- Udruga roditelja OKO

Iskustva majke nedonoπËeta
UDRUGA RODITELJA DJECE S O©TE∆ENJEM VIDA
I DODATNIM POTE©KO∆AMA U RAZVOJU
Nada BjelËiÊ
Iskustva
majke
nedonoπËeta
Zagreb, sijeËanj 2005.
Iskustva majke nedonoπËeta
Nakladnik:
Udruga roditelja djece s oπteÊenjem vida
i dodatnim poteπkoÊama u razvoju
Tekst napisala, obradila i prevela: mr.sc. Nada BjelËiÊ, dipl. ing.
uz svesrdnu pomoÊ mr. sc. Æeljka MihokoviÊa, dipl.ing
Autori priloga: Silva Jug, prof. logoped;
mr. sc. Snjeæana BilaÊ, prof. psiholog;
StruËni suradnici:
dr.sc. Boris FilipoviÊ-GrËiÊ, Klinika za pedijatriju KBC Zagreb;
mr.sc. Marina GrubiÊ, prof. psihologije, Klinika za pedijatriju KBC Zagreb;
prim. dr. Nevena Letica-Protega, Klinika za æenske bolesti i porode KBC Zagreb.
StruËni recenzenti:
prof. dr. sc. Vlatka Boπnjak Mejaπki, Klinika za djeËje bolesti Zagreb;
doc. dr. Ines JokoviÊ-Turalija, ERF;
Renata Rade, prof. logoped, SUVAG;
Lektura: Tatjana PaveπkoviÊ, prof.
StruËni pokrovitelji:
Hrvatsko druπtvo za perinatalnu medicinu,
Klinika za pedijatriju KBC Zagreb,
Klinika za æenske bolesti i porode KBC Zagreb (Petrova)
Financirano od strane:
Ministarstva obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti
GrafiËka priprema:
GRAFOPROJEKT, Virovitica
Tisak:
GRAFOTISAK, Virovitica
Naklada:
1200 kom.
ISBN 953-99849-0-4
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb
UDK 618.439-082(035)
BJEL»I∆,Nada
Iskustvo majke nedonoπËeta / Nada BjelËiÊ ;
‹autori priloga Silva Jug, Snjeæana BilaÊ.› - Zagreb :
Oko, Udruga roditelja djece s oπteÊenjem vida i
dodatnim poteπkoÊama u razvoju, 2004.
ISBN 953-99849-0-4
I. NedonoπËad - - Zdravstveni savjetnik
441126136
Iskustva majke nedonoπËeta
UVODNA RIJE» STRU»NJAKA
Iako veÊina prijevremeno roene djece obiËno odrasta i razvija se
sporije, ali normalnim tokom, ipak Êe neizvjesnost i strah od buduÊnosti
postati stalni pratitelji u æivotu njihovih roditelja.
Da li Êe dijete imati neuroloπkih ili razvojnih problema gotovo je
nemoguÊe znati odmah po porodu. Tijekom boravka u rodiliπtu, na
osnovi nekih nalaza (UZV mozga, ispitivanja sluha, pregled oËne pozadine i dr.) moÊi Êe se izdvojiti jedan dio viπe ugroæene djece, dok Êe ostali
biti pod stalnim kontrolama i po odlasku iz rodiliπta iako su im ovi prvi
nalazi bili normalni.
Danas znamo da ispravnu edukaciju i usmjeravanje djeteta s
motoriËkim, senzoriËkim ili psihiËkim poteπkoÊama treba zapoËeti u vrlo
ranoj dobi da bi se postigli maksimalni uspjesi prema “normalnom”.
Autorica knjiæice “Iskustvo majke nedonoπËeta” iskreno i toplo govori
o svim problemima kroz koje su proπli ona i njezina obitelj od Ëasa kada
im se prije vremena rodio sin Denis, pa do danas. Njezin tekst se temelji
na vlastitom iskustvu i provjeren je u osobnoj praksi, a moæe biti dragocjena pomoÊ svim roditeljima koji se nau u sliËnoj situaciji.
Knjiæica je namijenjena prvenstveno roditeljima prijevremeno roene
djece. Ona je namijenjena i svim trudnicama, osobito onima kojima trudnoÊa ne prolazi normalno, veÊ s nekim komplikacijama jer se nikada ne
zna kada Êe porod zapoËeti.
Poruka ove knjiæice moæe se naÊi u tekstu. Autorica je napisala “ne
mislim da jadikujete i da traæite saæaljenje od svoje okoline, nego da
traæite razumijevanje i podrπku”.
prim. dr. Nevena Letica-Protega
Klinika za æenske bolesti i porode KBC Zagreb
3
Iskustva majke nedonoπËeta
UVOD
Iskustva majke nedonoπËeta
Normalna trudnoÊa traje 9 mjeseci, tj. izmeu 38 i 42 tjedna. Ako se
dijete rodi prije navrπenog 37. tjedna trudnoÊe, naziva se NEDONO©»E.
Takva djeca Ëine 5-10% novoroenËadi. Postoje brojni faktori rizika koji
mogu uzrokovati prijevremeni porod, ali joπ uvijek nije utvreno zaπto neke
æene imaju sklonost prijevremenom porodu u nekim ili svim svojim trudnoÊama.
RiziËni faktori:
- ako ste veÊ prije rodili nedonoπËe, πansa Vam je 20-40% da Êe i sljedeÊa
trudnoÊa zavrπiti prerano,
- viπeplodna trudnoÊa (dvojci, trojci itd.); rizik raste s brojem dodatnih
plodova,
- odljuπtenje placente i/ili placenta previa uzrokuju krvarenje πto opet
vodi preranom porodu,
- posjedovanje previπe (polihidramnij) ili premalo (oligohidramnij) plodove (amnijske) tekuÊine,
- infekcije tijekom trudnoÊe, pogotovo ako se one proπire na plodove
ovoje ili placentu,
- dijabetes,
- visoki krvni tlak,
- puπenje i/ili uæivanje droga,
- nenormalni oblik maternice,
- ako ste prethodno imali pobaËaj,
- problemi s fetusom (infekcije, slabi rast itd.).
U sluËaju prijevremenih trudova bit Êete smjeπteni u bolnicu zbog osiguranja veoma bitnog stanja - strogog mirovanja. Dobivat Êete lijekove za
zaustavljanje trudova (Prepar intravenozno). Ovisno o tjednima trudnoÊe
vrπit Êe se serklaæa, davati antibiotici u sluËaju infekcije i tekuÊina u sluËaju
dehidracije. U veÊini sluËajeva ti su postupci dovoljni da zaustave prijevremeni porod. U sluËaju potrebe dobit Êete injekcije za razvoj djetetovih
pluÊa (za trudnoÊu ispod 34 tjedna).
No, ponekad ni to nije dovoljno (πto je sueno, sueno je). Ako ikako
moæete birati, Ëim osjetite prijevremene trudove, smjestite se u bolnicu koja
ima odjel za intenzivno lijeËenje novoroenËadi - jedinica intenzivne neonatalne terapije - JINT (engl. Neonatal Intensive Care Unit - NICU). Za svu
djecu kod koje moæemo oËekivati potrebu za intenzivnim lijeËenjem, bolje
je da se rode u rodiliπtu s JINT-om. Zato se danas u takvim situacijama
provodi transport te djece u majËinoj utrobi (“in utero”).
Danaπnja medicina omoguÊuje da dijete roeno poslije 24-25 gestacijskih tjedana moæe preæivjeti iako Êe boraviti dosta dugo u JINT-u. No, mora
7
Iskustva majke nedonoπËeta
se imati na umu da πto je dob trudnoÊe kraÊa, to su manje πanse za preæivljavanje djece, a u preæivjelih su πanse za trajna oπteÊenja veÊa. Postoji
vjerovanje da je bolje da se dijete rodi u 7. mjesecu trudnoÊe umjesto u 8.
(jer da ima veÊe πanse za preæivljavanje), ali je medicinski i statistiËki
dokazano da to ne stoji.
Faktori koji odreuju πanse preæivljavanja su:
- trajanje trudnoÊe (gestacijska dob djeteta),
- spol (curice su otpornije),
- teæina (πto teæe to bolje),
- razvijenost pluÊa i ostalih organa,
- πto manje medicinskih problema (infekcije, malformacije),
- genetsko nasljee itd.
Vrlo je vaæno imati na umu da Êe gotovo dvije treÊine preæivjele
nedonoπËadi imati vrlo malo ili uopÊe neÊe imati dugoroËnih posljedica.
Ipak posljedice su uËestalije u nedonoπËadi roene prije 28. tjedna trudnoÊe ili u sluËaju velikih medicinskih komplikacija.
8
Iskustva majke nedonoπËeta
PRVI DANI, BORAVAK U JINT-u
Iskustva majke nedonoπËeta
Nakon prvog πoka preranog roenja Vaπeg djeteπceta, trebate se
pripremiti (koliko god je to moguÊe) da Êe moæda prvi dani i tjedni biti za
njega borba za æivot, a za Vas borba æivaca. Najgori osjeÊaj koje obuzima roditelje je BESPOMO∆NOST - gledate tako maleno biÊe, skoro
vam je nevjerojatno da je æivo, a tako veliki zadatak je priroda stavila
pred njega - ostati æivo. Ja sam se, da ne poludim od neizvjesnosti, πto
viπe informirala o njegovom stanju i komplikacijama koje mogu nastati.
Zato Vam savjetujem da sa svakim priËate, priËate… Pri tome ne mislim
da jadikujete i traæite saæaljenje od svoje okoline, nego da traæite razumijevanje i podrπku. Informacije moæete dobiti od lijeËnika i, ako ste u
moguÊnosti, na Internetu ima obilje informacija, uglavnom na engleskom
jeziku. Samo u traæilicu upiπite pojam “premature” i preplavit Êe Vas informacije. Naæalost, knjige o njezi djeteta na naπem træiπtu neÊe Vam niπta
pomoÊi jer tamo nisu opisani takvi sluËajevi, ili u najboljem sluËaju, samo
u nekoliko redaka. Ako ikako moæete, potraæite psiholoπku pomoÊ (teoretski bi svaki JINT trebao imati psihologa za pomoÊ roditeljima u prevladavanju problema). Od poËetka 2004. godine u JINT-u Klinike za pedijatriju KBC Zagreb (popularno “Rebro”) Ëlan tima je i psiholog koji Vam
stoji na raspolaganju.
Dok nisam izaπla iz rodiliπta, puno mi je znaËila njegova fotografija
koju mi je suprug donio u rodiliπte (bio je star tek nekoliko sati). To je bio
jedini stvarni dokaz da sam rodila dijete - preslatkog plavokosog anelka
prikopËanog na raznovrsne aparate koji su ga odræavali na æivotu.
JINT
Vaπe dijete je odmah po porodu smjeπteno u JINT u rodiliπtu gdje ste
rodili (ako ga rodiliπte ima) ili je premjeπteno u najbliæu bolnicu s JINT-om.
U Zagrebu postoje 3 JINT-a: Petrova, Sveti Duh i Rebro, te u Osijeku,
Rijeci i Splitu. O njemu Êe se brinuti naπi najbolji struËnjaci uz primjenu
vrhunske tehnologije. LijeËnici koji se brinu o Vaπem djetetu se zovu pedijatri-neonatolozi, πto znaËi da su specijalizirani baπ za sve moguÊe komplikacije koje su karakteristiËne za nedonoπËad. Tu su i vrhunski obuËene
medicinske sestre, kao i sveukupni lijeËniËki tim (gastroenterolozi, neuropedijatri, djeËji kirurzi, radiolozi, fizioterapeuti - “Ëitav autobus”).
Prvi susret s JINT-om moæe Vam biti πokantan - imat Êete osjeÊaj da ste
u najmanju ruku u NASA centru: bjelina, zvukovi monitora, moderna
aparatura. Prije ulaska trebat Êete dobro oprati ruke dezinficirajuÊim
sapunom (dvije minute trljanja prema uputama), te Êete dobiti ogrtaË,
11
Iskustva majke nedonoπËeta
nazuvke za cipele, kapu i eventualno masku za lice. Ne dozvoljava se
nikakav nakit, ni sat na ruci.
Ja sam svoje dijete prvi put vidjela kada je bilo staro tjedan dana.
Od uzbuenja i ganuÊa rasplakala
sam se pred inkubatorom; bio je
tako malen, sitan, kao æiva lutkica i uæasno mrπav. Noæice su mu bile
kao dva πtapiÊa za raænjiÊ, a najmanja pelena mu je dosizala do
brade. Neopisivi su bili moji osjeÊaji
kada sam kroz prozore inkubatora
primila te malene sitne prstiÊe i
podragala ga po noæicama. Nisam
baπ imala puno mjesta za maæenje jer je bio prikopËan na gomile aparata, a pomalo sam se i bojala da ne bih neπto poremetila. Tih naπih prvih
zajedniËkih 10 minuta su mi dali veliku psiholoπku snagu tako da sam taj
dan svima s velikom sreÊom i ljubavi priËala o svom majuπnom sinu, te
jedva Ëekala sutraπnji dan da ga opet mogu vidjeti.
Morate biti spremni da Êete ga
vidjeti prikopËanog na hrpe aparata
s gomilom cijevi koje ulaze u njega:
cijev koja mu daje kisik, kroz nos Êe
ga hraniti (hrana na taj naËin ide
direktno u æeludac jer nema refleksa
sisanja ni gutanja prije 34. tjedna
trudnoÊe), senzori temperature i
otkucaja srca itd. Ukoliko iz bilo
kojeg razloga Vaπe dijete ne moæe
dobivati hranu, dobivat Êe infuzijom
sve potrebne sastojke (πeÊeri, bjelanËevine, masti, vitamini itd.) u
omjeru optimalnom za svako pojedino dijete (parenteralna prehrana).
Vrlo je vaæno da dijete ne gubi
snagu ni na πto osim na vlastiti rast.
Svaka dodatna aktivnost zahtijeva
energiju koja je njemu dragocjena.
RazliËiti aparati koji okruæuju
Vaπe dijete vaæni su u njegovu
lijeËenju.
JINT na Rebru
12
Iskustva majke nedonoπËeta
Prikaz ureaja u JINT-u
Shematski prikaz ureaja u JINT-u
Inkubator je ureaj koji zagrijava
vaπe dijete, pruæa mu odreenu
vlagu zraka i koncentraciju kisika,
omoguÊuje medicinskom osoblju da
ga vidi u cijelosti πto omoguÊava
pojaËani nadzor djeteta. NajËeπÊe
nakon propisnog pranja ruku i ostalih
mjera dezinfekcije u dogovoru s medicinskim osobljem moæete rukom
dodirivati i milovati svoje dijete u inkubatoru.
Na Vaπem djetetu su zalijepljene
elektrode za monitorsko praÊenje
rada srca, disanja i postotka kisika,
krvnog tlaka i sliËno. To Vam ometa
uzimanje djeteta u naruËje, ali je u
njegovoj situaciji taj nadzor vaæniji. U
tim situacijama, moæete Vaπe dijete
Moderni inkubator
milovati i maziti, a kada mu se stanje
stabilizira, u dogovoru s medicinskim osobljem moæete se i viπe ukljuËiti u
njegu svog djeteta.
Putem aparata koji se zovu perfuzori Vaπem djetetu se po potrebi daju
infuzije (parenteralna prehrana). »im bude bilo moguÊe, ovisno o stanju
djeteta, poËet Êe se hraniti, najprije sondom (æeluËanim kateterom) cjevËicom postavljenom u æeludac, a kasnije i dudom. Takoer Êe se hraniti Vaπim mlijekom koje Êete samo za svoje dijete izdojiti u bolnici.
NajËeπÊe je Vaπe dijete u ovoj fazi lijeËenja joπ uvijek preslabo da bi
13
Iskustva majke nedonoπËeta
Perfuzori
Respirator
samo sisalo vaπe mlijeko, ali Êe Vam se pruæiti sva potpora da zadræite
stvaranje vlastitog mlijeka i u buduÊnosti nastavite dojiti svoje dijete.
Vaπe dijete moæe biti toliko bolesno da mu treba i aparat za disanje
ili respirator - prodisava se (ili ventilira) putem cijevi koje prolaze kroz
usta do pluÊa (tubus). U toj je situaciji stanje Vaπeg djeteta vrlo ozbiljno.
U ËiπÊenju pluÊa osim medicinskih sestara vrlo vaænu ulogu imaju i respiratorni fizioterapeuti koji njeæno lupkaju vaπe dijete po grudnom koπu da
se lakπe odstrani sekret iz pluÊa koji Vaπe dijete ne moæe samo iskaπljati.
Prodisavanje respiratorom (umjetna ventilacija) moæe trajati tjednima, pa
i dulje.
U sluËaju snaænije
æutice Vaπe Êe se dijete
vjerojatno obasjavati “plavim svjetlom” - svjetlom
odreene valne duljine
koje ima za cilj smanjiti
koliËinu tvari koja se zove
bilirubin, a ukoliko ga
Vaπe dijete ima previπe,
moæe bespovratno oπtetiti
mozak. Za vrijeme primjene “plavog svjetla” ili
Fototerapija æutice nedonoπËeta
fototerapije, oËi Vaπeg
14
Iskustva majke nedonoπËeta
djeteta trebaju biti zaπtiÊene posebnim naoËalama (koje mogu biti
napravljene i od priruËnog materijala).
U jedinici intenzivnog lijeËenja novoroenËadi postoje pravila
ponaπanja medicinskog osoblja, ali i posjetitelja. Pravila sluæe osiguranju
optimalnih uvjeta za lijeËenje i πto bræe ozdravljenje Vaπeg djeteta.
OgraniËenje broja posjetitelja smanjuje guævu u JINT-u i tako smanjuje
uËestalost prijenosa infekcija meu posjetiteljima i djecom. Stoga pristup
djetetu u JINT-u imaju samo roditelji, i to odreeno vrijeme tijekom dana.
U Hrvatskoj za sada u mnogim bolnicama ne postoje ili su vrlo ograniËene
moguÊnosti duæeg boravka roditelja uz dijete. Gdjegod je to moguÊe,
lijeËnici Êe omoguÊiti duæi boravak roditelja uz dijete. I tada roditelji trebaju poπtovati pravila ponaπanja u JINT-u. U dogovoru s lijeËnicima
roditelji mogu sudjelovati u dnevnim aktivnostima njege i hranjenja, te
eventualno i razvojne gimnastike u djece. Super-rana habilitacija se
provodi u JINT-u nakon πto se stanje djeteta stabiliziralo (na Rebru se
provodi po Bobath metodi).
©to Vi moæete uËiniti za svoje dijete?
Kao roditelj osjeÊat Êete se jako bespomoÊno i neÊete znati kako da
svu svoju ljubav ispravno predate svojoj “mrvici”. »inite se sami sebi
beskorisnim u roditeljskoj ulozi jer je Vaπe dijete okruæeno aparatima i Ëini
Vam se nedodirljivo. Bojite se da Êete napraviti krivi potez i neπto joπ
dodatno pogorπati. Nemojte se
bojati, neÊete pogorπati njegovo
stanje. Ono πto dijete treba od
Vas je Vaπa prisutnost i Vaπ dodir.
Nemojte se ustruËavati traæiti da
Vam ga dadnu u ruke, Ëim je to
moguÊe, da ga pomazite, ljuljuπkate, pjevuπite, da ga stisnete
uz svoje srce tako da prepozna
njegove otkucaje. Djetetu trebate
Vi, Vaπ njeæni dodir po goloj koæi
koji Êe stimulirati njegove neurone. Ti prvi dodiri vrlo su vaæni za buduÊi
razvoj djeteta. Na kraju krajeva, okruæen je sterilnom bjelinom i jedini
zvuci koje Ëuje su zvuci aparata koji ga odræavaju na æivotu. Ja sam se
usudila pitati sestru da ga uzmem u ruke kada je bio star 14 dana. Bila
sam oduπevljena πto ga konaËno mogu dræati na rukama bez obzira na
15
Iskustva majke nedonoπËeta
koliko aparata je bio prikopËan. Jest da je taj trenutak trajao veoma
kratko - tek nekoliko minuta, ali taj datum pamtim joπ i danas.
StruËni naziv za takav dodir je “Klokanica” (Kangaroo Care) ili
“koæa-na-koæu” (skin-to-skin), a razvijen je 1983. od strane dr. N.
Bergmana.
Postupak: sestre stavljaju dijete obuËeno samo u pelenu i s kapicom na
glavi na majËina prsa, te ga prekriju plahtom da dijete ne gubi toplinu.
Nije mu hladno jer dobiva toplinu od Vas. Glavica mu treba biti boËno
poloæena na vaπe srce tako da sluπa njegove otkucaje. Njeæno ga obujmite oko glavice i vrata jednom rukom, a drugom ga pridræavajte u predjelu guze. Tako ga dræite 10 minuta. Jedini preduvjet je da je njegovo
stanje stabilno. Nije bitno koji od roditelja to radi, jednako je efikasno ako
ga rade i majka i otac. IspoËetka Êete biti preplaπeni, ali kada osjetite njegovu toplinu, to malo tjeleπce na Vaπoj koæi … Viπe Vam ga nitko ne moæe
oduzeti, Vaπ je zauvijek. Veoma brzo Êete steÊi rutinu i staloæeno Êete
ljuljuπkati (veoma polagano) svoju djeteπce i tiho mu priËati ili pjevuπiti. Vi
i Vaπe dijete ZAJEDNO. KonaËno Êete se osjetiti kao roditelj, a to je jednako vaæno i za Vaπ duπevni mir. Naravno da neÊete od prve na njemu
primijeniti sve stimulacije (ljuljanje, pjevanje, priËanje, glaenje, prejaka
mimika Vaπeg lica) - bilo bi mu to previπe; znaËi, postepeno Êete uvoditi
jednu po jednu stimulaciju. Najbolji pokazatelj da li ispravno postupate je
Vaπe dijete - ako poËne plakati ili ako monitori poËnu pokazivati loπu
reakciju na Vaπ postupak, znaËi da je stimulacija bila prejaka. Nemojte
odustati od daljnjeg dræanja, samo smanjite stimulaciju, tj. nemojte ga
ljuljuπkati ili smanjite pritisak ruku. Negativna reakcija se deπava samo
kod neke veoma osjetljive djece. Uglavnom je medicinski dokazano da
djeca koja su osjetila dodir roditeljskih ruku na svom tijelu bolje napreduju.
Vaæno je znati da prije 33. tjedna gestacije treba izbjegavati stimulaciju - nastojati dijete πto manje izlagati zvukovima, svjetlosti, pokretima.
Kad je dijete dostiglo razvojni stupanj zadovoljavajuÊe organizacije i stabilnosti (izmeu 34. i 36. tjedna gestacije) moæe se postepeno zapoËeti
sa stimulacijom ako to dozvoljava njegovo zdravstveno stanje. Vrstu i trajanje stimulacije treba prilagoditi razvojnim potrebama, temperamentu i
stanju pojedinog djeteta.
Djeca koja joπ nemaju dozreli nervni sistem su “dezorganizirana”.
Ona ne mogu objediniti sva osjetila i stimulacije koja primaju. Prva stvar
koju dijete roeno u terminu prirodno Ëini je da skupi ruËice ispred svog
tijela, prema “centralnoj liniji”. Ako Vaπe dijete to ne moæe uËiniti, pomognite mu, njeæno mu dræite zajedno ruËice ispred tijela. Dijete takoer siπe
svoje ruËice; sami mu prinesite ruku do usta. To ga umiruje i poniπtava
16
Iskustva majke nedonoπËeta
dezorganiziranost, te mu na taj naËin pruæamo okolinu u kojoj Êe djetetov mozak moÊi izgraditi neuronske putove u mozgu koji su veoma vaæni
u kasnijem izvoenju puno sloæenijih zadataka. Spomenuta centralna linija je kljuË za kasniji razvoj, stoga
pomognite djetetu da je nae.
Djeca roena u terminu u maternici
provode puno vremena u tzv. fetalnom
poloæaju, smotana u obliku lopte, s
priljubljenim nogama i rukama,
odupiruÊi se o stijenke maternice. Taj
osjeÊaj “zidova” nedostaje nedonoπËadi, kao i osjeÊaj smotanog tijela.
To se pokuπava nadoknaditi tzv. “gnijezdima” gdje se djetetu smotanim
ruËnikom ili veÊ gotovim gnijezdima
koja se mogu naruËiti preko Interneta, pruæa osjeÊaj maternice. I u tom
poloæaju vodite raËuna da su mu ruËice skupljene ispred tijela. Pokuπajte
ga postavljati u fetalne poloæaje, savinite mu noæice, ruËice, stavite mu
jednu ruËicu na glavu, drugu na guzu (ne zaboravite da se djeca puno
meπkolje u maternici). Sve to radite njeæno, polagano, svaki puta slobodno zamolite sestru da Vam pomogne. Ako je to nemoguÊe raditi u JINT-u,
radite to kod kuÊe.
Dojenje i izdajanje
Jedna od stvari koja obiljeæava majËinstvo je dojenje. Majke
nedonoπËadi Êe naroËito poæeljeti dojiti svoje dijete jer je to jedna od malobrojnih stvari koje one za svoje dijete mogu uËiniti.
IspoËetka Êete biti u nedoumici da li Êete uopÊe imati mlijeko jer je
dijete roeno prerano. Ne brinite, mlijeko Êe nadoÊi. I ono je drugaËijeg
sastava nego da ste rodili u terminu. Dokazano je da Vaπe mlijeko daje
dodatnu zaπtitu od infekcija i drugih problema koji su specifiËni baπ za
nedonoπËad. »ak i mala koliËina majËina mlijeka u prvim danima i tjednima moæe omoguÊiti nedonoπËetu zdravstvene dobrobiti koje Êe trajati
tijekom njegova djetinjstva. Stoga, odmarajte se πto viπe da imate Ëim viπe
mlijeka. Ako Vaπe dijete ne bude moglo sisati, te se hrani direktno u æeludac (ako je roeno s manje od 32-33 tjedana trudnoÊe), izdajajte se 812 puta dnevno i to mlijeko spremajte u odgovarajuÊe spremnike (npr.
Avent) i u zamrzivaË. Za mlijeko vrijedi pravilo kao i kod djece roene u
terminu - ispoËetka ga imate jako malo i specifiËnog je sastava, tzv.
17
Iskustva majke nedonoπËeta
Hvat “nogometne lopte”
“Dancer hvat”
“kolostrum” koji Ëuva Vaπe dijete od infekcija. Sa svakodnevnim izdajanjem, koliËina mlijeka Êe se poveÊavati, kao i njegova boja i gustoÊa.
Moæda Êete se morati dosta dugo izdajati, ali ne odustajte ako ikako
moæete. Samo stavljanje djeteta na grudi i pokuπaj sisanja moæe biti vrlo
frustrirajuÊi i za Vas i za dijete. Ponavljam, ne oËajavajte, dajte sebi i
njemu vremena koliko god moæete. Prilikom dojenja morate mu pridræavati glavicu i ramena, te paziti da su mu u liniji s tijelom. Prvo malo istisnite mlijeka iz bradavice tako da ga dijete moæe nanjuπiti i probati.
Moæda Êe trebati nekoliko (puno) pokuπaja prije nego dovoljno otvori
ustaπca da moæe uhvatiti dojku i da zapoËne sisati. Moæe Vas dovoditi u
oËaj njegova nemoguÊnost da ispravno obuhvati bradavicu, njegovo
padanje u san tek πto ste ga stavili na prsa ili njegov nepredvidljiv raspored spavanja. Neki roditelji su znali svog pospanca skinuti do gola, da
bi ga hladnoÊa probudila. S vremenom Êe se to srediti. Imajte na umu da
su kroz takve obeshrabrujuÊe faze prolazile sve majke nedonoπËadi, a s
poËetnim problemima dojenja se susreÊu i majke djece roene u terminu.
Jedan od preporuËenih poloæaja dojenja poslije carskog reza, za
malu djecu i nedonoπËad je poza “nogometna lopta”. Stavite djetetove
noge ispod svoje ruke, a glavu u svoju ruku. Ispod njegova tijela podmetnite npr. jastuk. SljedeÊi preporuËljiv poloæaj je tzv. “Dancer hvat”: majka
sjedi, dojka joj leæi na dlanu, s kaæiprstom i palcem obuhvaÊa djetetove
obraze (na taj naËin ga moæe i potaknuti na daljnje dojenje ako dijete
zadrijema), a s drugom rukom pridræava djetetova lea. Koji god poloæaj
izabrali, imajte na umu da su mu obje ruËice ispred njegova tijela!!
“Mia je roena carskim rezom u 34. tjednu trudnoÊe. Teæila je 2 380
g i bila je dugaËka 45 cm. Za mene je bila vrlo sitna, ali za pojmove
nedonoπËadi nije bila neki kritiËni sluËaj. Njezin (a i moj) najveÊi problem
18
Iskustva majke nedonoπËeta
bila su nedovoljno razvijena pluÊa i problemi s disanjem. Imala sam
izrazitu æelju da je dojim i bila sam spremna na sve samo da u tome i
uspijem. Drugi dan od poroda vidjela sam je pet minuta i stavili su mi je
na prsa (i otiπli, naravno), ali ja sam bila πokirana tim predivnim sitnim
biÊem da nisam ni inzistirala da neπto uspijem, a ona je blaæeno spavala.
Drugi dan morala sam pitati da doem do nje, dali su mi da je pogledam
i samo me pitali imam li mlijeka!!?? Mlijeka je bilo vrlo malo, a kako je i
moglo biti kad stimulacije dojenja od strane djeteta ili mene nije bilo.
PoËela sam se samoinicijativno polako izdajati, no ni sama nisam znala
kako. Pumpice (i to ona stara i ona nova Chiccova) nisu pomogle, nego uzdaj se u se. TreÊi dan sam krenula svaka tri sata k Miji i pokuπavale
smo uspostaviti dojenje, rezultati su bili poraæavajuÊi - guπenje Mije. Ona
nije mogla u isto vrijeme povuÊi mlijeko i uskladiti disanje. Tako smo se
muËile sa sedam podoja, osmi je loπe zavrπio time da je prestala disati i
poËela plaviti. Sestru je uhvatila panika i preporuËila mi je da se poËnem
izdajati u boËicu i poËnem je tako hraniti. Upozorila me je da je vjerojatnost da uspostavimo normalno dojenje minimalna zbog toga πto Êe se
nauËiti na blagodati boËice. »injenica je da joj je mlijeko doslovno kapalo u grlo. Mene to nije prestraπilo, rekla sam sama sebi:”Dok ide izdajanje iÊi Êe, a dalje Êemo vidjeti”. Bilo mi je najvaænije da se potrudim dati
joj svoje mlijeko i da konaËno uspostavimo hranjenje. Na taj naËin smo i
uspjele, deseti dan bile smo doma, sretne i zadovoljne. NajveÊu potporu
dojenju dobila sam od moje patronaæne sestre i od Mijine pedijatrice.
One su me poticale da ne posustanem s izdajanjem i da je svaki dan
pokuπavam stavljati na prsa. I tako sam cijelih mjesec dana, svaka tri sata
najprije izdojila 100 ml, dala joj da popije na boËicu koliko æeli, i to je
bilo to. Nije me bilo briga hoÊu li je zaista uspjeti ikada podojiti, bilo mi
je vaæno da izdræimo barem 4 mjeseca na iskljuËivo mojem mlijeku. Dan
11.09. nikada neÊu zaboraviti jer je prihvatila dojku. Nije to bio podoj,
ali je bila velika stepenica naprijed. i tako svaki dan malo po malo. U
poËetku sam morala koristiti i silikonsku bradavicu, a s Mijinih tri mjeseca sve je izgledalo najnormalnije. Kao da tih muka nikada nije ni bilo.
Dojila sam je 9 mjeseci jer s danom kada smo poËele koristiti ælicu ona je
izgubila volju za prsima. Trudile smo se do 9. mjeseca, a onda polako i
njeæno jednostavno prekinule s dojenjem.”
No, ponekad, iz raznovrsnih razloga, koliko god se trudili, mlijeko ne
nailazi u koliËini dostatnoj za Vaπe dijete. I ne shvaÊajte to kao vlastiti
neuspjeh, u takvoj situaciji se Ëesto nalaze majke prerano roene djece,
pogotovo ako njihova djeca imaju velikih zdravstvenih poteπkoÊa. U tom
19
Iskustva majke nedonoπËeta
sluËaju Êe Vaπe dijete dobro reagirati i na umjetno mlijeko koje Êe
mu ponuditi u bolnici (Humana 0,
PreAptamil, PreHipp). U sluËaju
problema s probavom, hranit Êe
ga sa specijalnom mjeπavinom.
Ja sam molila sestre da mi
dozvole da hranim svoje dijete
dok je dobivao hranu preko
cjevËice. Sestra bi u πpricu izvukla
odgovarajuÊu koliËinu mlijeka,
prikopËala je na cjevËicu i ja bih
polako ispuπtala sadræaj πprice u
njegov æeludac. Polako, da ne bi
povratio. Prilikom svakodnevne
posjete sam pitala koliko je moj
mali teæak i te podatke uredno
vodila u knjizi. IspoËetka Vam je
vaæan svaki gram i svaki centimetar. Kako bi se Ëim prije
uspostavio refleks sisanja, jako je
vaæno da ga πto prije pokuπavate
Dok je joπ u inkubatoru davat Êe mu malenu
nauËiti hraniti na grudima ili na
dudicu za poticanje refleksa sisanja.
flaπicu (s Vaπim mlijekom ili umjetnim). IspoËetka Êe to hranjenje trajati jako dugo (jer ga iscrpljuje) i popit Êe jako malo, ali glavno je da se
krene. Meni je djetetov lijeËnik na Rebru rekao da je, osim njegova
zdravstvenog statusa glavni preduvjet odlaska kuÊi njegova sposobnost
hranjenja na flaπicu, pa sam svaki dan 2-3 puta dnevno dolazila k njemu
i hranila ga na flaπicu. Hranjenje nam je trajalo od 30-45 minuta.
IspoËetka nije mogao kontrolirati disanje i gutanje, pa kada bi poplavio,
ja sam mu stavljala masku s kisikom na nos. Kako je opet postajao
ruæiËast, ponovo sam mu nudila flaπicu (jer sam naæalost do trenutka kada
je bio spreman na ishranu bez cjevËica, izgubila mlijeko). Morala sam
paziti i na veliËinu otvora na dudi jer bi se lako zagrcnuo ako je otvor bio
prevelik.
Sitnica koja me je u to doba oduπevila je bila moguÊnost da mu
donosim njegovu odjeÊu, tako da su mu sestre (koje su isto uæivale u
presvlaËenju djeËice u πarena odjelca) svaki dan mijenjala garderobu.
Vjerujte mi da sam jako uæivala u trenucima kada sam vjeπala i peglala te
20
Iskustva majke nedonoπËeta
Usporedba omjera veliËine stopala djeteta roenog u terminu i nedonoπËeta.
male “bodije i πtramplice”; to je bio jedan mali “doprinos” moje brige za
njega.
Bila je joπ jedna sitnica koja me je zbunjivala u to doba - njegov tremor
noæice. Iznenada bi mu poËela nekontrolirano drhtati noæica i to bi se
smirilo jedino kada bih Ëvrsto primila njegovu nogu svojom rukom. Dosta
dugo se ta pojava Ëesto deπavala tokom dana, pa sam bila dosta zabrinuta. No, i to je joπ jedan pokazatelj oπteÊenja mozga i s vremenom se ta
pojava deπavala sve rjee.
Jedna od dirljivih uspomena iz tog vremena su svakako fotografije i
otisci njegovih stopala i ruËica.
Vrijedi pravilo: vaæna je prva minuta æivota, prvi sat, prvi dan, prvi
tjedan, prvi mjesec, prva godina. Kako vrijeme prolazi, sve su mu veÊe
πanse preæivljavanja. Osobno sam vidjela prekrasnu curicu koja je
roena s 27 tjedana, imala je 900 g i bila je prikopËana svega par sati
na respirator. Nije imala nikakvih komplikacija - stoga, ne klonite duhom!
Vjerojatno Êe zbog nezrelosti jetre dobiti novoroenaËku æuticu koja
Êe se tretirati na uobiËajeni naËin: fototerapijom i infuzijom otopine
glukoze (u svakoj knjizi o njezi djeteta naÊi Êete opis toga). U sluËaju
pojaËane æutice, da ne bi doπlo do oπteÊenja mozga koji je naroËito
osjetljiv kod nedonoπËadi, radi se izmjena krvi kroz pupËanu venu
(eksangvinotransfuzija). Ako imate sreÊe, to Êe biti jedina bolest i slobodno moæete preskoËiti Ëitanje daljnjeg teksta.
No, moæe imati probleme s crijevima i probavom, moæe imati
nezrelost pluÊa, retinopatiju (oπteÊenje vida), intrakranijalno krvarenje
(krvarenje u mozak), periventrikularnu leukomalaciju (PVL), sepsu (bakterijsko otrovanje krvi), meningitis, hidrocefalus itd. Opet na Internetu
imate sjajnih Ëlanaka koji na ljudski naËin objaπnjavaju pojedinu dijagnozu (preporuËam:
21
Iskustva majke nedonoπËeta
www.pediatrics.wisc.edu/childrenshosp/parents_of_preemies/toc.html).
Probat Êu Vam na jednostavan naËin opisati neke od tih dijagnoza:
1. Razno-razni problemi s pluÊima koji su uglavnom vezani s djetetovom nezreloπÊu pluÊa, pa zbog toga neka nedonoπËad trebaju
respirator. Nezrelost pluÊa lijeËi se davanjem surfaktanta (otopina
koja pomaæe sazrijevanju pluÊa) izravno u pluÊa kroz tubus.
UËestalost diπnih problema je manja ako je majka dobivala injekcije za razvoj djetetovih pluÊa. Ovi problemi najviπe ugroæavaju æivot
Vaπeg djeteta.
2. Nezrelost funkcije bubrega - zbog toga nedonoπËe prvih dana
oskudno mokri. Ako mu je u trudnoÊi i porodu manjkalo kisika
(hipoksija), πto je ËeπÊe kod prijevremenih poroda, bubrezi
nedonoπËeta tek Êe za nekoliko dana proraditi u dovoljnoj mjeri.
3. Ostatak fetalne cirkulacije (otvoren duktus Botalli) - ono πto se
uobiËajeno kod djece roene na vrijeme zatvara nakon roenja,
kod Vaπeg djeteta moæe ostati otvoreno. Ako se ubrzo samo ne
zatvori, tretira se lijekovima ili operacijom.
4. Intrakranijalno krvarenje - imaju ga skoro sva djeca u nezamjetnom
ili veoma zamjetnom (opasnom) obliku. Krvarenje u mozak kod
nedonoπËadi objaπnjava se nezreloπÊu funkcionalnih mehanizama
ili anatomskih struktura koje trebaju πtititi krvne æile mozga od
prekomjernog protoka krvi. Krvarenje kod nedonoπËadi se najËeπÊe
pojavljuje u tzv. “germinativnom matriksu”. To je struktura koja se
nalazi ispod moædanih komora, a ima ulogu u procesu razvoja
mozga kao “gnijezdo” u kojem su se razvijali neuroni. Zreli neuroni
su to podruËje napustili i otiπli prema kori mozga. Germinativni
matriks u vrijeme kad se nedonoπËad raa je dobro prokrvljen i
zbog toga predstavlja mjesto krvarenja odakle se moæe πiriti u moædane komore. ©to je dijete ranije roeno, stupanj krvarenja moæe
biti veÊi. Stupnjevanje ide od 1-4, s time da je 1. stupanj najmanji i
uglavnom bez posljedica, mozak sam resorbira ostatke krvi. ©to je
veÊi stupanj, to su moguÊe posljedice veÊe i uËestalije, te dijete
zbog toga obavezno treba iÊi na fizikalnu habilitaciju jer su mu sigurno pogoeni centri za motoriku. ImajuÊi u vidu da motorika ima
veliki utjecaj na intelektualni razvoj djeteta u prvoj godini æivota
(dijete uËi o svijetu putem predmeta koji stavlja u πaËicu i prinosi
oËima i ustima, a πto ako ne moæe primiti u πaËicu??), shvatljivo je
veliko nastojanje struËnjaka da se s terapijom poËne Ëim prije, a
poæeljno je da se poËne primjenjivati veÊ u JINT-u (super-rana habilitacija).
22
Iskustva majke nedonoπËeta
5. PVL (periventrikularna leukomalacija) - uniπtenje moædane mase
uslijed nedostatka kisika ili zbog prenatalne infekcije gdje se
umjesto mozgovine pojavljuju rupe veÊeg ili manjeg promjera koje
se poslije ispune vezivnim tkivom - glijom (ne neuronima). Ova
dijagnoza moæe biti povezana i s visokim stupnjem krvarenja (vidi
toËku gore i na http://www.kbsplit.hr/hpps-2004/07.pdf). Ne odustajati i ne klonuti nadom jer se kod djeËjeg mozga upornim i adekvatnim radom mogu natjerati okolni neuroni da nauËe funkcije
uniπtenih. PreporuËam proËitati odgovarajuÊu literaturu ili se obratiti Savjetovaliπtu pri Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu.
6. Hidrocefalus (narodno - vodena glava) - kod veÊih moædanih
krvarenja koje mozak ne resorbira, oko tog krvarenja poËne filigranski rad vezivnog tkiva (kao kod porezotine na ruci) koje onda
zaËepi protok likvora. Likvor je prozirna tekuÊina koja πtiti mozak i
lenu moædinu, proizvodi se u centralnim moædanim komorama (to
se nalazi u srediπnjem dijelu, duboko unutra u mozgu) i unutar 24
sata proe cijeli put (mozak-lena moædina-mozak). U sluËaju zaËepljenja prolaza, likvor ne moæe normalno kolati i kao rezultat djetetu poËne rasti glava. Ako se taj rast ne zaustavi, dolazi do
znatnog oπteÊenja mozga (veliki pritisak iznutra prema van, a
lubanja se ipak ne moæe πiriti do u beskonaËnost). LijeËenje - neurokirurπki se ugrauje umjetno odvoenje likvora putem drenaæe
(πant). http://www.medicina.hr/clanci/vodena_glava_hidrocefalus.htm
7. Meningitis - upala moædane ovojnice, opasna, potencijalno
smrtonosna bolest koja moæe trajno oπtetiti osjetljiv djetetov mozak.
Uglavnom se javlja u sluËaju sepse kod veÊ postojeÊeg moædanog
krvarenja. Tretira se snaænim antibioticima.
8. Retinopatija - kako je vaπe dijete prerano roeno, razvoj oka nije
dovrπen. Zato se retina (straænji dio oka koji prima informaciju koju
prednji dio oka propuπta do nje, pa putem oËnog æivca ta se informacija prenosi mozgu) redovito kontrolira joπ dok je vaπe dijete u
inkubatoru, a i poslije. Postoje 5 stupnjeva retinopatije, kod 4. stupnja dijete raspoznaje na tom oku samo svjetlost i mrak, a 5. stupanj
je sljepoÊa. Operativno se mogu rjeπavati oπteÊenja niæeg stupnja.
Nezrelost oka je glavni Ëimbenik retinopatije jer razvoj oka
zavrπava u 35. tjednu trudnoÊe.
http://www.medicina.hr/clanci/retinopatija_nedonoscadi.htm
9. Anemija - zbog preranog roenja, lijeËi se transfuzijom krvi ili primjenom preparata æeljeza na usta (oralno), i/ili nekih drugih lijekova, ovisno o ukupnom stanju djeteta.
23
Iskustva majke nedonoπËeta
KAD SE DO–E KU∆I
Iskustva majke nedonoπËeta
KonaËno ste sa zakaπnjenjem sa svojom mrvicom doπli doma. Vaπe
dijete viπe od ostalih voli toplinu. IspoËetka trebate paziti na ËistoÊu, ali
postepeno popuπtajte, dijete se ipak treba naviknuti na kuÊne bakterije.
Slobodno idite s njime u πetnju i slobodno dozvolite zdravim Ëlanovima
obitelji da ga maze i paze: njemu je njeænost veoma vaæna.
Mi smo imali velikih problema s njegovim noÊnim spavanjem, znao se
veoma Ëesto buditi po noÊi i vriπtati, a da mu nismo znali pomoÊi. Onda
nam je palo na pamet da je u bolnici i po noÊi gorjelo svjetlo. Upalili smo
malu noÊnu lampicu i on je zaspao. Poslije smo se lupali po glavi kako se
prije nismo toga dosjetili. No, nekoj djeci i to smeta.
Bit Êe Vam u poËetku teπko naÊi tako malenu odjeÊu. Vani su to elegantno rijeπili, odjeÊa za velike lutke. To se moæe i kod nas nabaviti ili
probajte vezu preko roaka i prijatelja u inozemstvu.
Rana stimulacija kod kuÊe
Objasnit Êu Vam pobliæe razvoj djetetovog mozga da bi Vam bilo jasnije zaπto ga je potrebno stimulirati.
Mozak sadræi oko sto milijardi æivËanih stanica ili neurona. Svaka od
tih stanica ima oko 3000 veza s drugim stanicama, πto ukupno iznosi
nekoliko stotina tisuÊa milijardi putova za prenoπenje poruka. Danaπnja
znanost ne zna u potpunosti kako rade svi ti putovi; znaju se samo neki.
Informacije putuju kroz neurone u obliku elektriËnog signala koji je
moguÊe izmjeriti (pretragama tipa EEG, VEP-vidni evocirani potencijali,
SEP-sluπni evocirani potencijali).
Mozak ima 3 glavna dijela: moædano deblo koji obuhvaÊa i mali
mozak (upravlja ravnoteæom i usklauje tjelesne pokrete), srednji mozak
(upravlja disanjem i gutanjem) te veliki mozak za kojeg znamo da su neki
dijelovi specijalizirani za posebne zadaÊe tipa vidni, sluπni i dodirni osjet
(znamo da postoji preko 40 razliËitih funkcionalnih podruËja).
Razvoj mozga odvija se u 3 faze: stvaranje stanica, seoba stanica iz
srediπnjeg dijela prema svom mjestu i elaboracija (izrada). Nakon otprilike 28. tjedna trudnoÊe viπe se ne stvaraju nove æivËane stanice, ali se njihova elaboracija nastavlja joπ godinama. Studije su pokazale da je
vrhunac nastanka sinapsi razdoblje od roenja do otprilike 10. godine
æivota djeteta. ÆivËane stanice kao i njihove veze (sinapse) stvaraju se u
prevelikom broju, pa se stoga jedan dio njih otklanja tj. odumire. Taj proces traje sve do adolescencije. Kako mozak zna koje veze treba zadræati
a koje ne? Tu dolazi do izraæaja rano steËeno iskustvo. Ponavljanjem
27
Iskustva majke nedonoπËeta
moædane veze postaju trajnije, a one veze koje se ne koriste uopÊe ili se
veoma slabo koriste - odumiru. ZnaËi, broj veza u mozgu se poveÊava
ako dijete odrasta u poticajnoj okolini. Stoga je poæeljno poticati svaki
centar u mozgu putem razliËitih stimulacija. StruËnjaci koji Êe Vas kvalitetno poduËiti kako da vrπite ta poticanje se zovu rehabilitatori-defektolozi.
Koæa mu je jako suha i vrlo je osjetljiv na promjene kupke. Stoga, ne
eksperimentirajte, nego ga nastavite kupati kupkom kojom je kupan u
JINT-u. Prilikom brisanja ruËnikom, lagano ga trljajte i s vremenom
pojaËavajte pritisak trljanja (naravno, ako ga to smeta, smanjite intenzitet, pa ponovo pojaËajte nakon nekog vremena). Moæete mijenjati vrstu
materijala kojom ga trljate. Njegova koæa jako voli ulja i bit Êe vam zahvalna na obilatom mazanju. Svako mazanje ulje iskoristite kao laganu
masaæu kruænim pokretima svih djetetovih zglobova, a njegove prstiÊe
lagano masirajte i izvlaËite kao da radite valjuπke (pogledajte slike na
http://www.fisherprice.com/us/babygear/article.asp?c=bg_sooth&artid=83155).
Sve se to radi zbog stimulacije njegove koæe i neuronskih zavrπetaka
na koæi. Moæe se, naime, desiti da mu (ako se ne stimulira koæa) dodir na
koæi bude neugodan osjeÊaj, da ne æeli poslije niπta primiti u ruku jer ga
uæasava dodir neËega nepoznatog (bilo hrapavo ili glatko). Stavljajte mu
predmete razliËite teksture u ruËicu (stiropor, tkaninu, kamenËiÊ, vatu,
papir, drvenu kocku ili kolut, kremu za brijanje, πlag, Ëeπer, list, travu, pijesak itd.). Ako ima zatvorenu πaËicu, mazite mu ruËicu po nadlanici i ona
Êe se refleksno otvoriti.
Dajte mu osjeÊaj kretanja: ljuljajte ga u naruËju, u nosiljci, mijenjajte
smjerove (gore, dolje, lijevo, desno), prevrÊite ga.
Trebate raditi na stimulaciji svih njegovih pet osjetila. Ponudite mu i
osjeÊaj razliËite topline na koæi: toplo, hladno, mlako. Ja sam mu npr. stavljala kockice leda u ruËicu i pri tome mu govorila :”to je hladno, brrrrr”.
Stavljajte na sebe mirise razliËitog intenziteta i mirisa: after-shave i muπki
dezodorans na ocu, æenski dezodoransi i mirisi na majci, mirisne svijeÊe u
sobi, eteriËna ulja… ©arene plahte, igraËke æivih i pastelnih boja, osvjetljenje sobe s razliËitim intenzitetom svjetlosti, zvukovi razliËitog intenziteta
(npr. TV, radio). Pjevajte mu pjesmice visokim ili dubljim glasom (ili se izmjenjujte s ostalim Ëlanovima obitelji), izraæajno mu Ëitajte slikovnice i
pjesmice (veoma su dobre za to slikovnice Miffy jer imaju slike jasnih boja
i oblika). »itanje pjesmica tako malom djetetu? Dijete Êe uæivati u melodioznosti Vaπeg glasa i ritmu pjesama, te Êe se na taj naËin poticati odgovarajuÊi centri za sluh i govor. Pri tome Vam, kao i u JINT-u glavni pokazatelj jeste li pretjerali sa stimulacijom treba biti dijete - ako mu je previπe,
smanjite ili koliËinu ili intenzitet ili oboje.
28
Iskustva majke nedonoπËeta
Ne smijete odustati od stimulacije. Neki roditelji su se hvalili kako
imaju mirno i nezahtjevno dijete koje bi se poËelo buniti ako bi ga se
uzelo na ruke ili ako bi se na njemu poËela provoditi stimulacija. Baπ kod
takve djece je potrebno veoma paæljivo uvoditi stimulaciju i ne ostavljati
dijete “nezaposleno” - stavljajte mu πto ËeπÊe razne igraËke i predmete u
ruku. Istraæivanja su pokazala da se neuroni za vid poËinju oblikovati
tijekom prvih nekoliko mjeseci æivota, pa djetetu ispoËetka nudite igraËke
jarkih osnovnih boja, ogledalca za malu djecu itd. Ako ste se morali u
stimulaciji vratiti koji korak natrag, probajte opet sljedeÊi tjedan, moæda
Êe djetetu ovog puta odgovarati. Kada bude koji mjesec starije, stavljajte
mu na jezik malo hrane razliËitog okusa: slano, slatko, kiselo, gorko i
razliËite topline da bi preko jezika πto viπe stimulirali i te centre u mozgu.
Ja sam mu davala vitamine u kapima koji su bili dosta trpkog okusa, koje
zrno πeÊera ili soli. Na hrvatskom træiπtu ima nekoliko knjiga koje Vam
mogu dati joπ dodatnih praktiËnih savjeta (dane su u popisu preporuËene
literature). Mene je najviπe oduπevilo “»arobno drveÊe uma” s detaljnim
opisima razvoja mozga i preporuËenim stimulacijama, igraËkama i
knjigama za djecu, kao i “Igre mozgalice”.
Jedan od veoma vaænih segmenata na koji se ne obraÊa dosta paænje je i stimulacija predjela oko djetetovih usta. Veoma su mi se Ëesto
obraÊale majke nedonoπËadi da njihova djeca imaju problema sa ævakanjem. Kada su bila dovoljno stara da bi mogla i trebala ævakati, njihova
djeca bi na i najmanji nemiksani komadiÊ hrane poËeli povraÊati. Masaæa
predjela oko usta ima i veoma veliki utjecaj i na buduÊi govor i pravilno
izgovaranje pojedinih glasova. Vjeæbice su veoma jednostavne i radite ih
oko 3 puta dnevno: prstima pritiπÊite mjesta oko usana (kao da s toËkama ocrtavate obris usana), Ëvrstim dodirom crtajte mu brkove i bradu, te
uhvativπi ga s prstima za obraze kruænim pokretima potiËite ævakanje.
Masirajte mu desni i mjesta gdje Êe mu izaÊi zubiÊi; na taj naËin mu neÊe
biti neugodan osjeÊaj neËeg tvrdog u ustima. Tu masaæu moæete vrπiti
vlastitim prstima (pazite, boli kada dijete zagrize) ili s djeËjom Ëetkicom.
Te vjeæbice traju oko 5 minuta. U igri mu moæete davati zvuËne vibrirajuÊe puse na njegov obraz.
PreporuËam veoma dobar tekst na http://www.minds.org.sg/papers/mms12.htm gdje Vam detaljnije opisuju vaænost psihomotoriËkog
razvoja djece koja imaju bilo kakvo oπteÊenje mozga uslijed moædanog
krvarenja, te daju primjere senzomotoriËkih terapija.
29
Iskustva majke nedonoπËeta
“Baby handling” - ispravno rukovanje djetetom
Ispravno rukovanje (baby handling) veoma je vaæno baπ kod
nedonoπËeta jer mu dajete ispravan obrazac koji dijete moæda neÊe moÊi
samo doseÊi zbog vlastite neuroriziËnosti, nego Êe tu nemoÊ iskompenzirati krivim obrascima. NajtoËniji baby handling Êe dati terapeut u skladu
sa statusom Vaπeg djeteta. ©to god radili s djetetom (podizali ga, hranili,
presvlaËili ili se igrali s njime) imajte na umu da mu ruËice budu ispred
tijela, te da promjenu njegova poloæaja vrπite putem rotacije njegova
tijela oko Vaπe ruke (viπe o tome na http://www.mameibebe.net/dijete/Babyhandling/2004050506.htm). Evo nekoliko skica kao primjer:
Pozicioniranje
U leæeÊem poloæaju dijete Êete poduprijeti okolo
sa smotanim ruËnicima i oblikovati njegovo tijelo u
oblik slova “C”. Neka mu koljena budu lagano razmaknuta.
Na ovaj naËin su ruËice i noæice usmjerene centralnoj toËki tijela, a ne odmaknute od trupa.
U boËnom poloæaju takoer Êete ga
poduprijeti da opet formira slovo “C” i pri
tome pazite da mu donja ruËica ne
zaostane ispod ili iza, nego trebaju biti
obje ruËice ispred tijela. Glavica ne smije
biti zabaËena unazad. Dijete se moæe igrati
i otkrivati Ëudesna svojstva svojih prstiÊa.
I u ovom poloæaju ste dobili oblik “C”, a
sve udove opet centrirane. Poduprite mu s
boËnih strana glavicu tako da i ona bude usmjerena prema centru.
30
Iskustva majke nedonoπËeta
Noπenje
Lijeva
slika
pokazuje
noπenje sasvim malenog djeteta, a desna starijeg. Kod lijeve
slike dijete je priljubljeno uz
Vaπa prsa i sluπa Vaπe srce
(sliËno kao kod “skin-to-skin”).
Dijete je sklupËano u fetalni
oblik (slovo “C”) i okrenuto
prema Vama.
Kod desne slike imajte na
umu da su mu ruËice ispred
tijela, a ne da mu zaostanu iza.
Osiguran je kontakt oËiju i
dijete Vas gleda dok mu priËate
najslae besmislice (“brrrrr”,
“bu bu” itd.).
Kod podrigivanja stavite
dijete na svoje rame i pri tome
opet pazite da su mu obje ruËice na Vaπem ramenu. Ovakav poloæaj
potiËe dijete da se oslanja na svoje podlaktice, a time i jaËa svoje miπiÊe.
Na lijevoj slici su djetetu slobodne ruËice i noæice kojima moæe slobodno mahati. Vaπa ruka ide izmeu djetetovih noæica i pridræava mu trup.
Glavicu mu moæete nasloniti na svoje tijelo.
Igranje
Poloæaj na lijevoj
slici potiËe Vaπe
dijete na vjeæbanje
dizanja i odræavanja
glavice
u
podignutom poloæaju. Roditelj leæi pod
kutom od pribliæno 45˚, a jaËanjem djeteta, kut se moæe smanjivati.
Poloæaj nasrednjoj i krajnje desnoj slici potiËu centralni poloæaj udova
i omoguÊuju veoma dobru interakciju Vas i Vaπeg djeteta.
31
Iskustva majke nedonoπËeta
Svaki od navedenih poloæaja veoma je ugodan djetetu, a mogu ga
koristiti oba roditelja (preuzeto s http://www.child.gov.ab.ca/ acyi/parenting/become/firstdays/page.cfm?pg=Handling%20Your%20Baby )
Rana habilitacija
Vaπe dijete je zbog preranog poroda neuroriziËno, tj. moæe imati komplikacije u daljnjem razvoju (kaπnjenje ili potpuni izostanak pojedinih
faza razvoja). Ono zbog toga treba poseban nadzor, pogotovo jer se u
ranoj dojenaËkoj dobi ne moæe sa sigurnoπÊu utvrditi da li Êe dijete imati
neke poremeÊaje u razvoju ili Ëak oπteÊenja. No, roditelji ne smiju Ëekati
da ti znaci postanu vidljivi, tj. da Ëekaju djetetovu starost od 6 ili 8 mjeseci. Nemojte odmahivati rukom na upozorenja struËnjaka, nemojte sluπati
optimistiËne prognoze Vaπe obitelji i prijatelja. Kod blaæih oπteÊenja
mozga zbilja sve moæe zavrπiti dobro, Ëak odliËno, ali od Vas se oËekuje
predani rad na djetetovoj habilitaciji. Naime, 9 od 10 neuroriziËne djece
koja su tijekom dojenaËkog razdoblja imala odgovarajuÊu habilitaciju, s
navrπenom prvom godinom potpuno se izjednaËavaju s djecom iz urednih
trudnoÊa. ZnaËi, samo jedno od 10 djece trebat Êe i nakon prve godine
razliËite i specijalizirane medicinske postupke i nadzor razvoja. Stoga, isti
dan MORATE nazvati ili Goljak (Ëeka se na prvi pregled oko 2 mj.) ili
Vinogradsku (Ëeka se oko 2 tjedna) ili KlaiÊevu (isto se dugo Ëeka) ili
najbliæu ustanovu rehabilitacije djece jer Vaπe dijete mora iÊi na fizioterapiju u veÊoj ili manjoj mjeri. Morate im se javiti i zbog redovite medicinske dokumentiranosti koja Êe Vam eventualno trebati ako Êete trebati
ostati kod kuÊe s njim i poslije njegova prvog roendana. Ako imate
moguÊnost potraæiti struËnu pomoÊ izvan Hrvatske, moæete se obratiti na
sljedeÊe adrese u naπem susjedstvu: Institut za rehabilitaciju u Ljubljani
(rade po metodi Bobath), u Novoj Gorici (po Vojti), otiÊi u NjemaËku, u
PeËuh (Peto Institut). Mi smo izabrali Institut u Ljubljani i oduπevili smo se
njihovim multidisciplinarnim pristupom djetetu. Rezultati su za naπe dijete
bili fantastiËni i ono je danas putujuÊa reklama za njihove metode.
No, tako velika ponuda na træiπtu ne znaËi da morate probati sve: da
bi bilo koja metoda dala rezultate, mora proÊi barem nekoliko mjeseci, a
ako je oπteÊenje Vaπeg djeteta veÊe, onda i godine. Ne smijete klonuti
duhom, uvijek razgovarajte sa svojim fizijatrom i fizioterapeutom koliko
su oni zadovoljni. Oni zahvaljujuÊi svojoj struËnosti i praksi najbolje mogu
procijeniti tempo napredovanja djeteta. Napominjem, nekada je tempo
jako spor, ali glavno je da Vaπe dijete napreduje, makar i u malim koracima. Ja sam si utuvila u glavu da Êe kao rezultat mog velikog vjeæbanja
32
Iskustva majke nedonoπËeta
moje dijete prosjediti s godinu dana i na njegov prvi roendan sam
plakala kao “kiπna godina” jer se to nije desilo. Onda sam sama sebi
rekla: “OK, sjedit Êe za drugi roendan”. I opet razoËarenje, ali ipak ne
tako veliko kao za prvi roendan. Sjedio je (ne potpuno samostalno) i
puhao svjeÊice na svojoj torti za treÊi roendan i bila sam jako ponosna,
kao i on. Pri tome sam nauËila da nije vaæno kada Êe uspjeti neπto napraviti, glavno da ima naznake da Êe to biti. Trebate se zabrinuti samo ako
poËne stagnirati ili nazadovati. U dogovoru s Vaπim fizioterapeutom i/ili
fizijatrom moæete probati i neki drugi pristup habilitaciji (nama je naπa fizijatrica jako lijepo rekla: “On je Vaπe dijete i Vaπa duænost i obaveza je
da probate sve za dobrobit Vaπeg djeteta” i onda smo probali Vojta pristup). Ako Êete svaka dva mjeseca mijenjati terapije, samo Êete gubiti
dragocjeno vrijeme.
Zapamtite: svaka metoda je dobra ako ste se za nju odluËili i ako ste
njezinim rezultatima zadovoljni. Jedino πto je vaæno u cijeloj priËi je
napredak djeteta, a roditelji su ti koji Êe se odluËiti koja metoda najbolje odgovara njima, njihovom djetetu, financijskim moguÊnostima i naËinu
æivota obitelji.
U Zagrebu na Goljaku jedan dio terapeuta radi po Bobath metodi (u
jesen 2003. su zavrπili prvi stupanj edukacije), razvojna gimnastika s elementima Bobatha radi se u Vinogradskoj, te Vojta u KlaiÊevoj. Postoje i
privatni fizioterapeuti, ali budite oprezni jer fizioterapeut mora biti
obuËen za rad s djecom. O pojedinim metodama na Internetu (blaæeni
Internet!) postoje dobri opisi.
Veoma Ëesto roditelji kojima je nametnuta uloga rehabilitatora zaborave biti roditelj i zaborave da se prvenstveno radi o djetetu, a ne o medicinskom sluËaju s kojim treba samo provoditi viπesatne vjeæbe i stimulacije. Igra s djetetom je veoma vaæan dio njegova odrastanja i uËenja o
svijetu oko sebe - stoga, iskoristite trenutke izmeu svakodnevnih rutina da
se “otkaËite” i da se sa svojim djetetom πalite, pjevate, πkakljate, brbljate,
recitirate pjesmice ...
“ZajedniËka igra odliËan je temelj za vjeæbanje svih za æivot vaænih
vjeπtina” - Renata Rade, prof. logoped.
Ako Vaπe dijete spada u onih 90% koje neÊe imati motoriËkih problema nakon prve godine æivota, ipak morate imati na umu da je ono
roeno prerano i da Êe se neki od sljedeÊih problema javiti prije ili kasnije: kasniji razvoj govora, krivi izgovor pojedinih glasova, nespretnost,
loπa grafomotorika, problem zadræavanja paænje i koncentracije, pretjerana æivahnost (hiperaktivnost) ili povuËenost, nesnalaæenje u novim
situacijama, okolini i ljudima, problem organiziranosti prostora i vremena
(veliki problem kada postane πkolarac), emocionalna nestabilnost,
33
Iskustva majke nedonoπËeta
hipersenzibilnost, nemoguÊnost uoËavanja detalja u cjelini itd. Kada
zamijetite neke od tih znakova, obratite se struËnjacima (logoped, psiholog, rehabilitator) koji Êe Vas savjetovati kako pomoÊi djetetu da πto
lakπe i jednostavnije prevlada pojedinu teπkoÊu. Savjetujte se s logopedima prije nego πto eventualno kaπnjenje govora postane oËigledno. Oni
Êe Vas potaknuti da osvijestite i koristite neke strategije ranog poticanja
socijalnog, komunikacijskog i govorno-jeziËnog razvoja Vaπeg djeteta.
Za savjete se u Zagrebu moæete obratiti u Centar SUVAG (naæalost,
dugo se Ëeka na dijagnostiku) i u Laboratorij za razvojnu neurolingvistiku
kod prof. LjubeπiÊ (moæete im se obratiti i na http://www.
neuroling.hiim.hr/). Za lijeËenje nespretnosti i nesamostalnosti su izvrsno
rjeπenje sportovi s kojima krenite Ëim prije. Puno “sitnih” problema
moæete rijeπiti putem odgovarajuÊe igre (nauËite ga da se ponekad u igri
i gubi, te kako da se nosi s neuspjehom, pomognite mu u slaganju puzzli
itd.).
Izvaninstitucionalna pomoÊ
Savjetujem Vam i da se odmah poveæete sa Savjetovaliπtem pri
Fakultetu za defektologiju (danaπnji Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet),
s doc. Ines JokoviÊ-Turalijom. Ona je specijalizirana za ranu stimulaciju
male djece i suradnja s njom moæe Vam donijeti samo pozitivna iskustva.
Poslije Êe po potrebi biti ukljuËivani i ostali struËnjaci iz savjetovaliπta kao
npr. logopedi, psiholozi i rehabilitatori. Ako Vaπe dijete ima problema s
vidom, obratite se centru “Mala kuÊa”. Njihove “cure” su fantastiËne, do
treÊe godine djetetova æivota imaju kuÊnu patronaæu i uËinit Êe Ëuda s
vidom Vaπeg djeteta (pri tome mislim da Êe Vaπe dijete moÊi kvalitetnije
koristiti vid koji mu je preostao).
U Zagrebu je najaktivnija roditeljska udruga PUÆ (http://www.udrugapuz.hr/), a za djecu s oπteÊenjem vida i dodatnim poteπkoÊama u razvoju
je udruga roditelja OKO (http://www.udruga-oko.hr/).
Veliki dio roditelja obraÊa se i tzv. alternativnom naËinu lijeËenja.
Budite oprezni, postoji jedno pravilo da je takav istinski dar - dar od Boga
i da se ne bi smio naplaÊivati, naroËito ne kod tretmana djece. Nemojte
slijepo vjerovati u Ëudesna ozdravljenja samo putem njihove pomoÊi, te
odustati od svakodnevnih vjeæbi i stimulacija.
34
Iskustva majke nedonoπËeta
Ostalo
IspoËetka Êete iÊi na puno kontrola: neuropedijatar (snimanje EEG-a),
neonatolog, okulist (kontrola oËiju zbog retinopatije), fizijatar, gastroenterolog (ako ima problema s probavom) itd. Uzmite si za pravo da
svuda zahtijevate poseban tretman prema Vaπem djetetu, tako da ulazite
bez Ëekanja i u naruËeno vrijeme. Najgore πto Vam se moæe desiti su
infekcije pokupljene u Ëekaonicama, a to zbilja ne æelite. Mi nismo naiπli
da nam je itko prigovorio zbog takvog stava.
Nama je u poËetku bio veliki problem hraniti ga tako da konaËno
poËinje dobivati na teæini. Prvih mjeseci sam uredno vodila dnevnik hranjenja. PoËeo je napredovati tek kada smo ga poËeli hraniti svaka dva
sata danju. Joπ u dobi od 4 mjeseca pio nam je dnevno 300-400 ml mlijeka (po obroku 20-60 ml). Svega nam je nekoliko puta uspio popiti 120
ml u komadu - tada smo se jako veselili. Takoer su nam veliki problem
bile abdominalne kolike koje su ga muËile nekoliko mjeseci i bio je jako
plaËljivo dijete u tom razdoblju. Poslije smo proËitali da je i to jedan od
sporednih znakova upozorenja da se radi o djetetu s poteπkoÊama.
Kod takve djece su problem i stolice: neredovite su i dijete se zbog
toga muËi. Razlog tomu je njegova nemoguÊnost kretanja koje potiËe rad
crijeva. Zbog toga vam dijete pojaËano “prducka” dok ga vjeæbate
(Vojta metoda stimulira i probavu).
Za Vaπe dijete posebno je vaæna zaπtita od uobiËajenih djeËjih
zaraznih bolesti jer je vjerojatno osjetljivije od drugih. Kalendar cijepljenja nedonoπËeta se razlikuje od uobiËajenog. Njegov neonatolog Vam
daje zeleno svjetlo kada zapoËeti s cijepljenjem (mi smo naπeg cijepili
kada je navrπio godinu dana).
Istraæivanja su dokazala da je nedonoπËad na Ëudan naËin osjetljiva
na bol: ili ima visoki prag boli ili ima jako nizak. Takoer su vrlo muzikalni
(prve dane æivota su sluπali ritmiËki rad aparata) i jako se vole maziti.
35
Iskustva majke nedonoπËeta
RAZVOJ DJETETA
Jedna od stvari koja me je jako muËila je nemoguÊnost usporedbe njegova napredovanja prema nekim opÊim tablicama razvoja djeteta. Kao
prvo, djetetova dob za razvoj se mjeri s obzirom na planirani termin poroda, a ne na stvarnu starost (πto onda s prvim tjednima?). Kao πto sam veÊ
prije spomenula, u nas nema prevedenih knjiga o njezi i razvoju
nedonoπËadi. Na Internetu sam naπla zgodnu stranicu gdje je dan orijentacijski razvoj (samo pratite “continue”) od prvih dana do starosti od
tri godine i savjeti kako da mu Vi pomognete da savlada pojedine
prepreke:
http://www.pediatrics.wisc.edu/childrenshosp/parents_of_preemies/understanding2.html.
http://www.pediatrics.wisc.edu/childrenshosp/parents_of_preemies/laterdev.html
Uglavnom vrijedi pravilo koje kaæe da ako Vaπe dijete nije imalo neke
veÊe poteπkoÊe, da Êe dostiÊi svoje vrπnjake oko drugog roendana. Ja
Vam okvirno prikazujem mjere svog djeteta koji je roen 10 tjedana prerano i ispoËetka bio jako bolestan. S godinu dana je bio teæak oko 6,5
kg, s 2 godine 9 kg, s 3 godine 10,5 kg, a s 4 godine punih 12 kg i visok
97 cm.
36
Iskustva majke nedonoπËeta
A SADA VI
Traæit Êe se od Vas velika duπevna snaga i pribranost. Bit Êete
ponekad u velikoj depresiji jer neÊete vidjeti njegov napredak, svaki
odlazak doktoru bacit Êe Vas nekoliko koraka nazad. Isplakat Êete se kao
nikada u æivotu bez obzira da li ste plaËljiv tip ili ne. Moj savjet je da se
okrenete svome partneru, da razgovarate o svojim problemima s njime.
Naite roditelje sa sliËnim iskustvima (za to su najbolja mjesta udruge).
Svi su oni proπli kroz iste faze, ali oni za razliku od Vas znaju πto dolazi
poslije toga.
Budite otvoreni prema svojoj okolini, nemate se Ëega sramiti i ne,
zaista niste Vi krivi za situaciju u kojoj se nalazite. Ja sam si jedno pola
godine predbacivala: da sam ovo, da sam ono… Pokuπajte πto manje misliti o tome, to nikuda ne vodi. Osim moæda da “prolupate”, a Vaπe dijete
treba VAS jer jedino Vas i ima i nitko mu ne moæe pomoÊi da stane na
svoje noæice osim Vas. Svima objasnite da je Vaπe dijete ranije roeno i
da Êe (moæda) imati problema u razvoju, ali Vi Êete dati sve od sebe da
ti problemi budu πto manji. Postoji puno primjera gdje su roditelji zbilja
uspjeli uËiniti Ëuda velikim zalaganjem i ljubavlju. Imajte pred sobom
jedan jedini cilj: zdravo dijete koje Êe se na svojim nogama proπetati do
najbliæe πkole kada napuni 7 godina (u sluËaju poteπkoÊa imate pravo na
odgodu polaska u πkolu). I Ëinite sve πto moæete da to postignete: uzmite
sve πto Vam nude i zahtijevajte joπ i viπe. Neka Vam novac ne predstavlja problem, posudite, dignite kredit. Jer kako Êete si pogledati u lice za
10 godina ako Vaπe dijete ne bude moglo hodati, a Vi ste mu mogli
omoguÊiti terapiju?
Moja prijateljica Lidija dala mi je jedan izvrstan savjet. Ona je uvijek
kod predstavljanja rekla: ”Bok, ja sam Lidija, mama djeteta s posebnim
potrebama” i na taj naËin je uvijek na samom poËetku razbijala barijeru.
Funkcionira izvrsno, ljudi onda bez suzdræanosti uvijek navode da i oni
poznaju nekog sa sliËnim problemima. Na taj naËin sam doπla i do centra
“Mala kuÊa”; oni su puno pomogli mom djetetu u poboljπanju koriπtenja
postojeÊeg vida, kao i s adekvatnom fizioterapijom.
Ljudi iz okoline govorili su mi da su takva djeca posebna u svakom
pogledu, da su naroËito umiljata i privræena. Mislila sam da je to samo
isprazna utjeha roditelju koji ionako nema kuda, ali nije. Vaπe dijete Êe s
toliko ogromnom koliËinom topline reagirati na Vas da je to upravo uæivanje. I meni nije bilo toliko teπko hrpe stvari raditi, kada sam iscrpljena
od noÊnih buenja, vjeæbanja, odlazaka doktorima itd. kada mi on uputi
svoj preslatki smijeπak, kad se grohotom nasmije i doslovce poleti (maπe
ruËicama i noæicama) kada me vidi. On je zbilja poseban i danas ga ne
37
Iskustva majke nedonoπËeta
bi ni za πto dala od sebe. I na neki naËin bavljenje s tako posebnim djetetom s vremenom oplemenjuje Vas, postajete osjetljiviji na hrpe problema
pored kojih ste prolazili. Imate viπe razumijevanja i za svoju ostalu djecu
(ako ih imate), prestajete biti prekruti u nekim odgojnim metodama. Zbilja
postajete bolja liËnost.
Za trenutke u kojima se pitate zaπto je baπ Vas to pogodilo, æeljela bih
Vam ispriËati jednu jako lijepu priËu koja najbolje govori o tome: “Kada
je dijete s poteπkoÊama pitalo svoju majku kako to da ga baπ oni imaju,
ona mu je rekla da je Bog nakon πto ga je stvorio traæio obitelj koja je sa
svojim dobrim djelima i ljubavlju zasluæila tako posebno dijete kao
nagradu i kao moguÊnost da postanu joπ bolji. I dodijelio ga je njima.”
Ako Vam je to prvo dijete, moæda Vam se sada Ëini da nikada viπe
neÊete imati joπ djece. PriËekajte s takvim odlukama, ima mnogo obitelji
koje su iπle i na drugo i na treÊe … Vaπe posebno dijete ne gubi niπta s
time, nego samo dobiva. Idite sa svojim djetetom van, u πetnju, u park, u
posjet prijateljima. Nemojte se zatvarati u kuÊu, sramiti se vlastitog djeteta, ono je Vaπe i jedinstveno je. Ako okolina bulji u njega, objasnite πto je
s njime i na taj naËin obrazujte i mijenjajte okolinu. To Vam sada moæda
zvuËi bombastiËno i nije Vam do toga da mijenjate svijet, ali usvojite taj
naËin miπljenja jer je jedini ispravan. Vjerujte, s vremenom Êe buljenja biti
sve manje, a Vi Êete s ponosom gurati kolica sa svojim malim Ëudom
prirode.
I za Vas i te kako vrijedi pravilo kao i za sve majke: naite vrijeme za
sebe i za svog partnera. Nakon nekog vremena (kada dijete prijee npr.
5 kg i dovoljno je ojaËalo) naite naËina da Vam netko priËuva dijete
(baka, sestra, kuma) i izaite Vas dvoje van, u πetnju, kino, prijateljima.
Puno Êe Vam znaËiti za Vaπ psiholoπki mir. I nemojte pri tome imati griænju savjesti, nemojte o tim trenucima razmiπljati da ih kradete djetetu i njegovom vjeæbanju. Puno majki mi je reklo da nisu iπli Ëak ni u goste jer su
smatrali da im je to gubitak vremena. Poslije su shvatile koliko su bile pregorljive i da nisu uspjele uæivati niti u napredovanju svog djeteta, niti u
zajedniËkom æivotu s obitelji. O toj temi preporuËam iskustvo Maje Tabak
“Treniram Vojtu” na http://www.udrugapuz.hr/procitajte.htm
Svakako da je æivot s tako malim, njeænim i osjetljivim biÊem razliËit
nego da se dijete rodilo u terminu, ali obaveze trebate raspodijeliti na
cijelu obitelj - supruga ne smijete iskljuËiti iz svakodnevne brige i vjeæbanja. Otac je veoma vaæan faktor u razvoju djeteta. Ako ima naporan
posao i dolazi umoran kasno naveËer, moæe sudjelovati u kupanju, njihanju, prevrtanju, masaæi … Ne smijete doæivljavati da ste na svijetu vaæni
samo Vi i Vaπe dijete, u tome mora biti mjesta i za tatu. VeÊina oËeva se
osjeÊa najkorisnijim u funkciji prijevoza na habilitaciju i preglede, u
38
Iskustva majke nedonoπËeta
nabavci i/ili izradi raznih pomagala potrebnih za vjeæbanje i najËeπÊe u
zaraivanju novaca za osiguravanje privatnih terapija. I uvijek ih zanima
majËin izvjeπtaj o napretku djeteta u oËevoj odsutnosti.
Ovdje moram napomenuti da
postoji izvjestan postotak obitelji koji
ne izdræe ovakav silni psiholoπki pritisak, te dolazi do raspada obitelji.
Takoer, ne valja osuivati niti one
obitelji koje se odluËe da svoje dijete
veÊ po roenju ili kasnije stave u
odgovarajuÊe institucije jer se ne
osjeÊaju sposobnim brinuti se za
bolesno nedonoπËe za koje im
struËnjaci kaæu samo “crne” vijesti i
prognoziraju buduÊnost “biljke”.
Ovakvi stavovi, prema nekim saznanjima i iskustvima, proistiËu prije
svega iz odnosa druπtva u cjelini, moralnog stanja druπtva u kojem æivimo, ali dijelom i kuÊnog odgoja ili bolje reËeno obiteljskog ozraËja
roditelja djeteta s teπkoÊama. Prekrasan Ëlanak o tome “Posebna majka i
dite” od Renate Rude proËitajte na http://www.udrugapuz.hr/procitajte.htm
Mog supruga, kada je dopratio naπeg sina na Rebro, doËekala je
deæurna pedijatrica veoma toplo i optimistiËki - taj stav je on zadræao
tokom svih naπih teπkih mjeseci nedoumice oko ishoda djetetova preæivljavanja. Naæalost, ja sam imala suprotno, ruæno iskustvo od strane pedijatrice u rodiliπtu. Taj poËetni πok i nevjerica su me veoma dugo pratili;
dugo mi je trebalo da steknem suprugove optimistiËke stavove. Zato smatram da je veoma vaæan taj prvi pristup roditeljima od strane struËnjaka
jer ponekad od njihovog nastupa ovisi i formiranje stavova u glavama
roditelja i brzina prihvaÊanja situacije.
“Mislim da je roenje djeteta prije termina za svakoga komu se to
dogaa prvi put (a to je vjerujem u 99% sluËajeva) doæivljaj uæasnog
straha i neizvjesnosti. Strah te nekako porazi, πok proe, nada se ukopa,
ali neizvjesnost koja ne zavrπava za mene je bila najstraπniji protivnik.
Neizvjesnost u svakom trenutku. Prvo - kad Ëujeπ da je mama otiπla u
raaonicu. Rodila je carskim rezom, a djetetu se nije pisalo najbolje
zbog patoloπkog CTG-a. Nisam mogao ni primirisati u bolnicu, vozio sam
se po gradu sat i pol kao lud, Ëinilo mi se da to traje veÊ danima. Kad je
konaËno doπao trenutak da nazovem i saznam kako je proπlo, shvatio
sam kako nemam snage i da je strah od loπe vijesti jaËi od nade i radosti
oËinstva. KonaËno mi je roakinja javila da je dijete æensko, da je vrlo
malena, ali i priliËno vitalna. Supruga je takoer dobro, rekla je, mada
sam kasnije saznao da je pri porodu njen krvni pritisak skoËio na straviËnih 240/130. No tada, kaæem, to nisam znao, pa sam odahnuo iz
39
Iskustva majke nedonoπËeta
dubine duπe. No tamo sam joπ prije nego li je uzdah olakπanja odlebdjeo, naπao novu crnu rupu straha i neizvjesnosti. Dobro, dijete je O.K., ali
tko ti jamËi da Êe tako maleno preæivjeti. LijeËnik je rekao kako kritiËno
razdoblje traje 4 - 7 dana. Bit Êe to sigurno 11 najduæih dana u mom æivotu (i bili su). A onda prvi susret s djetetom. OËekivao sam neπto nezrelo,
neπto πto bi nalikovalo malom zelenom. A ugledao sam anela, pravog
pravcatog anela, tako lijepog i njeænog, ali i tako neoËekivano
malenog da sam se rasplakao kao dijete. Dan za danom dolazio sam na
vrata neonatologije prije posjeta i kako se trenutak kad Êe otvoriti vrata
pribliæavao, tako mi je nestajalo zraka u pluÊima, a srce pojaËano tuklo.
HoÊu li je opet ugledati? Je li s njom sve u redu? A onda trenutak novog
susreta. Srce ne prestaje pojaËano kucati, samo sad ne iz straha, nego
od radosti. Nekoliko su je puta premjeπtali iz inkubatora u inkubator, pa
u topli krevetiÊ, pa u drugu sobu, pa u obiËni krevetiÊ, i pri svakom premjeπtaju bih doπao do mjesta gdje je bila dan prije, pa kad je ne bih
ugledao odmah bi mi nahrupile crne misli te nisam imao vremena Ëekati
lijeËnike, nego bih smjesta traæio svoju Anelu dok je ne bih naπao.
Viao sam tu na neonatologiji mnogo tata male nedonoπËadi i mogu reÊi
da i tu vrijedi pravilo - koliko ljudi toliko Êudi. Neki su se vrlo rijetko
pojavljivali, tek jednom tjedno ili joπ rjee. Drugi su dolazili svaki dan i
hvalili se kako Êe njihova djeca za nekoliko tjedana veÊ biti doma, neki
drugi bi pustili supruge da izlijevaju osjeÊaje, a oni sami bi na balkonu
puπili ili telefonirali... Kad je moja malena otpuπtena kuÊi, mislio sam da
je sad konaËno gotovo. No, Ëak uobiËajene stvari meni su se uËinile
ogromnim problemima i neizvjesnost o buduÊnosti nije prestajala. Dobro
sam zapamtio rijeËi jednog lijeËnika, kako se “kod nedonoπËadi nikad
niπta ne moæe sa sigurnoπÊu znati i uvijek se neπto moæe zakomplicirati”.
Te su mi rijeËi kao nekakav kamenËiÊ u krevetu koji mi ne da spavati u
miru. Kad su mi joπ prilikom UZV glave spomenuli “promjene”, te ju
uputili na dodatne pretrage, shvatio sam kako strah za nju Ëini
neizostavni dio mog buduÊeg æivota, ne samo nekoliko mjeseci nego...?
Ali πto reÊi nakon svega? Samo jedno: kada bih se vratio natrag tri mjeseca, ne bih dopustio da se iπta promjeni jer ja ne æelim drugaËiju kÊer od
mojeg malog anela. Svaki njezin problemËiÊ dio je jedne divne osobine
koja se neizljeËivo usadila u moje srce i ono nikad ne bi moglo viπe voljeti neku drugaËiju kÊerku. Eto toliko. Ne zamjerite, jer ja moæda baπ i
nisam “klasiËan” tata, mnogo mi toga moæda nedostaje (osim ljubavi za
mog anela).”
Napomena: Kad je Anela navrπila 20 mjeseci, dobila je bracu
roenog u terminu i bez gotovo ikakvih tegoba tijekom trudnoÊe i poroda.
Jedna od zanimljivosti koju su me ljudi pitali je i kada Êemo slaviti
Denisov roendan? Slavili smo ga na dan kada se rodio.
40
Iskustva majke nedonoπËeta
Denis
Iako roenje djeteta promijeni odnose i ritam æivota svake obitelji,
roenje nedonoπËeta koje je jedva preæivjelo i to zahvaljujuÊi napretku
medicinske tehnike, u potpunosti poremeti dosadaπnji naËin æivota.
Dok je Denis leæao na odjelu JINT-a, svaki dan sam sa strahom iπla na
Rebro i odahnula bih kada sam vidjela njegov inkubator na starom mjestu. Panika me uhvatila kada su promijenili njegov poloæaj u JINT-u i onaj
dan kada su ga prebacili iz JINT-a u sobu post-intenzivne. Svaki dan njegova æivota nam se Ëinio znaËajan jer mu je poveÊavao πanse preæivljavanja. U tim prvim tjednima nismo razmiπljali o buduÊnosti, samo smo
htjeli da ostane æiv. Nismo bili pripremljeni na moguÊnost da Êe on imati
teπke i ozbiljne posljedice - mislila sam da je samo stvar u tome koliko Êu
ja s njim trebati vjeæbati i ako se ja budem potrudila dovoljno, sve Êe biti
OK. Takav naËin razmiπljanja je moæda bio Ëudan struËnjacima koji su
znali koliko su ozbiljne njegove dijagnoze, ali to je bilo jedino πto sam
mogla napraviti za sebe da bih mogla preæivjeti te grozne tjedne. Nakon
2,5 mjeseca boravka (na datum predvienog roenja) pustili su ga doma
s reËenicom: “Gospoo, medicina je uËinila svoje, a vi dobivate biljku. Ali,
vjeæbajte, Ëuda su moguÊa”.
U prvim teπkim tjednima, kada nismo znali da li Êe preæivjeti, puno mi
je znaËila briga prijatelja koji su svakodnevno zvali. U veÊini sluËajeva
nisam imala snage opisivati im Denisovo stanje, nego je suprug to Ëinio
umjesto mene, ali samo saznanje da su tu da nam pruæe podrπku mi je bilo
od neprocjenjive koristi.
Prva godina njegova æivota mi je ostala u magli, suzama i loπem
sjeÊanju: otkrili smo da ima retinopatiju 4. stupnja na desnom oku (ne vidi
na njega), fizijatrica nije bila zadovoljna njegovim napredovanjem
usprkos mojim viπesatnim dnevnim vjeæbanjem. Dani su nam prolazili u
mukotrpnom vjeæbanju, hranjenju i uspavljivanju. Jedina svjetla toËka su
bili defektolozi iz “Male kuÊe” i Savjetovaliπta koji su me bodrili i nalazili
pozitivne toËke u njegovom napretku.
Preokret je nastupio kada smo nakon njegovog 1. roendana krenuli
u Institut za rehabilitaciju u Ljubljani. Pokazali su nam drugaËiji naËin
vjeæbanja, poduËili nas baby handlingu i krenuli smo s metodom
funkcionalnog uËenja. Otvoreno su mi rekli da moje dijete ima veoma
puno teπkoÊa i da moram shvatiti da koliko god ga mi vjeæbali, neÊemo
na kraju imati “zdravo” dijete. S vremenom su me pripremili na prihvaÊanje Ëinjenice da Êe provesti ostatak æivota u invalidskim kolicima, ali
da to nije najstraπnija stvar u æivotu; Ëovjeka ne odreuje njegova motorika i njegovo tijelo, veÊ njegova duπa. Shvativπi da je njegova buduÊnost
41
Iskustva majke nedonoπËeta
u πto kvalitetnijem æivotu, puno smo radili na njegovoj komunikaciji, na
usvajanju raznih vjeπtina (u tome nam je jako puno pomogla engleska
metoda “funkcionalno uËenje” koju su veoma dobro razvili i primjenjivali
u Ljubljani). S takvim pristupom dobili smo svi: viπe nije bilo potrebno
viπesatno vjeæbanje, ponovo smo postali zajedno jedna obitelj koja uæiva
u æivotu i jedni u drugima. Usudili smo se iÊi u posjete, πetnje, bez griænje
savjesti da s time njemu oduzimamo vrijeme od vjeæbanja.
Puno smo radili s njime i mi i drugi struËnjaci; uvijek smo smatrali da on
moæe joπ viπe i to smo traæili za njega. ZahvaljujuÊi takvom upornom
radu, njegov spoznajni i govorno jeziËni razvoj je u nekim elementima i
natprosjeËan!! (u prijevodu, brblja kao papigica). ProËitala sam puno literature o razvoju djetetova mozga i o svim moguÊim stimulacijama, kao
i o razliËitim metodama vjeæbanja. Uvijek sam imala neki potajni strah da
negdje postoji joπ neka “Ëudotvorna” metoda za koju Êu prekasno saznati. Kako su godine prolazile, taj strah se smanjivao jer je njegov
napredak bio vidljiv.
Shvatili smo da osim pripreme njega na æivot osobe s invaliditetom,
trebamo raditi i na promjeni shvaÊanja okoline; stoga smo i suprug i ja
nastupali na televiziji, davali intervjue, aktivno se ukljuËili u rad udruge
roditelja, radili na izmjenama zakona i pravilnika, a s njegove 3,5 godine
i upisali ga u redovni vrtiÊ.
Prolazili smo i teπka razdoblja - kada mu je shunt prestao funkcionirati
i kada je trpio grozne bolove, kada su ga vodili na operaciju, kada mu se
pogorπalo stanje … Plakala sam puno i proklinjala sudbinu zaπto tako
mala i dobra djeca moraju patiti … prije sam znala plakati i kada sam
gledala njegove vrπnjake kako pokuπavaju igrati nogomet, kada potrËe
prema svoj mami … jer sam znala da je to neπto πto on nikada neÊe moÊi
… i to je bol koja Êe uvijek biti u mojim grudima i koja neÊe proÊi …
Danas je on djeËak od 4 godine koji mi pruæa toliko ljubavi da nisam
niti znala da netko moæe toliko voljeti; u njegovim oËima se zrcali sva
ljubav svijeta, a kroz njegov smijeh se smiju sva sretna djeca.
ZahvaljujuÊi njemu, cijenim male sitnice u æivotu i osjeÊam se toliko
bogata u duπi. I dok ga gledam dok spava mirno sa smijeπkom na usnama u svom krevetiÊu, zahvaljujem sudbini da se rodio u vrijeme kada je
mogao preæivjeti, zahvaljujem svim struËnjacima koji su uloæili toliko truda
u njega i osjeÊam se sretnom majkom troje predivne i posebne djece.
42
Iskustva majke nedonoπËeta
43
Iskustva majke nedonoπËeta
©TO JE BILO POSLIJE?
Nakon dugotrajnog i teπkog poroda s 29 tjedana trudnoÊe tog, s
aspekta medicinskih dostignuÊa, davnog svibnja 1987. g, u Vinogradskoj
bolnici (kako smo je uvijek zvali), osvanulo je moje stenjavo muπko
nedonoπËe. Posljednjih minuta raanja Ëudila sam se kako misli mogu biti
brze i koliko daleko mogu sezati. Obzirom da sam po struci defektologlogoped, znanje o tome koji rizici sve postoje za æivot djeteta koje upravo donosim izbezumljivalo me. PrisjeÊajuÊi se dotadaπnje statistike
ovakvih situacija, molila sam se u sebi da bude curica, brojnije su u
preæivljavaju… Nakon poroajne agonije zaËuh glas babice koja je uæurbanim pokretima sanirala sitnog “modrog æapca” o kojem je glasno,
preko ramena, izustila podatak: “Muπko, 1600/41!” Nisam Ëula tipiËan
djetetov vrisak, niti su mi ga pokazali… Brzinom koju nisam mogla slijediti odnesen je na gornji kat, u Centar za nedonoπËad. Ostala sam sama sa
svojim mislima koje su iz grozniËave buke u mojoj glavi prerasle u jednu
veliku nadu da Êe to malo “Muπko”, Ëak dobre tjelesne mase za tako
kratku gestaciju, ipak preæivjeti. To me uvjerenje nevjerojatno dræalo
prvih sati i bilo bi lako da je ostalo nepoljuljano tijekom kritiËnog razdoblja, za koje su mi lijeËnici rekli da traje, nakon najneizvjesnija 4 dana, joπ
kojih desetak dana. Uredno sam primala obavijesti o opÊem kliniËkom
stanju koje je poËetno bilo vrlo loπe, ali se postupno popravljalo kroz
tjedan. Meutim, u kutku svijesti muËila su me strahovanja od poteπkoÊa
koje pogaaju razvoj nedonoπËadi o kojima sam studirala… Nitko ne
moæe davati sigurne prognoze kada se radi o buduÊem razvoju djeteta,
to sam dobro znala, ali kao kap vode u pustinji trebao mi je glas struËnjaka koji Êe mi reÊi: “Sve Êe biti u redu.” (Puno godina kasnije shvatila
sam da je znaËenje te reËenice, koja ljude inaËe hrabri u æivotu, zapravo
relativno.)
Joπ za vrijeme boravka u bolnici, uz duboku patnju dok sam promatrala majke kako uæivaju u svojim malim “πtrucama”, prijatelji su me
porukama koje Ëuvam joπ i danas (nije bilo mobitela) izvjeπtavali o pojedincima koje zajedniËki znamo, a koji su se prerano rodili i sad, eto, “normalno” æive. Te su me informacije silno hrabrile i usput iznenaivale, jer
do tada nisam imala pojma o tom dijelu povijesti svojih znanaca. Njihovo
postojanje i djelovanje predstavljalo mi je onu slamËicu nade koja mi je
trebala. Neizvjesnost nemilosrdno lomi duh jer u tim trenucima ne znamo
s Ëime se moramo suoËiti. Tada mi je trebao uvjerljiv i u zdravim ljudima
utjelovljen nagovjeπtaj da ipak moæe biti “sve u redu”.
44
Iskustva majke nedonoπËeta
Ovdje od srca æelim naglasiti koliko suprug i ja poπtujemo rad i
ponaπanje dviju pedijatrica-neonatologinja koje su djelovale u tadaπnjem
Centru za nedonoπËad, prim. dr. Ljerka Schmutzer i dr. Vanja ZahMatakoviÊ. U to vrijeme Centar je djelovao u neugodnim uvjetima, u
sparini najviπeg kata Vinogradske bolnice, ali s uigranim i poticajnim
timom ovih lijeËnica i sestara. Pomogle su mi u odræavanju laktacije puna
2 mjeseca, pa sam nastavila dojiti svog “borca” (dobio je ime Boris, jer
se “borio kao ris”) kod kuÊe joπ 9 mjeseci.
Sada “frajer” ima 17 godina, 182 cm visine i 6 godina mlaeg brata.
Toliko nam je trebalo vremena da skupimo hrabrost i pod lijeËniËkim budnim okom i mjerama opreza iznesemo joπ jedan æivot. KonaËno sam privijala svoju “πtrucu”, donesenu na vrijeme i otprve dojenu! O, ponosa i
blaæenstva! Tome je pridonio i sam Boris koji je od malih noæica navaljivao sa æeljom da dobije brata.
Do tada je veÊ bio “odradio” medicinsku gimnastiku tijekom prve
dvije godine, a kasnije kao predπkolac i govorne vjeæbe (“fufljao” je, al’
ne’π majci logopedu!). Nakon utvrene kratkovidnosti u petoj godini, koja
je postupno rasla, u desetoj mu je operirano lijevo oko s dg: ablatia retinae (veliki pozdrav prof. dr. KatuπiÊu, kod kojeg i danas Boris odlazi na
kontrolne preglede u KBC Zagreb). MotoriËke poteπkoÊe iz ranog djetinjstva danas su prisutne kroz blage nespretnosti u svakodnevici (Ëesto
imam suvenire u obliku pokoje mrlje od tekuÊine ili okrhnute πalice) iako
Ëak nije loπ u sportovima. Stanje vida je pod kontrolom i zadovoljavajuÊe
(blaæene leÊe). S 14 godina jednom (na bazenu) nije stavio kontaktne
leÊe u oËi, πto je uzrokovalo njegov prolazak kroz zatvorena staklena
vrata, bjesomuËno spaπavanje æivota i osmosatnu operaciju, te kasnije
fizikalnu rehabilitaciju desne noge u trajanju od 6 mj. (malo zarezan
nervus peroneus). Mlad organizam se i ovaj put izvukao i noga je
spaπena. ©to Ëovjeka ne ubije, to ga jaËa! A naπa se meusobna ljubav
viπe nikad ne uzima “zdravo za gotovo”. Zavrπio je 2. razred I. zagrebaËke gimnazije s odliËnim uspjehom i najveÊa briga su mu akne koje se
joπ koji put pojave na Ëelu (oæiljci od nesreÊe sa staklom su “cool”).
Dakle, i to je jedan æivotopis nekadaπnjeg nedonoπËeta. Nije bilo lako.
Ali ono πto je bilo divno, poslije svih tih nevolja joπ je divnije doæivljeno.
Svaπta i lijepog i ruænog tek ga Ëeka u æivotu. Æeli u auto-πkolu. To je u
redu. (Joπ jedan pokazatelj relativnosti onoga πto je “u redu”.) Tata,
mama i mlai brat trenirat Êe æivce. Kako bismo i njega i æivot uopÊe
mogli voljeti punim pluÊima.
Silva Jug
45
Iskustva majke nedonoπËeta
KADA SE NA–E© U ULOZI VLASTITIH PACIJENATA
Svakodnevno radim s neuroriziËnom djecom, od kojih neka imaju
teπka, viπestruka oπteÊenja. BuduÊi da sam roditelj prijevremeno roenog
djeteta i da sam iskusila neke od osjeÊaja koji se javljaju u toj neoËekivanoj situaciji, mogu roditeljima djece s kojima radim iskreno reÊi da ih u
potpunosti razumijem i iskreno suosjeÊam s njima. Zbog toga sam postala bolji Ëovjek, kao i oni, ali i bolji struËnjak.
Svoju priËu zapoËet Êu s planovima i æeljama za joπ jednim djetetom.
Imala sam tada 36 godina i vremenski sat je otkucavao. Moja prva trudnoÊa je proπla bez ikakvih problema, ostala mi je u sjeÊanju kao idealan
period mog æivota, isto kao i porod.
No, moja druga trudnoÊa je bila riziËna zbog velikog mioma uterusa.
Nakon πto se napunilo sedam mjeseci trudnoÊe, proπla sam vrlo stresnu
situaciju. Vjerujem da sam zbog toga, prije pet i pol godina, u 36. tjednu
trudnoÊe u Ëetiri sata ujutro, osjetila da curi plodna voda. Nisam imala
nikakve trudove te sam nakon izvjesnog vremena u rodiliπtu dobila drip i
sve se odvijalo ubrzano - rodila se Sandra.
Zbog svog velikog profesionalnog iskustva nisam oËekivala da Êu se
osjeÊati toliko potiπtena prvi mjesec kada su se oËi moje curice nekontrolirano kretale u krug, kada se nismo mogle gledati oËi u oËi. Pomoglo mi je
to πto sam se preorijentirala na tjelesni kontakt, maæenje i noπenje. A
gledale smo se upravo kad je bio njen oËekivani termin roenja. Nisam
oËekivala da Êu biti toliko oËajna kad nije mogla sisati, kad je svaki obrok
trajao Ëitav sat, a ona je pri tom urlala od bolova. Iznenadilo me je kad
sam pomislila da ona ne æeli sisati jer neπto nije u redu sa mnom. Psiholog,
pa depresivna? »ak sam pomislila da bi tada bilo bolje prijeÊi na hranjenje boËicom, unatoË ogromnim koliËinama mlijeka. Nije dobivala na tjelesnoj teæini koliko sam ja oËekivala. Traæila sam savjet pedijatrice i
pomoglo mi je kad sam prihvatila da je Sandra drugaËije dijete i da obroci ne trebaju trajati tako dugo jer zapravo nikad ne odmori probavni sustav.
Bila sam zabrinuta na neke Sandrine reakcije (npr. snaæna izvijanja
unatrag), a struËnjaci su govorili da sve to nije niπta. Iznenadilo me je πto
sam se ljutila u tim situacijama - moæda i nije niπta, ali moje dijete i ja trebamo i zahtijevamo punu paænju. Vrijeala me je i primjedba da pretjerujem - ako sam i pretjerivala, ipak moje dijete treba pregledati, a meni dati
punu i realnu informaciju. Iako mi je reËeno da odstupanja u ranoj motorici nisu niπta posebno, traæila sam da mi pokaæu osnovne vjeæbe. Zapravo
46
Iskustva majke nedonoπËeta
mi je osjeÊaj smirenosti dao kontakt s fizioterapeutom koji mi je pokazao
i jednostavno objasnio vjeæbe koje moæemo raditi i na plaæi (jer smo se
spremali na more). To je bilo neπto konkretno πto mogu ja napraviti bez
“nabacivanja” osjeÊaja krivnje da pretjerujem. U svakom sluËaju vjeæbe
joj nisu mogle πtetiti. Sad mi je jasno da sam se borila izmeu opreËnih
osjeÊaja i teænji - da napravim najbolje za svoje dijete i da ne ispadnem
nametljiva i “neuravnoteæena”, zato πto nerealno gledam situaciju.
Vjeæbali smo do 16 mjeseci kada je Sandra prohodala. Cijelo to vrijeme u motorici je bila izraæena asimetrija, slabija joj je bila lijeva strana.
Kad je prohodala asimetrija se nije viπe opaæala, ali se deπavalo da je
Ëesto padala (dva puta smo bili na hitnoj na πivanju). Druge probleme
tada nismo uoËavali.
U dobi od 20 mjeseci poËela se buditi noÊu uz jaki plaË, pa sam je
poËela promatrati u spavanju. Palila sam svjetlo, pa sam ustanovila da
Sandra ne diπe tridesetak sekundi, zatim skoËi na koljena i poËne snaæno
plakati. Zabrinula sam se, pa smo otiπli na pregled kod neuropedijatra i
cjelonoÊno snimanje EEG-a. Prvi put se Sandra opirala svim silnim elektrodama i kablovima, a kasnije je postala jako disciplinirani pacijent (samo
mora izabrati kapicu po svojoj æelji). VeÊ taj prvi EEG nije bio uredan, a
nakon nekoliko snimanja proglaπen je patoloπkim. NoÊna buenja uz
plaË potrajala su do tri godine, a kasnije su preπla u nemiran san i priËanje u snu. BuduÊi da je EEG konstantno loπ, predloæena je i terapija u dobi
od Ëetiri godine. PriliËno sam se uplaπila pomisli da moje dijete uzima
tabletice i trebalo mi je neko vrijeme da se odluËim. Bila sam priliËno
zbunjena, Ëula sam razliËita miπljenja lijeËnika. Naπla sam se pred dilemom - viπe razliËitih miπljenja i stavova lijeËnika, a mi roditelji moramo
donijeti odluku. OdluËila sam se zajedno sa suprugom za jedan pristup i
toga dræala. Sada pred nama stoji odluka πto dalje s terapijom, jer mi se
Ëini da nekih znaËajnih efekata nema.
Poæelim se nekog mirnog i “dosadnog” perioda, kad ne trebamo iÊi
na nikakve kontrole i snimanja, kad ne trebamo razmiπljati o tome πto i
kako dalje. Zadnju godinu Sandra je dobila i naoËale radi strabizma, pa
nas vjerojatno oËekuju vjeæbe. Taj dio sam prepustila suprugu jer nije
vaæno samo vrijeme koje se provodi u ordinaciji, nego i napor odgovornosti koje trebamo dijeliti zajedno. I ja se moram uËiti prepustiti dio
posla drugima. Tu se jako korisna pokazala i πira obitelj jer Sandra rado
ostane i dulje vrijeme kod djeda i bake ili druge rodbine. Za nas roditelje
to znaËi veliku podrπku i otereÊenje.
Ona je danas za mene velika (rado sam je dugo smatrala “malom i
osjetljivom”), pametna, æivahna i zdrava djevojËica, s nekim sitnim
teπkoÊama. I veliki uËitelj o meni samoj i okolnom svijetu. NauËila sam da
47
Iskustva majke nedonoπËeta
je roditelj lokomotiva, dijete je najvaæniji i najdraæi putnik, a svi ostali
struËnjaci pomaæu da vlak stigne na svoj cilj.
Dijete s poteπkoÊama u razvoju vrijedna je i ravnopravna osoba, s
pravom da realizira svoje moguÊnosti. Mi struËnjaci trebamo ga promatrati cjelokupno, sa svim njegovim potencijalima, a ne samo s oπteÊenjima
i problemima. Ako si postavimo za cilj pronaÊi kod svakog, pa i najteæe
oπteÊenog djeteta, neπto πto mu omoguÊuje da uspostavi kontakt, da daje
i traæi ljudsku toplinu i ljubav, da uËini i najsitniji pomak naprijed, tada je
i nama nagrada onaj svijetli kamenËiÊ, koji svaki roditelj traæi da nae:
pravi put. Put za svoje dijete.
Snjeæana BilaÊ
48
Iskustva majke nedonoπËeta
Zamisli …
Za veÊinu ljudi je nezamislivo i pretpostaviti kako se postaje roditelj
nedonoπËeta… VeÊina ljudi jednostavno sanjari o roditeljstvu i
ljuljuπkanju njihovog dragocjenog paketiÊa …
Zamisli buenje s rijeËima “Dragi, probudi se, krvarim”.
Zamisli da promatraπ kako tvoju suprugu odvode helikopterom na let
od 2 sata i da ne znaπ da li Êeπ je vidjeti ponovo i da li Êe ona ili tvoj
neroen sin biti æivi kada tamo doeπ.
Zamisli da te najvaænija osoba u tvom æivotu gleda nakon 4 dana
mirovanja, lijekova za koje nikada nisi Ëuo, izbodena, neispavana, na
granici æivota i smrti i da ti kaæe glasom suzdræanih suza “Ne znam
koliko dugo joπ mogu izdræati”.
Zamisli da Êeπ konaËno nakon 3 godine dobiti æeljno oËekivanog sina
samo da bi shvatio da bi curica imala bolje πanse za preæivljavanje.
Zamisli da tvoja supruga raa okruæena doktorima, sestrama i pedijatrima, ali 10 koraka udaljena od tebe. Zamisli ih da trËkaraju s neËim
πto ti se Ëini kao krvavi ruËnik, ali to je tvoj sin. Zamisli da ti kaæu da
moæeπ vidjeti svog sina nakon sat vremena nakon πto ga “stabiliziraju”,
samo da bi ti onda rekli da moraπ Ëekati joπ 30 minuta i nakon toga joπ
20 i pri tome se cijelo vrijeme pitaπ “©to to znaËi?”
Zamisli da te doktori i sestre prepoznaju u Ëekaonici i da te pitaju
kako si ti i tvoj sin. Zamisli da sestre poznaju tvoje dijete po imenu.
Zamisli da te sestra obavijesti da “su mu maknuli cijev za kisik” a ti nisi
bio tamo da to vidiπ. Zamisli da ti sestra kaæe “ali ja sam to slikala i slike
vas Ëekaju”. Zamisli da konaËno uvidiπ kako tvoj sin zbilja izgleda tek
nakon 5 tjedana od roenja jer su ti cijevi i flasteri smetali pogledu.
Zamisli da prvi put dræiπ svog sina u trenucima kada ga trebaju transportirati na operaciju koju moæda neÊe preæivjeti.
Zamisli olakπanje kada dolaziπ kuÊi i naeπ da je netko pokosio tvoj
vrt dok si bio u bolnici. Zamisli da roditelji ne trebaju plaÊati parkiranje
u bolniËkoj garaæi. Zamisli da tvoje dijete prvi put kihne i zaplaËe - sa 7
tjedana starosti. Zamisli da promatraπ kako se tvoje dijete trza kada sa
jednim prstom dodirujeπ njegovu ruku jer je “prestimuliran”.
Ali, zamisli takoer da Êeπ jednog dana dovesti svog sina kuÊi, puπtati
zmajeve zajedno s njim, puhati mjehure u straænjem dvoriπtu, uËiti ga voziti bicikl, pomoÊi mu da sagradi model aviona, uËiti ga slovima i kako da
pobijedi u bejzbolu.
49
Iskustva majke nedonoπËeta
I zamisli jedan dan kad Êeπ moÊi uljuljkivati svog sina u san, a da te
nitko ne gleda. I ja zamiπljam jedan dan kada Êu mu moÊi reÊi koliko ga
volim i da Ëujem: “I ja tebe volim, tata”.
Ed Martinelli, otac sina roenog s 23 tjedna + 4 dana, 710 g.
Dodatak:
Naæalost, neke od Edovih zamisli se nisu ostvarile.
Njegovo dragocjeno dijete je umrlo s 3,5 mjeseca starosti.
Ed je postao podrπka ostalim obiteljima nedonoπËadi. On je dokaz da
izljeËenje dolazi putem pomoÊi ostalima.
Preuzeto s http://home.vicnet.net.au/%7Eearlyed/nov/novim2.htm
50
Iskustva majke nedonoπËeta
VA©A PRAVA
1. BuduÊi da se Vaπe dijete vodi kao neuroriziËno, imate pravo na
boravak s njim u bolnici bez plaÊanja ako bolnica ima uvjete, te imate
pravo na besplatno proËiπÊeno cjepivo.
2. Imate pravo produæiti svoj porodiljski dopust za onoliko tjedana
koliko se Vaπe dijete ranije rodilo.
3. Imate pravo ostati sa svojim djetetom do njegove 7. godine æivota
kod kuÊe (mjeseËna naknada je 2000,00 kn) ili iÊi raditi na pola
radnog vremena (dobivate punu plaÊu, pola Vam isplaÊuje firma, a
pola Centar za socijalni rad) ako Vaπe dijete ima teæe poteπkoÊe u
razvoju. Da biste to ostvarili, trebate podnijeti zahtjev u Vaπem
podruËnom Centru za socijalni rad. Poπto su oni jako spori, preporuËam da im se obratite kad Vam dijete bude staro oko 8 mj. Oni
Êe Vas poslati na komisiju koja Êe napraviti kategorizaciju. Prvo Êete
dobiti dopust do 3. godine, a zatim se cijela procedura ponavlja.
4. S rjeπenjem od Centra moæete dobiti djeËji doplatak (833,00 kn),
pomoÊ na tuu njegu ili invalidninu (1000,00 kn), πto ovisi o Ëlanku
iz rjeπenja komisije. S tim rjeπenjem imate pravo na znak pristupaËnosti (obratite se Gradskoj upravi, za Zagreb je to na trgu S. RadiÊa) πto
Vam olakπava parkiranja u blizini bolnica, godiπnje oslobaanje cestarine na autocesti Zagreb-Rijeka (potvrdu podiæete kod naplatnih
kuÊica LuËko). Imate pravo na toplice (do 3. godine program majkadijete), na ortopedske cipelice, na patronaænog defektologa (dugo se
Ëeka), a nakon 3. godine djeteta i na pelene i vjeæbanje kod kuÊe.
51
Iskustva majke nedonoπËeta
PREPORU»ENA LITERATURA
1. “»arobno drveÊe uma: Kako razvijati inteligenciju kreativnost i
zdrave emocije u vaπeg djeteta od roenja do adolescencije”, M.
Diamond i J. Hopson, Ostvarenje, 2002.
2. “Dijete s posebnim potrebama: Poticanje intelektualnog i emocionalnog razvoja”, Stanley Greenspan, Ostvarenje 2003.
3. “Igre mozgalice” J. Silberg, Profil international 2002.
4. “Program baziËne perceptivno-motoriËke stimulacije”, L. Kiπ-Glavaπ
i ostali, Fakultet za defektologiju SveuËiliπta u Zagrebu
5. “Stimulacija perceptivnih i motoriËkih sposobnosti”, B. TeodoroviÊ i
ostali, Fakultet za defektologiju SveuËiliπta u Zagrebu
6. “Poticanje ranog govorno-jeziËnog razvoja: (namijenjeno roditeljima djece usporenog govorno-jeziËnog razvoja)” Renata Rade,
Foto marketing - FoMa, 2003.
7. “Malo dijete i prostor: igranje bez igraËaka” Renata Rade, Foto
marketing, 2002.
8. “Govor - ritam - pokret”, Ilona Posokhova, Ostvarenje 2003.
9. “Jezik i govor od roenja do 6. godine: od glasanja i prvih rijeËi
do poËetne pismenosti - potpuni vodiË za roditelje i odgojitelje” Kenn Apel i Julie Masterson, Ostvarenje 2004.
10. “Program emocionalnog poticanja govorno-jeziËnog razvoja:
Intenzivni program za obitelj, terapeute i edukatore” - Stanley I.
Greenspan i Diane Lewis, Ostvarenje 2004.
11.http://www.dinf.ne.jp/doc/english/global/david/dwe002/dwe00201.htm
- contents - puno praktiËnih savjeta za roditelje djece s cerebralnom
paralizom
52
Iskustva majke nedonoπËeta
RijeË struËnjaka o roditeljskim reakcijama
Kad se dijete rodi prijevremeno, roditelji Ëesto nisu spremni za taj
dogaaj, iz emocionalnih i praktiËnih razloga. Osobna ili organizirana
priprema za sam porod obiËno se provodi u zadnjem tromjeseËju, πto
Ëesto rezultira Ëinjenicom da mnoge æene nisu adekvatno informirane o
procesu poroda. Prijevremeni porod i roenje nedonoπËeta veÊina majki
doæivljava izrazito stresnim jer istovremeno trebaju izlaziti na kraj s
vlastitim oporavkom i usmjeriti emocionalnu energiju na potrebe
novoroenËeta.
Osim πto su izrazito zabrinuti zbog zdravlja djeteta, roditelji su Ëesto
preplavljeni nelagodom zbog izgleda jedinice intenzivne njege. Prostor
ispunjen razliËitim aparatima, zvukovima monitora, velikim brojem
novoroenËadi i medicinskim osobljem dodatno poveÊava zabrinutost.
LijeËnici i sestre mogu izgledati nedovoljno briænima zbog uæurbanosti i
zaokupljenosti medicinskim zbrinjavanjem Ëesto teπko bolesne djece.
Nedostatak privatnosti na takvom odjelu moæe u roditeljima izazvati
osjeÊaj da su pod stalnim nadzorom.
Nadalje, veÊina je roditelja iscrpljena nastojanjem da usklade odlaske
u bolnicu, posao i potrebe druge djece kod kuÊe.
Stres i tjeskoba majki je dodatno poveÊana zbog ponaπanja medicinskog osoblja i stalnih poruka da postoji vjerojatnost da ranije roeno
dijete umre ili bude bolesno. »esto je prisutno uvjerenje medicinskog
osoblja da Êe roditelji na roenje nedonoπËeta reagirati kao na osobni
gubitak, te da je neminovno tugovanje zbog “gubitka savrπenog djeteta”.
Meutim, roditelji ranije roenog djeteta osjeÊaju isti zanos i sreÊu kao i
svi ostali roditelji, uz dodatnu realnu zabrinutost zbog zdravlja svog
djeteta. Ovakva mjeπavina osjeÊaja moæe dovesti do situacije u kojoj
roditelji doæivljavaju medicinsko osoblje bezosjeÊajnim i hladnim, a lijeËnici i sestre roditelje kao nerealne i one koji negiraju situaciju i ne æele prihvatiti istinu. Dobro je stoga πto viπe otvoreno razgovarati, traæiti informacije i meusobno suraivati.
Kad se rodi dijete koje Êe imati poteπkoÊe u razvoju veÊina roditelja u
procesu prilagodbe prolazi kroz nekoliko faza.
Prva je faza stanje πoka koju oznaËava nedostatak emocija i neprihvaÊanja realnosti. »esto govore: “To ne moæe biti istina, to se ne dogaa
nama”. Roditelji su uglavnom u takvom stanju tjeskobe da ne mogu prihvatiti i razumjeti informacije o stanju djeteta Ëak i kada su im nekoliko puta
53
Iskustva majke nedonoπËeta
ponovljene i jednostavno predoËene. Nerijetko posumnjaju u toËnost
dijagnoze te i nakon nekoliko tjedana smatraju da su lijeËnici pogrijeπili.
U sljedeÊoj fazi moæe biti izraæeno stanje odbijanja, kada roditelji
vjeruju da Êe se dijete izlijeËiti na neki drugi naËin i kada Ëesto lutaju
traæeÊi savjete drugih (lijeËnika, osoba koje se bave alternativnom medicinom, drugih bolesnika, znanaca). Ako im oni i potvrde dijagnozu,
roditelji nerijetko poËinju osjeÊati srdæbu, krivnju, gubitak i depresiju.
Preplavljeni su osjeÊajem tuge, mogu imati smetnje spavanja ili psihosomatske smetnje (npr. glavobolje), povlaËe se iz svakodnevnih aktivnosti i iz druπtva, ne mogu se adekvatno posvetiti poslu i obavezama, Ëini im
se da viπe nikada neÊe biti sretni. Pritom mogu biti bijesni na sudbinu,
jedno na drugo, na dijete, no nerijetko i na medicinsko osoblje.
KarakteristiËno je da oËevi obiËno duæe ostaju u fazi odbijanja i skloni
su zaokupljanju medicinskim detaljima vezanima za stanje djeteta kako bi
se zaπtitili od depresivnih osjeÊaja. S druge strane, majke Ëesto produæeno pate od osjeÊaja tuge i krivnje. Dobra meusobna komunikacija i
dijeljenje osjeÊaja pomaæu roditeljima da se bolje osjeÊaju.
Posljednja je faza prilagodba na novu situaciju i promjena naËina æivota kada roditelji realno sagledaju situaciju i usmjere energiju na
potrebe djeteta i njegovu buduÊnost.
Dobra psiholoπka prilagodba je proces, a ne dogaaj. To je dugotrajno nastojanje da se uspjeπno izae na kraj s izazovima æivota roditelja
djeteta s poteπkoÊama u razvoju i uz to uæiva u roditeljstvu unatoË povremenim neuspjesima i razoËaranjima.
Pripremila mr.sc. Marina GrubiÊ, prof. psiholog
Klinika za pedijatriju, KBC Zagreb
54
Iskustva majke nedonoπËeta
PraktiËni savjeti prijateljima
i rodbini roditelja nedonoπËeta
Ono πto okolina mora znati jest da je to veoma teæak i zbunjujuÊi period za nove roditelje. Biti roditelj nedonoπËeta je moæda najstresnija stvar
koja Êe se ikada desiti tim roditeljima. Oni mogu biti u jednom trenutku
veoma zabrinuti, a s druge strane ponosni i zaπtitniËki nastrojeni prema
djetetu. Roditelji nedonoπËadi definitivno trebaju svu podrπku koju mogu
dobiti u πirokom dijapazonu. Oni ne znaju kako treba reagirati - kao ni
Vi.
Ono na πto su se roditelji nedonoπËadi poslije æalili je osjeÊaj izolacije
s kojim su se susreli jer su ih prijatelji i rodbina izbjegavali u tom kritiËnom
trenutku njihova æivota. NovopeËeni roditelji mogu biti preokupirani, iscrpljeni od brige, pod stresom - ali oni trebaju znati da su njihovi prijatelji i
rodbina joπ uvijek s njima.
Neki Êe savjeti izgledati kontradiktorni - πto znaËi da se treba biti
paæljiv u primjeni tj. treba ih prilagoditi danoj situaciji. Ljudi reagiraju na
razliËite naËine i svaki roditelj i svako dijete su razliËiti.
- Budite obzirni prema emocionalnoj napetosti koju uzrokuje prijevremeno roenje u æivotu roditelja. Trudite se da im ne oteæate æivot.
- Nedonoπeno dijete ili djeca mogu biti veoma bolesni, stoga nije zgodno pretjerati s Ëestitarenjem. Budite svjesni πto prolaze roditelji i koji
su njihovi strahovi za dijete.
- S druge strane, mnogi roditelji nedonoπËadi su priznali da im je
pomanjkanje Ëestitanja od strane rodbine i prijatelja bilo veoma
bolno i æalosno. Iako se ne zna kada Êe dijete izaÊi iz bolnice,
roditelji nedonoπËadi vole primati darove za njega jednako kao i
roditelji djece roene u terminu (djeËja odjeÊa i igraËke) jer im to na
neki naËin Ëini stvarnijim dolazak djeteta.
- Ako roditelji nedonoπËadi imaju i drugu djecu, uËinite sve πto moæete
da ih priËuvate, zabavite ako ona to æele, utjeπite ih u njihovim strahovima, te im priuπtite opuπtajuÊe skloniπte ako ikako moæete.
- Ako πaljete cvijeÊe, budite jako paæljivi u izboru vrste cvijeÊe jer neke
vrste asociraju na pogreb. Ako πaljete Ëestitku, pazite kakva Êe biti na
njoj slika: neprikladna je slika bucmastog zdravog djeteta. Puno prikladnije je da na komadu papira napiπete vlastitu poruku, stih, neπto
od srca, umjesto da koristite standardne poruke.
55
Iskustva majke nedonoπËeta
- Pripazite da ne biste opteretili roditelje s oËekivanjem uobiËajenih
normi ponaπanja - oni se muËe s mnoπtvom problema i moæda nemaju niti vremena niti energije Ëak da neko vrijeme i razgovaraju sa
svima. Shvatite ih ako vam ne vrate telefonski poziv. Njima Êe biti
drago da znaju da mislite na njih.
- Ako postoje kakvi praktiËni poslovi kojima mislite da bi mogli pomoÊi
roditeljima, uËinite to na najneupadljiviji naËin. Ako se moæete
pobrinuti oko kuÊnih ljubimaca, pomoÊi u ËiπÊenju kuÊe, peglanju,
pripremi obroka i pri tom ostavite cvijeÊe, uvijek Êe se cijeniti vaπ trud.
- Hrana je veoma prijatna utjeha, a roditeljima nedonoπËeta treba sva
utjeha koju mogu dobiti. Kupovanje hrane u supermarketima moæe
biti nepodnoπljivo roditeljima koji se trude da zajedno s djetetom
svladaju teπkoÊe s opasnostima koje prijete njegovom zdravlju.
- Saznajte da li im odgovara da ih posjetite ili kako roditelji æele da se
ophodite prema posjetima i poπtujte njihove æelje. Ako ste bliski
roak, moæete obavjeπtavati obitelj i prijatelje o djetetovom zdravlju
tako da olakπate roditeljima da ne moraju svakome ispoËetka opisivati stanje i probleme djeteta.
- Budite uz njih i radite za njih. Ne udaljavajte se jer je situacija teπka.
Neka nedonoπËad ostaju dugo u bolnici i podrπka obitelji i prijatelja
s vremenom splasne dok roditelji postaju sve viπe iscrpljeni bo-lniËkom
rutinom. »esto potreba za podrπkom raste kako vrijeme prolazi.
Preuzeto s http://home.vicnet.net.au/~earlyed/oct99/faq.htm
Literatura:
U tekstu su dana osobna iskustva i iskustva roditelja nedonoπËadi s
http://pub45.ezboard.com/fmameibebefrm43, a struËni dijelovi su preuzeti s
Interneta, Ëasopisa “Bebe”, knjige “Klinika Mayo” i “DjeËja psihologija”.
http://www.modimes.org
56