Bosco
Bosco
salezijanski vjesnik
Snovi za put
iz osrednjosti
Pobudnica 2012.:
»Don Boscov san
pretvoriti u stvarnost«
Oratorij u nevoljama
Zaživio
Omladinski centar
u Belom Manastiru
Radost u
svakodnevnom životu
Don Bosco i
Marija Pomoćnica
Početno širenje i ustroj
Don Boscova djela
Naša glazba i dalje svira
Zamislite dvorište zatvora jedne europske kolonije iz 18. stoljeća. Zora je i sunce zlatnim zrakama
obasjava nebo na Istoku. Iz dvorišta izvode na smrt osuđenoga zatvorenika. To je svećenik koji se
usprotivio kolonistima i njihovu okrutnom postupanju s urođenicima. Stoji pred zidom i razmišlja o
mecima kojima će ga zasuti njegovi sunarodnjaci. Prije nego su mu povezali oči, zapovjednik mu je
postavio uobičajeno pitanje o posljednjoj želji. Na iznenađenje sviju, zatražio je da posljednji put zasvira svoju flautu. Vojnicima je zapovjeđeno da spuste puške dok zatvorenik ne odsvira svoju melodiju. Kad su nježni zvuci počeli ispunjavati jutarnju šutnju, zatvorsko je dvorište, obično prepuno nasilja i tuge, odjekivalo predivnom glazbom šireći tajanstveni mir. Zapovjednik se zabrinuo jer je glazba
sve više potiskivala njegovo besmisleno izvršenje zapovijedi. Naredio je vojnicima da otvore vatru.
Svećenik je istoga časa izdahnuo, ali su svi prisutni i dalje zadivljeni slušali glazbu i životni ples koji je
prkosio smrti.
Patnja – smisao i
proslava života
Salezijanski
misijski dan 2012.
glasilo salezijanske obitelji
•
broj 1
•
2012
•
10 kn
Bosco
SALEZIJANSKI VJESNIK
GLASILO SALEZIJANSKE OBITELJI
3
urednikovarije~
Snovi za put iz osrednjosti
salezijanskaobitelj
4
Pobudnica 2012.: »Don Boscov san pretvoriti u stvarnost«
ususret200.obljetnici
6
Oratorij u nevoljama
8
ukoraksnjima
Naša izdanja
BR. 1 / 2012
ISSN 1330-1713
“Don Bosco danas” službeno je glasilo
Salezijanske obitelji. “Salezijanski vjesnik”
utemeljio je don Bosco još 1877.
Prvi broj »Salezijanskog vjesnika« na
hrvatskom jeziku pod nazivom
»Blaženi Ivan Bosco« izašao je
u siječnju 1930. »Don Bosco danas«
od 1990. izlazi četiri puta godišnje.
Renate i Karl-Hermann Schneider: Od Noe do Pavla. Biblijski igrokazi za djecu osnovnoškolske dobi
Iz iskustva je poznato da djeca rado glume i uživaju predstavljati druge osobe. Tu njihovu osobinu smo željeli iskoristiti te im kroz igru približiti biblijske pripovijesti. Teme iz
Starog i Novog zavjeta obrađuje po 21 igrokaz. Mnogi predlošci ravnaju se prema smjernicama za katolički vjeronauk u osnovnim školama te se tako izvrsno daju primijeniti u
toj dobnoj skupini. Ovo je dobrodošao radni materijal za školu, župu, rad u skupini, za
pripravu na pr vu pričest te eventualno i za poduku krizmanika. Ovi se igrokazi mogu
dobro primijeniti i u bogoslužju sa školskom djecom.
Izdavač:
Hrvatski salezijanski provincijalat,
Omiška 8, 10000 Zagreb
Andrea Gasparino:
Sakrament oproštenja
Radost i slavlje Boga i čovjeka
Urednik: Anto Stojić
Zaživio Omladinski centar u Belom Manastiru
salezijanskaduhovnost
11
Radost u svakodnevnom životu
Svjedočanstvo: Sebastijane, Isus te zove!
kaoMarija
OPSEG:: 184. str.
OPSEG
CIJENA:: 60 kn
CIJENA
Grafički urednik:
Marijan Osman
Lektura:
Vjeročka Ban
14
Don Bosco i Marija Pomoćnica
na{apovijest
Uredničko vijeće:
Valentina Baričević, Luka Hudinčec,
Iva Nikolić, Ljiljana Tomić
16
Dizajn naslovne stranice i rubrika:
Svjetlana Šegović
OPSEG:: 124. str.
OPSEG
David O’Malley:
Ljubazni pastir
Grafička priprema:
Salesiana d.o.o.
Ova knjižica je pokušaj da se pobudi svijest učitelja za prepoznavanje mogućnosti ostvarivanja
ljubaznosti. Stil potiče na razmišljanje tako da se
iskustvo i duhovnost mogu ujediniti u vlastitu
spoznaju načina na koji ljubaznost dolazi do izražaja u učiteljevu osobnom životu i načinu djelovanja. To je ujedno i poticaj da obuzdamo negativne emocije i prisjetimo ih se u molitvi. Na taj
način učitelji će biti spremniji pomagati svojim
kolegama.
Tisak: DENONA d.o.o., Zagreb
18
Pobudnica vrhovnog poglavara
biblijskameditacija
20
Patnja – smisao i proslava života
misije
22
Salezijanski misijski dan 2012.
Adresa uredništva:
Don Bosco danas, Srebrnjak 101,
10000 Zagreb, Hrvatska
Kontakt:
www.donbosco.hr
[email protected]
[email protected]
tel: 01 36 88 130
fax: 01 38 36 647
Andrea Gasparino:
Očenaš. Razgovori s mladima
Cijena pojedinog broja 10 kn,
za inozemstvo 2,5 €.
OPSEG:: 64. str.
OPSEG
vijesti
Godišnja pretplata 40 kn,
za inozemstvo 10 €.
24
na{ipokojnici
32
Uplate se šalju poštanskom uplatnicom
ili na provincijalni kunski žiro-račun:
2360000-1101275240,
Zagrebačka banka – Zagreb
CIJENA:: 30 kn
CIJENA
Kršćanski učitelj
Početno širenje i ustroj Don Boscova djela
pobudnica2012.
Uvijek su je zvali »ispovijed«. Taj je naziv međutim
nepotpun. Crkva danas želi da se ovaj sakrament
zove »sakrament pokore« ili, još bolje, »sakrament
pomirenja«, odnosno »sakrament oproštenja«.
Crkva je uvijek smatrala nužnim isticati dužnost
iskrena ispovijedanja teških grijeha. Međutim, kad
bi se netko na tome zaustavio, onda to još uvijek ne
bi bio sakrament. Srž ovog sakramenta je kajanje,
obnova, početak novoga života.
CIJENA:: 20 kn
CIJENA
Knjiga je zamišljena kao pomoć čitateljima da bolje upoznaju značenje te molitve
koja je predana svim učenicima kao znak
raspoznavanja i pripadnosti Kristu.
SALESIANA
Srebrnjak 101 • 10000 Zagreb • Tel: 01/ 48-14-661 • Faks: 01/ 48-14-662
E-pošta: [email protected] • Internet: www.salesiana.hr
OPSEG:: 68. str.
OPSEG
CIJENA:: 15 kn
CIJENA
urednikovarije~
Snovi za put iz osrednjosti
V
eliki ljudi su sanjali život da bi u
životu ostvarivali snove. U svojim su snovima bili najviše ono što
jesu i nešto od onoga što još nisu bili,
a postali su nakon buđenja. Oživljavajući snove otkrivali su sebi i drugima nove svjetove koje je samo Bog
poznavao. Sanjali su da čovjek može
biti budan u snovima i da može budan sanjati. Na početku Don Boscova svetačkog života bio je san, jedan
od mnogih koje je ostvarivao kao
svoje životno poslanje. Svi pomalo
sanjamo i živimo svoje snove.
Vrhovni poglavar don Pascual Chávez
poslužio se maštom i početkom godine progovorio mladima srcem i osjećajima našeg utemeljitelja. Pokretu
salezijanske mladeži napisao je pismo
koje počinje prizorima sa susreta mladih u Madridu, 17. kolovoza prošle
godine. S Don Boscovim osjećajima
divio se mnoštvu mladih koji ponosno žive svoju vjeru, planiraju svoje živote po Božjim nacrtima, mole vjerničkim srcem i klanjaju se euharistijskom
Isusu. Osobito mu je bilo drago što je
među brojnim animatorima vidio salezijance, kćeri Marije Pomoćnice, povjerenice i povjerenike za pastoral mla-
dih i provincijale. U svom je poetskom
izričaju vidio Don Bosca kako iz neba prati naše pripreme na spomen
rođendanskog slavlja 2015. god., svoj
Valdocco u 130 zemalja salezijanskog
svijeta. Nije lako naći tako topao i
poetičan tekst o mladima i vjerujem
da su ga mnogi članovi Salezijanske
obitelji već pročitali ili će ga pročitati.
Ističem ovdje pojedinost u kojoj se pokušava objediniti Don Boscov san sa
snovima mladih i Božjim snovima.
»S pomoću Gospodinovom pozivam
i vas, koji ste »utjelovljena nada«, da
među tolikim varljivim obećanjima
koja vas zapljuskuju, otkrijete san
koji će vas učiniti kreativnim osobama, koji će vam dati snagu da se suočite i nadvladate neizbježne poteškoće u razvoju i koji će dati neslomljivu sigurnost vašim očekivanjima
da se ispune, iako ne možete odmah
dohvatiti ono što sanjate.
Sanjati srcem ok renutim Bogu i s nogama čvrsto na zemlji nije bijeg, nego
ot varanje svoga života nečemu novome, što se još ne poznaje potpuno, ali
što se osjeća značajnim. To znači težiti prema nečemu što se još ne posjeduje, ali u čemu se prepoznaje; znači
razumno otkrivati prisutnost »Boga
koji nas prati« u protoku dana. Nijedan projekt, od onog najskromnijeg
do najzahtjevnijega, koji bi život ispunio smislom, ne može se ostvariti ako
se prije ne hrani nekim snom. Da bi
se donijele odvažne odluke u društvu,
podložnom promjenama, bez duše i
siromašnom vrijednostima, nužno je
pronaći snagu i imati širok pogled
koji će izdići čovjeka iz njegove osrednjosti i usmjeriti ga da ide prema novim nebesima i novoj zemlji.«
U poruci devetog Don Boscova nasljednika izrečenoj s Don Boscovim
srcem našlo se i nekoliko prijedloga
odgojiteljima u Salezijanskoj obitelji.
»Stoga, kao salezijanci odgajamo
učeći slušati i poštivati, ne batinom i
prodikom, nego strpljivošću i šutnjom koja otkriva ljubav i očekivanje,
ne strogošću i ukorima, nego autoritetom koji izvire iz našeg dosljednog
i besprijekornog života, a ne iz vlasti
koja dolazi od zakonske uloge. Odgajamo ponajprije ljubavlju. Ako naša besplatna ljubav, odraz Isusova
milosrđa, pomrači, mladi umiru od
hladnoće jer teže podnose noć osjećaja nego sjenu razuma.«
Neka i vaši životi budu obasjani
slavom uskrslog Gospodina
da svjedočite ljubavlju koja ujedinjuje
i životom koji se daruje drugima!
Članovima Salezijanske obitelji,
prijateljima i čitateljima želimo
sretan i blagoslovlje n
Uskrs!
Uredništvo
3
salezijanskaobitelj
P
obudnica je istinski duhovni i
pastoralni program koji obvezuje
pojedince i zajednice da zajednički
proučavaju, razmišljaju, mole i rade.
Granama Salezijanske obitelji i strukturama koordiniranja – kao što su
mjesna i pokrajinska vijeća – vrhovni
poglavar don Pascual Chávez Villanueva nudi neka uporišta i radne zadatke te poziva da dublje upoznamo
Don Boscov život, kako bi se danas
osvijetlio njegov lik i nastavilo poslanje koje mu je bilo povjereno: odgoj i
evangelizacija mladih.
Velikim se koracima bližimo proslavi
dvjestote obljetnice Don Boscova rođenja. Proslava bi nas trebala zateći
spremne u namjeri da ojačamo svoj
karizmatski identitet. Naša je zadaća
da shvatimo, obnovimo i nastavimo
naume, izbore i pastoralno djelovanje
našeg utemeljitelja. Operativna genijalnost, odgojne sposobnosti i duhovnost tri su dimenzije koje, bez dvojbe,
određuju njegov svetački lik.
Oživotvorenje
Don Boscove povijesti
Don Bosco je i danas za Crkvu i
građansko društvo važan lik. Cjelovita je osobnost i ne može ga se svesti na
jednostavne formule. On je višeslojna
osobnost: utemeljitelj, zakonoša, odgojitelj, učitelj duhovnog života. Da se
ne bi izgubilo toliko toga što od njega
baštinimo, bitno je i nužno poznavati
ga. Kad se od njega udaljimo vremenski, zemljopisno i kulturalno, izlažemo
4
se opasnosti da izgubimo nešto od
privlačnosti, blizine i prisnosti koja
nas s njim povezuje.
Ako bi oslabile veze s našim zajedničkim ocem, njegovim duhom, djelovanjem i nadahnućima, Salezijanska
bi obitelj izgubila građansko pravo u
Crkvi i društvu, jer bismo ostali bez
korijena, izgubili svoj identitet.
Osim vremenske, zemljopisne i kulturalne udaljenosti, treba istaknuti još
dva razloga. Za duhovni pokret, kao
što je Salezijanska obitelj, važna je svijest o vlastitoj povijesti, organizirana i
tumačiti; ništa ne reći krivo, ništa istinito prešutjeti, treba prereći, premisliti i ponovno oživotvoriti sadržaj tih
izvora.
Zbližavanje s Don Boscom ostvareno
metodama koje su vlastite povijesnim
istraživanjima, pomoglo nam je da
bolje odmjerimo Don Boscovu veličinu, njegovu stvaralačku genijalnost,
sposobnosti vrsnog odgajatelja, njegovu duhovnost, njegovo djelovanje,
razumljivo samo kao potpuno ukorijenjene u društvenu stvarnost u kojoj
je živio. Trebamo suvremeni Don
»Upoznajmo i nasljedujmo Don Bosca,
pa će nam mladi pos tati život no poslanje.«
dostupna tako da promiče stvaranje
temeljne kulture i suočavanje s povijesnim, društvenim i kulturalnim promjenama. Salezijanska će obitelj tako
i dalje biti nositeljica izvorne karizme
te bdjeti i kreativno čuvati vlastitu
baštinu.
Dublje poznavanje Don Bosca ima
svoj razlog i u činjenici da ga razni dokumenti pojedinih grana Salezijanske
obitelji ističu kao vođu i uzor.
Dragocjen je doprinos Salezijanskoga
povijesnog instituta na Salezijanskom
papinskom sveučilištu. Tisuće stranica Don Boscovih rukopisa znanstveno je obrađeno i provjereno, da bi se
odredilo što je u karizmi prolazno, a
što trajno; što treba napustiti, a što
zadržati. Cijelu Don Boscovu povijest
treba obnoviti te je hrabro i izvorno
Boscov lik koji će suvremenim jezikom govoriti današnjem čovjeku.
U tumačenju Pobudnice, don Chávez
ističe i analizira neka Don Boscova
iskustva i odluke:
• Razvoj njegovih ustanova i spoznaja o tome kome su namijenjene
• Što je podrazumijevao pod
pojmom »napuštena mladež«
• Kako je odgovarao na potrebe
• S koliko je prilagodljivosti
odgovarao na potrebe
• Uporno nastojanje oko siromaštva
i neumorne radinosti.
Polazeći od povijesne analize takvih
stajališta, predlažu se putovi provjere
kako bi se Don Boscov lik mogao rekonstruirati vjerno, a ne samo pukim
ponavljanjem.
To je proces u koji se trebaju uk ljučiti
sve grane Salezijanske obitelji kako bi
se došlo do općeprihvatljivog, profesionalnog, dubinskog sagledavanja
Don Boscova lika i tako vrednovala povijesna, pedagoška i duhovna baština.
Djelatne smjernice
Slijedeći uobičajeni Don Boscov način
izlaganja, Pobudnica je istinski duhovni i pastoralni program koji obvezuje pojedince i zajednice da zajednički proučavaju, razmišljaju, mole i rade.
Granama Salezijanske obitelji i strukturama koordiniranja – kao što su mjesna i pokrajinska vijeća – don Chávez
nudi neka uporišta i radne zadatke.
Pastoralna ljubav koja je obilježavala
cijeli Don Boscov život i koja je bila
duša mnogih njegovih pothvata treba
biti obilježje i razlog vjerodostojnosti
Salezijanske obitelji pred mladima.
Don Bosco, koji je mnogo pretrpio i
podnio velike žrtve za svoje mlade,
podučava da salezijanski pastoralni
rad zahtijeva suobličenje srcu Dobrog
pastira i jaku askezu. Zapisi o utemeljenju Salezijanske družbe i povijesni
razvoj Don Boscova djela potvrđuju
da je glavni cilj Salezijanske družbe
spas mladih koje, kao što je i on sâm
činio, treba prihvatiti, odgojiti da budu odgovorni i pomoći im da budu
apostoli među svojim vršnjacima.
Mlade, posebno vrijedan predmet salezijanskog djelovanja, treba susretati
na mjestima, u prilikama i na područjima na kojima se oni nalaze. Inicijative i institucije stvorene za njih nedovoljne su ako nema asistencije i
prisutnosti među njima. Don Boscovi
odgovori na potrebe mladih njegova
doba mogu rasvijetliti odgovore za
koje je Salezijanska obitelj svjesna da
ih mora ponuditi u borbi protiv indiferentizma, etičkog relativizma, lažnih
ideologija i konzumerizma, jer uništavaju životne vrijednosti i iskustva.
Pitanja koja su vodila Don Bosca
moraju pratiti i Salezijansku obitelj u
osluškivanju vapaja mladih, da bi se
ponudili odgovori na njihove najnužnije i najdublje potrebe, na konkretne i duhovne potrebe.
Uspomene iz oratorija Sv. Franje Saleškoga, napisane na izričit zahtjev
pape Pia IX, nezaobilazna su točka za
poznavanje Don Boscova duhovnog i
pastoralnog puta. Nazvane i Uspomene budućnosti, one u sebi nose Don
Boscove motive i izbore.
Pozivam sve grane Salezijanske obitelji, mjesna i pokrajinska vijeća, da
prihvate, proučavaju i razmatraju poruku Pobudnice za 2012. godinu. Neka život našeg oca utemeljitelja nadahnjuje pastoralno djelovanje bilo
gdje u svijetu, da se njegov san i od
Boga primljeno poslanje mogu nastaviti u naše doba.
Don Bosco nam nudi jednostavan, ali
istodobno proročki prijedlog svoga
duha i poslanja: san iz devete godine.
Na ovoj autobiografskoj stranici naznačeni su mladi kao polje djelovanja,
koje mu je povjereno.
Određen je cilj njegova apostolata:
• pomoći im odgojem
da se razvijaju kao osobe.
Ponuđena je i djelotvorna odgojna
metoda:
• preventivni sustav.
On je, mogli bismo reći, živio za to da
svoj san pretvori u stvarnost. Pozvani
smo da činimo isto što je činio naš
dragi otac: da prihvatimo mlade kao
svoj životni program, razlog svog postojanja, trošeći za njih svoje snage do
posljednjeg daha.
Prihvaćamo mlade kao svoj životni program
5
ususret200.obljetnici
U
jesen 1846. Don Bosco se vratio
u Valdocco s majkom Margaretom, koja je u košari donijela najnužnije stvari i hrane za nekoliko dana. Jedan svećenik, Don Boscov prijatelj, htio im je pomoći, ali kako nije
imao novaca, darovao im je svoj džepni sat. Mama Margareta je, po Don
Boscovoj zamisli, dobro došla u oratoriju, jer je njegovim dječacima trebalo
oprati često jedinu košulju, zakrpati
hlače, a pojavili su se i oni koji nisu
imali gdje prespavati. Dvojici dječaka
koje je Don Bosco primio prostrla je
ležaj u sjeniku, ali sutradan nije našla
ni dječaka ni posteljine. Pobjegli su i
sve odnijeli sa sobom. Bila je očajna.
Sin ju je tješio i smirivao uvjeravanjem
da nisu svi takvi.
Uvečer 4. svibnja 1847. kišilo je kao iz
kabla. Don Bosco i mama Margareta
upravo su večerali kad je netko pokucao na vrata. Otvorili su i ugledali siromašna dječaka, koji je bio pokisnuo
kao miš.
– Siromah sam iz Valsesije, zidarski
pomoćnik. Nisam uspio nigdje naći
posla, zima mi je, a ne znam kamo
bih se sklonio...
– Uđi, sinko, uđi – rekao je Don Bosco i poveo ga do vatre. Margareta mu
je dala nešto za jelo i upitala gdje misli
prespavati. Dječak je počeo plakati.
– Ne znam. Kad sam došao u Torino,
imao sam tri lire, sve sam potrošio, ne
znam...
– Ja bih te zadržala, ali tko kaže da i ti
nisi kao oni? Ispričala mu je svoje nedavno iskustvo.
– O ne, gospođo. Siromašan sam, ali
nikada nisam krao – branio se mali
dosta uvjerljivo razbijajući njezine
sumnje.
Don Bosco je za to vrijeme skupio deset
cigli u dvorištu, a na njih stavio nekoliko dasaka i slamaricu s pokrivačem.
– Ovdje ćeš spavati večeras i dok le
god budeš trebao, Don Bosco te neće
otjerati – rekla je dječaku.
Bio je to pr vi sirotan koji se nastanio
u oratoriju. Do kraja godine prispjelo
ih je sedam, a par mjeseci kasnije doći
će i drugi. Oratorij je imao stalne šegrte, đake, te one koji su dolazili preko
vikenda i za blagdane. Svakoga od
njih Don Bosco je osobno poznavao,
za svakoga je učinio ponešto: našao
mu posao, pribavio odjeću, platio hranu, osigurao školu ili ga udomio
proširujući malo-pomalo prostor koji
je od samog početka bio tijesan.
Obilazio je bogataše, gospodu i grofovske obitelji, išao je od vrata do vrata
ponizno moleći pomoć. Otkada je
znao za sebe trebao je Božju providnost i ona ga nikada nije ostavljala na
cjedilu. Štoviše, kako se povećavao
broj dječaka, tako su se otvarale nove
Oratorij je imao stalne šegrte i đake
6
mogućnosti, nova rješenja. Najuvjerljiviji izraz te Providnosti bilo je kleričko oblačenje jednog od pr vih oratorijanaca, zvao se Ascanio Savio. Na
pomolu je bilo još desetak dječaka,
Don Bosco ih je školovao jer su željeli
postati svećenici, a on se je u duši nadao da bi mogli ostati uza nj i pomagati mu u važnom i korisnom poslu
koji je započeo. Zato je najbolje oratorijance pripremao pojačanim učenjem
i polaganjem ispita, predstavljao ih
nadbiskupu, a ovaj ih je pred svojom
komisijom ispitivao i primao među
klerike. Oni će ubrzo postati svećenici. Među njima su se osobito isticali:
Mihovil Rua, koji će kasnije postati
Don Boscov nasljednik, te Josip Buzetti, salezijanac laik, kojemu će uskoro povjeriti cjelokupnu ekonomiju
oratorija. San iz devete godine postajao je sve prepoznatljivija stvarnost,
još i više! Ne samo da su divlje zvijeri
postale jaganjci, nego su i neki jaganjci postali pastiri.
Politika Očenaša
Godina 1848. u cijeloj je Europi poznata kao godina buđenja nacionalne
svijesti kod mnogih naroda, te kao
početak masovnih pobuna. Stanovništvo svih većih gradova u Italiji bilo
je na nogama. Na torinskim ulicama
narod je tražio ustav umjesto apsolutizma, oslobođenje sjevernih pokrajina od austrijske vlasti, veća radnička
prava te ujedinjenje Italije. U sveopći
pokret pod nazivom Preporod (Risorgimento) htjeli su uk ljučiti i papu Pia
IX, ali on je držao da mu, kao poglavaru Crkve, valja ostati izvan snažnoga nacionalnog previranja, no podijelio im je ipak svoj blagoslov. Kralj
Karlo Alberto poveo je ujedinjenu
vojsku u jednu od najžešćih bitaka
protiv Austrijanaca na visoravni Custoza. Nažalost, završila je porazom i
tisućama ranjenih i poginulih Talijana. Narod je svoje nezadovoljstvo okrenuo i protiv Crkve. Počelo je s napadima na papu, koji se sklonio u izgnanstvo, a na udaru su bili biskupi, samostani, svećenici i časne sestre, o
kojima je tisak govorio podrugljivo i s
mnoštvom uvreda. Ni Don Boscov
oratorij nije bio pošteđen, u nekim listovima bio je meta karikaturista. Daleko teže mu je bilo kad su obijesni
mladići zasipali kamenjem oratorij i
napadali dječake. Vrhunac opasnosti
doživio je kad je na nj izveden, srećom
neuspio, atentat. U kapeli je imao vjeronauk. Usred poduke prolomio se
pucanj. Napadač je kroz prozor pucao
iz puške. Metak mu je prošao tik ispod
ruke, proparao svećeničku halju i zabio se u zid. Iako uplašen, Don Bosco
je taj neugodni trenutak prokomentirao kao neslanu šalu nekog zlobnika,
podsjetivši dječake da Marija čuva
njega i cijeli oratorij.
Don Bosco se nije želio baviti politikom, nije se svrstavao ni lijevo ni
desno. Nije mrzio bogataše, jer su oni
njegovim dječacima bili najveći dobrotvori; nije išao na prosvjedne skupove da se zauzima za siromahe, nego
je činio najviše što je mogao kako bi
ublažio njihovu nevolju. Nije bio ni
protiv naprednih ideja, ali svoje dečke
nije slao na demonstracije. Čak i onda
kada su od njega tražili da se izjasni
koju političku stranku podržava, govorio je da vodi politiku Očenaša, to
jest da se posvetio zbrinjavanju i odgoju siromašnih mladića, te da sve svoje
snage troši za njihovo vremenito i vječno dobro. Glede svrstavanja davao je
do znanja da će uvijek i u svemu biti
na papinoj strani i da u njegovoj prirodi nije vojevati, nego vršiti službu milosrdnog samaritanca. Takvim stavom
pribavio si je nemali broj protivnika,
ali zahvaljujući upravo takvu njegovu
držanju povećao se i broj onih koji su
ga poštivali i pomagali njegovo djelo.
Čudesni proc vat oratorija
Najvažnija od svega bila je ohrabrujuća činjenica da su oratorijanci bili
sve brojniji. Zaposjeli su svaki slobodni kutak u Pinardijevoj kući, a đaci su
učili u sakristiji i po hodnicima. Kad
su počeli pristizati novi, Don Bosco je
u šali rekao: »Dečki moji, kad se pčele
roje, napuštaju košnicu i stvaraju novu; mi ćemo ih nasljedovati.«
Godine 1847. postojećem oratoriju
»Sveti Franjo Saleški« u Valdoccu
pridružio se novi, osnovan u četvrti
Porta Nuova, nazvan »Oratorij anđela
čuvara«. Vodit će ga mladi svećenici
koje je Don Bosco s puno strpljenja
školovao i očinski pratio ulijevajući u
njihova srca istu onu ljubav prema
mladima koju je i sâm primio od Boga,
ljubav koja se sva razdavala za njihovo
dobro.
Tih su godina pr vi šegrti koje je udomio kao sirotane, postali majstori. I
oni su ostali uz Don Bosca. U oratoriju su osnivali vlastite radionice i
podučavali druge. Tako je Valdocco u
one tri godine, od 1853. do 1856, postao vjerojatno najveće zanatsko središte u Pijemontu. Ondje su jedni uz
druge radili bravari, postolari, krojači,
stolari, tiskari, knjigoveže... Kad je
skupio nešto novaca, srušio je staru
Pinardijevu kuću i gradio nova zdanja, jedno za drugim. Izgrađena je i
nova crkva u čast Sv. Franji Saleškome,
u kojoj je mama Margareta, umorna i
radom za Don Boscove siromašne
mladiće istrošena starica, Bogu prikazivala posljednje godine života. Tom
čudesnom procvatu oratorija svi su se
divili, ali nitko nije znao otkud Don
Boscu toliki novci. On sâm je imao
jedino objašnjenje – Božja providnost.
Opasni branitelji vjere
Uza sve postojeće poslove oko zbrinjavanja više od šest stotina dječaka, Don
Bosco je pedesetih godina otvorio još
jedno polje rada. Izazvan upornim i
upravo nametljivim djelovanjem sekti
i radikalnih protestantskih krugova,
koji su svoje nerijetko protukatoličke
ideje širili po časopisima, knjigama i
predavanjima za puk, u želji da promakne poznavanje katoličke vjere
među pukom, pokrenuo je seriju »Katoličko štivo«, niz malih knjižica, pisanih jednostavnim, puku razumljivim stilom i jezikom, u kojima je tumačio glavne istine kršćanske vjere,
prikazivao njihovu ljepotu i cjelovitost, te upozoravao na zamke novih
propovjednika. Riječi kao što su »dijalog« i »pluralizam« u ono vrijeme
nisu bile posebno cijenjene, a prevladavalo je načelo odlučnog, beskompromisnog suprotstavljanja. Don Boscove su knjižice bile tako dobro primljene da su njegovi protivnici odlučili
zapreku na koju su naišli uk loniti i tog
odvažnog svećenika ušutkati milom
ili silom.
Počeli su s lukavom taktikom predlažući Don Boscu da napusti »Katoličko
štivo« i da o njihovu trošku počne pisati školske knjige, koje su siromašnim
mladićima bile toliko potrebne. Najprije su mu ponudili za ono doba pozamašnu svotu od 400 lira. Kad je
Don Bosco ponudu odbio, krenuli su
s ucjenama i otvorenim prijetnjama.
Anto Stojić
7
ukoraksnjima
B
aranja, stara pokrajina između rijeka Drave i Dunava, svojim se
najvećim dijelom nalazi u Mađarskoj,
a tek jedna petina bogatih ravnica pripada Hr vatskoj. Ovaj kraj pr votno su
naseljavali Nijemci i Mađari, a od
Drugoga svjetskog rata stanovništvo
se izmiješalo s doseljenicima iz Banovine, Zagorja, Međimurja, Dalmacije
te Bosne i Hercegovine.
Stoljetna povijest
Beli Manastir (Pélmonostor) glavno je
središte kulturnog, privrednog i vjerskog života Baranjaca. Njegovi počeci
sežu u 1227. godinu kad je ugarski
palatin Moys de Daro na svom imanju dao sagraditi samostan Sv. Mihaela (Monasterium Benedictorum).
Mnogo kasnije, 1777. godine, u naselju je podignuta crkva u čast Sv. Martinu biskupu, a župa je utemeljena
1852. god. Od pr vog župnika, koji se
zvao Ljudevit Otrokóczy (1852–1866),
do danas izmijenilo se 25 dušobrižnika. Župnik Teodor Klein, koji
je župom upravljao i za vrijeme Drugoga svjetskog rata, odveden je 1945.
u partizanski logor u selu Grabovcu,
gdje je nakon mučenja polumrtav bačen u masovnu grobnicu s još osam
osoba. Salezijanci su župu preuzeli
1980. god. Pr vi župnik bio je Augustin Ljubić. Nakon njega slijedila su
poznata imena: Josip Košćak (1988),
Stjepan Pasarić (1991), Josip Košćak
(1997), Ivan Matijević (2008) i sadašnji župnik Josip Bunić (2010). Uz
njih su, kao kapelani ili vikari, dušo8
Djeca na pobožnosti križnog puta
brižničku službu vršili svećenici: Ivan
Bolkovac, Mato Tomas, Božo Šimičić,
Vjekoslav Kanić, Marijan Rodić i brat
pomoćnik Mijo Prskalo.
zastrašivanja i zlostavljanja, ipak morao napustiti župu i prebjeći u Mađarsku gdje je bio dušobrižnik za naše
prognanike smještene u Mohaču.
Zaslužni graditelji
Duboke rane i nepovjerenje
Priznanja za graditeljske pothvate pripadaju ponajviše trojici pr vih svećenika. Temeljito su obnovili crkvu 1978.
god., podigli župni dvor i izgradili
vjeronaučnu dvoranu. Na spomenploči koja i danas svjedoči o njihovu
zalaganju piše: »Kuću ovu sagradiše
kroz 18 mjeseci providnošću Božjom,
svećenici salezijanci: A. Ljubić, I. Bolkovac, M. Tomas, B. Šimičić i uz pomoć njihove Hr vatske salezijanske
provincije, te nesebičnim radom majstora Antuna Hor vata, Ante Bradarića, Antuna Špona, Josipa Šnajdera,
Vlade i Stjepana Rodi. Beli Manastir,
11. studenog 1983.«
Veliko priznanje zaslužuje također don
Stjepan Pasarić, koji je kao župnik
1991. ostao u okupiranoj Baranji do 21.
prosinca, kada je, nakon višemjesečnog
Crkva je u Domovinskom ratu 1992.
teško oštećena, opljačkana i spaljena;
srušeni su krov i toranj, a župni stan je
također oštećen i opljačkan. U kolovozu 1997. god., nakon povratka don
Josipa Košćaka, započela je materijalna
obnova porušenoga i duhovna obnova
žive župne zajednice. Završena je 10.
studenog 2002. svečanim misnim
slavljem koje je predvodio nadbiskup
mons. Marin Srakić.
U mjestu koje s okolnim naseljima
broji oko 10 000 stanovnika katolika
je malo manje od 4000; najviše je Hrvata, nešto manje Mađara i Nijemaca,
a svega desetak obitelji Roma. Na tri
nedjeljne mise u crkvu dođe oko 500
vjernika. Godišnje se krsti 30-ero djece, a u maticu umrlih upiše se i do 50
vjernika. Slika rođenih i umrlih sve
više obeshrabruje pogled u perspektive životne dobi župljana. Starije stanovništvo ubrzano odlazi, a novo sporo
pristiže. Kad se tomu doda činjenica
da je ovuda prije dvadesetak godina
bjesnio rat, da su Srbi ubijali i protjerivali Hr vate iz Belog Manastira, te
da su se, nakon mirne reintegracije,
Hr vati vratili na svoja porušena ognjišta, ovim je prostorima zavladalo nepovjerenje koje teškim uspomenama i
sumnjičavošću obilježava međuljudske odnose. Na veliku žalost i Srba i
Hr vata, takvo će stanje potrajati još
neko vrijeme. Građanske i vjerske institucije čine stanovite napore da se neprijateljstva prevladaju, ali rane su duboke
i još uvijek bolne tako da narodnoj
poslovici koja kaže da ih vrijeme liječi,
doista treba pomoći svim sredstvima
koja mogu pridonijeti pomirenju i
normalizaciji međuljudskih odnosa.
Bogatstvo suradnika
i pastoralnih aktivnosti
Župna zajednica Beli Manastir ubraja
se među stabilnije župe Đakovačko–
osječke nadbiskupije. Salezijanci su
požrtvovnim radom budili i njegovali
vjernički život ovoga kraja. Čini to i
sadašnji župnik don Josip Bunić, koji
pokušava okupiti sve značajnije snage
i animirati pastoralne aktivnosti na
svim razinama. U župi djeluje Župno
pastoralno vijeće u sastavu kojega su
odbori za naviještanje Božje riječi, za
liturgijsku i karitativnu djelatnost, te
Župno ekonomsko vijeće. Gabrijela
Feher vodi veliki župni zbor, a Vera
Sobonja uspješno se trudi oko dječjeg
zbora koji animira nedjeljno misno
slavlje u 11 sati. Tu su vjeroučitelji,
odnedavno i bogoslovi: Dejan Henčić
i Dejan Čaplar, vjeroučiteljica Helena
Ivičin, vanjske suradnice Zorka Frank,
Daria Rob i Ivana Turk. Karitativne
djelatnosti animiraju Slavko Tisaj,
Stjepan Petric, Ida Božić i Vera Sobonja. Tu je i »Marijina Legija«, molitvena zajednica koje članovi posjećuju
starije i bolesne župljane.
Župa je Crkvi darovala četvoricu
svećenika: Aleksandra Kučeru, Stipu
Marića, Franju Nemeta i Antuna Volenika (DI). Na putu do svećeništva
nalaze se spomenuti bogoslovi Dejan
Henčić i Dejan Čaplar.
Vjeroučitelji Dejan Henčić i Dejan
Čaplar predaju vjeronauk u osnovnoj
i u tri srednje škole zadnjih petnaest
godina, a surađivali su sa svim svećenicima salezijancima u pastoralnoj službi u Belom Manastiru. Nakon završenoga teološkog studija i bogate
vjeronaučne prakse, postali su i kandidati za svećeništvo.
Dejan Henčić odrastao je u Belom
Manastiru, gdje je završio osnovnu i
srednju školu. Bio je ministrant od
prve pričesti. U Đakovu je 2000. upisao studij teologije, koji je pet godina
kasnije i završio. Od 2005. radi kao
vjeroučitelj u Osnovnoj školi »Dr.
Franjo Tuđman« u Belom Manastiru.
Uz redovite obveze sudjeluje u župnom pastoralu (kateheza, pastoral starijih i bolesnih u staračkom domu), a
potkraj prošle godine primljen je u
bogoslovno sjemenište u Đakovu,
gdje je započeo dvogodišnju formaciju
do đakonskog ređenja kao svećenički
kandidat Đakovačko-osječke nadbiskupije. »Kao vjeroučitelj nastojim djeci, koja nemaju temeljnu obiteljsku
poduku, prenijeti osnovne ljudske i
kršćanske vrijednosti i navijestiti im
Krista. Najveći problem je vjernička
praksa koja izostaje već kod roditelja.
Suradnja sa župnikom i župnom za-
jednicom je i nadalje dobra iako preko
vikenda učestalo odlazim u Đakovo
radi svećeničke formacije«, rekao nam
je bogoslov Dejan.
Dejan Čaplar osnovnu je školu pohađao u Belom Manastiru. Za Domovinskog rata bio je u progonstvu, pa je
dio osnovne škole završio u Republici
Mađarskoj. Nakon završene Opće
gimnazije u Donjem Miholjcu upisao
je teološki studij u Đakovu koji je završio 2003. god., a otada stalno radi
kao vjeroučitelj u Belom Manastiru u
gimnaziji, te u tehničkoj i ekonomskoj
školi. Uk ljučen je u sva pastoralna
djelovanja župne zajednice, kao i u katehetske projekte nadbiskupije. Jedan
je od autora vjeronaučnog udžbenika
za treći razred srednjih škola »Životom
darovani«. Surađujući sa salezijancima, stekao je brojna pozitivna iskustva. »Jak pečat na mene i na mnoge u
našoj župi ostavio je vlč. Josip Košćak,
koji mi je bio, cijelo vrijeme studentske formacije i vjeroučiteljske službe,
primjer svećeničke brige i ljudske topline, pa i danas kad sâm težim prema
takvom svećeničkom idealu. Suradnja
sa župnikom je pozitivna, jer sam sudjelovao u raznim pastoralnim inicijativama kojima Beli Manastir nije
oskudijevao«, povjerio nam je Dejan.
Don Josip Bunić, župnik, posvećuje
veću pozornost mladima. U župnoj
katehizaciji vodi krizma ni ke (40),
prvopričesni ke (35), ministrante (25),
katekumene (3), čitače (12), a ima i
šest sati vjeronauka u školi.
Romske večeri u Centru s neizostavnim plesom
9
Don Ante Guberac prvenstveno je
zadužen za Centar za mlade, ali zapažena je njegova prisutnost i u župnom pastoralu. Njegova su obveza
tjedni susreti za mlade, mjesečni susreti u sklopu obiteljskog pastorala i
praćenje molitvenih udruga.
Centar za mlade
Zahtjevan rad s Romima
Romi su specifična nacionalna manjina, najmanje obrazovana populacija,
koja s naobrazbom završava u osnovnoj školi. U srednjoj školi malo je Roma iz Belog Manastira i okolnih naselja. To su uglavnom pravoslavci i muslimani, dok je katolika uistinu malo.
Župnik je ove godine za blagoslov
obitelji posjetio svega tri katoličke obitelji. Vjeroučitelji svjedoče da su njihova iskustva s Romima uglavnom pozitivna. Potrebno je mnogo više vremena da bi se njihov mentalitet počeo
U sklopu župnog pastorala od 2000.
godine djeluje i Centar za mlade izgrađen s materijalnom potporom Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije. Zamišljen je kao središte okupljanja i druženja djece,
mladih i odraslih svih
nacija: Hr vata, Srba,
Mađara i Roma iz Belog
Manastira i okolice. Otvoren je svakog dana od
16 do 21 sat, a u njemu
se okupljaju, igraju i zabavljaju se svi koji žele.
Pr vi ravnatelj Centra bio
je don Stjepan Tribuljak
do 2007. godine, kad ga
je zamijenio don VjekoBiskup Đuro Hranić s grupom mladih Roma
slav Kanić, a ovoga je
pak 2007. naslijedio sadašnji ravnatelj mijenjati. Oni su prije svega materijaldon Ante Guberac. Rad u Centru se no siromašni, ponekad oskudijevaju i
posljednjih godina pojačao osobito u onome što je najnužnije za preživljazapaženim večernjim programima ko- vanje. Obrazovanje ne vide kao cilj ili
ji se organiziraju svakog mjeseca. U izlaz iz situacije u kojoj se nalaze. Goprogramu ponekad nastupaju Romi tovo svi žive na socijalnoj skrbi, premsa svojim glazbenim točkama koje iz- da je bilo inicijativa iz Centra za zavode članovi kulturno-umjetničkih pošljavanje i Centra za socijalnu skrb
društava i mladi iz okolice. Nešto če- da ih se pokuša uk ljučiti u akcije
šće sudjeluju župljani i razne skupine uređivanja grada, parkova i travnjaka.
iz Belog Manastira, a izvođači su od Oni žive u naselju bez osnovnih stamdjece i učenika do mladih, zborova i benih uvjeta, na rubu egzistencije.
folklornih skupina. Susreti se organi- Problem je to širih razmjera i valja se
ziraju u prigodama kao što su blag- truditi na svim razinama – od mjesne
danske proslave: Božić, Uskrs, blag- zajednice, općine i Centra za socijalnu
dan Sv. Ivana Bosca; te značajniji skrb do pastorala i rada s djecom i
spomendani: Valentinovo, Dan kru- mladima. Odnosi se to i na nadbiskuha, Dan majki, Dan domovinske zah- pijski pastoralni plan rada među Romivalnosti, početak školske godine i ma. Nadbiskupija je brigu za mlade,
drugi. Na kraju programa obično se bez obzira na religioznu i nacionalnu
upriliči domjenak i spontano druženje pripadnost, povjerila salezijancima, te
je izgradila Centar za mlade, čime su
mladih.
10
mnoge stvari krenule nabolje. Salezijanci su tu brigu pokazali odvajajući,
uz redoviti pastoral, i svećenika koji je
bio zadužen za Centar za mlade, koji
zasad najviše posjećuju upravo Romi.
U nedjelju 29. siječnja dvoranu je ispunilo oko 160 uzvanika, uglavnom župljana. U programu proslave Sv. Ivana
Bosca s petnaestak točaka nastupili su:
djeca, mladi glazbenici, recitatori, čitači, župni dječji zbor, mađarski zbor
žena koji vodi Janoš Vajzenbach, sastav
mladih »Novi val« iz Župe Kneževi
Vinogradi, glazbenik Josip Ris i njegova kćerka Barbara. U programu su sudjelovali i Stjepan Vidak,
Ljubica Juračić, Adrijan
Gere, Borna Turk i Filip
Dević na gitari, David
Gyula Šimon, Krunoslav
Balog i Matej Koler s
tamburicama, Karla Turk
s klarinetom i Jan Štajfer
na orguljama.
Don Ante je pozdravio
goste večeri, među kojima su bili: Davorin Bubalović, predsjednik Gradskog vijeća Belog Manastira, Nikolina Ivanda, tajnica Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, Vladimir Kedmenec, predsjednik
Kulturno-umjetničkog društva BM,
Ivan Pilinger, tajnik Društva hrvatskih branitelja, župnik Josip Bunić i
urednik časopisa »Don Bosco danas«
Anto Stojić. U vođenju programa sudjelovale su Katarina Jurenec i Helena
Ivičin, a Don Boscov lik na plakatu
izradio je likovni umjetnik Hr voje
Mihaljević. U organizaciji ove priredbe sudjelovali su još Ivana Turk te obitelji Frank i Pehar. U središtu pozornosti brojnih tekstova bili su Don
Boscov lik i njegovo karizmatsko poslanje, u pr vom redu siromašni mladi
njegova doba – od razbijača na torinskim ulicama do svetačkih likova,
krune uspješne i do danas zadivljujuće
pedagogije utemeljene na razumu,
vjeri i ljubavi.
salezijanskaduhovnost
R
ek li smo da je duhovnost život po
duhu. Bitna oznaka naše salezijanske duhovnosti jest realnost života i nada u ono što nam je Gospodin
pripravio jer ga u svom životu nastojimo ljubiti. Upravo zbog svoje praktičnosti Don Bosco je nastojao u svakodnevnom životu pomoći mladima
pa je to načelo prenio i na duhovnost.
Ono govori o stvarima koje nas čekaju u konačnici i to je jedan od motiva
Don Boscova, a i našeg djelovanja.
Ipak, on se ne može pomiriti s bijedom koju njegovi dečki, svi mladi ljudi, proživljavaju. On im nastoji pomoći da postanu pošteni građani i
dobri kršćani i to u konkretnom vremenu i na konkretnom mjestu, ondje
gdje žive i rade sada, a ne u nekom
budućem vremenu. Tako i duhovnost,
čije je klice ostavio cijeloj Salezijanskoj
obitelji, mora svoju puninu doživjeti
ondje gdje radimo i u doba u kojem
živimo. Ne treba se čuditi što je njegova aktivnost izrasla iz duhovnosti, iz
kontemplativnosti. Njegov rad s mladima i za mlade bio je utemeljen na
svakodnevnoj molitvi.
Molitva je zato u duhovnosti iznimno
važna. Život po Duhu ne uk ljučuje
samo molitvu kao oblik traženja kakve
usluge, nego prije svega svijest o tome
da je Bog dio mog života. Pavao nas
poziva: »Ili jeli ili pili, ili drugo što činili,
sve na slavu Božju činite.« (1 Kor 10,31)
Don Bosco je to prilagodio svojim
mladima pa je rekao: »Dok se igrate,
razgovarate ili u kakvo drugo slobodno
vrijeme, podignite kojiput misli Gospodinu, prikažite mu ono što trenutno
činite.« Moliti znači zapravo biti stalno
u kontaktu s Gospodinom: moliti se,
povjeravati se Bogu, nadahnjivati se
njegovim mislima jer, kako bi Don
Bosco rekao, »molitva osvaja Božje srce«.
Tako duhovnost u svakodnevici dobiva svoj konkretan i uzvišen izričaj pa
svoje talente ne zadržavamo samo za
sebe, nego oni postaju karizma, dar
pojedincu na korist čitavoj zajednici.
Prava molitva je umijeće
Da bismo dobro molili, potrebno je i
naučiti umijeće moljenja. I sami apostoli tražili su od Isusa da ih nauči
Molitvom povezani s Bogom
Don Bosco je iskusio snagu molitve i
zato je uvijek govorio: »Svako jutro
preporučite Gospodinu poslove koji vas
toga dana očekuju.« Svaki dan s Gospodinom za mlade. Svaki dan s mladima
za Gospodina. Svi zajedno svakoga
dana za bolji svijet.
Salezijanska duhovnost povezuje vjeru i svakodnevni život
11
moliti, stoga se nitko ne treba stidjeti
što ne zna moliti. Ono što se ne zna
može se naučiti. Don Bosco je bio
izvrstan učitelj koji je i savjetom i
primjerom upućivao druge kako moliti da bi ojačali svoju duhovnost. Svojim mladićima, a i svima s kojima je
bio u kontaktu preporučivao je molitvu Blaženoj Djevici Mariji. Tako je
znao reći: »Gotovo je nemoguće do Isusa ako se ne ide Marijinim posredstvom.«
To potvrđuju i njegove riječi: »Pobožno prisustvovanje svetoj misi, posjet Presvetom sakramentu, česta sakramental-
rad i molitva.« Ovo vrijedi za sve one
koji se nadahnjuju na Don Boscu, za
sve članove Salezijanske obitelji, jer
naša je karizma usmjerena na mlade i
svakodnevno se trudimo da im pomognemo kako bi se ostvarili kao ljudi i
kao kršćani. Svakodnevica uk ljučuje i
duhovnost i rad. Dapače, za salezijanca rad je izričaj duhovnosti. Ne aktivnost, nego rad koji u korijenu svoga
značenja ima i riječ radost, a ona je isto
tako važan dio salezijanske duhovnosti. Ona je, dapače, jedan od stupova
te duhovnosti.
Svakoga dana zajedno za bolji svijet
na ili barem duhovna sveta pričest, to je
Mariji najdraže.« On nikad nije molitvu doživljavao kao što magično iako
je u njegovu životu donosila čudesne
plodove, a najčudesnije je bilo to što
su molitva i sakramentalni život, osobito euharistija, mijenjali i najtvrdokornije mladiće. »Uvijek sam se mogao
uvjeriti u djelotvornost molitava i svete
pričesti naših dječaka«, svjedočio je
Don Bosco. Na 23. općem saboru Salezijanske družbe, koji je posebno govorio o radu s mladima, rečeno je:
»Odgajati mlade u vjeri za salezijanca je
12
Radost –
unutarnja snaga duha
Radost je za Don Bosca bila izričaj
čiste duše, koja je spremna na komunikaciju s Gospodinom. »Ja od mladih
ne želim ništa drugo doli da budu dobri
i da budu uvijek veseli.«
Radost je bila snaga njegova djelovanja jer radosnu čovjeku i Bog pomaže.
»Đavao se boji radosna čovjeka«, govorio je svojim dječacima. Sestrama
Kćerima Marije Pomoćnice preporučivao je radost i govorio: »Da biste
djevojčicama činile dobro, trebate biti
uvijek radosne, treba ih sve voljeti,
poštivati, pa i onda kada to ova ili ona
ne zaslužuje.«
Znao je Svetac da od mladih ne treba
tražiti nemoguće i zato im je preporučivao da se vesele koliko god žele
uz uvjet da ne griješe. »Želim vas naučiti da živite takvim kršćanskim životom koji će istodobno biti radostan i
uzoran, pokazati vam što je prava razonoda i što su pravi užici, tako te zajedno sa svetim prorokom Davidom
mognete reći: ‘Služimo Gospodinu u
radosti!’«
Ta radost urodila je mnogim duhovnim plodovima od kojih je najbolji
Dominik Savio koji se
radovao zbog toga što
kod Don Bosca može
postići svetost obavljajući
svoje svakodnevne dužnosti. Poziv je to i nama
da u svakodnevnoj radosti živimo svoj život,
da ga ispunimo Gospodinu na slavu, a braći
ljudima na korist.
Završit ću Pavlovim mislima i preporukama koje
on daje pr vim kršćanima
u Filipima. U njegovim
je riječima sažeto ono što
je i Don Bosco shvatio
kao put svetosti:
»Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam, radujte se! Blagost vaša neka je
znana svim ljudima! Gospodin je blizu!
Ne budite zabrinuti ni za što, nego u
svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u
Kristu Isusu.« (Fil 4, 4–7)
Jednostavne li i djelotvorne duhovnosti, koja plodove donosi stoljećima
utemeljena na Isusovim riječima ljubavi prema Bogu i čovjeku.
Josip Krpić
SEBASTIJANE, ISUS TE ZOVE!
Svjedočanstvo
R
ođen sam 30. travnja 1940. u
Župi Sv. Nikole u Janjevu. Župom su upravljali svećenici salezijanci
iz Slovenije: Franjo Skuhala, Franc
Kuhar i don Vinko koji je radio s mladima, a osobito s nama ministrantima. Janjevo je poznato po velikom
broju duhovnih zvanja. Crkvi je dalo
tridesetak svećenika, od kojih su petorica salezijanci, i dvadeset časnih
sestara. Jedne večeri dok sam u crkvi
molio nakon sv. mise, pristupio mi je
don Franjo Skuhala i šapnuo mi na
uho da dođem u župni ured. Kad sam
došao, on mi je između ostalog rekao:
»Sebastijane, Isus te zove, želi da budeš svećenik, salezijanac.« Premda
sam već bio na zanatu, postao sam
svjestan da me Bog zove pa sam se radosno odazvao i sav sretan pošao u
Križevce gdje je bilo salezijansko sjemenište. Nakon mlade mise don Nikola Pavičić, provincijal, poslao me u
Vlašku ulicu. Ondje sam preuzeo upravu kapelice Sv. Martina. Nešto kasnije
otišao sam u Rijeku, u Župu Marije
Pomoćnice, za kapelana. Bio sam sretan jer je bilo mnogo djece i ministranata s kojima sam radio. Nakon Rijeke poglavari su me poslali u Badljevinu za župnika. Župa je imala tri filijale i mnogo djece, a jednako tako je
bilo u Jarunu gdje sam radio u doba
kada nije bilo crkve, nego smo se sastajali i euharistiju slavili u jednoj privatnoj kući. Lijepo mi je bilo i u Župi
Sv. Josipa u Rijeci, odak le sam još jednom dospio u Badljevinu.
Sasvim novo pastoralno iskustvo imao
sam devedesetih godina u vrijeme
Domovinskog rata, kad me provincijal, na zamolbu kardinala Kuharića,
odredio za dušobrižnika našim izbjeglicama iz Vukovara i Dubrovnika u
Sloveniji, a nakon tri mjeseca preseljeni smo u rovinjske hotele. I ondje je
bilo mnogo djece pa sam veći dio da-
Don Sebastijan Filić
na provodio s njima. Osobito zadovoljstvo mi je bilo raditi s djecom,
vjeronauk i sv. misa bili su naša omiljena okupljanja. Na osobit sam način
to doživio u Župi Sv. Josipa u Rijeci
gdje su učenici sedmog i osmog razreda vrlo dobro surađivali u školi u kojoj sam nekoliko godina predavao
vjeronauk. U svemu sam mogao
doživjeti da je svećeništvo prožeto salezijanskom karizmom, veliki Božji
dar koji ljudi, djeca i mladi cijene i u
kojem se čovjek osjeća povlaštenim
što im može služiti.
Nakon katehetskog iskustva u Rijeci
uvelike sam se obogatio službom bolničkog kapelana koju sam obavljao u
arbanaškoj Župi Gospe Loretske.
Osam sati dnevno provodio sam na
odjelima – od sobe do sobe, od bolesnika do bolesnika. S bolesnicima i liječničkim osobljem svako sam jutro
slavio sv. misu i radovao se promatrajući koliko to njima znači i kako rado
dolaze.
Razgovori, ispovijedi, pričesti, vrijeme
provedeno među pacijentima i susreti
s njihovom rodbinom toliko su mi se
duboko usjek li u sjećanje da mi je to
ipak najveće i neponovljivo životno
zadovoljstvo. Za svoje služenje djeci i
bolesnicima nikada neću moći dovoljno Bogu zahvaliti.
Naše je doba puno vrlo teških izazova. Rad s mladima potrebniji je danas
nego u prijašnjim vremenima. Mladi
očekuju od salezijanaca prisutnost i
svjedočenje. Svakom subratu želim da
se svim srcem preda mladima, da im
bude na raspolaganju kad god i koliko
god je to moguće. Znam, premalo nas
je da bismo stigli na sve i odgovorili
brojnim pastoralnim potrebama, a
pojavu animatora i Pokret salezijanske
mladeži smatram darom Božje providnosti. Animatori i vjeroučitelji velika su pomoć svakom salezijancu. Veselim se kad vidim da su aktivni na
dvorištima i među djecom, kad u Don
Boscovu duhu organiziraju sportske
aktivnosti i molitvene susrete.
Na kraju, Bogu sam neizmjerno zahvalan što je, zagovorom Marije Pomoćnice, pratio cijelu našu obitelj. Meni i
mojoj sestri (Marijine sestre) darovao
je duhovni poziv, jedan nećak mi je
svećenik Dubrovačke biskupije, a dvije nećakinje su časne sestre križarice.
Velika je to milost.
Don Sebastijan Filić
13
kaoMarija
Don Bosco i Marija Pomoćnica
P
oznata nam je marijanska salezijanska pjesma »Vodi Pomoćnice«,
koju često pjevamo na mjesečni spomendan Marije Pomoćnice, a posebno na sâm blagdan. Ona izražava ne
samo vjerničku privrženost i ljubav,
već i povjerenje u Marijino vodstvo
sigurnom majčinskom rukom na našim životnim putovima.
Marijanski svetac
Don Bosco je bio potpuno Marijin,
nesumnjivo marijanski svetac, u svakoj pori svojega bića. Marija je bila uz
njega otkada je ugledao svjetlo dana i
ostala tako kroz čitav njegov život, o
čemu nam je svjedočio on sâm i mnogi koji su s njim dijelili njegovo djelo i
život. Nemoguće bi ga bilo zamisliti
bez tako intenzivnog i iskrenog, sinovskog odnosa s Marijom koja se u njegovu životu učvrstila pod nazivom
Pomoćnica. Za Don Bosca 1865. godina, intenzivna i teška zbog zahtjevne gradnje bazilike u Valdoccu, započinje s još jednom dodatnom mišlju
uz ostvarenje slike Marije Pomoćnice
na glavnom oltaru. Dodatna misao
bila je proširenje zemljišta za izgradnju bazilike u čast Mariji Pomoćnici
kršćana. Don Boscov životopisac vrlo
je vjerno opisao s koliko se poteškoća
Don Bosco susreo u projektu izgradnje crkve, ali i kako je uvijek imao potporu s neba do te mjere da je posvjedočio da je svaka cigla ugrađena u crkvu
milost dobivena po Marijinu zagovoru.
Mogli bismo se zapitati kako to da
Don Bosco, koji je Mariju kao dječak,
mladić i kasnije svećenik štovao pod
imenom Bezgrešna imajući njezinu
sliku među svojim knjigama i na svo14
jem radnom stolu, sada inzistira na
zazivu: Marija Pomoćnica kršćana!
Oduvijek Marijin
Godina Don Boscova rođenja bila je
obilježena odredbom pape Pia VII. o
uvođenju i proslavi Marijina blagdana
pod imenom Pomoćnica kršćana. Kao
da je na neki način već taj događaj
Don Boscu kasnije pomogao razumjeti da mu je od samoga začetka život
bio posebno povezan s Marijom Pomoćnicom. Vjerojatno mu je često s
usana odjekivala molitva: »Marijo, pomozi mi! Marijo, hvala ti za tvoju pomoć! Marijo, ti si mi jedina pomoć i
potpora s neba!«
Poznato je da je 1858. godine, pred
kraj mjeseca svibnja, Don Bosco stavio na zid svoje sobe karton s dva prikaza Marije koja u naručju drži nebesko Dijete. Iznad je stajao natpis:
»Uspomena na Marijin mjesec u crkvi
Presvetoga Trojstva u Torinu 1858. godine«, a ispod slike: »Majko ljubavi, ti
znaš da te volim! Učini da te volim još
više.« Iznad drugog prikaza bilo je napisano: »Sjećanje na marijanski mjesec
u crkvi Klanjateljica 1858. godine«, a
ispod nje: »Djevice Marijo, Majko Isusova, daj da postanemo sveti. Bezgrešna
Djevice, ti koja si sama pobijedila sva
krivovjerja, priteci nam u pomoć: mi se
tebi utječemo. Auxilium Christianorum, ora pro nobis!« Olovkom je Don
Bosco sâm dodao: »Terribilis ut castrarum acies ordinata.«
Zašto Marija Pomoćnica?
Postoje još mnogi drugi razlozi zašto
Marija pod nazivom Pomoćnica:
Don Bosco je morao utirati nove putove, njegovo djelo je poprimalo goleme veličine. Bilo je nemoguće izvršiti
sve ono što je imao u duši i na pameti,
bez posebne i moćne Marijine pomoći. Iz tog razloga u njemu se rađa
misao da sveukupnost svoga djela stavi pod zaštitu Kraljice Neba, zazivanu
imenom Pomoćnica kršćana.
Zaziv Marija Pomoćnica jedan je od
putova proslave Boga preko Marijinih
zahvata u korist onih koji su joj se
utjecali. Papa Inocent XI. bio je među
pr vima koji su se borili za oslobađanje
Italije od vlasti Beča pod okriljem
Marije Pomoćnice. Osnovao je pr vo
bratstvo nazvano upravo tim imenom.
Papa Pio VII. utemeljio je blagdan
Marije Pomoćnice.
Don Boscov izbor ovoga zaziva vjerojatno je povezan i s njegovom privrženošću i ljubavlju prema Svetoj
Stolici, posebno u teškim trenucima i
napadima koje je trpio papa Pio IX, a
za koje je Don Bosco znao da ih neće
moći pobijediti ako se ne utekne njoj,
Pomoćnici, koja je već prije pritek la u
pomoć papi Piu VII. oslobodivši ga
Napoleonovih progonstava.
U jednoj publikaciji iz 1860. godine
po pr vi put je zapisao: »24. svibnja,
blagdan Marije Djevice Pomoćnice«.
Sljedeće godine istoga dana zapisao je:
»Presveta Djevica pod zasluženim imenom ‘Pomoćnica kršćana’.« 24. svibnja
1862. u predvečerje blagdana ispričao
je svojim dječacima o čudesnoj Marijinoj objavi u blizini Spoleta i o tome
kako je tamošnji nadbiskup odredio
da se na tom mjestu podigne svetište
u kojemu će se Marija štovati pod
imenom Pomoćnica kršćana.
crkva majka naše Družbe, središte prema kojemu će se stjecati salezijansko
djelovanje u korist mladih. Don Bosco
mi je potvrdio da sam pogodio jer je
upravo Presveta Djevica utemeljiteljica
i pomoćnica salezijanskoga djela.
Dva stupa – dvije pomoći
Ne iznenađuje da Don Bosco, znajući
koliko duguje Marijinoj pomoći za
sve što je za njega učinila, nije želio
biti u drugom planu glede javnog iskazivanja svoje ljubavi i zahvalnosti Presvetoj Djevici. Šest dana kasnije ispričat će dječacima svoj san – tzv. »San o
dva stupa«. Na uzburkanom moru
(život) vidio je veliku lađu (Crkva)
nošenu olujom i gonjenu neprijateljskim brodovima. Odjednom se na
morskoj pučini uzdigoše dva visoka
stupa. Na jednom je bio kip Bezgrešne
Djevice, na podnožju kojega je stajao
veliki natpis »Auxilium Cristianorum«,
a na drugome, većem i višem od prvoga, stajala je velika hostija ispod
koje je pisalo »Salus credentium«. Nebeska je poruka u ovom snu bila vrlo
jasna: Bezgrešna se objavila Don Boscu pod imenom Pomoćnica kršćana.
Što je drugo mogao učiniti ovaj poslušni Marijin sin, ako ne to da cijeli
svijet upozna s Marijom koja je, upravo zato što je Bezgrešna, moćna pomoć i zaštita.
Svjedočanstva
u korist Pomoćnici
Još jedan dokaz da je Marija trebala
biti upoznata i štovana pod nazivom
Pomoćnica jest i sljedeći događaj: Don
Bosco nije čekao da se izgradi bazilika
pa da onda razmišlja kome će biti posvećena, već je na samom početku izgradnje uzeo ovaj naziv kao simbol
pomoći, stalne prisutnosti i sažetak
svoga životnog programa u odnosu s
Marijom.
Dokaz tomu su mnoga pisma i razgovori s prijateljima i najbližim suradnicima. Jedna takva anegdota vezana je
uz groficu Callori od koje je Don Bosco tražio savjet za svoje projekte jer je
ona dobro poznavala Don Boscove
prilike i ciljeve koje si je zacrtao. Započevši s izgradnjom bazilike u Valdoccu, u jednom razgovoru s groficom, a da joj ništa nije govorio o svom
Don Boscova Gospa
Marija Pomoćnica bila je Don Boscova Gospa
naumu, upitao ju je: »Kome ćemo posvetiti baziliku?« – Mariji Pomoćnici
kršćana – odmah je odvratila grofica.
I don Lemoyne je napisao: Don Paolo
Albera nam je ispričao sljedeće: »Jedne
subote u prosincu, Don Bosco i ja bili
smo sami i tada mi je rekao: ‘Naša crkva
postala je premalena. Dječaci doslovno
stoje jedan na drugome. Sagradit ćemo
jednu veličanstvenu crkvu i posvetiti je
Mariji Pomoćnici kršćana.’«
Don Cagliero je posvjedočio sljedeće:
»Godine 1862. Don Bosco mi je govorio da je razmišljao o izgradnji velebne
crkve i da bez obzira na to što smo dosad uvijek svečano i s velikim počastima
štovali Bezgrešnu, Marija želi da je štujemo pod imenom Pomoćnica kršćana.
Razlog tome bila su teška i turobna vremena u kojima je bila potrebna pomoć
Djevice kako bismo sačuvali i obranili
kršćansku vjeru. Zapitao me je znam li
koji je još razlog tome? Vjerujem da sam
tada odgovorio kako će ta crkva biti
Otkako je započela izgradnja bazilike,
širenje pobožnosti Mariji Pomoćnici
bilo je toliko očito i jako da je vjernicima spomenuti Mariju Pomoćnicu
bilo isto kao spomenuti Don Bosca i
obrnuto. Marija Pomoćnica u narodnom govoru poprimila je jednako
drag sinonim – Don Boscova Gospa.
U prilog sinovskom odnosu Don Bosca i Marije Pomoćnice i jasnoće kome
posvetiti baziliku ide i gesta pape Pia
IX. koji je bio upoznat s potrebom
postojanja crkve u Valdoccu i u tu je
svrhu poslao velikodušnu svotu od 500
lira s porukom da bi naziv Pomoćnica
zasigurno bio drag Kraljici neba. Da
se Don Boscova Gospa zove Marija
Pomoćnica kršćana, očito je bila želja
Kristova namjesnika na zemlji.
Nakon svega navedenog ne iznenađuje Don Boscova odlučnost da novoizgrađenu crkvu stavi pod moćnu zaštitu Marije Pomoćnice. Ta odlučnost
pokazala se i u uvjeravanju samoga arhitekta, koji je smatrao da je taj naziv
nepopularan, nezgodan i da potiče na
vjersku netrpeljivost.
Međutim, Don Bosco je oduvijek volio ono što je išlo u prilog proslave
Boga i širenja kraljevstva nebeskoga i
uživao je kad god mu se pružila mogućnost da ta otajstva učini vidljivima
i bliskima.
Bijaše to i Marijina želja, iskazana u
mnogim prilikama u kojima je Don
Bosco kao pravi njezin sin poslušao
glas i nadahnuća one koja mu je uvijek bila pomoć i zaštita.
s. Zrinka Majstorović
15
na{apovijest
Otkako je 12. travnja 1846. Don Bosco počeo djelovati
u Pinardijevoj kolibi u torinskom predgrađu Valdoccu, njegovo
se djelo nezaustavljivo širilo. Potaknut ljubavlju prema Bogu
i čovjeku, napose mladima, Don Bosco osniva Salezijance,
Udruženje štovatelja Marije Pomoćnice, Kćeri Marije Pomoćnice,
Salezijance suradnike. Otvaraju se nove zajednice i odgojno-obrazovne ustanove u Europi i izvan nje.
ljene su Ligurska provincija Sv. Ivana
Krstitelja sa sjedištem u mjestu Alassio
i Pijemontska provincija Marije Pomoćnice sa sjedištem u kući matici u
Valdoccu. Godine 1895. ustanovljena je Venecijanska provincija Sv. Marka sa sjedištem u mjestu Mogliano
Veneto.
Posebnom uredbom Svete kongregacije za biskupe i redovnike, 20. siječnja
1902. Sveta Stolica je službeno odobri-
Pr ve provincije
u Salezijanskoj družbi
U
rujnu 1877. godine održan je u
Lanzu kraj Torina prvi opći sabor
Salezijanske družbe. Kao što je zabilježio zapisničar don Joakim Berto,
14. rujna 1877. započelo se raspravljati
o podjeli Družbe na provincije.
Odlučeno je da se zbog sve većeg širenja i geografske udaljenosti pojedina
braća i kuće ujedine u provincije kojima će upravljati provincijal. Zbog
ondašnje političke situacije u Italiji,
koja nije bila nak lonjena Crkvi i redovnicima, odlučeno je da se za pojedine službe i oblike ustrojstvene podjele rabe izričaji koji su uobičajeni u
građanskom društvu. Skup mjesta i
zajednica koje tvore određenu širu zajednicu nazvan je inspektorija. Poglavar inspektorije bio je inspektor, a poglavar mjesne zajednice direktor. Ti se
nazivi i danas rabe u talijanskom jeziku, dok se u drugim jezicima, neopterećenima povijesnim ograničenjima,
rabe drugi, njima primjereniji nazivi.
Tako su u hr vatskoj salezijanskoj tra-
16
Salezijanski zavod u Lanzu kraj Torina
diciji uobičajeni nazivi provincija i
provincijal odnosno ravnatelj, kad je
riječ o poglavaru mjesne zajednice.
Te iste, 1877. godine, utemeljene su
dvije provincije: Američka, tj. Argentinska provincija Sv. Franje Saleškoga
sa sjedištem u Buenos Airesu i Rimska provincija Sv. Petra sa sjedištem u
Rimu. Sljedeće, 1878. godine uteme-
la i kanonski ustanovila 31 salezijansku provinciju.
Pr vi salezijanski zavod
iz van Torina
13. listopada 1863. u Mirabellu, 40
km istočno od Torina, salezijanci su
otvorili privatnu salezijansku školu s
pravom javnosti. Ravnatelj i jedini
svećenik bio je 25-godišnji don Mihovil Rua. Uz njega su bili klerici: dvadesetogodišnjaci Franjo Provera (prefekt), Ivan Bonetti (kateheta) i Franjo
Cerutti (školski prefekt) te devetnaestogodišnji Pavao Albera. S njima su
bila i četiri pripravnika za Salezijansku družbu. Oni su vršili učiteljsku
službu i bili »asistenti«, tj. oni koji su
bili neprestano nazočni uz odgajanike. To su bili Franjo Dalmazzo, Dominik Belmonte, Anđelko Nasi i Feliks
Alessio.
Salezijanci se približavaju
Hr vatskoj
Don Boscova karizma privlačila je sve
više mladih. Zahvaljujući velikom
broju novih zvanja, Don Boscov nasljednik don Rua mogao je otvarati
nove kuće u Europi, Americi, Africi i
Aziji.
Otvaranjem novih kuća i mjesnih zajednica salezijanci se približavaju Hrvatskoj, o čemu svjedoči i sljedeći popis mjesta i godina otvaranja salezijanske prisutnosti u njima.
Na sjeveroistoku Italije to su: Mogliano
Veneto (1892), Trento (1887. i 1893),
Gorica (1895), Trst (1898) i Conegliano (1900).
U Sloveniji se otvaraju sljedeće prisutnosti: Ljubljana-Rakovnik (1901), Veržej (1903) i Radna kraj Sevnice (1907).
Prisjetimo se i nekih drugih salezijanskih prisutnosti u ondašnjoj Austro-ugarskoj monarhiji. To su: Oświęcim
u Poljskoj (1898), Beč u Austriji (1903),
Daszawa u Ukrajini (1904), Pèliföldszentkereszt u Mađarskoj (1913) i
Würzburg u Njemačkoj (1916).
Salezijanski vjesnik
Don Bosco je cijenio svakog čovjeka i
to je pokazivao svakome s kim se
osobno susreo ili je postojala mogućnost da mu se na neki način obrati. Kao svećenik svakoga je dana bio
na raspolaganju za ispovijedanje svo-
jim dječacima, ali i
brojnim drugim vjernicima. S vremenom
je sve više ljudi htjelo
i osobno razgovarati s
Don Boscom, koji ih
je sve nastojao ljubazno primiti i s njima
porazgovarati.
Dok je još bio student, Don Bosco je
počeo pisati i objavljivati knjige i članke u
novinama i časopisima. S vremenom je
postao svjestan da bi
trebao uspostaviti trajan kontakt sa svim
prijateljima i podupirateljima diljem svijeta, a naročito sa salezijancima suradnicima.
U tu je svrhu 1877.
godine počeo objavljivati glasilo »Salezijanski vjesnik«, mjesečnik na talijanskom jeziku.
Obraćajući se salezijancima suradnicima, Don Bosco u pr vom broju »Salezijanskog vjesnika« piše: »U našem
Pravilniku, velezaslužni suradnici,
propisano je objavljivanje mjesečnog
glasnika koji će vam pružati uvid u
ono što je učinjeno ili se želi učiniti
kako bi se postigao predloženi cilj. Sada izlazimo ususret općoj želji, kako
bi svatko mogao surađivati sjedinjena
duha i usmjeriti sve svoje nastojanje
prema jednome cilju, a to je slava Božja i dobro građanskog društva.
Naše će glasilo sadržavati:
1. Ono što naši članovi i njihovi ravnatelji budu htjeli predložiti za
opće i posebno dobro članova, uz
praktične prijedloge za suradnike.
2. Obavijesti o uspješnim pothvatima članova koji drugima mogu
poslužiti kao primjer. Drugim riječima, ono što se dogodilo, čulo, pro-
Crkva sv. Ivana Bosca, Trst
čitalo, kako bismo bili povezani s
dobrom čovječanstva i vjere. Za nas
su prik ladno štivo vijesti i pisma
misionara koji rade za vjeru u Aziji
i Australiji, posebice salezijanaca
raspršenih među domorocima u
Južnoj Americi.
3. Priopćenja i razne vijesti, djela koja
se predlažu, knjige i misli koje valja širiti treći su dio ‘Vjesnika’«.
»Salezijanski vjesnik«, ispr va tiskan
samo na talijanskom jeziku, objeručke
su prihvatili svi prijatelji Don Boscova
djela. Uskoro su se pojavila izdanja i
na drugim jezicima: francuskom
(1879), španjolskom (1886), engleskom (1892), njemačkom (1895), poljskom (1897), mađarskom (1903) i
slovenskom (1907). Pojedini primjerci
»Salezijanskog vjesnika« na nekom od
tih jezika stizali su i u Hr vatsku i nalazili sve više čitatelja.
Rudi Paloš
17
biblijskameditacija
EVANĐELIST: I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s
EVANĐELIST
Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On
pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I
posluživaše im.
Uvečer kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i
opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi
bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe
mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga
znali (Mk 1,29–34).
ČITAČ Bolesti i razni drugi oblici patnje uporno prate
ČITAČ:
čovjekovu zemaljsku egzistenciju čineći je nesigurnom i
neizvjesnom. Neprestano podsjećaju na krhkost, a uvijek
su u suprotnosti s urođenom težnjom za zdravim i cjelovitim životom. Njihov pritisak ponekad toliko ojača da pojedinci, iz svojih bezizlaznih situacija, posustanu u borbi
na život i smrt, a nerijetko izgube i volju za životom.
TUMAČ Netko je primijetio da su evanđelisti dvije trećiTUMAČ:
ne svojih izvješća posvetili Isusovim čudesnim inter vencijama. Ljudima su osobito zanimljiva čuda u kojima je
očitovao božansku moć liječenja bolesnika i patnika.
ČITAČ Čini se da su patnja i bolesti neizbježni. Njihova
ČITAČ:
razorna moć u nekim se slučajevima sruči na tijelo i dušu
tako da ljudi izgube volju za životom, ispuni ih beznađe,
postanu očajni.
EVANĐELIST Job je biblijski i općeljudski primjer neEVANĐELIST:
objašnjive i neprihvatljive patnje. Osjećao se kao rob na
tlaci dok »dani promiču bez ikakve nade«, kao progonjena
zvijer koja nigdje ne nalazi mira, sve bliža smrti. Izgubio je
sve bogatstvo, djecu i na kraju udaren gubom, bačen na
smetlište, odak le je nakon pesimističkog monologa Bogu
uputio gorak prigovor: »Tvoje su me ruke stvorile da me
zadave.«
20
TUMAČ U Jobu čovjek pravednom Bogu iznosi problem
TUMAČ:
patnje nevinih i bespomoćnih, koji ne znaju puta do istine,
ne razumiju patnju i ne mogu joj naći smisao. Kao Židov
Job je znao da Bog dobro nagrađuje, a zlo kažnjava – svakomu po zaslugama. Ali njegova se vjera nasukala na vlastito životno iskustvo s pitanjem: zašto je sve ovo snašlo
njega koji je uvijek bio bogobojazan i pošten čovjek?
EVANĐELIST Isus nije samo govorio već je i vlastitim
EVANĐELIST:
primjerom pokazivao kako se čovjek treba odnositi prema
patnji. U Getsemanskom je vrtu izrazio negodovanje prema boli pred kojom se našao znajući da ona u sebi nema
smisla. No kad je u molitvi shvatio da joj nebeski Otac
daje vrijednost ljudskog spasenja, svoj pristanak izrazio je
riječima: »Ne moja, nego tvoja volja neka bude!«
ČITAČ: Kako bi u našoj mašti izgledao Božji odgovor?
ČITAČ
TUMAČ Da, prihvatio je patnju. Usred smrtne agonije s
TUMAČ:
križa se čuo jobovski vapaj: »Bože moj, Bože moj, zašto si
me ostavio?« Nebo je toga časa bilo nijemo i tmurno, ali
mu je Otac ubrzo ponudio veličanstveni odgovor. Uskrsno
jutro jedina je novost u našoj povijesti. Isusova pobjeda
otvorila je svakoj boli veličanstvenu perspektivu obznanivši
svijetu da je Bog u ljudskoj patnji prisutan kao Spasitelj.
GLAS OFF
OFF: Kad bih ljude za njihova zemaljskog života
nagrađivao i kažnjavao, to bi bila potvrda da je ovaj svijet
krajnji čovjekov cilj, a on to nije. Jobove su nevolje vremenite i prolazne, a ja sam nagrada u kraljevstvu nebeskom.
Slijedite stoga logiku koju sam izložio u nauku i životu
svoga Sina, Isusa.
Anto Stojić
TUMAČ: Čovjekov život na zemlji sličan je boravku čeda
TUMAČ
u utrobi majke. To je mjesto rasta i dozrijevanja sve do
punine i izlaska u stvarni život, čovjekova definitivnog
očitovanja u ponovnom rođenju za novi i vječni život. Patnja u ovom svijetu borba je koju Bog kruni pobjedom u
vječnosti.
ČITAČ Na Jobovo neugodno pitanje o patnji Bog šalje odČITAČ:
govor u Isusu koji je okružen patnicima. Do kasne večeri
liječio je bolesne, izgonio zloduhe, a u rano jutro ustao,
povukao se na samotno mjesto i ondje se molio. Isus iscjeliteljskim moćima susreće ljudsku patnju i božanski je pridiže. Njegova ispružena ruka pridiže patnike i osposobljuje za život dostojan čovjeka.
PJESNIK: Ljudi, mi nemamo Isusove čudesne moći, ali
PJESNIK
Bog nam je podario znanje, čudesnu znanost, lijekove i
medicinu. Njome možemo nasljedovati Isusa: biti solidarni s potrebitima i liječiti njihove bolesti. Zamislite samo:
nekoć neizlječive bolesti, danas uspješno liječimo! Ja sam
pun nade da ćemo sutra liječiti bolesnike kojima danas ne
možemo pomoći. Uza sve to vjernici znaju da je Isus njihov Spasitelj, da mu mogu pružiti ruke i puni povjerenja
reći: »Ako hoćeš, možeš me ozdraviti.« Zar nisu naša svetišta prepuna svjedočanstava da su mnogi pružali ruke i
ozdravljali. Bogu i onima koji vjeruju sve je moguće.
TUMAČ Isus, vrsni mi milosrdni liječnik duše i tijela, saTUMAČ:
vjetovao je svojim učenicima da nikad ne stoje skrštenih
ruku. Oni ne smiju otupjeti na ljudsku patnju, prolaziti
pored nje neodgovorno. Nikada ne smiju patnju popratiti
jeftinim, tobože utješnim frazama i licemjerno prikrivati
vlastitu nebrigu za patnike. Moraju se uživljavati u tuđe
živote, biti solidarni s onima čiji su životi izručeni na milost i nemilost nevoljama koje su ih snašle.
21
misije
Salezijanski misijski dan 2012. nadahnjuje se na
riječima postsinodalne Pobudnice »Ecclesia in Asia« (n. 20)
Ivana Pavla Drugog: »Navještaj Isusa Krista može se provesti
na vrlo učinkovit način govorom o njegovu životu dok je bio
na zemlji, kao što čini evanđelje.« Poziv je to da postanemo
Kristovi evangelizirani učenici, prije nego što postanemo
apostoli-evangelizatori i nastavimo misionarski govor
Družbe koja je živo prisutna u životu sveopće Crkve.
P
r vi naslovnici Salezijanskoga misijskog dana su salezijanci te sve
mjesne i provincijalne zajednice. Za
nas salezijance trogodišnja priprema
za dvjestotu obljetnicu Don Boscova
rođenja poziv je da ponovno otkrijemo njegova velika nadahnuća i duboke motivacije, njegove hrabre odluke,
a iznad svega njegov misionarski duh.
Tako ćemo probuditi i oživljavati svoj
misionarski žar, bitno obilježje svoga
salezijanskog poziva (Konst. 30).
U doba velikih pastoralnih potreba i
sve manjeg broja salezijanaca postoji
stvarna opasnost da se zatvorimo u
vlastite granice. Pogled dalje od vlastitih granica zahtijevao bi novu snagu
koje nema. Ali zatvaranje je gušenje
apostolskog žara i oduševljenja za salezijanski život. To jako dobro primjećuju mladi, osobito oni kojima pomažemo u prosudbi zvanja.
U našoj se Družbi od 1988. običava
svake godine obraditi jedna misijska
tema kako bi salezijanske zajednice
mogle upoznati misijsku stvarnost
određenog kontinenta ili zemlje, a samim tim i nadvladati napast zatvaranja u vlastite granice i podsjetiti na
opće poslanje salezijanske karizme da
bismo cjelovito i u punini živjeli svoju
22
pripadnost sveopćoj Crkvi.
Upravo stoga je obilježavanje Sa lezijanskoga misijskog dana dobar trenutak za animiranje salezijanaca u
provincijama i mjesnim zajednicama,
za animiranje mladih koji pohađaju
naše ustanove: škole, župe, oratorije,
omladinske skupine Salezijanske obitelji, kako bi ponovno otkrili Don
Boscov misionarski zanos i dinamičnu
životnost salezijanske karizme.
Budući da ne postoji neki određeni
datum za Salezijanski misijski dan na
svjetskoj razini, svaka provincija izabire datum ili razdoblje koje najbolje
odgovara njezinu ritmu i kalendaru.
Nije riječ o kakvu izoliranom događaju niti o kakvoj prigodnoj aktivnosti,
nego o odgojno-pastoralnom itinerariju od nekoliko tjedana, ili o različitim inicijativama tijekom godine
kojima Salezijanski misijski dan predstavlja vrhunac.
Kreativni govor apostola
i evangelizatora
Tema 25. Salezijanskog misijskog dana je: Kako govoriti o Isusu? Prilika je
to da rastemo u hodu s Don Boscom,
svecem-odgojiteljem pastirom, piscem
i misionarom.
Naravno, svi bismo rado govorili mladima o Isusu. Pitanje je samo: kako?
kada? gdje? Riječi o našem Učitelju
izviru iz srca koje je njime ispunjeno.
Kao Don Boscovi sinovi, pozvani smo
naviještati Krista na svim područjima:
u odgojnim susretima s mladima, u
malim kršćanskim zajednicama, preko radija, televizije, interneta, društvenih mreža, blogova, kazališta, glazbe
itd.
Kreativnost velikih misionara pokazuje nam tipične salezijanske načine
kako naviještati vjeru među nekršćanima. Mlade crkve Azije, mnoge s tek
nekolikodesetljetnom poviješću od
pr ve evangelizacije, nadahnjuju nas
svojim dinamizmom i podučavaju kako treba govoriti o Isusu.
MOLITVA JE MOJA SNAGA
PRED MISIONARSKIM IZAZOVIMA
A
Ž
elio sam biti misionar, ali nije bilo
lako donijeti tu odluku. Mislio
sam, postanem li misionar, živjet ću
daleko od obitelji i od svojih prijatelja.
No pred sam kraj postnovicijata ipak
sam odlučio napisati molbu. Želio sam
živjeti za druge u nekom misijskom
području i da to bude znak zahvalnosti Bogu i Don Boscu za tolike milosti koje sam kao salezijanac primio.
Poslan sam u Zambiju, kamo sam
stigao 1. travnja 2010. Nakon nekoliko tjedana prilagođavanja, započeo
sam u Lusaki pohađati tečaj engleskog jezika. Ondje je sve za mene bilo
novo i neobično. Sudjelovao sam na
najdužoj misi za jednoga svećeničkog
ređenja (trajala je pet sati!). Bio sam
iznenađen kada sam vidio da ljudi
plešu za vrijeme mise, još više kad sam
svjedočio kako mnogi siromašni
mladići igraju nogomet bez obuće i s
loptom napravljenom od plastičnih
vrećica.
Svjedočanstvo
Osjećam se još uvijek kao misionar
»početnik« i trebam još mnogo toga
naučiti. Dosad je moj pr vi izazov bio
jezik. U Zambiji se govori mnogo jezika. Uistinu sam se loše osjećao kada
ljudi nisu razumjeli ono što sam ja govorio i kada ja nisam razumio ono što
su oni meni htjeli reći. Mladi govore
engleski i svoj lokalni jezik. Često sam
se osjećao sâm među njima jer oni radije govore svojim jezikom koji sam ja
vrlo slabo poznavao.
Poteškoće su me ponekad obeshrabrivale i zbog toga sam se pitao jesam li
donio ispravnu odluku kad sam se opredijelio za misije. Ove sumnje sam nadvladao dijeleći svoje poteškoće s jednim misionarom i prijateljima. Povjeravajući se, shvatio sam da nisam bio
sam. Tako smo jedni druge hrabrili,
moleći jedni za druge.
Najveću snagu nalazio sam u razgovoru s Isusom ili boraveći pred Presvetim oltarskim sakramentom. Znao
sam da Isus savršeno dobro razumije
što mu ja želim reći, da zna sve moje
poteškoće i moje sumnje. Nastavljam
mu se moliti i povjeravati tražeći pomoć dan za danom, jer sam shvatio da,
iako moji problemi i poteškoće ostaju,
sada imam više snage i motivacije da
ustrajem u misionarskom zvanju. Vjerujem također da mi molitva mnogih
osoba, kao što su moji roditelji, kolege
i prijatelji, pomaže i da me učvršćuje u
pozivu. Siguran sam da su Bog, Marija Pomoćnica i Don Bosco uvijek sa
mnom.
Zahvalan sam Bogu za dar života i
misionarskog poziva. Dužnik sam
svojim roditeljima koji me neprestano
podržavaju u pozivu salezijanskog
brata pomoćnika.
Zahvalan sam i našoj Družbi jer mi je
dala mogućnost da slijedim svoj misionarski poziv.
Martin Manh Hien Nguyen
Vijetnamac, misionar u Zambiji
23
vijesti
KNEŽIJA
ZAGREB
Salezijanci u Hrvatskoj imaju novog provincijala
Nakon konzultacije među braćom u Provinciji,
vrhovni je poglavar Pascual Chávez 22. prosinca
2011. imenovao don Peju Orkića provincijalom
Hrvatske salezijanske provincije. Službu će preuzeti
u lipnju ove godine.
Don Pejo Orkić rođen je 19. siječnja 1966. u Kopanicama (Orašje) kao drugo od petero djece oca Mije i
majke Vide rođ. Janjić. Osnovnu je školu pohađao u
Kopanicama i Vidovicama, a srednju, smjer upravnoadministrativni, u Orašju i Brčkom. K salezijancima je
došao u listopadu 1988. u Zagreb na Knežiju gdje je
pohađao prvu godinu filozofskog studija. Nakon novicijata nastavio je drugu godinu filozofije. Službu asistenta vršio je u Rijeci i u Chiariu (Italija). Studij teologije završio na UPS-u (Rim). Nakon đakonske (1996) vršio je
službu asistenta u novicijatskoj zajednici u Lanuviu. Za svećenika je zaređen 19.
srpnja 1997. u rodnoj Župi Kopanicama. Nakon službe sociusa u novicijatu (Lanuvio)
nastavio je specijalistički studij duhovnosti. Vrativši se u domovinu, bio je voditelj
Zajednice za odgoj zvanja, najprije u Rijeci, a potom na Knežiji, gdje je bio i savjetnik bogoslova. Vršio je i druge službe: ravnatelj Zajednice u Podsusedu (2001–2003),
povjerenik za pastoral mladih i član Provincijalnog vijeća 2003–2009. Od 2008. ravnatelj je Zajednice i župnik na Knežiji.
Don Ivan Marijanović
KNEŽIJA
Dan provincijalne zajednice
U četvrtak 26. siječnja u provincijalnoj
kući na Knežiji proslavljen je Dan provincijalne zajednice, koji je tradicionalno povezan s blagdanom Sv. Franje Saleškoga,
glavnog zaštitnika naše Družbe i sa sudjelovanjem svećenika na Teološko-pastoralnom tjednu na Šalati.
Ove se godine okupilo više od šezdeset
salezijanaca iz gotovo svih odgojno-pastoralnih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini te desetak braće iz hrvatskih
24
katoličkih misija u Njemačkoj. Prigodni
susret započeo je promocijom video-prezentacije Pobudnice vrhovnog poglavara
don Pascuala Cháveza Villanueve za 2012.
koja glasi: »Upoznajmo i nasljedujmo Don
Bosca, pa će nam mladi postati životno
poslanje.«
Riječ je o godišnjoj duhovnoj poruci članovima Salezijanske obitelji u kojoj don
Chávez poziva na dublje upoznavanje
Don Boscova života, kako bi se danas osvijetlio njegov svetački lik i nastavilo karizmatsko poslanje – odgoj i evangelizacija mladih. Prisutnu braću pozdravio je
provincijal don Ivan Marijanović. Podsjetio je na skore susrete ravnatelja i župnika
te odgojno-pastoralnih djelatnika, pa ukratko predstavio salezijanski molitvenik
za mlade »Oče naš« kao i desetak salezijanskih motiva prigodnih čestitki. Službeni dio susreta završio je koncelebriranom
svetom misom u Don Boscovoj kapelici uz
svetište Marije Pomoćnice. Nakon euharistijskog slavlja, sudionici su dijelili bratsko zajedništvo za stolom tjelesne okrepe u
blagovalištu kamene kuće.
Formacija
sportskih animatora
Dvanaest voditelja koji djeluju u sportskim aktivnostima salezijanskih zajednica
na Knežiji, Jarunu i u Rijeci sudjelovalo je
na formaciji sportskih animatora koja je
13. i 14. siječnja održana na Knežiji. Uvodne večeri sudionici su gledali Pobudnicu
vrhovnog poglavara za 2012. godinu. U
formativnom dijelu slušali su predavanja
o salezijanskoj duhovnosti, preventivnom
sustavu, stupovima oratorija, te ulozi
sportskih sekcija i sportskih animatora u
oratoriju. Svi sudionici su istaknuli nužnost
ovakvih formacija kako bi sportski animatori salezijanski djelovali s djecom koja
dolaze na sportske aktivnosti u njihove
sredine.
KNEŽIJA
Knežijanke u Ligi za prvaka
Odbojkašice Don Bosca krajem siječnja su
izborile nastup u Ligi za prvaka 2.A državne lige regije centar. U odlučujućoj utakmici pobijedile su OK Sisak s dramatičnih
3:2 u setovima. U posljednjem setu su gubile 6:12, a nakon sjajnog preokreta slavile s
18:16. Knežijanke sada odmjeravaju snage
i skupljaju iskustvo u utakmicama s preostalih sedam vrsta koje su ušle u Ligu za prvaka.
KNEŽIJA
Molitvom u Novu godinu
Dvadesetak vjernika, uz prisustvo župnika don Peje Orkića i sestara Jelene i Valentine iz zajednice Kćeri Marije Pomoćnice
na Jarunu, sudjelovalo je u »Hodu mira« u
kojemu se molilo za djecu i djelatnike osnovnih škola na području naše župe, za župljane i za mir. Prolaznici koji su uočili povorku
sa zanimanjem su gledali kako skupina
prolazi s lampionima, moli i pjeva. Na klanjanju pred Presvetim oltarskim sakramentom okupilo se oko pedeset vjernika,
a uz župnika su bili prisutni don Josip Stepan, don Ivan Šibalić i salezijanci koji ovu
godinu borave u Torinu, đakon Goran Antunović i bogoslov Danijel Vidović. Nakon
blagoslova s Presvetim uslijedilo je čestitanje i kratko druženje. U oratoriju je Novu
godinu dočekala skupina od dvadesetak
pripravnika za krizmu.
KNEŽIJA
Djeca upoznavala Don Bosca
koji je u homiliji posebno istaknuo važnost
odgoja kojemu se Sveti Ivan Bosco posvetio čitavim životom. Na misi se okupio veliki broj mladih i djece što je posebno
uljepšalo svetkovinu. Na svečanoj večeri
više od 150 gostiju radosno se družilo. Euharistije u trodnevnici predvodili su don Anto
Adžamić, don Josip Kajić i don Rudi Paloš.
Uz animaciju krunica, misa prve večeri više od 500 gledatelja uživalo je u 11. »Don
Bosco Festu«. Druge večeri trodnevnice
održana je tribina za mlade, a trećega molitveno-meditativno bdijenje koje je od
završetka mise do 21.00 sat animirala Zajednica obitelji »Život i Radost«, a zatim su
sve do 7.00 sati ujutro mladi u velikom
broju klečali pred Presvetim oltarskim
sakramentom. Istaknimo da je u svakom
dijelu programa sudjelovalo više vjernika
nego ranijih godina, što je dobar pokazatelj da sve više ljudi upoznaje Don Bosca,
osobito u ovo doba kada se bližimo velikoj
proslavi 200. godišnjice rođenja oca i
učitelja mladeži.
KNEŽIJA
Zimski oratorij za djecu održan je od 3. do Don Bosco Fest 2012
8. siječnja na Knežiji. Kroz temu »Upoznajmo Don Bosca« i djeca su se pridružila prvogodišnjoj pripremi za veliku proslavu 200.
obljetnice Don Boscova rođenja. Svakoga
dana animatori su bili obučeni u uzore salezijanske duhovnosti kao što su Mama
Margareta, Dominik Savio, Mihovil Rua,
Marija Mazzarello i Mihovil Magone. Program je bio ispunjen igrama, kreativnim
radionicama, plesovima, pjesmom i molitvom. Zimski oratorij je završen nedjeljnom misom za djecu i kvizom znanja o
Don Boscu. Animatori su za svako dijete
pripremili po jedan strip o Don Boscu i
malu medaljicu za uspomenu. Na kraju
svega župnik don Pejo Orkić uputio je
zahvalu svima na sudjelovanju, roditeljima na ukazanom povjerenju te animatoriIvana Šilić
ma na uloženom trudu.
KNEŽIJA
Sve više vjernika
poznaje Don Bosca
Proslava svetkovine Svetog Ivana Bosca u
Župi Marije Pomoćnice na Knežiji svečano
je obilježena bogatim programom. Misno
slavlje na sâm blagdan predvodio je mons.
Josip Kuhtić, rektor zagrebačke katedrale,
Radosno ozračje i ispunjena crkva na Knežiji učinili su 11. »Don Bosco Fest« jednim
od najuspješnijih dosad. Skladbama koje
su slavile Don Bosca i Mariju Pomoćnicu
nastupili su: Zbor mladih Župe Svetog Josipa iz Rijeke, bend »Skrivena galama« iz
riječke Salezijanske klasične gimnazije,
»VIS Dominiks i Tomo Marić« iz Žepča,
»Frajlice« i »VIS Sama Filia« iz Podsuseda,
te sastavi »Put u Život«, »Ivan Pavao Drugi« i »Marija Pomoćnica« iz Župe Marije
Pomoćnice na Knežiji. Više od četiri stotine prisutnih velikim je pljeskom nagradilo
svaki nastup mladih glazbenika koji redovito animiraju liturgijska slavlja u svojim
župama. Gost festivala bio je »VIS Marija
Pomoćnica« s Knežije koji je tako obilježio
desetu godinu postojanja. Mlade je na
početku pozdravio provincijal don Ivan
Marijanović, koji je sudionike podsjetio da
smo u prvoj godini velike priprave na 200.
obljetnicu rođenja Svetog Ivana Bosca.
Program su u sjajnom zabavnom i opuštenom raspoloženju vodili Ana Beževan,
Matej Sunara i Frane Miro Dobrović. U organizaciji ovogodišnjeg »Don Bosco Festa«,
uz don Ivana Šibalića, sudjelovalo je dvaL. H.
desetak animatora.
RUDEŠ
Maškare u Rudešu
I ove su godine rudeški animatori i salezijanci suradnici organizirali maškare za osnovnoškolce u predvorju škole u Rudešu.
Na početku programa djeci se obratio
župnik don Mladen Delić, objasnivši im da
je proslava maškara organizirana posljednje nedjelje prije korizme, te je istaknuo:
»Već u srijedu, obredom pepeljenja započinje korizma i dolazi vrijeme kad treba
skinuti maske sa svog lica, postati bolji u
svemu i potruditi se doba korizme iskoristiti na najbolji način kako bi sretni i bolji
dočekali Uskrs.«
Program za djecu su već tradicionalno u
potpunosti pripremili rudeški vrijedni animatori, dok je suradnička zadaća bila »logistička« podrška. U gotovo trosatnom
programu animatori su s djecom izveli čitav niz različitih igara i banseva, a u stankama je organizirana zakuska uz fritule,
krafne i sokove. Na kraju programa animatorski je žiri proglasio tri najuspješnije
maske, koje su nagrađene primjerenim
poklonima. Uza školski pribor u svakom
poklon-paketu bio je i novi molitvenik za
mlade »Oče naš«. Taj zajednički projekt
animatora i suradnika uspješno je proveden i to zahvaljujući prvenstveno animatorima koji su uložili najviše truda, rudeškom župniku don Mladenu Deliću koji
je pružio financijsku potporu i na kraju suradnicama koje su pokazale svoju veliko25
dušnost dijeleći krafne i fritule i tako svojim trudom i prisutnošću obogatile cijeli
događaj.
ČABAR
Zimovanje u Čabru
svježinom prirode, novim prijateljstvima i
bogatstvom duhovnih trenutaka molitve,
te razmatranjem Božje veličine u svemu
stvorenome, svi su se sudionici sretni vratili svojim kućama gdje su ih čekale nove
V. B.
»školske« obveze.
JARUN
Dan života uz »Glazbu života«
ZAGREB
Sestra Zrinka Majstorović
i krizmanice gostovale
na Radio Mariji
U nedjelju 5. veljače 2012. povodom obiOd 9. do 13. siječnja 2012. dvadesetak djece iz Čabra, Rijeke i Zagreba provelo je dio
svojih zimskih praznika u Čabru. Pod vodstvom s. Jelene Kolar i uza svesrdnu suradnju i pomoć domaćih sestara s. Adele, s.
Dragice i s. Maje, program su svojom mladenačkom svježinom dopunile Nikolina i
Majda, djevojke koje su započele put pripreme za posvećeni život u Družbi sestara
Kćeri Marije Pomoćnice.
Nedostatak snijega nadomjestile su igre,
kvizovi, veselje, izleti, šetnje, igra snalaženja u prirodi, molitveni i formativni trenuci
uz odlomke iz Svetoga pisma, radionice i
slično. Slavlje svete mise na otvorenom,
na izvoru rječice Čabranke, i šetnja na Tropetarsku stijenu, te posjet muzeju upotpunili su spoznaje o čabarskom kraju i
domaće djece i djece gostiju. Okrijepljeni
Na poziv vjeroučiteljice OŠ »Bartol Kašić«,
gđe. Jelene Mudrovčić, urednice radioemisije »Isus u školskoj klupi« u programu
Radio Marije na svetkovinu Svetoga Ivana
Bosca 31. siječnja 2012. gostovala je s.
Zrinka Majstorović. Tema emisije bila je
»Don Bosco i mladi«.
O našem svecu i o iskustvu salezijanske
karizme svoje svjedočanstvo dale su i tri
ovogodišnje krizmanice Hana, Mirna i Sara koje su prve spoznaje o tome svecu
stekle upravo uz s. Zrinku u dječjem zboru
V. B.
»Don Boscova radost«.
ZAGREB
lježavanja Dana života s. Zrinka Majstorović s mladićima pretkrizmanicima prije
svete mise u 9.00 sati na zagrebačkom Jarunu organizirala je poticajnu i značajnu
inicijativu. Posluživši se pričom »Glazba
života« kojom je vrhovni poglavar, don
Pascual Chávez, završio ovogodišnju Pobudnicu pod imenom »Upoznajmo i nasljedujmo Don Bosca pa će nam mladi
postati životno poslanje«, dječaci su uprizorili skeč i sve prisutne pozvali na svjeV. B.
dočenje života kao dara.
RIJEKA
Vjeronaučna ekipa treća
na županijskom natjecanju
Učenice Salezijanske klasične gimnazije iz
Rijeke Ana Vignjević, Anita Šimek, Daria
Ropac i Iva Marković osvojile su treće
mjesto na županijskom nadbiskupijskom
natjecanju iz vjeronauka. Čestitke ekipi!
Dan Katoličkog doma za studentice »Laura«
U nedjelju 22. siječnja proslavljen je
Dan Katoličkog doma za studentice
»Laura« u Zagrebu. Slavlje je bilo obilježeno veselim pripremama pa je dan
protekao u vrlo opuštenom i duhovno
nabijenom ozračju. Dan je svojom prisutnošću uljepšala i s. Damjana Tramte, provincijalka. Don Pejo Orkić, novoizabrani provincijal Hrvatske salezijanske provincije, predvodio je svečanu
svetu misu i posebno nadahnut Duhom
Svetim progovorio o Laurinoj svetosti,
kršćanskom, ali i redovničkom pozivu. Animaciju sviranja i pjevanja potpuno i vrlo
skladno preuzele su djevojke same. Nakon svete mise slijedio je program sastavljen od ozbiljnog i opuštenog dijela u kojem je blaženica Laura bila nit vodilja. Sve je
završilo sladoledom i željom da bogato iskustvo toga dana bude poticaj za svakoV. B.
dnevni život i studentske obveze.
26
RIJEKA
Blagdan Svetog Ivana Bosca
i filatelistička izložba
Blagdan Svetog Ivana Bosca proslavljen je
svečano i radosno u Rijeci. Učenici i djelatnici Salezijanske klasične gimnazije sudjelovali su i animirali svetu misu u 9.00 sati
koju je propovijedao don Mirko Barbarić,
ravnatelj Salezijanske zajednice u Rijeci.
Istaknuo je posebne nadnaravne darove
koje je Don Bosco primio od Boga za svoje
poslanje. Lijepo je bilo vidjeti punu crkvu
učenika i profesora, gotovo su svi bili
prisutni. Svečanu svetu misu navečer predvodio je nadbiskup Barske nadbiskupije
mons. Zef Gashi, salezijanac. U koncelebraciji su se pridružili salezijanci i braća sve-
ćenici iz župa dekanata. Nakon svete mise
nadbiskup je posjetio filatelističku izložbu
»Don Bosco i salezijanci«, koja je postavljena u vjeronaučnoj dvorani iza crkve.
RIJEKA
Susret predanimatora
Prvi susret predanimatora održan je od 6.
do 8. siječnja u Rijeci. Sudjelovalo je jedanaest polaznika iz Splita i Rijeke, te pet
voditelja programa. Mladi animatori upoznati su s temeljima salezijanske duhovnosti, preventivnim sustavom, salezijanskom mladeži, salezijancima i Salezijanskom obitelji.
RIJEKA
Djelatnici škole na duhovnoj
obnovi u Driveniku
U studenom 2011. djelatnici i profesori riječke Salezijanske gimnazije te salezijanci
koji djeluju u gradu Rijeci imali su u domu
katoličkih skauta Riječke nadbiskupije, u
Driveniku, prigodnu duhovnu obnovu. Riječi duhovnog razmišljanja pripremio je
ravnatelj škole dr. sc. Niko Tunjić, a svetu
misu predvodio je i propovijedao don
Dragutin Detić. Slavlje i susret oplemenila
je nazočnost nekolicine djece, nakon čega
su se svi zajedno uputili u kratku šetnju uz
obližnje jezero.
RIJEKA
Blagdan Bezgrešne proslavljen u školi
Salezijanske škole po cijelom svijetu
svečano slave blagdan Bezgrešnog
začeća Blažene Djevice Marije. Salezijanska klasična gimnazija u Rijeci obilježila je tu Marijinu svetkovinu duhovnom obnovom koju je predvodio salezijanac don Damir Stojić, studentski
kapelan u Zagrebu. U pripremi za sakrament ispovijedi don Damir je uveo
đake i profesore u otajstvo narušenih
odnosa prema Bogu, bližnjemu i sebi: »Grijeh je narušavanje odnosa prema Nebeskom Ocu, ali i prema bližnjemu i sebi. Sve ide lakše ako se za posrednicu ima Nebesku Majku, Bezgrešnu Djevicu«, rekao je don Damir i potkrijepio to primjerom iz
osobnog života. Nakon pripreme uslijedila je mogućnost osobnog pomirenja s Bogom po sakramentu ispovijedi. Za ispovijed su bili na raspolaganju gotovo svi
svećenici koji žive i rade u Rijeci, kao i don Damir. Većina učenika se ispovjedila i
tako se duhovno pripremila za blagdan Božića. Sve je zaključeno svetom euharistijom koju je predvodio propovjednik obnove. Bio je to dan duhovne radosti, pjesme
i osobnog promišljanja o pozivu na život u svetosti.
SPLIT
Proslava Don Bosca u Splitu
RIM
Nova grupa
Salezijanske obitelji
Početkom ove godine, osim »Osobne karizmatske iskaznice«, Vrhovni je poglavar
Salezijanskoj obitelji darovao i priznanje
nove grupe Salezijanske obitelji – »Visitation Sisters of Don Bosco« (VSDB). Pripadnost Salezijanskoj obitelji ovjerena je 24.
siječnja, na dan Sv. Franje Saleškog. Ustanovu »Visitation Sisters of Don Bosco«
(VSDB) je 1983. godine utemeljio salezijanac mons. Hubert D’Rosario (1919–1994),
biskup Shillonga. Od početnih osam sestara, Družba sada broji 106 sestara sa
zavjetima, 16 novakinja i 9 kandidatica,
koje žive u 18 kuća na sjeveru Indije. Družba vrši poslanje kroz evangelizaciju, odgoj
i brigu za razvoj osobito siromašnih koji
žive u seoskim sredinama i u gospodarski
slabo razvijenim područjima. Salezijanska
obitelj danas broji 30 grupa.
Ovogodišnja
proslava blagdana Svetog
Ivana Bosca u Splitu bila je u znaku trogodišnje priprave za proslavu dvjestote obljetnice Don Boscova rođenja 2015. godine. Za proslavu Don Boscova blagdana pripremali su se misama trodnevnicama i prigodnim programima. Misno slavlje prvoga
dana trodnevnice predvodio je don Stjepan
Matijević, drugoga dana don Ivan Stojanović, ravnatelj Salezijanske zajednice u
Splitu, a trećega dana don Nikola Zubović.
Na sâm blagdan Sv. Ivana Bosca svečano
euharistijsko slavlje u prepunoj crkvi predvodio je don Josip Stanić. Nazočne vjernike je pozvao da u sebi probude osjećaje
zahvalnosti prema Bogu koji je Crkvi i
čovječanstvu podario Don Bosca, velikana
duha koji nam je u baštinu ostavio neprocjenjiv obvezujući dar, koji poziva na nasljedovanje. »Nitko ne može i ne treba
oponašati Don Bosca. Svatko se u posebnosti vlastitih darova i zbilji društvene
stvarnosti može otvoriti Bogu čija se veličanstvena igra stvaranja ponajviše očituje u oblikovanju čovjekova srca za velikodušno i domišljato darivanje u ljubavi«,
istaknuo je don Josip. Nakon misnoga
slavlja svećenici, salezijanci suradnici, animatori, predanimatori, roditelji salezijanskih bogoslova i salezijanski dobrotvori
nastavili su, uz riječi i pjesmu, druženje za
obiteljskim stolom.
ŽEPČE
Blagdan Sv. Ivana Bosca
– Dan škole 2012.
Učenici i djelatnici Katoličkoga školskog
centra »Don Bosco« u Žepču proslavili su
u utorak 31. siječnja blagdan svoga zaštitnika Svetog Ivana Bosca. Iako je bio hladan zimski dan, okupilo se mnoštvo
učenika i prijatelja Salezijanske obitelji,
među kojima su bili ravnatelji i predstavnici drugih KŠC-a u BiH. Program proslave
započeo je u poslijepodnevnim satima
27
kada se okupljenima obratio don Tihomir
Šutalo, ravnatelj Centra, nakon čega je uslijedila prigodna predstava »Ja dajem život«
u učeničkoj izvedbi. Vrhunac proslave bila
je sveta misa u crkvi Svetog Antuna Padovanskog koju je predvodio studentski kapelan iz Zagreba don Damir Stojić u koncelebraciji s 15-ak svećenika, a misu je
glazbeno animirao glazbeni sastav Centra
»Dominiks«. Primjerima iz svoga, ali i Don
Boscova života, don Damir je posvjedočio
da je Bog je živ i da duhovni svijet postoji.
»Kako ćeš ti danas ljubiti? » bilo je pitanje
s kojim se susretao i sâm don Damir, a upravo je to pitanje postavio i prisutnima. Moći
ljubiti, pomagati i vlastitim životom svjedočiti Krista su bile molitve prikazane na
tome euharistijskom slavlju.
20. siječnja povjerenstvo za tehnički prijem obišlo je sportsku dvoranu izgrađenu
u sklopu Centra i zaključilo da će ona uporabnu dozvolu dobiti već početkom veljače. Ravnatelj Centra mr. Tihomir Šutalo
naglasio je da salezijanskoj zajednici nikada na prvom mjestu nisu bile same zgrade, nego prvenstveno provođenje svoje
karizme i rad s mladima. Istaknuo je kako
će nova sportska dvorana sigurno donijeti
nove mogućnosti ne samo za školski centar nego i za cijelu lokalnu zajednicu, bit
će mjesto različitih susreta i veće posjećenosti, ali prije svega mjesto odgoja i promocije, sporta, kulture i druženja. To je ujedno
prva suvremena sportska dvorana izgrađena na žepačkom području. Svečano otvorenje dvorane predviđeno je na proljeće.
ŽEPČE
SARAJEVO
Školsko natjecanje
iz matematike
Na seminaru u Sarajevu
U organizaciji profesora matematike Katoličkoga školskog centra »Don Bosco« u
Žepču održano je 25. siječnja 2012. školsko natjecanje učenika iz matematike. U
rješavanju zadataka u dva školska sata
natjecala su se 42 učenika svih četiriju razreda. Prva tri mjesta prvih razreda osvojili
su: Dobrila Nedeljković, Mara Masatović i
Matej Jukić, za druge razrede najbolji su:
Deni Ramljak, Domagoj-Krešimir Jukić i
Ana Relotić, najbolji za treće razrede su:
Emina Hrkić, Tomislav Andrić i Ivana Penava, dok su Ivan Širić, Dajana Džambo i
Anamarija Ivešić proglašeni najuspješnijim maturantima iz znanja matematike.
Čestitamo!
ŽEPČE
Tehnički prijem
sportske dvorane
U Katoličkom školskom centru »Don Bosco« u Žepču bliži se dovršetak gotovo svih
započetih građevinskih radova. U petak
28
Na poziv promicatelja katoličkih škola u
Europi i pomoćnog biskupa vrhbosanskog
dr. Pere Sudara, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanjski dr. Ratko Perić predvodio je od
7. do 9. siječnja u Sarajevu tijekom seminara iz odgojno-obrazovne tematike duhovnu obnovu za ravnatelje, članove
pedagoških vijeća i sve prosvjetne djelatnike u katoličkim školskim centrima u BiH:
Sarajevu, Travniku, Zenici, Žepču, Tuzli,
Banjoj Luci i Bihaću. Na seminar se odazvalo oko 300 prosvjetnih djelatnika koji
su popunili mjesta u velikoj dvorani sarajevskog KŠC-a. Salezijanac mr. Tihomir
Šutalo, ravnatelj KŠC-a u Žepču, dobio je
ulogu moderatora programa prvog dana i
na početku je pozdravio biskupe, ravnatelje i sve nastavnike, dok je ravnatelj sarajevskoga KŠC-a mr. Ivica Mršo svima zaželio dobrodošlicu i izložio program trodnevnoga rada i boravka. Biskup Pero Sudar u svome je govoru istaknuo opravdanost duhovne obnove kojoj je posvećeno
prvo popodne. Biskup Ratko Perić u svome je predavanju obradio pojmove: vrijednost, mjesto, »blago nepropadljivo«,
vjerovanje, djelovanje, vjernik, a potom je
postavio sljedeću tezu: »Postoje vrijednosti našega vjerovanja i djelovanja na
ovoj zemlji koje su blago neumanjivo i
imaju trajno mjesto na nebesima.« Za tu je
tvrdnju uzeo više primjera, a svi se uglavnom svode na čovjekov izlazak iz vlastite
sebičnosti, na promicanje ljudske i vjer-
ničke nesebičnosti ili ljubavi prema drugima. Predavač je naglasio rad, fizički i intelektualni, kao blagoslov, a ne prokletstvo
– rad koji nije samo Božja zapovijed nego
i izvor ljudske sreće. Nakon predavanja uslijedila je rasprava, a u večernjim je satima
slavljena zajednička sveta misa.
ŽEPČE
»Dobro je činiti dobro«
Posljednjega dana prvog polugodišta, u
četvrtak 23. prosinca, u prostorijama Katoličkoga školskog centra »Don Bosco« u
Žepču vladalo je predblagdansko raspoloženje povodom nadolazećih božićnih
blagdana i završetka vremena došašća
koje su mladi proveli u molitvi i pomaganju potrebitima i na taj način priveli kraju
prvo polugodište. »Biti bolji ljudi koji nastoje vidjeti potrebe drugih«, bila je adventska misija mladih KŠC-a, a proveli su je
tako da je svaki odjel zajedno s razrednikom posjetio po jednu obitelj žepačkog
kraja i na taj su način osjetili kako je dobro
činiti dobro. Nakon roditeljskog sastanka
upriličena je svečana božićna akademija
na kojoj su maturanti ispričali svoju božićnu priču o Isusu u jaslicama te o čovjeku
koji nije vjerovao u Božić sve dok se na
Badnjak nije obratio, a tijekom cijelog
programa vladalo je predbožićno veselje i
pjevalo se »Ko nekom tajnom niti vezani
smo svi«.
MOSTAR i OSIJEK
Promocija
diplomiranih studenata
U amfiteatru Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru održana je u srijedu 21.
prosinca svečana promocija studenata
koji su završili Fakultet strojarstva i računarstva u akademskoj 2010/2011. godini. Među diplomiranim studentima troje
su bivši učenici žepačkog KŠC-a: magistri-
ca Sanja Antolović, te prvostupnici Mario
Dragičević i Davor Nedić. Od 143 diplomirana studenta njih 18 su s dislociranoga
stručnog studija strojarstva i računarstva
Mostarskog sveučilišta u Žepču.
U srijedu 30. studenoga na Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku održana je
promocija diplomiranih inženjera i magistara elektrotehnike i računarstva. Među
promoviranima je bilo i sedmero bivših
učenika Centra »Don Bosco« iz Žepča: mr.
el. Jelena Jukić, mr. el. Ružica Kljajić, dipl.
ing. Antonio Babić, mr. el. Marko Ćurić, mr.
el. Mario Ljubančić, mr. el. Mladen Marić i
mr. el. Danko Vidović. Uime Centra promociji su prisustvovali profesori Dubravka
i Perica Jukić. Čestitamo promoviranim
studentima u nadi da će pridonijeti boljitku našega naroda, društva i kraja te ostati
trajno povezani sa Savezom Don Boscovih
bivših učenika.
MOSTAR
Susret bivših učenika žepačkog KŠC-a u Mostaru
Pod geslom »Uvijek se sjećajte da ste
Don Boscovi sinovi« održan je u subotu 10. prosinca u u prostorijama katedrale u Mostaru susret bivših učenica i učenika Katoličkoga školskog
centra »Don Bosco« iz Žepča koji se
sada nalaze na studijama u Mostaru.
Susret su vodili provincijalni delegat
za Don Boscove bivše učenike don
Mirko Barbarić, ravnatelj Salezijanske
zajednice u Rijeci, i don Anto Adžamić, pedagog Katoličkoga školskog centra »Don
Bosco« u Žepču, a okupio se velik broj bivših učenika, sada studenata, te radničke
mladeži. Susret je započeo misnim slavljem u mostarskoj katedrali gdje su okupljeni na prigodnoj propovijedi mogli čuti vrijednosti i prednosti zajedništva kao i veličinu Don Boscove zajednice koja se danas očituje i preko njegovih bivših učenika.
Druženje je nastavljeno u prostorijama mostarske katedrale, a uvodnom riječju obratio se studentima don Mirko Barbarić. Kroz druženje i zajedničke trenutke moglo se
čuti nekoliko riječi o osnivanju i radu Udruženja Don Boscovih bivših učenika. Don
Anto Adžamić posebno je istaknuo pridruživanje bivših učenika Udruzi te vrijednosti koje Udruga nosi. Iznesen je i podatak o broju žepačkih studenata na Sveučilištu u Mostaru, ima ih nešto više od sedamdeset. Zahvalni na zajedničkim trenucima, bivši učenici pokazali su zanimanje za uključenje u Udrugu te poželjeli uspješan
rad i razvitak Udruge DBBU-a.
Mario Dragičević, DBBU
VUKOVAR
Učenici prvih razreda
žepačkog KŠC-a
posjetili Vukovar
mučenim i ubijenim ranjenicima vukovarske bolnice, kao i samu Ovčaru.
SPLIT
Maškare na Kmanu
ŽEPČE
Promocija Sportskog društva
»Don Bosco«
U
18. studenoga Vukovar se prisjeća svojih
poginulih i nestalih branitelja, očeva, majki, djece, sugrađana. I tako već dvadeset
godina. Svake godine, prilikom obilježavanja obljetnice pada Vukovara, učenici prvih razreda Katoličkoga školskog centra
»Don Bosco« iz Žepča odlaze odati počast
svim žrtvama toga grada, kao i svim ostalim poginulim i nestalim žrtvama rata.
Učenici su u Vukovar otputovali 20. studenoga 2011. Ondje su sudjelovali na svetoj
misi, u crkvi Svetih Filipa i Jakova, a članovi školskoga zbora »Dominiks« dodatno
su uveličali misno slavlje. Učenici su obišli
bolnicu i Memorijalno groblje, na kojem
su položili cvijeće i zapalili svijeće za vječni pokoj i mir svih stradalih branitelja. Na
kraju putovanja mladi su posjetili i hangar
u kojem je otvorena spomen-soba svim
nedjelju 4. ožujka u oratoriju Katoličkoga školskog centra »Don Bosco« u
Žepču promovirano je Sportsko društvo
»Don Bosco«. Program je započeo sv. misom u oratorijanskoj kapelici. Nakon toga
prisutni su se preselili u novoizgrađenu
sportsku dvoranu gdje su im predstavljene sportske aktivnosti i njihovi sudionici.
U oratoriju već djeluju dvije sportske sekcije: odbojka i nogomet. U 13 sati odigrana je malonogometna utakmica između
momčadi Zavidovići 2000 i selekcije Sportskoga društva »Don Bosco«, a u 14.30 sati
je odigrana odbojkaška utakmica između
dva najuspješnija bosanskohercegovačka
odbojkaška kluba: OK Kakanj i OK Napredak. Sportsko društvo je dio oratorijanskih
aktivnosti pa su i njegovi ciljevi, uz one
sportske, u potpunosti u skladu s ciljevima oratorija koji je želio biti odgojni ambijent po Don Boscovoj zamisli.
Veseli štrumfovi, kućice razigranih boja,
gljivice i šarenilo izazvali su pravo oduševljenje brojne djece i roditelja na ovogodišnjem maskenbalu u Splitu. Animatori
predvođeni asistentom uložili su puno
truda i kreativnosti kako bi osmislili zanimljiv program. Predvođeni Papa-štrumfom (Danijelom Nejašmićem) štrumfatori
su otvorili večer zajedničkim skečem pred
oko stotinjak djece. Uz različite revije, gdje
su djeca pokazivala svoje maske, karaoke i
igre što su ih pripremili animatori koji su u
Splitu bili na drugom formacijskom susretu u sklopu škole animatora, djeca su pro29
vela dva vesela sata. Čarobnim štrumfgradom prošetale su princeze, hokejaši,
vrapci, kauboji, klaunovi i bubamare.
Ocjenjivačkom sudu nije bilo lako izabrati
najbolju masku. Nakon podužih konzultacija odluka je donesena: treću nagradu
osvojila je Fifi – prekrasna ljubičica, drugu
nagradu Baka iza kontejnera, a naslov najbolje maske odnijelo je dvoje mališana
koji su sami napravili kostim SpužveBob
Skockanog. Nakon svečanog proglašenja
pobjednika štrumfovi s djecom su osudili
zlobnog Gargamela, koji je u šumu ljepote
i ljubavi unosio nemir i smišljao zlo, koji je
pakostio i činio svakojake »gadosti«. Osuđujući Krnju, dali smo obećanje da ćemo
se u korizmi odreći svakog zla i grijeha,
nakon čega smo zazvali Božju milost da
nas u tome jača i hrabri. Spaljivanje Gargamela u dvorištu Omladinskog centra
bila je završna točka ove predivne večeri.
Karla Grubišić i Nikola Banovac
SPLIT
Formativni sastanak
suradnika na Kmanu
Nakon kratke molitve o korizmi u power
point prezentaciji u večernjim satima, u
četvrtak 23. veljače započeo je redoviti
sastanak salezijanaca suradnika na Kmanu. Tema susreta bilo je predstavljanje
knjige »Uspomene iz Oratorija«, koju je
predavač salezijanac asistent na Kmanu
Danijel Nejašmić nazvao najvažnijim dokumentom za razumijevanje Don Boscove
PODSUSED
Susret Pokrajinskog vijeća u Podsusedu
U subotu 18. veljače Pokrajinsko vijeće
održalo je u punom sastavu svoj redoviti sastanak u Salezijanskoj zajednici
u Podsusedu. U vrlo raspoloženom i
ugodnom radnom ozračju raspravljalo
se o mnogim temama. Između ostalog, o temama za formaciju koje će
pratiti trogodišnju pripremu za 200.
obljetnicu rođenja našeg utemeljitelja
pa je tako odlučeno da se u godini
upoznavanja Don Boscova života pozornost posveti njegovim snovima. Dogovoreno je da će ekipa zadužena za pripremu tema na čelu s voditeljicom za odgoj i obrazovanje obraditi, pripremiti i poslati
svim mjesnim središtima teme za svaki mjesec. Bilo je govora i o zagrebačkoj
početnoj formaciji novih suradnika pa je tako Snježana Belina, koja je zadužena za
njezino provođenje, Pokrajinsko vijeće izvijestila o vrlo uspješnom odazivu (30
kandidata) i radu s novim suradnicima.
Jedna od važnih tema bila je planiranje i organizacija godišnje duhovne obnove
suradnika, koja bi se održala drugog vikenda u rujnu, a o trošku i mjestu održavanja
mjesna će središta biti navrijeme obaviještena. Ovom se prilikom potiču svi suradnici da se odazovu na zajedničke susrete. Kako je cijela Salezijanska obitelj u pripremi za dolazak Don Boscove urne, koja bi u Hrvatsku trebala stići u ožujku 2013.,
bilo je govora i o obilježavanju tog događaja. U svibnju se održava Dan pokreta i
udruga Zagrebačke nadbiskupije pa će Udruženje salezijanaca suradnika zajedno s
Pokretom salezijanske mladeži na tom danu aktivno sudjelovati u prigodnom
programu.
Potiču se svi suradnici da vijestima poprate događanja u svojim središtima i župama kako bi se olakšala razmjena informacija i potaknulo aktivno korištenje internetskim stranicama. Nakon sastanka Pokrajinskog vijeća održan je susret s podsusedskim mjesnim središtem i suradnicima. U želji da ohrabri podsusedske suradnike, Pokrajinsko vijeće održalo je radionicu na temu koliko smo u svom suradničkom
pozivu vjerni slici Svetog Ivana Bosca. Budući da su ovakvi susreti dragocjeni za
učvršćivanje zajedništva, suradnici su zaključili da ih treba češće organizirati.
30
duhovnosti i pedagogije. Odgovor na pitanje čemu danas knjiga »Uspomene iz Oratorija« dao je vrhovni poglavar don Pascual
Chávez u Pobudnici za 2012. godinu u kojoj je rekao da je to najosobniji i najiskreniji Don Boscov spis. »Uspomene iz Oratorija« nisu autobiografski Don Boscovi zapisi. Bilo je dosta kritičkih izdanja knjige, a
osobito je vrijedno posljednje izdanje don
Alda Girauda s mnogim bilješkama, koje
je prevedeno i na hrvatski jezik.
Don Bosco je htio pripovijedati o identitetu i životu oratorija, naglasiti Božju inicijativu kao primjer za nadvladavanje svih poteškoća. Nakon iscrpnog Danijelova predavanja sudionici su se podijelili u tri skupine i
proučavali ulomke iz prve dekade. Trebali
su uočiti i zajednički formulirati pedagoške
i duhovne smjernice. Iznijeli su rezultate
istraživanja: osobni pristup odgajaniku,
potpuno povjerenje u Gospodina, osobni
odnos i ljubaznost, inicijativu odgojitelja,
potrebu ispovjednika i bratske opomene.
Za kraj susreta dobili su nekoliko pitanja
za razmišljanje: Nužnost duhovnog rasta
u vjeri? Načelo utjelovljenja: kako možemo biti bliski mladima danas? Prepoznajemo li salezijanske elemente u našoj zajednici? Imamo li snage dati od sebe nešto
novo? Jesmo li spremni dati/ primiti bratsku opomenu? Bili smo doista obogaćeni
ovim redovitim mjesečnim sastankom.
A. Čuturić
SIRAČ
Proslava Svetog Ivana
Don Bosca u Siraču
Na blagdan Sv. Ivana Bosca Župa Sirač
ugostila je mlade iz Župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije iz Nove Gradiške. Oni su sa svojim zborom »Nebeski
znak« animirali misno slavlje koje je predvodio njihov župnik, velečasni Perica Matanović. U propovijedi je istaknuo kako i
danas mnogi mladi kreću stranputicama
uljepšanim lažnim liberalizmom i varljivom srećom, tražeći Boga ondje gdje on
nije. Pozvao je mlade da slijede Krista kao
što je to činio veliki odgajatelj Sv. Ivan
Bosco. Uz velečasnog Pericu koncelebrirali su i domaći sirački župnik don Stjepan
Pasarić, don Žarko Akrap, župnik Sv. Ivana
Krstitelja iz Badljevine i velečasni Marijan
Pavelić, župni vikar Svete Terezije Avilske
iz Požege. Svečanom misnom slavlju pridružili su se i vjernici Župe Svete Marije
Magdalene iz Donje Obriježi, a sirački
Zbor mladih »Sveti Dominik Savio« otpjevao je nekoliko pjesama. Nakon svete mise mladi su nastavili druženje uz čaj i kolače koje su pripremile i poslužile naše mame i bake.
Antonela Malina
RUDEŠ
Blagdan Svetog Ivana Bosca
Rudeška je župna zajednica ovogodišnji
blagdan Svetog Ivana Bosca obilježila misama trodnevnicama i prigodnim programom u salezijanskom duhu. Veliki broj
salezijanaca suradnika, mladih i ostalih
župljana pošao je, kao uvod u proslavu, u
subotu 28. siječnja na Knežiju poslušati
Don Bosco Fest. Drugoga dana trodnevnice sudjelovali su na večernjoj misi koju je
vodio župni vikar don Ivo Zečević, a zatim
su poslušali prigodnu radionicu salezijanaca suradnika »Don Boscov san«. Trećeg
dana priprave večernju misu predvodio je
rudeški župnik don Mladen Delić, a odmah poslije mise prikazan je film o Blaženom Mihovilu Rui, prvom Don Boscovu
nasljedniku. Na sâm svečev blagdan, rudeški su suradnici hodočastili u salezijansku župu u Podsused gdje je središnje euharistijsko slavlje u suslavlju s domaćim
župnikom Nedićem i svećenicima dekanata predvodio Zlatko Koren, upravitelj
nacionalnog svetišta Marija Bistrica. U prigodnoj homiliji govorio je o Don Boscovoj
karizmi i njegovom odgojnom sustavu.
Zlatko Štorek
PODSUSED
Susret mladića koji razmišljaju
o duhovnom pozivu
Šaroliko društvo od sedam mladića iz različitih krajeva Hrvatske i BiH okupilo se na
susretu održanom od 26. do 28. siječnja
2012. u Podsusedu. Cilj susreta bio je pomoći mladim ljudima koji su pred donošenjem najvažnije odluke u životu: laički ili posvećeni život. Naravno da se ta
odluka ne može odmah donijeti, ali mnoga iskustva doživljena toga vikenda uvelike će im koristiti. Sudionici su zajedno
molili časoslov, slušali pouke i zapažali
znakove u kojima bi se mogao očitovati
Božji poziv, te prilike i okolnosti u kojima
se on ostvaruje. U posjetu časnim sestrama karmelićankama u Brezovici upoznali
su životne prilike ostvarenja kontemplativnoga duhovnog poziva, a razgovor s
njima jednoglasno je odabran za najdojmljiviji trenutak susreta. Zahvalni don
Mladenu Deliću i don Milanu Ivančeviću
za sjajno vodstvo i organizaciju susreta, te
svim prednovacima, asistentu i bogoslovima koji su ih ugostili, za kraj puni pouzdanja, sudionici drže da im je susret zaista
pomogao u odluci, kakva god ona bila.
Josip Lešković
KNEŽIJA
Nacionalna skupština
Pokreta salezijanske mladeži
Tijekom prvog vikenda u ožujku održana
je nacionalna skupština Pokreta salezijanske mladeži u Župi Marije Pomoćnice na
Knežiji. Okupili su se predstavnici salezijanske mladeži iz Zagreba, Rijeke, Zadra,
Splita i Žepča pod vodstvom don Ivana
Šibalića i s. Valentine Baričević. U petak su
svi sudjelovali na pokorničkoj večeri i družili se s mladima iz zagrebačkih zajednica.
Cjelodnevni subotnji program mladima je
pružio mogućnost interaktivnog produbljivanja znanja o radu, poslanju, djelovanju i identitetu Pokreta.
Sudionici su samostalno dolazili do odgovora na goruća pitanja. Mogućnost razmjene iskustava i razgovora o problemima
s kojima se susreću u mladima je osnažila
duh salezijanskog poslanja i Don Boscova
sna o spasenju duša. Donesene su tri
smjernice rada uz pomoć kojih će Pokret
nastojati napraviti korak naprijed do iduće
skupštine, a to su: jačanje duhovnog života mladih, formacija na svim razinama
(duhovnost, salezijanska karizma, preventivni sustav, tehnike animiranja) i rad s
krizmanicima. Pronašli smo i geslo idućega
nacionalnog sus re ta u lis to pa du: »I vas
vidjeh u snovima.« Posljednjeg dana skupštine izabrana je nova nacionalna predstavnica Antonija Ledenko iz Župe Marije
Pomoćnice na Knežiji, a na dužnosti je zamijenila Antoniju Klobučar iz Župe Sv. Ivana Bosca u Podsusedu.
ZAGREB
Urna Svetog Ivana Bosca
u Hrvatskoj!
Relikvije Svetog Ivana Bosca u Hrvatsku
salezijansku provinciju stići će 8. ožujka
2013. u sklopu priprave za 200. obljetnicu
Don Boscova rođenja koja će se održati
16. kolovoza 2015. u Rimu i Torinu. Don
Boscova urna obilazi svijet od 2010. godine i u salezijanskim zajednicama naše provincije bit će izložena od 8. do 23. ožujka
2013. Bit će to prilika da Salezijanska obitelj
u Hrvatskoj i svi štovatelji Svetog Ivana
Bosca budu uz njegove posmrtne ostatke.
POZIV DON BOSCOVIM BIVŠIM UČENICIMA
Savez Don Boscovih bivših učenika poziva sve bivše Don Boscove učenike da
se u njega učlane. Savez DBBU-a osnovan je i registriran 2010. godine. Sjedište mu je kod Salezijanaca u Zagrebu na adresi: Omiška 8. Web-stranica Saveza je www.sdbu.hr, e-mail adresa [email protected], a osoba za kontakt Petar
Mrkonjić (098 717 366). S web-stranice Saveza mogu su skinuti Statut Saveza
i pristupnica koju treba popuniti i poslati poštom na adresu Saveza.
Pred Savezom su veliki događaji, a prvi je priprema za odlazak u Torino u travnju 2012. na proslavu stote obljetnice osnutka Saveza Don Boscovih bivših
učenika, te razni drugi tjedni, mjesečni i godišnji susreti na nacionalnoj, međunarodnoj i svjetskoj razini.
Iskreno vam se radujemo!
31
na{ipokojnici
JURE MARIJANOVIĆ (1921 – 2012)
J
ure Marijanović rođen je 7. prosinca 1921. u Doljanima, od Ivana i Anđe r. Ćorić, kao sedmo od
desetero djece, od kojih je petero umrlo u dječjoj dobi. Majka Anđa umrla je 1935. a otac Ivan
poginuo je od četnika 1942. Nakon relativno mirnog djetinjstva u obitelji, Jure je kao vojnik proživio
sve strahote II. svjetskog rata, prošao je mnoga bojišta i dvaput je ranjen. Nakon rata od posljedica
ranjavanja i potpune iscrpljenosti bolovao je dugotrajno i teško. U poratnim godinama, želeći biti
samostalan i slobodan od ideoloških pritisaka »odbio je državni posao« i svojim radom nastojao
podići obitelj i gospodarstvo radeći na svom imanju ili kao nadničar obavljajući teške ratarske i građevinske poslove,
priskrbljujući tako potrebna sredstva za život obitelji i školovanje djece. Sa svojom ženom Katom podigao je devetero
djece, od kojih je sedmero živih, a imaju i 22 unučadi i 3 praunučadi.
Supružnici Jure i Kata prebrodili su dva rata, glad, progon (sedam dugih godina) i brojne druge nedaće, ali sve su
izdržali, uz veliku vjeru i nadu i osobitu ljubav prema rodnoj grudi na koju su se vratili kao na golo zgarište i opet
podigli porušeno imanje.
U nedjelju 15. siječnja 2012. proslavili su biserni jubilej, tj. 70. obljetnicu braka, što je jedinstven događaj. U župnoj
crkvi Sv. Ilije proroka u Doljanima, okruženi i praćeni molitvom djece, unučadi i praunučadi, te brojnih župljana,
prikazali su svetu misu zahvalnicu za 70 godina zajedničkog života u braku, za životne radosti i križeve, za vjeru i
ljubav koja ih je pratila i dovela u luku sretne starosti.
Svetu je misu predvodio župnik fra Andrija Jozić, a koncelebrirao je sin don Ivan koji je zahvalio Bogu i roditeljima
za izuzetan dar obiteljskog zajedništva, vjere i ljubavi, te pozvao vjernike da žive u tom duhu.
Po završetku svete mise, župnik fra Andrija zaželio je slavljenicima puno zdravlja i sreće, zahvalio im na primjeru
kršćanskog života, te im darovao ramski križ, koji će oni vjerno čuvati kao uspomenu na ovaj veliki dan. Tada, iako
u 92. godini života, Jure je izgledao još uvijek zdrav i čio, i još uvijek je radio i vodio brigu o domaćinstvu.
Međutim u srijedu 8. veljače, u jutarnjim satima, kad je obično dolazio u dnevni boravak na jutarnju molitvu, nije se
pojavio. To jutro je ustao, umio se, osjetio slabost i vratio se do kreveta i tu tiho izdahnuo kao da je zaspao. Velika
hladnoća i visok snijeg koji je napadao »čovjeku do ramena« učinili su puteve neprohodnima. A upravo je Jure održavao prohodnima staze i putove, da ne obrastu u trnje i korov, da se može proći njivama i livadama, da se može pristupiti groblju. Sprovod je bio na blagdan Bl. Alojzija Stepinca, čije sam ime, kao dijete, prvi put čuo upravo iz Jurinih
usta, kao ime neustrašiva junaka, sveca i mučenika. Pristup do groblja raskrčen je bagerom te se, nevremenu unatoč,
okupilo stotinjak vjernika, rodbine i prijatelja, na čelu sa sedam svećenika.
Na sprovodnoj misi župnik fra Andrija je istakao: »Došli smo se danas oprostiti od Jure, došli smo zahvaliti Gospodinu za njegov život, odati priznanje njegovoj dobroti i plemenitosti i moliti za njegov pokoj. Znamo, u nizu mnogih
ovo je posljednja postaja, zadnja prozivka i posljednje zborno mjesto. Smrt je crta podvučena ispod čovjekovih životnih dana i godina, crta koja dijeli ovaj život od vječnosti. Uvjeren sam da je Jure rukopisom dobrih djela ispisao
stranicu svoga života i da mu je Gospodin već predao do kraja ispisanu knjigu kao ulaznicu u svoje kraljevstvo.
Život Jure nije bio lagan. Njegov životni moto bio je: ljubiti i raditi. Svojim rukama je radio i zarađivao kruh
svojoj obitelji. Što je stekao, stekao je svojim radom sa svojom ženom Katom. Jure je ljubio Boga, redovito molio i išao
na svetu misu. Ljubio je čovjeka, ljubio je svoj kraj, svoje Doljane, ljubio je svoju obitelj. Proživio je svoj dugi vijek
ovdje. Napustio je svoj kraj jedino za vrijeme ratova, onoga kao vojnik, ovoga kao prognanik.
Zato, danas, dan ukopa Jure nije dan žalosti, nego dan zahvalnosti, dan kad želimo reći Juri hvala za svako dobro
djelo koje je učinio.
Neka počiva u svojoj ljubavi, neka počiva u srcima svoje bliže i daljnje obitelji, u srcima svojih prijatelja, u svojim
dobrim djelima. Počivao u miru Božjemu!«
Na kraju mise don Ivan je ganutljivim riječima zahvalio Gospodinu što je imao takvog oca koji ga je svojim životom
i vjerom upućivao na Oca nebeskog. Bio je prava »Očeva slika«. Zahvalivši svima za njihovu prisutnost i molitvu,
zamolio je u Jurino ime oproštenje od svih i pozvao da svatko od nas živi ono najbolje što je primio od Gospodina.
I. M.
32
ZAJEDNICA ZA ODGOJ SALEZIJANSKIH ZVANJA
•
Jedna vrata uvi
u jek su otvorena za nove tražitelje.
•
Mi smo zajednnica budućih svećenika i braće laika.
•
Dom i škola u kojoj se bude pitanja, daju razlozi nade, živi
nazočnost usk
uskrslog Krista, priopćuje vlastito iskustvo vjere i
razvija salezijan
ja ska karizma: biti nositelji Božje ljubavi mladima.
Ako osjećaš duhovni poziv,
aako bi ga želio ostvariti zajedno
s nama:
dođi i vidi!
ZA JEDNICA ZA ODGOJ
SALEZIJANSKIH ZVANJA
Vinobreška 2
10090 ZAGREB — Susedgrad
Tel. (01) 34-92-030 Faks: (01) 34-90-899
E-mail: [email protected]
»Svako je pojedino zvanje, naime, plod Božje inicijative, ono je dar Božje ljubavi! On je taj koji čini »prvi korak« i to ne zbog neke posebne dobrote koju je našao u nama, već zbog prisutnosti same njegove ljubavi
koja je »razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan« (Rim 5, 5). Od srca podjeljujem apostolski
blagoslov osobito mladićima i djevojkama koji poučljiva srca osluškuju Božji glas i spremni su ga prihvatiti i
velikodušno i vjerno uza nj prianjati.«
Poruka pape Benedikta XVI. za 49. Svjetski dan molitve za zvanja
33
OČE NAŠ – Molitvenik mladih katolika
Nakladnik:
Hrvatska salezijanska provincija
Omiška 8, 10000 Zagreb
Opseg: 352 stranica
Molitvenik se može nabaviti u svim našim
ustanovama: župama, školama, oratorijima.
Ovaj molitveni priručnik sadrži molitve Crkve oblikovane kroz povijest, molitve koje prate bogoslužne čine, blagdane svetaca i pobožne kršćanske vježbe, prigodne molitve i zazive u posebnim prilikama.
Donosi ponajprije glavne istine vjere, tj. temeljni katolički »vjeronauk«, a
zatim slijede molitve: osnovne, svagdanje (jutarnje i večernje), prigodne, molitve mladih, molitve u kušnji i napasti, za obitelj i roditelje, bolesne i umiruće,
po posebnim nakanama, molitve svetih i velikih ljudi, krunice, litanije, euharistijska pobožnost, sakrament pomirenja, pobožnost križnog puta, devetnice
(Mariji Pomoćnici, Don Boscu, Dominiku Saviu).
Velik je broj molitava kojima se mladi obraćaju Bogu, Isusu Kristu, Duhu
Svetome, Blaženoj Djevici Mariji, svecima i zaštitnicima u raznim prigodama: uz jelo, učenje, rad, polaganje ispita, igru, putovanja, nad računalom, u
poteškoćama, u otkrivanju smisla života i ostvarenju blaženstava mladih,
vršeći razne aktivnosti i uloge kao što su one odgajatelja, animatora, volontera, glazbenika, sportaša itd.
Središnje mjesto zauzimaju molitve velikih biblijskih molitelja Staroga i Novoga saveza, osoba koje je Bog izabrao i uk ljučio u povijest spasenja. Vrhunski izraz tih molitava su psalmi, himni i blagoslovi, a izražavaju istine vjere i
spasenjske poruke. Mogu se razmatrati (lectio divina) i moliti pojedinačno i
skupno. Njihovim razmatranjem i molitvom postajemo još više prijatelji
Božje riječi, utjelovljene u Isusu Kristu i u Svetom pismu.
Želja je priređivača da mladi molitelji rastu u svom ljudskom, kršćanskom i
duhovnom pozivu proslavljajući Boga svojim životom. Molitvenik je popraćen
opširnim kazalom imena i pojmova koje može poslužiti lakšem snalaženju.
MO LIT VENE NAKANE
T R A V A NJ
Za mla de sa le zi jan ce u Af ri ci ko ji se prip re ma ju za svećeništvo
Da salezijanski kandidati za svećeništvo u Africi rastu kao istinski učenici Krista, Dobrog pastira,
koji daje svoj život potpuno za dobro svojih ovaca.
S V I B A NJ
Za Cr kvu u Ki ni
Da raste crkveno zajedništvo i za evangelizaciju kineske zajednice u inozemstvu.
L I P A NJ
Mla di kr šćani Polj ske
Da mladi vjernici u Poljskoj, uzdajući se u svakodnevnom životu u Presveto Srce Isusovo,
mogu postati sve veći svjedoci kršćanskog života u Europi.
Priredio Ivan Stojanović
34
Bosco
SALEZIJANSKI VJESNIK
GLASILO SALEZIJANSKE OBITELJI
3
urednikovarije~
Snovi za put iz osrednjosti
salezijanskaobitelj
4
Pobudnica 2012.: »Don Boscov san pretvoriti u stvarnost«
ususret200.obljetnici
6
Oratorij u nevoljama
8
ukoraksnjima
Naša izdanja
BR. 1 / 2012
ISSN 1330-1713
“Don Bosco danas” službeno je glasilo
Salezijanske obitelji. “Salezijanski vjesnik”
utemeljio je don Bosco još 1877.
Prvi broj »Salezijanskog vjesnika« na
hrvatskom jeziku pod nazivom
»Blaženi Ivan Bosco« izašao je
u siječnju 1930. »Don Bosco danas«
od 1990. izlazi četiri puta godišnje.
Renate i Karl-Hermann Schneider: Od Noe do Pavla. Biblijski igrokazi za djecu osnovnoškolske dobi
Iz iskustva je poznato da djeca rado glume i uživaju predstavljati druge osobe. Tu njihovu osobinu smo željeli iskoristiti te im kroz igru približiti biblijske pripovijesti. Teme iz
Starog i Novog zavjeta obrađuje po 21 igrokaz. Mnogi predlošci ravnaju se prema smjernicama za katolički vjeronauk u osnovnim školama te se tako izvrsno daju primijeniti u
toj dobnoj skupini. Ovo je dobrodošao radni materijal za školu, župu, rad u skupini, za
pripravu na pr vu pričest te eventualno i za poduku krizmanika. Ovi se igrokazi mogu
dobro primijeniti i u bogoslužju sa školskom djecom.
Izdavač:
Hrvatski salezijanski provincijalat,
Omiška 8, 10000 Zagreb
Andrea Gasparino:
Sakrament oproštenja
Radost i slavlje Boga i čovjeka
Urednik: Anto Stojić
Zaživio Omladinski centar u Belom Manastiru
salezijanskaduhovnost
11
Radost u svakodnevnom životu
Svjedočanstvo: Sebastijane, Isus te zove!
kaoMarija
OPSEG:: 184. str.
OPSEG
CIJENA:: 60 kn
CIJENA
Grafički urednik:
Marijan Osman
Lektura:
Vjeročka Ban
14
Don Bosco i Marija Pomoćnica
na{apovijest
Uredničko vijeće:
Valentina Baričević, Luka Hudinčec,
Iva Nikolić, Ljiljana Tomić
16
Dizajn naslovne stranice i rubrika:
Svjetlana Šegović
OPSEG:: 124. str.
OPSEG
David O’Malley:
Ljubazni pastir
Grafička priprema:
Salesiana d.o.o.
Ova knjižica je pokušaj da se pobudi svijest učitelja za prepoznavanje mogućnosti ostvarivanja
ljubaznosti. Stil potiče na razmišljanje tako da se
iskustvo i duhovnost mogu ujediniti u vlastitu
spoznaju načina na koji ljubaznost dolazi do izražaja u učiteljevu osobnom životu i načinu djelovanja. To je ujedno i poticaj da obuzdamo negativne emocije i prisjetimo ih se u molitvi. Na taj
način učitelji će biti spremniji pomagati svojim
kolegama.
Tisak: DENONA d.o.o., Zagreb
18
Pobudnica vrhovnog poglavara
biblijskameditacija
20
Patnja – smisao i proslava života
misije
22
Salezijanski misijski dan 2012.
Adresa uredništva:
Don Bosco danas, Srebrnjak 101,
10000 Zagreb, Hrvatska
Kontakt:
www.donbosco.hr
[email protected]
[email protected]
tel: 01 36 88 130
fax: 01 38 36 647
Andrea Gasparino:
Očenaš. Razgovori s mladima
Cijena pojedinog broja 10 kn,
za inozemstvo 2,5 €.
OPSEG:: 64. str.
OPSEG
vijesti
Godišnja pretplata 40 kn,
za inozemstvo 10 €.
24
na{ipokojnici
32
Uplate se šalju poštanskom uplatnicom
ili na provincijalni kunski žiro-račun:
2360000-1101275240,
Zagrebačka banka – Zagreb
CIJENA:: 30 kn
CIJENA
Kršćanski učitelj
Početno širenje i ustroj Don Boscova djela
pobudnica2012.
Uvijek su je zvali »ispovijed«. Taj je naziv međutim
nepotpun. Crkva danas želi da se ovaj sakrament
zove »sakrament pokore« ili, još bolje, »sakrament
pomirenja«, odnosno »sakrament oproštenja«.
Crkva je uvijek smatrala nužnim isticati dužnost
iskrena ispovijedanja teških grijeha. Međutim, kad
bi se netko na tome zaustavio, onda to još uvijek ne
bi bio sakrament. Srž ovog sakramenta je kajanje,
obnova, početak novoga života.
CIJENA:: 20 kn
CIJENA
Knjiga je zamišljena kao pomoć čitateljima da bolje upoznaju značenje te molitve
koja je predana svim učenicima kao znak
raspoznavanja i pripadnosti Kristu.
SALESIANA
Srebrnjak 101 • 10000 Zagreb • Tel: 01/ 48-14-661 • Faks: 01/ 48-14-662
E-pošta: [email protected] • Internet: www.salesiana.hr
OPSEG:: 68. str.
OPSEG
CIJENA:: 15 kn
CIJENA
Bosco
Bosco
salezijanski vjesnik
Snovi za put
iz osrednjosti
Pobudnica 2012.:
»Don Boscov san
pretvoriti u stvarnost«
Oratorij u nevoljama
Zaživio
Omladinski centar
u Belom Manastiru
Radost u
svakodnevnom životu
Don Bosco i
Marija Pomoćnica
Početno širenje i ustroj
Don Boscova djela
Naša glazba i dalje svira
Zamislite dvorište zatvora jedne europske kolonije iz 18. stoljeća. Zora je i sunce zlatnim zrakama
obasjava nebo na Istoku. Iz dvorišta izvode na smrt osuđenoga zatvorenika. To je svećenik koji se
usprotivio kolonistima i njihovu okrutnom postupanju s urođenicima. Stoji pred zidom i razmišlja o
mecima kojima će ga zasuti njegovi sunarodnjaci. Prije nego su mu povezali oči, zapovjednik mu je
postavio uobičajeno pitanje o posljednjoj želji. Na iznenađenje sviju, zatražio je da posljednji put zasvira svoju flautu. Vojnicima je zapovjeđeno da spuste puške dok zatvorenik ne odsvira svoju melodiju. Kad su nježni zvuci počeli ispunjavati jutarnju šutnju, zatvorsko je dvorište, obično prepuno nasilja i tuge, odjekivalo predivnom glazbom šireći tajanstveni mir. Zapovjednik se zabrinuo jer je glazba
sve više potiskivala njegovo besmisleno izvršenje zapovijedi. Naredio je vojnicima da otvore vatru.
Svećenik je istoga časa izdahnuo, ali su svi prisutni i dalje zadivljeni slušali glazbu i životni ples koji je
prkosio smrti.
Patnja – smisao i
proslava života
Salezijanski
misijski dan 2012.
glasilo salezijanske obitelji
•
broj 1
•
2012
•
10 kn

U Gorskome kotaru kao na Strawberry Hillu

Preuzmi (pdf - 1.75MB )

152

don Bosco danas - Župa Duha Svetoga

karavaj ve l ik agospa 2014.

cijeli dokument u PDF formatu možete pročitati na ovom

karavaj ve l ik agospa 2012.

Svjetlo u tami.pdf

Žlistić – 25.01.2015.