e-Glasnik DZBiH | #2 | 2013 Stručne teme | Prelazak sa EN 287-1 na EN ISO 9606-1 Uvod EN ISO 9606-1, predviđeni nasljednik standarda EN 287-1, izazvao je mnogo kontroverzi u evropskoj industriji. Trenutni standard EN ISO 96061 (izdat sredinom 2012 god.) se u različitom obimu koristi u Evropi (npr. ne koristi ili se veoma rijetko koristi u Holandiji i Belgiji). Ipak, realnost je da se poslije mnogo godina „vjernog“ korištenja u Evropi, stari standard EN 287-1 treba zamijeniti standardom EN ISO 9606-1. Praktično, u Evropi od oktobra 2013 god. EN ISO 9606-1 smjenjuje (zamjenjuje) EN 287-1, i postaje harmonizirani standard. Tako će se u naredne 2 godine (24 mjeseca), u predviđenom prelaznom periodu, na snazi biti dva standarda za provjeru stručne osposobljenosti – certifikaciju (ili atestaciju) - zavarivača. Ova zamjena sa sobom donosi mnogo stvari koje nisu jasne, posebno u prelaznoj fazi. Što se tiče bosansko-hercegovačko tržišta, prema Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine (BAS), obzirom na kašnjenje obavijesti o prihvaćanju standarda EN ISO 9606-1 u Evropi (od strane CEN/ISO), standard bi se trebao naći u Planu za preuzimanje tek u periodu 2014. godine. Do tada, u Bosni i Hercegovini, na snazi je samo BAS EN 287-1:2012. Naravno, primarno uvažavajući tržišnu orijentaciju bosansko-hercegovačkih firmi, o predmetnom prelazu sa jednog na drugi standard je bitno već sada razgovarati i informirati širu zavarivačku zajednicu. U vezi sa navedenim prelazom sa EN 287-1 na EN ISO 9606-1 Evropska federacija za zavarivanje, spajanje i sječenje (EWF) izdala je i „EWF vodič za prelazak sa standarda EN 287-1 na EN ISO 9606-1 na što efikasniji način“ (eng. EWF Guide to deal with the transition from EN 287-1 to EN ISO 9606-1 as efficiently as possible). U nastavku donosimo najvažnije informacije iz EWF vodiča, pripremljenog od strane tehničkih komiteta za zavarivanje Holandije i Belgije. Razlog zašto je ovaj prelaz tako važan leži u činjenici da su za kreiranje njegovih osnovnih postavki ovlaštena tijela izričito ugledala na zahtjeve koje drugi, „konkurentni“, standardi postavljaju (kao što su američki ASME BPVC kod i AWS). 17 e-Glasnik DZBiH | #2 | 2013 Ovaj dokument ima za cilj da posluži kao vodič o tome kako se nositi sa ovim prelaskom na najefikasniji mogući način. To ne znači „moranje“, ali možda pruža razjašnjenje koje je potrebno čitatelju. Možda nepotrebno, ali je potrebno naglasiti da ovaj dokument ne zamjenjuje standard, nego ga naprosto objašnjava sa nešto više detalja. Da bi kratka objašnjenja iz Vodiča bila jasnija, krenimo prvo od aktualnog sistema označavanja – oznake certifikata zavarivača prema EN ISO 9606-1, čime će se jasnije razumjeti izmjene u odnosu na označavanje definirano prema EN 287-1 5. Primjer oznake certifikata zavarivača prema EN ISO 9606-1 ss nb Oznake za detalje zavarenog spoja – ispitnog uzorka Oznaka ispitne pozicije Oznaka dimenzija ispitnog uzorka („s“ za ostvareni metal šava; „D“ za prečnik cijevi) Oznaka tipa i klase dodatnog materijala Oznaka grupe dodatnog materijala (od FM1 do FM6) Oznaka tipa zavarenog spoja (sučeoni ili ugaoni) Oznaka oblika proizvoda (lim ili cijev) Oznaka postupka zavarivanja Oznaka standard prema kojem se izvodi provjera stručne osposobljenosti ISO 9606-1 ISO 9606-1 141 T BW FM4 S s3.6 D60 PH ss nb s3.6 PH 141 T BW FM4 S D60 Posmatrajući novi sistem označavanja certifikata zavarivača dvije su ključne razlike, a to su: - Nema više oznake grupe osnovnog materijala, ova oznaka je zamijenjena oznakom grupe dodatnog materijala. - Ne koristi se oznaka debljine osnovnog materijala „t“, već je ista zamijenjena oznakom „s“ koja određuje debljinu ostvarenog (deponiranog) metala šava. Primjer i objašnjenje novog sistema označavanja, na engleskom jeziku, može se preuzeti sa web stranice Njemačkog društva za zavarivanje (DVS). 5 18 e-Glasnik DZBiH | #2 | 2013 Naravno, na početku oznake se koristi „ISO 9606-1“ da označi standard prema kojem je izvršena provjera stručne osposobljenosti. Referentni standardi Lista referentnih standarda je potpuno ažurirana prema postojećem stanju, pri čemu su skoro sve reference bez datuma. To znači da se navedene reference upućuju na najnoviju verziju standarda. Dakle, budite oprezni. Simboli i skraćenice Za ispitne komade Na ovoj listi je samo uvođenje „s“ upadljivo, pri čemu označava debljinu metala šava ili debljinu spoja pri zavarivanju sučeonog spoja. Ovaj parametar počinje biti važan kad gledamo obim osposobljenosti. Za dodatne materijale U cilju osiguranja najšire primjene različitih kodova i standarda, postoje opcionalne dvije kategorije za obložene elektrode: jedna kategorija je zasnovana na oznakama specifičnim za AWS; a druga na bazi slova kao što smo već navikli sa „starim“ EN 287-1. Pregled oznaka dodatnih materijala prema EN ISO 9606-1 Grupa FM1 FM2 FM3 FM4 FM5 FM6 Dodatni materijal za zavarivanje Nelegirani i sitnozrnasti čelici Primjeri primjenjivih ISO standarda Primjeri primjenjivih AWS standarda ISO 2560, ISO 14341, ISO 636, ISO 14171, ISO 17632 AWS A5.1, AWS A5.18, AWS A5.17, AWS A5.20 Visokočvrsti čelici ISO 18275, ISO 16834 ISO 26304, ISO 18276 AWS A5.5, AWS A5.28, AWS A5.28, AWS A5.23, AWS A5.29 ISO 3580, ISO 21952, ISO 24598, ISO 17634 AWS A5.5, AWS A5.28, AWS A5.23, AWS 5.29 Čelici otporni na puzanje sa Cr >3,75% Čelici otporni na puzanje sa 3.75 ≤ Cr ≤ 12% Nehrđajući i toplootporni čelici Nikl i legure nikla ISO 3580, ISO 21952, ISO 24598, ISO 17634 AWS A5.5, AWS A5.28, AWS A5.23, AWS 5.29 ISO 3581, ISO 14343, ISO 17633 AWS A5.4, AWS A5.9, AWS A5.22 ISO 14172, ISO 18274 AWS A5.11, AWS A5.14 19 e-Glasnik DZBiH | #2 | 2013 Budući da su to dva usporedna sistema, preporučeno je da se koriste oba sistema na certifikatima, sve sa ciljem da se spriječi moguća zabuna sada i u budućnosti, kao i da se certifikat omogući raspoznatljivim i za ASME, i za AWS i za ISO. Esencijalne varijable i obim osposobljenosti Glavna promjena u odnosu na EN 287-1 je to da je osnovni materijal zamijenjen dodatnim materijalom za zavarivanje. Ovo se u Vodiču objašnjava na način da se osnovni materijal svejedno mora unijeti (upisati), ali bez dodjeljivanja obima osposobljenosti za isti. Postupci zavarivanja Najveća promjena je vezana za MIG/MAG postupak zavarivanja, gdje se javlja možda i najveći problem. Naime, zavarivaču koji je osposobljen za područje zavarivanja prenosom metala tzv. kratkim spojem (eng. short arc; postupci 131, 135 ili 138) je također dozvoljeno zavarivanje drugim tipovima prenosa metala (kapljičasto, pulsirajuće, sprej luk) ali ne i obrnuto. Postavlja se pitanje: Kako utvrditi da li smo u području zavarivanja kratkim električnim lukom? Možete naravno reći „može se čuti“ ili „samo pogledajte mnoge dijagrame koje mi svi znamo“. Ali šta da radimo na primjer sa modernim izvorima struje za zavarivanje, koji ponekad variraju struju na vrlo suptilan način, skupa sa prenosom metala u električnom luku? Ovdje je zaista potreban zdrav razum. Režim čistog prenosa metala kratkim spojem je postignut ukoliko se zavarivanje izvodi sa izvorom napajanja na kojem su napon luka i brzina žice podešeni na male vrijednosti, pri čemu tokom zavarivanja nastaju kratki spojevi i gašenja električnog luka. Ovakva oprema za zavarivanje je podešena da radi sa određenim naponom luka i brzinom žice, pri čemu se kao izlaz dobiva varijabilna jačina struje: izvor struje ima CV (eng. Constant Voltage) strujno-naponsku karakteristiku. Ukratko, to je slučaj koji imamo kod konvencionalnih MAG izvor struje. U mnogim modernim uređajima za zavarivanje ne postoji čisti kratki električni luk, nego ono što je poznato kao „modificirani kratki električni luk“ kako ga nazivaju neki proizvođači opreme za zavarivanje; odnosno, npr.: CMT od Fronius-a ili STT od Lincoln Electric-a, i slični. Ovakav modificiran električni luk kratkog spoja nije prihvatljiv za osposobljavanje zavarivača za kratki električni luk. Dakle, zavarivač se može kvalificirati za zavarivanje kratkim lukom samo ako su kao izvori struje korišteni uređaji 20 e-Glasnik DZBiH | #2 | 2013 koji se mogu podesiti da rade kao konvencionalni uređaji za zavarivanje sa CV strujno-naponskom karakteristikom. Tip zavarenog spoja Jedan važan podatak koji poznajemo iz zadnje revizije standarda EN 287-1, iz 2011 god., je činjenica da se ugaoni spoj ne može kvalifikovati ispitivanjem sučeonog spoja. Međutim, ovdje je zatražena određena alternativa, kombinovani ispitni komad (EN ISO 9601-1, Aneks C), pri čemu se jedan dio zavaruje kao ugaoni spoj, a drugi dio kao sučeoni, i oni se ispituju skupa. Također, korištenje ove opcije mora biti posebno navedeno u certifikatu. Položaji zavarivanja Po prvi put standard pravi aktivnu razliku između položaja za ispitivanje i položaja za zavarivanje. Razlika postoji već dugo vremena (možda to znate već dugi niz godina iz standarda ASME BPVC, ali ovo nije bilo korišteno, ili skoro nikako, u ISO ili u CEN standardima). U principu „PA“ ili „PB“ su oznake samo za označavanje pozicije ispitnog uzorka. Ove ispitne pozicije imaju tolerancije sa kojim proces ispitivanja mora biti izvršen. Različito je sa položajima zavarivanja, odnosno položajima u kojima dijelovi materijala mogu biti spojeni u toku proizvodnje. Ovi su označeni sa imenima kao što su „ravna“, „horizontalna“, „nadglavna“, itd. I ovdje postoje tolerancije koje su opisane u EN ISO 6947. To je ujedno i razlog zašto npr. ispitna pozicija PH (za cijevi), nema veći opseg osposobljenosti od PH, već samo za PA (ravni), PE (nadglavni), PF vertikalni prema gore). Dozvoljeni položaji zavarivanja u proizvodnji su sada usklađeni sa onim definiranim prema ASME BPVC Sec.IX i AWS, gdje se ovaj princip koristi bez problema. Tako, prema Vodiču, savjetuje se korištenje oba sistema označavanja pozicija (EN ISO i ASME/AWS) za Vaše certifikate, jer tako napravljen certifikat će biti najvjerovatnije prihvaćen od široke grupe inspektora ili osoblja za nadzor. Period važenja i načini produženja važnosti certifikata Bitan novi zahtjev je da se već sa prvom kvalifikacijom mora definirati na certifikatu kako će se vršiti produžavanje certifikata u budućnosti. Izbor je moguće napraviti birajući jednu od mogućnosti (EN ISO 9606-1, Par. 9.3). Potrebno je razumjeti da ispunjavanje ovog zahtjeva određuje izbor za svako produženje kvalifikacije. 21 e-Glasnik DZBiH | #2 | 2013 Također, u cilju potvrđivanja (ovjeravanja) važnosti certifikata da prema standardu nije namjera da koordinator zavarivanja kompanije potpisuje privremene potvrde „na brzinu“ ako će produženje izvršiti poslije dvije ili tri godine. Potrebno je naglasiti da proizvođač ima odgovornost za proizvod koji isporučuje. Ukratko, certifikat zavarivača je moguće produžiti na jedan od sljedećih načina: 1. Zavarivač radi novi test osposobljavanja svake tri godine. 2. Stara metoda je također opcija; svake dvije godine se ispituju dva zavara napravljena tokom zadnjih šest mjeseci prije isticanja certifikata. 3. Osposobljenost zavarivača važi bez ograničenja pod sljedećim uvjetima: a) Validnost je potvrđena svakih šest mjeseci; b) Zavarivač radi za istog proizvođača, i c) Sistem kvaliteta proizvođača zadovoljava zahtjeve EN ISO 38342 ili EN ISO 3834-3; i ovo mora biti verifikovano od strane ovlaštene organizacije (npr. Ovlaštenog nacionalnog tijela; ANBa, ili IIW/EWF-a). d) Proizvođač dokumentuje da je zavarivač zavario zavarene spojeve zadovoljavajućeg kvaliteta, na osnovu kriterija primjenjivih standarda proizvoda, kao što su npr.: EN 13445, EN 1090, EN 12592, EN 12953, ili sličnih. Ovdje se jasno pokazuje uticaj da se izvrši pripisivanje odgovornosti proizvođaču. Posebno opcija 3 daje ovlaštenja koordinatoru zavarivanja da „svoje“ zavarivače zadrži uz pomoć dobro osmišljenog administrativnog sistema. Ovo je tipična filozofija koja dolazi iz ASME koda. Certifikat zavarivača Standard jasno kaže da je izdavanje certifikata strogo isključiva odgovornost ispitivača ili ispitnog tijela, i u dodatku A je predstavljena preporučena forma ili obrazac certifikata. Iz istog je uočljivo da, pored obaveznih esencijalnih parametara, u certifikatu moraju biti zabilježeni određeni parametri koji nisu esencijalni (npr. grupa i podgrupa osnovnog materijala, zaštitni gas, i slično). 22