Martinović iz Otoka izabran u Izvršni odbor Hrvatskog atletskog saveza UČENICE OTOČKE ŠKOLE POBJEDNICE KROSA SPORTSKIH NOVOSTI ATLETIČARKE VICEPRVAKINJE HRVATSKE ATLETSKA NATJECANJA UČENIKA OSNOVNE ŠKOLE JOSIPA LOVRETIĆA Gagulanke osvojile 1. mjesto na rukometnom turniru EKO-AKCIJA UREĐENJA VIROVA NATJECANJE NA VIROVIMA TURNIR U NOVSKOJ DAN OTOČKIH BORACA U ZAGREBU JUNIORSKO PRVENSTVO HRVATSKE U TAEKWONDOU POLAGANJEM ZAVRŠILI USPJEŠNU POLUSEZONU IZ ŽIVOTA NA STANU: Stevanov stan na Vranjevu Marveni vašar POVIJEST OTOČKOGA ROCK N’ ROLLA by ZVONKO SPAJIĆ OTKAD SI OTIŠLA Robin Hood Alisa u zemlji čudesa HUMOR 3 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 45 OTOČANI I KOMLETINČANI PROSLAVILI ČETVRTU OBLJETNICU GRADA OTOKA zajednice te zalaganja u rješavanju ljudskih i materijalnih potreba”. Program obilježavanja Dana grada Otoka započeo je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća podno spomenika poginulim zrakoplovcima i braniteljima Otoka. Četvrti je rođendan Grada obilježen potpisivanjem ugovora između Hrvatskih voda i Grada Otoka za izgradnju pročistača i kolektora otpadnih voda vrijedan 10 milijuna eura. Program je nastavljen svečanom sjednicom Gradskoga vijeća Grada Otoka. Građani grada Otoka ove su godine počasnom građankom proglasili Jadranku Kosor, predsjednicu Vlade Republike Hrvatske “kao izraz posebne zahvalnosti za stvaranje uvjeta za promicanje vrijednosti Domovinskog rata, pojedinca, obitelji, društvene 4 Kako stoji u obrazloženju odluke koju je donijelo Gradsko vijeće na svojoj 6. sjednici , Jadranka Kosor “odabrala je jedini ispravan put, put za Hrvatsku kao pravnu državu, za vladavinu zakona i reda, bez nedodirljivih i privilegiranih, o čemu svjedoči ova povelja i plaketa”. Na svečanoj je sjednici Gradskog vijeća Otoka bio i mr. sc. Božidar Pankretić, potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva kojemu je tom prigodom uručena Plaketa grada Otoka za doprinos razvoju komunalne infrastrukture. Ministar Pankretić u svom je govoru prenio čestitke i zahvale predsjednice Vlade Jadranke Kosor. Istaknuo je i kako Otočani trebaju biti ponosni jer sve što je dosad učinjeno zaslužuje pohvale. Danas se svjedoči razvijenoj Poduzetničkoj zoni, izgrađenom Domu kulture, Furniru. Za sve su zaslužni i hrvatski branitelji koji su obranili Hrvatsku od neprijatelja i tako nas zadužili i dali nam obvezu da, njima u čast, damo sve od sebe kako bi se spasili iz ove krize koja je zahvatila i Hrvatsku. Pred Hrvatskom je kraj i završetak pregovora za ulazak u Europsku uniju, a gospodarski program oporavka Vlada završava prema dogovoru i svi se započeti projekti neće zaustavljati. Dan grada Otoka Otočanima i Komletinčanima čestitao je i župan Božo Galić te je istaknuo iznimno dobru suradnju Vukovarsko-srijemske županije i Grada Otoka. Vukovarskosijemska županija nije zaustavila započete projekte, a prioritet su oni koji čuvaju radna mjesta. Sve aktivnosti u gospodarstvu rezultirale su smanjenjem broja nezaposlenosti koji je, u odnosu na isto vrijeme prošle godine, smanjen za 8 %. Gradonačelnik Josip Šarić izrazio je zahvalnost svima koji su se odazvali pozivu u Otok. Bili su tu brojni uvaženi gosti: saborski zastupnici Petar Mlinarić i Zdravko Kelić, sudac Ustavnog suda Marko Babić, državni tajnik Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Zdravko Krmek, ravnateljica Uprave za regionalnu i lokalnu infrastrukturu Katica Mišković, izaslanik MUP-a i načelnik PU Vukovarsko-srijemske Stipica Kuna, direktor Vinkovačkog OTOČKI List Glasilo Grada Otoka vodovoda Dražen Milinković, ravnatelj vinkovačke Opće bolnice Krunoslav Šporčić, izaslanstvo Vukovarskosrijemske županije, načelnici brojnih općina, tvrtki, itd. Medalja grada Otoka dodjeljena je Zdravku Krmeku, državnom tajniku u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva za doprinos razvoju komunalne infrastrukture, Katici Mišković, ravnateljici Uprave za regionalnu i lokalnu infrastrukturu u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva za doprinos izgradnji komunalne i socijalne infrastrukture, Ani Mariji Radić, ravnateljici Uprave za područja posebne državne skrbi u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva za doprinos realizaciji Projekta stambenog zbrinjavanja, Silviji Jović, direktorici Ekogradnje d.o.o. Darda za doprinos gospodarskom razvoju i zapošljavanju, mr. sc. Anti Mandiću, predsjedniku Uprave IN 2 - Informacijski inžinjering Zagreb za doprinos razvoju sporta grada Otoka i Vladi Spajiću za doprinos razvoju gospodarstva i sporta. Priznanje grada Otoka dodjeljeno je prof. Katici Novoselac, predsjednici Udruge žena “Gagulanke” Komletinci za doprinos razvoju društvenih djelatnosti i Nevenki Krznar, predsjednici Udruge sv. Vinka Paulskog i voditeljici Župnog karitasa za doprinos humanitarno-socijalnim aktivnostima, Stjepanu Goreti za doprinos razvoju vatrogastva, NK “Otok” za ostvarene športske rezultate i Mariji Čepo, predsjednici Udruge “Hrvatska žena” Otok za doprinos razvoju društvenih djelatnosti. U kulturnom su dijelu programa nastupali članovi Gradskoga zbora Otok, pod ravnanjem prof. Jana Valenćika te članovi KUD-a Josipa Lovretića iz Otoka. Marijana Barnjak 5 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 45 IZVJEŠĆE SA ŠESTE SJEDNICE GRADSKOGA VIJEĆA GRADA OTOKA OBILJEŽEN DAN DRŽAVNOSTI Šesta je sjednica Gradskoga vijeća Grada Otoka započela izvješćem gradonačelnika Josipa Šarića koji se osvrnuo na manifestaciju Otočko proljeća u kojoj je realizirano oko 40 različitih priredbi i događanja. Gradonačelnik je u svom izvješću izvjestio i o uspješnoj naplati komunalne naknade, ali i održavanju javne rasvjete, kanalske mreže, sadnje cvjetnjaka, itd. Što se tiče programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, u pripremi je treći natječaj koji će se provesti na jesen. Gradonačelnik se osvrnuo i na stambeno naselje „Petkovac“ u kojem će se početkom proljeća sljedeće godine započeti s izgradnjom komunalne infrastrukture i u kojem je predviđena izgradnja čak 250 obiteljskih domova. Posebno je važan početak rada tvornice Furnir Otok d.o.o. koji je najavljen za listopad ove godine i u tom će se pogonu u prvoj fazi otvoriti čak 100 novih radnih mjesta. Prigodom obilježavanja Dana državnosti 25. lipnja 2010. s početkom u 10.00 sati izaslanstvo Pilotske škole HRZ I PZO Zemunik iz Zadra, predvođeno pukovnikom Željkom Jurkovićem te Grada Otoka, predvođeno gradonačelnikom Josipom Šarićem položilo je vijence i zapalilo svijeće podno spomenika poginulim zrakoplovcima i braniteljima Otoka na Trgu kralja Tomislava u Otoku. Dan državnosti u Republici Hrvatskoj je blagdan koji se obilježava 25. lipnja, na dan kada je 1991. godine Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske proglašavajući Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom. Berislav Vuković Na dnevnom su se redu šeste sjednice Gradskoga vijeća Grada Otoka našla i finanacijska izvješća Komunalnog poduzeća „Vranjevo“ i Predškolske ustanove „Pupoljak“, a o njima su izvjestili Zvonko Jelić i Katica Pućo. Jedna je od tema bila i osnivanje Savjeta mladih. Naime, potvrđeni su članovi s liste kandidata i za Savjet mladih izabrana je Marina Čepo ( Zbor mladih „Gracija“), Mario Đukić (DVD Otok), Tihomir Gutić ( DVD Komletinci), Adam Lukinac ( KUD „Josip Lovretić“ Otok), Ivka Lovrić- Jovanović ( Udru- ga žena „Gagulanke“ Komletinci), Ivan Mirčetić ( KUD „Filipovčice“ Komletinci) te Ivan Vrbat ( Udruga dramskih amatera „Josip Kosor“ Otok). Na sjednici se raspravljalo i o Prijedlogu Odluke o izmjenama i dopunama Proračuna Grada Otoka za 2010. godinu. Jedna je od tema bila i izvješće o izvršenju Plana gospodarenja otpadom Grada Otoka 2009.- 2017. godine. Ksenija Huber OBILJEŽENA 19. OBLJETNICA POGIBIJE OTOČKIH REDARSTVENIKA- LUKE CRNKOVIĆA I ZORANA GRAŠIĆA Polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća u Otoku je obilježena 19. obljetnica ubojstva dvanaestorice pripadnika Specijalne jedinice Policije Vinkovci. Njih su pripadnici srpskih paravojnih postrojbi ubili i masakrirali 2. svibnja 1991. u Borovu Selu. Među dvanaestoricom ubijenih policajaca bila su i dvojica Otočana – Luka Crnković i Zoran Grašić. Cvijeće su položili i svijeće zapalili roditelji i članovi obitelji poginulih redarstvenika, izaslanstvo Grada 6 Otoka na čelu s gradonačelnikom Josipom Šarićem, načelnik Policijske postaje Otok Ivan Drmić, a molitvu je predvodio otočki župnik vlč. Antun Knežević. Luka Crnković bio je jedan od najmlađih sudionika akcije u Borovu Selu. I on je ,kao i ostali Otočani i Komletinčani, prošao pripreme u Vinkovcima, ali odlazak u Borovo Selo imao je isti ishod kao i za Zorana Grašića. Zoran i Luka pokopani su 4. svibnja 1991. na otočkom gradskom groblju. Marijana Barnjak OTOČKI List Glasilo Grada Otoka INTERVENTNO SANIRANJE POPLAVA U OTOKU I KOMLETINCIMA Prema riječima Josipa Šarića, gradonačelnika Otoka, tijekom trodnevnih prekomjernih padalina u lipnju Grad Otok je angažirao gradsku komunalnu službu i komunalno poduzeće Vranjevo te Dobrovoljno vatrogasno društvo iz Otoka i Komletinaca radi interventnog saniranja poplava. Najkritičnije je bilo u Otoku u ulicama Hrvatskih mučenika, Bosutskoj, Bana Jelačića, Strossmayerovoj, Kralja Držislava, Velebitskoj, Braće Radić, Bageri i Zrinski Frankopana, te u komletinačkim ulicama Braće Radić, Vladimira Nazora i Školskoj. Radilo se na izmuljivanju i prokopima kanala te uklanjanju mostova u Otoku i Komletincima koji nisu u funkciji. Mirko Martinović 7 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. UREĐENJE JAVNIH POVRŠINA U KOMLETINCIMA I OTOKU Grad Otok je u suradnji sa Zavodom za zapošljavanje iz Vinkovaca krajem travnja 2010. godine zaposlio 25 djelatnika za održavanje javnih površina i izvođenje javnih radova na području Otoka i Komletinaca. Zaposlene su osobe koje su se nalazile evidentirane na Zavodu za zapošljavanje i koje su se redovito prijavljivale najmanje godinu dana. Oni će raditi tri mjeseca s mogućnošću produživanja ugovora za još tri mjeseca, a osobe koje su prijavljene na Zavodu duže od tri godine zaposlene su odmah na šest mjeseci o trošku Zavoda za zapošljavanje. Novozaposleni rade na uređenju javnih prostora u Otoku i Komletincima, a njihov se rad osobito primjećuje na zasađenim cvjetnim površinama koje su zasjale u punom sjaju uljepšavajući život Otočanima i Komletinčanima. Katica Novoselac 8 Godina XI., broj: 45 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka 1. smotra običaja proljetne ophodnje u Komletincima Udruga žena Gagulanke pokrenula je u suradnji s KUD - om Filipovčice iz Komletinaca kulturnu manifestaciju pod nazivom Običaj proljetne ophodnje. Riječ je o okupljanju kulturno - umjetničkih društava koji u svom programu njeguju običaje vezane uz dolazak proljeća, buđenje prirode i zazivanje kiše kako bi sve što su ljudi svojim trudom pripremili moglo poniknuti i izrasti. Program je pokrenut sa željom da postane tradicionalna priredba u Komletincima i prirodan početak manifestacije Otočko proljeće. Ove su godine u programu sudjelovala tri KUD - a, domaćini Filipovčice, Sloga iz Bapske i Šokadija iz Strizivojne. Filipovčica je prikazala izvorni komletinački običaj proljetne ophodnje ulicama Komletinaca što je evociralo sjećanja starih i pobudilo zanimanje mladih. Gagulanke su dale svoj doprinos ovoj priredbi pripremivši bogatu izložbu ručnih radova i izgradivši sivnicu - svojevrsnu “kapelicu” od tkanih “stonjikova”, ručnog rada i zelenih grančica. Izgradnja sivnice stari je komletinački običaj vezan uz blagdan Duhova. Nakon bogatog kulturnog programa, koji se odvijao na pozornici postavljenoj na školskom igralištu, sudionici programa nastavili su se družiti uz večeru i glazbu poželjevši jedni drugima da se ponovo vide na 2. smotri običaja proljetne ophodnje. Katica Novoselac „ MOJA DUŠA SLAVONSKI JE KRAJ“ Ovogodišnje je Dječje otočko proljeće održano 28. svibnja u organizaciji otočke Osnovne škole Josipa Lovretića. Dobrodošlicu svim sudionicima, mentorima, voditeljima, Otočanima i njihovim gostima izrazila je ravnateljica Ljubica Todorić koja nije krila svoje zadovoljstvo. Program je bio iznimno bogat, a prvi su se predstavili članovi malog zbora OŠ Josipa Lovretića iz Otoka koje je uvježbao Jan Valenćik. Oni su otpjevali splet hrvatskih tradicionalnih pjesama i tako nas proveli kroz Zagorje, Slavoniju i Dalmaciju. Veliki zbor OŠ iz Otoka, koji također vodi Jan Valenćik, otpjevao je nekoliko skladbi, između ostalog i pjesme It’s a me, oh Lord i Yerushalaim shel zahav. Susjedni su se Komletinci predstavili spletom kola iz Slavonije i tako pokazali svoju ljubav prema rodnom zavičaju. „Moja duša slavonski je kraj“ naziv je recitala koji je priredila recitatorska skupina OŠ Josipa Lovretića. Otočani su se predstavili i kroz svoju dječju folklornu skupinu spletom slavonskih kola, a uvježbao ih je voditelj Stjepan Mišetić. Lutkarska skupina otočke osnovne škole izvela je scensku priču „Kiša“, pod voditeljskom palicom učiteljice Jasne Klarić. Jedni su od gos- tiju bili i članovi Kulturnog centra „Klasje“ iz Privlake koji su izveli svoj plesni program. Da i kišobran može imati reumatičnih problema, pokazali su mali Komletinčani u svom plesnom igrokazu. Posebno je oduševljenje na ovogodišnjem Dječjem otočkom proljeću izazvala plesna skupina Osnovne škole Josipa Lovretića koju je uvježbala učiteljica Sanja Vukasović. Gosti su ove godine bili i članovi folklorne skupine Osnovne škole Ivana Kozarca iz Nijemaca koji su se predstavili tradicionalnim slavonskim plesovima. Udruga „Hrvatska žena“ iz Otoka i ove se godine uključila u organizaciju Dječjeg otočkoga proljeća svojom modnom revijom. Sve je izradila njihova vrijedna članica Željka Tomić, a modele su nosile poznate otočke manekenke. Sve je završilo u plesnom ozračju uz plesnu skupinu OŠ „Vladimir Nazor“ iz Komletinaca. Marijana Barnjak 9 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 45 Ona je veliko srce ljubavi, blistavi dragulj što sjaji na zemlji. U rano proljeće mlada i zelena, u ljeto zlatna i rumena. S jeseni žuta i sjajna, a zimi bijela i bajna. Uvijek lijepa, čista i mirna, to je ona – MOJA DOMOVINA. Ivana Đulabić, 5.c DUŠA MOJA SLAVONSKI JE KRAJ Krenula je prema cesti koja vodi izvan sela, sela u kojem je odrasla, provela cijeli svoj život. Nakon nekoliko metara, njezina duga, plava haljina bila je prašnjava, a bijela bluza mokra od znoja i suza. Naposljetku, zastala je na kraju sela i okrenula se. Gledala ga je sa suzama u očima. Zlatne njive, crvene makove i hrastove šume. Sve je to morala ostaviti. Ali obećala je da će se jednoga dana vratiti u svoje selo, svoju dragu Slavoniju. Obrisala je suze i nastavila put s tugom u srcu. Prola- 10 Glasilo Grada Otoka SVEČANI MIMOHOD 18. OTOČKOGA PROLJEĆA MOJA DOMOVINA Spakirala je kofere i teškom mukom ih počela vući prema vratima. Izašla je iz dvorišta obraslog srpanjskim ružama i stupila na pustu ulicu. OTOČKI List Kada se u središtu Otoka začuje topot konja i zvuk tambure i slavonske pjesme, ostvaruje se jedna od manifestacija Otočkoga proljeća nazvana svečanim mimohodom. Svaka folklorna skupina koja se kreće u tome mnoštvu ima svoj izvor, koji se u jednom proljetnom danu pokaže brojnim gledateljima na ulici, a bogatstvo narodne nošnje, pjesme i igre nudi se brojnim gostima koji tada posjete Otok. Svečani je mimohod ove godine održan 6. lipnja u 18 sati. U nošnji i pjesmi, u kolu i svirci, u igri i šali lako prepoznajemo svoje djedove i bake, nedostaju samo njihova imena. Zato je mimohod najatraktivnija i najsvečanija manifestacija Otočkoga proljeća. Iz njega izvire ljepota nošnje, snaga i ponos hrvatskih ljudi koji pokazuju koliko cijene ono što su im u zadužbinu ostavili njihovi preci. Još jednu sliku treba dodati mimohodu, a to je topot kopita. Konji bijelci, dorati il’ riđani gizdavih vratova i bujnih griva kao da bi željeli poletjeti jer nisu više izmoreni teškim radom. Oni danas, uglavnom, služe za sport i paradu. Tu su i svečane zaprege, a iz okićenih se kola ori pjesma djevojaka, snaša i momaka. Mimohod se kretao od Poljoprivredne zadruge “Otok” do Trga kralja Tomislava. Organizatori su i ove godine bili KUD “Josip Lovretić” Otok i Konjogojska udruga “Otok”. U svečanom je mi- zili su dani, mjeseci i godine. Na poljima više nije bilo žita, uz cestu više nisu rasli makovi. Ruže su uvenule i dvorište je obraslo travom. Šume više nema. Posjekli su drva i odvezli ih. Potok je sada odlagalište smeća. Ulice su prazne, prozori zatvoreni. Iako je obećala, nije se vratila. Je li zaboravila svoje selo, svoju ravnu Slavoniju? Je li zaboravila svoje djetinjstvo i svoje odrastanje? A vrata prazne kuće čekaju. Hoće li je dočekati? Jelena Lučić, 7.c Voditeljica: Marica Pejić 11 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 45 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka 12. ZLATNE GRIVE da se nastavi njegovanje tradicije i kulturnog identiteta mještana Starih Jankovaca. KUD “Tamburica” dolazi iz Velimirovaca, a moglo se tu vidjeti i susjede iz Privlake koji su okupljeni u KC “Klasje” i tradicionalno posjećuju Otok u vrijeme Otočkoga proljeća. U mimohodu su prošetali i članovi KUD-a “Filipovčice” iz Komletinaca. KUD “Filipovčice” njeguje izvorne narodne pjesme i čuva izvorne narodne nošnje te izvorne plesove. KUD je gostovao diljem Hrvatske, ali i izvan granica Hrvatske. mohodu sudjelovalo osam KUDova. KUD “Posavski biseri” dolazi iz Slavonskoga Broda i njeguje posavske pjesme i plesove. U mimohodu je sudjelovao i KUD “A. G. Matoš” iz Tovarnika. Taj je KUD osnovan 1930. godine i često 12 je bio na udaru ratnih zbivanja, još od Drugoga svjetskog rata, a posebno Domovinskog rata. KUD “Šokačka grana” iz Osijeka neumorno promiče baranjsku pjesmu i kulturu, a svojim je nastupom u Otoku “Šokačka grana” bila svojevrsni veleposlanik Baranje. KUD “Jankovci” iz Starih Jankovaca i ove je godine bio sudionik Otočkoga proljeća. Kulturno-umjetničko društvo “Jankovci” iz Starih Jankovaca od svog osnutka 1971. godine radi na očuvanju i njegovanju tradicije i kulturne baštine mađarske nacionalne manjine, stanovnika sela. Mnoge su generacije u 30 godina postojanja gradile KUD koji sada broji 90-ak članova, većinom okupljenih u folklornoj sekciji te manji dio u glazbenoj sekciji. U posljednje se vrijeme velika pozornost posvećuje radu s mladima i djecom, koji će bit čvrst temelj Voditelji programa bili su Milka Vida, bać Roka i did Tunja. Udruga “Hrvatska žena” Otok za sve je Otočane, Komletinčane i njihove goste priredila izložbu pod nazivom “Stari običaji i rukotvorine” koja se mogla pogledati na trgu od 16 do 20 sati. U Otoku se svake godine može vidjeti godišnja izložba članova Udruge likovnih umjetnika “Otočki vir”, a ove su godine to upriličili u nedjelju 6. lipnja u središnjem parku, uz druženje s autorima. Svoj je izložbeni prostor u parku imala i Udruga za osobe s posebnim potrebama “Breza” iz Otoka. Vrijeme je bilo sunčano, što je privuklo velik broj posjetitelja. Marijana Barnjak tia kupom u vožnji dvoprega, 1. kolo – dresurna utakmica. Organizator tog natjecanja bila je Državna ergela lipicanaca iz Đakova. Prvo su mjesto osvojili vozač Josip Zirn i suvozač Antun Živić iz Konjičkog kluba DELD. Na drugom su mjestu Ante Medvidović i Stjepan Katić iz ZK „Slavonac“. Treće su mjesto osvojili Josip Anđan i Marijana Matković iz KK „Slavonac“. U sudačkom su vijeću bili Ivica Mandić, Mirjana Baban i Ivica Bogadi. Posljednjeg je vikenda u svibnju u Otoku održana tradicionalna manifestacija Zlatne grive. Sve je započelo Konjičkom noći na kojoj su goste zabavljale članice Tamburaškog sastava „Garavuše“. 12. se manifestacija“Zlatne grive“ održavala pod pokroviteljstvom ministra poljoprivrede Petra Čobankovića, a u organizaciji KU „Otok“ Otok. Središnji se program održao u nedjelju 30. svibnja. Sve je započelo svečanim otvorenjem 12. zlatnih griva u 11 sati, a nastavilo se Croa- tu Vinko Katić iz KK Pleternica. Croatia kup u vožnji dvoprega, 1. kolo – preciznost okupio je sedam dvoprega. Najviše je bodova osvojio dvopreg vozača Josipa Zirna i suvozača Antuna Živića iz DELDa. Na drugom su mjestu Tomislav Program se nastavio Memorijalnim turnirom Martina Lukinca u teklićkom jahanju. Prvo je mjesto pripalo Otočaninu Vladimiru Bošnjaku iz KU „Otok“ Otok, na drugom je mjestu Josip Đukić iz KU „Slakovci“ Slakovci, dok je treće mjesto osvojio Vedran Puškarić iz KU „Dorat“ Vinkovci. Na otočkom je hipodromu „Čistine“ održano i Prvenstvo RH u vožnji dvoprega za juniore. Prvo je mjesto osvojio Vedran Šuškarić iz KK Vinkovci, dok je na drugom mjesDrenjačević i Goran Grizak iz DEL Đakovo, a na trećem su mjestu Ante Medvidović i Stjepan Katić iz ZK „Slavonac“. Otočani i njihovi gosti mogli su vidjeti i natjecanje u starim sportovima. Ovogodišnje su Zlatne grive završene zajedničkim ručkom, a da je organizacija i ove godine bila uspješna, pokazali su i brojni gledatelji koji ni ove godine nisu zaobišli tu vrijednu otočku manifestaciju koja se održava u sklopu Otočkoga proljeća. Marijana Barnjak 13 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 45 KULEN IVANA JELOVIĆA IZ ŽUPANJE ŠAMPION 10. OTOČKE KULENIJADE 10. otočka kulenijada ove je godine održana 2. srpnja. Ove je godine ocijenjeno 58 uzoraka kulena, što pokazuje kako je Otočka kulenijada i dalje priznato natjecanje svih proizvođača te najpoznatije slavonske delicije. Otočanima, Komletinčanima i njihovim gostima obratio se i gradonačelnik Josip Šarić koji se u uvodnoj riječi prisjetio i Zdravka Andabake, jednog od osnivača Otočke kulenijade. Gradonačelnik Šarić pozdravio je mnogobrojne uvažene goste i čestitao svim kulenarima na odazivu. Ta vrijedna otočka manifestacija još je jedan od dokaza kako Otok nije samo dobio status grada, 14 već ga iznimno uspješno i opravdava nizom vrijednih projekata u gospodarstvu, sportu i kulturi. U ime župana Vukovarsko-srijemske županije obratio se dožupan Željko Cirba koji je čestitao na 10 godina održavanja te vrijedne manifestacije te je poželio da taj proizvod svoje mjesto pronađe i u svijetu, uz obećanje potpore Vukovarsko-srijemske županije. Petar Čobanković, ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, ove je godine otvorio 10. otočku kulenijadu te je istaknuo kako je to zajednički rezultat proizvođača kulena i onih koji su prepoznali i podržali tu manifestaciju. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja potiče takve aktivnosti i danas, kad je Hrvatska pred vratima Europske unije, to daje novu dimeniziju hrvatskoj poljoprivredi, a upravo je kulen jedan od najpoznatijih hrvatskih proizvoda. Tročlana je prosudbena komisija, na čelu s prof. Antunom Petričevićem, kulenu Ivana Jelovića iz Županje dodijelila šampionsku titulu na ovogodišnjoj 10. otočkoj kulenijadi. Titula vicešampiona pripala je njegovu sugrađaninu Iliji Jeloviću, dok su se zlatnim medaljama u proizvodnji kulena okitili Branimir Balažić iz Bilja, OPG Josipa Joba iz Osijeka, obrt “Kulin” iz Piškorevaca, Pavo Jarić iz Starih Mikanovaca, OPG Andabaka i Goran Lončar iz Otoka te Darko Rožmarić iz Tenje. 10. otočku kulenijadu i ove je godine organizirala Udruga uzgajatelja crne slavonske pasmine svinja i Grad Otok, uz pomoć brojnih sponzora: Ministarstva regionalnog razvoja, Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Ministarstva turizma, Hrvatskih voda, Hrvatskih šuma, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, itd. Berislav Vuković OTOČKI List Glasilo Grada Otoka VEČER ZA MARTINA I ove je godine , 5. lipnja, pjesmom „S onu stranu Plive“ u izvedbi Ivana Grčića počela još jedna „Večer za Martina“. Ova je večer omaž Martinu Sučiću – Marci, jednom od osnivača KUD – a „Šumari“ i dugogodišnjem tajniku toga društva. „Šumari“ su ugledno i respektabilno kulturno - umjetničko društvo u koje je i Martin Sučić ugradio veliki dio svojega znanja i entuzi- jazma. Uz ostale voditelje stvorio je društvo prepoznatljivo u cijeloj Hrvatskoj, a i u Europi jer i tamo često gostuju. I svijet im je počeo otvarati svoja vrata jer su prošle godine imali uspješno gostovanje u Kanadi. Na temeljima koje je Marca pomogao postaviti, dalje nadograđuju voditelji: Ivan Orešković – umjetnički voditelj, Julija Dujić – voditeljica pjevanja, Perica Raguž – voditelj tamburaškog orkestra te Dario Grčić – voditelj dječjeg ansambla. Počastili su nas „Šumari“ dobro nam poznatim koreografijama s kojima već nekoliko godina, u okviru Otočkog proljeća, evociraju uspomene na Martina Sučića. To su: prigorski plesovi, međimurski plesovi „Falila se Jagica divojka“ i „Baroš, oj Barica“ te splet bunjevačkih kola. Od pjevača solis- ta nastupili su: Ivan Grčić, Marijana Matošević i Ivan Meković. Program su upotpunili gosti: učenice Osnovne škole Josipa Lovretića iz Otoka Tina Ukić s monologom „Nena“ i Iva Gluhaković s monologom „Momci i divojke“ , a pripremila ih je Anica Valenćik, KUD „Filipovčice“ iz Komletinaca s voditeljicom Marijom Čorić i pučka spisateljica iz Vrbanje Marija Ćosić, rođena Otočanka. Ona nam je pričala o baka Marijinim divanima. Bila je to još jedna ugodno provedena večer. Mira Bošnjaković 15 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 45 ODRŽAN JOŠ JEDAN IZVRSTAN KONCERT GRADSKOGA ZBORA „OTOK“ 30. svibnja u župnoj je crkvi sv. Antuna Padovanskoga u Otoku održan koncert duhovnih i svjetovnih skladbi Gradskoga zbora „Otok“. Tako se moglo čuti gregorijanski koral „Ave verum“, „Ave Maria“ Ivana pl. Zajca, skladba „Regina coeli“ o. Kamila Kolba, „Hvalite ime Gospodnje“ Brune Steina, „Oče nebeski“ Dimitrija Bortnjanskog, „Hvalite Boga u svetištu njegovu“ s. Svjetlane Paljušević, „Yerushalayim Shel Zahav“ Naomi Shemer, „Sejaj bajžulek“, „Vuprem oči“, „Pod kopinom“ Vinka Žganeca i „Slavonske slike“ Branka Starca. Dirgent i voditelj zbora je Jan Valenćik, dok je u orguljskoj pratnji i ovaj put bio otočki župnik Antun Knežević. je godine bio grad Vukovar, a sve je organiziralo Hrvatsko društvo dramskih umjetnika ( HDDU) i Koncertno-kazališna agencija „Asser Savus“ iz Vinkovaca. Od ove godine, u spomen na prošle godine preminulog velikana hrvatskog glumišta Vanju Dracha koji je i jedan od utemeljitelja Festivala glumca, nagrada za najbolju predstavu nosi ime tog glumca. U sklopu festivala bila je postavljena Trijenalna izložba kazališnih plakata. Svečanom su priredbom u Hrvats- kazališta. Najbolje su glumice Slavica Zečević za predstavu „Zečja rupa“ Kazališta Planet art i Barbara Nola za predstavu „Gola u kavezu“ Kluba kulture „Moruzgva“ iz Zagreba. Nagradu za najbolju mladu glumicu dijele Ana Maras za uloge u predstavama „Balon“ i „Ljubav, struja, voda i telefon“ Satiričnog kazališta „Kerempuh“ i Maja Posavec za ulogu u predstavi „Zečja rupa“. Nagradu za najbolje glumačko lutkarsko ostvarenje ili glumačko ostvarenje u predstavama kom domu u Vukovaru dodijeljene nagrade i priznanja najboljim glumcima i glumicama ovogodišnjeg Festivala glumca te nagrada za najbolju predstavu u cjelini. Svečanost je započela projekcijom filma Ane Marije Bokor „Lica glumice“, a priznanja i novčane nagrade dodijelili su gradonačelnici pet gradova Vukovarsko-srijemske županije. Najuspješnijim glumcima proglašeni su Krešimir Mikić za uloge u predstavi „Balon“ Teatra EXIT i Teatra 2000 te Joško Šela u predstavi „Škrtičina“ Šibenskog za djecu i mlade dobila je Jasmina Žiljak za ulogu u predstavi „E, moj Pinokio“ Gradskog kazališta mladih u Splitu. Za najbolju predstavu 17. festivala glumca proglašena je predstava „Balon“ Teatra 2000 i Teatra EXIT u režiji Mislava Brečića. OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Otočani su ove godine u svom gradu imali priliku vidjeti dvije predstave. U utorak 18. svibnja na terasi Kavane Otok odigrana je predstava „Đuka Begović“ koju je izvelo Kazalište mladih iz Splita i Ernest Berc s Tamburaškim sastavom „Bosutski bećari“. U subotu 22. svibnja u 20 je sati odigrana drama „Izumitelj“ u izvedbi Satiričkog kazališta „Kerempuh“ iz Zagreba. Saborski zastupnik Nenad Stazić napisao je Marina Čepo GRAD OTOK UGOSTIO DVIJE PREDSTAVE 18. FESTIVALA GLUMCA Predstavom „Balon“ Mate Matišića u režiji Mislava Brečića u koprodukciji Teatra 2000 i Teatra EXIT 14. svibnja u Gradskom kazalištu „Joze Ivakića“ u Vinkovcima počeo je 17. festival glumca, koji se od 24. svibnja, osim u Vinkovcima, održavao i u Vukovaru, Županji, Iloku i Otoku. Festival je imao i glumca domaćina, a ove je godine to bio doajen hrvatskoga glumišta Relja Bašić. Gledatelji su u 11 festivalskih dana mogli pogledati 22 predstave hrvatskih kazališta, kazališnih udruga ili glumaca pojedinaca, koje je za festival odabrao ovogodišnji izbornik Ivo Gregurević. Domaćin festivala ove 16 Prosudbeno povjerenstvo Festivala glumca dodijelilo je posebno priznanje za njegovanje nacionalne baštine predstavi „Inoče“ Gradskog kazališta „Joza Ivakić“ u Vinkovcima, u režiji Himze Nuhanovića. satiru o umirovljeniku koji rješenje svojih egzistencijalnih problema pronalazi u kandidaturi za predsjednika Republike, a u glavnoj je ulozi Željko Königsknecht. Predstava se održala u holu Osnovne škole Josipa Lovretića u Otoku. Da Otočani i Komletinčani još nemaju dovoljno razvijenu svijest o vrijednosti tog festivala i predstava koje izabiru najbolji stručnjaci iz kazališne struke u Hrvatskoj, pokazuje i vrlo malen broj posjetitelja. Marijana Barnjak 17 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 45 „Pjesma i riječ zavičajna“ I ove je godine održana vrijedna manifestacija „Pjesma i riječ zavičajna“. Ove je godine organizator bila nova otočka udruga, Udruga za očuvanje tradicijske baštine „Pletenica“. Program je bio iznimno bogat i zanimljiv. Na početku je skladbom „Slavonske slike“ sve Otočane i njihove goste počastio Gradski zbor „Otok“ pod dirigentskom palicom prof. Jana Valenćika. Dora Štrajbek iz Bošnjaka izvela je recitaciju „Sanjam“. Udruga „Pletenica“ ima svoju recitatorsku grupu „Rrvacka rič“ koju vodi Anica Valenćik, a otočki su osnovnoškolci izveli pjesme raznih slavonskih autora. Posebno su umijeće pokazali gosti iz Šiškovaca, Muška pjevačka skupina „Poljari“ koji nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Pjesmu „Vezak vezla“ Ante Kovača izvela je Anamarija Baran, uz glazbenu pratnju na klaviru koju je izvela Marina Čepo. Smijeh na licima izaz18 vali su komletinački „Gagulančići“ koje je uvježbala učiteljica Marija Čorić. Ni ovogodišnja „Pjesma i riječ zavičjna“ nije mogla proći bez onih koje sve to znanje o ikavici i šokačkom govoru kroz pjesmu prenose mladim naraštajima već desetak godina, a to su članice Ženske pjevačke skupine „Vezenke“ iz Otoka. Laura Dogan i Dora Živković iz Ivankova bile su prave „majstorice“ izvodeći kratki igrokaz „Druge“. Romana Grgurovac iz Privlake sve je počastila izvedbom slavonskih pjesama svirajući samicu, a pjesmu „Slavonija“ Dobriše Cesarića izvela je Katarina Kaurin, članica dramske sekcije Župe sv. Antuna Padovanskoga iz Otoka koju je uvježbala voditeljica Mira Bošnjaković. Pjesmu „Dida me zorom budio“ izveo je Karlo Nakić iz Bošnjaka, a nastupila je i bošnjačka tamburaška skupina. Organizatori su na kraju podjelili zahvalnice svim sudionicima, a brojni su okupljeni gosti mogli vidjeti i izložbu ručnih radova. Program je vodio Ivan Vrbat koji je i ovaj put pokazao svoje izvrsno umijeće. Marijan Barnjak OTOČKI List Glasilo Grada Otoka NIKOLINA TOMIĆ I OVE GODINE OSVOJILA PRVO MJESTO NA FESTIVALU “DJECA PJEVAJU HITOVE” Poznata priredba “Djeca pjevaju hitove” i ovog je lipnja u središte Otoka pozvala mnogobrojne građane. Na audiciji održanoj 2. lipnja izabrano je 20-ak izvođača koji su se do 16. lipnja pripremali kako bi se predstavili u što boljem svjetlu. Iako je kiša prijetila cijeloga dana, festival je započeo u 20 sati na rukometnom igralištu u središtu grada. Kako su na početku najavile voditeljice, svi su mogli uživati u bogatstvu talenata učenika otočke osnovne škole i osjećati se ugodno jer je glazba zvonka radost, radost koja se čuje, izražena radost koja zvoni poput najljepšeg zvona. Program je otvorila plesna skupina učiteljice Sanje Vukasović i njezinih razigranih učenika koji su još jednom pokazali svoje umijeće i maštovitost. Gabrijela Peranović ove se godine drugi put predstavila na festivalu i to pjesmom “Zeko i potočić”. Iva Maras pjevala je pjesmu “Okovi na srcu”, dok se Ema Filipović predstavila pjesmom “Više nisam tvoja”. Posebno je zanimljiva bila najmlađa natjecatelji- ca Lorena Markić koja je pjevala pjesmu “Zora bijela”. Lorena je pokazala kako je pred njom blistava pjevačka karijera. Sve je pjesmom protresla Diana Lukić koja je pjevala “Ti si kriv”, a Snježana Pejanović se nije uzrujavala i izvela je pjesmu “Ja samo pjevam”. Pjesmom se izražavaju osjećaji, a svoje je kroz pjesmu “Molitva” izrazila Karla Ivanetić. Antonela Ferbežar izvela je “Krivi spoj”, a Ivana Nuić “Takvi kao ti”. Pjesmu “Okovi na srcu” moglo se čuti i u izvedbi Marije Ivičić-Tadić. Prijatelj je netko tko zna pjesmu u tvom srcu, a da je bez jednog takvog ostala pokazala je Sandra Jurić pjesmom “Otkad te nema”. Vlatka Perković bila je sjajna dok je izvodila pjesmu “Naučila sam trik”, kao i Anamarija Trutin pjevajući “Jedna noć”. Tina Ukić predstavila se pjesmom “Preboli me”, a Dinka Spajić izvedbom pjesme “Dva srca i jedna ljubav”. Sve je na noge podigla Tihana Spajić pjesmom “Hajde da ludujemo”, a jedini dečko koji je nastupao jest Gabrijel Martinović koji je posebnim šarmom izveo pjesmu “Marija”. Nikolina Tomić posljednja je pjevala pjesmu “Moj si anđeo”, ali ipak je i ove godine osvojila zasluženo prvo mjesto i nagradu od 250 kuna. Grabrijel Martinović i ove je godine bio iznimno uspješan pa je osvojio drugo mjesto i novčanu nagradu od 150 kuna, a na trećem je mjestu Tihana Spajić s pjesmom “Hajde da ludujemo” i osvojenih 100 kuna. Kiša ipak nije izdržala pa se sve moralo ubrzati, no to ipak nije umanjilo uspješnost tradicionalne otočke priredbe koju je i ovu godinu organzirao Grad Otok i Tvrtka za glazbeno- scenske usluge “Dujeton” iz Bošnjaka, u suradnji s profesorom Janom Valenćikom koji se potrudio da sve dobro funkiconira. U prosudbenom su povjerenstvu ove godine bili Jan Valenćik, Marko Landeka, David Matozan, Adam Lukinac, Marina Čepo i Marijana Barnjak. Rezultati i pobjede na ovom uspješnom dječjem festivalu ostaju u sjeni ljubavi prema glazbi i druženja koje svima bude ugodno, a da i publika to prepoznaje, dokazano je i ove godine. Marina Čepo 19 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 45 ODRŽANA SVEČANA SJEDNICA UDRUGE DRAGOVOLJACA NARODNE ZAŠTITE GRADA OTOKA U subotu 19. lipnja održana je svečana sjednica Udruge dragovoljaca Narodne zaštite grada Otoka na kojoj su dodjeljene i Viteške povelje 13. rujna 1991. za dragovoljnost, nesebičnost, odlučnost i hrabrost. Predsjednik Ilija Klarić pozdravio je sve članove obitelji poginulih branitelja i goste koji su došli na tu sjednicu. Okupljenima se obratio i gradonačelnik Josip Šarić koji je pohvalio rad udruge i naglasio uključivanje i Komletinčana u tu udrugu, ali i činjenicu kako nikad nije dovoljno govoriti o Domovinskome ratu. Grad Otok je na tom polju učinio dosta. U središtu Otoka i Komletinaca izgrađeni su spo- menici poginulim i nestalim braniteljima, utemeljene su komemoracije koje se u znak sjećanja održavaju svaku godinu i Otok je po tome posebna sredina. U ratne su dane Otok i Komletinci proživjeli svoje najteže trenutke, ali iz tih je trenutaka izrastao ponos i zahvalnost svima koji su bili uključeni u obranu od velikosrpske agresije. U pet mjeseci postojanja Udruga dragovoljaca Narodne zaštite bila je vrlo aktivna. Članovi su uključeni u većinu manifestacija 18. otočkoga proljeća. Sve je pozdravio i Ivan Posilović, predsjednik Udruge Narodne zaštite Republike Hrvatske. Viteške povelje 13. rujna 1991. dodjeljene su obiteljima Franje Zekića, Ante Barnjaka, Marka Kovačića, Marijana Marcikića, Augustina Djedovića, Marka Šušnjare, Drage Halape, Božidara Gugića, Ivana Horvata, Martina Lukinca i Antuna Zdenka Kovačića. Marijana Barnjak ni organizatori, gospođa Mira Bošnjaković i gospodin Ivan Vrbat koji je šarmantno i nadahnuto odradio i ulogu voditelja programa. već jedanaestu godinu njeguje izvorne napjeve našega kraja. Predstavili su nam se i Komletinčani, članovi KUD-a Filipovčice, uvijek prepoznatljivi po svojoj izvornosti, te gosti iz Privlake, mladi tamburaši KC Klasje. Gospodin Vrbat je i idejni začetnik smotre, a prema njegovim riječima ideju je potaknula fotografija «Ručkonoše» objavljena u Lovretićevoj monografiji «Otok». «Svagdanje ruvo», koje nosi djevojka s Lovretićeve fotografije, za ovu je smotru pronađeno u starim otočkim ormarima, a svi odjevni predmeti su originalni primjerci stari oko stotinu i više godina. Tako nam je otočka predstavnica Ines Kovačić, uz pomoć organizatora priredbe i starijih otočkih snaša, vjerno dočarala Lovretićevu ručkonošu. Bila je počešljana »uširoko naprid», a natkrita farbericom. Pod vratom je također imala farbericu. Odjenula je oplećak širokih rukava i čipkom OTOČKI List Glasilo Grada Otoka na crno- bijele «kocke». Na nogama je imala opanke plantičare i čičkave čarape «zrnjicom». Opasana je bila običnom tkanicom, a na ramenu je bila obramenica. Na jednom kraju obramenice nalazio se koršov s vodom, a na drugome kraju, u krpi, nalazilo se jelo: kruh, kobasica, slanina i sol u drvenoj solenici. Tako spremljena bila je i Lovretićeva ručkonoša koja je (možemo tek pretpostavljati) nosila jelo koscima koji su kosili livade. Prateći program «Mobe» još jednom smo otkrili ljepotu i bogatstvo tradicijske kulture ovog dijela Hrvatske. Na kraju treba spomenuti i sponzore priredbe. To su: Grad Otok, OPG Skokić, OPG Kovačić, OPG Bertić, Damir Lončar, gospođa Elizabeta Škrobo, Poljoprivredna zadruga Otok, TO Marić, Pekara U OTOKU MOBA U nedjelju, 11. srpnja u prostoru otočke osnovne škole, u sklopu 18. otočkog proljeća održana je i posljednja planirana manifestacija, priredba pod nazivom «U OTOKU MOBA». Bila je to prva smotra radne narodne nošnje našega kraja, revija tradicijskog ruha koje su naši predci odijevali samo za vrijeme rada. Smotru je organizirala Udruga za očuvanje tradicijske baštine»PLETENICA» Otok. Priredba je započela u 19 sati. Za dojmljiv početak i stvaranje pravog ozračja na ovoj večeri pobrinule su se članice pjevačkog zbora Gracija, Marina Čepo i Marijana Barnjak. Odjevene u starinsko ruho i s vreten20 ima u ruci otpjevale su staru slavonsku pjesmu Predite prelje. Smotru je otvorio gradonačelnik Otoka ing. Josip Šarić. Nakon njegovih pozdravnih riječi nazočnima se obratila i rizničarka Udruge gospođa Marija Skokić. Tijekom večeri pozornicom su prošetali predstavnici Bogdanovaca, Bošnjaka, Komletinaca, Lovasa, Privlake, Prkovaca, Retkovaca, Semeljaca, Vrbanje i Otoka. Skladnost nošnji, kretanje sudionika na pozornici, izvorni govor mjesta iz kojeg dolaze te poznavanje dijelova odjeće koju su nosili, ocjenjivali su članovi prosudbene komisije, predsjednica mr. Ljubica Gligorević, viša muzejska savjetnica i članovi Marija Vučković i Antun Božić, ap- solventi etnologije. Za izvornost i opći dojam pohvaljene su Marina Živković iz Semeljaca («kolje pitla») i Katarina Tomić iz Vrbanje («nosi fruštuk na njivu»). Prvo je mjesto osvojila Otočanka Ines Kovačić, (ručkonoša), drugi nagrađeni bio je Marko Pranjić iz Retkovaca ( vraća se s gumna), a treća je bila Marija Čajkovac iz Prkovaca (pralja). Pobjednicima smotre nagrade i lente uručio je gradonačelnik Josip Šarić. Lente je izvezla predsjednica Udruge gospođa Verica Jurić. U programu su sudjelovale i Vezenke, otočka starija ženska pjevačka skupina koja vrlo uspješno Program je završen pjesmom Ne daj, Slavonijo, da ti zamru njive. Zajednički su je izveli svi sudionici programa, a njihovoj se pjesmi pridružila i publika. Priredba je ocijenjena vrlo uspješnom, za što su zaslužni svi njezini sudionici, a najviše glav- donja skuta, a preko donjih je skuta imala vezenku uzduž vezenu crnim koncem (dolje rasplitanu i s malom čipkom). Pred njom je bio zapreg crni farberski, a preko zaprega bio je otarak, tzv. «dizana daska», vezen križićima, s malom šlingom. Na leđima je imala torbu od pređe, Matas,Pekara Bessi,Cvjećarnica Nena,Udruga Hrvatska žena Otok, članice i članovi Udruge «Pletenica», Ljubica Todorić i Osnovna škola Josipa Lpvretića Otok. Hvala sponzorima. Anica Valenćik 21 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 45 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka OTOK BOGATIJI ZA TRI NOVE UDRUGE MOJ ŽIVOT ZORA U Otoku ja se skrasih, gdje provedoh mladost svoju. Sretoh ljubav svog života, tu obitelj stvorih svoju. Njena smrt nas rastavila, lijepe uspomene ostavila. A sad osta da se sjećam, utjeha je ponajveća. Prijatelje tu sam našla, prihvatiše tad me svi. Ja sam isto takva bila pa su me zavoljeli. Brod svoj sam napustila, majku svoju, sestru svoju. Zaljubljena tad sam bila, svoj dom sam ovdje svila. Imala sam drugu divnu, Magdalena se je zvala. Svoje slobodne trenutke za mene je ostavljala. Zavoljela ja sam Bosut, kroz Vinkovce koji teče. Žal za Brodom ja zamijenih, kraj Bosuta svako veče. Zora rudi suncem obasjana, jutarnjom rosom okupana. „Dobro jutro“ zoro moja čista, veličina i ljepota tvoja blista. Sunce budi uspavano jutro, kupi rosu s listova žustro. Livadom se razigrano igra, vrapčić mali trči kao čigra. Zrake sunce kroz granje se provlače, žubor potoka čuje se sve jače. Sve se budi, vedrina se javlja, novi dan se rađa i obnavlja. Slavica Puljiz AKTIVNOSTI UDRUGE HRVATSKIH DRAGOVOLJACA DOMOVINSKOGA RATA GRADA OTOKA Svake godine, pa tako i ove, 24. lipnja 2010. Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskoga rata grada Otoka sudjelovala je na susretima djece hrvatskih branitelja u Bilju gdje su se djeca hrvatskih branitelja natjecala u nogometu, pikadu, glazbenoj radionici, playstationu i dr. Djecu hrvatskih branitelja na natjecanje su vodili tajnik UHDDR-a Vukovarsko-srijemske županije Dragomir Čelebić i predsjednik UHDDR- grada Otoka Marko Šarić. Na natjecanje su išla djeca 22 iz Otoka, Komletinaca i Županje. Djeca su postigla dobre rezultate. Tako je nogometna ekipa djece hrvatskih branitelja iz Otoka, s trenerom Miletom Matanovićem, osvojila 2. mjesto, dok su u glazbenoj radionici Valentina Matičić i Nikolina Čengić osvojile 1. i 2. mjesto u mlađoj generaciji te odlaze na državno natjecanje djece hrvatskih branitelja u Savudriju. U glazbenoj je radionici Josipa Čengić osvojila 1. mjesto u starijoj generaciji i isto ide na državno natjecanje u Savu- driju. U playstationu je predstavnik UHDDR-a grada Otoka Darko Jukić u mlađoj generaciji osvojio 1. mjesto, dok je Toni Filipović iz Županje osvojio 1. mjesto u starijoj generaciji te odlazi na državno natjecanje u Savudriju. Marko Šarić Od nedjelje 18. travnja Otok je bogatiji za još jednu udrugu. Osnivačka skupština Udruge „Pletenica“ Otok održana je u Gradskoj vijećnici, a glavne su joj smjernice očuvanje tradicijske baštine, popularizacija narodne tradicije i stvaralaštva na svim područjima kulturnog, umjetničkog i društvenog života našega kraja. Udruga „Pletenica“ za jedan od svojih ciljeva ima očuvanje kulturne i prirodne baštine, razvijanje kulturnog i prosvjetnog stvaralaštva, razvijanje ljubavi prema narodnom stvaralaštvu ovoga kraja. U to su ubrojene i aktivnosti na očuvanju i pronalaženju zaboravljenih običaja, razmjena iskustava sa sličnim zajednicama putem seminara, savjetovanja i susreta. Novoosnovana će udruga imati nekoliko sekcija: folklornu, tamburašku, pjevačku, povijesno-literarnu, etnografsku, likovno-oblikovnu. Na osnivačkoj je skupštini izabrano i vodstvo udruge. Predsjednicom je jednoglasno proglašena Verica Jurić, dok će njezin zamjenik biti Ivan Vrbat. Tajnica je Mirjana Jakovac, a rizničarka Marija Skokić. U Upravnom su odboru Anica Valenćik, Mirjana Jakovac, Mira Bošnjaković, Kristina Banović, Verica Jurić i i Ivan Vrbat. Nadzorni odbor čine Joško Bašić, Marija Vuković i Ljubica Grbavica. Na skuštini su bili i predstavnici drugih udruga koji su pohvalili inicijativu gospođe Verice Jurić i zaključeno je kako je upravo osnivanje takve udruge bilo potrebno kako bi se povezali svi koji imaju isti cilj, a kako je određeno i u Statutu, a to je očuvanje tradicijske baštine koja ima neprocijenjivu vrijednost. 12. svibnja 2010. u Dnevnom je boravku za starije osobe održana osnivačka skupština Udruge osoba s posebnim potrebama „Breza“ koja će djelovati u gradu Otoku, a po potrebi i u okolnim mjestima. Predsjednicom je Udruge imenovana Ruža Pardovicki, dok je potpredsjednik Jure Komljenović. Tajnica je Ana Dragić, a rizničarka Božica Mijetić. Ta će se novoosnovana udruga baviti i praćenjem i pronalaženjem rješenja za zdravstvene, socijalne i druge teškoće svojih članova koji imaju posebne potrebe. 22. lipnja 2010. godine održana je Osnivačka skupština Udruge voćara i stanara „Athak“.Josip Bašić , jedan od članova Inicijativnog odbora, pozdravio je sve nazočne i uopznao ih s razlogom i potrebom osnivanja Udruge. Josip Bašić je jednoglasno prihvaćen i za predsjednika Udruge voćara i stanara „Athak“. Dopredsjednicima su imenovani Dubravko Kulundžić i Ivica Mirčetić. Za tajnika je izabran Tihomir Sotinac, dok je za rizničara izabran Josip Božičević. U Izvršni je odbor izabrano pet članova: Ivica Sučić, Tihomir Sotinac, Josip Božičević, Marko Peičević, Josip Bašić. U Nadzorni su odbor udruge izabrani Marko Pauković, Ivan Damjanović i Sebastijan Cupić. Marijana Barnjak 23 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. NAGRAĐENA PJESMA NIKOLINE ILIJEVIĆ IZ OTOKA Godina XI., broj: 45 TRODNEVNI SEMINAR ZA OSNIVAČE I VODITELJE DJEČJIH FORUMA U Selcu je održan trodnevni Seminar za osnivače i voditelje Dječjih foruma (28., 29. i 30. lipnja 2010.). Svrha je seminara bila upoznavanje cilja, programa i načina rada Dječjih foruma. Brojnim radionicama, predavanjima i prikazom iskustva iz prakse, obrađene su teme vezane uz prava djeteta, upoznavanje i provedbu odredbi Konvencije UN o pravima djeteta. Seminar je bio radnog i edukativnog karaktera, a svi su polaznici aktivno sudjelovali u rješavanju konkretnih zadataka, obradi tema, pronalaženju mirnog rješenja u različitim oblicima sukoba, zlostavljanja i nasilja nad Ogranak Matice hrvatske Zaprešić i ove godine je obja- djecom . vio natječaj” Ivica Kičmanović” za literarne i novinar- Kako i sama sudjelujem u odgoju djece za toleranciju, ske radove o djetinjstvu i školovanju učenika osnovnih mir, suradnju, uzajamno uvažavanje i nenasilje, rado škola. sam se odazvala pozivu na seminar. Bila sam u prilici Svoje su radove prijavljivali učenici osnovnih škola iz govoriti o brojnim akcijama vezanim uz borbu protiv Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Vojvodine siromaštva, zatim o međugeneracijskoj solidarnosti na (Srbija). djelu, koje sam provodila sa svojim učenicima u školi i izvan nje. Nikolina Ilijević, učenica 1. b razreda Osnovne škole Govorila sam i o suradnji gradske uprave, crkve i škole Josipa Lovretića iz Otoka, uključila se u natječaj pjes- koja je obostrana i uspješna. mom “Prvi dan u školi”. Među brojnim je radovima Vjerujem da će već od sljedeće školske godine i u (više od tisuću) njezina pjesma uvrštena u 170 pohvala. Otoku djelovati Dječji forum s ciljem upznavanja i Za nagrađene su i pohvaljene učenike u Zagrebu orga- ostvarivanja prava djeteta. nizirani 26. dani Ante Kovačića te 24. susret IVICA Daria Gongeta KIČMANOVIĆ. Pokrovitelj susreta bilo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH. Nikolina je marljiva i izvrsna učenica. Ističe se svojim radom, osobito izvrsnim dramsko-scenskim izrazom. Sudjelovala je na Međuškolskom i na Županijskom Lidranu 2010. Iako je tek prvi razred, vjerujem da je pred njom još puno pohvala, priznanja i nagrada. Učiteljica Daria Gongeta 24 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka RAZLIČITI OBLICI POUČAVANJA RODITELJA I UČENIKA O VAŽNOSTI PRAVILNE PEHRANE I TJELOVJEŽBE ZA ZDRAVLJE Uobičajenim radom u učionici, koji vremenom postaje predvidiv i jednoličan, nisu zadovoljni ni učenici ni učitelji. Veći dio potencijala i jednih i drugih ostaje potisnut, neiskorišten. Isto tako, držanjem roditelja na distanci, nastaju nepotrebne zapreke kojima su posljedica nedostatna komunikacija, neupućenost i slabiji uspjeh učenika. HNOS je, kroz široku lepezu raznolikosti poučavanja, pokazao svoje prednosti koje treba koristiti u svakoj prilici. Širom su otvorena vrata kreativnost učitelja, učenika i roditelja. Uzajamno se nadopunjavaju i isprepliću i škola više nije teret, nego mjesto gdje svi imaju prava i obveze, uče jedni od drugih. Izlazak u prirodu, gosti u razredu, posjet ustanovama, putovanja, projekt u nastavi, integrirani nastavni dan... Sve su to izazovi kojima kvalitetan učitelj ne može odoljeti. Ovakav način rada moguće je primijeniti kroz svaki predmet, ali osobito priroda i društvo svojim temama daje bezbroj načina za osobnu afirmaciju svakog učenika i njegova učitelja. Od zamisli do realizacije Temu Zdrava prehrana odlučila sam obraditi uz pomoć liječnika Zavoda za javno zdravstvo Vinkovci. Već kod prvog kontakta naišla sam na suradnički raspoloženu ravnateljicu Zavoda koja mi je odlučila pomoći u realizaciji moje zamisli. Nakon nekoliko razgovora, dogovora i usklađivanja oko termina sve je bilo dogovoreno. No, počela sam dvojiti. Dovesti liječnika u učionicu, obraditi zdravu prehranu samo sa svojim razredom ili ići dalje? Korak po korak otišla sam tako daleko da sam odlučila organizirati tribinu - predavanje za roditelje i učenike prvog i trećeg razreda. Nakon što sam dobila suglasnost ravnateljice, krenula sam u izradu pozivnica u kojima sam naglasila aktualnost teme, jasno navela cilj, obrazovne, odgojne i funkcionalne zadatke. Najavila sam liječnicu dr. Josipu Banić, kao dio tima Zavoda za javno zdravstvo Vinkovci, koja će o temi govoriti. Moji su učenici dobili zadatak napraviti album s nazivom ili naljepljenim dijelovima ambalaže onoga što često nose u školu, kako bi pojeli za vrijeme velikog odmora. Naučili smo pjesmu “Šubi, dubi, dubi, sad me bole zubi” i recitaciju “Dobar savjet.” Dogovorili smo da će svaki učenik nagovoriti mamu ili tatu da ponese športsku obuću kako bi nakon predavanja ostali u školskoj dvorani... Užurbano smo se pripremali. I evo kako je u konačnici bilo. Roditelji su se 18. veljače 2010. odazvali u velikom broju. Kako je i navedeno u pozivu, sve se odvijalo u holu naše škole i nakon uvodnog pozdrava ravnateljice, gospođe Ljubice Todorić, počeli smo pjesmom koja je bila izvrsna motivacija i najava teme. Dr. Josipa Banić održala je primjereno predavanje o povezanosti pravilne prehrane, tjelovježbe i zdravlja. Navodila je najčešće pogreške u prehrani djece, poticala na raznolikost prehrane, govorila o važnosti voća i povrća te mlijeka i mliječnih proizvoda. Naglasila je važnost tjelovježbe za pravilan rast i razvoj djece i za zdravlje odraslih. Odgovarala je na pitanja roditelja i djece, a završili smo recitacijom “Dobar savjet” koja govori o važnosti pranja ruku prije i poslije obroka. Kako je pjesmica šaljiva, nije nedostajalo ni smijeha. Potom sam pozvala zainteresirane roditelje u športsku dvoranu u kojoj ih se našlo više nego sam očekivala. Nakon zajedničkih vježbi zagrijavanja, bilo je zanimljivo postrojiti ih u vrstu, razbrojati na parove i podijeliti u dvije ekipe. Odredili smo kapitene i počeli igru graničara. Imali smo sudca s pištaljkom, dvije 25 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. su trudnice ostale navijati, a djeca su bodrila roditelje. Bilo je cike, smijeha i galame, no svi smo bili zadovoljni. Neki su, kada se oglasilo zvono, htjeli nastavak, a neki su se žalili na nedostatak kondicije. Prije odlaska, roditelji su inzistirali na bar još jednoj ovakvoj utakmici do kraja školske godine. U razredu smo moji učenici i ja sređivali dojmove. Bila je to izvrsna govorna vježba. Učili smo aktivno slušati jedni druge, brojali koliko je bilo mama, a koliko očeva i na od- Godina XI., broj: 45 lasku kući dogovorili se kako ćemo u sljedeći četvrtak svi ponijeti jabuku u školu. Nije teško zamisliti koliko su o povezanosti pravilne prehrane, tjelovježbe i zdravlja na ovakav način naučila djeca i roditelji. I ne samo to. Zbližili smo se ! Zaključak: Povezanost roditelja i škole je nužna. Ona je važan preduvjet uspješnog ostvarivanja nastavnog procesa, a partnerski odnos roditelja i učitelja polazište je k pozitivnoj, obostranoj afirmaciji kojoj svi težimo. Iz tih razloga ne treba se ustručavati izaći iz šablone, već širom otvoriti vrata škole poticajnoj raznolikosti. Daria Gongeta, učiteljica 1.b razreda ,mentorica Osnovna škola Josipa Lovretića PREDŠKOLSKA USTANOVA „ Pupoljak“ OTOK STARIJA MJEŠOVITA ODGOJNA SKUPINA Majčin dan Majčin se dan prvo počeo slaviti u Americi, još davne 1872. godine, a 1914. je proglašen nacionalnim praznikom. Većina europski zemalja Majčin dan slavi druge nedjelje u mjesecu svibnju. Balzac je rekao: “Majčino srce je bezdan u čijim ćeš dubinama uvijek pronaći – spremnost na oprost.“ Zato toga dana majkama treba pokloniti malo pažnje i nježnosti, barem mrvicu onoga što nam one stalno nesebično daruju, i ne samo toga dana! U našem smo se vrtiću tjedan dana pripremali za proslavu Majčinog dana raznim stvaralačkim aktivnostima ; gazbenim, čitanjem tematski proznih tekstova i poezije, likovnim i manipulativnim. Posjetili smo i Majku Nebesku u crkvenom dvorištu i zamolili ju da uvijek čuva naše majke. 26 Centralna je aktivnost bila radionica za djecu i roditelje, ovaj puta isključivo za očeve naše djece. Djeca, njihovi očevi i odgojiteljice su u večernjim satima proveli vrijeme u ugodnom i kreativnom druženju. Izrađivali su čestitke za majke, ukrašavali predmete, kao što su vaze, tanjurići, šalice...koristeći salvetnu tehniku i slikanje bojama za staklo i keramiku. Očevi i djeca izrađivali su i nakit za majke, kao što su ogrlice i narukvice. Rastali smo se sretni i zadovoljni jer su mnogi očevi otkrili umjetnički duh i iznimnme vještine za kreativni rad. Djeca su bila sretan zbog ugodnog druženja, a onda i zbog radosti i iznenađenja njihovih majki simpatičnim darovima u koje je utkano mnogo ljubavi! Marina Lombarović, odgojiteljica OTOČKI List Glasilo Grada Otoka PROMICANJE ZDRAVSTVENE KULTURE Znamo da je nemjerljiva važnost kulturno – higijenskih navika u životu čovjeka. Sve navike, pa i ove, stječemo od ranog djetinjstva i ono što u to vrijeme usvajamo određuje naš život u budućnosti. Gost nam je bila Valentinina mama, koja je medicinska sestra, i na djeci prihvatljiv način je demonstrirala neke vještine korisne za pomoć i samopomoć. Djeca su se zajedno s tetom Marijom igrala bolnice i naučila, između ostalog, mjeriti puls, mijenjati plahtu nepokretnom bolesniku i druge korisne vještine. Teta Marija je djeci na vrlo slikovit način objasnila da se moraju čuvati u prometu i u igri jer povrede mogu biti opasne i nepopravljive. Naučili smo da je u mnogim slučajevima važna preventiva, sprečavanje bolesti i povreda,a postoji i narodna poslovica: „Bolje spriječiti, nego liječiti!“ Saznali smo o važnosti posla medicinske sestre u bolnici jer postoje mnoge sitnice koje bolesniku život znače. Zanimanje medicinske sestre izazvalo je zanimanje i dječaka i djevojčica u našoj skupini. Marina Lombarović, odgojiteljica MOJ GRAD OTOK Tijekom mjeseca lipnja u starijoj smo skupini Dječjeg vrtića Pupoljak provodili projekt pod nazivom „Moj grad Otok“, s ciljem približavanja djeci tradicijskih običaje otočkog kraja. U sklopu projekta organizirali smo brojne aktivnosti koje su djeci pružile priliku za bolje upoznavanje okoline u kojoj žive. Kako bi saželi sve što smo naučili o svom gradu i njegovoj prošlosti, završetak projekta obilježili smo na poseban način, organizacijom proslave koju smo nazvali „OTOČKO PROLJEĆE“. Toga su dana djeca imala priliku iskušati aktivnosti prožete tradicijom, a neke od njih su pranje rublja na tradicijski način, oslikavanje plakata za Otočko proljeće, izrada tradicijskih jela (05494) te preslikavanje motiva veza na tkaninu. U sklopu aktivnosti izradli smo i dukate koje smo slagali na vrpce , a zatim ih upotrijebili za izradu šešira kraljičara. Djeca su imala prigodu upoznati te isprobati dijelove tradicijskog ruha , poigrati se igara koje su se davno igrale ili kušati „slavonski doručak“. Odjevajući se u nošnje, djevojčice su svoju kosu ukrašavale tradicijskim frizurama u obliku pletenica , dok su dječaci preuzeli uloge tamburaša te su uz neizostavne zvuke slavonske glazbe vedro raspoloženje i igra potrajali cijeli dan, a dojmovi su trajali još dugo nakon toga. Marija Pućo 27 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka 28 Ožujak 2010. Godina XI., broj: OTOČKI List Glasilo Grada Otoka 29 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. KONCERTI Manifestacija 18. otočkog proljeća ove je godine imala iznimno bogat program, a tu se uklopilo i nekoliko koncerata zabavne glazbe. Za otočki je kirbaj glazbenik Ivan Stapić osmislio koncert na kojem su nastupali njegovi prijatelji te je tako počastio Otočane i njihove goste koji su se 13. lipnja u velikom broju okupili u našem gradu. Motoristi su i ove godine pokazali svoju dobru organizaciju te su se 25. lipnja na ulicama Otoka mogli čuti zvukovi snažnih motora okupljenih na 3. motorijadi, a za sve je u večernjim satima bio priređen rock koncert poznate Opće opasnosti. Povodom završetka Otočkoga proljeća i proslave Dana grada 4. srpnja na trgu u središtu grada održan je koncert legendarnog Jure Stublića i grupe Film. www.otok.hr Godina XI., broj: 45 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kulturno – umjetničko društvo „Filipovčice“ iz Komletinaca u Somboru „Filipovčice“ su ove godine imale niz putovanja, nastupa i druženja, a jedno od najzanimljivijih bilo je 24. srpnja 2010. godine kada smo bili gosti Hrvatskog kulturno – umjetničkog društva „Vladimir Nazor“ iz Sombora. Sudjelovali smo na njihovoj manifestaciji pod nazivom dužionica koja se ove godine održala po sedamdeset i šesti put. Bit dužionice je zahvala Bogu na uspješno obavljenom poslu i osiguranom kruhu, a posebna je zanimljivost izbor najuspješnijih domaćina u žetvi, bandaša i bandašice. Domaćini su nas jako lijepo dočekali i smjestili nas u hotelu. Ubrzo smo nastupali kao njihovi glavni gosti. Predstavili smo se zanimljivim programom: slavonskim temama na samici, komletinačkim i slavonskim kolima te spletom kola i pjesama Vesela razigrana Šokadija. Navečer smo se svi zajedno družili u Gradskoj kafani uz svirku tamburaša i veselje do kasnih noćnih sati. U nedjelju smo opet trebali nastupiti, ali je kiša spriječila mimohod pa smo samo sudjelovali na misi zahvalnici. Nakon mise imali smo ručak i opet zabavu sa sviračima. Krenuli smo kući oko 17.00 sati razgovarajući i sređujući svoje dojmove. Svi smo bili jako zadovoljni i vrlo bismo se rado opet vratili u Sombor. 30 Nadamo se da ćemo imati priliku što prije vratiti gostoprimstvo našim ljubaznim domaćinima. Misla Novoselac 31 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 44 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Obilježena 25 – godišnjica završetka osnovne škole Još jedna generacija bivših učenika Osnovne škole „Vladimir Nazor“ Komletinci sastala se kako bi obilježila vrijeme prošlo od zadnjih osnovnoškolskih dana. Ovoga puta to su bili učenici rođeni 1970./71., odnosno školska generacija 1977./1985. Svako takvo okupljanje obilježeno je navalom emocija, od radosnog iščekivanja susreta sa starim prijateljima, evociranjem uspomena na najljepše godine života, na osam godina provedenih u školskim klupama dijeleći dobro i „zlo“ (danas tek vidimo da nam je tada bilo samo dobro i najbolje, danas kada smo bogatiji za 25 godina životnog iskustva), na dane odrastanja, a sve popraćeno čuđenjem kako je sve brzo prošlo. Sastali smo se u našoj školi gdje nas je razrednik Mate Burazin prozvao, prema očuvanom imeniku iz sed- 32 mog razreda, na satu razredne zajednice. Bio je nezaboravan i neopisiv doživljaj nakon 25 godina sjediti u školskim klupama okružen starim prijateljima i dijeliti zajedničke uspomene. Razrednik je ovoga puta prozivao, sada propitujući životno, a ne školskog gradivo. Slušali smo jedni druge nastojeći zapamtiti što više podataka i saznati što nam se sve događalo otkad smo otišli iz osnovnoškolskih klupa. Sada nismo jedni drugima došaptavali odgov- ore, svi smo dobro naučili gradivo i nismo se bojali negativnih ocjena. Često smo jedni drugima upadali u riječ svako malo sjećajući se tko je kada s kim sjedio, tko se s kim potukao, tko je u koga bio zaljubljen, kako smo doživljavali svoje bivše učitelje, kako nam je bilo na maturalcu i bezbroj drugih nezaboravnih doživljaja. Ispričali smo svoje životne priče, koliko se to može u tako kratko vrijeme, pričajući jedni drugima i o onima koji nisu bili s nama iz raznih razloga. Postali smo roditelji (svi zajedno, nas 23, imamo 56 djece, a još je jedno na putu!), policajci, cvjećari, vlasnici firmi, učitelji, medicinske sestre, frizerke, umirovljenici, domaćice…, proživjeli cijelu jednu ljudsku mladost i preko leđa pregurali puno toga. Nakon obilaska škole otišli smo na grob našoj bivšoj učiteljici Mirjani Burazin i zapalili lampion za našeg nekadašnjeg školskog druga Vinka Lukendu – Pacana, Šalajka koji je nestao za vrijeme Domovinskog rata. Druženje smo nastavili na stanu na Bosutu uz pjesmu, svirku, dobro jelo i piće i puno, puno smijeha i radosti. Uz svog nekadašnjeg razrednika Matu Burazinu, učiteljicu povijesti Mariju Rukavinu i učitelja tjelesnog i glazbenog Zvonimira Rukavinu, kojima smo zahvalili na dolasku i svemu što su nas naučili, družili smo se do bijelog dana želeći da barem ovaj dan ne prolazi tako brzo i da duže traje. Ali vrijeme brzo prođe i morasmo se rastati tješeći se kako više nećemo dozvoliti da prođe tako puno vremena do ponovnog viđenja. Obećali smo jedni drugima da ćemo se sastajati češće, barem jednom svake godine jer nas je život naučio da su takva druženja nezaboravno i neprocjenjivo blago i da je sretan onaj tko ih ima. Katica Novoselac 33 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 45 „Jačanje roditeljskih kompetencija obitelj na okupu“ Stručno je usavršavanje bitan segment u radu odgajatelja kako bi bili u skladu s novim spoznajama iz područja pedagogije i psihologije djeteta. Osim znanja koje nam prenose stručnjaci, veliku vrijednost ima razmjena iskustava među odgojiteljima iz drugih vrtića. Stoga je važno okupljati se na raznim edukacijskim radionicama i seminarima. Upravo iz tog razloga 19. svibnja u Predškolskoj ustanovi Pupoljak održana je pedagoška radionica pod nazivom „Jačanje roditeljskih kompetencija- obitelj na okupu“. Cilj radionice bio je razmjenom iskustava i znanja poboljšati kvalitetu na području suradnje s roditeljima, a budući je mjesec svibanj posvećen obitelji, bila je ovo prigoda još jednom naglasiti važnost obitelji kao primarne sredine koja ima utjecaj na odgoj i odrastanje djeteta. Voditeljice su ove pedagoške radionice odgojiteljica - savjetnica Kata Lešić te ravnateljica Terezija Nemetz iz dječjeg vrtića Maslačak iz Županje. Na radionici je sudjelovalo četrdeset odgojiteljica iz dječjih vrtića Radosno djetinjstvo – Ivankovo, Vedri dani - Stari Mikanovci te Trnoružica, Kosjenka i Cvijetnjak iz Vinkovaca. Radionica je protekla u ugodnoj atmosferi, a posebno smo ponosni na pohvale koje smo dobili za uređenje okoliša vrtića. Marija Pućo VATROGASCI OBILJEŽILI BLAGDAN SVETOG FLORIJANA Otočki su vatrogasci 4. svibnja na večernjoj svetoj misi obilježili svog nebeskog zaštitnika, svetog Florijana. Misu je predvodio župnik Antun Knežević koji je ispričao kako je sveti Florijan bio rimski časnik, a živio je u vrijeme cara Dioklecijana(243.- 316.) u III. stoljeću poslije Krista u rimskoj provinciji Noricum (današnja Austrija) , u mjestu Lorchum. Vjeruje se da je kao časnik bio zadužen i za vatrogastvo jer su još u Augustovo doba (63. godine pr. Krista – 14. godina poslije Krista) u Rimu i svim pokrajinama Rimskog Carstva, gdje su djelovale rimske legije, bile ustrojene vatrogasne postrojbe. Kršćane su progonili za vrijeme vladavine cara Dioklecijana i Maximusa. U to vrijeme, na obalnom području Norciuma, funkciju namjesnika obnašao je Aquilinus, koji je nakon dolaska u Lorch, s velikim žarom začeo “lov” na kršćane: četrdesetoricu njih je ulovio i nakon dugog mučenja ba34 cio u tamnicu. Kad je za to saznao Florijan, u to vrijeme umirovljeni glavni činovnik, koji je tada živio u gradu Cetiumu (danas Zeiselmaur), požurio je u Lorch i sam izjavio da je kršćanin. Saznavši za to, namjesnik je od njega zatražio da prinese žrtvu bogovima, što je Florijan odbio. Ostao je dosljedan tomu i kad su ga stavili na muke. Na kraju je pala presuda. Naredili su da ga se s kamenom oko vrata baci s mosta u rijeku Enns. Osoba, koja ga je gurnula u rijeku, oslijepila je, a rijeka se uplašila i izbacila mrtvo tijelo na hrid, gdje ga je jedan orao čuvao s krilima sklopljenim u obliku križa. Potom se pojavio svetac i pokazao jednoj ženi mjesto gdje se tijelo nalazilo. Nakon pojave sveca, žena je upregla životinje i odvezla se do rijeke Enns gdje je pronašla mrtvo tijelo. U strahu od pogana, pokrila ga je slamom i granjem. Upregnute, žedne životinje toliko su se umorile putem do mjesta gdje se tijelo trebalo pokopati, da nisu mogle ni maknuti, tad se, na ženinu molbu, iz zemlje otvorio izvor iz kojeg i danas izvire voda; osvježene su životinje nastavile put i stale na mjesto koje je svetac označio. Zbog nemilosrdnih progona pokopali su ga brzo i kradomice. Nakon toga, kod groba su se zbila mnogobrojna čuda: zli su duhovi istjerani iz ljudi, bolesni su ozdravljivali i svaki je bolesni vjernik na tom mjestu nalazio olakšanje svojih muka. Onih 40 kršćana umrlo je u tamnici. Početkom XVII. stoljeća ime svetog Florijana sve se više povezuje s vatrogastvom. On je “Božji svetac”, “Vojnik vatre” i branitelj od najstrašnije elementarne sile - vatre. Kao zaštitnik vatrogasaca sveti Florijan prihvaća se tek početkom XIX. stoljeća, tj. u vrijeme kad počinje organizirano vatrogastvo i kad se počinju ustrojavati dobrovoljna vatrogasna društ va. Marijana Barnjak OTOČKI List Glasilo Grada Otoka KUP VATROGASNE ZAJEDNICE GRADA OTOKA U Otoku je 20. lipnja 2010. godine održano vatrogasno natjecanje za djecu, mladež i odrasle, a Grad Otok i Vatrogasna zajednica Vukovarsko-srijemske županije bili su pokrovitelji tog natjecanja. Ove se godine natjecalo rekordnih 29 desetina koje su bile postrojene na otvaranju natjecanja. Prijavak je podnio Antun Grbavica gradonačelniku Otoka Josipu Šariću, koji je ujedno i otvorio vatrogasno natjecanje, predsjednik VZG Otoka Dražen Janeš pozdravio je sve goste, a na otvaranju su bili zapovjednik VZŽ Vukovarsko-srijemske Antun Jelić i Mijo Lamešić, predsjednik UDVDRa, Ogranak grada Otoka. Nakon vatrogasnog natjecanja uslijedilo je povlačenje konopca u svim kategorijama, a natjecanje je proteklo u pravoj „viteškoj“ borbi za što bolji rezultat i pehar. Medalje, pehare i zahvalnice uručili su predjednik VZG Otoka Dražen Janeš, zapovjednik VZG Otoka Ivica Barnjak i zapovjednik VZŽ Vukovarsko-srijemske Antun Jelić. Petar Jakovac Rezultati natjecanja: Djeca 6-12 godina „M“: 1. DVD Đeletovci 2. DVD N. Jankovci Djeca 6-12 godina „Ž“: 1. DVD Đeletovci I 2. DVD Nuštar 3. DVD Cerna II Mladež 12-16 godina „M“: 1. DVD Nuštar 2. DVD Komletinci 3. DVD Cerna Mladež 12-16 godina „Ž“: 1. DVD Antin 2. DVD Nuštar 3. DVD Otok Odrasli A-Ž: 1. DVD Antin Odrasli A-M: 1. DVD Retkovci 2. DVD Jarmina 3. DVD Štitar I 35 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 45 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka OTOČKI I KOMLETINAČKI BRAN ITELJI U DOMOVINSKOME RATU ZDRAVKO JURIĆ, sin Jele i Vinka iz Otoka, rođen je 4. lipnja 1968. godine u Otoku. U Otoku je završio osnovnu školu , dok je srednju pohađao u Vinkovcima. Nakon svog srednjoškolskoga obrazovanja zapošljava se u jednoj poznatoj vinkovačkoj tvrtci u kojoj radi sve do početka ratnih zbivanja u Slavoniji, kada se od prvog dana uključuje u redove hrvatske policije. Zdravko se 1990. vjenčao s Otočankom Katicom Matičić i ostaje živjeti u Otoku. Katica je bila u sedmom mjesecu trudnoće kada je saznala za smrt svoga muža Zdravka, 17. rujna 1991. godine. Zdravko je prošao bojišnice u Nuštru, Vukovaru i Bogdanovcima i cijelim je svojim bićem živio za obranu svoje domovine. Iz njihovog se kratkog braka ispunjenog ljubavlju rodila i djevojčica Zdravka koja će uskoro postati studentica i koja s majkom danas živi u Vinkovcima. Ivan Petrinović, sin Franje i Vin- ke ( rođ. Akmadžić), rođen je 6. srpnja 1966. u Otoku. Osnovnu je školu završio u svom rodnom mjestu, a u srednju je krenuo u Vinkovce. Ivan je radio kao sezonski radnik u Šumariji u Otoku, a 1998. oženio se Marijom Mikulić iz Komletinaca. I nakon toga ostaje živjeti u svojoj obiteljskoj kući, u zajednici sa svojim roditeljima i sestrom Vericom. Od prvih se dana priključio u obranu domovine. Sjedište njegove postrojbe bilo je u vinkovačkoj Maloj Bosni. Upravo se od tamo Ivan sa svojim suborcem uputio u Cerić po svojeg narednika kad ih je 24. rujna 1991., na povratku u Vinkovce, pogodila raketa iz neprijateljskog aviona. Sahranjen je na groblju u Otoku, a žalosni roditelji i danas se kroz suze prisjećaju kako su Ivanove zadnje riječi upućene njima bile te da će, ako treba, i poginuti za svoju Hrvatsku. Prisjećaju se i kako je oplakivao svog prijatelja Zdravka Jurića koji je poginuo samo nekoliko dana prije njega. Njegove su se riječi ostvarile, a roditelji Franjo i Vinka neutješni žive svoju uspomenu na sina Ivana čije fotografije danas ispunjavaju njihov dom. 36 Josip Grgić (Sole) , sin Ruže i Nedjeljka, rođen je 24. kolovoza 1966. u Otoku u kojem je završio i svoje osnovnoškolsko obrazovanje. U srednju je školu išao u Vinkovce u kojima nakon školovanja sedam godina radi u jednoj poznatoj građevinskoj tvrtki. Josip nakon redovnog služenja vojnog roka odlazi na ratište. S još se nekoliko svojih sumještana u obranu uključio već 1990. godine. Bili su to Vlado Gudelj ( Traper), Mato Matanović (Pariz), Mario Mišić (Šile), Miodrag Klarić (Golub), Krešo Landeka (Lanđo), Darko Suman (Suljo) i Dubravko Marković (Kamo). Bilo je to jedno veliko društvo odgajano u duhu vjere i crkve i svi su osjetili jednaku potrebu da pomognu svojoj zemlji u teškim trenucima. Josip je bio u postojbi zvanoj „Crne mambe“. Nastradao je čak tri puta. Prvi je put to bilo 1991. na Sljemenu, kada je bio u ekipi s generalom Gotovinom. Drugi put u akciji Maslenica 1993. U Novigradu, a treći je put ranjen 1995. uz akciji Oluja, a sve se zbilo u blizini Petrinje i u svom tijelu još uvijek ima nekoliko gelera. No, ni tu nije bio kraj Josipovim ratnim pohodima. Nakon Oluje prešao je i na ratišta u Bosni, a zadnji teren na koji je išao bio je kod Dubrovnika u listopadu 1998., kada se uspostavljala granica s Crnom Gorom. Josip je bio na svim najvećim hrvatskim ratištima – Glina, Petrinja, Pakrac, Banija, Dubrovnik, BiH. Otočani s kojima se uključio u rat nisu bili u istim postrojbama, nego su bili raspoređeni u Raktje, AT Lučko i Tuškanac. U svojoj je bogatoj vojnoj karijeri Otočanin Josip imao čast, zajedno sa svojim sumještaninom Matanovićem, čuvati prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana na Tuškancu. Josip danas živi na zagrebačkoj Trešenjevci i otac je Ivane ( 11 god.) i Lucije (6 god.). Od svih stradanja ima 80% invaliditeta i u vojnoj je mirovini, ali se trudi baviti sportom jer mu to puno pomaže u njegovim tegobama. Za Otok je posebno vezan i svaki svoj slobodan trenutak voli provoditi u svojoj Slavoniji. 37 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 45 SPORT 38 pojačati za pet novih članova i on sada broji 17 članova. To su: Ivan Popić, Milko Jurić, Josip Šarić, Ivan Kovač, Martin Spajić, Zvonko Markić, Ante Goreta, Antun Zrno, Marko Drnasin, Ilija Šarić, Zvonko Jurić, Mile Matanović, Mirko Zelenika, Josip Dabro, Mirko Martinović, Željko Komšić, Marko Novoselac. Pripremni je dio za novu sezonu zamišljen kroz tri dana treninga i jednog dana odmora. Treninzi su bili dosta posjećeni i odigrano je nekoliko prijateljskih utakmica. Otok je slavio nad NK „Vukovar ‘91“ koji je član 2. HNL, nad NV „Croatia“ iz Slavonskoga Broda, također članom 2. HNL te nad trećeligašem Graničarom iz Županje. Otočki su nogometaši izgubili jedino u suretu s nuštarskom Nosterijom. U 1. kolu nogometaši Otoka na domaćem su terenu spremni dočekali ekipu Križevaca. Trener Milan Janković za Glasilo Grada Otoka OTOČANKA IZABELA LOJNA JEDINA IZ VUKOVARSKO- SIJEMSKE ŽUPANIJE U HRVATSKOJ ŽENSKOJ NOGOMETNOJ REPREZENTACIJI NK „OTOK“ U TREĆOJ HRVATSKOJ NOGOMETNOJ LIGI Nogometaši NK „Otok“ pamtit ću sezonu 2009./2010. jer su do kraja zadržali sjajnu igru i svoje prvo mjesto te time zasluženo prešli u viši rang natjecanja. Pripreme za novu sezonu započele su 10. srpnja i svi su se dosadašnji igrači odazvali pozivu trenera Milana Jankovića i njegovog stožera. U prvoj se prozivci našlo i osam novih-starih imena. U Otok su se tako vratili Ladan Komljenović, Igor Čavlović i Slaven Babić, a među novim su članovima Antonio Čulina, Dario Lučić, Domagoj Proleta, Danijel Kuzmanović i Matej Šimunović. Rukovodstvo je NK „Otok“ u novoj sezoni ostalo nepromijenjeno. Trener je i dalje Milan Janković, pomoćni je trener Mile Matanović, sportski direktor Ivan Kovač, dok je predsjednik kluba Ivan Popić. Na sjednici održanoj 11. lipnja odlučeno je da će se Upravni odbor OTOČKI List prvi je nastup u 3. HNL izabrao sljedeći sastav: Đurković, Šer, M. Komljenović, Kuzmić, Grigić, ( od 50. I. Čavlović), Šimunović, M. Čavlović ( od 68. Ladan Komljenović), Pulić, Kuzmanović, Pavlin ( od 81. Proleta), Prnjak. Nogometašima Otoka 1. kolo i susret s Križevcima bio je lagan zadatak. Prvi je pogodak postignut u 38. minuti iz prekida igre, a strijelac je bio domaći stoper i najbolji igrač utakmice Danijel Kuzmić. U nastavku igre domaćini postižu još dva pogotka, a strijelci su bili Prnjak u 53. i L. Komljenović koji je pogodak postigao svega 30-ak sekundi nakon ulaska u igru. U 2. kolu prvenstva susreli su se s ekipom Nedelišća. Otočani su iskoristili pogreške domaćina, a sve je najprije iskoristio Šer u 10. minuti igre. Njegovim je stopama pošao M. Komljenović u 75. te Pulić u 87. minuti za konačnu pobjedu i važna 3 boda. Otok je tako zasjeo na prvo mjesto, a iza njega su Bjelovar i Slavija. Igračem utakmice proglašen je iskusni otočki vratar Mario Đurković. Treća liga nosi sa sobom i više ozbiljnosti u pristupu radu, veće financijske izdatke, ali je potrebno i mijenjanje navika kod igrača, istaknuo je pomoćni trener Mile Matanović. No, uprava i igrači spremni su za nove izazove, a na njihovim je vjernim navijačima da ih podrže, kao što su to činili i do sada! Marijana Barnjak Izabela Lojna najpoznatija je nogometašica u Otoka, ali i daleko šire od granica svoga grada. Otac Marijan i majka Ruža donijeli su je na svijet 11. svibnja 1992. godine. Osnovnu je školu pohađala u Otoku, a od brojnih slobodnih aktivnosti koje su joj se nudile, Izabela izabire jednu, za djevojčice, pomalo nesvakidašnju. 7. veljače 2007. s punih 14 godina počela je trenirati nogomet u NK „Otok“, prisjeća se njezin prvi trener Vladimir Dragić. Izabela je odmah došla do izražaja i vrlo se brzo nametnula kao dobra igračica. Ona nije bila samo zanimljiva po tome što je bila jedina djevojčica među svojim muškim vršnjacima, već je od početka bila izvrsna igračica. Izabela je do svoje 16 godine igrala za NK „Otoka“ i tada joj prestaje pravo igranja s dječacima. 9. lipnja 2009. odigrala je posljednju utakmicu u otočkom dresu i to protiv ekipe Sladorane iz Županje. Ivankovački ju je NK „Bedem“ uočio na jednoj od posljednjih utakmica i Izabela nastavlja igrati u njihovom ženskom nogometnom klubu, a u Ivankovu joj je trener bio Drago Gagulić. No, na tome ne ostaje njezina nogometna karijera. U prijateljskoj utakmici s ekipom iz Slavonskoga Broda Izabeli se nudi sjajna prilika – igranje za Hrvatsku žensku nogometnu reprezentaciju. Svoju je prvu utakmicu za reprezentaciju Izabela odigrala u kolovozu protiv reprezentacije Bosne i Hercegovine. U reprezentaciji igra na pozicija napadača, a do sada su odigrali utakmice protiv Srbije, Fran- cuske, Islanda i Estonije kada je Izabela postigla i svoj prvi pogodak za reprezentaciju. Utakmica u Francuskoj bila je posebno iskustvo jer je bila pred velikim brojem gledatelja i velikom medijskom pozornošću. Kako se Izabela kroz cijelo to vrijeme uspjela nametnuti kao izvrsna igračica, dobila je i poziv u Ženski nogometni klub „Osijek“ koji se natječe u 1. hrvatskoj nogometnoj ligi za žene, a do sada je osvojio čak 14 naslova prvakinja Hrvatske u nogometu i upravo iz tog kluba dolazi i najviše reprezentativki. U Osijeku će Izabela biti na posudbi za Ligu prvaka, a već su najavljene utakmice s ekipama iz Rusije i Portugala. Trener u Osijeku joj je Kazimir Husić, dok je u reprezantaciji glavni i odgovorni Dean Klafurdić. U kolovozu će se odigrati i prve utakmice s Osijekom za Ligu prvaka. Na Selektivnom su kampu ženskih nogometnih reprezentacija u Tuhelju pripreme imale pozvane vrste U – 17 i U – 19 koje će u rujnu i listopadu igrati kvalifikacijske utakmice za Europsko prvenstvo. Izbornik Dean Klafurić je pored nogometašica iz Hrvatske pozvao i sedam igračica iz Njemačke i jednu iz USA. Na spisku nogometašica U – 19 je i Izabela Lojna. Izabela će na jesen krenuti u 4. razred Industrijsko-obrtničke škole u Vinkovcima i ističe kako joj nije teško usklađivati svoje obaveze u školi s velikom ljubavi prema nogometu, a u tome je uvijek imala bezrezervnu potporu svoje obitelji. Izabela je svojom ljubavlju prema nogometu ispisala povijest otočkoga nogometnog kluba jer je jedina djevojčica koja je zaigrala za NK „Otok“ u cijeloj, gotovo jedno stoljeće staroj, povijesti. Marijana Barnjak 39 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 45 “NOĆ GLADIJATORA” POSJETILO 1000 GLEDATELJA Grad Otok 27. lipnja bio je u znaku kickboksinga. Naime, u Otoku je prvi put održan Međunarodni kickboksing turnir „Noć gladijatora“. U raznim su se disciplinama kickboksinga natjecali sportaši iz Srbije, Bosne i Hercegovine te Hrvatske. U kategoriji do 48 kg full contact (ž) Otočanka Tina Ukić pobijedila je Zorku Stojanović iz Modriče. U kategoriji do 63,5 kg K1 Vedad Mulaomerović pobijedio je Marinka Matičića iz Modriče. U zanimljivoj borbi, u kategoriji do 86 kg low kick, slavio je Nikica Knezović iz Mostara koji se borio s Nemanjom Jakovljevićem iz Doboja. Anđelko Rebić iz Imotskog, u kategoriji do 75 kg low kick, slavio je nad Ognjenom Topalovićem iz Poreča. Otočanin Mario Ilijević posebno će pamtiti borbu u svom gradu u kojoj se borio s Dubravkom Dukićem iz Poreča, u kategoriji do 81 kg low kick. Mario je mnogobrojnu publiku podignuo na noge svojom uvjerljivom pobjedom. U 40 kategoriji do 91 kg low kick borili su se Predrag Stojanović iz Banja Luke i Luka Jurić iz Osijeka koji je nakon prekida slavio u toj borbi. U kategoriji do 81 kg low kick slavio je Zagrepčanin Luka Šimić koji se borio s Milošem Jovanovićem iz Beograda. U posljednjoj su se borbi , u kategoriji do 81 kg low kick, sukobili Stevan Mesarović iz Beograda i Komletinčanin Marko Vidović. Marko je i ovaj put pokazao svoju sjajnu pripremljenost i vještine koje je usvojio u Kickboksing klubu „Otok“ iz Otoka. Marko je uvjerljivom pobjedom slavio, a koliko njegovi sugrađani prepoznaju njegov uspjeh, dokazano je i na ovom turniru koji je, prema procjenama organizatora, posjetilo oko 1000 gledatelja, što je izvrstan uspjeh. Otočki je Kickboksing klub poznat po svojim dobrim rezultatima, a organizacija tog vrijednog turnira rezultat je njihovog dugogodišnjeg rada. U organizaciji su pomogli Grad Otok koji ih uvijek vjerno prati, ali i brojni sponzori koji su prepoznali i nagradili njihovu upornost. Grad Otok uvrstio je taj turnir u program 18. otočkoga proljeća, ali i još jednom upisao imena otočkog kickboksinga u svoju knjigu uspjeha. Marijana Barnjak OTOČKI List Glasilo Grada Otoka ATLETSKI KLUB „OTOK“ Mirko Martinović iz Otoka izabran u Izvršni odbor Hrvatskog atletskog saveza Skupština Hrvatskog atletskog saveza koja je održana 10. travnja u pulskom hotelu Histria jednoglasno je izabrala Mirka Martinovića iz Otoka, trenera Atletskog kluba Otok, u Izvršni odbor HAS-a. Ovo je velika čast za jednu mladu atletsku sredinu u kojoj je atletika prisutna jedno desetljeće i u kojem su postignuti brojni zapaženi rezultati na regionalnoj i nacionalnoj razini. Ksenija Huber UČENICE OTOČKE ŠKOLE POBJEDNICE KROSA SPORTSKIH NOVOSTI I ove godine, a što je već deveti put zaredom, učenice Osnovne škole Josipa Lovretića pobjednice su KROSA SPORTSKIH NOVOSTI koji je održan 25. travnja na zagrebačkom Bundeku. Kada se zbroje svi osvojeni bodovi učenica i učenika, otočka je škola sveukupno osvojila treće mjesto u konkurenciji 96 škola. Učenice su ukupno zauzele 1. mjesto u konkurenciji 82 škole, a učenici 8. mjesto u konkurenciji 76 škola. Osvojena su četiri pehara za prvo mjesto ekipno i to u kategoriji V. i VIII. razreda kod djevojčica te pehar za ukupno prvo mjesto u svim kategorijama ekipno kod djevojčica i pehar za sveukupno treće mjesto (učenice + učenici) u konkurenciji 96 škola. Ukupno je za školu nastupalo 32 učenice i 21 učenik. Vrijedno je istaknuti neke zapažene pojedinačne rezultate. Marija Lukač pobjednica je krosa u utrci V. razreda, a Katarina Martinović u utrci VIII. Razreda. Drugo mjesto zauzeo je Josip Mareljić u utrci VI. razreda. Među prvih deset u različitim kategorijama u cilj su stigle i Ana Martinović, Dunja Iščić, Nikolina Krasić, Mia Gotovac, Antonija Vuković, Katarina Grgić i Dominik Bertić. REZULTATI Učenice su ukupno zauzele 1. mjesto (u konkurenciji 82 škole). Osvojena su četiri pehara za prvo mjesto ekipno i to u kategoriji V. i VIII. razreda te pehari za ukupno prvo mjesto ekipno u kategoriji djevojčica i za treće mjesto svukupno (m+ž). Obzirom da su učenici zauzeli 8. mjesto u konkurenciji 76 škola, Osnovna škola Josipa Lovretića ovojila je sveukupno treće mjesto (učenice + učenici) u konkurenciji 96 škola. 41 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 45 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka KROS SPORTSKIH NOVOSTI REZULTATI UČENICA V. razredi: 1. mjesto od ukupno 46 škola. Nastupalo je 287 učenica. 1. Marija Lukač 10. Ana Martinović 15. Tea Tukara 46. Paula Zekić 63. Marija Ozdanovac 95. Valentina Molnar 121. Ema Filipović 128. Gabrijela Abramović 137. Davorka Dasović 166. Ines Kaurin 183. Ines Peranović VI. razred: 6. mjesto od ukupno 57 škola. Nastupalo je 366 učenica. 4. Dunja Iščić 25. Josipa Gotovac 64. Nikolina Tomić 66. Barbara Žgela 74. Melita Tukara 75. Valentina Kaurin 95. Tihana Spajić VII. razred: 2. mjesto od ukupno 44 škole. Nastupalo je 308 učenica. VI. razredi: 4. mjesto od ukupno 53 škole. Nastupalo je 317 učenika. 2. Josip Mareljić 14. Mile Babić 35. Darijo Gluhaković 42. Matej Jurić 54. Ante Ljubić 70. Vitomir Šer 123. Damir Šajtović VII. razredi: 18. mjesto od ukupno 39 škola. Nastupalo je 252 učenika. 58. Dorijan Jozić 72. Ante Josić 96. Marijo Škrobo 110. Mihael Peranović 117. Marko Čekić VIII. razredi: 8. mjesto od ukupno 36 škola. Nastupalo je 212 učenika. 9. Jure Ljubić 49. Ivan Šilović 55. Mateo Jozić 70. Vjekoslav Jurić 92. Marko Babić 6. Nikolina Krasić 18. Kristina Mijić 33. Valerija Tadić 37. Mateja Sluganović 38. Marija Dasović 76. Nikolina Jelić VIII. razredi: 1. mjesto od ukupno 33 škole. Nastupalo je 194 učenice. 1. Katarina Martinović 4. Mia Gotovac 9. Antonija Vuković 10. Katarina Grgić 14. Katarina Lukač 40. Darija Šajtović 106. Nikolina Šarić 177. Mihaela Miljak REZULTATI UČENIKA V. razredi: 5. mjesto od ukupno 48 škola. Nastupao je 291 učenik. 8. Dominik Bertić 27. Nikola Radošević 37. Matej Dragun Dino Zrno 42 ATLETIČARKE VICEPRVAKINJE HRVATSKE Atletičarke Atletskog kluba „Otok“, koje su ujedno i učenice Osnovne škole Josipa Lovretića, osvojile su drugo mjesto u krosu, a četvrto mjesto u atletici natječući se u sedam disciplina na završnici državnog prvenstva za osnovne škole koje je održano od 17. do 19. svibnja 2010. u Rijeci i susjednom mjestu Jelenju. ATLETSKA NATJECANJA UČENIKA OSNOVNE ŠKOLE JOSIPA LOVRETIĆA Atletsko natjecanje učenica i učenika Osnovne škole Josipa Lovretića održano je 15. lipnja u sklopu Otočkog proljeća i Dana škole. Ovo je natjecanje ujedno i testiranje, odnosno provjera motoričkih sposobnosti kojima se otkrivaju atletski potencijali i talenti, budući uspješni atletičari, državni prvaci i reprezentativci Hrvatske. Najuspješnijim je učenicima podijeljeno 111 zlatnih, srebrnih i brončanih medalja. Prema riječima organizatora, najbitnija je masovnost, odnosno uključivanje što većeg broja djece i mladih u športske aktivnosti, osobito u atletiku koja je bazični šport. Atletika je u Otoku prisutna već 10 godina od osnutka Atletskog kluba „Otok“ i gotovo svi članovi kluba su ujedno i učenici Osnovne škole Josipa Lovretića. Osnovna škola Josipa Lovretića je najuspješnija osnovna škola Vukovarsko-srijemske županije i istočne Hrvatske na športskim državnim natjecanjima i jedna od najboljih na nacionalnoj razini u 2010. godini. Osobito zapažen uspjeh u krosu i atletici na državnoj razini ima ženski dio ekipe. Atletičarke su skoro 10 godina pobjednice prestižnog krosa Sportskih novosti koji se održava u Zagrebu. One su ovogodišnje viceprvakinje državnog prvenstva osnovnih škola u krosu koje je održano u Rijeci. Najuspješnija je kadetska ekipa istočne Hrvatske u atletici u sedam atletskih disciplina (100 m, 300 m, 600 m, vis, dalj, bacanje kugle, štafeta 4x100), a što je potvrđeno i osvajanjem 4. mjesta na državnom prvenstvu osnovnih škola ove godine u Rijeci. 43 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 45 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka MARTIN GORETA PRVI TENISAČ GRADA OTOKA Tenisači su u Gradu Otoku i ovo Otočko proljeće došli na svoje. Za njih je organiziran turnir u kojem su se tenisači pojedinačno natjecali, turnir parova i Treći juniorski Otok Open tour. U pojedinačnom se natjecanju titulom prvaka okrunio Martin Goreta koji je finalu pobjedio Ivana Stapića, a za treće se mjesto, u susretu Miroslavom Lončarom, izborio Vinko Matozan. U turniru parova prvo su mjesto zauzeli Ivan Buranji i Slaven Rajković. Na drugom su mjestu Luka Martinović i Josip Peša, dok su treće mjesto osvojili Zvonko Blažević i Đuro Šebalj. Organizator Trećeg juniorskog Otok Open toura bio je Vinko Matozan, a Martin Goreta i na tom se turniru okrunio zlatnom medaljom i tako postao prvi tenisač Grada Otoka. Na drugom je mjestu Ivan Lončar, dok su broncu osvojili Marko Babić i Ivan Strojak. Marijana Barnjak Gagulanke osvojile 1. mjesto na rukometnom turniru Gagulanke su na rukometnom turniru udruga žena Vukovarsko srijemske županije koji je u nedjelju 16. svibnja organizirala Udruga Hrvatska žena iz Otoka osvojile prvo mjesto pobijedivši ekipe iz Cerne, Otoka i Vrbanje, a izgubivši jedan razlike od Jankovaca. Tako se u našoj zbirci pehara napokon našao i taj, dugoočekivani “zlatni” pehar koji nam je doneo veliku radost i oduševljenje. Pehar za najboljeg golmana osvojila je naša Amalija Tominac. Čestitam Gagulanke !!! Katica Novoselac EKO-AKCIJA UREĐENJA VIROVA Na blagdan svetoga Marka, 25. travnja na Virovima, ispred doma ŠRD „Virovi“ Otok, u jutarnjim se satima okupila skupina ribiča. Seniora je bilo više od 20, a kadeta i kadetkinja oko 50. Većina je akcija započela oko 9 sati i trajala je sve do podne. Stariji su ribiči kosili travu, sjekli korov i krčili raslinje, 44 Priredio: Mirko Martinović dok su kadetkinje i kadeti oko doma i na natjecateljskoj stazi sakupljali otpad. Radilo se s voljom i željom da nam Virovi budu što čišći, bolji i privlačniji. Nakon završene radne akcije, umorni, ali radosni zbog odrađeno posla, svi su se okupili u sali na čuvenom grahu s kobasicama, koji su kuhali naši iskusni kuhari, predsjednik Ivica Skočić i blagajnik Zdravko Dodig. Nakon dobrog i obilnog jela, družilo se uz lopte i pecanke, a i šetalo uz Virove i uživalo u blagodatima proljeća, prirode i Virova. Bistro! Mato Čajkovac 45 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 45 NATJECANJE NA VIROVIMA Povodom dana otočke škole (1. lipnja) i u sklopu Otočkog proljeća 30. svibnja održano je tradicionalno ribičko natjecanje u lovu ribe udicom na plovak. Na prelijepim Virovima ispred ribičkog doma SRD „Virovi“ Otok okupilo se 46 natjecatelja iz Komletinaca i Otoka. Među kadektinjama najuspješnija je bila Ena Rajčić s ulovljenih 603 grama ribe. Drugoplasirana je Mia Miličević s ulovljenih 571 gramom ribe, a trećeplasirana Iva Miličević ulovila je 540 grama ribe. Kadeti su bili malo teži. Prvoplasirani Matej Varzić ulovio je 1573 grama ribe, drugoplasirani Luka Štifić ulovio je 536 grama ribe, a trećeplasirani je bio Matej Cvijanović s ulovljenih 502 grama ribe. Poslije završetka natjecanja ( službenog dijela) druženje je nastavljeno zajedničkim ručkom pored ribičkoga doma te šetnjom na Virovima. Mato Čajkovac TAEKWONDO KLUB „OTOK“ TURNIR U NOVSKOJ 2. svibnja 2010. godine, povodom obilježavanja vojnoredarstvene akcije „Bljesak“ 1995., u Novskoj je održan turnir u taekwondou. Među 28 klubova i 282 natjecatelja iz cijele Hrvatske nastupali su i članovi Taewondo kluba „Otok“ iz Otoka i ostvarili zapažen rezultat. Ukupno je osvojena 21 medalja i to 3 zlatne Filipa Žagara, Domagoja Šokčevića i Stefana Erora. Osvojeno je i 7 srebrnih medalja : Antun Delinger, Goran Trtica, Ivana Bošnjak, Josipa Vidović, Tajana Bogdanović, Antonio Bošnjak i Jovica Potkonjak. Brončane su medalje osvojili Josipa Mareljić, Katarina Cvitić, Antonio Jukić, Filip Lovrić-Jovanović, Dario Čelebić, Antonio Crljić, Denis Delinger, Leon Pezo, Milan Cindrić, Domagoj Kuveždić i Matej Ilijević. Još su nastupali Marko Grgurovac, Benjamin Hlevnjak, Vlatka Pintarić, Antun Nikolić, Nikola Crljić, Hrvoje Grgurovac, Nikola Cvitić, Ivan Matijević, Franjo Šarić, Ana Žderić, Valentina Marić, Marijan Lovrić-Jovanović, Ivana Vukelić i Iva Pezo. 46 DAN OTOČKIH BORACA U ZAGREBU 28 medalja i 2. ekipno mjesto među 530 natjecatelja iz 62 kluba iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije – to je uspjeh Taekwondo kluba Otok iz Otoka. U subotu 15. svibnja u Zagrebu je održan turnir u taekwondou pod nazivom „Susedgrad Sokol pokal“ na kojem se natjecalo i 39 boraca iz Taekwondo kluba Otok iz Otoka. Ukupno je osvojeno 28 medalja i ekipno 2. mjesto. Zlatne su medalje osvojili Domagoj Šokčević, Antun Nikolić, Vlatka Pintarić, Katarina Cvitić i Goran Trtica. Srebrna su odličja osvojili Josipa Mareljić, Antun Delinger, Ivana Bošnjak, Hrvoje Grgurovac, Drago Šokčević, Antonio Jukić i Filip Žagar. Brončanim su se medaljama okitili Antonio Bošnjak, Matej Ilijević, Domagoj Kuveždić, Ivana Vukelić, Marijana Lovrić – Jovanović, Dario Čelebić, Nikola Crljić, Valentina Marić, Ana Žderić, Nikola Cvitić, Tajana Bogdanović, Stefan Eror, Jovica Potkonjak, Benjamin Hlevnjak, Marko Grgurovac i Antonela Vučina. Treneri Josip Ilijević, Marija Delinger i Marin Nađ dio su ekipe koja je ostvarila taj izvrstan uspjeh te najavljuju još bolji rad, a u subotu 22. svibnja odlaze u Split na Državno juniorsko prvenstvo gdje očekuju dobre rezultate. JUNIORSKO PRVENSTVO HRVATSKE U TAEKWONDOU 22. svibnja 2010. u Splitu je održano juniorsko prvenstvo Hrvatske u taekwondou. Među 250 natjecatelja iz 50 klubova, nastupali su i članovi Taekwondo kluba „Otok“ iz Otoka. U jakoj su konkurenciji Otočani bili vrlo dobri i osvojili su dva peta mjesta – Ivana Bošnjak u kategoriji do 68 kg i Katarina Cvitić u kategoriji do 52 kg. Još je nastupao Antun Delinger, Vlatka Pintarić, Josipa Mareljić, Benjamin Hlevnjak i Filip Žagar. Taj dugi i daleki put u Split pomogla je tvrtka „Istraživač“ gospodina Vlade Franjića. OTOČKI List Glasilo Grada Otoka POLAGANJEM ZAVRŠILI USPJEŠNU POLUSEZONU Nakon uspješne polusezone u kojoj je osvojeno preko 90 medalja i 8 pehara 24. lipnja 2010. u sportskoj dvorani Osnovne škole Josipa Lovretića u Otoku Taekwondo klub “Otok” održao je polaganje za više pojaseve u taekwondou. Na polaganje je izašlo 37 polaznika kluba koji su pokazali vrlo visoko znanje, fizičku sposobnost i psihičku pripremljenost. Polaznici su se, osim pokazivanja tehnike, morali boriti sa zamišljenim protivnicima, izvoditi sportske borbe, pokazati izdržljivost i lomiti jelove daske veličine 30x30x2,5 cm. Za žuti je pojas položio Vladimir Pezo, za viši žuti Antun Nikolić, Stefan Eror, Goran Trtica i Ivan Matijević. Za zeleni su pojas položili Ana Žderić, Benjamin Hlevnjak, Leon Pezo, Iva Pezo, Marko Grgurovac, Hrvoje Grgurovac, Mario Jurić, Nikola Crljić, Antonio Crljić, Antonela Abramović, Franjo Šarić, Mirna Miljević, Denis Delinger i Branimir Kuveždić. Za viši su zeleni pojas položili Valentina Marić, Domagoj i Drago Šokčević. Za plavi je pojas položio Antonio Bošnjak, a za viši plavi Nikola Cvitić, Katarina Cvitić, Josipa Mareljić, Domagoj Kuveždić, Matej Ilijević, Ivana Bošnjak i Ivana Matković. Za crveni je pojas položila Vlatka Pintarić, a za viši crveni Juraj Pintarić, Tomislav Lagator, Marijana LovrićJovanović, Ivana Vukelić, Dario Čelebić i Tomislav Jurić. Polaganje su vodili Marin Nađ, licencirani ispitivač Hrvatskog taekwondo saveza, Josip Ilijević i Robert Džinić. Priredio: Marin Nađ 47 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. IZ ŽIVOTA NA STANU Godina XI., broj: 45 Priredila: Marina Lombarović Kazivačica: Marica Lombarović Stevanov stan na Vranjevu Za Otok i okolicu J. Lovretić zapisuje: „Ovi pravi stanovi što kuća sagradi na svojoj zemlji, bili su skoro svi jednaki“. U devetnaestom se stoljeću raspadaju seoske zadruge i time se brojnost ljudstva uvelike smanjuje. Seoska kućanstva čine roditelji, oženjeni sinovi i njihova djeca. Stanari sad postaju didak i baka, dok mlađi članovi obitelji dolaze pomoći u poslu samo tijekom dana. Dakle, ustroj i namjena svih šokačkih stanova je ista, ali svaki stan ima svoju specifičnost i svoju priču. Stjecajem okolnosti Stevanova je zadruga izumrla, a jedini je član ostao Pera, u dobi od sedamnaest godina. O njemu se došla brinuti teta, očeva sestrična. Pošto imanje hoće slugu, a ne gospodara, ovdje je to bilo vrlo teško realizirati. Stan u to vrijeme nije mogao funkcionirati, nego je iznajmljen kao stambeni prostor. Pera se oženio Maricom Braovac. Jedan mladi bračni par je sada morao održavati seosko gospodarstvo zajedno sa stanom. Pošto to nije bilo moguće, uposlili su slugu. Zemlja se obrađivala konjima i ručno, a odsustvom članova zadruge, i obitelji uopće, morali su se za sve poslove uzimati nadničari. Poslovi su u sezoni trajali od jutra do mraka. Jedna je domaćica morala biti i na njivi i u kući. Reduša je morala za nadničare tri puta dnevno spremati hranu. U jesen je trebalo večeru početi ranije jer se naglo spusti mrak. Doskora ni stare tete više nije bilo, došla su i djeca, a u kući jedna žena. Marica Lombarović kaže: Moji roditelji su priskočili u pomoć. Prodali su svoj stan u Starčevom gaju da bi kupili komšinsku kuću i proširili nam numeru. Prvo je na Stevanov stan otišo moj didak Tunja Braovčev pa je tamo čuvo svinje. Bilo je tako veliko blato da se moglo zapadati. Kasnije su mama i dada ostavili praznu svoju kuću u selu i došli na Stevanov stan. Radili su sve stanarske poslove, stan je ponovo bio pun marve, svinja i živadi. Pera je na stanu zasadio veliki voćnjak sa raznim vrstama jabuka i krušaka, dok je šljivik bio iza kolebe. Bilo je po dvadeset košnica pčela. Na stanu se sadila velika barća. Mama je puno pomogla oko čuvanja dice. Zimi su zapadali veliki snigovi, da se po nedilju dana nije išlo u selo. Mama je pekla kru u krušnoj peći u kojoj se u jesen sušilo voće. Zimi smo se vozili na saona. Još uvik smo sadili kudilju za svoje potrebe. U to vrime se još vršilo vršilicom koju je pokreto traktor. 48 Z a pranje veša smo sami kuvali sapun od šmira i masne sode. I na Vranjevu smo imali đeram i valov pored njega da marva može pit vodu. Štala je bila s live strane na ulazu u stanište, do nje gamare slame i sina, a s desne strane su bili svinjci i čardak. Pera i ja smo obnovili kolebu, nazidali pušnicu, napravili novi čardak i svinjce . Napravili smo šupe za kazan i za sidenje, pod tom šupom sam liti i kuvala. Pera je sam napravio veliki stol koji je tu bio i liti i zimi. Voće se nije prodavalo. Jelo se, pravio pekmez, sušile kalotine, davalo se, a što je ostalo jele su svinje. Od šljiva se pekla rakija .Bio je običaj kad se rodi muško dite, metne se u burence rakija koja se čuva za njegove svatove. Bilo je i grožđ, pa smo pravili vino Komšije stanari na Vranjevu su nam bili: Bročini, Tamburovi, Iva Stevanov i priko kanala Šlajbakovi. Stanari su se družili, dica su posebno volila baku Bročinu. Ja sam radila s nadničarima, a o podne, dok su se oni odmarali, morala sam raditi kućanske poslove oko pripremanja hrane. Jedna jako dobra žena, Ljuba, nikada nije odmarala s drugima, nego je meni pomagala. Krave smo čuvali uz lenije kad je bilo trave, a zimi smo i’ ranili sinom i kukuružnjakom. Zimi je Pera pleo košare i radio varjače i slične predmeta od drveta. Za košare smo sikli šibe na kanalu, neke smo kuvali i gulili, a za velike košare nismo kuvali. Plest košare je Pera naučio od didaka Pere Blažićevog čiji je stan isto na Vranjevu. Kad su dica već pošla u školu, gradili smo u selu štagalj. Oni su već pomagali čuvat svinje i krave. Sad su ostajali sami na stanu. Bili su sretni kad nas nema. Onda su jašili bika, jedan ga u štali zajaši, drugi ga odveže. Jašili su i konje. Uzeli su firangl, pa su njome u kanalu vatali ribu. Jedamput su vidili da puran ima čekinje na prsima, mislili su da je proguto kef, pa su ga zaklali i dovukli pišice u selo. Pomagali su kupit sino i, kad su baglice bile gotove, skakali su po njima ,a kad je pala kiša, sve je to pokislo i istrulo. OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Pera i ja smo na stan potpuno priselili 1977. Kasnije su opet došli na stan moji roditelji kad se više nisu sami mogli služiti kod kuće,a na stanu su i umrli. Pera je umro 1995. U takvim slučajevima su nam od velike pomoći bili komšije Ivezići koji imaju stan pod brdom. Ja sam na stanu ostala do 1995. Život na stanu je bio i težak i lip. Znala sam sama nabrati po kola kukuruza. Sa stana sam subotom išla na pijac nositi sir i kajmak. Marveni vašar Priredila: Marina Lombarović „Torba i kanđija - šokačka penzija!“. U ovoj je rečenici ukratko opisan život „didaka“ u Šokadiji. Izumiranjem nekadašnjih zadruga, u kojima je svaki član imao svoje mjesto i zaduženje u poljoprivrednostočarskoj djelatnosti, nastaju male obiteljske zadrugekuće. U ovakvim su uvjetima mlađi ljudi radili u polju, a stariji su odlazili na stan čuvati svinje, krave i ovce. Pomagali su mlađi članovi obitelji, pogotovo djeca. Velika je pomoć Šokcu bilo žirovanje svinja. Krave su išle na pašu, čuvale su se uz široke lenije, na strnjacima i na seoskom pašnjaku na Čistinama. Tko je imao manje krava, slao je u čordu. Ujutro je išao čordaš kroz selo i svirao u rog, žene su ispraćale krave na drum, navečer bi otvorile kapije i išle pred krave. Između dva rata i kasnije u Otoku je bilo dosta ovaca. Nije bio običaj jesti janjetinu, držali su ih najviše radi vune i prodaje ovaca. U ovim je uvjetima bilo moguće uzgojiti dosta marve, što je bio značajan prihod u domaćinstvu, izvor gotovog novca. Trgovina se obavljala na marvenom vašaru. Vašar je bio važno mjesto društvenog života. Šokci su rado išli na vašar. Ondje su trgovali i majstori obrtnici svojom robom: tišljeri, opančari, čurčije, šnajderi, štrikeri, špengleri, kovači, pinteri…Tu se domaćinstvo moglo opskrbiti svom potrebnom robom koju nisu mogli proizvesti sami. Majstorska se roba najviše kupovala o Svim svetima , a kasnije po potrebi. Na vašar se išlo da bi se vidjeli stari prijatelji, upoznali novi, saznale novosti i proveselilo. Na vašaru su bili i krčmari koji su postavljali svoje“mejane“, šatore, u kojima su nudili jelo i piće, a svirali su i Cigani. Na vašaru se obavezno „cjenkalo“ pri kupnji i prodaji. Svako mjesto, u kojem se održavao vašar, imalo je svoj dan u mjesecu i svi su znali kad je gdje vašar: 1. četvrtka u mjesecu, 10. ili 23. dana u mjesecu i sl. Otočani su većinom išli na obližnje vašare: u Otok, Nijemce, Vinkovce, Nuštar, Županju ili Vukovar. Na bliže se vašare marva tjerala pješice. Često je jedan išao ispred i povremeno svinjama bacao kukuruza, a drugi bi ih odostrag i sa strane tjerali kanđijama. Krave i konji su se vodili za kolima vezani za šaraglje. Kad je vašar bio dalje, i manje marve, vozili su ih na kolima. Tako se znalo dogoditi da krava često ide na vašar pa se sama zna popeti u kola i sići s kola, napravili bi rampu od fosna po kojoj se penjala. Pudljive krave (one koje se ne daju musti, koje se ritaju) znali su napojiti rakijom pa bi one na vašaru mirovale dok ih mušterija ne kupi i dovede kući. Tako su smirivali i neobuzdane konje. Da bi se marva mogla izvesti na vašar, morao se kod veterinara „izvaditi pasoš“ koji je bio dokument o vlasništvu i plaćenim taksama. Trgovanje marvom bio je muški posao. Oni su se pogađali i davali kaparu, ako je trebalo. Žene su išle kao ispomoć i radi kupovine potrepština za kuću. Nije se uvijek išlo na vašar radi trgovine, nego bi bilo posjetitelja koji su išli vidjeti kako se kreću cijene, što se traži, što ne, a sklapali su se i drugi poslovi. Kad bi se obavila dobra trgovina, bio je red „platiti aldumaš“, odnosno počastiti društvo pod mejanom. Kad bi se društvo nastavilo častiti, došli bi i Cigani, veselje bi potrajalo i tako se događalo da se gazda kući vrati i bez marve i bez novaca! Postoji anedgdota za cestu Otok - Vinkovci koja je jako krivudava, a u srcu je slavonske ravnice: To su šokci išli „veseli“ s vašara i krivudali kroz šumu, a inženjeri za njima, pa tako trasirali cestu! Postojala su razdoblja povoljna za uzgoj junadi: onda su se kupovali telići, „metali pod krave“ i kasnije prodavali kao junad. Kad su bila povoljna razdoblja za uzgoj svinja, kupovali bi prasce, sparivali sa svojima, a onda uhranili i prodavali. Kad bi kupili prasce i donijeli kući, onda bi mazali petrolejom i svoje i kupljene da se ne raspoznaju po mirisu i ne grizu. Danas je i vašar ostao kao još jedna zaboravljena uspomena na prošla vremena! 49 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 45 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka POVIJEST OTOČKOG ROCK N’ ROLLA by Zvonko Spajić 3. dio A sada! Početak. Pripovijeda nam Marko Bošnjak – Bole. „Na toj smo gitari u dugim zimskim noćima počeli prve skladbe u meksičkom i latino ritmovima, kod Jakova Perušića ( Jašina), koji je također imao staru, dobru akustičnu gitaru i bas (klasični)“, prisjeća se Bole. Prisjeća se na prapočetak rocka, kako je on to nazvao, a mogao si je to dozvoliti jer je bio jedan od članova prvog vokalno instrumentalnog sastava Skormni u Otoku pa i šire. „Tako smo počeli nas trojica (Jašin, Đoni i Bole). Maštali smo danima i noćima o tome kako bi mogli zasvirati pred publikom i samo dijelom im prenijeti taj početak glazbene revolucije koja je već bila zahvatila cijelu zapadnu Europu i cijelu Ameriku. U stopu su nas pratili moj mlađi brat Mato Bošnjak - Mata te Tugomir Šajnović - Tugo i Ilija Gradinac – Ringo“, 50 U našem zajedničkom druženju s glazbom došli smo na ideju da osnujemo glazbeni sastav. Kako su u to vrijeme postojali mnogi vokalno instumentalni sastavi (VIS), već smo ponešto znali o stilu i načinu sviranja, a odlučili smo da to bude rock n’ roll koji je tada osvojio sva mladenačka srca. Ali kao i svaki početak, ni ovaj nije bio lagan i jednostavan. Kao prvo, trebala nam je oprema (električne gitare i pojačala) te prostor za vježbanje. Stoga smo kontaktirali vatrogasce, koji su u tadašnjem starom domu ( u središtu Otoka) imali odličan prostor za vježbanje, a i za moguće buduće plesnjake. priča Bole. „Kako nije bilo televizora ni kompjutera, imali smo puno vremena za sviranje tambura i gitara, uz to smo crtali stripove i karikature, a neke smo čak pokušali i objaviti u Plavom vjesniku iz Zagreba. Jedino što smo tada imali od „tehnike“ bio je jedan tranzistor Nord Mende koji nam je služio za kontakt s glazbenim svijetom toga vremena. Na njemu smo mogli „loviti“ mnoge strane glazbene radio - postaje koje smo slušali noćima i s kojih smo skidali najnovije hitove. Jedna od glavnih glazbenih postaja u to vrijeme bio je „Radio Luxembourg“ i radio Bari. 51 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. U to je vrijeme bilo vrlo teško doći do opreme. Kako nismo imali električne gitare, odlučili smo ih napraviti, no i to nije bilo lako, ali bili smo uporni u svom naumu, a pomogli su nam mnogi kontakti i već iskusni stručnjaci za izradu instrumenata iz Vinkovaca. Od bijelog suhog jasena izradili smo dvije odlične gitare, a za jednu originalnu pronašli smo izvor. Vrijednost električne gitare 60-ih godina bila je kao Godina XI., broj: 45 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka današnjih 10 tisuća kuna, za što sam ja nabavio novac i kupio odličnu gitaru u Zagrebu“, kaže Bole. Kada sam se vratio u Otok, na željezničkoj me je postaji dočekala veća grupa mladića i djevojaka s ovacijama jer originalna je električna gitara bila senzacija tog vremena. To je bila ujedno i prva električna gitara u Otoku. Ne sjećam se točno datuma, ali mislim da je to bilo u proljeće 1965. godine. Bilo je više prijedloga i sugestija. Na kraju smo prihvatili ime VIS SKROMNI, a tome je bio glavni razlog naša skromna oprema, s kojom smo ipak izvukli maksimum za ono vrijeme. Tada su već postojala i na našem tržištu vrhunska pojačala ( Dinnacord, Vox i dr.), ali za koje mi nismo imali dovoljno novca. Sastavili: Marko Bošnjak- Bole i Spajki. Pozdrav do ponovnog javljanja. Za vas - vaš Zvonko Spajić-SPAJKI Primjedbe i utiske na e-mail adresu: [email protected] Nastavak u sljedećem broju Lijevo dolje. Prva električna gitara u Otoku. S lijeva: Bole, Šabić, Ringo za bubnjevima, Mate Strinić (gost iz Splita) i Đoni sa izrađenom gitarom Prva su uključivanja bila preko radio pojačala, kako bi mogli prvi puta čuti novi zvuk elektronskih tonova. Do pojačala smo došli također na originalan, ali ne baš i lagan način. Išli smo na napušteni arheološki antički lokalitet u Cerić. Tu smo kao „arheolozi“ imali sreće. Pronašli smo neke zanimljive predmete ( novac, nakit i opeke) iz rimskoga doba te sve to predali u Vinkovački gradski muzej, a novac koji smo dobili za njih bio je dovoljan za jedno prosječno električno pojačalo. To je bilo Iskrino pojačalo 30W s 4 ulaza. Set bubnjeva posudili smo od vatrogasne postrojbe, 52 malo ih prilagodili našim potrebama i sve je bilo spremno za ozbiljne probe i pripreme za prvi povijesni nastup. U početku smo prilično mnogo vježbali. Ponekad i do ranih jutarnjih sati, što se odrazili na naše obveze kod kuće i u školi. Događalo se da smo u gimnazijskim klupama ponekad i zaspali, što su nam naši profesori oprostili jer smo ponekad i njima svirali. Kao četvrti ravnopravni član tada nam se pridružio i Ringo kao bubnjar. Razmišljali smo mnogo tada i o imenu sastava. To je bilo isto tako veoma važno. Posjetite našu web stranicu r h . k o t o . w ww 53 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 45 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka OTKAD SI OTIŠLA „Ljubav je sestra žalosti“ G. Moser Gledajući majku, koja je ušla k njemu u sobu s velikim buketom ruža u naručju, doktor Marko se malo namrštio. Odnosili su se prema njemu kao prema nekom teškom bolesniku, a njemu je, objektivno, bilo dobro. Istina, pao je u nesvijest zbog prevelike uzbuđenosti, ali to mu se i ranije događalo. Pa što, velika stvar! On bi bio zadnji koji bi od tog, kako bi ga nazvao, ekscesa, da ekscesa, želio praviti predstavu. Ali njegova mama... ma, užasno! Mrgodio se i dalje doktor Marko promatrajući majku koja je sada slagala cvjetove u vazu. Iz vana je, kroz otvoren prozor, dopirao glas njegova oca, umirovljenog mesarskog obrtnika Janka, koji je u basu objašnjavao nešto njegovoj stanodavki. Njen se piskutavi glas jedva probijao ispod očeva gromkog smijeha, tako da je doktor, slušajući to, uzdahnuo: „O moj Bože!“ i pogledao nemoćno u strop. Dotle je i mama završila s ažuriranjem cvijeća. Sobu ispuni intenzivan miris ruža i doktor se, uzdišući eterični zrak, malo oraspoloži. Zavoj na čelu trebalo je promijeniti i doktor zamoli majku da mu donese zrcalo. -Ali, čekaj, zlato – reče mu mama – ja ću ti to učiniti. -Nećeš - odgovori joj sin. – Tko je ovdje liječnik, ti ili ja? Samo mi donesi zrcalo. Uostalom – reče doktor ustajući – sam ću otići u kupaonicu. - Nemoj, zlato – odgovori mu mama Emilija zabrinuto. – Sjeti se što je rekao primarijus Raguž. - Primarijus Raguž je rekao samo ono što ste vi željeli čuti. Da, i to je bio razlog više da dođete. Mama, shvati, nije mi ništa. Više sam se povrijedio kad sam pao i razbio glavu nego zbog same nesvjestice. Sada me, molim te, pusti da odem previti ranu, da se odjenem i doručkujem. Sutra idem na posao. - Nemoj prenagliti, Marko. Primarijus ti je dozvolio... -Mama, sutra idem na posao. Dosta mi je izležavanja i neaktivnosti. Budi sretna zbog toga, zdrav sam. A pomisli samo kako je doktorici Milji svaki dan iz grada dolaziti na zamjenu. -Znam. Ali, ti, prvenstveno, moraš misliti na svoje zdravlje. -Vjeruj mi, i mislim. Ovo je najbolje za moje zdravlje. Ah, mama – uzdahnu on- tako sam se zaželio posla, pacijenata, ordinacije i... „Ivane“ pomisli doktor, a neka mu se toplina razlije oko srca. Ne brini- reče majci, blago je pogleda i ode u kupaonicu. Rana je bila već sasvim zacijelila i doktor, zadovoljan zbog takvog razvoja situacije, stavi čistu gazu na nju i zalijepi flasterom. Čitava se ta strka oko njegova pada pretvorila u 54 dosadnu gnjavažu. Svi su mu htjeli pomoći, pretvoriti ga u nekakvog bolesnika o kojemu treba skrbiti, a on to nije. Dijagnoze su bile različite, od onih o nekoj teškoj i neizlječivoj bolesti, do onih koje mu nisu nalazile nikakvog uzroka. Ipak, možda je najbliži istini bio naš primarijus Raguž koji mu je, smijući se svojim novim zubima, kojih se caklina prigušeno sjajila, povjerljivo rekao: „Anamneza vaše bolesti, dragi kolega, zove se – ljubav!“ Kako je tada zavidio tom utegnutom bonvivanu, tom umišljenom starcu koji je vršio nasilje nad svojim godinama. Iako je bio sav lažan, kao lažna novčanica, sa svojim pocrnjelim licem i svježe obojenom kosom na kojoj su, radi utiska, sijedi bili samo zulufi, s neprirodno zategnutim tijelom brončane boje i okretnim pokretima, jer je redovito vježbao u teretani i dvaput tjedno igrao tenis s direktorom pošte – Marko je, gledajući ga, osjetio stid i zavist. Ljutio se na pomisao da on, mladić od 30 godina, ne može smršaviti ni tri kilograma, dok ovaj šezdesetogodišnjak jednom tjedno ide u teretanu, dvaput u tjednu nabija tenis lopticu ili igra skvoš. S druge strane, stidio se što ga je taj isti primarijus Raguž tako brzo prozreo. Samo što ga nije pitao: „A u koga ste vi to zaljubljeni? Zar u vašu medicinsku sestru? Imate sreće, zaista je lijepa!“-Pih! – promrmlja Marko vlažeći oči vodom. – Čudna mi čuda! U taj je tren bio spreman sve raščistiti, prvo sa sobom, onda s primarijusom Ragužom i svima ostalima, da bi, već idućeg trenutka, gradio obrambene mehanizme kako bi zaštitio sebe i sakrio svoje prave osjećaje. Ta ga je ambivalentnost učinila nespokojnim i njemu se, od takvih misli, jednostavno smuči. Znao je da je problem u njegovoj neodlučnosti, ali nije znao kako riješiti tu dihotomiju. -Ah - uzdahnu on- samo se nepotrebno uzrujavam! I, odloživši ubrus, htjede izaći van, kada ga zazove njegova majka: - Marko, zlato! -Da, mama, evo dolazim odmah. -Netko ti je došao, idi se odjeni. -Tko je došao? - upita on. - Vidjet ćeš već. - Mama, čemu ta tajanstvenost? Reci jednostavno... -Pa- prekine ga majka – došla je ona mala medicinska sestra koja je u smjeni s tobom i njen zaručnik Mato. -Zaručnik? – ponovi Marko tiho. – Evo – promuca - evo dolazim. Prvo je, naravno, ugledao nju. Sjedila je opušteno u kožnom dvosjedu, odjevena u laganu i kratku ljetnu haljinicu i živo razgovarala s njegovom majkom. Čitavim vidokrugom njegova pogleda dominirale su njene lijepe gole noge jer je, iako je bilo jutro, već vladala nesnosna sparina. Doktor se pojavio odjeven u donji dio trenerke i laganu košulju, onako kako bi, smatrao je, trebao biti odjeven svaki rekonvalescent. Prišao im je nasmiješeno, mada je to njegovo smješkanje bilo sve samo ne iskreno i opušteno. Mladić, kojega je doktor vidio samo jednom, ustane i pruži mu ruku. Marko je prihvati usiljeno, u grču, i dalje se nepotrebno smješkajući i kimajući glavom. Sam je sebi ličio na maloumnika, ali si nije mogao pomoći. Ivana se, onako svježa i mirisna od jutra i ljubavi koja njome vlada, blago nagnula naprijed i pružila mu ruku. Doktor je žurno prihvati, kao da mu je ona spas od pogibelji, i zadrža je u svojoj duže no što to pristojnost nalaže. Ona mu reče, sve gledajući ga u oči, da se sasvim oporavio i da zaista dobro izgleda. Samo u množini: „ I Vi dobro izgledate.“ Ona se nasmiješi i reče mu kao da ga prekorava: - Ali, zar se nismo dogovorili?! -Oh, jesmo. Da, oprosti – prihvati doktor razdragano dok mu se čelo sjajilo od sreće. Mato, koji nije razumio tu njihovu internu šalu, samo je šutio. Napokon sjedoše. Mama je u međuvremenu ustala i donijela kavu i sok. Doktor Marko bi sada, naravno, volio ostati sam s njom jer ga se sve ostalo nije ticalo. I kako, molim lijepo, misliti o nečemu drugome kada je ispred tebe jedna tako zanosna žena?! Gledao je Ivanu koja je bila tako zaljubljena, dok je njen mladić, činilo mu se, bio prilično ravnodušan. Neprekidno je šutio, odgovarajući kratko na pitanja njegove majke. Ivana ga je, pak, neprestano dodirivala rukom, naslanjala se na njega, ispitivala ga nešto. On bi joj ponekad odgovorio, pogledao je ili dodirnuo rukom njenu. Na svaki taj dodir doktor bi zadrhtao jer ga je obuzimala žalost. Njegova mašta radila bi tada punom parom. Zamišljao je što bi on radio da je jedna tako prekrasna djevojka njegova. O, Bože, pomisli, zlatom bi je zlatio. Uvijek se čudio zašto tako divne djevojke izabiru ovakve ravnodušne tipove. Međutim se Ivana nagnula naprijed, prekidajući doktora u daljnjem razvijanju tih misli, odložila šalicu na stolić i pogledala ga. Kosu je splela u jednu labavu pletenicu i prebacila preko ramena, onako kako to rade srednjoškolke, što je njenom licu dalo dodatnu svježinu i ljupkost. On instiktivno osjeti da mu ona ima reći nešto važno i nesvjesno se uplaši. Ona uzdahne. Njene lijepe grudi lako zadrhtaše kao pod naletom povjetarca, dva šeboja u zlatnoj posudi. Vidio je da se ona bori u sebi kako bi mu priopćila nešto što je on, pretpostavljao je, već znao. Htio joj je pomoći i olakštai situaciju. Vjerila se, pa što. To je bilo i za očekivati pa je prihvatio to stanje kao posljedicu njene veze s tim mladićem. Naravno, sama ta činjenica nije bila nimalo ugodna za svijet mašte koji je izgradio u svojoj glavi, ali on je odrastao muškarac i mora ostati dostojanstven. Uostalom, ima li joj on ikakvo pravo prigovoriti? Tko je on njoj, zapitao se. Samo radni kolega i prijatelj i... netko tko je voli. Oh, uzdahnu doktor, jer je postao svjestan da se opet upetljava u vlastite misli, kako je to strašno. Ali, razmišljao je doktor i dalje slažući kockice u glavi, ta njena vjeridba i, kasnije, možda brak, vrlo malo mijenja u njegovom odnosu prema njoj. Ona će i dalje raditi u njegovoj ordinaciji, viđat će je svakodnevno, a sve ostalo su društvene konvencije koje će on poštivati zbog nje. Da, ona će to primijetiti, ona to mora primijetiti kao njegovu žrtvu i dati mu određenu satisfakciju. U smislu da postane njihov kućni prijatelj, netko koga će oni vrlo rado očekivati i možda mu se obraćati ako im ustreba kakva pomoć. Pa da, gotovo usklikne doktor, kako se toga nisam sjetio ranije? Oni se, vjerojatno žele osamostaliti, naći neki kutak za sebe, pa joj je, očito neugodno pitati ga za pomoć. „Pa naravno da ću vam pomoći“, pomisli on, htijući to izgovoriti naglas, kad Ivana progovori, a ta njena riječ ošinu doktora Marka preko lica kao mokra krpa. „Odlazim.“ , „Odlazim.“, dopre do njegove svijesti kao crveno svjetlo koje treperi na uzbinu. –Odlazim – ponovi razgovijetno ona. On je pogleda gotovo unezvijereno. -Odlaziš... Kako? Ne razumijem... Kamo? -Onaj natječaj o kojem smo jednom razgovarali... -Natječaj? – stade se prisjećati on, ali nije mogao misliti ni o čemu. -Da, o potrebi za patronažnim sestrama u Gorskom kotaru. -Patronažne sestre... Gorski kotar... – sve mu je to izgledalo kao nekakav loš vic. – Da, sjećam se- slaže, pokušavajući odgovarati smireno. -Prije neki dan dobila sam potvrdan odgovor. On ju je i dalje gledao bijelo. -Pa, primljena sam! -Oh - trgne se on – čestitam ti. -Hvala lijepa. Sve one formalnosti...Možemo li to sutra obaviti? -Da, naravno, doći ću u ordinaciju. -Putujemo za dva dana – reče ona držeći Matu za ruku. Ustali su. Mato se pozdravio s njegovom mamom i rukovao s njim. Doktor mu stisnu ruku vrlo meko, držeći ga tek za vrhove prstiju, čime je pokazivao svoju odbojnost prema tom čovjeku. On to primijeti, ali ništa ne reče. Vrlo zrelo ponašanje, gospodine doktore, vrlo zrelo, prekori se doktor Marko i zastidi. Ivana poljubi njegovu majku u obraz i doktor izvi vrat nudeći svoj obraz na poljubac, no ona mu samo dodirne ruku i zahvalno ga pogleda. On sjedne, zbunjen i uvrijeđen. Srećom, nitko to ne primijeti jer je majka već ispratila goste. Bio je silno žalostan. Ostao je sjediti sam u kožnoj fotelji, kao na prijestolju neki tužni kralj koji je upravo abdicirao. Marin Benaković 55 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 45 Robin Hood R: Ridley Scott G: Russell Crowe Cate Blanchett William Hurt Trajanje: 140 min Okuplja ekipu i kreće u rat, odnosno u sprečavanje nastanka građanskog rata. Ono što gledamo potom je kao „Pad crnog jastreba“, samo u srednjovjekovnom okruženju. Često se puta u filmskoj industriji pokazalo da prokušane, dobro uigrane, kombinacije nanovo nastavljaju nizati uspjehe. Scott i Crowe ponovo su se sastali u cilju snimanja još jedne, malo tko zna koje po redu, ekranizacije Robina Hooda, čovjeka u zelenom, izuzetno oštrog oka i visoko razvijenog osjećaja za pravdu. Scott je očito dopustio scenaristu Brianu Helgelandu da se „raspištolji“, potpuno mijenjajući dosadašnje viđenje Robina Hooda. Robin Hood je vojnik u službi kralja Richarda te se nakon Richardove smrti vraća u Nottingham, mjesto koje je pod šerifovom strahovladom. U Notthinghamu se zaljubljuje u Lady Marion, kojoj ujedno glumi supruga jer se predstavlja kao sin lokalnog zemljoposjednika. 56 Bezglavi ratni film koji želi postati samo jedno, a to je spektakl. I to mu polazi za rukom, jer Ridley Scott u tako nečemu ne može pogriještiti, on će lako dati masi spektakl koji su oni tražili. Film traje predugo, 140 min, a to je stvarno previše za film čija se radnja može upisati u dvije rečenice. Ima on i svijetlih strana, dobru glumu, vrhunski snimljene i kreirane scene borbi, koje ne bih ni trebao stavljati pod plus jer se takvo nešto podrazumijeva, posebno u filmu ovolikog budžeta. I što je najgore od svega, najvjerojatnije će dobiti nastavak jer je svršetak filma sugerirao takav razvoj situacije. Samo ne znam što će sada scenarist izmisliti, možda će Robin postati kraljem Engleske, a možda će Lady Marion postati Miss Universe, udati se za Dikana Radeljaka i otići živjeti na Sejšele. Tko zna, sve je moguće pod perom Briana Helgelanda. Ovaj je film više obećavao, šteta što je pao pod neozbiljnosti Scotta koji ga je nedovršenog poslao na tržište. Ocjena: 52/100 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Alisa u zemlji čudesa R: Tim Burton G: Mia Wasikowska Johnny Depp Anne Hathaway Helena Bonham Carter Trajanje: 108 min Kad je Burton prije nekoliko godina najavio Alisu, očekivao sam da će tim filmom još pogurati ionako visoko postavljenu ljestvicu bizarnosti i mašte. Očekivao sam psihodelično horor putovanje kroz Zemlju čudesa, maštovitije od ičega dosad snimljenog. Barem smo se takvom nečemu mogli nadati od Burtona, no on nas je iznenadio, isporučivši obiteljsku priču, na svu sreću još uvijek dovoljno psihodeličnu. Za razliku od priče Lewisa Carrola, ovdje je svaki lik promijenjen, stvoren u Burtonovoj viziji. Alice više nije klinka, već je djevojka od 19 godina, upravo pred prosidbom. Odluči pratiti bijelog zeca kojeg ugleda na zabavi te potom upadne u rupu, završavajući u Zemlji čudesa. glumu, koja je fantastična. Mia Wasikowska, ne pretjerano poznata Australka, vrhunski je utjelovila ulogu Alise, izuzetno dobro baratajući različitim stranama njezine osobnosti, čas je uplašena djevojka, nedovoljno hrabra reći ne svom mrskom prositelju, a čas je odvažna žena spremna uzeti mač u svoje ruke i predvoditi vojsku u borbi protiv nepravde. Johnny Depp je priča za sebe, veliki Burtonov prijatelj, sedmi puta nastupa u nekom njegovom filmu, a ovaj je puta glumeći Šašavog Klobučara ponovo pokazao da je kralj preobrazbe. Zapravo, on je kralj ekscentričnosti jer je nevjerojatno koliko mu te uloge dobro stoje. Dolje je često prati „deja vu“ te ima osjećaj da je već posjetila to mjesto. Uviđa da je njezina zadaća spasiti Zemlju tako da se sukobi s Crvenom kraljicom, a u tom naumu joj pomažu Šašavi Klobučar i ostali šaroliki likovi iz Burtonove/Carrolove mašte. Anne Hathaway nije imala pretjerano zahtjevnu ulogu, u filmu glumi Bijelu kraljicu, blagu i lijepu, potpunu suprotnost svojoj sestri, Crvenoj Kraljici, čiju ulogu igra Helena Bonham Carter, Burtonova jednako ekscentrična i maštovita supruga, koja je ovaj puta nadmašila samu sebe. U ovom bih filmu posebno istaknuo Da sažmem, fasciniran sam glumačkim ostvarenjima u ovom filmu, transformaciji likova, sveukupnom izgledu filma i vrhunskom maštom redatelja. No, ono što se meni osobno ne sviđa je činjenica da je ovo zapravo obiteljski film, u neku ruku dječji, a ja sam očekivao psihodeličnu horor avanturu, atmosfere slične kao u Sweeney Toddu. Ocjena koju ću dati apsolutno ništa ne znači jer označava moje viđenje ovog filma, a svatko tko ga voli baš kao obiteljskog, slobodno može dodati 20ak. Ocjena: 78/100 Priredio: Tomislav Marić Ovo je jedan od lošijih filmova o Robinu Hoodu koji sam ja gledao i ovo je zapravo jedan od lošijih filmova koje je Ridley Scot uopće snimio. Ovaj je film samo za vrh koplja bolji od „Princa lopova“ s K. Costnerom, a kad si u istoj klasi s tim, onda znaš koliko vrijediš. 57 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kolovoz 2010. Godina XI., broj: 45 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Did Tunja i bać’ Roka idu kroz šumu na svoj stan. Odjednom će Roka – Did’ Tunjo, vidi visibaba! Ovaj ga samo pogleda i progunđa. – Ta nek’ visi, ako joj se tako sviđa.- E moj Roka, sinoć si opet zaglavio u otočkim bircuzima! Aj’ mi kaži u koliko si bio. Roka: 1, 2 , 3, 4, 5,... – prebroji prste na rukama i počne brojati prste na nogama. - Ta Roka dokle ćeš??? – Polako did’ Tunjo. Ta znaš i sam da u Otoku ima preko 20 bircuza pa da vidim da nisam neki preskočio! - Did’ Tunja, ajmo na Virove na pecanje. - Neće moći, did’ Tunja. Htio sam ići 2. maja, al’ šuma puna nagnih mina! - Did’ Tunja, ajmo prodat ova naša dva konja pa ćemo kupiti luda kola! - Ma je l’? A ‘ko će ih vuć’? Zar nas dva stara vola?! Priredio: PETAR MATAS - PJER 58 59