zrelostspecijal napisala: egli ilić Fotografije: mare milin Ž šminka: Martina knapić; na ani vidan: šal, 69,90, h&m; majica, 249 kn, mango ene koje žele biti jednake muškarcima nemaju vlastitih ambicija, jednom je izjavio američki pisac, psiholog i aktivist Timothy Leary. Na takvu su ga izjavu naveli brojni pokreti od druge polovice dvadesetog stoljeća, čiji je cilj podržati žene u procesu osvještavanja te osnaživanju njihove uloge u društvu. Mnogi od tih pokreta nastoje to ostvariti izjednačavanjem žena s muškarcima u svim segmentima, zastupajući stav da su razlike među spolovima zapravo naučene te da one suštinski ne postoje. Međutim, takvim stavom, kao i time što same aktivistice izražavaju sumnju u stvarnu vrijednost autentičnih ženskih kvaliteta, ne samo da se ne osnažuju žene, nego se pridonosi daljnjem potiskivanju naše ženstvenosti. Premda su nam neke razlike doista usađene odgojem, mnoge su od njih i urođene. One nisu samo biološke, nego Bitižena Prigrlite svoje ženske kvalitete i razvijajte ih - one čine svijet boljim. Svako desetljeće u ženinu životu donosi nova blaga. Četiri žene različite dobi otkrivaju u čemu je tajna njihove ljepote, snage i mudrosti Blagost, suosjećanje i suradnja autentične su ženske karakteristike kojima treba dopustiti da se izraze se odražavaju i u načinu razmišljanja i doživljavanja svijeta, kako se postavljamo prema životnim izazovima i u mnogim drugim segmentima. Te razlike ne predstavljaju naše slabosti, kojih bismo se trebali sramiti ili ih odbaciti. Naprotiv, upravo se u njima i krije naša snaga. One u sve unose dinamiku, a bez njih ni sam život ne bi bio moguć. On doslovce i nastaje jedino kada muška i ženska energija djeluju zajedno, stoga je ženska energija, upravo ovakva kakva jest, savršena i nezamjenjiva. Poput vode Za razliku od muškog principa koji je vrlo usmjeren te djeluje brzo i snažno poput vatre, rušeći pritom sve barijere na koje nailazi na svom putu do cilja, ženska ih energija listopad 17 zrelostspecijal Pripremila: Anita Marić egidaegida Fotografije: Anita Marić Svaka revolucija, pa tako i ova, kojom vješto zaobilazi. Ona djeluje poput vode. Treba joj vremena da se pokrene, no kada djeluje, blaga je i prilagodljiva i zato s lakoćom nalazi put do cilja, a da pritom nikoga ne povrijedi. Zbog svoje sposobnosti da druge ljude osjete na najdubljem nivou, žene će i intuitivno znati kada je, primjerice, pravo vrijeme za izlaganje neke ideje, kako je predstaviti da bude svima prihvatljiva ili pak kako nešto neugodno izreći na konstruktivan način. Upravo će zbog toga žene mnogo lakše osvajati simpatije drugih, lakše će se povezivati s ljudima, a samim time puno će lakše u onome što rade dobivati podršku drugih. One će često znati što drugi misle da to i ne kažu, osjetit će kada im netko laže ili kada nešto oko njih nije kako treba. Te informacije koje hvataju mimo svojih pet osjetila pomoći će im da donesu ispravne odluke ili da sebe i druge poštede brojnih problema ili neugodnosti. Da bismo našle svoje mjesto pod suncem i bile cijenjene, mnoge od nas svoju su emotivnost pokušale zamijeniti muškim kvalitetama Kada se ženski princip odražava na zdrav i autentičan način, žene u svojem djelovanju neće ići protiv interesa ili potreba drugih. Upravo zbog toga će u proces odlučivanja puno češće uključivati i druge ljude, bit će spremnije za dijalog i suradnju ili za traženje rješenja na pola puta. No ako zajednički interes ne postoji, ako njihovo djelovanje na bilo koji način šteti drugima ili ako ih u onome što rade ne prati dobar osjećaj, one će, za razliku od muškaraca, mnogo lakše od svega odustati. Često će biti spremne žrtvovati i kratkoročne ciljeve kako bi sačuvale harmoniju te dugoročnu stabilnost i postojanost. Premda se ova ženska osobina ponekad doživljava kao slabost, iskustvo pokazuje da se upravo na takvim kvalitetama i temelji dugoročno održivi razvoj. U korporativnom sektoru u posljednje je vrijeme sve popularniji takozvani transakcijski, ženski stil vođenja koji se temelji na spomenutim osnovama, a korporacije koje ga primjenjuju dokazano bilježe dugotrajnije uspjehe i manje su osjetljive na tržišne turbulencije. S druge strane, i države koje su vo- 18 listopad đene na taj način (poput, primjerice, Finske ili Švedske) politički su mnogo stabilnije, bilježe manje društveno raslojavanje, veće stope gospodarskog rasta te općenito veći stupanj društvenog blagostanja. No da bi sve te autentične kvalitete ženske energije došle do izražaja, bitna je sloboda u njihovu izražavanju jer se u protivnom one neće odraziti u svim svojim potencijalima, a nerijetko će prijeći i u svoju suprotnost. Žene će postati ćudljive i hirovite, teško će se pokretati i kada bi trebale, a nedostajat će im i asertivnosti, ustrajnosti i usmjerenja. Ponekad će čak zaboravljati i na vlastite potrebe ili će u ostvarivanju svojih potreba pribjegavati manipulacijama. Dugoročno će to rezultirati golemim nezadovoljstvom i frustracijom, koje će se odražavati kroz razne oblike (auto)destruktivnog djelovanja. Muška povijest To se i događa jer su sve žene, u većoj ili manjoj mjeri, prisiljene na potiskivanje svoje ženstvenosti. Naime, oduvijek se ženski princip smatrao manje vrijednim u odnosu na muški. Cijela naša povijest obilježena je muškim osvajačkim pohodima, a ispisana je i muškim perom, stoga ne začuđuje što su muške vrline hrabrosti, ustrajnosti, usmjerenosti i snage na razne načine u njoj slavljene. No kvalitete blagosti, suosjećajnosti, zajedništva i suradnje, kao autentične ženske kvalitete, povijest kao da je odbijala prepoznati na pravi način, a često su te kvalitete smatrane i dokazom slabosti. O navodnoj muškoj nadmoći stoljećima pišu utjecajni filozofi i znanstvenici - od Aristotela, preko Descartesa i Nietzschea sve do Freuda, što je i pomoglo da se takav mit održi tisućama godina. Na njemu je izgrađena kompletna naša civilizacija te je toliko duboko ukorijenjen u naše sustave da nam i danas na razne načine određuje razmišljanje, ponašanje i cijeli život, premda toga često nismo ni svjesni. Ženama kao da je zabranjeno da to doista i budu. Od malih nogu usađivano nam je uvjerenje da nismo dovoljno dobre takve kakve jesmo, zbog čega se istinski nismo ni mogle zavoljeti, pa se i kao odrasle katkad osjećamo loše u svojoj koži ili osjećamo krivnju i sram a da ni same ne znamo zašto. Da bismo bile prihvaćene, nesvjesno smo još kao djevojčice znatan dio sebe odbacile, a time i dobar dio svoje ženstvenosti. Nerijetko smo, da bismo bile cjenjenije ili čak zaslužile svoje mjesto pod suncem rezervirano za muškarce, svoju blagost, suosjećajnost i emotivnost svjesno ili nesvjesno pokušale zamijeniti muškim kvalitetama, a na to nas i danas potiču ra- zni pokreti koji nas pokušavaju izjednačiti s muškarcima. No kada ženstvenost zamijenimo muškim kvalitetama, obično više ne odražavamo kvalitete nijednog principa, nego se stalno selimo iz krajnosti u krajnost - kao da ni same ne znamo gdje pripadamo. Ako na taj način i ostvarimo ono što smo zacrtale i tako uspijemo zaslužiti poštovanje društva, nećemo ga naći u sebi i nećemo uspjeti naći svoj mir. Jer, potiskivanje vlastite prirode uvijek je bolno, a kada to činimo, bez obzira na to iz kojeg razloga, same sebe razaramo iznutra. Ženska priroda Svaka revolucija, pa tako i ova, kojom se pokušavaju osnažiti žene osuđena je na propast ako pravu i istinsku (r)evoluciju prije toga nismo proveli u sebi. A da bi se ona doista i dogodila, potrebno je pronaći ženu u sebi i prigrliti je skupa sa svim njezinim kvalitetama, a ne je potiskivati. U autentičnim ženskim kvalitetama se i krije sva naša snaga. Tek kada živimo svoju ženstvenost u stanju smo izraziti sve svoje potencijale. Jedino smo takve i privlačne kao žene te takve postajemo savršene kao ljudska bića. Tek kada živimo svoju autentičnu žensku prirodu, možemo biti istinski sretne te usrećivati i druge oko sebe. Kako su žene u oslobađanju svoje individue suočene s nizom izazova koji su muškarcima nepoznati te ih najčešće nisu u stanju ni razumjeti, psihoterapeutkinja Anne Wilson Schaef ističe da bi se ženama u psihoterapijskom procesu trebalo pristupati drukčije nego muškarcima. Naime, klasičan psihoterapijski pristup, koji ne vodi računa o ženskoj specifičnosti te raznim oblicima povijesnih uvjetovanosti, mogao bi čak dovesti do suprotnog efekta od željenoga - do osnaživanja muškog principa te daljnjeg potiskivanja ženstvenosti. Zato će u takvome radu posebno učinkoviti biti oni pristupi koji podržavaju ženski princip. U duhovnosti se ženski princip vezuje uz naše nesvjesno, a taj dio nas najviše komunicira bojama, slikama i simbolima. Samim time sve terapije koje se temelje na tome, kao što su terapija slikanjem, crtanjem ili pak kromoterapija, pomažu nam da brže iz sebe izbacimo potisnute sadržaje i tako lakše oslobodimo ženu u sebi. Prema taoističkoj mudrosti život je pokret jer se u inerciji uma ili tijela ništa ne događa. Ženama je zbog veće povezanosti s tijelom tijekom rada na sebi pokret iznimno važan. Kada, primjerice, tijekom plesa ili drugih oblika ritmičnoga gibanja oslobodimo svoje mentalne kočnice te se u potpunosti prepustimo ljepoti pokreta, u stanju smo razriješiti i se pokušavaju osnažiti žene osuđena je na propast ako prije toga nismo proveli istinsku (r)evoluciju u sebi najdublje i najbolnije povrede, otpustiti blokiranu energiju i transformirati je u konstruktivne emocije, a da najčešće i ne znamo što se u tom procesu događa. Pri tome će najučinkovitiji biti upravo oni plesovi koji se koncentriraju na pokrete u drugom energetskom centru, predjelu reproduktivnih organa (trbušni ples, ples oko šipke i slično). Naime, to je ujedno i centar naše ženstvenosti jer upravo u njemu dolazi do lomljenja životne energije na mušku i žensku. Dok plešemo, s tijelom se pokreće i naša ženska energija, koja je kod većine žena upravo u tom dijelu tijela uspavana. Zahvaljujući takvim pokretima, dodatno osvještavamo tijelo, a time i svoju senzualnost i seksualnost, učimo voljeti sebe kao ženu te razvijamo samopouzdanje i samopoštovanje. Jednostavno - učimo biti slobodne. Intiman put Proces otkrivanja žene u sebi prekrasan je i za svaku ženu vrlo intiman put. On je nalik povratku kući nakon dugo godina izbivanja. Pa, unatoč tome, taj put nije nimalo lagan. Hvatamo se ukoštac s nizom ograničavajućih programa koji su nam tisućama godina utiskivani u podsvijest i koje zato nije jednostavno ni osvijestiti ni odbaciti. On je težak i zato što se, slaveći ženu u sebi, konfrontiramo i s vrijednostima cijele civilizacije na kojoj smo izrasli, koja ni sama ne otpušta svoje mitove i privilegije tako jednostavno. Pa ipak, rijetka povijesna razdoblja u kojima su autentične ženske kvalitete bile priznate te integrirane u društveni poredak (poput razdoblja neolitika) pokazala su mnoge dobrobiti takvog pristupa, ne samo za pojedince, nego i za društvo u cjelini - ljudi su više vodili brigu jedni o drugima te su živjeli u miru, harmoniji i blagostanju. Upravo su to kvalitete koje današnjem svijetu nedostaju i čiji je poredak zbog svih negativnih manifestacija dominantnosti muške energije postao neodrživ. No, prema predviđanjima drevnih civilizacija i drevnih zapisa (primjerice Maja i Veda), to bi se uskoro trebalo promijeniti. Prema njihovim kalendarima, polako ulazimo u eru u kojoj će autentični ženski princip, sa svim dobrobitima i kvalitetama, pomoći da se svijet u kojem živimo uravnoteži i tako postane ljepše i ugodnije mjesto za život nego što je to danas. listopad 19 egidaegida Pripremila: Anita Marić Fotografije: Anita Marić Pripremila: Anita Marić egidaegida egidaegida Fotografije: Anita Marić zrelostspecijal Tridesete... Ana Vidan (33), predsjednica Uprave Laura Filia olim sebe u tridesetim godinama jer je sve napokon na svome mjestu - od ljubavi, posla, samopouzdanja. U dvadesetima se ipak još istražuješ, pun si nedoumica, nesigurnosti, a kada počnu tridesete, nekako je sve staloženije i jasnije. Danas ozbiljnije shvaćam brigu za sebe i svoje tijelo, ipak je istina da u tridesetima treba redovito voditi računa o svome tijelu. Nakon što sam prije gotovo dvije godine rodila kćerkicu, suprug i ja u uživamo u šetnjama Maksimirom i gradom s našom kćerkicom i igranju u dječjim parkovima te se šalimo da tako održavamo liniju. Redovno pohađam i satove Power Platea na koje idem prije posla jer sam nakon treninga puna elana za radni dan te se veselim igranju i šetnji s kćeri kada se vratim kući. Power Plate je idealan jer riječ je o tridesetominutnim treninzima, a rezultati su odlični. Majčinstvo u tridesetima Uživala sam u svojoj trudnoći te se nakon rođenja kćeri osjećam ispunjeno. Iako okolina govori da je bolje što prije roditi dijete jer je sve lakše kad si mlađi, smatram da majčinstvo u tridesetima bolje jer sada točno znam što želim i posvećujem se djetetu s izgrađenom osobnošću, karijerom i brakom. Naravno da mi nakon rođenja djeteta nedostaje još nekoliko sati dnevno za samu sebe, ali uspijevam se bolje organizirati i mnogo više ubaciti u 24 sata. Zahvalna sam što je Laura dobro dijete od rođenja i što imam pomoć majke koja je u mirovini pa je Ponosnasamnasvoju prirodnocrvenukosu.Zbog njeseosjećamposebnom 20 listopad listopad 20 21 listopad čuva te sam se vrlo brzo mogla vratiti na posao. Tvrtka u kojoj radim je obiteljska i radim sa svojim ocem pa sam smatrala svojom odgovornošću biti cijelo vrijeme prisutna. Na sebi najviše volim kosu jer sam prirodno crvenokosa. Nema nas puno takvih pa se uvijek osjećam posebnom. Kad sam bila djevojčica, često su mi se smijali i govorili mi da sam „kuruzna ili pirga“, ali mene to nije diralo jer smo mi crvenokosi rijetki i time se ponosim. Danas puno ozbiljnijeshvaćam briguzasebeisvoje tijelo Danas me svi pitaju na koga imam crvenu kosu, a odgovor je - na tatine brkove. Iako sam potajno priželjkivala da mi kći također bude crvenokosa, Laura je ispala plavušica, ali tko zna, možda će drugo dijete imati kosu na mene. A što se tiče prvih bora, volim ih jer su one prirodan tijek starenja. Za njegu lica koristim samo Sisleyjeve preparate, dnevnu i noćnu kremu te obavezno kremu protiv bora oko očiju bez koje ne mogu zamisliti buđenje ili odlazak na spavanje. Ako imate dobru frizuru i osmijeh, nitko vas neće ni pitati koliko imate godina. listopad 21 zrelostspecijal Pripremila: Anita Marić egidaegida Fotografije: Anita Marić Četrdesete... MARE MILIN (40), fotografkinja ođena sam prije 40 godina, zadnjeg dana zime, proljeće je bilo u zraku. Možda me baš taj datum odredio kao osobu koja uvijek iznova cvjeta i regenerira se dolaskom toplih dana. I svaki put na drugi način, ovisno o odlukama koje donosim. Volim se uspoređivati s japanskim cvatom trešnje, makar utopistički. Moja obitelj su, s jedne strane, snažne žene koje nikad ne stare duhom, a tijelo ih u tome prati. Tu izdvajam moju nezaboravnu baku Nevenku (nomen est omen) koja je, vjerovali ili ne, imala čvrsto tijelo sa 90 godina jer je bila neizmjerno fizički aktivna, iskričavog duha i znatiželjne ćudi. S druge strane je moja mama Lilijana i žene iz njezine obitelji s velikom unutarnjom energijom, nježnom, blistavom kožom lica, senzualnošću i čulnošću, dušama koje se oduševljavaju poezijom i ljepotom. mala pamentna U meni je sukus te oprečne genetike, ali koja se ipak nadopunjuje jer svaki događaj na koji reagiram čulno, ponekad i pretjerano, patnjom, ne postara me, nego nadahne na kreaciju te se stvaranjem pomlađujem. Kao curicu nitko me nije obasipao komplimentima vezanim uz ljepotu, bila sam “mala pametna”. Patila sam za tim da budem lijepa i popularna. Nitko nije bio popularan zbog pameti. Kasnije su govorili da sam posebna. Moja mama na komodi drži moje slike iz dokumenata negdje od moje 13. godine nadalje. Promijenila sam nebrojeno puno frizura, boja kose, 22 listopad stilova. Znatiželjna sam i ekscentrična, tražim se svake sekunde života. Moja težina se tijekom godina mijenjala mnogo puta, ali to nije ostavilo neki trag na meni, hvala genetici na elastičnoj koži. Moje tijelo i lice brzo pamte dobro kojim ih obasipam, a to se dobro, kako starim, događa sve češće. Pazim na sebe. Svako dobro djelo učinjeno tom krhkom sklopu opaža se odmah ili vrlo brzo. Smatram se sretnicom zbog toga. Znam što mi odgovara, a to je plivanje s perajama koje u samo tri tjedna fenomenalno oblikuje noge, sunce, vježbanje dva-tri puta tjedno i prehrana koja čini čuda za mene - prehrana po krvnim grupama. Puno proteina i zelenja. Celulit je netragom nestao otkad tvrdoglavo jedem “svoju hranu”. U eri geliranih noktiju moji su prirodni i ljepši nego ikada. Ne pušim, svakodnevno uzimam vitamine B i C, ponekad kalcij i to je to. Moj bivši dugogodišnji dečko znao me zvati Marija Mazarija. Koža mog tijela i lica je suha. Dakle “pacanje” je redovito. Sama pravim ulja koja stavljam na kožu cijelog tijela, bez iznimke, nakon svakog tuširanja, znajući koja su bazna, a koja eterična dobra za što. Eterična ulja stavljam čak i u Vichyjevo ulje za kožu koje je pravi blagoslov. Na lice i vrat obavezno ide serum i preko njega krema bogate strukture, moja u sebi sadrži gljivu kombucha. samo broj na papiru Moj je život buran i brz, puna sam energije, živim stihijski, nikada ne planiram jer planiranje u mom slučaju donosi razočaranja, a to ne že- Osobasamkoja cvjetaregeneri i ra sesdolaskom toplih dana lim. Svojih okruglih 40 godina doživljavam kao brojku tek kad je vidim napisanu na papiru. Nemam odnos prema brojkama, samo prema osjećaju, iako me noću, dok dugo razmišljam prije spavanja, ponekad preplavi osjećaj panike konačnosti i protoka vremena. Biološki satovi, bivše veze i prekidi, moj posao i neizvjesnosti koje nosi, život solerice, neprospavane noći, provodi u zadimljenim prostorima, razni hedonizmi, sve se to roji u mojoj glavi i tijelu, dolazi i prolazi golemom brzinom. Smatram se ljepšom nego u mojim dvadesetima, tridesetima. Za mene, moje četrdesete jesu tridesete. Ma kakve tridesete, dvadesete! Lice mi je dobilo neki konačan oblik, modiglianijevski, na koji sam ponosna jer je rijedak, moja prirodno smeđa kosa me napokon veseli kao pravi odabir za mene, bora imam vrlo malo, to su one karakterne, tatine, one oko očiju vidim samo kada sam umorna. Pokoji prištić me podsjeti na to da sam po hormonima žensko. Skrušeno priznajem, volim spavati. Spavanje je moj porok, ali ne slučajno. Moje se tijelo tijekom sna najbolje oporavlja od svega. Još kad bih se sretno zaljubila, gdje bi mi bio kraj. Kakva slika Doriana Graya... ne, hvala. Teškimedogađaji nepostarajunego menadahnu nakreaciju,a stvaranjemse pomlađujem listopad 23 egidaegida Pripremila: Anita Marić Fotografije: Anita Marić Pripremila: Anita Marić egidaegida zrelostspecijal Fotografije: Anita Marić Pedesete... Jasminka Miknić (54), glavna urednica magazina Vjenčanja ijepa nas sjećanja određuju i imati ih u obilju jedino je čovjekovo istinsko blago. U najtežim trenucima moguća su slamka spasa za koju se možete uhvatiti kako biste jedrili na brodu zvanom život. djevojčica u meni Sjećam se malene, ozbiljne djevojčice i njezina pogleda na divlje, tamnoljubičaste perunike koje su izrastale iz kamenog procjepa i na bijele sunovrate opojnog mirisa, na raskošne crvene pelargonije u posudama na kamenom zidu s kojeg se pružao pogled na more, jednog tihog ljetnog dana koji je samo mogao parati zvuk bumbara i pčela, na bijele morske kamenčiće različitih oblika u kristalnoj zelenoplavoj vodi, na prve tratinčice. Sve su to slike mojega djetinjstva. Mama u lanenoj ružičastoj haljini s osmijehom na licu i sestra u tihoj, koncentriranoj igri slaganja kućica od nekih ostataka daski. Prvi koraci moga brata. Moj dolazak u Zagreb i odrastanje u đačkom domu u Klaićevoj, prve pahuljice snijega, moj prvi odlazak s tatom u hotel Esplanade Zagreb jednog poslijepodneva na čaj uz veliki okićeni bor. Kiša i lišće po asfaltu probudile su i prve spoznaje o tuzi i nostalgiji. Srećom, danas u mojoj gotovo 55. godini života stanuje ona ista djevojčica koja je spoznala da lijepe slike djetinjstva i sigurnost roditeljskog doma i obitelji mogu nadvladati svaku nevolju. Sve te slike koje me prate poput sjene izađu baš onda kad im se najmanje nadam i kada su mi najpotrebnije. Danas kažu da su pedesete nove tridesete pa sam se prisjetila opisa Životdonosinepredvidljivedogađaje skojimasemoramonositiibrzo učiti.Trebaživjetikorakpokorak 24 listopad listopad 24 25 listopad tridesetogodišnjih djevojaka iz knjige Derviš i smrt Meše Selimovića koji je napisao: „Mlade djevojke zamišljaju život i vjeruju riječima... znaju vrijednost svega što gube i dobivaju i uvijek imaju svoje razloge, koji mogu biti čudni, ali su rijetko naivni. Njihove zrele oči su slobodne i kada se obaraju, neugodno otvorene, i kada se skrivaju trepavicama. Najne- Svakodesetljeće dalo mi je dodatnusnagu ugodnije je što znamo da one znaju više nego što pokazuju i da nas mjere svojim neobičnim mjerilima, koje teško saznajemo. Njihova neobmanuta radoznalost, što zrači i kad se skriva, zaštićena je njihovom neprikosnovenošću, ako to samo hoće. A mi pred njima nismo zaštićeni ničim. Uvjerene u svoju snagu, koju ne koriste, držeći je kao sablju u koricama, ali im je ruka uvijek na balčaku... bez razloga ponosno na svoju nekorisnu snagu. Ta luda spoznaja samouvjerenosti toliko je uvjerljiva da djeluje i kad preziremo. Ostaje strah u čovjeku, i pored pouzdanja, u neku nepoznatu mogućnost, u neku vradžbinu, u neku tajnu silu Iblisovu.“ bez velikih planova Gotovo da je sve tako samo s jednom razlikom - da sada već pomalo naborana ruka postaje oslonac za mlađe i postaje snažnija za nemoć- ne. Svako desetljeće pohranilo je u meni neko novo iskustvo i osjećaje te mi dalo dodatnu snagu za sve nevolje. U ranim pedesetim godinama suočila sam se s teškom bolešću moje majke. Naša obitelj više nema velikih planova. Plan je samo biti praktičan u novim uvjetima života, prihvatiti neizvjesnost i biti sretan sada i ovdje jer smo dobili snagu i mogućnost spoznaje ljepote borbe za život najdraže osobe. Socijalizacija s drugim obiteljima koje imaju iste ili slične probleme može malo pomoći. U obitelji ne smije biti predbacivanja što se trebalo napraviti da se to ne dogodi, nismo mogli ili znali predvidjeti. Život donosi nepredvidljive doga đaje s kojima se moramo nositi i brzo učiti. Imamo pravo na ljutnju i pitamo se zašto. Odgovora nema, preostaje nam samo živjeti korak po korak, dan po dan. lijepo sjećanje Mali razgovor i kava s prijateljicama, dobro obavljen zadatak s kolegicama, lijepa pjesma ili knjiga, pospremanje doma, stručak cvijeća na stolu, kratka šetnja po parku, osmijesi mojih triju nećaka samo su sitnice koje moj život i život moje obitelji čine velikim. I na kraju sve tuge koje su se vezale uz moju dob i jesenje kiše, uz voljenu osobu, vruće kestenje i čašu vina u maloj kuhinji pretvaraju se u radost. U radost koja će se jednog dana pretočiti u lijepo sjećanje. I kažem kao u Belanovoj pjesmi: ...uvijek idem onom stranom gdje me sunce grije i uvijek samom sebi kažem lijepi moj živote srce mi se smije... listopad 25 z r ei dl o eg a es gt isdp ae c i j a l Pripremila: Anita Marić Fotografije: Anita Marić Pripremila: Anita Marić egidaegida Fotografije: Anita Marić Šezdesete... BISERKA RAJKOVIĆ SALATA (65), direktorica i glavna urednica magazina Zagreb moj grad oljela sam svaku dekadu svog života, u svakoj sam uživala punim plućima, a sada sam, s navršenih 65 godina, postala mnogo mirnija i počela se više brinuti o sebi. Pažljivije osluškujem potrebe svoga tijela i prilagođavam mu se više nego prije. Volim svoj mir Nekad sam mislila da je poslijepodnevni san gubitak vremena, a sada spavam kad osjetim potrebu. Izbirljivija sam i kad su u pitanju poslovne obaveze, preferiram svoj mir i volim provoditi vrijeme sa svojim psićem Samyjem. Možda zato što sam postala mirnija, više uživam u malim stvarima, zalasku sunca, dobroj večeri, partiji tenisa, šetnji parkom, čaši šampanjca... Vjerujem da na tajni moje vitalnosti mogu zahvaliti roditeljima, na dobrim genima te svojoj veseloj naravi i stilu života. Nikad nisam bila ni mama, ni baka, a svaka majka zna da žena 26 listopad bez djece drukčije živi. U svojoj glavi osjećam da nemam ni 60, još mislim da mogu sve. Igram tenis sa ženama koje su puno mlađe od mene i moram priznati da nitko od njih ne vjeruje da imam toliko godina. Zbog problema s kralježnicom sport mi je i dalje važan. Mnogo plivam, svako jutro vježbam te s prijateljicama hodam po Sljemenu i Maksimiru. Pazim i na prehranu, uvijek jedem svježe namirnice, puno voća i biljnih čajeva. Dugo sam živjela u Italiji, pa obožavam tjesteninu i teško mi je odreći se finih umaka, ribe ili čaše vina. Volim maziti i paziti svoje tijelo pa si svaki tjedan priuštim masažu, a povremeno odem i u saunu, u čemu neizmjerno uživam. Dosta se bavim sobom, ali ne radi ljepote - nego radi održavanje zdravlja i vitalnosti. što nosi sutra Tek sam nakon 60-e počela osjećati da starim. Četrdesete su mi u naslijeđe ostavile sijede pa otad bojim kosu, menopauza mi je donijela nekoliko kilograma viška, a sada mi najviše smeta što trebam naočale za čitanje i neprestano ih negdje tražim! No volim svoje godine, svoje bore, one su dokaz da sam živjela - i plakala i smijala se. Treba živjeti u svakom trenutku jer nikad ne znaš što te čeka sutra, ali nikad nauštrb drugoga. Volimsvojegodine,svojebore,onesu dokazdasamživjela-iplakalai smijalase.Trebažijetiusvakomtrenu Vjerujemdanatajnimoje vitalnostimoguzahvalitisvojoj veselojnaraviistiluživota listopad 27
© Copyright 2024 Paperzz
