Neues Leben im Haus am Meer - ifaaet

Bulletin
Bilten
2013 / 2014
Liebe Leserinnen, liebe Leser,
2013 war geprägt von Bewegung und Neugestaltung,
so zog ich im April mit den Jugendlichen auf die Barbinja. Das Haus, das die Langnauer Steinerschüler 1998
angefangen haben zu bauen, ist nun ganzjährig bewohnt.
Das gab im Haus am Meer Raum für neue Impulse: Ich
heisse die Familie Markoc herzlich willkommen.
Dank den Jugendlichen kommen Fragen und Nöte
der Gegenwart auch auf unsere Insel:Was sagen uns
Kinder mit der Diagnose ADHS? Welche Kräfte braucht
es, um sich nicht im Inter-netz zu verstricken? Wie
können Menschen, die nicht am üblichen Bildungsund Arbeitssystem teilnehmen können oder wollen,
ihre Talente dennoch entwickeln und nützen?
Ich danke allen, die in irgendeiner Weise beigetragen
haben zum Gedeihen unserer Gemeinschaft, und
hoffe, dass die Beiträge in diesem Bulletin einen Einblick geben in unsere vielseitige, ganzheitliche Arbeit.
Drage čitateljice, dragi čitatelji,
2013. bila je godina pokreta i novih poteza , pa sam
se tako i ja, zajedno s mladima, preselila u travnju na
Barbinju. Kuća koju su učenici Langauer Waldorfske
Škole počeli graditi 1998. sada je konačno nastanjena
tijekom cijele godine.To je omogućilo kući na obali
prostor za nove ideje. Ovom prigodom želim izraziti
toplu dobrodošlicu obitelji Markoč.
Zahvaljujući mladima, neka pitanja i potrebe sadašnjosti došli su i na naš otok. Što nam govore djeca s ADHD
dijagnozom? Koje snage su potrebne čovjeku kako bi
izbjegao da se ne zapetlja u mrežu interneta? Kako
mogu razvijati i koristiti svoje talente oni pojedinci
koji nisu u stanju ili ne žele sudjelovati u uobičajenim
oblicima obrazovnog i radnog sustava?
Zahvaljujem svima koji su na bilo koji način pridonijeli prosperitetu naše zajednice i nadam se da će
vam članci u ovom biltenu dati uvid u cjelinu našeg
svestranog rada.
Karin Lips
Zajednica «Maslinova gora»
Život je ritam
«Maslinova gora» je socijalno terapeutska zajednica sa stanovanjem,
školovanjem i radom za djecu, mladež i mlađe odrasle osobe. Zajednica
je osnovana 1996. te je podružnica Zajednice Berghof Stärenegg iz Trubschachen-a u Švicarskoj. Od 2010. radimo u suradnji s Kućom oleanadra
– terapijskim centrom za umjetnost, pedagogiju, terapiju i medicinu.
Zajednica «Maslinova gora» nalazi se na malom
otoku Ižu u blizini Zadra u Hrvatskoj. Otok je
zemljopisno i društveno pregledan prostor. Za
Iž je karakteristična jednostavnost koja stvara
podlogu za mir, bistrinu i koncentraciju. Intenzivan doživljaj godišnjih doba predstavlja ritam.
Život je ritam i kroz ritam pokušavamo dospjeti
do izvornih snaga života.
Pogled unaprijed
Na našem budućem Učilištu nudimo mogućnost pohadjanja jednogodišnjeg pred- studijskog pripremnog obrazovnog ciklusa iz područja umjetnosti, eko poljodjelstva, obrta,
različitih zanata i društvenih studija.
Balz Christian Tschopp, Tel.: 091 11 46 82 07
Karin Lips, e-mail: [email protected]
Srce zajednice «Maslinova gora» čini tipična
mediteranska zemljoradnja s maslinama, vrtom,
začinskim i ljekovitim biljem, kozama, magarcem,
kokošima i mačkama. I mi ovdje sudjelujemo u
gradnji i oblikovanju krajolika: kamen, biljke,
životinje – u izazovu i susretanju s ovim krajobrazom i elementima u proživljavanju smislenog
rada koji omogućuju temeljna životna iskustva.
Nudimo do 5 mjesta za djecu, mladež i mlađe
odrasle osobe, koje se ne snalaze u svojoj okolini
i potrebno im je okruženje koje daje obuhvatnu potporu. Najčešće se djeca i mladi nalaze u
životnoj situaciji koja zahtijeva odmak i promjenu
životnih okolnosti. Odmak, susret s drugačijom
kulturom i sasvim novo okruženje – mogu biti
od pomoći u sagledavanju situacije sa nekog novog gledišta.
Djeca i mladi žive i rade zajedno sa suradnicima, civilnim ročnicima i stažistima. To omogućuje mnoge razine motivacija za učenje i rad
u najrazličitijima područjima. Zaštićena okolina
i pregledni okviri nude mogućnosti pratiti djecu i mlade na njihovom putu, u osobnom razvoju i individualnom napredovanju. Namaje,
kao i u interesu djece i mladih, važno njegovati suradnju sa skrbnicima i nadležnim tijelima
u Švicarskoj.
Kuća oleandra – Oleanderhaus.
—4—
Djeca i mladi bivaju dovedeni se iz njihovih
često vrlo posebnih životnih situacija. Fizička
odvojenost bi i njihovoj okolini iz koje dolaze
trebala dati novi pogled i razumijevanje, a time
i otvoriti mogućnosti njihovog daljnjeg razvoja.
Naša želja je stvoriti okruženje koje omogućuje
mladoj osobi otkrivanje vlastitih najunutarnjijih
snaga i ostvarenje temeljnih životnih iskustava za
budućnost. Iskustva koja pomažu u izgrađivanju
povjerenja i daju hrabrost za rast samopouzdanja, pretpostavke su za daljnji uspiješan
životni put. Djeca i mladi trebju zadobiti zaštitu,
kao i vrijeme sa sebe, kako bi se mogli u svojem posebnom ritmu razvijati uz našu pratnju i
individualnu skrb.
Tko smo mi?
Stalni suradnici
• Balz Christian Tschopp: pedagog
i umjetnički terapeut
• Karin Lips: učiteljica, od 1996.-e
voditeljica zajednice «Maslinova gora»
• Mirko Lukačević: voditelj održavanja
Civilni ročnici i stažisti (trenutno)
• Abraham Schiffmann, električar,
Efa i sin Silas
• Milan Schmid, stolar, i
Aymara Fernandez, cvjećarka-vrtlarica
• Samuel Thomi, novinar/fotograf
Vanjski suradnici
• Friederich Salomon: terapeutski
pedagog i homeopat
• Ivica Milanja: psiholog
• Jelena Kolega: knjigovotkinja
Naše djelatnosti pokušavaju osloviti čovjeka kao
fizičko, duševno i duhovno biće kroz život u zajednici, umjetničke procese, zemljoradnju, zanatski rad i školu.
Barbinja.
—5—
Die Gemeinschaft «Maslinova Gora»
Leben ist Rhythmus
«Maslinova Gora» ist eine sozialtherapeutische Wohn-, Schul- und Arbeitsgemeinschaft für Kinder, Jugendliche und junge Erwachsene. Sie wurde
1996 gegründet und ist eine Zweigstelle des Berghofes Stärenegg in Trubschachen. In Veli Iž arbeiten wir seit 2010 zusammen mit dem Oleanderhaus,Therapiezentrum für Kunst, Pädagogik,Therapie und Medizin.
Die Gemeinschaft «Maslinova Gora» befindet sich
auf der kleinen Insel Iž, in der Nähe von Zadar
in Kroatien. Eine Insel ist geografisch und sozial
ein überschaubarer Raum. Iž ist geprägt von einer
Einfachheit, welche Grundlage zu Ruhe, Klarheit
und Konzentration bildet. Das intensive Miterleben der Jahreszeiten bedeutet Rhythmus. Leben
ist Rhythmus. Durch Rhythmus wird versucht zu
den Urkräften des Lebens zu gelangen.
Das Herz der Gemeinschaft ist «Maslinova Gora»
(kroatisch für «Olivenhain»), eine typische karge,
mediterrane Landwirtschaft mit Oliven, Garten,
Kräutern, Ziegen, Esel, Hühnern und Katzen. Hier
sind wir auch am Bauen und Gestalten. Stein, Pflanze,Tier und Mensch – Auseinandersetzung und Begegnungen mit diesen Bereichen und den Elementen, das Miterleben von nachvollziehbar sinnvoller
Arbeit ermöglichen grundlegende Erfahrungen.
Wir bieten zwei bis drei Plätze an für Kinder,
Jugendliche und Erwachsene, die ihr Umfeld vor
eine besondere Herausforderung stellen und eine
stützende Umgebung brauchen. Meistens befinden sich die Kinder und Jugendlichen in einer
Lebenssituation, welche nach Distanz und Veränderung der Umstände ruft. Die Distanz, die Begegnung mit einer anderen Kultur und eine ganz
neue Umgebung können helfen, die Situation aus
einem neuen Blickwinkel anzuschauen.
Die Kinder und Jugendlichen leben und arbeiten
zusammen mit den MitarbeiterInnen, Zivildienstleistenden und PraktikantInnen. Dies ergibt anregende Lern- und Übungsfelder in den verschiedensten Bereichen. Das geschützte Umfeld und der
überschaubare Rahmen bieten Möglichkeiten die
Kinder und Jugendlichen auf ihrem Weg, in ihrer
persönlichen Entwicklung ein Stück weit zu begleiten und individuell zu fördern. Wichtig ist uns
im Interesse der Kinder und Jugendlichen eine Zusammenarbeit mit den Bezugspersonen und den
zuständigen Behörden in der Schweiz zu pflegen.
Kuća uz more – Haus am Meer.
—6—
Wer sind wir?
Ständige Mitarbeiter
• Balz Christian Tschopp: Pädagoge
und Kunsttherapeut
• Karin Lips: Lehrerin, seit 1996 Leiterin
der Gemeinschaft «Maslinova gora»
• Mirko Lukačević: Handwerker
Zivildienstleistende und
PraktikantInnen (zur Zeit)
• Abraham Schiffmann, Elektriker,
mit Efa und Sohn Silas
• Milan Schmid, Zimmermann, und
Aimara Fernandez, angehende Floristin
• Samuel Thomi, Journalist/Fotograf
Externe Mitarbeitende
• Friederich Salomon: Heilpädagoge
und Homöopath
• Ivica Milanja: Psychologe
• Jelena Kolega: Buchhalterin
Ausblick
Wir bieten in unserer künftigen Ausbildungsstätte in künstlerischen, handwerklichen,
landwirtschaftlichen und sozialen Bereichen
einen jährigen Vorkurs an.
Infos: Balz C.Tschopp:Tel. 00385 91 11468207
oder Karin Lips: Email: [email protected]
Die Kinder und Jugendlichen werden aus einer speziellen Situation herausgeholt.Die physische Distanz soll
auch ihrem Umfeld einen neuen Blick,Verständnis und
somit neue Möglichkeiten bezüglich Beziehungen und
Weiterentwicklung eröffnen. Es ist uns ein Anliegen,
ein Umfeld zu schaffen, das ermöglicht, ureigenste
Kräfte zu entdecken und grundlegende Erfahrungen
für die Zukunft zu machen. Erfahrungen, welche helfen
Vertrauen aufzubauen und Mut machen ins Selbstvertrauen zu wachsen,Voraussetzungen für den eigenen
weiteren Lebensweg. Die Kinder und Jugendlichen
sollen Schutz und Zeit bekommen, um mit unserer
Begleitung und individueller Förderung sich in ihrem
speziellen Rhythmus weiterentwickeln zu können.
UnsereTätigkeitenversuchendenMenschenalsphysisch, seelisch und geistiges Wesen anzusprechen
durch das Gemeinschaftsleben, künstlerische Prozesse, Landwirtschaft, Handwerk und Schulung.
—7—
Neuland – Nova zemlja.
Neues Leben im Haus am Meer
Über Jahre bauten Schüler aus Langnau auf der Barbinja ein Haus. Seit
Ostern 2013 wird dieses bewohnt, wodurch im Haus am Meer Raum
für Neues frei wird. Zusammen mit «Maslinova Gora» bauen Sanda und
Milivoj Markoc nun ein Bildungszentrum für nachhaltige Entwicklung auf.
Seit das Steinhaus fertig ist, wird auf der Barbinja nicht mehr nur tagsüber in der Landwirtschaft
und im Garten gearbeitet, sondern rund um die
Uhr auch gewohnt.Womit im Haus am Meer, dem
bisherigen Dreh- und Angelpunkt von «Maslinova
Gora» im Dorf Veli Iž, Raum für die Umsetzung
neuer Ideen frei wurde. Letzte Weihnacht sind darum Sanda und Milivoj Markoc mit ihren Kindern
ins Haus am Meer eingezogen.
In enger Zusammenarbeit mit «Maslinova Gora»
wollen Sanda und Milivoj auf Iž ein Bildungszentrum für nachhaltige Entwicklung aufbauen. Sie planen Seminare, Workshops oder Vorträge für die
Bewohner der Insel wie auch aus dem restlichen
Kroatien sowie für Interessierte aus dem Ausland. Ebenfalls angedacht sind internationale ÖkoSommercamps für Kinder und Jugendliche. Dazu
übernehmen Markocs einerseits auf der Barbinja die Arbeit im Garten. Andererseits wollen sie
mit Kindern, Jugendlichen und Erwachsenen auch
praktisch, pädagogisch sowie kunst- und handwerklich arbeiten. Ziel sei es schliesslich, eigene
Produkte aus Garten und Werkstatt herzustellen
und diese auch zu verkaufen.
«Da wir die Aktivitäten von ‹Maslinova Gora› seit
Anfang begleiten, freuen wir uns sehr, dass es nun
eine Moglichkeit gibt, als Familie nach Iž zu ziehen», sagt Sanda. Milivoj ergänzt: «Wir freuen uns
natürlich auch sehr auf eine erfolgreiche Zusammenarbeit.» Dank vielfältigen Kontakten in Kroatien, Österreich, Deutschland, Irland und England
hoffen sie, dass die Idee eines Bildungszentrums für
nachhaltige Entwicklung gut gedeiht und bald Früchte
trägt. Denn bisher sind solche Themen weder in Kroatien noch den umliegenden Länder gross bekannt.
Sanda und Milivoj hoffen, nicht zuletzt im Rahmen der
von der EU unterstützten Entwicklungsprogramme
zur Förderung der Inselkultur Gehör zu finden.
«In Irland für Kroatien gelernt»
«U Irskoj su učili za Hrvatsku»
Sanda wuchs in Zadar auf, Milivoj in Šibenik;
ursprünglich studierte sie Pädagogik, er Politik.
Mitten im Krieg, 1993, halfen beide, in Zagreb
Kroatiens erste Waldorfschule zu gründen.
Milivoj arbeitete daselbst jahrelang als Klassenlehrer, Sanda als Kindergätnerin. Zuletzt
waren sie in Irland und England in verschiedenen Camphill-Gemeinschaften tätig; Sanda
als Hausmutter und Werkstattleiterin, Milivoj
als Koordinator und Erwachsenenbildner.
Über diese Zeit sagen sie: «Wir gingen mit
der Intention, mehr über das Gemeinschaftsleben zu lernen, um dies eines Tages bei uns
anzuwenden.» – Nun kehrten sie mit ihrer
sechsköpfigen Familie zurück, und sind mit
zwei schulpflichtigen Kindern in Veli Iž gelandet.
Sanda je iz Zadra, Milivoj iz Šibenika; ona je pedagoginja, on politolog. Usred rata, 1993, pomažu
u Zagrebu osnivanje prve Waldorfske škole
u RH, gdje je Milivoj godinama bio razredni
učitelj, Sanda je radila kao odgojiteljica. Potom,
rade u Irskoj i Engleskoj u različitim Camphill
zajednicama: Sanda kao voditeljica kuća za
osobe s teškoćama u razvoju i radionica praktičnog i umjetničkog rada. Milivoj koordinira
aktivnosti, s naglaskom na izobrazbu odraslih.
O tim svojim iskustvima kažu: «Otišli smo tamo
da naučimo kako živjeti i raditi u zajednici, kao
bi ta znanja i iskustva jednog dana primijenili
ovdje kod nas». - I tako je ova obitelj sa četvero djece, od kojih su dvoje još uvijek školarciu konačnici odlučila doselila upravo u Veli Iž.
—8—
Novi život u kući pored mora
Godinama su učenici iz Langnau-a gradili kuću
na Barbinju. Od Uskrsa 2013. u njoj se i stanuje,
čime je kuća pred mora postala slobodna za
neki novi impuls. Sanda i Milivoj Markoč tamo će
u suradnji sa Maslinovom gorom započeti jedan
centar edukacija za održivi razvoj.
Od kada je dovršena kamena kuća, ne radi se
na Barbinju samo tijekom dana u poljodjelstvu i
u vrtu- već se sada tamo boravi čitavo vrijeme.
Time je kuća pored mora, koja je do sada bila
središte i okretna točka Maslinove gore u mjestu Veli Iž, postala slobodna za neki novi projekt.
Ovog Božića su, stoga, Sanda i Milivoj Markoč sa
svojom djecom uselili u kuću pored mora.
U uskoj suradnji sa Maslinovom gorom, Sanda
i Milivoj žele na otoku Ižu pokrenuti jedno mjesto edukacija za održivi razvoj otoka. Oni planiraju seminare, radionice i predavanja, kako za stanovnike otoka, tako i za ljude iz cijele Hrvatske,
ali i za zainteresirane iz inozemstva. Razmišljaju i
—9—
o pokretanju medjunarodnih ljetnih eko kampova za djecu i mlade. Pored toga, Markoči s jedne
strane preuzimaju rad u vrtu na Barbinju, a s druge strane oni žele raditi i praktično i pedagoški,
radeći i umjetničke i radionice ručnog rada sa
djecom, mladima i odraslima.
«Obzirom da mi pratimo aktivnosti Maslinove
gore od samog početka, jako se radujemo ovoj
mogućnosti da kao obitelj preselimo na otok Iž i
pridružimo se radu», kaže Sanda, a Milivoj dodaje: «Očekujemo i zaista se radujemo zajedničkoj
uspiješnoj suradnji».
Zahvaljujući svojim mnogim kontaktima i radu u
Austriji, Njemačkoj, Irskoj, Engleskoj i drugdjeoni očekuju da će njihova zamisao o projektu
edukacija za održivi razvoj vrlo uskoro početi
donositi plodove. Obzirom da su teme i projekti u svezi održivog razvoja i korištenja obnovljivih izvora energija do sada bili slabo prisutni
kako u Hrvatskoj, tako i u regiji- Sanda i Milivoj
se nadaju i potpori u okviru razvojnih programa za poticanje i oživljavanje otočne kulture
dostupnih sada i iz fondova EU.
Wanderung 2013
Durch den Regen nach Venedig
Gut ausgerüstet machten Karin, Claude, Eric und ich – Kay, der sich am
meisten auf die kühleren Temperaturen freute – eines Augustmorgens
ziellos, aber doch mit einer Idee auf den Weg. Abgemacht war nur:Wir
teilen die Leitung untereinander auf und wandern nach Nordwesten.
Wir fuhren mit dem Car nach Zagreb und von
dort mit dem Zug nach Ljubljana. Spät am Abend
in Ljubljana eingetroffen, haben wir in einer Beiz
besprochen, wie es weitergehen soll.Wir entschieden uns für einen Camping. Nach dem Frühstück
sind wir zu Beginn der Strasse entlang gewandert,
dann auf einem Veloweg Richtung Dreiländereck.
Nach einer weiteren Nacht im Zelt kamen wir
am nächsten Tag beim Zollhaus von Slowenien,
Österreich und Italien an, wo wir auch übernachteten. Diese drei Tage hatte Karin geführt. Nun
war Eric an die Reihe. Er entschied sich, Richtung
Italien zu gehen. Neben einem Waldweg fanden
wir eine art Bunker voll mit kaltem Wasser und
Stalaktiten. Zudem ging ich in einem sehr kalten
Bach baden und musste laut schreien: «Das Leben
ist so schön!» Erwähnenswert ist noch, dass uns
Erics Führung Sonnenschein gebracht hatte. Wobei dieser nicht für ewig währte ...
Nun kamen wir auf die Idee, nach Venedig zu
gehen. Dort angekommen – es war schon Mitternacht – suchten wir nach einem billigen Hotel. Karin konnte durch geschicktes Handeln den
Preis von 200 auf 128 Euro senken. Am nächsten
Tag erkundeten wir die Stadt. Ich habe mir eine
Maske und einen Hut geleistet und ging am Abend
damit essen, was mit einer Wette verknüpft war,
die ich so gewonnen habe. Dann übergab ich die
Führung an Claude. Er führte uns Richtung Rijeka.
Dort angekommen, kam es uns allen vor, als sei
hier ein guter Schlusspunkt. Und wir machten uns
nach einer letzten Nacht auf den Heimweg in Iž.
Richtung, Sommer, Hitze und Oliven.
Bereits am Abend überraschte uns nämlich wieder der Regen beim gemütlichen Beisammensein
am Lagerfeuer.Am Morgen zogen wir wieder weiter – ich ziemlich durchnässt – durch ein kleines
Wasserwerk und bezwangen eine Schlucht. Nach
einem guten Nachtessen auf einer Alm gingen wir
schliesslich erneut durch den Regen zu den Zelten. Eric hat mir am nächsten Morgen – widerwillig – die Führung übergeben. Da wir alle durchnässt waren und ziemlich froren, wanderten wir
zu einer Berghütte. Dort angekommen wärmten
wir uns auf und wanderten danach weiter Richtung Norden zur Sela di Lom um dort zu Übernachten. Am Tag darauf sind wir weiter Richtung
Norden gewandert, und haben nach etwa drei
Stunden schliesslich Autostopp gemacht, da alles
nass war und die Laune der Gruppe ihren Tiefpunkt erreicht hatte. Zum Glück nahm uns das
einzige Auto im Vorbeifahren mit!
— 10 —
Putovanje 2013
Po kiši prema Veneciji
Dobro opremljeni, Karin, Claude, Eric i ja- Kay, koji sam se i najviše radovao
hladnijim temperaturama- krenuli smo jednog jutra u mjesecu kolovozu
nasumce na putovanje, ali ipak s jednom zamisli. Dogovor je samo bio:
podijelit ćemo vodstvo izmedju sebe i krenut ćemo prema sjeverozapadu.
Autom smo došli do Zagreba, odatle vlakom do
Ljubljane. Kasno navečer u Ljubljani uslijedio je
dogovor kako dalje. Odlučili smo se za kampiranje. Nakon doručka krenuli smo pješice ravno
ulicom, a zatim jednom biciklističkom stazom u
smjeru gdje se susreću tri države. Nakon noći
provedene u šatoru, sljedećeg dana došli smo
do carinskog prijelaza izmedju Slovenije, Austrije i Italije, gdje smo takodjer i prenoćili tu noć.
Ta tri dana Karin je bila vodja ekspedicije, a sad
je bio red na Erica. Odlučili smo da krenemo
prema Italiji. Pored jednog šumskog puta otkrili
smo nekakav bunker pun hladne vode i stalaktita. Pored toga, uspio sam se okupati u jed-
nom jako hladnom potoku, a pritom sam morao
glasno povikati: ‚«Život je tako lijep!» Vrijedno je
spomenuti da nam je Ericovo vodstvo donijelo i
sunčano vrijeme, ali- to nije tako potrajalo...
Naime, još iste večeri kiša nas je ponovno iznenadila dok smo ugodno sjedili uz logorsku
vatru. Jutro nakon krenuli smo dalje- ja prilično
promočen- slijedeći mali vodovod ukopan u
tjesnac. Okrijepljeni nakon dobre večere na
proplanku, konačno smo po kiši krenuli do
naših šatora. Eric mi je sljedećeg jutra- protiv
moje volje- predao vodstvo daljnjeg puta. Kako
smo svi bili promočeni i prilično promrzli,
požurili smo do jedne planinarske kolibe.Tamo
smo se utoplili i krenuli dalje u smjeru sjevera prema Sela di Lom, kako bi tamo prenoćili.
Dan nakon krenuli smo dalje prema sjeveru i
nakon tri sata stopiranja bili smo
potpuno mokri, a raspoloženje
cijele grupe bilo je na dnu...na
sreću, stao nam je jedini auto
koji je tuda prolazio!
Tada smo došli na ideju da krenemo prema Veneciji. Došavši
tamo- a bila je skoro već
ponoć- tražili smo neki jeftini
hotel. Karin je uspijela vještim
cijenkanjem spustiti cijenu sa 200 na 128
eura. Slijedećeg dana krenuli smo istraživati
grad. Ja sam si priuštio venecijansku masku i
šešir i tako okićen krenuo na večeru, gdje je
bilo natjecanje na kojem sam i pobijedio. Potom sam vodstvo predao Claude-u. On nas je
poveo u smjeru Rijeke. Došavši tamo, svi smo
zaključili da bi tu mogli završiti naše putovanje.
I tako smo, nakon još jedne noći, krenuli doma
na Iž, u smjeru: ljeto, žega i masline.
— 11 —
Schulklassen helfen «Maslinova Gora»
Jugendliche treffen Jugendliche
Gleich drei Klassen leisteten 2013 in der Gemeinschaft «Maslinova Gora»
einen Sozialeinsatz. Nach zwei Wochen Iž fuhren zwei Klassen aufs Festland. Im Fokus der einwöchigen Kultur- und Geschichtsreise standen Begegnungen mit Jugendlichen aus Knin und Mostar. Die Klasse 10b der Rudolf Steiner-Schule Ittigen etwa traf in Knin Schüler des Gymnasiums.
«Alle waren sehr gespannt, wen wir treffen würden»,
berichtet Lehrerin Silvia Leuenberger. Nach der
Begrüssung führten zwei kroatische Gymnasiastinnen die total 30 Jugendlichen auf die Burgruine von
Knin. «Man kam sofort ins Gespräch, da alle sehr gut
Englisch sprachen.» Nach einer ersten Schüchternheit der Schweizer brach man in Gruppen auf, um
Stadt und Alltag der hiesigen Jugend zu erkunden.
Eine Schülerin sagt: «Anfangs waren wir uns sehr
fremd, doch nach einem Besuch im Restaurant verstanden wir uns viel besser.» Ćevapčići testen und
Dart spielen half Sprachgrenzen überwinden. Rasch
wurde klar: In Knin gibts kaum Freizeitangebote. Zudem imponierte, dass die Kroaten einen Freitag vor
der Matura für das Treffen opferten. Und: Sie hatten
sich speziell fein angezogen. Die Ittiger kamen sich
in verdreckten Arbeitskleidern fast schäbig vor.
Die Schweizer Schüler waren tief beeindruckt von
den schlechten Perspektiven der Kniner Jugend, die
dennoch fleissig lernt, um einen guten Abschluss
zu machen und auf ihr Glück in Kanada, Australien
oder Neuseeland hofft. Entsprechend interessiert
waren die Kroaten, Adressen auszutauschen um
elektronisch in Kontakt zu bleiben.
Weil erste Freundschaftsbande geknüpft wurden,
fiel der Abschied schliesslich sehr herzlich aus. Und
der Wunsch der Ittiger Schüler bleibt, die Gruppe
aus Knin in die Schweiz einzuladen. Ob dies auch
realisiert werden kann, ist indes noch offen.
Weiter ging die Reise nach Mostar. Die Stadt im benachbarten Bosnien-Herzegowina ist hälftig kroatisch-katholisch und bosniakisch-muslimisch. Dass
die Kriegsspuren beim Spaziergang auch nach 17
Jahren noch so gut zu sehen sind, beschäftigte die
Schüler. Jasmin Gološ, der mit seinem Büro alles
einfädelte, organisierte sodann im nahen Blagaj ein
weiteres Treffen mit Schülern aus Mostar. Als sich
die Jugendlichen auf Deutsch und Englisch verständigt hatten, gab es ein Freundschafts-Fussballspiel.
Sozialeinsatz und Austausch
Hunderte arbeiteten bisher an der «Maslinova
Gora»-Idee; darunter immer wieder Klassen,
vorab aus Langnau/Steffisburg und Bern/Ittigen.
Insgesamt gegen 100 Schüler respektive drei
Klassen reisten letztes Jahr nach Veli Iž. Sie bauten zum Beispiel eine Reben-Pergola über dem
Gemüsegarten (Klassen 10b/10i aus Bern/Ittigen im Mai/Juni) oder eine neue Trockenmauer-Arena (9. Klasse aus Langnau/Steffisburg im
Juni). Zudem arbeitete jede Klasse einen Tag
für die Insel und entholzte den Fussweg ins
Nachbardorf Mali Iž oder putzte Strände.
— 12 —
Ittiger Schüler treffen Kniner Gymnasiasten.
Školski razredi pomažu «Maslinovoj gori»
Mladi susreću mlade
Tri razreda učenika odradila su 2013. godine svoje socijalne projekte
u zajednici «Maslinova gora». Nakon dva tjedna na Ižu dva razreda su
otišla na kontinent. U središtu kulturno povijesnog putovanja od tjedana dana bili su susreti s mladima iz Knina i Mostara.Tako se 10b razred
Škole Rudolf Steiner Ittigen susreo sa učenicima gimnazije u Kninu.
«Svi su bili vrlo uzbuđeni u očekivanju koga ćemo
sresti», rekla je učiteljica Silvia Leuenberger. Nakon
pozdrava, dvije hrvatske gimnazijalke vodile su sveukupno 30 mladih na ruševinu tvrđave grada Knina.
«Svi su odmah počeli razgovarati budući da jako dobro znaju engleski.» Nakon prvog sata sramežljivosti
Švicaraca svi su se podijelili u grupice kako bi se
raspitali o gradu i o svakodnevici lokalne mladeži.
Jedna učenica je rekla: «U početku smo si bili dosta
strani, no već nakon jedne posjete restoranu razumijeli smo se puno bolje.» Kušanje ćevapčića i igranje pikada pomogli su nam da prebrodimo jezičnu
barijeru. Ubrzo je bilo jasno da u Kninu gotovo i
nema ponuda za slobodno vrijeme.
Uz to nam je imponiralo i to što su Hrvati žrtvovali
petak prije mature za ovo druženje.Također su se
posebno fino odjenuli. Mladi iz Ittigen-a osjećali su
se otrcano u prljavoj radnoj odjeći.
Švicarski učenici bili su pod snažnim dojmovima
zbog loše perspektive kninške mladeži, koji svejedno marljivo uče kako bi se s dobrim ocjenama iz
mature nadali sreći u Kanadi, Australiji ili na Novom Zelandu. Sukladno tome, Hrvati su bili zainteresirani za razmjenu adresa kako bi elektronski
ostali u kontaktu. I dok su se sklapala prva prijateljstva, oproštaj je postao vrlo srdačan. A želja
učenika iz Ittigena bila je pozvati grupu iz Knina u
posjet Švicarskoj. Doduše, još uvijek je neizvjesno
hoće li se to i ostvariti.
Putovanje se nastavilo prema Mostaru. Grad u
susjednoj Bosni i Hercegovini je pola hrvatskokatolički, a pola bosansko-muslimanski. U šetnji
su učenici bili zaokupljeni tragovima rata koji su
tako dobro vidljivi i nakon 17 godina. Zatim je
Jasmin Gološ, čiji je ured isplanirao ovaj susret, u
Blagaju u blizini Mostara organizirao idući susret
s učenicima iz Mostara. Dok su se mladi sporazumijevali na njemačkom i engleskom, počela je
prijateljska nogometna utakmica.
Društveni rad i razmjena
Stotine ljudi radilo je do sada na ideji «Maslinove gore»; među njima uvijek iznova razredi, prije
svega iz Langnau/Steffisburg-a i Bern/Ittigen-a.
Sveukupno 100 učenika odnosno 3 razreda putovalo je prošle godine na Veli Iž. Gradili su, na
primjer, sjenicu od loze iznad povrtnjaka (razredi 10b/10i iz Bern/Ittigen-a u svibnju i lipnju) ili
novu arenu od suhozida (9.-ti razred iz Langnau/
Steffisburg-a u lipnju). Osim toga svaki razred je
jedan dan radio za otok i očistio kozju stazicu
od granja i drveća na putu prema susjednom
selu Mali Iž ili su čistili plaže.
Posjeta mostu u Mostaru.
— 13 —
Rückblick | Godišnji pregled
Begegnungen 2013/14 – Susreti
— 14 —
2013/14
— 15 —
Rückblick (Fortsetzung) | Godišnji pregled (nastavak)
— 16 —
Namen 2013
Imena 2013
Wer hier war
Tko bijaše
«Maslinova Gora» sind nicht nur feste und freie
MitarbeiterInnen, Jugendliche – in der Zeit dieses Jahresberichtes Lars, Kay und Marassa –,
Zivis und PraktikantInnen (2013 Lea, AnneSophie Holliger und Elvira Schäuble). Auch
der gute Geist Ute Brinkmann packte immer an, wo Not an der Frau war. Immer wieder
eingesprungen sind auch Anica und Zuhair
Putris: Sie nähten neue Säckchen zum Olivenpflücken oder als der ersteTropfen Öl floss servierten sie in der Presse das traditionelle Apéro.
Unvergessen auch Gabor Slezak mit seinen
Töchtern: In der Sommerhitze mauerte er im
Barbinja-Haus einen inzwischen nicht mehr wegzudenkenden Ofen. Was auch für die 10. Ostertagung gilt, an der unter vielen die freie künstlerische Mitarbeiterin Petra Rundek, die gute Seele
Irmgard Herzog und Miša Petrović mit einem
Jugendlichen aus Serbien vorbeigeschaute. Zudem
leitete Enita Nurkić einen Eurythmie-Kurs.
Ferner machten erneut zwei Familien aus Slowenien und Serbien Ferien auf dem Barbinja-Bauernhof. Und Mihaela Lukačević organisierte im
September mit der Jugendgruppe Zelenachi einen
Trockenmauer-Kurs für Kroatinnen und Schweizer. Äusserst aktiv waren auch drei Schweizer
Klassen – wobei Schülerin Anne-Sophie gar eine
Höhle entdeckte. Ebenfalls seit Jahren besucht jeweils eine Jugendgruppe aus Calw die Insel Iž. Die
Deutschen nehmen sich traditionell dem Neuland an: Diesmal gingen sie vorab Harald Satzer
beim Bau der Sommerküche zur Hand und spendeten danach eine riesige Spielzeugkiste. – Merci!
Zurzeit leisten Abraham, Milan und Samuel
Zivi.Zuvor verlegte Michael im Barbinja-Haus den
Boden und verputzteWände,dann wartete Eric Maschinen oder brachte sie wieder zum Laufen.Sebastian baute im Barbinja-Haus ein Zimmer – worin
Witiko als erster Zivi lebte. Bäschtu wohnte übrigens mit Ex-Zivi Benedikt auf dem Neuland –
der beim Besuch den Mira-Boden erneuerte.
Zu Gast waren auch Gorm mit Familie, die ExZivi-Familie Sebastian und Verena mit Emilie und Maline sowie Jasmin Gaboš aus Blagaj
und viele mehr (... über die wir zwar nicht einzeln
Buch geführt, aber uns stets gefreut haben!).
— 17 —
«Maslinovu goru» osim stalnih djelatnika i volontera,
čine i mladi ljudi – u trenutku pisanja ovog godišnjeg
izvješća to su: Lars, Kay i Marassa –, kao i civilni
ročnici i stažisti (2013. bile su ovdje: Lea, AnneSophie Holliger i Elvira Schäuble). Tu je uvijek
i dobri duh Ute Brinkmann, gdje god je potrebna ženska ruka. Uvijek iznova bi priskočili također
Anica i Zuhair Putris: ona je sašila i nove vreće
za branje maslina, a kad su prve kapi ulja potekle u
presi- servirala nam je tradicionalni aperitiv.
Bio je tu i nezaboravni Gabor Slezak sa svojim
kćerima: usred ljetnih vrućina, on je zazidao peć u
kući na Barbinju, bez koje je sad već život tamo nezamisliv. Kao i na prethodnom, 10. Uskršnjem seminaru, tu je bila naša vjerna umjetnička suradnica Petra
Rundek, zatim dobra duša Irmgard Duke, a naišao
je i Miša Petrović s mladima iz Srbije. Pored toga,
Enita Nurkić je vodila ovdje jedan tečaj euritmije.
Nadalje, dvije obitelji iz Slovenije i Srbije provele
su svoje praznike na posjedu Barbinja. Mihaela
Lukačević organizirala je u rujnu s grupom mladih,
koja se zove «Zelenaći» tečaj izrade suhozida za Hrvate i Švicarce . Izrazito aktivna su bila tri švicarska
školska razreda – a učenica Anne-Sophie je čak
otkrila jednu pravu pravcatu pećinu. Isto tako, već
godinama jedna skupina mladih iz Calwa u
Njemačkoj posjećuje otok Iž. Nijemci već tradicionalno preuzimaju poslove na Novoj zemlji: ovaj
put su otišli toliko naprijed, da su pod vodstvom
Haralda Satzera izgradili ljetnu kuhinju i donirali
nam veliku kutiju punu pribora za igre. – Merci!
Trenutno su kao civilni ročnici ovdje djelatni Abraham, Milan i Samuel. Prije toga, Michael je u Barbinja kući postavio podove i ožbukao zidove, a zatim
je Eric čekao dolazak strojeva i doveo ih u radno
stanje. Sebastian je izgradio prvu sobu u kući na
Barbinju, a kojoj je kao prvi stanovnik živio ročnik
Witiko. Seb je živio na Novoj zemlji sa bivšim
ročnikom Benediktom, koji je u Miri obnovio podove tijekom svojeg svojeg boravka ovdje.
Kao gosti, bili su ovdje također i Gorm s obitelji,
bivši ročnik Sebastian s obitelji, Verena sa
Emilie i Maline, kao i Jasmin Gaboš iz Blagaja,
kao i mnogi drugi (o kojima nismo ovdje posebno
pisali, ali koji su nas uvijek iznova obradovali svojim prisustvom).
Zivildienstleistende bei «Maslinova Gora»
Was schön, und was schwieriger ist
Wie erlebt ein Zivi seinen Einsatz bei «Maslinova Gora»? Abraham
Schiffmann verbrachte neun Monate auf der Insel Iž – einen Grossteil
davon mit Sohn und Partnerin. Sein Rückblick soll Interessierten Einblicke ins Innenleben der sozialtherapeutischen Gemeinschaft geben.
Zudem formuliert die Co-Leitung ihre Wünsche an künftige Zivis.
Was ist schön, was schwieriger als Zivi auf Iž? Eine
grosse Frage.Klar ist:Bereits unterwegs nach Kroatien wusste ich, dass dies kein gewöhnlicher Einsatz
werden würde.Wie die meisten wurde ich im Vorfeld nicht im Detail über meine Tätigkeiten informiert.Also ging ich davon aus, dass es geregelte Arbeitszeiten gibt. Die Aufgaben klar verteilt werden.
Und ich stellte mich – erst Recht nach dem Ausbildungskurs – auf herausfordernde Jugendliche ein.
Angekommen in der sozialtherapeutischen Gemeinschaft waren aussergewöhnlicherweise keine Jugendlichen da. Einer hatte kurzfristig in der Schweiz eine
Schnupperlehre gefunden, der andere kam Ende
Monat neu an. Als Erstes durfte ich zur Weiterbildung an der Ostertagung zu ADHS teilnehmen.
Dann startete ich auf der Barbinja.Voll Begeisterung
bereitete ich einen neuen Kompost vor und nahm
mich des Gartens an. Nach einer Woche fragte ich
mich: Ist dies der Sinn meines Einsatzes? Tun, was
ich auch sonst machen würde? Verunsichert fragte
ich Karin. Sie meinte, dass sie meine Begeisterung
und mein Fachwissen für den Garten erkannt habe,
das sei momentan sehr gefragt. Wer mit Begeisterung arbeite, könne Jugendliche auch dazu motivieren. Als Leiterin von «Maslinova Gora» verteilt sie
lieber Verantwortung als Einzelaufgaben und schaut
wo die Fähigkeiten der Mitarbeiter liegen.
Doch dann kamen die Jugendlichen. Soziale Fragen
nahmen plötzlich viel mehr Raum ein als ich es im
Pflichtenheft in der Schweiz unterschrieben hatte.
Der vielen Arbeit, die ich immer noch sah, konnte
ich fortan kaum noch nachgehen. Bis zur Erkenntnis, dass man nicht alles tun kann, dauerte es eine
Weile. – Für Zivis, die hier nur kurze Einsätze leisten, muss dies ein grosses Problem sein. Ich hatte immerhin neun Monate Zeit. Bei mir kam die
Wende nach den Ferien: Ich konzentrierte mich
auf eine Arbeit – mit einem Jugendlichen auf dem
Vorplatz des Barbinja-Hauses einen Steinboden zu
legen. Danach war ich befriedigter als je zuvor.
«Maslinova Gora» bietet die Chance, sich zu verwirklichen. Verantwortung übertragen zu erhalten,
ohne das ganze Projekt im Auge zu haben, kann
aber leicht zur Überforderung werden. Hinzu kommen die sozialen Herausforderungen; ob mit dem
Projekt an sich, den Jugendlichen oder eben mit
sich selber. Privatsphäre hat man nämlich kaum.
Das bekam ich besonders zu spüren, als nach sieben Wochen unser dreijähriger Sohn und danach
für ein halbes Jahr meine Partnerin eintrafen. Die
spärlichen Familienfenster mussten wir uns immer wieder aufs Neue suchen. Umgekehrt ist es
eine sehr schöne Erfahrung, als Familie einen Zivi
leisten zu dürfen. Die Barbinja, mit vielen Leuten,
Tieren und der Natur, sind für ein Kind natürlich
spannend. Leider gibts im Dorf kaum Kinder.
Die grösste Herausforderung für jemand aus der
durchorganisierten Schweiz ist wohl die ständig ändernde Planung. Das pädagogische Konzept, individuell auf die Bedürfnisse der Jugendlichen einzugehen,
erfordert eine grosse Beweglichkeit und Lebendigkeit. Man kann also nicht passiv sein, sondern wird
herausgefordert. Das gilt auch für die Jugendlichen:
Sie werden nicht einfach unter Druck gesetzt, sondern lernen, Eigenverantwortung zu übernehmen.
— 18 —
Anforderungen und Wünsche
Maslinova Goras an neue Zivis
• Flexibilität und Toleranz
• Arbeitserfahrung in sozialen Zusammenhängen
• Offenheit für Neues sowie Bereitschaft für
ungewohnte Arbeits- und Lebensumstände
(zum Beispiel bescheidene Lebensweise,
beschränkte Verfügbarkeit von Material auf der
Insel etc.
• Menschen, die ihre beruflichen und sozialen
Fähigkeiten in den Dienst unserer prozessorientierten Pädagogik einbringen wollen.
Rad za opće dobro civilnog ročnika u «Maslinovoj gori»
Što mi je bilo lijepo, a što teško?
Kakvo je iskustvo jednog civilnog ročnika u «Maslinovoj gori»? Abraham
Schiffmann proveo je devet mjeseci na otoku Ižu – veliki dio od toga sa
svojim sinom i partnericom. Njegov pogled unatrag zanimljiv je uvid u
ustroj ove socijalno-terapeutske zajednice, a pored toga on formulira i
svoje želje o ulozi budućih civilnih ročnika u životu zajednice:
Što mi je bilo lijepo, a što je teže nego li biti civilni
ročnik na Ižu? Veliko je to pitanje, jer mi je već na
putu prema Hrvatskoj postalo jasno da ovo neće
biti neki obični civilni vojni rok. Kao i većina mojih
prethodnika, nisam bio obaviješten unaprijed u detaljima moje civilne obveze. Tako sam pretpostavio
i da postoji nekakvo redovno radno vrijeme i da
se jasno zna što je posao- a umjesto toga- ja, koji
sam tek završio svoje školovanje- odjednom sam se
našao u situaciji da se nosim sa izazovima rada sa tek
nešto mladjima od mene, a koji traže od mene moj
stalni puni angažman!
Kad sam došao u ovu zajednicu, iznimno ni jedan
mladi student/ štićenik nije bio prisutan: jedan je
bio otišao kratkoročno u Švicarsku pogledati za
mogućnosti daljnjeg školovanja tamo, a drugi je
došao tek krajem mjeseca. Kao prvo, prisustvovao
sam Uskršnjem seminaru na temu o ADHD-u.
Potom sam započeo raditi na Barbinju. S oduševljenjem sam pripremao novi kompost i rad u vrtu potpuno me je primio. Nakon tjedan dana, upitao sam
se: je li ovo smisao moje ročne službe? – zbunjeno
sam upitao Karin. Ona mi je rekla da je prepoznala
moju strast i moju stručnost u radu u vrtu, a upravo
to je ovog časa bilo potrebno u vrtu i da samo onaj
tko radi s oduševljenjem- može i mlade ljude motivirati za rad. Kao voditeljica «Maslinove gore», ona
nastoji podijeliti odgovornost i pojedinačne zadatke,
gledajući pritom koje su stvarne vještine njenih suradnika.
A onda su došli mladi štićenici i socijalna i medjuljudska pitanja odjednom su zauzela mnogo više prostora nego što sam to mogao i zamisliti, potpisujući
u Švicarskoj moju radnu obvezu civilnog ročnika.
Mnogo toga što sam htio, nisam uspio napraviti
i treba ti vremena dok shvatiš da se ne može sve
što se zamisli. To mora biti veliki problem za mlade
ročnike koji dodju ovdje na vremenski ograničeno
razdoblje. Ja sam imao devet mjeseci vremena i za
mene je prekretnica došla nakon blagdana: tada sam
— 19 —
se usredotočio na posao – sa jednim mladim sam u
predvorju kuće na Barbinju postavljao kameni pod.
Nakon toga sam bio puno zadovoljniji nego prije.
«Maslinova gora» ti nudi priliku da ostvariš sebe. Preuzeti odgovornost, bez da imaš pregled cijelog projekta na umu, može te lako dovesti do propterećenosti.
A tu su i drugi izazovi: radni, u radu sa mladima i sa
samim sobom. Privatnosti skoro da i nema.
A onda je nakon sedam tjedana došao naš trogodišnji
sin i moja partnerica na pola godine i uvijek iznova
smo morali graditi taj obiteljski prostor. S druge strane, jako je lijepo iskustvo biti u mogućnosti priuštiti
da je obitelj civilnog ročnika na okupu. Barbinja, sa
puno ljudi, životinjama i prirodom, naravno da je vrlo
uzbudljivo za moje dijete. Nažalost, u Velom Ižu nije
bilo druge djece.
Najveći izazov za nekoga tko dolazi iz dobro organizirane Švicarske je stalna promjena planova: obrazovni koncept koji je utemeljen na individualnim
potrebama mlade osobe zahtijeva veliku mobilnost
i fleksibilnost. Dakle, ne možete ostati pasivni, jer
tada tek počinju izazovi u radu sa mladima, a isto to
se odnosi i na njih: ništa ne postižete prisilom, već
im svojim primjerom morate pokazati kako naučiti
preuzeti osobnu odgovornost.
Zahtjevi i želje «Maslinove gore»
spram novih civilnih ročnika:
• Fleksibilnost i tolerancija
• Radno iskustvo u društvenm kontekstu
(tzv. socijalne kompetencije)
• Otvorenost prema novim idejama i spremnost na neočekivane radne i životne okolnosti (kao što su: skromnost i ograničena
dostupnost resursa na otoku i sl.)
• To su ljudi koji svojim stručnim, profesionalnim i socijalnim vještinama žele doprinijeti
našoj procesno orijentiranoj pedagogiji.
Ein Jugendlicher berichtet
«Arbeiten tue ich verschiedenes»
Teil der Gemeinschaft «Maslinova Gora» sind jeweils auch zwei bis drei
Schweizer Jugendliche. Wie diese jungen Menschen die Zeit hier, weit
weg von zu Hause erleben, beschreibt ein 18-Jähriger für die BulletinLeserinnen und Leser in einem Brief an seinen Kollegen.
Lieber Mozart,
Seit drei Monaten lebe ich jetzt in Veli Iž als Teil von
«Maslinova Gora». Völlig übermüdet und durstig
stieg ich damals aus dem Bus. Hatte die ganze Fahrt
nicht geschlafen, mich erkältet, neben einem Herrn,
der eine Hälfte meines Sitzes in Anspruch nahm.
Zum Glück liess der Begleiter neben mir einen Film
laufen. Französisch mit Kroatischen Untertiteln.
Nun gut: Ein gewisser Balz Tschopp und zwei Zivildienstleistende holten mich am Busbahnhof in
Zadar ab und brachten mich auf die Insel. «Den
interessiert es ja gar nicht, wo es hingeht», sagte
einer der Zivis, da ich während der ganzen, eineinhalbstündigen Schifffahrt auf einer Sitzbank schlief
statt die schöne Umgebung zu betrachten. Im Dorf
angekommen fuhren wir gleich mit dem Auto auf
die Barbinja. Auf dem Hof auf der anderen Seite
der Insel angelangt wurde mir mein Zimmer respektive Zelt gezeigt, in dem ich die nächsten paar
Wochen die Nächte verbrachte ehe ich ein Zimmer im Haus bezog, welches sich auch auf dem Hof
befindet. Wie dem auch sei. Arbeiten tue ich hier
Verschiedenes.Von Ziegen hirten über Oliven pflücken bis Boden legen. Manches mit mehr, manches
mit weniger Motivation.Aber alles in allem sind die
Arbeiten ganz in Ordnung. Wir essen viel und gut
hier. Etwa alle zwei Stunden. Hab bestimmt einige
Kilo zugenommen seit ich hier bin.
Mittlerweile ist es nicht mehr so warm wie im Spätsommer als ich angekommen bin. Da war nichts
mit Mittagsschlaf im Zelt. Viel zu heiss. – Darum
lagen wir jeweils im Schatten der Olivenbäume in
Hängematten. Jetzt im Dezember ist es wechselhaft. Manchmal sehr kalt und windig, dann wieder
so warm, dass du im T-Shirt herumtrottest. Mit der
Hitze sind auch die Insekten verschwunden. Zu
Beginn meines Aufenthaltes hier Dalmatien hatte
ich überall Mückenstiche und mein Zelt wurde von
Insekten besucht, die ich noch nie gesehen habe.
Auch Katzen gibt es viele hier auf der Insel. So viele
wie menschliche Bewohner, wenn nicht mehr. Zwei
Katzen auf dem Hof haben eben geworfen. Total
sechs Stück. Zwei wurden vom Tarabusch gefressen. Eine grosse Eulen-Art. Ausser Katzen, Ziegen,
Esel, Eulen und einen toten Hasen habe ich hier
bisher jedoch keine anderen Tiere entdeckt.
Kroatisch habe ich noch nicht viel gelernt. Diese
Sprache scheint mir so seltsam zu sein, dass ich
manchmal das Gefühl habe, sie sei unlehrbar und
der Versuch sie zu lernen sei bloss verschwendete
Zeit. Und Überhaupt brauche ich sie nicht wirklich.
Ausser mit der Verkäuferin in der Bäckerei (Ima li
kruh? Gibt es Brot? – Man spricht es «Gruch» aus)
spreche ich eigentlich mit niemandem Kroatisch.
Seit ich hier bin, sind alle möglichen Personen gekommen und gegangen. Mit den Leuten wechselt
auch immer die Stimmung/Atmosphäre. Aber alles
in allem scheints hier immer gut zu sein. Relativ.
Zadar, die nächstgelegene Stadt, besuche ich
manchmal am Wochenende, wenn ich irgendetwas
benötige. Jugendliche hat es nicht so viele auf der
Insel, aber ich komme klar damit. Werde bei meiner Rückkehr also rasch wieder genug von euch
Trotteln um mich haben. Deshalb kein Ding. Zeit
hast du hier jedenfalls. Viel, viel Zeit sogar. Weißt
du noch, was ich dir erzählt habe, was ich hier alles
tun werde, wofür ich zu Hause keine Zeit hatte?
Ha. – Nicht etwas davon habe ich bis jetzt gemacht.
Aber kommt noch, kommt noch. Nachgedacht
habe ich viel. Das ganze Leben auseinanderauseinandergerissen und wieder zusammengesetzt. Und
du bist dabei nicht einmal so schlecht weggekommen. Würde dir auch gut tun mal so eine Zeit auf
der Insel. Erholung und so. – Auf dass wir uns an
Weihnachten sehen!
Tschau – in Löööve!
— 20 —
Izvješće jednog mladog štićenika
«Radeći, činim puno toga»
Dio zajednice «Maslinova gora» čine uvijek i po dvoje do troje mladih
Švicaraca. Kako ti mladi ljudi doživljavaju svoje vrijeme ovdje, daleko od
svojih domova, opisuje jedan 18- godišnjak za čitateljice i čitatelje ovog
Biltena u jednom pismu svojim kolegama.
Dragi Mozart,
unatrag tri mjeseca živim u Velom Ižu kao dio
«Maslinove gore». Potpuno iscrpljen i žedan izišao
sam tada iz autobusa. Cijelo vrijeme putovanja
nisam spavao, prehladio sam se, sjedeći pored
nekog gospodina koji je zauzeo pola mojeg sjedala. Na sreću, pored mene je bio ekran, a film
koji su pustili bio je francuski sa hrvatskim titlovima.
No, dobro: izvjesni gospodin Balz Tschopp i
dvojica na praksi civilne ročne službe dočekali
su me na autobusnom kolodvoru u Zadru i
poveli me na otok. «Ne zanima ga uopće kud
ide», rekao je jedan od civilnih ročnika, jer sam
ja cijelo vrijeme, tijekom sat i pol vožnje brodom prespavao na klupi na palubi, umjesto da
promatram prelijepi okoliš. Došavši u selo na
otoku, odmah smo nastavili autom na Barbinju.
Na imanju koje se nalazi na drugoj strani otoka pokazali su mi moju sobu, odnosno šator u
kojem ću slijedećih nekoliko tjedana provoditi
svoje noći, pored kuće koja se nalazi na imanju. U svakom slučaju, ovdje sam radio puno
različitih stvari: od brige o kozama, branja maslina do postavljanja podova. Ponesto sa više, a
nešto i sa manje motivacije, ali sve u svemu,
poslovi su sasvim u redu. Ovdje se puno i dobro jede, otprilike svaka dva sata. Zacijelo sam
dobio par kila od kad sam ovdje.
U medjuvremenu nije više tako toplo, kao što
je bilo u kasno ljeto kad sam ja ovdje stigao.
Tada se nije moglo odspavati nakon ručka u
šatoru, jer je bilo prevruće- tada smo odmarali u njihaljkama razapetim izmedju stabala
maslina. Sada u prosincu je promijenjivo: ponekad je jako hladno i vjetrovito, a ponekad
opet tako toplo da možeš hodati okolo samo
u majici kratkih rukava. Sa žegom su nestali
— 21 —
i insekti. Na početku mojeg boravka ovdje
u Dalmaciji bio sam prepun uboda, a moj su
šator posijećivali insekti koje nikad prije nisam vidio. Na otoku ima puno mačaka, možda
čak koliko i ljudi, ako ne i više. Dvije su odbacili kod nas, tako da ih je bilo ukupno šest, a
dvije je prožderala ptica grabljivica slična sovi.
Pored mačaka, koza, magarca, sova i jednog
mrtvog zeca- ovdje nisam otkrio neke druge
vrste životinja.
Nisam jos uvijek naučio puno od hrvatskog jezika. Taj jezik mi zvuči toliko poseban da ponekad
imam osjećaj da ga je nemoguće naučiti i svaki
moj pokušaj da ga naučim izgleda mi kao izgubljeno vrijeme. A zapravo ga uopće i ne trebam, osim
sa prodavačicom u pekarni, kad je pitam: ima li
kruha?- izgovara se kao Gruch- zapravo i ne
pričam hrvatski ni sa kime.
Od kada sam ovdje, jako puno različitih ljudi je
dolazilo i odlazilo. S ljudima se uvijek promijeni
i ugodjaj/ atmosfera, ali sve u svemu- biti ovdje
izgleda da je uvijek dobro. Relativno.
Zadar je najbliži grad, kojeg ponekad posjetim
vikendom, ako mi nešto treba od tamo. Na otoku nema puno mladih, ali s time se uspijevam
nositi. Ionako će oko mene, kad se vratim doma,
biti previše vas tupana. Stoga, to mi nije važno.
Ovdje u svakom slučaju imaš dovoljno vremenačak, jako puno vremena. Sjećaš li se što sam ti
pričao: što ću sve ovdje raditi, a za što kod kuće
nisam imao vremena? Ha- ponešto od toga još
nisam stigao, ali to će tek doći, doći će. Jako sam
puno razmišljao. Cijeli sam svoj život rastavio i
ponovno ga sastavio, a pri tome ti i nisi prošao
tako loše. I tebi bi dobro činilo provesti neko
vrijeme na otoku. Oporavak i to. O tome ćemo
kad se vidimo za Božić.
Ćao- u Löööve!
Therapie-Zentrum Oleanderhaus
Frühlingserwachen
Neben und mit der sozialtherapeutischen Wohn-, Schul- und Arbeitsgemeinschaft «Maslinova Gora» gedeiht seit zwei Jahren das Oleanderhaus – Kur- und Bildungszentrum für Heilkunst am Meer. Balz Christian
Tschopp und sein Team berichten über Impulse in und aus Veli Iž.
Gut zwei Jahre ist es her, dass das Oleanderhaus
auf der Insel Iž mit einer kleinen Feier eingeweiht
wurde. Das neue Kur- und Bildungszentrum für
Heilkunst am Meer steht im Dorf Veli Iž nicht nur
in der Nachbarschaft von «Maslinova Gora», sondern arbeitet mit der sozialtherapeutische Wohn-,
Schul- und Arbeitsgemeinschaft auch eng zusammen (wir berichteten im «Bulletin» 2011/12).
Was ist seither in und um diesen Ort der Begegnung, Bildung und Therapie durch Kunst, Pädagogik
und Medizin alles realisiert worden?
• 9. Interkulturelle Ostertagung 2012 von «Maslinova Gora» und Oleanderhaus zum Thema «Tonerde bewegt» und im letzten Jahr die 10.Ausgabe
zum Thema «Herausforderung ADHS».
• Die Augusttagung 2012 stand unter dem Titel «Die
Entwicklung des Kindes bis zur Pubertät».
• Im Oktober 2012 leiteten die Mitarbeiter des
Oleanderhauses eine Intensivwoche für Studenten der Ausbildungsstätte für plastischkünstlerische Therapie in Dornach (CH).
• Zertifizierte Weiterbildungen für Pädagogen
in Serbien durch Balz Christian Tschopp.
• Im Oktober 2013 wurden erneut Studenten der
Kunsttherapie-Ausbildungsstätte Dornach von Mitarbeitern des Oleanderhauses in Veli Iž unterrichtet.
Was für die Zukunft geplant ist:
• 11.Interkulturelle Ostertagung 11.-14.4.2014.
• Weiterbildungen und Intensivwochen für
Kunsttherapie für Studierende aus Dornach
(Schweiz) und Subotica (Serbien).
• Offene Kunsttherapie-Workshops (modellieren und zeichnen) vom 19.-22. Juni und 11.-14. September 2014 (Anmeldungen via Homepage).
• Betreuung von Kur-Gästen.
•Vom 27. Juli bis 17.August 2014 ist das Oleanderhaus
zudem für Badeferien zu mieten.
— 22 —
Pension wird Treffpunkt
Das Oleanderhaus wurde 1923 gebaut.Vor gut
zwei Jahren ist das Gebäude des heutigen Kurund Bildungszentrums für Heilkunst am Meer
sehr sanft renoviert worden. Um den Charakter der einstigen kleinen Pension mitten in Veli
Iž erhalten zu können, wurde die wertvolle,
noch gesunde Bausubstanz möglichst erhalten.
Es gibt ein geräumiges, nach Süd-Osten ausgerichtetes Atelier. – Gut ein Dutzend Menschen
können darin in anregender Atmosphäre in
ihre Arbeit eintauchen. Ebenfalls stehen drei
Gästezimmer zur Verfügung. Diese wurden mit
vorgefundenen originalen Möbeln kunst- und
geschmackvoll ausstaffiert.
Mehr Informationen: www.oleanderhaus.ch
Terapijski centar Kuća Oleandra
Proljetno budjenje
Smještena pored i u suradnji sa socijalno- terapijskom zajednicom za stanovanje, obrazovanje i rad «Maslinovom gorom»- djeluje već dvije godine
pored mora i Kuća Oleandra- centar za liječenje i terapijsku izobrazbu.Balz
Christian Tschopp i njegov tim ovdje opisuju svoj rad u Velom Ižu i šire.
Već su prošle pune dvije godine otkad smo malom svečanošću otvorili Kuću Oleandra na otoku
Ižu. Ovaj novi centar za liječenje i terapijsku izobrazbu nalazi se na obali u selu Veli Iž, ne samo kao
susjed «Maslinovoj gori», već usko suradjujući s
ovom socijalno- terapijskom zajednicom za stanovanje, edukaciju i rad (o čemu smo izvijestili u
«Biltenu» 2011/2012).
Pansion kao mjesto susreta
Kuća Oleandra je sagradjena 1923. godine.
Prije dvije godine je samo djelomično i
pažljivo renovirana kao Centar za liječenje
i terapijsku umjetnost pored mora. Kako
bi se zaštitio identitet malog pansiona u
centru Velog Iža, nastojali smo očuvati
postojeću zdravu gradju što je više bilo
moguće. U jugoistočnom dijelu kuće
smješten je prostrani atelier. To je prostor
u kojem je moguć kvalitetan rad za grupu
do 12 ljudi. Pored toga, na raspolaganju su
i tri gostinjske sobe, koje su opremljene originalnim namještajem i dekoracijama.
Više informacija možete pronaći na web stranici: www.oleanderhaus.ch
— 23 —
Što je sve do sada realizirano unutar i oko ovog
mjesta susreta, edukacije i terapije umjetnošću,
pedagogijom i medicinom?
• 9. Interkulturalni Uskršnji seminar 2012 «Maslinove gore» i Kuće Oleandra na temu: «Glina
u pokretu», a lani 10. takav seminar na temu
«Izazovi ADHD-a».
• U kolovozu 2012. seminar pod naslovom «Razvoj djeteta do puberteta».
• U listopadu 2012. suradnici Kuće Oleandra organizirali su intenzivni tjedan za studente
Učilišta za kiparsko- umjetničku terapiju iz
Dornacha (CH).
• Balz Christian Tschopp je vodio daljnju profesionalnu izobrazbu pedagoga u Srbiji.
• U listopadu 2013.ponovno su studenti Učilišta
za umjetničku terapiju iz Dornacha imali u Velom
Ižu nastavu kod suradnika Kuće Oleandra.
Što smo planirali za budućnost:
• 11. Uskršnji seminar 11.- 14. 04.2014.
• Daljnja izobrazba i intenzivni tjedni edukacija iz područja umjetničke terapije za studente iz Dornacha (Švicarska) i Subotice (Srbija).
• Radionice umjetničke terapije za javnost
(modeliranje i crtanje) od 19.- 22.06. i 11.- 14. 09.
2014. (prijava putem web stranice).
• Briga o gostima koji dolaze na oporavak.
• Pored toga, od 27. srpnja do 17. kolovoza 2014. Kuća
Oleandra je slobodna za najam za ljetovanje.
10. Interkulturelle Ostertagung 2013
Die vielen Facetten von ADHS
Kinder mitADHS stellen uns vor dringende persönliche,soziale und kulturelle
Fragen. Die 10. Ostertagung nahm dasThema auf und fokussierte auf Fragen zu
Ursache, Krankheitsbild und Schwierigkeiten.Thema war auch, was auf die
Diagnose folgt. Und im grösseren Kontext: «Warum treffen wir diese Kinder
heute an?» und «Was dürfen wir von diesen besonderen Kindern lernen?».
20 Gäste aus Kroatien, Serbien, Deutschland und
der Schweiz reisten vom 1. bis 5. April 2013 nach
Veli Iž. Organisiert haben die Tagung erneut die sozialtherapeutische Gemeinschaft «Maslinova Gora»
und das Oleanderhaus. Stattgefunden haben die
Veranstaltungen vorab im Gemeinschaftsraum des
Oleanderhaus – Kur- und Bildungszentrum für Heilkunst am Meer; Steinhauen und allabendlich das
Irish Dancing im Kulturzentrum der Gemeinde.
Inhaltlich bot die Ostertagung verschiedene Wege
zur Annäherung an wahrnehmungsintensive ADHSKinder: künstlerisch mit Steinhauen (Balz Christian
Tschopp) und Modellieren (Michaela Schulz-Matan),
Eurythmie (Enita Nurkić) und Irish Dancing (Martina Legin) sowie emotional-geistig durch Erfahrungsberichte, Kunstbetrachtung und medizinische Erkenntnisse. Ein Symposium rundete die Tagung ab.
Eine Übung zur Koordination der Sinne und Steigerung der Aufmerksamkeitskräfte bot beispielsweise Enita Nurkić. Die Heileurythmistin aus Split half
auch jeden Morgen, durch Übungen Leib und Seele
in Achtsamkeit für den Tag zu stimmen.
Tägliche Impulsreferate von Karin Lips, Friedrich
Salomon und Balz Christian Tschopp beleuchteten Zusammenhänge zwischen Medizin, Kunst
und Pädagogik. Als Leiterin von «Maslinova Gora»
berichtete Lips, wie die Jugendlichen jeweils mehr
oder weniger freiwillig im fremden Kultur- und
Sprachraum ankommen. Sich in der Abgeschiedenheit der Insel das Wahrnehmungsvermögen für
Natur und Tiere verändert und durch Projekte auf
einmal zögerlich Hilfe angenommen werden kann:
«Es braucht Präsenz der begleitenden Menschen,
Aufmerksamkeit und flexibles Eingehen auf individuelle Bedürftigkeit.» – Aber auch Gemeinschaftserfahrungen beim Kochen oder Singen, bei Ausflügen oder Wanderungen sowie der wöchentlichen
Besprechung mit Rückschau und Ausblick.
Über die Erlebensqualität von Kindern, bei denen
Wahrnehmung und Impulsivität schwer abzustim-
men sind, sprach Friedrich Salomon. «Es scheint, als
das Ich – die zentrale Erfahrung der Aufmerksamkeit – zu wenig ordnend eingreifen könnte», so der
Homöopath. Zum einen überwiege verträumte
Unaufmerksamkeit, während aus dem Leib unkoordiniertes Handeln schiesst. Trotz intensiver Forschung bleibe unklar, ob bei ADHS beobachtete
neurobiologische Befunde Ursache oder Folge der
psychosozialen Umstände sind. Klar sei aber, dass
«sichere Bindung» mit vertrauten Menschen wichtig
ist in der Entwicklung.Fazit:medikamentöse Behandlung reicht nie für den Aufbau eines stabilen Ichs.
Die Ich-Erfahrung spiegelte Balz ChristianTschopp in
der Kunstgeschichte.An Leonardo daVincis Forschungen an toten Körpern schilderte er dessen Suche,
wie Gott im Menschen «funktioniert». Für damaliges Empfinden stellte dieser sein Ich ungeheuer
selbstbewusst der göttlichen Schöpfung gegenüber. Später, als Unternehmer- und Arbeiterstand
zur Lebensform wurden, komponierte Arnold
Böcklin die «Toteninsel». Zwar wünschte die Auftraggeberin ein Gemälde «zum Träumen». Was er
malte, war im Anbruch der Moderne ein Bild des
Untergangs der europäischen Kultur. Eine Generation später verbrachte auch Vincent van Gogh sein
Leben im Zwiespalt: zugleich hektisch und voller
Aktivität sowie einsam und voller Zweifel. Bis er
autodidaktisch die Malerei entdeckte.
— 24 —
11. Ostertagung, 11.-14. April 2014
«Welt-Insel Iž – Maslinova gora – Ich: gestern,
heute, morgen»: Dieses Motto soll uns und die
Einwohner von Iz das ganze Jahr begleiten und
wir laden Sie herzlich ein, an diesem sozialkünstlerischen Prozess teilzunehmen.
Informationen: Milivoj Markoc 00385 23277341
oder Karin Lips [email protected]
10. Interkulturalni Uskršnji seminar 2013.
Mnoštvo aspekata ADHD-a
Djeca sa ADHD-om postavljaju pred nas goruća osobna, socijalna i kulturna pitanja. 10. Uskršnji seminar se pozabavio upravo ovom temom, s fokusom na uzroke, dijagnostiku i poteškoće, a tema je bila i što slijedi nakon dijagnoze. U širem kontekstu, razgovarali smo i o tome zašto su djeca danas
takva, a takodjer i o tome što moramo naučiti od takve posebne djece?
20 gostiju iz Hrvatske, Srbije, Njemačke i Švicarske
boravili su od 1. do 5. travnja 2013. u Velom Ižu.
Ponovno su organizatori seminara bili socijalnoterapijska zajednica «Maslinova gora» i Kuća Oleandra. Seminar se dogadjao u zajedničkom prostoru Kuće Oleandra- centra za liječenje i izobrazbu
umjetničkom terapijom pored mora, a svakodnevni satovi kiparenja i večernji tečajevi irskog plesa
odvijali su se u prostoru mjesnog centra za kulturu. Sadržajno, seminar je ponudio različite načine
promatranja razumijevanja intenziteta ADHD-a
kod djece: umjetnički se kiparilo sa Balz Christian
Tschopp-om i modeliralo sa Michaelom SchulzMatan, euritmija je bila sa Enitom Nurkić, irski plesovi sa Martinom Legin, a emocionalno- duhovno
radilo se studijski kroz iskustvena izvješća, promatranje umjetničkog izričaja i medicinskih spoznaja.
Seminar je zaokružen zajednickim plenumom.
Enita Nurkić predstavila je vježbe koordinacije osjetila i snaženja sposobnosti fokusiranosti i pažnje.
Ova terapijska euritmistica iz Splita svako je jutro
vodila vježbe za tjelesno- duševno uskladjivanje.
Karin Lips, Friedrich Salomon i Balz Christian
Tschopp su svakodnevno referirali tematski, s
ciljem iznalaženja povezanosti izmedju medicine,
umjetnosti i pedagogije. Karin Lips je iz pozicije
voditeljice «Maslinove gore» izvijestila o iskustvima sa mladima koji manje- više dobrovoljno
dolaze u ovaj, njima strani kulturni i jezični prostor i gdje se u okružju odvojenosti otoka mijenja
njihova sposobnost opažanja prirode i životinja, a
u iskustvu radnih projekata, odjednom dolazi do
potrebe za interakcijom i podrškom: «Potrebna
je prisutnost nekoga tko ti pomaže, uz pozornost
i fleksibilan pristup prema individualnim potrebama». Pored toga, važna su iskustva zajedništva u
kuhanju i pjevanju, izletima i putovanjima, kao i redovni tjedni pogled unatrag i unaprijed.
Friedrich Salomon je govorio o kvaliteti doživljaja kod
djece i kako je teško odrediti način njihovih opažanja
— 25 —
i impulsivnosti: «Čini se da djetetovo Ja- kao središnje
iskustvo pozornosti, naprosto premalo toga može zahvatiti i urediti», kaže ovaj homeopat. Na jednoj strani
prevladava zasanjano odsustvo pozornosti, a istovremeno na tjelesnoj razini stalno šibaju nekotrolirane akcije. Unatoč intenzivnim istraživanjima ostaje nejasnim,
da li su promatrani neurobiloški nalazi ADHD-a uzroci
ili su posljedice psihosocijalnih okolnosti. Ono što je
izvjesno je da je «sigurna veza» s ljudima od povjerenja
važna u razvoju. Zaključak je da medicinski tretman
nikada ne doprinosi izgradnji stabilnog Ja.
Iskustvo doživljaja vlastitog Ja promatrali smo u ogledalu povijesti umjetnosti pod vodstvom Balza Christiana Tschoppa. On nam je prikazao na primjerima
istraživanja Leonarda daVincija na mrtvim tijelima njegovu potragu za načinom kako Bog «funkcionira» u
čovjeku. Za tadašnje poimanje, to je Leonarda dovelo
do nevjerojatne samosvijesti spram božanskog stvaranja. Kasnije, kad duh poduzetništva i rada zadobija
novi životni oblik, načinio je Arnold Böcklin poznatu
sliku «Otok umrlih». Naručiteljica je htjela sliku s
temom na koju je mogla «sanjati», a ono što je autor
naslikao bilo je upravo na početku razdoblja moderne, kao slika propasti europske kulture. U generaciji
koja je slijedila donosi Vincent van Gogh primjer rascijepa svojeg života: istovremeno užurban i pun aktivnosti, kao i usamljen i pun dvojbi, sve do trenutka
dok nije samoobrazovanjem otkrio slikanje.
11. Uskršnji seminar 11.-14. 4. 2014
«Svijet- Otok Iž – Maslinova gora – Ja: jučer,
danas, sutra». Želimo da nas, kao i stanovnike
Iža ova tema prati cijelu ovu godinu, a vas
srdačno pozivamo da nam se pridružite u
ovom socijalno-umjetničkom procesu.
Informacije na: Milivoj Markoč tel. 023 277341,
ili Karin Lips e-mail: [email protected]
2013
2013
Maslinova Gora Maslinova Gora
u brojkama
in Zahlen
Jahresberichte strotzen in der Regel vor
Zahlen. «Maslinova Gora» ist jedoch kein
Unternehmen. Darum stellen wir Ihnen
den Alltag der Gemeinschaft gern mit anderen Nummern als Gewinnzahlen vor.
Godišnja izvješća obiluju obično samo
brojkama. Kako «Maslinova gora» nije tvrtka, ovdje ćemo vam predstaviti svakodnevni život naše zajednice s nekim drugačijim
brojevima kao dobitnom kombinacijom.
Wer alles ist Teil der sozialtherapeutischen Gemeinschaft «Maslinova Gora» zum Zeitpunkt des
Drucks dieses Bulletins? Zum Beispiel je 1 Esel,
Hündchen, Johannisbrotbaum und Ziegenbock,
2 Jugendliche, je 3 Zivildienstleistende und Ziegen,
4 Küchen an ebenso vielen Standorten auf der Insel Iž sowie 4 Granatapfelbäume und 4 verschiedene gesprochene Sprachen (Schweizerdeutsch,
Deutsch, Spanisch und Kroatisch), 5 MitarbeiterInnen und ebenso viele Katzen sowie nochmals
so viele Eisenkrautbüschchen, Zitronenmelisse
und Pfefferminze, 7 Mandelbäumchen und eben so
viele Lorbeerbüsche (vier davon frisch gepflant),
8 Hühner und Bergbohnenkrautbüschchen, 10
Feigenbäume, 20 Artischocken, 38 Salbeipflanzen,
68 Rebstöcke (davon 50 frisch gepflanzt), 85 Lavendel, 190 Olivenbäume, 230 Rosmarinpflanzen,
340 Thymian und verschiedene Gemüse.
Was in «Maslinova Gora» 2013 produziert wurde?
Täglich Frischkäse aus der Ziegenmilch. Zudem
entstanden bis kurz vor Weihnachten insgesamt
30 Kilogramm Kräutersalz – teilweise aus selber
gewonnenem Meersalz. Ferner wurden 45 Kilo
Feigen an der Sonne getrocknet. Und natürlich
1527 Kilogramm Oliven geerntet. Woraus in der
historischen Presse im Nachbarort Mali Iž in vier
Durchgängen 245 Liter feinstes Öl gepresst wurden. Das entspricht einem relativ hohen Ölgehalt
von durchschnittlich 16 Prozent! Weiter wurden
verschiedene Salben und Öle aus Kräutern und
Blüten wie Rosmarin, Calendula und Johanniskraut hergestellt oder es wurde aus Zitronen und
Lavendel Sirup und Konfitüren produziert. – All
dies konnten Interessierte schliesslich im Sommer erstmals auch in einem Hofladen beim Haus
am Meer gegen eine freie Spende erstehen.
Evo što brojke kažu tko je sve bio dijelom socijalno- terapijske zajednice «Maslinova gora» u
vrijeme tiskanja ovog biltena: tu su , na primjer,
1 magarac, kokoši, stablo rogača i jarac, 2 mladih
štićenika, zatim 3 civilna ročnika, koze, 4 kuhinje
na 4 različite pozicije na otoku Ižu, kao i 4 stabla šipaka i 4 različita jezika koji se govore u zajednici (švicarski njemački, njemački, španjolski i
hrvatski ), 5 stalnih suradnika, jako puno mačaka,
kao i puno grmova smilja, matičnjaka i mente,
7 stabala badema i isto toliko lovora (od kojih su
4 svježe zasadjeni), 8 kokoši i grmovi čubra,
10 stabala smokava, 20 artičoka, 38 stabljika kadulje, 68 čokota loza (od čega smo 50 nedavno
zasadili ), 85 stabljika lavande, 190 stabala maslina,
230 stabljika ružmarina, 340 timijana, kao i raznog povrća.
Evo što je sve proizvedeno u «Maslinovoj gori»
u 2013. godini: dnevno smo proizvodili svježi
sir od kozjeg mlijeka, uz to smo neposredno
prije Božića napravili ukupno 30 kg biljne soli
– djelomično i od morske soli koju smo sami
poželi. Nadalje, osušili smo na suncu 45 kilograma smokava. I naravno, tu je i 1527 kg ubranih
maslina, od čega smo dobili 245 litara najfinijeg
ulja kojeg smo u četiri postupka dobili u tradicionalnoj hladnoj preši u susjednom Malom Ižu, sa
relativno visokim sadržajem postotka dobivenog
ulja po količini maslina- u prosjeku od 16 posto!
Nadalje, proizveli smo razne masti i ulja iz biljaka i cvijeća, kao što su: ružmarin, neven i gospina
trava, a od limuna i lavande proizveli smo sirupe
za sokove i džemove. - Sve to mogli su zainteresirani po prvi put uz dobrovoljni prilog kupiti tijekom ljetnih mjeseci u našem dućanu koji se nalazio u kući uz more.
— 26 —
Impressum
Pripremili
Dom: Mala pregledna socijalnoterapeutska zajednica za djecu
i mlade (do 5 mjesta), voditelj:
Karin Lips
Prilozi: Karin Lips, Balz
Christian Tschopp, Milivoj
Markoč, Kay, Abraham Schiffmann i Samuel Thomi
Heim: Kleine, überschaubare
Gemeinschaft für Kinder und
Jugendliche (1 bis 5 Plätze);
Leitung: Karin Lips
Beiträge: Karin Lips, Balz
Christian Tschopp, Milivoj
Markoč, Kay, Abraham Schiffmann und Samuel Thomi
Škola: Individualizirana školska
poduka, prilagođena, potrebama
mladih sa praktičnim djelatnostima,
doživljajna pedagogija: voditelj:
Karin Lips
Prijevod: Martina Legin
i Milivoj Markoč
Schule: Individueller Schulunterricht, den Bedürnissen der
Jugendlichen angepasst und mit
praktischen Tätigkeiten; Erlebnispädagogik; Leitung: Karin Lips
Übersetzung: Martina Legin
und Milivoj Markoč
Fotografije: Samuel Thomi,
Eric Satzer i ako dostupan
Koncepcija: Dein Wochenende ([email protected])
Terapija: Umjetnička terapija,
(Balz Christian Tschopp) suradnja
liječnikom prirodne medicine
Friederich Salomon, i psihologom
Ivicom Milanja; voditelj: Balz
Christian Tschopp
Vanjska oprema/grafički:
Samuel Thomi ([email protected])
Poljoprivreda: Biološka
poljoprivreda; vrt, masline, koze,
magarac i kokoši
Naklada: 200 komada
Tisak: Grafos Print &
Copy Centar, Zadar (grafoscopyprint.hr)
Dobro prilozi iz Hrvatske:
Ponude za posjetioce:
Zaklada Maslinova Gora
Umjetnički tečajevi; aktivnosti u
OIB 87315696047
slobodno vrijeme, škola u prirodi; 23284 Veli Iž
Seminari
Splitska Banka
Nekretnine: Zaklada Stärenegg Žiro račun: 23300033555 Trubschachen (CH); Zaklada 1100018310
Maslinova Gora 23284 Veli Iž (HR)
Nosioc: Udruga Maslinova
Gora 23284 Veli Iž (HR)
Therapie: Kunsttherapie (Balz
Christian Tschopp), Zusammenarbeit mit Homöopath Friederich
Salomon und Psychologe Ivica
Milanja; Leitung: Balz Christian
Tschopp
Landwirtschaft: Biologische
Landwirtschaft; Garten, Olivenbäume, Ziegen, Esel und Hühner
Fotografien: Samuel Thomi,
Eric Satzer und zVg
Konzept: Dein Wochenende
([email protected])
Layout/Grafik: Samuel Thomi
([email protected])
Druck: Grafos Print &
Copy Centar, Zadar (grafoscopyprint.hr)
Druckauflage: 200 Stück
Spenden aus der Schweiz:
Angebote für Externe: Künst- Verein Berghof Stärenegg
lerische Kurse; Freizeitaktivitäten; 3555 Trubschachen
Schule in der Natur,Tagungen
Vermerk: Maslinova Gora
Liegenschaften: Stiftung Stären- Postcheck 34-3486-5
egg 3555 Trubschachen (CH);
Stiftung Maslinova Gora
23284 Veli Iž (HR)
Träger: Verein Maslinova Gora
23284 Veli Iž (HR)
— 27 —
Interessiert? – Zanima te?
O
O
O
O
Bitte schickt mir das «Bulletin» künftig direkt zu:
Molim da mi brošuru ubuduće pošaljete direktno na:
Ich will «Maslinova Gora» unterstützen – bitte kontaktiert mich:
Želim dati potporu «Maslinovoj Gori» – kontaktirajte me:
Maslinova Gora
HR-23284 Veli Iž
00385 (0)23 277 341
[email protected]
Oleanderhaus /
Kuća Oleandra
HR-23284 Veli Iž
[email protected]
00385 (0)91 146 82 07
O Ich spare «Maslinova Gora» das Porto – mailt mir das «Bulletin» künftig an:
O Da uštedim poštanske troškove – ubuduće mi brošuru šaljite e-mailom na:
Berghof Stärenegg
CH-3555 Trubschachen
0041 (0)34 495 56 95
[email protected]