M A LO MI S TO V E L I KOG A SRC A Komiža Dom gajete falkuše i ribarske tradicije Putujući dalekim svijetom i otkrivajući njegove posebnosti, često propuštamo zapaziti čarobna mjesta koja su nam nadohvat ruke. Doista, po čemu su kamene ulice osamljenoga otočnog gradića okrenutog prema pučini, protkane legendama o ribarskoj tradiciji i o gajeti falkuši, manje zanimljive od gradova Azurne obale ili gondola Venecije? Upravo za ljepotom kakvu posjeduje Komiža tragaju ljubitelji mediteranskih čarolija Tekst i fotografije Alan Čaplar MORE I GRAD NA DLANU Iako nije osobito velik, Vis je vrlo brdovit otok - najviši vrh Hum visok je čak 587 metara. Nalazi se točno iznad Komiže i omogućava nenadmašan vidik na plavetnilo mora, pučinske otoke te na zgusnutu strukturu komiških ulica 22 Meridijani | ožujak 2011 P ostoje mjesta u koja je lako zaljubiti se i koja je nemoguće, sve kad biste i htjeli, izbrisati iz srca i sjećanja. Takva se mjesta brzo i lako uvuku pod kožu jer posjeduju bezbroj sitnih posebnosti, kudikamo slikovitijih nego što može prikazati bilo koja razglednica. Doista, začudno je kako Komiža s lakoćom budi nostalgične osjećaje i u ljudima koji su u njoj boravili samo koji dan. Priupitate li svoje prijatelje i poznanike o Komiži, neće vam moći ravnodušno opisati što je to tamo posebno i jedinstveno, a opet, ne postoje riječi kojima će vam moći dočarati osjećaj sveprožimajuće ispunjenosti koji su ondje doživjeli. O Komiži ravnodušno mogu govoriti samo oni koji u njoj nisu bili. U ritmu trajekta Komiža se nalazi na zapadnoj obali otoka Visa, u duboko uvučenom zaljevu okrenutom prema pučini. S istočne strane štiti je gotovo 600 metara visoko brdo Hum, a sa sjeverne i južne nešto niža, ali jednako strma stjenovita brda čije se padine spuštaju sve do obala zaljeva. Takav položaj, a s njim povezan i nedostatak širokih poljoprivrednih površina, odredio je povijesnu orijentaciju Komiže prema moru i ribarstvu. Komiža je poznata upravo po svojoj ribarskoj tradiciji koju su iseljeni Komižani prenijeli i u Sjevernu Ameriku. Preko prijevoja Sveti Mihovil Komiža je cestom dugom 10 kilometara povezana s gradom Visom. S južne strane Huma do Komiže se KOMUNA Najprepoznatljiviji simbol Komiže je mletački kaštel Grimaldu, među mještanima zvan Komuna. Unutar masivnih zidova nalazi se jedinstven ribarski muzej KUĆA NA OBALI Kroz prozore svojih kuća većina Komižana gleda otok Biševo. Od Komiže do talijanske obale samo je nekoliko nenaseljenih otočića Komiža je poznata upravo po svojoj ribarskoj tradiciji koju su mnogi iseljeni Komižani prenijeli i u Sjevernu Ameriku. Procjenjuje se da u San Pedru, danas predgrađu Los Angelesa, živi deset puta više Komižana i njihovih potomaka nego u Komiži može stići i starom otočnom cestom koja je ponešto uža - i dvostruko duža. Iako trajekt pristaje u Visu na suprotnoj obali otoka, cijeli ritam života na otoku, pa tako i u Komiži, podređen je ritmu dolazaka i odlazaka trajekata i katamarana. Prije je i Komiža imala brodsku vezu sa Splitom, a otkad je Vis (p)ostao jedina trajektna luka na otoku Visu, Komiža je još udaljenija od kopna. »Eto, od Splita je lakše i maltene brže doći u Zagreb nego ovamo za tri sata autocestom si u Zagrebu, a trajektu za dobrog vremena do Visa treba 2 i pol... pa još 10 kilometara preko otoka...«, odmahnut će rukom otočani na pitanje što za njih znači trajektna veza s kopnom. »Ne idemo često na kopno jer gotovo sve što nam treba možemo naći i u ovih nekoliko dućana u Komiži ili Visu.« Za ljude s kopna putovanje trajektom na otok ima neku gotovo mitsku dimenziju - otisnuti se od kopna prema otoku znači ostaviti za sobom kopnene brige i prepustiti se mirnoći mora i otoka. Za otočane je pak putovanje trajektom sve samo ne ljetna avantura - koliko je brod poveznica koja im omogućuje da život na otoku bude sličan životu na kopnu, toliko su udaljenost i putovanje nezaobilazan dio njihova postojanja. Komiža danas ima samo tisuću i pol stanovnika, no to nije ni blizu populacijskom vrhuncu u zlatnom dobu komiškog ribarstva početkom 20. stoljeća. Doduše, ljeti se populacija Komiže višestruko poveća gostima s kopna, no već s prvim jesenskim vjetrovima plaže opuste i cijeli se otok vrati uobičajenom jesensko-zimsko-proljetnom životnom ritmu. Meridijani | ožujak 2011 23 U vrijeme austrougarske uprave komiška općina imala je više od 5000 stanovnika, trostruko više nego što ih ima danas, a prema popisu stanovništva iz 1931. godine, u samome mjestu živjelo je 3254 stanovnika. Na cijelom području grada 2001. godine bilo je 1677 stanovnika, od toga u samoj Komiži njih 1523, što je najmanji broj u posljednjih 150 godina otkad se provode popisi stanovništva. U okolnim naseljima koja pripadaju gradu demografska situacija još je gora: selo Oključna je sa 282 stanovnika 1931. spalo na njih 5, područje Podšpilja sa 710 na 129, a otok Biševo sa 192 na 19 stanovnika. Papa u Komiži Među starijim Komižanima i danas se može čuti njihov cokavski govor, specifična podvrsta čakavskog narječja. Naziv Palagruza iz pjesme nije stvar pjesničke slobode, nego svjedočanstvo kako taj otok zovu Komižani. Slično tako, stariji ljudi svoje mjesto nazivaju Komiza. Komiža se kao naselje prvi put spominje 1145. godine kao Val Comeza u darovnici zadarskoga kneza Petra koji je vladao srednjodalmatinskim otocima. Po svemu sudeći, benediktinska opatija i mjesto postojali su ovdje i ranije. Jedna od teorija imena Komiža kaže da je nastalo od riječi Com Issa, što doslovno znači Mjesto Pokraj Isse, antičkog naselja na mjestu današnjeg Visa. Vjerojatno su već Grci i Rimljani utemeljili naselje u komiškom zaljevu, no dosad o tome nisu pronađeni materijalni dokazi. Povijesni zapisi svjedoče da je Komiža bila prvo naselje na hrvatskoj obali koje je posjetio rimski papa. Naime, 1177. godine papu Aleksandra III. su ribari s Palagruže, gdje se sklonio od nevremena na putu za Veneciju, prevezli do Komiže. Tom je prilikom posvetio crkvu Svetog Nikole, a zatim nastavio put prema Zadru i Rabu. 24 Meridijani | ožujak 2011 U novije vrijeme zaustavilo se višedesetljetno iseljavanje i započeo je ubrzan turistički razvitak. S turističkoga gledišta, sretna je okolnost što su zbog dugotrajne izoliranosti prirodne i kulturne vrijednosti otoka Visa dobrim dijelom ostale sačuvane Priča o razvitku Komiže u idućim stoljećima neraskidivo je isprepletena s pričom o komiškom ribarstvu i preradi ribe - pričom o putu do vrha i poniranju do dna. Naime, pod mletačkom vladavinom Komiža je zajedno s Visom pripadala hvarskoj općini te se počela ubrzano razvijati kao središte ribarstva na srednjem Jadra- nu. Mletačke vlasti su u 16. stoljeću zabilježile da su samo u jednom danu komiški ribari ulovili tri milijuna tona srdela. Bogatstvo stečeno ulovom, preradom i prodajom ribe omogućilo je Komižanima da u ono doba žive naprednim životnim stilom. O nekadašnjoj ekonomskoj snazi Komiže i danas svjedoče crkve, utvrde i veli- Sv. Nikola VIS SELJE N IK A A HI NIK KI BEN A EVIĆ KIH RČ TS TA VA DR IĆA .A NT INOV ES HR CA PAVL TINA VILA EDIK MIHO ČE IŠ MU M PUT DON KO RIV A SV RS Šporku Žolo KU LE BA . MI RI KA Utvrda Komuna Gospa od Sedam Žalosti Žanićevo Pol Kalafotovo O B AL A P APE A LE K SA ND RA Uvala Mlin Kamenica Sv. Rok Lucica Jurkovica Gospa Gusarica Bjažićevo Uvala Pod Gospu turističke informacije crkva, kapela groblje muzej knjižnica parkiralište pošta kupalište bolnica nogometni stadion autobusni kolodvor ke kuće sagrađene u doba mletačke dominacije nad Jadranom. Komižani u San Pedru Pod austrijskom upravom, od 1815. do 1918. godine, Komiža je postala samostalna općina te je prerasla u dobro organiziran gradić sa svim potrebnim sadržajima. Početkom 20. stoljeća sagrađen je velik lukobran i uređena je luka, a u mjestu je bilo čak sedam tvornica za preradu ribe. Najveća među njima, tvornica Fratelli Mardešić, izvozila je sardine čak i u Ameriku. Propast austrougarske države 1918. godine bila je ujedno i početak dugog razdoblja stagnacije Komiže. Iako je otok Vis postao dio Kraljevine SHS, osnova komiškoga gospodarstva, bogata ribolovna područja oko Palagruže, pripala su BROD NIJE SAMO STVAR Osim običaja krštenja broda, Komižani njeguju i običaj svojevrsnog »pokapanja« broda na kaju njegova životnog puta. Uz molitvu za sigurnost pomoraca, svake godine na Sv. Nikolu žrtvuju jedan brod Meridijani | ožujak 2011 25 Ribarski muzej O bogatoj ribarskoj prošlosti danas najbolje svjedoči Ribarski muzej u mletačkom kaštelu Grimaldi, među mještanima zvanom Komuna. U muzeju se čuva zanimljiva zbirka tradicionalnih ribolovnih alata te najveća zbirka ribarskih čvorova na svijetu (140 čvorova). Osim toga, u prizemlju stoji restaurirani primjerak komiške gajete falkuše - posebne vrste ribarskog broda koji je simbol komiškog ribarstva. Muzej je prikupljanjem tradicionalnih ribarskih alata mnogih komiških obitelji 1986. godine utemeljilo Društvo prijatelja kulturne i prirodne baštine otoka Visa. Zahvaljujući ribarima na čelu s Ivanom Vitaljićem Guslom, koji je napravio zbirku uzlova i mreža te opremio posljednju, u brodolomu stradalu, gajetu falkušu, sačuvano je sjećanje na naraštaje ribara koji su tim za današnje pojmove primitivnim alatima i mrežama pleli stoljetnu komišku ribarsku priču. Osim konopa i mreža, u muzeju ćete vidjeti originalne konzerve i sanduke koji su se punili u komiškim tvornicama za preradu ribe prije i poslije Drugoga svjetskog rata, a na kraju obilaska bit ćete s gornje terase kaštela nagrađeni nezaboravnim vidikom na komišku luku. Nas je posebno oduševilo što su u muzeju objašnjenja uz izloške ispisana rukom, pomalo nevješto, ali vrlo uredno - baš onako kako i priliči zbirci koja predstavlja autohtonu baštinu. Jednostavnije bi to bilo učiniti pomoću računala i pisača, no nijedan računalni font ne može zamijeniti neposrednost i toplinu poruke ispisane ribarskom rukom. »Kad se neki zapis podere ili izblijedi, ili se jednostavno nečeg novog dosjetim, napišem novu cedulju i zalijepim je na zid«, tim nam je riječima simpatični domaćin otkrio da je upravo on autor tih muzejskih zapisa. Osim o tome, on će vam rado pričati o svemu što vas zanima, pokazati svaki alat, a nakon podosta vremena shvatit ćete iznenađeno da vam njegova dugačka i opširna priča nije nimalo dosadila, već naprotiv - probudila nova pitanja i proširila obzore. Na kraju posjeta vjerojatno ćete ga upitati: »Šjor, možemo li s vama na more, u ribe«? 26 Meridijani | ožujak 2011 TRAGOVI PROŠLOSTI Komiška ribarska zbirka sadrži čak 140 mornarskih čvorova i po tome je, kažu domaći ljudi, najveća na svijetu Da bi se mogli otisnuti na otvorenije more, komiški su ribari trebali brodove koji bi im to omogućavali. Stoga su brodograditelji nastojali napraviti gajetu koja bi mogla udovoljiti potrebama ribara. Tako je nastao autohtoni ribarski brod - gajeta falkuša RIBARSKI MUZEJ Posjet muzeju omogućuje da izbliza upoznate razvitak Komiže od začetka ribarstva kroz razna ribarska oruđa, užeta i mornarske čvorove, kao i da dotaknete čuvenu komišku gajetu falkušu Italiji i ostala u njezinu sastavu sve do 1947. godine. Zbog oslabljenih ribarskih mogućnosti, ali i bolesti vinove loze koja je pokosila vinogradarstvo, u Komižu su stigli teški dani i brojni su stanovnici bili primorani poći trbuhom za kruhom u svijet. Većina se iselila u Kaliforniju te se ondje nastavila baviti onime što su najbolje znali - ribarstvom. Neke procjene govore i o 20‑25 tisuća Komižana i njihovih potomaka u Americi. Procjenjuje se da u San Pedru, koji je danas dio Los Angelesa, živi deset puta više Komižana nego u samome mjestu. I nakon Drugoga svjetskog rata nastavilo je propadanje otoka, a s njim i Komiže. Zbog vojne izolacije otoka Visa velik dio mlade populacije odselio se na kopno, a turizam se desetljećima nije ozbiljnije pribli- žio otoku. Nekadašnje tvornice za preradu ribe udružene u tvornicu Neptun ipak su godinama bile kakva-takva gospodarska kralješnica Komiže, ali je i ta priča imala tužan kraj. Sve što je vrijedilo potpuno je nestalo u pretvorbi, postrojenja za preradu ribe su prodana, a tvorničke hale prepuštene zubu vremena. Danas na more, »u ribu«, na nekoliko ribarskih brodova isplovljava oko 60 profesionalnih ribara. Srećom, nakon osamostaljenja Hrvatske i odlaska vojske zapuhali su na otoku neki novi vjetrovi. Već 1993. godine obnovljena je komiška općina, a 1997. dobila je status grada. Gradu pripadaju naselja Borovik, Duboka, Oključna, Podhumlje, Podšpilje, Žena Glava te otoci Biševo, Palagruža i Sveti Andrija (Svetac), kao i otočići vulkanskog podrijetla Brusnik i Jabuka. Postoje planovi da se ispred bivše tvornice za konzerviranje ribe Neptun sagradi nova ribarska luka s burzom ribe koju bi mogle koristiti komiške i druge ribarnice te domaće brodice, čime bi se ujedno dio vezova u luci koje oni sada zauzimaju oslobodio za nautičare. Meridijani | ožujak 2011 27 KOMIŠKE KUĆE U doba mletačke vladavine, a i kasnije, kada je Komiža bila pod austrougarskom upravom, sagrađeno je mnogo solidnih višekatnica koje su ribarskom naselju dale urbanu strukturu Ljubav na prvi pogled Na prvi pogled Komiža je tipično mediteransko mjesto s uskim ulicama i kamenim kućama stisnutim oko luke. Krivudave komiške ulice ispunjene su starim i novim kamenim kućama visokim nekoliko katova, među kojima se skrivaju mali vrtovi i terase. Šećući po tom kamenom labirintu, nije teško izgubiti orijentaciju, no jednako je jednostavno izvući se iz uskih ulica jer svi putevi vode na rivu. Za mjesto poput Komiže riva je ono što je glavni trg za kontinental- ne gradove - mjesto okupljanja, druženja, razgovora o noćašnjem ulovu ribe, debatiranja o malim mirovinama i velikim problemima te milijunima drugih velikih i malih stvari. Sve što se događa u Komiži, događa se na tom polukružnom, nekoliko stotina metara dugačkom pojasu između kuća i mora. Doduše, pošta, tržnica, škola i autobusna postaja nalaze se u susjednim ulicama, a hotel Biševo (jedini u mjestu) još tristotinjak metara dalje, no sva ta mjesta nisu ni približno toliko zanimljiva kao riva. Nema te novosti NA KRAJU MJESTA Uz župnu crkvu Sv. Nikole nalazi se vječno počivalište Komižana te ostaci benediktinskog samostana. Samostan i crkvu koja je ovdje stajala u 12. stoljeću blagoslovio je sam papa kada se spletom okolnosti našao u Komiži ŠLJUNČANA OBALA Uzduž cijele istočne obale komiškog zaljeva nižu se lijepe šljunčane plaže s izvorima pitke vode: Gusarica, Nova pošta, Velo žalo... Modra špilja na Biševu Kad se nađete u Komiži, nemojte propustiti posjetiti otok Biševo nasuprot nje. Biševske uvale prekrasne su za kupanje, a staze po cijelom otoku omogućavaju ugodnu šetnju i uživanje u širokim vidicima na beskrajnu pučinu. Ipak, najljepši fenomen Biševa je Modra špilja, u uvali Balun na istočnoj strani otoka. Špilja je dostupna za posjet još od 1884. godine, kada je probijen ulaz kroz koji se u špilju ulazi malim čamcem na vesla. Špilja ima dva otvora, jedan manji, umjetno produbljen, kroz koji može proći čamac na vesla i taj otvor nema utjecaja na rasvjetu u špilji. Drugi je otvor poput svoda i mnogo je širi, a nalazi se na južnoj strani špilje ispod razine mora te kroz njega prodire sunčeva svjetlost. Oko podneva za mirnog mora sunčeve zrake prodiru kroz podvodni otvor u špilju, reflektiraju se od bijelog dna i osvjetljavaju špilju neopisivo lijepom modrom svjetlošću, a predmete u vodi srebrnkastim sjajem. MODRA ŠPILJA NA BIŠEVU Za sunčanih dana oko podneva se u Modroj špilji stvara jedinstven fenomen - cijelu špilju ispuni neopisivo lijepo bistro plavetnilo 30 Meridijani | ožujak 2011 koja se neće usmenom predajom na rivi začas proširiti među Komižanima jer se tu sve zna i vidi. Duž rive nanizale su se malene trgovine i restorani s terasama, a na samome kraju, gdje završava luka i počinje lukobran, stoji najljepše i najprepoznatljivije komiško zdanje - mletački kaštel Grimaldi sa satnim tornjićem, zvan Komuna. Masivni kameni zidovi renesansnoga četvrtastog kaštela iz 1585. godine bude poštovanje prema prošlosti i pozivaju da zavirite i otkrijete što se nalazi unutar njih. Za razliku od većine naših gradova, najveće i najslikovitije komiške crkve ne nalaze se u središtu, nego na samim rubovima mjesta, poda- lje od kuća - to su crkva Gospe Gusarice na sjevernom kraju zaljeva te župna crkva Sv. Nikole na osamljenom dominantnom brežuljku s druge, južne strane grada. Dok će Sv. Nikolu pri dolasku u Komižu opaziti svatko, čempresima zakrivenu crkvu Gospe Gusarice otkrit će samo onaj tko se iz znatiželje ili želje za osvježenjem u moru uputi u šetnju na kraj mjesta, do najljepše komiške plaže. Crkva je zapravo posvećena Svetoj Mariji, ali je poznatija po nazivu koji je dobila prema legendi o gusarskoj krađi Gospine slike. proći za pola sata šetnje, no ne treba žuriti, a kod Sv. Nikole vrijedi se zadržati i dulje. Tu su ostaci benediktinskog samostana, a u hladovini uspravnih visokih čempresa, uz crkvu, groblje - vjekovno počivalište Komižana. Bezvremenska tišina te raskošan vidik na prostranstvo mora s otocima Biševom i Svecem u daljini zovu na razmišljanje. Tu je, među ostalima, pokopan i besmrtni velikan naše književnosti Ranko Marinković, rodom iz komiške obitelji. Prema vlastitoj želji i nadahnuću, on je zatražio da mu zadnje tjelesno utočište bude upravo ovdje na Bezvremena dimenzija komiškom groblju. Cijelu Komižu, od Gospe Gusarice Tijekom našeg posjeta groblju do Sv. Nikole ili obratno, možete uz crkvu Sv. Nikole zatekli smo auMeridijani | ožujak 2011 31 stralsku obitelj koja se nakon 38 godina boravka na svojem kontinentu uputila na drugi kraj svijeta da bi djeci pokazala zemlju svojih predaka. U nekoliko škrto, s australskim naglaskom izgovorenih hrvatskih riječi dalo se razabrati sve ono što je ispunilo njihova srca u tom trenutku. Iako su svi oni rođeni u novoj domovini na suprotnoj strani zemaljske kugle, Hrvatsku i Komižu doživljavaju kao svoju domovinu, ishodište životnih putova i nadanja svojih djedova. Prostor kod Sv. Nikole uvijek je ispunjen skladnom tišinom koja čovjeka navodi da razgovara šapatom, iako glasno izgovorenu riječ nema tko čuti. Prostor oko crkve ispuni se žamorom samo tijekom pogreba te 6. prosinca, na blagdan Sv. Nikole, zaštitnika putnika, pomoraca i ribara, a ujedno i Dan grada. Gajeta u plamen! Vjekovima vezani uz more, Komižani su sačuvali drevni običaj pogreba broda ispred crkve na taj najsvečaniji dan u godini. Spaljivanje broda kao žrtve za spas svih bro32 Meridijani | ožujak 2011 Sve što se događa u Komiži događa se na rivi, nekoliko stotina metara dugačkom pojasu između kuća i mora. Nema te novosti koja se neće usmenom predajom na rivi začas proširiti među Komižanima jer se tu sve vidi i sve zna RIVA I LUKA Komiška luka nautičarima pruža privezište koje ih štiti od sjevernih i istočnih vjetrova, ali je potpuno otvorena prema sjeverozapadu pa jugo može podići velike valove GAJETA FALKUŠA Posljednjih godina u komiškoj se luci ponovno može vidjeti nekoliko falkuša, sagrađenih po starim nacrtima i slikama STARI RIBAR Rijetko tko voli i poznaje srednji Jadran kao Komižani - oni s morem žive od rođenja pa do smrti dova koji plove simbolizira stoljetnu vezu Komižana s brodovima jer su im oni bili temelj egzistencije i jamstvo opstanka. U kulturi ljudi kojima je more sudbina brod nije predmet, nego biće - brod se krsti, dodjeljuje mu se ime, a kada otplovi životni krug, pokapa se spaljivanjem na svetome mjestu. Sve do 1986. godine mogle su se u komiškoj luci vidjeti originalne komiške ribarske brodice zvane falkuše. Falkuše su bile jedinstvene brodice Komižana, gajete dugačke 9, a široke 2,90 metara. Jarbol im je bio visok 9 metara, a mogle su nositi posadu od šest ribara i gotovo osam tona ribe. Od ostalih brodica razlikovale su se i po materijalu od kojeg su bile građene - gradile su se isključivo od borovine s otoka Sveca koja se smatrala najkvalitetnijom. Kobilica je bila od hrastovine, a oplata od ariša. Rubne strane brodice visine do jednoga metra mogle su se, prema potrebi, uklanjati i ponovno stavljati. Za ribarenja bile su uklonjene zbog lakšeg podizanja mreže, dok su za jedrenja bile postavlje- ne tako da sprečavaju prelijevanje mora u falkušu. Osim jedrima, falkuše su bile opremljene i veslima kojima su ribari mogli pokretati brodice tijekom bonace. Za povoljnih vjetrova gajete su stizale i do Palagruže za šest sati ostvarujući brzinu i do 10 nautičkih milja na sat. Zadnju originalnu komišku falkušu Cicibelu potopila je i razbila jaka nevera u kolovozu 1986. godine. Srećom, tradicija izgradnje falkuše je obnovljena i tri nove gajete danas služe u turističke svrhe. Replika falkuše predstavljala je hrvatsku maritimnu baštinu na svjetskoj izložbi EXPO 1998. godine u Lisabonu. Legendarna falkuša samo je jedan od simbola komiške pomorske tradicije i podsjetnik da je upravo Komiža bila središte ribarstva na istočnoj obali Jadrana. Komiški ribari ne samo da su svojim brodicama gospodarili Jadranom i trgovali ribom sa susjednom obalom, nego su i kao iseljenici stvarali ribarska središta na pacifičkim obalama obiju Amerika. Iako je u komiškom akvatoriju uvijek bilo doMeridijani | ožujak 2011 33 ČA IMA NOVA? Komiške ulice su svojim rasporedom, uskim prolazima, vinarijama, ateljeima izvor neprestanog čuđenja i radoznalosti gdje se svaki dan može istražiti i otkriti nešto novo ISPLATI SE POPETI Najljepši vidik na komišku luku pruža se s gornje terase mletačkog kaštela voljno kvalitetne ribe, početkom ribarske sezone, da bi se izbjegli sukobi među ribarima, organizirane su ribarske regate. Topovski hitac s kaštela označio bi početak regate i oni brži, jači i spretniji zauzeli su bolje položaje za ribolov - za cijelu sezonu. Pogača s okusom mora CVIJEĆE I KAMEN Pročelja ukrašena rascvjetanim aranžmanima svjedoče o ljubavi Komižana prema svome mjestu 34 Meridijani | ožujak 2011 Cjelokupna je povijest otoka Visa vezana s jedne strane za ribarstvo, a s druge za vinogradarstvo i vinarstvo koje je i danas, uz turizam, osnova gospodarstva. Proteklo je više od dva tisućljeća od prve pisane pohvale viškom vinu, a danas malo tko nije čuo za vugavu i plavac mali. Uz domaće vino iz podhumskih sela, gosti ovdje mogu probati i lokalne kulinarske specijalitete - komišku pogaču, jela ispod peke, srdele na ražnju, fažol i manistru na brujet. Doduše, za nepce koje nije naučeno na okus soli glavni specijalitet usoljena riba u presavijenoj pogači (komiška pogača) - bit će previše slan, no i to treba razumjeti jer se prije nego što su izumljeni hladnjaci, riba mogla čuvati jedino soljenjem, a soli je u Komiži uvijek bilo dovoljno. Štoviše, Komižani će vam kroz šalu reći da je ima i previše - morska sol koja isušuje zrak brzo im uništi sve elektroničke uređaje pa oni ne mogu trajati dulje od nekoliko godina. KOMIŽA Položaj: N 32o 02’ E 16o 05’ Površina: 48 km2 Stanovništvo (2001.): 1677 Gradska naselja: Biševo, Borovik, Duboka, Komiža, Oključna, Palagruža, Podhumlje, Podšpilje, Sveti Andrija i Žena Glava Poštanski broj: 21485 www.komiza.hr www.tz-komiza.hr Vis Komiža OTOK VIS SLIKA KOJA SE PAMTI Ovakav prizor pamte svi koji u Komižu dolaze iz Visa ili odlaze prema njemu Poklonici sporta i aktivnog odmora na otoku Visu mogu birati između padobranskog jedrenja, ronjenja, jahanja, šetnji po prirodi obilježenim pješačkim stazama, kriketa te brojnih izleta po otoku, kao i do susjednih otoka. Planinarski raspoloženi gosti popet će se na brdo Hum do kapele Sv. Duha i posjetiti Titove špilje iznad Žena Glave (u njima su Tito i Vrhovni štab boravili 1944. nakon bijega iz Drvara pa sve do oslobođenja Beograda). Na dvadesetak lokacija oko otoka, u morskim dubinama, ima potopljenih aviona, jedrenjaka, podmornica i ratnih brodova. Zanima li vas kultura i zabava, u Komižu svakako dođite u vrijeme kada se održava glazbeno-scenska manifestacija Komiško kulturno ljeto. Osim toga, već više od 25 godina u Komiži se pod vodstvom baletnog pedagoga, Komižanina Joze Borčića održava ljetna međunarodna baletna škola. Manifestacija svake godine kulminira završnim baletnim koncertom u dvorani spomen-doma. Komižu mnogi poznaju upravo po njezinom ljetnom, pomalo ušminkanom i vedrom licu, no veći dio godine ona spava tihim zimskim snom. Već u rujnu, kada mine uobičajena ljetna gungula, Komiža ponovno postaje mirno ribarsko mjesto. Zahvaljujući blagoj morskoj klimi, boravak u Komiži ugodan je i u tim hladnijim mjesecima. Došli ste na pravo mjesto Kada se jednom nađete u Komiži, na tom začaranom rubu svijeta, na uspavanoj rivi ili šljunčanoj plaži iza čijih granica započinje nedokučivi svijet mora, znat ćete da ste došli na pravo mjesto. A kada se vratite, s oduševljenjem ćete prepričavati priču o skladnom mediteranskom gradiću na rubu otoka, skladnom biseru stopljenom s beskrajnim plavetnilom koje ga okružuje, mjestu gdje vrijeme i prostor imaju jedinstven smisao. Nadajmo se samo da će otočani imati dovoljno razboritosti i snage zapriječiti sve ono što bi, u ime razvitka turizma, moglo uništiti krhku čaroliju Komiže. Ona je neponovljiva upravo zato što je tako neiskvarena i neokaljana, baš onakva iskonska kakva je oduvijek bila.
© Copyright 2024 Paperzz
