Traumatični doživljaji

Schulpsychologischer Dienst
Infolist
Traumatični doživljaji
Trauma je posebno težak duševni doživljaj, koji kod pojedinaca koji su je doživjeli kao i
svjedoka tog dogadjaja, izaziva jak strah, bespomoćnost (slabost) i zgražanje. Šta staratelji ili osobe, koje rade s djecom, mogu učiniti, kako bi pomogli djeci u savladavanju
traume?
Dijete može doživjeti nešto strašno i
biti, od toga, traumatizirano. Na
primjer, može zadobiti tešku povredu ili
se naći u životnoj opasnosti. Takodje,
dijete može da doživi da se druge
osobe povrijede, da su ugrožene ili pak
da budu svjedoci ubijanja. Slijedeći
doživljaji mogu biti traumatični:
 Teške nesreće
 Smrt bliske osobe
 Tjelesno, psihičko ili seksualno
nasilje
 Prirodne ili tehničke katastrofe
 Terorizam, ubijanje na javnim
mjestima
 Držanje u zatočeništvu, otmica
 Mučenje
 Ratna zbivanja
Moguće reakcije
Kao posljedica ovakvih zbivanja, mogu
se kod djeteta pojaviti jake reakcije, kao
neuobičajena razmišljanja i osjećaji,
promjene u ponašanju i tjelesne tegobe.
Takodje, sjećanja na taj dogadjaj se
uvijek vraćaju i opterećuju, te
podsjećaju na ono, što je dijete
doživjelo. Dijete može djelovati
preplašeno, nemirno , agresivno ili pak
vrlo mirno i tužno. Možda djeluje
kaonapeto, nervozno i da nema apetita.
Kod neke djece se pojavljuje strah od
odvajanja, problemi sa spavanjem ili
imaju poteškoće pri koncentraciji.
Druga djeca, pak, pokušavaju da
izbjegnu sve ono, što ih podsjeća na
traumu. Sve ove reakcije su normalne i
nakon nekoliko dana ili sedmica one, u
pravilu, nestaju.
Posttraumatske situacije
Ukoliko navedeni simptomi potraju
duže od četiri sedmice, i ako sputavaju
dijete u njegovom svakodnevnom
životu, neophodno je potražiti savjet u
jednom od savjetovališta. U tom
slučaju, može se desiti da dijete pati od
posttraumatskih tegoba i da mu je
potrebna profesionalna pomoć. Ako su
se i roditelji našli u istoj, teškoj situaciji,
kao i njihova djeca, te se i kod njih
javljaju slični simptomi, preporučuje se
da se svakako potraži pomoć
stručnjaka. Odgovarajuće adrese se
nalaze na poledjini.
Tri grupe simptoma
Posttraumatske smetnje karakterišu tri
osnovne grupe simptoma:
 Ponovno proživljavanje
Sjećanje na dogadjaj (na primjer,
misli, slike, zvukovi, mirisi) uvijek se
iznova javljaju i opterećuju dijete.
Čak i sitnice, koje izdaleka
podsjećaju na traumu, mogu za
dijete predstavljati prijetnju. Snažne
tjelesne reakcije, kao na primjer
ubrzan rad srca, neravnomjerno
disanje, tjelesna napetost ili
prekomjerno znojenje, najčešće su
posljedice. Ali takodje i noćne more
mogu opteretiti dijete. Mladja djeca,
uvijek iznova, crtaju ili oponašju
doživljaj ili pojedine scene.
 Izbjegavanje
Kako ponovno proživljavanje,
iznova opterećuje dijete, tako dijete
pokušava da aktivno izbjegne
mjesta, situacije, ljude, aktivnosti,
razgovore i razmišljanja, koja ga
podsjećaju na traumu.Neka djeca
nisu sposobna da se sjete važnih
aspekata traume.
Mladja djeca, možda, ne žele više da
idu u vrtić, u predškolsko ili u školu
te se, kod njih, javlja strah od razdvajanja. Druga djeca, pak, ne žele više
spavati sama u sobi ili se plaše ostati
sama u kući. Pod odredjenim uslovima, djeca i omladina se čak povlače od svojih prijatelja i prijateljica
ili gube interes za aktivnosti, koje su
im ranije pričinjavale veliko zadovoljstvo. Kod omladine su vrlo česte
negativne predstave o budućnosti,
što vodi ka strahu od onoga što dolazi.
 Povećana uzbudjenost
Dijete je uzbudjeno i napeto na vrlo
neobičan način , ima poteškoće pri
zaspivanju i budi se, u toku noći,
osjetljivo je, nestrpljivo i ima
učestale izlive bijesa. Takodje, dijete
može biti pretjerano oprezno i
strašljivo, imati poteškoća pri
koncentraciji ili često plakati. .
Mogućnosti, kako da se
pomogne djetetu
Roditelji i osobe bliske djeci mogu puno
doprinijeti da djeci podje za rukom da
prorade neugodna iskustva i traumatske doživljaje. Pri tome su, od
centralne važnosti, sljedeće tri metode:
 Ponuditi razgovor
Razgovarajte otvoreno s djetetom o
traumatskom doživljaju i ohrabrite
ga, da izrazi svoje misli i osjećaje. To
se, takodje, može dogoditi kroz igru
ili dok dijete crta. Nemojte čekati da
dijete samo od sebe počne pričati o
onome, što je doživjelo. Ponudite
mu razgovor, bez da ga prisiljavate, u
slučaju da ono tog trena ne želi o
tome da razgovara. Obratite pažnju
na to da djetetu, s vremenom, podje
za rukom da stvori, što je moguće
jasniju i potpuniju predstavu o
redoslijedu zbivanja, te da razumije
šta se to dogodilo. Omladinu se
može ohrabriti da razgovaraju sa
svojim prijateljima i tako dobiju
podršku od njih.
 Djetetu treba mir i sigurnost
U prvim satima i danima je posebno
važno, da sve osobe,, s kojima se dijete susreće, sačuvaju mir. Djeci, koju je trauma učinila nesigurnim i
uplašenim, potrebna je sigurnost.
Ostanite uz dijete, pratite ga u svakodnevnim situacijama, koje mu teško padaju. . Mladjojj djeci dozvolite
da privremeno, nekoliko dana, spavaju u roditeljskom krevetu, ukoliko
ona to žele. Dajte djetetu vremena,
da ružna sjećanja prorade na svoj,
vlastiti način.
 Zadržite uobičajene strukture
Od posebnog je značaja da se situacija što prije normalizuje, što znači
da se dijete vrati svojoj uobičajenoj
svakodnevnici. Učinite da svakodnevni život bude što je moguće normalniji, u odnosu na školu, igru i slobodno vrijeme. O traumatskim
doživljajima i posttraumatskim
reakcijama djeteta, obavijestite učitelja/učiteljicu ili druge osobe, koja
se brinu o djetetu. Ukoliko je to
potrebno, moguće je proslijediti ovaj
infolist.
Quellen:
«Verkehrsunfall – Tipps zur Bewältigung», Informationsbroschüre des Kinderspitals Zürich
Literatura:
«Posttraumatische
«Verkehrsunfall
– Tipps
Belastungsstörung»,
zur Bewältigung»,
Patienteninformation
informativna brošurader
dječije
Klinikbolnice
für Psychiatrie
u Zürich-uund Psychotherapie des Universitätsspitals
«Posttraumatische
Belastungsstörung»,
Zürich
informacije za pacijente psihijatrijske klinike univerzitetske bolnice
Stand: Dezember 2012, Version: serbokroatisch
u Zürich-u
Savjetovališta




Schulpsychologischer Dienst der Stadt Zürich
www.stadt-zuerich.ch/schulpsychologie, Tel. 044 413 41 21
Svaka škola je odredjena odgovarajućoj psihološkoj službi, čije adrese ćete
naći na internet stranici.
Zentrum für Kinder- und Jugendpsychiatrie
Poliklinika, Neumünsterallee 3, 8008 Zürich, Tel. 043 499 26 26
Kinderspital Zürich, Abteilung Psychosomatik und Psychiatrie
Steinwiesstrasse 75, 8032 Zürich, Tel. 044 266 76 65
Trauma vezana za tjelesne povrede
Universitätsspital Zürich, Klinik für Psychiatrie und Psychotherapie
Culmanstrasse 8, 8091 Zürich, Tel. 044 255 52 80
Specijalizirana savjetovanja i terapije za odrasle
Kontakt i dodatne
informacije
Schulgesundheitsdienste
der Stadt Zürich
Schulpsychologischer Dienst
Tel. 044 413 41 21
www.stadt-zuerich.ch/schulpsychologie

Download Report