Boscodanas don prosinac 2014 salezijanski vjesnik - glasilo salezijanske obitelji - broj 4 - 2014 cijena 10 kn don LectioDivina Boscova pisma Blaženi Filip Rinaldi Blagoslovljen Božić i sretna Nova Godina prosinac 2014 1 Urednikova riječ • Put Foto: Božidarka Marković D ragi prijatelji i čitatelji glasila Don Bosco danas, Budući da je dolazak našega božanskog Spasitelja blizu, možda se pitamo što nam je činiti da bismo se dostojno mogli pripraviti na tako veliki događaj? Sveti Ivan Krstitelj nam poručuje: “Činite pokoru, poravnajte sve bregove vaše oholosti, popunite sve doline vaše mlakosti i malodušnosti, jer spasenje je blizu”! Te doline su naše slabosti, koje nas, kad postanu brojne, odvode u malodušje. Pogled i sjećanje na učinjene pogrješke, donose sa sobom čuđenje i strah koji ubijaju srce. Brojne su doline što ih trebamo prije dolaska našega Gospodina ispuniti povjerenjem i nadom, . “Poravnajte brda i brežuljke!” Koja brda? Koje brežuljke? Što je to? Ništa drugo, doli taština, oholost i vlastita umišljenost. Sve su to velike prepreke dolasku našega Gospodina, koji, znamo dobro, obično ponižava i umanjuje oholice. On je onaj koji prodire u dubine srdaca, otkrivajući u njima svaku skrivenu oholost. “Poravnajte putove i staze, ispravite one koji su krivudavi da postanu pravi”. Sve bi se to moglo svesti na jedno: “Ispravite sve svoje krive namisli čineći pokoru, i nastojte se svidjeti samo Bogu. To bi, drago braćo i sestre, trebao biti naš jedini cilj: svidjeti se Bogu, kročiti njegovim putem i njegovim stazama, koji su jedini istiniti i pravi. Ispraviti putove, mrtvljenjem izravnati naše ćudi od naših poroka, navezanosti, neprihvaćanja i sumnji. Svi smo na to pozvani. Oh, kad bismo u tome mogli ustrajati! I ne samo sada u ovo vrijeme Došašća, nego cijeli naš život. Toliko smo promjenljivi i nestalni! Ima ljudi, koji su u jednom trenutku dobre volje, sa svima dobro, radosni su; no odjednom, pohodi li ih i najmanja poteškoća, vidimo kako se brzo mijenjaju, postaju žalosni i zabrinuti. Dragi prijatelji, u svakom slučaju, ne nedostaje nam krivudavih i grbavih putova za ispravljanje prije dolaska našega Gospodina. Potrudimo se, svatko za sebe i svi skupa. Želim vam sretan i radostan Božić. Na dobro vam došlo porođenje Isusovo! I pratio vas Božji blagoslov tijekom cijele Nove 2015. godine! Vaš urednik Don Sebastijan Marković, urednik Boscodanas SALEZIJANSKI VJESNIK Glasilo Salezijanske obitelji „Don Bosco danas“ službeno je glasilo Salezijanske obitelji. „Salezijanski vjesnik utemeljio je don Bosco 1877. godine. Prvi broj „Salezijanskog vjesnika“ na hrvatskom jeziku pod nazivom „Blaženi Ivan Bosco“ izašao je u siječnju 1930. Vjesnik pod imenom „Don Bosco danas“ od 1990. izlazi četiri puta godišnje. don ADRESA UREDNIŠTVA I UPRAVE Don Bosco danas Omiška 8, 10000 Zagreb, Hrvatska (Croatia) web: www.donbosco.hr tel: +385 1 36 88 130 fax: +385 1 38 36 647 SADRŽAJ: Poruka Vrhovnog Poglavara 4 Naša obitelj iščekuje Božić 6 Don Boscova pisma 10 Lectio Divina 11 Razne grane salezijanske obitelji 12 Međunarodni salezijanski povijesni kongres 15 Blaženi Filip Rinaldi 16 Don Bosco na EXPO-u 2015. u Milanu 19 Škola animatora 19 Salezijanska obitelj u godini Posvećenog života 20 Hvala redovnika 21 Salezijanski omladinski centar don Bosco Ngangi 22 Božićna priča 26 Naši razgovori 28 Izlet KDS-a “Laura” u Karlovac 29 IN MEMORIAM 29 Duhovna obnova za djevojke 30 Priča za laku noć 31 GLAVNI UREDNIK: Sebastijan Marković e-mail: [email protected] UREDNIČKO VIJEĆE: Valentina Baričević, Luka Hudinčec, Iva Nikolić CIJENE HRVATSKA I BOSNA I HERCEGOVINA: Pojedinačni primjerak 10 kuna, Godišnja pretplata 40 kuna EUROPA: Godišnja pretplata 12 EUR PREKOOCEANSKE ZEMLJE: Godišnja pretplata 30 USD, 35 AUD, 30 CAD Za 10 i više primjeraka istog broja odobravamo popust od 15 posto BROJ I NAZIV RAČUNA: „Zagrebačka banka“, d.d., Zagreb, SWIFT ZABA HR2X IBAN: HR2623600001101275240 Hrvatska salezijanska provincija NAKLADNIK: Hrvatska salezijanska provincija, Omiška 8, 10000 Zagreb Hrvatska GRAFIČKA PRIPREMA I DIZAJN, GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Božidarka Marković NASLOVNICA , FOTO: Božidarka Marković ZADNJA STRANICA , FOTO: Božidarka Marković LEKTURA: Ivan Marijanović 200 TISAK: KERSCHOFFSET Ježdovečka 112 10250 Zagreb - Lučko Br. 4/2014 ISSN 1330-1713 LIST IZLAZI 4 PUTA GODIŠNJE prosinac 2014 3 Poruka Vrhovnog Poglavara G ospodin nas još jednom poziva imenom, posvećuje i šalje naviještati i biti poput njegova ljubljenog Sina, Isusa Krista. I ja vas šaljem i od vas tražim: budite pravedni poput Oca, sluge bez povlastica i vršite uvijek volju Očevu. Don Bosco je želio da njegove družbe budu poput Crkve pape Franje – “Crkve u izlasku”. Mi smo obitelj koja je imala oca s velikim srcem, ispunjenim strašću, koje nikada nije prestalo sanjati, koje nam je darovalo mnoge misionarske snove, koji su danas i naši snovi. Valdocco, Marija Pomoćnica, misionarsko poslanje: to su tri vrijedne stvari koje možemo ponuditi svijetu, osobito mladima i najpotrebitijima u našem globalnom selu; zajedničku karizmu za koju smo svi odgovorni. To su tri stvari s kojima dosežemo sve krajeve svijeta! U stvari, naš ljubljeni Don Bosco je stigao preko svojih sinova i do daleke, gotovo nepoznate Vatrene zemlje, na jug juga ne toliko istražene Patagonije, zemlje hrabrog naroda otvorenog prema Uzvišenom te ljubavi prema zemlji i prema stvorenom. Bio je to pothvat koji je nosio brojne žrtve i tegobe naše braće i sestara, i koji je pomogao rastu 4 prosinac 2014 Svi smo misionari i razvoju ne samo vjere već i kultura i društva u zemljama regije. Danas imamo Svetog Oca koji je došao iz tih krajeva i koji je na primanju za sudionike Općeg sabora izrazio ovu želju: “Les pido, no me dejen la Patagonia!”, Tražim od vas da ne napustite Patagoniju!” Nudim vam tri poticaja, kako je to radio Don Bosco. Prvi je nadahnut prorokom Ezekielom, a glasi: Biti pravedan poput Boga. Biti pravedan znači biti transparentan, ne koristiti dvoznačan govor niti skrivene namjere. Pozvani smo biti iskreni, ponekad snalažljivi u evanđeoskom značenju, kako nas uči Isus, ali uvijek ljudi u kojima nema prijevare, kao u Natanaela. Biti pravedni znači imati jasnu motivaciju, biti sposobni uvijek reći istinu o sebi samima i o drugima. Ne ide se u misije (u bilo koji oblik misije, i one vrhovnog poglavara) ako se traži samog sebe, ako se traži moć ili se želi nametnuti drugima, ako netko duboko vjeruje da je ono što nosi velika vrijednost (što uistinu i jest), vrijednost puno veća, bolja od onoga što će naći u drugima i u mjestima u koja dođe. Biti pravedni poput Boga znači potpuno uroniti u milosrdno srce Boga, koji ljubi grješnika i koji uvijek pruža drugu priliku i uvijek je spreman primiti u zagrljaj ljubljenog sina koji dolazi izdaleka. Kao pomoć, Psalam 25. uči nas moliti cijelim srcem: “Pokaži mi, Gospodine, svoje putove, nauči me svojim stazama! Istinom me svojom vodi i pouči me…” Ps 25,4-5) Poslanica svetog Pavla Filipljanima inspirirala me za drugi poticaj: Biti sluge bez povlastica. Apostol nam je • don Ángel Fernández Artime (Vrhovni Poglavar) sa salezijanskim kandidatima. Foto: ANS (Salezijanska novinska ostavio ovaj kri- agencija) stološki himan koji su zasigurno molili već prvi kršćani. Ovaj himan je čin vjere: ljine, biti povezan u istinskom zajedništvu duha, Krist Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti namjera, molitve i ljubavi. Braćo i sestre, Gospodina nas poziva i šalje da s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge… (Fil 2,5-7). Predragi, naša najvrjednija povlastica je što smo pozvani živjeti budemo učenici misionari, koji žive ne samo velipoput Isusa, koji se “oplijenio” uzevši lik sluge. Svatko od nas je, ku Isusovu zapovijed da ljubimo jedni druge, već na poseban način, sluga drugima. I ovdje, prirodna napast za moći da ostvarimo Isusov san – želju koju je on izrekao obeskrijepljena je jasnim i šokantnim Isusovim primjerom. Staviti na rastanku: Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu se u službu onima kojima smo poslani, staviti se u službu i onima koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. (Iv 17,11) koji nisu zainteresirani, koji nas odbijaju ili se bore protiv nas. Tre- Vršiti Očevu volju znači svjedočiti svijetu da smo bamo biti mudri i preuzeti brigu o nama samima, o našim zajedni- sposobni biti braća i sestre među sobom i među cama, o našoj braći i sestrama, ali biti uvijek spremni dati cijeli svoj ljudima dobre volje, bez obzira na vjerovanje, život. Ići u misije znači odgovoriti na poziv da se dadne svoj život vjeru, religiju ili običaje. do zadnjeg daha, kako je to učinio Don Bosco za svoje – naše mla- Još jednom Gospodin nas poziva imenom, pode. Neka naša povlastica uvijek bude u službi onih koji su najpo- svećuje i šalje naviještati i biti poput njegova trebitiji, osobito mladima u opasnosti i najsiromašnijim narodima. ljubljenog Sina, Isusa Krista. I ja vas pozivam i Na kraju dolazimo i do trećeg poticaja koji želim podijeliti s vama.: od vas tražim: budite pravedni poput Oca, sluge bez privilegija i vršite uvijek volju Očevu. Vršiti Očevu volju! Vršiti Očevu volju jedni je valjan putokaz našem životu krštenika S majčinskom nježnom zaštitom Marije, Don Bosi posvećenih osoba. Drugog puta nema. Očeva volju ne izvrša- cove učiteljice, i s njezinim svakodnevnim primjevamo sami, pojedinačno, misleći da smo otkupitelji u novoj ver- rom, možemo postati istinski učenici-misionari te ziji. Nikada! Neka nitko ne bude zvan Mesija! Nitko od nas nije tako pomoći da “svaki jezik prizna: ‘Isus Krist jest pozvan zaobići odluke zajednice, zajednički rad, raditi rame uz Gospodin!’ - na slavu Boga Oca.” (Fil 2,11-12). Preveo Ivan Alojzije Terze rame s drugim odgajateljima-pastirima te, bez obzira na razdaprosinac 2014 5 Naša obitelj iščekuje Božić Božić je drugi najveći kršćanski blagdan, a za vjernike je svakako najdoživljeniji. Njime slavimo utjelovljenje druge božanske osobe Presvetoga Trojstva – Sina Božjega, Isusa Krista. Svako novo rođenje, neizmjerna je radost pa je i proslava Isusova rođenja u dugostoljetnoj kršćanskoj tradiciji i tradiciji hrvatskog naroda obilježena mnogim radosnim običajima. Običaji nisu samo folklor, oni su iznikli iz vjerničke duše i ako se tako žive dobivaju svoj puni smisao. Uz završetak građanske godine i početak nove liturgijske godine, razgovarali smo s dugogodišnjim župljanima župe Duha Svetoga na zagrebačkom Jarunu, proširenom obitelji Samaržija, koji su nam otkrili kako žive svoj vjerski život, osobito vrijeme pripreme i proslave Božića. 6 prosinac 2014 Naše sugovornike zamolili smo da nam se kratko predstave. Djed Ante nam progovara: „Mi smo velika obitelj. Moja supruga Marija i ja živimo u župi već 39 godina, koliko smo u braku i odmah smo se uključili u život i rad župne zajednice. Bog nam je podario dva sina: starijeg Danijela koji je oženjen Jasnom i mlađeg Tomislava koji je oženjen Lanom. Danijel i Jasna imaju troje djece: Luku (11), Anu (8) i Luciju (2g ). Svi živimo u istoj kući. Svaka obitelj ima svoj kat, ima svoje posebnosti, ali se često zajedno družimo.“ Na pitanje o tome kako je to živjeti zajedno u tri generacije, prva odgovara baka Marija: „Predivno! To je veliko bogatstvo.“ Malo - pomalo svi članovi, veliki i mali okupljeni oko stola u kuhinji djeda i bake progovaraju o svome životu, obiteljskim običajima, izazovima i načinima kako se s njima nose. Sve tri obitelji, što je moguće više, njeguju zajedništvo kod velikog obiteljskog stola za važne obiteljske trenutke kao što su rođendani, imendani, nedjelje u došašću, Božić, Uskrs i ostale obiteljske obljetnice. One se nikako ne zaboravljaju. O tome na poseban način brigu vodi baka Marija. Tada se uz svečani ručak svi članovi druže, razgovaraju, zabavljaju, ali i mole. Molitva je sastavni dio svakodnevice svake pojedine obitelji. Moli se ujutro, a ako se ne stigne prije odlaska u školu ili na posao, onda se moli putem pješice do škole ili pak u automobilu. Ali molitva se ne propušta. Moli se i kad se uz sve dnevne obveze stigne zajedno ručati, a ako ne, svaki pojedini član obavezno blagoslovi hranu koju će pojesti. Večernja molitva je ona koja zaključuje dan. Prije nego prijeđemo na razgovor o običajima zanima nas imaju li djeca svoje zadatke. Oboje vrlo ozbiljno odgovaraju za sebe dok odrasli s osmjehom na licu slušaju. „Trebamo slušati roditelje, ne svađati se, složiti krevete, pospremiti svoju sobu, brišemo prašinu, vadimo suđe iz perilice… Zanima nas kako im ide to obavljanje zadataka pa pitamo: „Izvršavate li uvijek te zadatke?“ Ovdje tata Danijel uskače: „Često! Povremeno!“ i prostorijom odjeknu smijeh pun dobrohotnosti. „Što još radite?“- zanima nas. „Pa…, učimo, hranimo ribice…“ odgovara Ana, ali se Luka brzo nadoveže: „Za ribice brinemo svi!“ „Dakle, za djecu i za ribice brinu svi?“ traži se pojašnjenje! „Da!“ odgovara mama Jasna uz srdačan i topao smijeh. Riječ po riječ i razgovor nas vodi do ljetovanja obitelji na moru. Tijekom praznika djeca s djedom i bakom, dok roditelji rade u Zagrebu provode dobar dio odmora na moru. Osim kupanja, sunčanja i zabave, te odlaska u crkvu nedjeljom, a i tijekom tjedna na krunicu i na sv. Misu, ako im vrijeme nije naklonjeno za kupanje, ljeto je odmor kad djeca na poseban način stječu vjersko znanje. Na njihov poticaj uveden je predivan običaj. U smiraj ljetnih večeri, svako do dvoje većih izabere neki odlomak iz Biblije, pročita ga, pa potom baka i djed objašnjavaju što taj biblijski odlomak znači i kako ga pretočiti u život. To je vrlo zanimljivo i djeca svjedoče da su tako puno naučili i da puno razgovaraju. Doznajemo da roditelji puno više odgajaju za dužnosti, proširuju horizonte novim i znakovitim iskustvima, putovanjima, pomažu u stjecanju radnih navika i razvoju sposobnosti, uključuju djecu u rad župe po uzoru na vlastito iskustvo, dok djed i baka, kao dvoje blagih strpljivih oslo- • Obitelj Samaržija. Foto: Sebastijan Marković prosinac 2014 7 naca, više pažnje posvećuju za poučavanje djece u vjeri i osjećaju za sveto. Oboje starije djece, Luka i Ana, redoviti su i aktivni članovi dječjeg župnog zbora „Don Boscova radost“ i odlikuju se spontanošću, velikodušnošću, dobrotom i lijepim glasom. Da vole pjevati otkrivaju odrasli članovi obitelji, jer im djeca često pripremaju duhovne koncerte. Luka je najavljivač, Ana solo pjevačica, ponekad su i u duetu, a ponekad im se u pozadini veselim žvrgoljanjem pridruži seka Lucija koja ipak najviše voli plesati. Takav koncert često od slušatelja napravi pjevače pa su svi zajedno kao obiteljski zbor koji kroz pjesmu mole i slave Boga. U župi su aktivni svi: Djed Ante je s pokojnim don Petrom Šimićem bio prisutan još kad je bager zakopao prvu jamu za izgradnju crkve Duha Svetoga. U mnogim tehničkim stvarima u brizi oko te crkve ili svetišta Sveta Mati Slobode, gospodin Ante aktivan je od početka. Baka Marija također od početka postojanja župe aktivno sudjeluje u velikom župnom zboru njegujući liturgijsko pjevanje i darujući svoj talent za rast Božjeg Kraljevstva. Gospodin Ante niz godina bio je član župnog pastoralnog vijeća, a od jeseni ga je u toj ulozi zamijenio sin Danijel koji je u župi „ko doma“ još od dječačkih dana. Dugogodišnje ministrantsko iskustvo ujedinjeno s iskustvima nezaboravnih ljetovanja na otoku Prviću usadilo je u njemu ljubav prema salezijanskoj karizmi i Don Boscu. Mama Jasna, kad su djeca porasla, uključila se u skupinu liturgijskih čitača, a zajedno s bakom, kad god je to potrebno pripomogne u • Obitelj Samaržija uz adventski vjenac. Foto: Sebastijan Marković 8 prosinac 2014 pečenju kolača za događaje i proslave u župi. Župa je za obitelj Samaržija drugi dom – mjesto gdje se živi i raste, prostor u kojem se prima i u kojemu se daje. Baka Marija već je sedam godina voditeljica Molitvene zajednice svetoga Josipa koja broji oko 190 članova i svake se srijede okuplja se na molitvu u crkvi Duha Svetoga. Zajednica je iznikla iz nadahnuća molitve za malog Luku kojemu je u dobi od dvije godine dijagnosticiran rak oka i prijetila sljepoća. Nakon uspješne operacije Luka danas dobro vidi i jako voli čitati, a saznajemo da je ljubav prema knjizi naslijedio od mame. No, sve je počelo molitvom obitelji i nekoliko prijatelja župljana i svećenika za njegovo zdravlje po zagovoru svetoga Josipa, proširivši se odmah na vjernike župe, koji su se odmah priključili molitvama devetnice sv. Josipu uz Gospinu krunicu, završavajući najsvečanijim dijelom sv. Euharistijom, svakodnevno, puna 2,5 mjeseca. Iz te male zajednice iduće godine se formirala prava zajednica koju su svećenici salezijanci podržali i duhovno pratili, a koja danas moli za sve potrebe bližnjih, župne zajednice i preko koje se na jednostavno i neposredno vjerski formiraju mnogi župljani. Konačno dolazimo do teme došašća. Svake nedjelje u došašću veliki i mali Samaržije okupe se kod bake i djeda na ručku. Prije ručka pali se svijeća na vijencu, moli se, a potom se blaguje. Često se pjevaju i pjesme. Došašće je vrijeme budnosti. Tako su baka i djed, ne samo redoviti u njihovu pohađanju, nego i u animiranju i posluživanju. Roditelji se odazovu kad god to stignu s obzirom na djecu nježne dobi, ali Ana i Luka, također koji puta rano ustanu i sudjeluju u zornicama. Baka Marija opisuje nam dragi običaj na sam Badnjak. Obitelj prije večere zajedno kiti bor, zajedno se pjevaju Božićne pjesme. Iako nije post, čuva se običaj posnoga jela i zato se uz druga posna jela peku dolke (pogače od dizanog tijesta, premazano jajima). Osim njih ispeče se kuglof u čijem je središtu svijeća s trobojnicom koja se pali na Badnju večer. Najstariji muški član obitelji se prekriži: „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ što i ostali članovi prisutne tri obitelji učine, zatim pali svijeću započinjući molitvu blagoslova riječima: „Idemo svijeću paliti, Sveto Trojstvo slaviti i dragoga Boga moliti. Oče naš…“ Potom svi članovi nastavljaju moliti do kraja uz Zdravo Marijo i Slava Ocu. Po večeri svijeća se gasi crvenim vinom (znakom zdrave krvi) kap po kap spuštanjem sa žličice. Potom se promatra dim i prema starom ličkom običaju, prema njemu se ocjenjuje buduća godina. Svijeću gasi najstariji ukućan uz molitvu: „U ime Isusovo i Marijino“, a potom svi odgovaraju: „Pomogao nam Isus i Marija!“ Do prije dvije godine to je činio pradjed koji se već preselio u vječnost. Koliko su ga praunuci voljeli pokazuje njihova želja da mu okite borovu granu i odnesu na grob znajući da ih on s Neba čuva. Nakon večere, mlađa obitelj odlazi na tzv. „dječju polnoćku“ , a djed i baka na „veliku polnoćku“. Na Božić se svi zajedno sastaju na molitvi i ručku, a prije toga otvaraju darove koje im je donio Mali Isus. U poplavi darova i potrošnje zanima nas kako se nose s „blagdanskim ludilom.“ „Borimo se!“ spremno dogovara tata Danijel. „Nastojimo više stavljati naglasak na zajedništvo, provodimo kvalitetno vrijeme s djecom i kupujemo ono što nije štetno.“ Darovi su uvijek oni koji su i tako, svakodnevno potrebni.“ Lijepo je da svi daruju sve. Tako veća djeca nešto uštede i kupe kakvu sitnicu za odrasle, a isto tako izrade i napišu čestitke. Obitelj je medijski osviještena, moderna, ali gledanje televizije i boravak na računalu nastoji se dozirati prema potrebi i vrijednosti sadržaja. Na pitanje, što bi poručili čitateljima kako da se pripreme za Božić evo što su odgovorili. S time i završavamo naše druženje s obitelji Samaržija u zahvalnosti što su svoje životno iskustvo podijelili sa svima vama koji ste ga pročitali. Luka: „Neka idu više u crkvu, neka se više druže, imaju obiteljske ručkove i neka čitaju knjige duhovnog sadržaja“ Ana: „Ja bih im poručila da idu u crkvu, da se mole za ručkom, da pale svijeće, slušaju evanđelje i pjevaju.“ Mama Jasna: „Svim čitateljima želim mir, blagoslov, zajedništvo i da vrijeme provode u miru i ljubavi, i bez svađe.“ Tata Danijel: „Neka Božić proslave uz obitelj, jer slavljenje novorođenog Isusa uz obitelj sve skupa nas ispunjava srećom i daje smisao životu.“ Baka Marija: „Došašće je svakodnevno vrijeme pripreme za dolazak Isusov. Neka svakoga dana rade na sebi kroz molitvu, djela ljubavi, odricanje, i neka traže trenutke kroz dan kada će se sjediniti s Isusom u radu s djecom, na poslu, a posebno u Euharistiji. Neka znaju da dolazi Isus Krist!“ Djed Ante: „Vrijeme došašća je nešto najbolje što se moglo dogoditi čovjeku, jer nam otkriva da je Bog Otac ljudima poslao svoga Sina Isusa da nas spasi. To treba živjeti i prenijeti djeci.“ s. Valentina Baričević prosinac 2014 9 Don Boscova pisma Jednoj majci u potrebi Ed. Critica in E(m) III, pp. 133-134 11. rujna 1869. Preko časne sestre Filomene primio sam zamašnu svotu od 10 000 franaka, koju ste mi svojom dobrotom poslali na čast Marije Pomoćnice, a da je upotrijebim za različite troš- • Moja majka. Foto: Božidarka Marković 10 prosinac 2014 kove na novoj građevini. Nažalost, nisam se mogao zaustaviti porazgovarati s tom redovnicom, već sam je susreo samo na kratko te ju zbog toga nisam ni mogao zamoliti da vam prenese moju zahvalu. Sada, dok ispunjam ovu dužnost zahvaliti vam, obećavam kako ću nastaviti svakodnevno moliti za vas kad budem na oltaru Marije Pomoćnice slavio sv. Misu te se nadam da će prošnja koju ste uputili biti uslišana. Kažete mi kako do sada ova prošnja nije uslišana te da vaša obitelj trpi, nije mi poznato zbog čega, ali vas mogu ohrabriti riječima da nastavite moliti te da se prepustite Božjoj volji. Patnja se približava svome kraju. Postoje stvari koje vam se sada čine kao trnje, koje je Bog dao cvijeću, ali pogledajte prema križu i reci te: „Budi volja tvoja!“ To je sve što Gospodin traži od vas. Evo vam par savjeta. Obiteljske rane treba liječiti, a ne odstraniti. Ublažite ono što ražalošćuje, razgovarajte sa svima i savjetujte ih s ljubavlju. Odmjerenost će pomoći zacijeliti svaku stvar. Oprostite mi na ovoj slobodi, ne želim učiti onog tko zna više od mene. Sutra ću slaviti svetu Misu i moji će se mladi pričestiti po vašoj nakani. Neka Gospodin blagoslovi vas i cijelu vašu obitelj te neka vam podari dug i radostan život s vrijednim darom svete ustrajnosti. Primite moje najdublje iskazanu zahvalnost vašem dobročinstvu. Odani sluga, svećenik Ivan Bosco. K ao što smo spomenuli Don Boscu su pisali mnogi ljudi. U pojedinim dijelovima njegovog života vidimo kako je uspijevao odgovoriti i na četiri pisma tjedno. Mnogima je zahvaljivao na brojnim donacijama koje su mu davali. Nikada nije propustio u tom dopisivanju napisati i duhovni savjet kojim bi i on doprinio duhovnom rastu čitateljeve duše. Ovo je pismo nastalo kratko nakon što je sagrađena bazilika Marije Pomoćnice u Torinu. Salezijanska družba i njeno djelo se razvija te su potrebna mnoga sredstva kojima bi se nastavio njezin rad. Godina 1869. je i vrijeme kada Don Boscovo djelo postaje poznato i u granicama izvan Italije. Don Bosco u pismu zahvaljuje na lijepoj svoti novaca koju je dobrotvorka poslala te opisuje situaciju kako je došao do novca. Poseban je odnos imao Don Bosco prema svojim dobrotvorima. Lista njegovih dobrotvora nije imala kraja. Od Svetog Oca Pija IX. do brojnih domaćica i radnika iz cijele Europe. Salezijancima je ostavio na brigu molitvu i duhovno praćenje dobrotvora. Zbog posebno teške obiteljske situacije u kojoj se u pismu spomenuta dobrotvorka nalazila, a on ih nije poznavao, Don Bosco upućuje nekoliko korisnih životnih i duhovnih savjeta. Njegovo pouzdanje u Mariju Pomoćnicu i ovdje dolazi do izražaja. Na kraju pisma još jednom zahvaljuje te se potpisuje kako odani sluga. Priredio: Ivan Alojzije Terze Lectio Divina Draga braćo, veliki vam bratski pozdrav iz Italije. Nadamo se da ste dobro. Možda ste čuli da smo, nas desetak bogoslova, uz dopuštenj Provincijala, pokrenuli putem facebooka stranicu Lectio divina s Don Boscom. Podijelili smo se u grupe, po dvoje, za izradu, nakon toga sadržaj svi komentiramo te dobijemo krajnji proizvod. I na ovaj način pokušavamo, iako razdvojeni na relaciji Rim - Torino, živjeti i raditi zajedno kao što nam Konstitucije nalažu. Namjera nam je senzibilizirati mlade i sve ostale za ovu pobožnost. Netko može pitati zašto Lectio divina s Don Boscom? Naš otac Don Bosco je mnogo puta u svojim djelima koristio Sveto Pismo te je poticao salezijance na meditaciju. Pokušati ćemo ovim meditacijama dati salezijansku nit. U početku smo proveli ispitivanje među mladima te smo naišli na dobre komentare, kao i na veliku potrebu za ovakvim materijalom. Za sada smo najavili kako idemo kroz došašće iako nam je namjera ići svaki tjedan kroz godinu. Šaljemo vam prvi primjerak u PDF. Možda će nekome i dobro doći. Svake srijede objavit ćemo materijal za iduću nedjelju. Ukoliko je nekome potreban poradi rada s mladima, prije srijede, može nas upitati jer ga mi imamo spremnog tjedan dana prije. Svako vam dobro Braća bogoslovi. https://www.facebook.com/pages/LectioDivina-s-Don-Boscom/1661905684036043 prosinac 2014 11 Razne grane Predstavljamo vam Sekularni Institut Salezijanske “Don Boscove Obitelji Don Bosco je nadahnuo početak jednog širokog pokreta osoba koje na različite načine rade za dobro mladih. On sam utemeljio je Družbu svetog Franje Saleškog (Don Boscovi salezijanci), Družbu kćeri Marije Pomoćnice i Udruženje salezijanaca suradnika. Uključujući ove grane i druge koje su nastale u različitim dijelovima svijeta, Salezijanska obitelj danas broji 30 službeno priznatih grupa, koje broje 402.500 članova. Ove grupe žive u uzajamnom zajedništvu dijeleći isti duh i s različitim zvanjima nastavljaju poslanje koje je Don Bosco započeo. Don Boscova karizma nastavlja nadahnjivati ljude dobre volje. Trenutačno još 27 drugih skupina čeka da bi postale članovi Salezijanske obitelji. U ovom broju “Don Bosca danas” predstavljamo vam “Svjedoke Uskrsloga”, laički duhovni pokret Salezijanske obitelji. 12 prosinac 2014 Dragovoljke” T ko su Don Boscove dragovoljke? Pitali smo Pinu Bellocchi, Talijanku, koja je član Središnjeg vijeća koje se skrbi o salezijanskom životu u frankofonskim zemljama i u Africi. Don Boscove dragovoljke (DBD) nisu dovoljno poznate i zbog toga što žive čuvajući tajnu o svom zvanju, ali mi ćemo nastojati otkriti nešto o toj grani Salezijanske obitelji. Tko su Don Boscove dragovoljke? Zašto ste izabrale živjeti u tajnosti? Pina B.: Mi, DBD smo posvećene laikinje, potpuno uključene u svijet. Izabrale smo ostati među ljudima, u našim obiteljima, na našim radnim mjestima, u našim naseljima, kako bismo svjedočile • Pina, Kongo. Foto: Arhiva don Boscovih dragovoljki evanđeoske vrijednosti potpuno predanim životom i tako učinile prisutnom Božju ljubav u svakoj društvenoj sredini. Polažemo zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti kojima nastojimo biti znakovi velikodušne ljubavi među ljudima, dosljedno živjeti ljudske i kršćanske vrijednosti pravednosti, čestitosti, uslužnosti, ljubavi sve do žrtvovanja sebe samih. Sve to u Don Boscovu duhu. Dajemo se na raspolaganje mladima i zanimamo se za sve njihove probleme, kako bismo bile odgajateljice koje ih diskretno, a istodobno, djelotvorno prate. Dajemo prednost najsiromašnijima i na- • Volontiranje. Foto: Arhiva don Boscovih dragovoljki puštenima, a u svom poslanju izabiremo najteže, rubne društvene dobro razvija u Africi i na Istoku. Gdje se god sredine. nalazimo živimo stvarnost tog mjesta, sa svim Istina je: u svojim sredinama živimo izbor po- njezinim suprotnostima i problemima, ali tasvećenja u tajnosti, prema stilu svjetovnih kođer s bogatstvom i izvorima dobra kojemu ustanova, jer želimo biti “siromašna” prisutnost pomažemo da dođe do izražaja. Istina je da među ljudima, kao kvasac koji se izgubi u tije- današnji svijet “boluje” od egoizma, nasilja, stu, ne vidi se, ali daje ukus kruhu. Ne govorimo nepravde: i u tim okolnostima naša prisutnost o svojoj pripadnosti Ustanovi jer nas ništa ne se bori “protiv struje”, nastoji odgovoriti na može razlikovati i, u određenom smislu, odvo- nova siromaštva i “biti glas onima koji nemaju jiti od drugih “stavljajući etiketu“; mi želimo biti glasa”, gdje se gaže ljudska prava. Treba pri“uzori koje svi mogu nasljedovati” i sa svima di- hvatiti izbjeglice i useljenike koji bježe od rata jeliti život bez ikakve “mreže spašavanja”. Kao i gladi; treba priteći upomoć obiteljima koje što Isus, u Nazaretu, nije objavio da je Krist, mi nemaju najnužnije potrepštine za život; treba želimo, svojom prisutnošću malo-pomalo preo- pomoći mladima koji nemaju nikakva oslonbraziti stvarnost u koju smo uronjene, učiniti je ca... Da bi se moglo odgovoriti na bezbrojne boljom i ponajprije otkriti sjeme dobra prisutno, izazove današnjeg svijeta, potrebno je, dakaali često skriveno, u našem društvu i iznijeti ga ko, ponuditi dobar odgoj i obrazovanje svim na vidjelo. dragovoljkama. Koji su najveći izazovi za vašu Ustanovu? Pina B.: Nas ima oko 1.300 raspršenih po svim kontinentima. Posljednjih godina Ustanova se Jeste li uvijek tako zauzete, imate li vremena za molitvu? Pina B.: Naravno da molitva mora biti “naše diprosinac 2014 13 sanje”! Samo ako ostanemo trajno sjedinjene s Bogom i ako tijekom dana posvetimo posebno vrijeme molitvi, moći ćemo vjerno živjeti ovaj prekrasni poziv, bez straha da se pretvorimo u “zvrk akcije” koji se vrti samo oko sebe. Jednostavna ali duboka molitva “ispunjena” osobama koje susrećemo, problemima ljudi koje povjeravamo Bogu. Samo tako se ože širiti oko nas “Božji miomiris”! koju se čini da su je izgubili, i razbude se iz one apatije koja ih često paralizira. Kako je organiziran život Don Boscovih dragovoljki? Pina B.: Mi ne živimo u zajednici, upravo zato da se ne razlikujemo od drugih laika, ali živimo snažno zajedništvo života. Svaka od nas živi u vlastitoj obitelji, ali se redovito susrećemo s drugim sestrama prema području pripadnosti Koja je vrsta vaše prisutnosti u društvu i va- za duhovne obnove, za razmjenu iskustava, za šega zalaganja za mlade? formiranje i dijeljenje našeg života i radosti što Pina B.: U društvu koje često misli na posje- smo zajedno. Ustanova ima gotovo sto godina dovanje i izgled, mi želimo svjedočiti, svojim života: utemeljio nas je 1917. u Torinu Filip Riživotom više nego riječima, da je moguće ži- naldi, Don Boscov treći nasljednik. vjeti pod pritiskom tolikih sugestija i istodobno ostati sposobni i čisti u ljubavi, ispravno se Što biste rekli mladima koji traže svoje mjeslužiti novcem, bez navezanosti srca na stvari. sto u životu? Želimo nositi radost i optimizam, istinski živjeti Pina B.: Jednostavno: “Otvorite svoje srce, iskreljudske i kršćanske vrijednosti, staviti svoj život no slušajte Gospodina koji vam govori, imajte u službu svima, pratiti mlade, često bez vizije i povjerenja u duhovnog vođu koji će vam pomoći bez oslonca, kako bismo im pomogli razlikova- da shvatite: Gospodin ima s vama veličanstven ti “lažna svjetla” od pravog Svjetla, da se poka- projekt ljubavi. Ne bojte se potpuno darovati svoj že snaga i sposobnosti koje često ni sami nisu život; letite visoko i Bog će vas ispuniti radošću!” (G.B.) svjesni da ih posjeduju, da se probudi nada za • Pina u posjetu Kongu. Foto: Arhiva don Boscovih dragovoljki 14 prosinac 2014 Međunarodni salezijanski povijesni kongres Razvoj salezijanske karizme u prvom razdoblju XX. stoljeća S vetim misnim slavljem, na blagdan Krista Kralja, koje je predvidio kardinal Raffaele Farina, završen je Međunarodni salezijanski povijesni kongres, kojemu je tema bila “razvoj salezijanske karizme u prvom razdoblju XX. stoljeća”. Više od 250 sudionika predstavljalo je sve grane salezijanske obitelji. Salezijanci i kćeri Marije Pomoćnice, zajedno su spremali ovaj prvi veliki događaj kojim Salezijanska družba započinje obilježavanje dvjestote obljetnice Don Boscova rođenja. Središnji dio kongresa obilježila su predavanja o salezijanskoj povijesti, razvoju pedagogije, salezijanske karizme i duhovnosti. Predavači iz cijelog svijeta pokušali su predstaviti kako se salezijanska karizma kroz navedena tri aspekta razvila u mnogim zemljama svijeta. Među brojnim predavanjima zanimljivo izlaganje imao je don Josip Gregur na temu “glazba i salezijanska karizma” don Aldo Giraudo o prvim Don Boscovim biografima, don Joe Boenzi o salezijancima i svetom Franji Saleškom. Veliko zanimanje izazvala su predavanja don Jacka Finnegana o Don Boscu, čovjeku gorljiva srca. Predavač je pojasnio duhovno značenje gorljivog srca iz salezijanskog grba. Zanimljiva i poučna bila su predavanja o salezijanskom odgojnom kazalištu te o Don Boscu, duhovnom pratitelju putem dopisivanja. Zadnjeg dana vrhovni poglavar don Ángel ponudio je nekoliko zanimljivih “viđenja budućnosti” Salezijanske družbe. Don Ángel nam je poručio kako naš DNA treba nastaviti nasljedovati Don Bosca. U tom smislu citirao je vrhovnog poglavara don Alberu: Postoje mnogi, i među nama, koji govore o Don Boscu, samo ono što su čuli od drugih; dok je uistinu velika potreba da se s ljubavlju proučava njegov život, žarko uči ono što je naučavao, te sinovskom poniznošću nasljeduje njegov primjer.” Don Ángel je zaključio riječima kako naša vjernost Don Boscu u budućnosti traži ponizno služenje Crkvi, narodu Božjemu, mladima, osobito najpotrebitijima i najsiromašnima, te obiteljima. Vjernost Don Boscu očitovat će se u jednostavnosti našega služenja, u obiteljskom duhu, u življenju za druge i darivanju mladima u prisutnosti među njima, jer nemojmo zaboraviti, ovo smo prihvatili kao svoj način života. Ivan Alojzije Terze prosinac 2014 15 Blaženi Filip Rinaldi (1856.-1931.) D on Filip Rinaldi rodio se 28. svibnja 1856. u gradiću Lu Monferrato (u Piemontu) u poljoprivredničkoj obitelji kao osmo od devetero djece. Osim Filipa, još dvojica braće postali su svećenici. Filipova majka bila je osobito pobožna prema Djevici Mariji, odmalena učeći djecu molitvu: “Pozdravljam te, Djevice Marijo, i darujem ti svoje srce!” Gradić Lu bio je osobito bogat duhovnim zvanjima. Filip Rinaldi tu je pojavu prokomentirao sljedećim riječima: “Tajna ove pojave sažeta je u vjeri i pobožnosti naših majki”. Koliko poštovanja i istinskog vrednovanja žene i njezine uloge u društvu i Crkvi možemo iščitati iz ovih riječi! Njegov život i rad još će više pokazati koliko je poznavao dubinu ženske duše i koliko je učinio za promociju dostojanstva žene. Don Bosca je mali Filip prvi put susreo kad je sa svojim dječacima i orkestrom posjetio Lu na jednoj od svojih poznatih jesenskih šetnji. Filipov otac ostao je toliko zadivljen Don Boscom i njegovom pedagogijom da je u zavod Mirabello poslao Filipa s nepunih deset godina. Mali Filip ostao je zadivljen Don Boscom, a na poseban način 9. lipnja 1863. kada je, tijekom ispovijedi, • Blaženi Filip Rinaldi. Foto: Arhiv salezijanske družbe vidio Don Boscovo potpuno preobraženo lice. Možemo se pitati zašto je Bog htio da Filip doživi takvo iskustvo i da se toga dana tako dobro sjeća? Očito je s njime imao neki plan. No Filip nije izdržao u Don Boscovu zavodu. Budući da na Salezijancima: jedno oko nije vidio, teško je učio i pamtio i nije miBudite očevi duša svojih dječaka. Ne slio da treba završiti visoke škole. Jedan nesmotren odustajte od duhovnog očinstva. Budite odgajatelj nekog dana ponio se loše prema dobrom vlasnici njihovih srdaca. i nježnom dječaku. To je bila kap koja je prelila čašu, te se mali Filip, ne čekajući kraj školske godine vratio * 16 prosinac 2014 kući. Zanimljivo je da se Don Bosco nikad nije zapamćen kao radin, dobar, ponizan, smiren i prestao brinuti o Filipu te se stalno raspitivao o vedar. Tri godine kasnije izabran je za provincinjemu i čekao pogodan trenutak. Osam godina jala Španjolske i Portugala. Tijekom svoga mankasnije Don Bosco je opet došao u Lu gdje je data otvorio je 16 novih zajednica u Španjolskoj pred Filipovim očima čudesno ozdravio bole- i tri u Portugalu, i dao snažan polet razvoju snu staricu. Filip salezijanske kaKćerima Marije Pomoćnice: je ostao zadivljen, rizme na PirinejMolite i uvijek potičite na molitvu. Nema ali ni Don Boscove skom poluotoku. ničega boljeg od molitve ili rada uz molitvu. riječi, kojima mu je Nakon smrti don To znači imati srce uzdignuto k Bogu. Neka jamčio prestanak nam misao na Isusa Krista bude vrlo bliska. Belmonta, zamjeglavobolja i donika vrhovnog povoljan vid za život i rad, nisu ga ohrabrile da glavara, don Rinaldi preuzima njegovu dužnost postane salezijanac. Ipak 22. studenoga 1877. i vraća se u Torino. Osim te dužnosti vršio je i Filip više nije mogao izdržati nutarnji poziv pa dužnost glavnog ekonoma, odnosno upravitelja odlazi k salezijancima. Po drugi put vidi Don dobara Družbe jer je u to vrijeme organizacija Boscovo preobraženo lice. Otada se Filip pot- salezijanske družbe bila takva. puno predaje Kristu. Zanimljivo je da su nakon smrti don Rue, mnoPotpuno se povjerivši Don Boscu, poslušno je slijedio njegove upute, marljivo učio, radio i jačao se u duhovnosti. U idućih je pet godina, Filip Rinaldi, nevjerojatnom brzinom završio sve škole i studij koji su mu bili potrebni te je 23. prosinca 1882. postao svećenikom salezijancem. Uz Don Bosca upio je njegov stil i duhovnost. Život don Rinaldija nakon svećeničkog ređenja obilježen je snažnom aktivnošću na mnogim poljima. Iako mlad ubrzo je dobio mnoge odgovornosti, ali njegova dobrota i poniznost nisu ništa izgubile. Naprotiv, čini se da su sve više rasle i usavršavale se. Odmah je postao ravnateljem zajednice u kojoj su se odgajala, tzv. odrasla zvanja; mladići i muškarci koji su u Don Boscove ustanove stupili nakon punoljetnosti. Mudrost u odlučivanju i odgoju, dobrota i strpljivost s mladićima i njihovim nezrelostima, dobrota i vjernost pravilima života, ubrzo su dovele do procvata zajednice i do novih zvanja. Vodeći druge duše nikada nije zaboravio na svoju. Zato je svakog tjedna odlazio u Valdocco gdje je svoju dušu otvarao Don Boscu koji ga je upućivao u tajne duhovnog života i učio mudrost praćenja drugih. Godinu dana nakon smrti sv. Ivana Bosca, odnosno 1889. godine, danas blaženi Mihovil Rua poslao je don Rinaldija u Španjolsku u grad imenom • Blaženi Filip Rinaldi. Foto: Arhiv Sarriá. Među salezijancima salezijanske družbe i drugim ljudima ostao je * prosinac 2014 17 molitva jedno su. Rad je molitva. Da bi radinost bila plodna, mora biti usmjerena prema Bogu”. Nije uvijek sve bilo lako i bez poteškoća. Baš suprotno! Dobro je znao da onaj tko radi za kraljevstvo nebesko treba trpjeti. Stoga je govorio: “Dan bez križa mogao bi biti izgubljen dan.” Ili pak: “Istinska pobožnost je ona koja se hrani žrtvama i vršenjem Božje volje”. Don Filip je 1921. godine izabran za vrhovnoga poglavara. Za vriOtac je uvijek otac i uvijek opravdava svoju djecu. jeme svoga manKada dođe neka djevojčica trebam ustati i primiti je kao što bih primio groficu. data s puno osjeMladež je poput voska koji popušta pod toplinom i savija se po želji. Ako se ćaja i mudrosti ohladi odupire se i lomi se više od leda. sačuvao je cjeloZdrava i sveta radost, posvjedočena s dostojanstvom i dobrotom, najmoćnije vitom salezijansku je oružje kojim se može pobijediti neprijatelj, sotona. duhovnost prilaDječaci se odgajaju samo na jedan jedini način: tako da ih se voli. godivši je potrečesto je činio nemoguće i uvijek ostajao u sje- bama vremena. Očinski je vodio brigu o novim ni, jednostavan, dobar i vedar. Možda je baš duhovnim zvanjima, osnivao centre za duhovnu zbog tih značajki tako dugo vršio ovu službu. i socijalnu skrb za mlade radnice, bio je vođa Braća su ga toliko voljela da su ga uzastopce i potpora kćerima Marije Pomoćnice, osnažio birali još tri puta, sveukupno više od dvadeset je Udruženje salezijanaca suradnika i osnovao godina. U svojim zahtjevima uvijek je bio jasan. Svjetski savez bivših učenika i učenica salezi“Pripadamo Gospodinu, koji je od bogatog po- janskih ustanova. Radeći s “gorljivim štovatestao siromašan. Ne trebamo svoj život učiniti ljicama” Marije Pomoćnice naslutio je važnost komotnijim, nego pravilno upotrijebiti ono što osnivanja ustanove za posvećene žene, koje nam drugi daju” - naglašavao je svojoj braći. S će živjeti izvan redovničkih zajednica. Tako je druge strane bio je vrlo “široke ruke” kad je net- pripremio prve djevojke i osnovao Don Boscove dragovoljke. Uz sve to dao je ogroman poticaj ko bio u potrebi. Don Rinaldija je krasilo “oratorijansko” srce razvoju salezijanskih misija. Tijekom njegova koje je izgaralo za spas mladih. Kao zamjenik mandata niknule su mnoge misijske ustanove, vrhovnog poglavara vodio je oratorij u kući se- časopisi i udruge, a više od 1800 salezijanaca stara kćeri Marije Pomoćnice u Valdoccu. Mla- otišlo je u misije diljem svijeta. Mnogo je putodenačkom gorljivošću, drugi čovjek Družbe i vao po Italiji i Europi potičući i hrabreći braću upravitelj dobara, svakog je tjedna odlazio na i jačajući salezijansku duhovnost. Bio je pravi dvorište i brižnim očinskim okom pratio život učitelj duhovnog života, izvrstan poznavatelj podjevojčica i sestara. Za njega je oratorij bio isto kreta i nagnuća ljudskog srca i gorljiv štovatelj što i za Don Bosca: dom koji prihvaća, župa Marije Pomoćnice. Jednom prilikom je rekao: koja evangelizira, škola koja priprema za život “Ja sam volio samo jednu ženu: Gospu!” i dvorište za prijateljski susret i život u radosti. Tiho i nenametljivo umro je 5. prosinca 1931. Možda bi njegov postupak mogao nekoga za- Sveti papa Ivan Pavao II., na trgu ispred baziličuditi s obzirom na visok položaj i autoritet koji ke Marije Pomoćnice u Torinu 29. travnja 1990. je imao. Međutim on je autoritet razumijevao proglasio ga je blaženim. kao služenje koje pomaže rastu. I to služenje Legenda salezijanske povijesti, don Francesia, puno dobrote i strpljivosti poput Isusa koji “nije lik i život don Filipa Rinaldija sažeo je u jednu došao da ga služe, nego da služi i život svoj rečenicu: “Don Rinaldiju nedostaje samo Don Boscov glas. Sve drugo ima”. dade za mnoge”. s. Valentina Baričević Životna misao vodilja don Filipa bila je: “Rad i gi salezijanci priželjkivali don Filipa za Vrhovnog poglavara. No, to se nije dogodilo. Izabran je don Pavao Albera. Nakon izbora, vjerni Don Boscov učenik dao je donijeti dobro zatvorenu kovertu u kojoj su bile zapisane Don Boscove riječi: “Don Albera bit će moj drugi nasljednik!” Novi vrhovni poglavar bio je prvi don Rinaldijev odgajatelj iz mladenačkih dana. Međusobno su se dobro nadopunjavali. Štoviše, don Rinaldi * 18 prosinac 2014 Don Bosco na EXPO-u 2015. u Milanu P ripreme za sudjelovanje salezijanske kongregacije na EXPO-u 2015. u Milanu započele su u studenom ove godine. Prvi dogovori oko sudjelovanja salezijanske prisutnosti na EXPO-u načinjeni su u proljeće 2012. Organizacije Don Bosco Network i Međunarodni Volonterski servis za razvoj (VIS), na preporuku vrhovnog vijeća salezijanske družbe, sklopili su u listopadu 2012. dogovor za sudjelovanje na EXPO-u. Svoje sudjelovanje potvrdile su 144 zemlje svijeta među kojima nema Hrvatske. Sudjelovat će i trinaest organizacija civilnog društva, među kojima i Caritas. Jedinstvena je to prilika koja nudi mogućnost da salezijansko djelo predstavi svijetu svoju kulturnu i odgojnu dimenziju utemeljenu u Don Boscu, te svjedoči da su mladi izuzetno važan čimbenik u društvu. EXPO 2015. održat će se od 1. svibnja do 31. listopada, te će tako dobar dio vremena biti u okviru proslave 200. godišnjice Don Boscova rođenja. Razne grane Salezijanske obitelji istaknule su zanimanje za sudjelovanjem na EXPO-u te stavile svoje ljude i novac na raspolaganje, kao primjerice Don Boscovi bivši učenici. Salezijanska prisutnost imat će svoj izložbeni štand veličine 350 m² na parceli od 747 m². Paviljon će nositi ime „Kuća Don Bosca“, dok će tema izložbe biti „Odgajati mlade, energija za život.“ Don Bosco je davne 1884. sudjelovao na sajmu u Torinu. Tom prilikom predstavio je radnu traku za tiskanje knjiga. Priredio: Luka Hudinčec Škola animatora U Rijeci, u župi Marije Pomoćnice, od 14. do 16. studenog 2014. održana je škola animatora. Mladi iz naše Provincije okupili su se kako bi započeli put formacije koji će imati vrhunac na specijalizaciji u Žepču. Škola je započela mimohodom za Vukovar, koji se tradicionalno obilježava u Rijeci toga petka, a mladi su se priključili toj inicijativi. U školi su kroz razne radionice i praktične zadaće, razmišljali o identitetu salezijanskog animatora, o zajedništvu i pravim životnim vrijednostima. Svaki dan bio je ispunjen radionicama, igrama, veseljem i naravno svetom misom. Po prvi put tijekom svoje formacije koju su započeli susretom predanimatora, osmišljavali su nove igre i tako svima pružili nezaboravnu veselu večer. Uz to su pokazali pravo zajedništvo, kako u radionicama tako i u molitvenim trenucima. Rastanak je, kao i uvijek, bio najteži dio škole, ali svi s radošću očekuju sljedeći susret koji je dogovoren za Don Bosco fest, a onda i na sljedećoj školi u veljači. Matea Milin • Škola animatora Rijeka Foto: Povjerenstvo za pastoral mladih Hrvatske salezijanske provincije. prosinac 2014 19 obitelj Salezijanska u godini Posvećenog života M olitvom prve Večernje prve nedjelje došašća 29. studenoga 2014. godine otvorena je Godina posvećenoga života koja će trajati do 2. veljače 2016. Ovaj predivan događaj Crkve ima geslo „“Evanđelje, proroštvo, nada u današnjoj Crkvi”“. Proslava Godine posvećenoga života odgovor je na potrebu sve veće „“vidljivosti“” Crkve u kojoj su redovnici srce. O posvećenom životu • dokument Vita Consecrata kaže: „“Posvećeni je život je trag koji je Presveto Trojstvo ostavilo na zemlji kako bi svi ljudi mogli zamijetiti draž i nostalgiju božanske ljepote!”“ (VC 20) Iz te stvarnosti, duboke duhovne stvarnosti, budući da sve Bogu posvećene osobe ne samo radikalno nasljeduju Isusa Krista, na što su pozvani svi vjernici, nego nasljeduju i Kristov stil i način života kakvog je prigrlila Djevica Marija, proizlazi „“vidljivost”“. Iz spota: Hvala redovnika, Redovnički band aid Posvećeni život je lijep život, predivan život jer mu je ljepota upravo u tome što otkriva Božju ljepotu. Naš svijet, opterećen mukom, brigama, neizvjesnošću pred budućnošću, ratovima, neslogom i mnogim nedaćama treba imati mogućnost nade. A nada je u Bogu, nada je Bog sâm. Posvećene osobe, redovnici i redovnice u prvom redu, na poseban su način pozvane objaviti svim ljudima Božju ljepotu Boga i probuditi u njihovim srcima nostalgiju za njegovom ljepotom. Božja ljepota je spasiteljska ljepota. Ljepota ispunjena ljubavlju, milosrđem, nježnošću, praštanjem, strpljivošću, prihvaćanjem, dijalogom, suradnjom… dakle, svim onim vrijednostima koje društvo to više zaboravlja, što se više udaljuje od Boga. Redovništvo je snaga samim svojim posvećenjem, redovništvo je najrječitiji govor Eevanđelja, redovništvo je ono koje žrtvom i prinosom posvećuje i obogaćuje svijet. Salezijanska obitelj ima velik broj grana unutar od kojihe su mnoge grane posveće• Iz spota: Hvala redovnika, Redovnički band aid 20 prosinac 2014 noga života. Salezijanska obitelj u Hrvatskoj i Bosni Hercegovini ima dvije četiri redovničke grane: salezijance, i kćeri Marije Pomoćnice, salezijance suradnike i Don Boscove bivše učenike. Znakovito je da ova godina posvećenoga života označava obljetnice za mnoge duhovnostiredovničke zajednice pojedine obljetnice: karmelićani i karmelićanke slave 500 godina od rođenja sv. Terezije Avilske, dominikanci 800 godina od priznanja reda, a Salezijanska obitelj 200 godina od rođenja sv. Ivana Bosca. Sve te i neke druge obljetnice uoči otvaranja godine „“nisu tek prigoda za sjećanje i slavlje, nego milosni trenutak ponovnog • Iz spota: Hvala redovnika, Redovnički band aid promišljanja o vlastitim korijenima, kao i usklađivanja života zajednice i njezinih pojedinih članova s idealima koji su ni ove godine i te proslava 200. obljetnice Don nam predloženi, vodeći računa o vremenu u kojemu živimo i za- Boscova rođenja iduće godine, neka budu potidaćama koje to vrijeme stavlja pred nas.”“ (Poruka Vijeća HBK i caj objave ljepote salezijanskoga posvećenoga života i u hrvatskome narodu. HKVRPP-a, br.1) s. Valentina Baričević Ovo je godina kad su svi redovnici na poseban način pozvani „“izaći”“ iz samih sebe i svojih ustaljenih oblika djelovanja, promišljanja i življenja, i uputiti se na periferije imajući veliko povjerenje u Boga koji poziva, izabire i šalje. Papa Franjo kaže da U subotu 8. studenoga 2014. više od stotinu „“redovnici i redovnice moraju biti muškarci i žene kadri probuditi redovnika i redovnica iz različitih Družbi prisvijet.”“ (Radujte se!, člbr.1) sutnih u našoj domovini snimilo je redovničZnačajka po kojoj redovnici na poseban način trebaju biti preku himnu pod nazivom “Hvala redovnika”. poznatljivi jest radost. Kako samo ta riječ ima odjeka i u saleAutor teksta je Tomislav Baran, autor glazbe zijanskoj duhovnosti! Papa Franjo je rekao: „“Želim vam uputiti i aranžmana je Toni Eterović a u snimanju jednu riječ, a ta je radost. Gdje god su posvećene osobe, ondje je sudjelovalo 102 redovnika i redovnice iz je radost!”“ Radost je uvijek plod sigurnosti i nade koja počiva u Hrvatske i BiH. Svečana promocija multimeBogu. Bog je vjeran i ne razočarava. Zato ga treba uvijek iznova dijskog projekta bila je 26. studenoga u dvotražiti i zadržati u srcu nemir traženja i čežnje za velikim stvarima. rani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog Drugi poziv za ovu godinu kojim Papa potiče posvećene osobe instituta. Cijelo iskustvo sudionika bilo je obijest tješenje. Za to se služi riječima proroka Izaije. „“Tješite, tjelježeno radošću, duhovnim poletom i zajedšite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema!”“ (Iz ništvom, što je na kraju rezultiralo predivnim 40, 1-2) Tješenje o kojem Papa govori prije svega je nježnost. spotom. Sav rad, glazbeni, fotografski, sniZato jasno kaže: „“Muškarci i žene našega vremena očekuju rijemateljski, montažerski bio je doniran. Mnoči utjehe, bliskost praštanja i istinsku radost. Pozvani smo svima ge suradnike, brojne laike darovala je Launositi zagrljaj Boga koji se priginje s majčinskom nježnošću k dato TV. Od članova Salezijanske obitelji na nama.”“ (Radujte se, br. 8) snimanju pjesme i spota bili su salezijanac Ove predivne riječi dio su programa što su svi redovnici i redovPavao Špoljar, salezijanski kandidati: Janko nice na osobit način pozvani živjeti u godini koja je započela. Belina, Matija Jurić, Damir Kunić, Valentino Stoga pozivamo sve čitatelje da mole za sve grane SsalezijanMijandrušić, Tomislav Puškarić, Josip Soldo ske obiteljice i kćeri Marije Pomoćnice, kako bismo uistinu bili i Ivo Šokčić te sestra KMP Valentina Baričeznak Božje nježnosti i objava radosti susreta s Kristom. Molite vić. Njihovi glasovi, imena i lica dio su moza sve naše kandidate i kandidatkinje i molite da mnogi mladi zaika zajedništva Bogu posvećenih osoba čuju poziv radosti nasljedovanja Isusa Krista u redovništvu i da koji su predstavili gotovo 4000 posvećenih mu se odazovu za dobro djece i mladih i svega naroda Božjega. osoba koliko ih ima u Hrvatskoj. Predivni karizmatski događaji življenja vrhovnih općih sabora u s. Valentina Baričević obje družbesalezijanaca i kćeri Marije Pomoćnice, koji su održa- “Hvala redovnika” prosinac 2014 21 Salezijanski omladinski centar don Bosco Ngangi O mladinski centar Don Bosco Ngangi ustanova je Don Boscovih salezijanaca koja djeluje u gradu Goma u Demokratskoj Republici Kongo. Centar je započeo s djelovanjem 1988., ponajprije kao športski teren i kao škola za opismenjavanje (alfabetizaciju) u četvrti Ngangi grada Gome. O radu centra u početku su se brinuli salezijanci iz jedne obližnje zajednice u kojoj su vodili veliku strukovnu školu. Salezijanski omladinski centar Ngangi postao je neovisan 1997. godine. S vremenom postaje centar za formaciju i ujedno prihvatni centar, koji je pomogao, hranio i formirao u ovih 26 godine svoga postojanja više od 50 tisuća mladih i njihovih obitelji u vremenu vrlo teške društvene i ekonomske krize koja i danas tamo još traje. U srpnju 2009. godine, Centar je dobio međunarodnu nagradu “Los Niños Primeros” (Djeca na prvom mjestu), koju dodjeljuje španjolski odbor UNICEF-a. Centar usko surađuje s Ministarstvom socijalne skrbi, a ujedno je i dječji vrtić, osnovna škola i srednja škola, a od lipnja 2008. godine priznat je i kao javna strukovna škola. • Dijeca vojnici, Kongo. Foto: Zoran Marinović 22 prosinac 2014 “Omladinski centar Don Bosco Ngangi” nastavio je sa svojim djelovanjem i za vrijeme dvaju kongoanskih ratova (1996.–1997. i 1998.– 2003.), za vrijeme erupcije vulkana Nyiragongo u siječnju 2002, kada je lava uništila više od dvije trećine grada Gome, i u vremenima nemira koja su nakon toga uslijedila i koja još uvijek traju. Centar je, zajedno s okolnim stanovništvom, proživio i proživljava posljedice ovih drama, i čini sastavni dio društvenog tkiva grada Gome. Kroz sve to teško i dramatično razdoblje, Centar je dijelio i dijeli s žiteljima svojega grada, i ne samo s njima, nego i s okolnim • Dijeca vojnici, Kongo. Foto: Zoran Marinović stanovništvom, dobro i zlo tijekom svih ovih nemirnih godina. Bio je i ostao polaže Kongo. Trenutna vlast, kao i međunarodsvijetla točka, mjesto nade, zvijezda koja sja na zajednica u svemu tome ima vrlo veliku odu tmini nasilja, razaranja i smrti. U Kongu je u govornost. Na temelju sadašnjeg stanja, mnogi ovih 18 godina rata i nemira poginulo blizu šest su se obeshrabrili i prestali se boriti za bolju sumilijuna ljudi. Bez obzira na te stravične brojke, trašnjicu. Ali mi ne činimo tako, ponajprije zbog tko o Kongu još danas govori? Jedan od razlo- toga, što baš u ovim trenucima Crkva treba poga zašto smo odlučili posvetiti nekoliko redaka kazati svoju “blizinu i suosjećanje” prema svim našem salezijanskom centru u Gomi, jest i taj: odbačenima i prezrenima, a koji su ovdje većina odati poštovanje svim salezijancima i dobrim stanovništva. Crkvene ustanove (škole, bolnice, ustanove za razvoj....), ljudima koji nikada nisu poOmladinski centar Don omogućavaju mnogim ljusustali činiti dobro bližnjemu, Bosco Ngangi” nastadima preživljavanje i daju i ujedno podsjetiti na tako vio je sa svojim djelovaim nadu za bolju budućbrojne i nepoznate ljudske njem i za vrijeme dvaju nost. Ali sve to nije dosta. žrtve u tom dijelu svijeta. kongoanskih ratova U potpunosti smo uvjereEvo što nam o centru Ngan(1996.–1997. i 1998.–2003.), za vrini da kroz odgoj mladih gi piše njegov ravnatelj, don jeme erupcije vulkana Nyiragongo u možemo, malo po malo, Pierro Gavioli, talijanski sasiječnju 2002, kada je lava uništila promijeniti različite menlezijanac i misionar. više od dvije trećine grada Gome, i u talitete i postaviti temelje Prema izvještaju Programa vremenu nemira koje je nakon toga za duboku promjenu u Ujedinjenih naroda za razvoj uslijedilo i koje još uvijek traje. našoj zemlji. (UNDP), u 2011. Demokratska Republika Kongo bila je na zadnjem mjestu Jedan pažljivi promatrač kongoanske stvarnood 187 zemalja gdje je provedeno dotično istra- sti, pastor Ka Mana nedavno je napisao ovo: živanje. Riječ je o nezamislivu skandalu, osobito “Kad netko postane svjestan stanja zbog kojeg kad se zna s kolikim prirodnim bogatstvom ras- trpi Kongo u svojoj gubavoj politici zbog razor- * prosinac 2014 23 nih etničkih identiteta, javlja se sama od sebe potreba za promjenom i akcijom. Prvo: školski odgoj utemeljen upravo na analizi naših političkih patologija i njihovih posljedica.... Mi moramo izgraditi Kongo, razuman i uljuđen, snagom novog, dubokog i radikalnog ljudskog odgoja.” Don Bosco temelji svoj odgojni sustav na tri točke: na razumu, vjeri i ljubaznosti. U jednoj zemlji gdje su osnovne vrijednosti poljuljane, Don Boscova metoda je još uvijek efikasna i može otvoriti mladima put da postanu “časni građani i dobri kršćani”, a to je pokretačka snaga za društvenu promjenu. sva djeca iz Centra Don Bosco bila su primljena. Isto vrijedi i za naše učenike iz strukovne škole. U našoj općini su najbolji u šest različitih sekcija. Škola za sve Centar Don Bosco - Ngangi možda je jedina škola koja primjenjuje doslovce slogan kongoanske vlade: škola za sve. To je drugi cilj Milenija za razvoj: “osigurati svima osnovni odgoj i obrazovanje, da bi sva djeca, dječaci i djevojčice, na cijelom svijetu, od 2015. mogli imati kompletan ciklus osnovnog školovanja”. Cilj je još uvijek vrlo daleko: po prvim rezultatima jednog Svi u školu istraživanja koje pokriva razdoblje za dvije godiOmladinski centar Don Bosco Ngangi - Goma, ne (2011.-2012.), o stanju djece i adolescenata gdje se nalazim, ima dva glavna smjera djelo- izvan škole, u Kongu ima više od 7 milijuna nešvanja. kolovanih maloljetnika u dobi od 5 do 17 godina. Prvi je prihvaćanje i pomoć ugroženima svake Prvotni razlog zbog čega djeca ne idu u školu vrste: siročadi, napuštenima, unesrećenima, jest ekonomske prirode. Država plaća vrlo malo izbjeglicama. To je naš način sudjelovanja u “bli- učitelje (otprilike 50 dolara na mjesec. Roditelji skosti i suosjećanju”. Drugi smjer je odgoj i ob- djece trebaju plaćati u fond za nagrade učiteljirazovanje koji se ostvaruju ponajprije u školi. Na ma od 10 do 20 dolara mjesečno po djetetu, da kraju zadnje školske (...) osigurati svima osnovni odgoj i bi se to moglo dodati godine, u Don Bosobrazovanje, da bi sva djeca, dje- plaći koju država daje co Ngangi bilo je čaci i djevojčice, na cijelom svijetu, učiteljima. Sve skupa, 64 djece u dječjem od 2015. mogli imati kompletan ci- učiteljska plaća dođe vrtiću, 1212 učenika oko 100 dolara. Ako klus osnovnog školovanja u osnovnoj školi, od roditelji ne mogu platiti toga 665 dječaka i 547 djevojčica, 656 učenika ovaj “dodatak”, njihova djeca nemaju pristupa u razredima ubrzanog školovanja za one koji iz školi, ili su potjerani iz škole. bilo kojeg razloga to nisu mogli prije učiniti. Tako Centar Don Bosco prihvatio je obvezu da je kod se osnovni školski program, koji je predviđen za nas školovanje (kao uostalom i sve druge naše šest godina, za njih izvodi u tri godine, a nakon usluge) besplatno. Da bi se regulirala navala toga mogu polagati prijemni ispit za srednjoškol- učenika, naš socijalni ured je utvrdio popis po sko obrazovanje. Imali smo 88 učenika (66 dje- ugroženosti: kod nas mogu biti primljeni, ovisno čaka i 22 djevojčice) u prve dvije godine srednje o prostoru što ga imamo na raspolaganju, samo škole, 318 mladih koji pohađaju razne tečajeve oni najugroženiji, dakle oni koji nemaju nikakve (270 dječaka i 48 djevojčica) u šest sekcija za- mogućnosti da bi mogli pohađati neku drugu natske škole (učenici u poljoprivredi, zidari, elek- školu. tričari, stolari, bravari, krojači), sveukupno 2338 U početku ove školske godine 2014.-2015., bili djece i mladih, dječaka i djevojčica. smo iznenađeni impresivnim brojem ugrožene Unatoč velikom broju učenika po razredu, i bez djece koja su tražila da se upišu u prvi razred iluzija što se tiče vrijednosti rezultata (razina na- osnovne škole. Imamo razrede i po 70 učenistave je vrlo niska, a ispiti su vrlo lagani), može- ka, pa i više. Snalazeći se svakako, uspjeli smo mo reći da smo bili najbolji, ili barem najmanje naći mjesto za svakoga, i to besplatno. loši. Na nacionalnom testu na kraju osnovnog Ovo ne željeno nego trenutnim uvjetima naškolovanja, koji služi za upis u srednje škole, metnuto povećanje broja školske djece, zahti- * 24 prosinac 2014 jeva veliki ekonomski napor. Centar Don Bosco Ngangi živi zahvaljujući projektima za razvoj (ali oni ne osiguravaju plaću osoblju), i darovima dobrotvora. U Europi više osoba podržavaju nas na daljinu, dajući mjesečno 10, 25, 50 ili više eura, te nam tako pomažu da možemo osigurati školovanje mnoge djece. Ohrabrujem i potičem ovu inicijativu. To što ugrožena djeca i mladi rado pohađaju Don Boscovu školu, nije samo zbog toga što je školovanje besplatno, nego zbog toga što im mi dajemo svima jedan obrok na dan. U podne, veliki lonci Centra u kuhinji pripremaju puru i grah za otprilike 3000 osoba. Možemo ovo raditi, zahvaljujući pomoći Svjetskog programa za prehranu (PAM), koji nam daruje svakog mjeseca više tona osnovne hrane: kukuruznog brašna, graha, soli, ulja.... Ali iz PAM-a nas upozoravaju da bi pomoć mogla uskoro prestati, jer da po svijetu ima i drugih mjesta gdje su ljudi potrebni pomoći, a osim toga, sve je manje onih koji daruju za siromašne. U Isusovoj školi Vrijeme Adventa što smo ga nedavno započeli, podsjeća nas da je Gospodin Isus došao stanovati s nama. Ostavio nam je jedinstven primjer bliskosti i suosjećanja: bijaše milosrdan prema svim našim bijedama, dao je jesti gladnima, ozdravljao je bolesne, primao je prezrene i one s ruba društva svoga vremena, u svakome je probudio dostojanstvo sina Božjega. U njegovoj školi, i s njegovom snagom, i mi pokušavamo nastaviti ono što je on činio. Imamo sreću što među nama imamo sliku betlehemskog Djeteta pomnoženu s 54. Naime, Centar Don Bosco Ngangi u svome krilu ima danas 54 sirotana u dobi do 2 godine života. U njihovo ime, i u ime svih stanovnika Ngangija, želim zahvaliti svima koji nas podržavaju molitvom i ekonomski. Želim vam već sada radostan Božić, Božić dijeljenja i ljubavi, radosti i mira! Piero Gavioli Priredio: Sebastijan Marković • Dijeca siročad Kongo. Foto: Zoran Marinović prosinac 2014 25 Božićna vrati se u raj.“ Mali anđeo obeća da će poslušati i pođe svojim putem. Skromna izgubljena kućica Mali je anđeo ulazio u kućice i promatrao djecu dok spavaju. S njihovih lica mogao je pročitati koja su bila dobra a koja manje dobra. Prvima je na čelo utisnuo poljubac u Isusovo ime, a na one druge pala je njegova suza. Kako nije bilo mnogo zločeste djece, plakao je samo malo. Kad su prve zvijezde počele gubiti sjaj, njegova je košara bila prazna i on se počeo spremati za povratak u raj. Tek što se podigao iznad sela, ugleda malu kućicu na osami koju prije nije vidio. „Nadam se da ondje neće biti djece“, pomisli Dar malog anđela Bio jedan maleni anđeo koji se rado naginjao nad ogradu da iz zabrinut dok se spuštao. Provirio je kroz prozor. raja poviruje prema zemlji. Zemlja bijaše tako daleko da ju je Unutra je bilo dijete. Spavalo je u lišću pokriveno samo poderanim gunjem, a bilo je tako lijejedva uočavao, no svejedno ju je dugo i zamišljeno promatrao. Ostali anđeli, radoznali zbog nostalgije maloga anđela, obavije- po da anđeo nije mogao odoljeti da mu se ne približi kako bi ga bolje vidio. Odmah je shvatio stili su o tome Blaženu Djevicu Mariju. Jednoga dana približi se ona malom anđelu i nježno ga upita: da je riječ o dobru dječaku: redovito je molio, slušao je mamu, koja je bila siromašna žena, Što radiš ovdje, mali moj anđele?“ a upravo bijaše otišla u crkvu moliti pomoć od Anđeo se ohrabri i reče: „Tako bih volio poći na zemlju.“ Isusa. Dječak je nešto sanjao, no vidjelo se da „Na zemlju? Zar ovdje nisi sretan?“ „Oh, Djevice draga, sretan sam, ali imam veliku želju: sići dolje s mu je hladno, jer u kući nije bilo drva, nije se Isusom za božićne blagdane. Jedan anđeo čuvar mi je rekao da ložilo, a i zdjele bijahu prazne. Mali je anđeo na zemlji ima djece i da su to bića jako slična nama. Želio bih ih sve to gledao i dok je pretraživao svoju košaru, potekle su mu suze niz lice. Da je ostao barem vidjeti i odnijeti im kakav dar.“ Nakon toga je zašutio, ne usudivši se podići pogled. A da je uči- jedan kolač ili jabuka! Ali ničega više nije bilo, nio, vidio bi Mariju kako mu se smiješi. Pa i tada, dok se ona i nije mogao udijeliti dar ovomu dječaku, osim udaljavala, mali je anđeo u duši osjećao sigurnu nadu. Stigla da ga poljubi u Isusovo ime. No dječak se toga je Badnja večer, a mali je anđeo bio izabran da prati Isusa za neće ni sjećati. Anđeli imaju moć da djeci u san pošalju lijepe stvari, ali mali je anđeo odmah njegova uobičajena pohoda zemlji. Djevica Marija mu je osobno spremila košaricu punu darova – odustao od takve ideje, jer je znao da bi bilo okrutno probuditi se nakon lijepa sna u hladnoj igračaka i raznih poslastica. Čim se počela spuštati noć, anđeo krene prema zemlji. Isus ni- i praznoj sobi. Sabere se i cijelim svojim srcem kad ne ostavlja svoju Crkvu, ali njegova je prisutnost najživlja u pozove upomoć Blaženu Djevicu Mariju. svetoj božićnoj noći. Tada se i nebo i zemlja ispune anđelima koji Čudesna moć zvijezda ljudima dobre volje donose obilje milosti. Mali anđeo spustio se kroz mračnu noć ostavljajući za sobom Dok je kroz prozorsko okno promatrao nebo, svijetlozlatni trag na nebu. Kako se približavao zemlji, sve je bo- anđeo dođe na sjajnu ideju. Odleti brzo do prve lje vidio morske valove, guste borove šume pokrivne snijegom i zvijezde, dohvati je i odmah se vrati postavivdoline u kojima se nazirala sela s crkvenim zvonicima u sredini. ši je na ognjište. Bijedna se sobica istog časa Isus je rekao: „Eno ondje je selo, ondje ćeš naći mnoštvo do- jako osvijetlila i ugrijala. Na ognjištu je zakuhao bre djece. Poljubi ih umjesto mene, ali polako i nježno da se ne lonac, a iz njega su se širili najljepši mirisi. Zviprobude, i ostavi im darove. Čim prve zvijezde počnu gubiti sjaj, jezde uistinu mogu običnoj vodi podariti najra- priča 26 prosinac 2014 znovrsnije okuse i boje, pretvarajući je u mlijeko, med, čokoladu i druge neodoljive slastice. Mali je anđeo zagrlio dječaka i kroz prozor odjurio na nebo, jer Bog ne želi da anđeli hodaju okolo po zemlji i da ih ljudi vide. Kad se probudio, dječak ugleda žareću zvijezdu na ognjištu i majku koja je začuđeno zastala na pragu. „Mislim da sam vidjela anđela kako je izlazio onuda“, rekla je pokazujući na prozor. „Vidjela sam vrhove njegovih krila.“ Tada joj je sve bilo jasno: bilo je božićno jutro. Mali anđeo je u međuvremenu jurio prema nebu najbrže što je mogao: upravo je svitalo i mnoštvo se anđela bilo već okupilo oko Blažene Djevice Marije. “Umalo si zakasnio, mali anđele“, rekao je Isus smiješeći se, što je bio znak da je dobre volje. Dok je prolazio kroz zlatna glavna vrata, okrenuo se i začuđeno zastao: ondje dolje na plavome nebeskom svodu u nizu krasnih zvjezdica bila je crna rupa. Isus to na svom povratku nije zamijetio, ali Bog bi to odmah vidio i upitao: „Tko je to učinio?“ Mali anđeo više ne bi smio ići na zemlju i gledati djecu. Prvo nije uspio biti ljubazan prema svima, a drugo, da bi to popravio, usudio se narušiti predivno Božje djelo. Marijin plašt Mali je anđeo, jecajući neutješno, zastao na stubištu. Marija je odmah primijetila da plače, ali on joj nije mogao objasniti zašto, samo je pokazao na zvjezdanu krunu, divno Božje djelo, i prazno mjesto jedne od zvijezda. Marija je istoga časa sve razumjela, vidjela je u duhu i siromašnoga dječaka i njegovu majku kako sjedaju za stol da pojedu krjepku juhu. Uze jednu od zvijezda koje se krasile njezin plašt i dade je malom anđelu. „Idi, stavi je na prazno mjesto!“ rekla je blagoslivljajući njegova krila da bi mogao što brže letjeti. Nakon toga, mali se anđeo vrati u raj radostan i sretan: dolje na nebeskom svodu prema zemlji, sjala je Marijina zvijezda. Bila je divna, mnogo ljepša od ostalih, jer je sjala daleko većim sjajem. Gospodin je također prepoznao tu zvijezdu, ali nije ništa rekao; on nikad ništa ne bi rekao protiv Blažene Djevice Marije. I ljudi na zemlji prepoznali su tu zvijezdu, pa su je prozvali Jutarnjom zvijezdom. Ona se uvijek prva pojavljuje, posljednja se gasi, a sjaji jače od ostalih zvijezda, jer je zvijezda nebeske Gospe. Bruno Ferrero: Priče za Božić, Došašće i Bogojavljenje Priredio: Ante Stojić • Foto: Božidarka Marković prosinac 2014 27 Naši razgovori Razgovor sa s. Damjanom, provincijalkom Kćeri Marije pomoćnice (KMP) S. Damjana Tramte provincijalka je slovenskohrvatske provincije sestara Kćeri Marije Pomoćnice. Na službi je već četvrtu godinu i kao poglavarica provincije zajedno s drugom zastupnicom, s. Majdom Pangeršič, sudjelovala je na 23. vrhovnom saboru Družbe od 22. 9. do 15. 11. ove godine u Rimu. Na zamoblu da podijeli s nama svoje dojmove rado se odazvala. se novo vodstvo Družbe, obrađuju se dogovorene teme i donose potrebne odluke. Prije svega to je vrijeme sestrinstva, boljeg međusobnog upoznavanja i vrijeme osluškivanja Duha Svetoga, koji je podigao našu redovničku obitelj te je još i danas vodi. Po čemu je ovaj sabor bio poseban? Da, bilo je to nešto uistinu posebno! Prvi put u povijesti na saboru su sudjelovali neki naši suradnici laici iz svih dijelova svijeta i predstavnici mladih iz europskih država. Za nas je to bila velika radost i izvanredno obogaćenje. Sve smo svjesnije toga da smo pozvani ZAJEDNO razmišljati, moliti i raditi. DBD: Sabor se odvijao pod geslom “Budimo danas, zajedno s mladima, dom koji evangelizira.” Zašto baš takav naslov? Zato jer je to danas vrlo aktualna tema! Ona sadrži dva naglaska. Prvi je poziv da u našim sredinama gradimo DOM autentičnog obiteljskog duha kako su ga živjeli Don Bosco u Torinu i Marija Mazzarello u Morneseu. Drugi da smo pozvane ne samo da radimo ZA mlade, nego da radimo zajedno S mladima. DBD: Što biste iz vlastitog iskustva Sabora izdvojili kao nešto posebno i važno, a što bi moglo biti zanimljivo za naše čitatelje? Spoznala sam i doživjela koliko je važno zajedništvo kad tražimo prave odluke i kad želimo čuti Božji glas. Osobito u danima izbora vrhovne poglavarice – majke sestara koje su članice Vijeća koje vodi Družbu, bile smo pozvane ne samo jače moliti nego i jače uzajamno iskazivati ljubav. Božji Duh se otkriva u zajedništvu! DBD: Na saborima se donose mnoge odluke i smjernice za budućnost. Koja će misao vodilja kćerima Marije Pomoćnice biti putokaz za budućnost? Naslov završnog dokumenta glasi: “Proširite pogled”. A podnaDBD: S. Damjana, hvala što ste se odazvali slov: “Zajedno s mladima misionarke nade i radosti.” Razumljivo, našem pozivu i što želite s nama podijeliti zar ne? dio iskustva 23. općeg sabora Vaše Družbe. Svakoga, tko čita ove retke, poZa početak molimo Vas, predstavite se na- zivam da nam se pridruži u tom nastojanju. I da moli za šim čitateljima! Kći sam Marije Pomoćnice i trenutno vršim službu sve kćeri Marije Pomoćnice provincijalke slovensko-hrvatske provincije. Rado- diljem svijeta. Želimo raširiti posna sam da mi ta služba pruža mogućnost boljeg gled i imati široke vidike, kako upoznavanja hrvatskog dijela Provincije i općenito se ne bismo zaustavile u Salezijansku obitelj u Hrvatskoj i Bosni i Hercego- svom malom krugu ideja, vini. Za mene je to veliko bogatstvo i izazov. problema i mogućnosti. Bog je velik i salezijanska karizma DBD: Što je to opći sabor? Kakva su Vaša dosadašnja iskustva općih sabora i je li ovaj je svjetskih razmjera! Marija Pomoćnica neka nam pomogne bio po nečem poseban? Naša Družba nedavno je završila svoj 23. opći svuda donositi radost i nadu! S. Valentina Baričević sabor. Za mene je to bio prvi na kojem sam sudjelovala. O čemu je riječ? Sabor je susret, službeno zasjedanje sestara predstavnica iz svih provincija • Sestra Damjana Tramte, u svijetu i održava se svakih šest godina. Na sa- provincijalak KMP. Foto: Arhiva boru se pregledava naš način života i rada, bira Kćeri M. Pomoćnice. 28 prosinac 2014 IN MEMORIAM Vinko Ivančević • Djevojke iz Katoličkog doma za studentice “Laura” iz Zagreba zajedno sa sestrama iz zajednice, Foto: Arhiva sestara KMP (Kćeri Marije Pomoćnice) Izlet KDS-a “Laura” u Karlovac U subotu, 18. listopada 2014. djevojke iz Katoličkog doma za studentice “Laura” iz Zagreba zajedno sa sestrama iz zajednice u kojoj se dom nalazi bile su na godišnjem izletu upoznavanja i druženja u Karlovcu. Predivan, sunčan i topao jesenski dan, dobro raspoloženje i dan za pamćenje započeo je vožnjom vlakom prema Karlovcu. Najprije su razgledale šire središte grada s najstarijom glazbenom školom u Hrvatskoj i kazalištem “Zorin dom”. Potom su šetnicom stigle do tzv. “Zvijezde” i razgledale ljepote arhitekture. Uz zanimljivo i stručno vodstvo fra Tome Rumenjaka posjetile su franjevačku crkvu Presvetoga Trojstva i pripadajući muzej. U hodu prema nacionalnom svetištu Svetoga Josipa posjetile su župnu crkvu Srca Isusova i okrijepile se u restoranu Doma hrvatske vojske. U svetištu ih je dočekao rektor mons. Antun Sente ml., koji im je objasnio značenje svetišta. U crkvi Gospe Snježne na brdu Dubovac iznad svetišta mons. Sente služio je svetu misu po nakanama skupine. Pogled s brda Dubovac na sunčani Karlovac bio je zadnja etapa prije povratka u Zagreb. Cijeli dan bio je obilježen vidljivim znakovima Božje prisutnosti i milosti i mnoštvom lijepih uspomena. S. Valentina Baričević U srijedu, 5. studenog 2014. iznenada je preminuo naš dragi brat i prijatelj, obiteljski čovjek Vinko Ivančević. Radeći svoj bravarski posao koji je jako volio, nepažnjom je pao s krova u Dobrošinu (općina Uskoplje) i trenutno preminuo. Tako to izgleda kad gledamo ljudski, međutim kad pokušamo gledati vjernički onda moramo prihvatiti ono što stoji u sprovodnom obredu: “Svidje se Bogu Svemogućemu pozvati ga k sebi”. I koliko god to nama izgledalo strašno vjerujemo da je i to dio beskrajnog Božjeg milosrđa i da će On sve izvesti na dobro. Vinko potječe iz brojne vjerničke obitelji koja je uvijek bila na strani života. Jedan je brat salezijanac svećenik a svi ostali, njih šestoro, su zasnovali svoje obitelji i imaju sveukupno 28 djece. Vinko je rođen 1960. godine, a od 1983. je u kršćanskom braku s Luckom r. Franjić, koja je također iz brojne vjerničke obitelji. Bog ih je obdario sa šestero djece i već četvero unučadi. Iz spomenutih podataka očito je da je volio život i bio otvoren životu. Jednako je tako skrbio za obitelj, zajedno sa suprugom, prateći svoju djecu u svim njihovim životnim događajima, kako ljudskim tako i vjerničkim. Najveća mu je dragocjenost bila obitelj i za nju se trošio do posljednjeg daha. Volio je i svoj bravarski posao preko kojega je upoznao mnoge ljude i s mnogima surađivao. Cijelo vrijeme domovinskog rata sudjelovao je braneći svoj narod i svoj dom. Još prije ženidbe radio je u Rijeci, a kasnije neko vrijeme i u Njemačkoj. Ipak je najveći dio svoga života proveo u Rami, ali je, poznajući mnoge ljude, pronalazio posao u raznim dijelovima Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Kao što svatko ima svoje životne probleme i on je imao svoje i nije se žalio na njih, nego je hrabro nosio svoj životni križ prikazujući ga uvijek za svoju obitelj. A da su to ljudi prepoznali, svjedoči ono silno mnoštvo koje je došlo na njegov ispraćaj. Više od 20 svećenika zajedno s mnoštvom vjernika molili su za njegov spas i iskazali obitelji prekrasnu gestu ljudske i kršćanske sućuti, na čemu i ovom prilikom svima od srca zahvaljujemo. Čvrsto vjerujemo da će, po velikom Božjem milosrđu, zavrijediti ući na gozbu Jaganjčevu koju Otac nebeski pripravlja onima koje odabra i koji ga ljube. Nedostajat će svima koji su ga malo bolje poznavali, a osobito svojim najmilijima. Budući da je želio vršiti Božju volju, vjerujemo da će iz neba nastavit bdjeti nad svojom obitelji i izmoliti im ono što im je najpotrebnije u životu. Neka u Isusu nađe milosrdnog Suca i neka što prije zaživi milinu njegova Kraljevstva. Pokoj vječni daruj mu Gospodine! brat Milan prosinac 2014 29 Duhovna obnova za djevojke Uoči početka došašća, 29. i 30. studenoga 2014., zagrebačka zajednica kćeri Marije Pomoćnice ugostila je osam djevojaka koje su sudjelovale na duhovnoj obnovi u kojoj su razmišljale o svom životnom pozivu, produbljivale sadržaj vjere i vlastitog identiteta. Vrijeme prepuno snažnih iskustava, zajedništva, molitve i razgovora bilo je obogaćeno nazočnošću s. Damjane Tramte, provincijalke Slovensko-hrvatske provincije i njezinim zanimljivim svjedočanstvom, koje je obogatilo program, koji su pripremile sestre zagrebačke zajednice. Tema “Redovništvo i(li) majčinstvo? ” lijepo se nadovezala na vrijeme otvorenja Godine posvećenoga života istoga vikenda. O proživljenom iskustvu djevojke su rekle da ih se posebno dojmilo svjedočanstvo cijele zajednice, toplina i majčinski odnos koji su doživjele, a jedna od njih, inače studentica u domu koji postoji u toj zajednici, rekla je sljedeće: “Sve to što inače vidimo da vi sestre živite, sada nakon bogatog sadržaja i sudjelovanja u molitvi, obrocima i nekim trenutcima rada i druženja s vama bolje razumijem, sada dobiva smisao u mojim očima.“ S. Valentina Baričević • Duhovna obnova za djevojke, studeni 2014. Foto: Arhiva sestara KMP (Kćeri Marije Pomoćnice) Dragi prijatelji Salezijanskog vjesnika i salezijanske djelatnosti, bez vas ne možemo ništa! zvanja). Vaše darove možete slati na račun: Iz don Boscove oporuke upućene dobročiniteljima “Bez vaše ljubavi, napravio bih malo ili ništa; međutim, HRVATSKA SALEZIJANSKA PROVINCIJA, Zagrebačka banka, d.d. Zagreb SWIFT: ZABAHR2X IBAN: HR2623600001101275240 Pomozite višestruku salezijansku djelatnost (salezijanske škole, salezijanske misije, odgoj i pomoć najsiromašnijoj mladeži, briga i odgoj novih salezijanskih Pratio vas s neba blagoslov naše nebeske Majke Marije Pomoćnice kršćana i svetog oca Ivana Bosca, prijatelja i odgojitelja mladeži. zahvaljujući vašoj ljubavi i surađujući s milošću Božjom, uspjeli smo obrisati suze mnogih i spasiti mnoge duše.” 30 prosinac 2014 Razgovor s Bogom U snuo sam san da razgovaram s Bogom. “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije najvrjednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. priča za laku noć Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” Male mudrosti 200 prosinac 2014 31 Dobre volje svaka duša grijeha neka već ne kuša. Nego hvali, diči Boga, Što je poslao Sinka svoga. Svim na zemlji Svim na zemlji mir, veselje, Budi polag Božje volje. To sad nebo navješćuje I glas s neba potvrđuje. Sinka svoga, Boga moga, S Ocem, Duhom jednakoga Duhom Svetim začetoga Od Marije rođenoga. 32 prosinac 2014
© Copyright 2024 Paperzz
