KAKO SE DJECA PONAŠAJU TIJEKOM PRILAGODBE Neka djeca otvoreno negoduju, redovito burno kod rastajanja s roditeljima, plaču, odbijaju komunikaciju. Ne prihvadaju i otvoreno se bune protiv nove situacije. Treba napomenuti da je trenutak rastanka krizni trenutak i da se vedina djece nakon što roditelj ode primiri i zaigra. Neka djeca prve dane ulaze u sobu bez otpora zainteresirana za nove igračke, da bi se otpor pojavio tredi dan ili idudi tjedan, kada shvate da je odlazak u vrtid svakodnevan, a u njemu se ne osjedaju još sigurno. Burno reagiraju obično mlađa djeca. Starija de poslušno udi u sobu, ali de vedi dio dana šutjeti, stajati pokraj vrata, odbijati komunikaciju s odgojiteljem ili drugom djecom. Ponekad dijete u jaslicama / vrtidu odbija jesti, teško se uspavljuje, nemirno spava i inače je plačljivo bez vidljivog razloga. Neka djeca reagiraju regresijom u ponašanju. Dijete koje je prohodalo opet pribjegava puzanju, dijete koje je nedavno uspostavilo kontrolu stolice, sada opet obavlja nuždu u gadice, ono koje je komuniciralo riječima sada opet pribjegava gestama i sl. Razlog takvog ponašanja nije zaostajanje u razvoju. U želji da bude zaštideno, dijete bira ona ponašanja koja mu nude vedu sigurnost. Takve promjene u ponašanju su prolaznog karaktera. One de nestati kada se dijete prilagodi novoj sredini tj. kada se bude osjedalo sigurno. O tome koliko dugo de trajati period prilagodbe i kako de se dijete ponašati tijekom tog perioda velikim dijelom ovisi: • o starosti djeteta lakše se prilagođavaju starija nego mlađa djeca • o kontaktima s vedim brojem djece i odraslih • o karakteristikama ličnosti djeteta • da li su i na koji način pripremana na polazak u jaslice/vrtid • o redovitosti dolaženja u ustanovu tijekom perioda prilagodbe (izostanci produžuju vrijeme prilagodbe). KAKO MOŽEMO POMOĆI DJETETU DA SE ŠTO BRŽE I LAKŠE PRILAGODI PRIJE SAMOG POLASKA: 1. Češde razgovarati s djetetom o polasku u vrtid na način: • vrtid je mjesto gdje ima puno igračaka i djece • u kojem se tete znaju igrati zanimljivih igara • pričati što de se sve raditi u vrtidu i kako de tedi njegov boravak • nikako ne plašiti dijete vrtidem ( tamo se mora sve pojesti, mora se spavati, vidjet deš ti kad dođeš u vrtid, kod tete i slične izjave) 2. Prilagoditi ritam djetetova života u obitelji onom kojim de živjeti u vrtidu. 3. Privikavati dijete na nodnu posudu, da jede žlicom, pije iz šalice. 4. Osamostaljivati dijete u oblačenju, svlačenju, održavanju higijene i prehrane (za dijete vrtidkog uzrasta). 5. Prošedite s djetetom do vrtida. KADA KRENE U JASLICE / VRTIĆ: 1. Poželjno je da prve dane (1-2 tjedna) dijete dolazi u vrtid na krade vrijeme. - Za dijete od 1 do 3 godine starosti prvi dan na 1/2 sata, a kasnije sve duže i duže. Raspored dolaženja dogovoriti s odgojiteljima. Za djecu od 3 do 6 godina trajanje boravka prvih dana može biti i duže, ali uvijek u vrijeme igre. Vrijeme odmora je kritičko vrijeme pa ga treba ostaviti za kasnije razdoblje kada se dijete donekle prilagodi novom prostoru. 2. Ponijeti sa sobom neku djetetu dragu igračku ili predmet - oni mu pružaju sigurnost (bočica, gaza i sl.) 3. Tijekom perioda prilagodbe nije poželjno navikavati dijete na nove oblike ponašanja (navikavanje na nodnu posudu, odvikavanje od bočice, dude) Ako željeno ponašanje nije usvojeno do polaska u jaslice/vrtid, tijekom prilagodbe svakako ga nije dobro poticati, nego ostaviti za vrijeme kada se dijete prilagodi novim promjenama u svom životu. 4. Vrlo je važan jutarnji rastanak s djetetom u jaslicama / vrtidu. - Roditelj treba biti smiren, nikako djetetu ne smije pokazati svoju zabrinutost ili žalost što ga ostavlja. Dijete de to osjetiti pa de se i ono tako osjedati. Rastanak s djetetom se ne smije odgađati u nedogled. Dugo smirivanje djeteta ili ponovno vradanje ne preporuča se, jer dijete plade. Dijete de ubudude plakati duže očekujudi da se roditelj vrati. Dječji vrtić „GUSTAV KRKLEC“ KRAPINA, Magistratska 11 5. Važno je ostvariti dobar kontakt s odgojiteljem. Odgojitelji postaju vrlo važne osobe u životu djeteta i ono de biti smirenije i osjedat de se sigurnije ako vidi da njegova mama i teta razgovaraju ljubazno. 6. Po povratku iz vrtida, dobro je više vremena provoditi s djetetom. Šetati, igrati se, pričati priče, pružati nježnost, pokazati interes za njegove doživljaje iz vrtida. Nakon nekog vremena, kada se dijete prilagodi i oslobodi straha od nepoznatog, jaslice/vrtid de postati mjesto u koje de dijete rado dolaziti i gdje de provoditi vrijeme u igri s novim prijateljima. Nadamo se da smo vam ovim savjetima pomogli da to vrijeme dođe što prije. Polazak u jaslice, odnosno vrtić za svako dijete predstavlja veliku promjenu u životu. Dijete dolazi iz obitelji gdje se osjećalo sigurno, u njemu nepoznatu sredinu, među nepoznate osobe. Potrebno je proteći određeno vrijeme tijekom kojega se dijete prilagođava novoj sredini, upoznaje odgojitelje i nove prijatelje. Svako dijete prolazi kroz taj period, samo što se neka djeca prilagođavaju brže (za samo nekoliko dana), a drugoj djeci je potrebno duže vrijeme (i do 2 mjeseca). Neka djeca reagiraju burnije,a neka i ne pokazuju veće promjene u ponašanju. Promjene u ponašanju tijekom prilagodbe djeteta su prolazna pojava i dobro je biti pripremljen na njih, kako bi djetetu mogli što bolje pomoći u prilagodbi. DJECU TREBA ZAŠTITI Roditelji trebaju smoći hrabrosti i nesebičnosti da prevladaju bol i uvredu kako bi zaštitili emocionalni razvoj vlastite djece. Kronični sukobi u obitelji, koji najčešće rezultiraju razvodom, dovode do emotivnih problema djeteta, prije nego sam razvod, naravno ako se tijekom razvoda vodilo računa o emocionalnim potrebama djece. Kad u braku postoji kronično neslaganje, održavanje braka zbog djece je loše rješenje. Istraživanja pokazuju da u Hrvatskoj svaki peti brak završi razvodom ili razdvajanjem. KAKO DJECA REAGIRAJU NA RAZVOD RODITELJA Svako dijete i svaka obiteljska situacija jedinstveni su te nije moguće točno predvidjeti što će se dogoditi određenom djetetu. PrilagoĊavanje na razvod roditelja je dug i bolan proces za dijete i može potrajati i do dvije godine. Postoje velike razlike u prilagoĊavanju djece na razvod – većina djece uspješno savlada tu promjenu i odraste u zdrave osobe. Jedan dio djece doživljava emotivne poteškoće te ih posljedice razvoda roditelja prate i u odrasloj dobi. Saznanje da će roditelji živjeti razdvojeno, gotovo će uvijek u djeci izazivati osjećaj tuge, osim ponekad u slučajevima kada je jedan od roditelja bio nasilnik. Djeca mogu plakati i mogu postati vrlo tiha i odsutna. Mogu biti zabrinuta i bojati se da će drugi roditelj otići te postaju ovisna o njemu. Ponekad se kod djece javlja strah od toga da će biti ostavljena te se plaše da i onaj roditelj koji je ostao s njima može nestati. Mogu imati noćne more ili odbijati spavati u vlastitom krevetu. Vjerojatno će se brinuti za roditelja s kojim više ne žive, brinut će se kako se on ili ona sami snalaze i bit će tužni zbog njih. Neka djeca mogu početi ponovno mokriti u krevet, sisati palac, tepati (tj. iskazivati regresivno ponašanje). Djeca koja se osjećaju povrijeđena, zbunjena i bespomoćna zbog razvoda roditelja ponekad izražavaju svoje frustracije kroz bijes i prkos. Mogu osjećati da je jedan ili drugi roditelj kriv za nastalu situaciju i pokazivati svoj bijes kroz agresivno ponašanje. Djeca mogu reagirati promjenama u ponašanju i povlačenjem iz društva vršnjaka, manje se družiti, biti pojačano razdražljiva i plačljiva. Ovo može rezultirati problemima u vrtiću te u izvršavanju školskih obaveza. Njihove reakcije mogu ići od dezorganizacije, napetosti, agresije, pretjeranog dokazivanja snage, do potpunog povlačenja od ljudi i postavljanja si pitanja poput: „Što to radite? Zašto ste me uopće imali?“ Vi ili vaša djeca možete se osjećati: anksiozno, depresivno, tužno, bespomoćno, ljutito, posramljeno, zbunjeno, osamljeno, preplašeno, krivo....Također možete biti zaboravljivi, imati poteškoća na poslu ili u školi, imati slabiji tek, poteškoća sa spavanjem, koncentracijom ili češće plakati, imati različite misli o smrti ili umiranju...Svi ti osjećaji, misli i ponašanja su normalni. No ako potraju dulje vrijeme, te ste zbog toga zabrinuti, potražite pomoć stručnjaka. KAKO POSTUPATI S DJECOM Mnogi roditelji se pitaju kako na što bezbolniji naĉin pripremiti dijete na razvod. Ponekad misle da dijete ne osjeća ili nije svjesno konflikata među roditeljima. Misle da neće osjetiti veću promjenu prilikom rastave te da ga ne treba dodatno zbunjivati i uznemiravati razgovorom. Međutim, ovo nije rješenje jer već vrlo mala djeca osjećaju kad odnos među roditeljima nije u redu. Djeca su svjesna emocionalne klime u domu i mogu osjetiti tugu ili nezadovoljstvo. Roditelji često misle da njihova djeca neće razumjeti što je to razvod pa uopće ne razgovaraju s njima o tome. No, djeca se lakše prilagode novoj situaciji ako znaju što se događa i ako imaju podršku ljudi koje vole. Smireno, direktno i jednostavno objasnite djetetu što se događa i zbog čega, ali na način da dijete to može razumjeti Najgore je skrivati činjenice i ponašati se kao da dijete ne smije razgovarati niti čak misliti o tome što se događa Preporuča se da se predškolskoj djeci kaže i pripremi ih tjedan ili dva prije razlaza, djeci od pet do osam godina jedan ili dva mjeseca ranije, a starijoj djeci razvod je dobro najaviti i ranije Dijete treba biti zaštićeno od sukoba odraslih i njihovih svađa Dijete treba znati unaprijed što će se dogoditi i imati kontakt s oba roditelja Izbjegavajte slijedeće postupke: Ne tražite od djece da prenose poruke drugom roditelju Ne pitajte djecu o privatnom životu bivšeg partnera Ne vrijeđajte bivšeg partnera pred djecom Ne tražite od djece da odlučuju s kim će živjeti Neka posjete drugog roditelja ne ovise o njegovom plaćanju alimentacije Nemojte govoriti djetetu da ga drugi roditelj voli onoliko koliko mu novaca šalje Nemojte postavljati uvjete o tome što drugi roditelj radi za vrijeme druženja s djetetom (osim ako ste zabrinuti za sigurnost djeteta) Ne uključujte djecu u rasprave oko imovine/nekretnina Ne pokušavajte kupiti ljubav vašeg djeteta stvarima ili novcem Nemojte s djecom pričati o temama koje su za odrasle (novac, seksualna pitanja) Ne očekujte da će djeca u vašem životu ispunit mjesto roditelja koji je otišao Ne tražite od djece da biraju strane Dječji vrtid „GUSTAV KRKLEC“ KRAPINA, Magistratska 11 Jedan od najvećih izazova s kojima se bilo koji roditelj može suočiti jest razvod. U vrijeme kad se osjećaju preopterećenima i kada je njihov partner posljednja osoba s kojom bi htjeli razgovarati s planirati zajedno kako bi potrebe njihove djece došle na prvo mjesto. KAKO SE DJECA PONAŠAJU TIJEKOM PRILAGODBE Neka djeca otvoreno negoduju, redovito burno kod rastajanja s roditeljima, plaču, odbijaju komunikaciju. Ne prihvadaju i otvoreno se bune protiv nove situacije. Treba napomenuti da je trenutak rastanka krizni trenutak i da se vedina djece nakon što roditelj ode primiri i zaigra. Neka djeca prve dane ulaze u sobu bez otpora zainteresirana za nove igračke, nove prijatelje, da bi se otpor pojavio tredi dan ili idudi tjedan, kada shvate da je odlazak u predškolu obavezan, a u njemu se ne osjedaju još sigurno. Dijete ne želi u predškolu i burno reagira jer se boji razdvajanja od vas, što je normalna pojava kod djece u ranom djetinjstvu. Vaše dijete možda do sada nije bilo izloženo drugim ljudima jer ste vedinom vi brinuli za njega (bili ste njegov primarni staratelj), pa tek sada prolazi kroz tu fazu "tjeskobe zbog razdvajanja sa roditeljima." Ako je to slučaj, imajte razumijevanja za njegove osjedaje, recite mu da znate da de se brinuti što vas nede vidjeti, ali i da nema razloga za brigu jer dete ubrzo opet biti zajedno Pružite djetetu mnogo pažnje i ljubavi dok ste s njim. To de mu dati osjedaj sigurnosti I kada niste fizički prisutni. Ponekad dijete u predškoli odbija jesti i inače je plačljivo bez vidljivog razloga. Razlog takvog ponašanja nije zaostajanje u razvoju. U želji da bude zaštideno, dijete bira ona ponašanja koja mu nude vedu sigurnost. Takve promjene u ponašanju su prolaznog karaktera. One de nestati kada se dijete prilagodi novoj sredini tj. kada se bude osjedalo sigurno. O tome koliko dugo de trajati period prilagodbe i kako de se dijete ponašati tijekom tog perioda velikim dijelom ovisi: • o socio-emocionalnoj zrelosti djeteta lakše se prilagođavaju zrelija djeca, koja lako stupaju u kontakte s nepoznatim osobama • o kontaktima s vedim brojem djece i odraslih • o karakteristikama ličnosti djeteta • da li su i na koji način pripremana na polazak u predškolu • o redovitosti dolaženja u predškolu tijekom perioda prilagodbe (izostanci produžuju vrijeme prilagodbe). KAKO MOŽEMO POMOĆI DJETETU DA SE ŠTO BRŽE I LAKŠE PRILAGODI PRIJE SAMOG POLASKA: 1. Češde razgovarati s djetetom o polasku u predškolu na način: • predškola je mjesto gdje ima puno igračaka i djece • u kojem se tete znaju igrati zanimljivih igara • pričati što de se sve raditi u predškoli i kako de tedi njegov boravak • nikako ne plašiti dijete predškolom ( tamo se mora učiti, vidjet deš ti kad dođeš u predškolu i slične izjave) 2. Osamostaljivati dijete u oblačenju, svlačenju, održavanju higijene i prehrane 3. Prošedite s djetetom do predškole. Djetetu približite prostor u kojem de boraviti kroz konkretno iskustvo. KADA KRENE U PREDŠKOLU: 1. Poželjno je da dijete dolazi u vrtid u pratnji roditelja ili osoba s kojima je blisko. 2. Ponijeti sa sobom neku djetetu dragu igračku ili predmet - oni mu pružaju sigurnost (bočica, gaza i sl.) 3. Vrlo je važan rastanak s djetetom u predškoli. Roditelj treba biti smiren, nikako djetetu ne smije pokazati svoju zabrinutost ili žalost što ga ostavlja. Dijete de to osjetiti pa de se i ono tako osjedati. Rastanak s djetetom se ne smije odgađati u nedogled. Kod neke djece se prilikom rastanka javljaju izljevi bijesa. Takvim ponašanjem vaše dijete pokušava privudi i kontrolirati vašu pažnju, ali morate mu dati do znanja da izljev bijesa nije prihvatljiv način komuniciranja I da na takav način nede ništa postidi. Ako vi zbog njegovog plakanja ostanete u duže time samo ohrabrujete neprihvatljivo ponašanje vašeg djeteta. Dugo smirivanje djeteta ili ponovno vradanje ne preporuča se, jer de dijete ubudude plakati još duže očekujudi da se roditelj vrati. 4. Odlazak u školu mnogima je povod za veselje, no nekoj djeci izaziva intenzivan strah, tjeskobu razdvajanja. Dijete može navesti da ima glavobolju, grlobolju ili bol u trbuhu neposredno uoči termina polaska u školu. Smetnje popuštaju ako se djetetu dopusti da ostane kod kude, ali se opet javljaju prilikom idućeg odlaska. Gotovo sva djeca nadrastu tjeskobu razdvajanja, ali roditelji mogu učiniti mnogo da ubrzaju proces prilagodbe ukoliko posegnu za nježnim, blagim i ustrajnim pritiskom. Cilj vam uvijek mora biti pomodi djetetu da se oslobodi strahova i briga. Djetetu je u tim trenucima potrebno mnogo pažnje i hrabrenja. Budite otvoreni i spremni saslušati dijete ako vam se požali, ali nemojte vi nametati diskusije na tu temu, osobito ne duge i naporne. Nemojte mučiti dijete pitanjima zašto se i čega boji. Ono to najčešde ne zna izraziti. Dječji vrtić „GUSTAV KRKLEC“ KRAPINA, Magistratska 11 5. Važno je ostvariti dobar kontakt s voditeljem/odgojiteljem. Voditelj predškole postaje vrlo važna osoba u životu djeteta i ono de biti smirenije i osjedat de se sigurnije ako vidi da njegova mama i „teta“ razgovaraju ljubazno. 6. Po povratku iz predškole, dobro je više vremena provoditi s djetetom. Šetati, igrati se, pričati priče, pružati nježnost, pokazati interes za njegove doživljaje iz predškole. Nakon nekog vremena, kada se dijete prilagodi i oslobodi straha od nepoznatog, predškola de postati mjesto u koje de dijete rado dolaziti i gdje de provoditi vrijeme u igri s novim prijateljima. Polazak u predškolu za svako dijete predstavlja promjenu u životu. Dijete dolazi iz obitelji gdje se osjećalo sigurno, u njemu nepoznatu sredinu, među nepoznate osobe. Potrebno je proteći određeno vrijeme tijekom kojega se dijete prilagođava novoj sredini, upoznaje voditelje i nove prijatelje. Svako dijete prolazi kroz taj period, samo što se neka djeca prilagođavaju brže (za samo nekoliko dana), a drugoj djeci je potrebno duže vrijeme (i do 2 mjeseca). Neka djeca reagiraju burnije,a neka i ne pokazuju veće promjene u ponašanju. Promjene u ponašanju tijekom prilagodbe djeteta su prolazna pojava i dobro je biti pripremljen na njih, kako bi djetetu mogli što bolje pomoći u prilagodbi. POJAVNI OBLICI PRKOSNOG PONAŠANJA 1. Dijete otvoreno prkosi, govori "NE", viče, snažno udara nogama, grebe , tuče sve oko sebe ili samog sebe, baca se na pod… 2. Pasivni oblici prkosa-dijete uporno šuti, okrede glavu u stranu, odbija hranu, ignorira zahtjeve ODVLAČENJE POZORNOSTI Vidite li da se približava ispad bijesa, a djetetu ne možete pružiti pažnju, uključite ga u ono što radite. Tako mu možete odvudi pozornost i u isto vrijeme nastaviti sa svojim radom. PREUSMJERAVANJE DJETETA Čim ste djetetu uspjeli odvudi pozornost, trebate mu je usmjeriti u nešto što de ga zaposliti i okupirati. Ako ste kod kude, možete djetetu predložiti da mu pročitate priču, možete početi igrati neke smiješne igre ili možete od njega zatražiti nešto neobično, kao npr. da vam pomogne pedi kolač. Ako vaš mališan počne cviliti da mu je dosadno ili traži nešto što mu ne želite kupiti, vaš najbolji potez je izadi što prije i odmah otidi kudi. STRATEGIJE RJEŠAVANJA ISPADA BIJESA DJECA TREBAJU STRUKTURU Pružite svojem mališanu dovoljno rutine u životu. Vaše de dijete biti najsretnije ako mu je dan isplaniran tako da su mu sve rutine poznate. Tako de znati što točno očekivati. Pružanje dobre rutine za vaše dijete ne znači da mu svaki dio dana natrpate organiziranim aktivnostima. Previše strukture i stimulacije može kod djeteta izazvati osjedaj da ne može ispuniti tuđa očekivanja. To kod njega može izazvati stres ili anksioznost što de vjerojatno dovesti do suza i ispada bijesa. HUMOR I IGRE Uspijete li nasmijati dijete, to je jedan od najboljih načina da spriječite ispad bijesa. Dobar način da vratite osmijeh na djetetovo lice jest da dosadne poslove pretvorite u zabavne igre. OKLADE I IZAZOVI Odličan način da dijete natjerate da dosadan zadatak obavi brže ili s više volje jest da ga pretvorite u natjecanje – vaš de mališan uživati u mogudnosti da vas pobijedi ili vam pokaže da ste u krivu, npr. možete se okladiti da ne može obudi svoje cipele i sl. PREDAH Ovo je vrlo dobra strategija koja može pomodi smiriti stvari dok ispad bijesa najžešde traje. Predah znači da djetetu dajete vrijeme i prostor koji su mu potrebni da stekne samokontrolu. Možete to učiniti tako što dete dijete maknuti iz središta zbivanja i staviti ga nekamo gdje de njegovo ludovanje prodi nezapaženo. Cilj nije kazniti dijete, nego ga odvojiti od situacije ili osobe koja ga uznemiruje i dati mu priliku da se smiri. Najvažniji faktor u bilo kojoj proceduri predaha jest ostati miran i zadržati kontrolu. Uobičajene tehnike uključuju odnošenje djeteta u sobu za predah ili posjedanje u određeni stolac kako bi se smirilo. Upute za predah!!!! a) Predahom se koristite kako biste odmah prekinuli neželjeno ponašanje poput emocionalnog ispada bijesa. b) Ne koristite se predahom kao kaznom – ne bi trebalo trajati dulje od nekoliko minuta. c) Predahom se koristite samo za ozbiljne prijestupe inače de izgubiti svoj smisao. d) Koristite se riječima „PREDAH“ kada se obradate djetetu. e) Ako se ne osjedate ugodno zbog korištenja predaha ili vaše dijete na njega loše reagira, nemojte ga više koristiti. Predah nije instant-rješenje za loše ponašanje, to je više sigurnosni ventil za roditelja i dijete. ZAGRLJAJ Ljutito dijete najviše smiruje fizički kontakt s poznatom odraslom osobom. Zagrljaj pruža umirujudu sigurnost, pomaže mu da kontrolira svoj unutarnji gnjev i pruža sigurno mjesto na kojem se može smiriti. Zagrljaj se preporuča koristiti čak i kad je dijete nasilno za vrijeme ispada bijesa. U ovom položaju možete mu i nježno šaptati na uho. ZADRŽAVANJE KONTROLE Ako želite pokušati držati urlajude ljutito dijete, trebate biti jako mirni i imati kontrolu nad vlastitim osjedajima. Budite spremni držati dijete dovoljno čvrsto da se ono osjeda sigurno, ali ne toliko čvrsto da se ono osjeda bespomodno. EMOCIONALNO Dječji vrtid „GUSTAV KRKLEC“ KRAPINA, Magistratska 11/1 DISTANCIRANJE Osjedate li da vaše dijete koristi ispade bijesa kao način dobivanja dodatne pažnje, možda de učinkovitije biti ako ga držite ne gledajudi ga, tako da osjeti kako ste tu za njega fizički, ali bez topline i nježnosti koje on obično povezuje s vašim zagrljajem. Ako ga počnete umirivati i maziti, pomislit de kako je ispad postigao ono čemu se nadao i ponovno de upotrijebiti ovu metodu. Svi ti i slični odgojni postupci ne mogu u potpunosti ukloniti prkosne reakcije. Oni mogu samo pomoći da prkosne reakcije kraće traju, te da vi i dijete bezbolnije prođete kroz tu fazu razvoja. Ispadi bijesa su emocionalni izljevi koji se događaju kada dijete osjeda da nema kontrolu. Nije uvijek riječ o ljutnji-oni mogu biti izraz frustracije zbog dječje fizičke ili mentalne nesposobnosti da postigne ono što želi. Od druge godine nastupa razdoblje uspostavljanja neovisnosti i potvrđivanja svoga ja. U ovoj se dobi dijete i dalje bori kako bi pomirilo postojedu ovisnost o vama sa željom da bude neovisno. Uglavnom djeca žele ugoditi svojim roditeljima, ali mnoga djeca u toj dobi postaju prkosna, inatljiva, negativistički raspoložena, povremeno namjerno krše zabrane, imaju napade bijesa ako odrasla osoba uporno nešto namede (npr.baca se na pod, napada odrasle…). Prkosno ponašanje koje se javlja u tredoj godini karakteristično je za tu dob i smatra se normalnom fazom u razvoju, a taj period zovemo fazom prkosa, otpora. Razumijevanje i izbjegavanje onoga što pokrede djetetove izljeve bijesa može vam pomodi da ih spriječite ili učinite barem manje napornim za oboje. Djeca vole strukturu i predvidivost događaja, jer im to ulijeva osjedaj sigurnosti. Kako bi dijete znalo što de mu roditelji tolerirati , a što nede – važno je da roditelji postave jasne konkretne i dobro definirane granice ponašanja, te da znaju svom djetetu čvrsto redi „ne“ kad smatraju da je to potrebno. Naprimjer: „Možeš gledati crtid ako pojedeš ručak“ a ne: „Nedeš gledati crtid ako ne pojedeš ručak“. Mogu biti i u obliku informacije: „Sad je vrijeme za ručak“. Granice su najdjelotvornije kada se postavljaju u atmosferi ljubavi, prihvadanja i međusobnog poštivanja. Postavljanjem granica izbjegavamo nastanak problema jer ih postavljamo prije nego što problem nastane ili barem prije nego što se produbi i zakomplicira odnose s djetetom. Primjerice: „Danas u dudanu nedemo kupovati slatkiše“ ili „Kad dođemo u dudan možeš odabrati jednu vrstu pahuljica“ U čemu se granice razlikuju od naredbi i kazni Ili koristedi se prošlim iskustvom možete predvidjeti što de vaše dijete željeti, a znate što želite vi. Npr. hode li vas pitati da mu kupite slatkiše čim uđete u trgovinu? Što obično želi iz trgovine? Što mu vi želite kupiti, odnosno koliko novca ste spremni potrošiti? Dakle, pri postavljanju granica treba uzeti u obzir i potrebe roditelja i djeteta. Dobro postavljene granice usmjerene su na pozitivan ishod djetetove suradnje; postavite ih kao obedanje, a ne kao prijetnje. Naredbe se temelje na kazni i negativnim posljedicama, dok postavljanje granica omoguduje izbjegavanje konflikata i igre modi između roditelja i djeteta. Granice se ne temelje na djetetovom strahu od roditelja niti na strahu od ljutnje i kazne, ved dozvoljavaju da dijete doživi pozitivne i negativne posljedice u sigurnom okruženju bezuvjetne roditeljske ljubavi. Takve granice dozvoljavaju djeci da ona budu odgovorna za svoje ponašanje. Nije dobro redi djetetu: „Nedeš gledati crtani jer moraš pospremiti igračke!“ nego umjesto toga: „Čim pospremiš igračke, možeš pogledati crtani.“ Iako je rečeno isto, poruka je sasvim drugačija. Pohvalite i dajte privilegije za prihvatljiva ponašanja, izbjegavajte prijetnje i ucjene. Objasniti što je neprihvatljivo u djetetovom ponašanju prije nego što mu se ukine neka privilegija zbog takvog ponašanja. Ukidanje privilegija nikada ne smije značiti ukidanje ljubavi roditelja niti ometati zadovoljavanje djetetovih razvojnih i emocionalnih potreba. Pripazite da ne postavite previsoke granice, odnosno dijete izložite zahtjevima koje nije u mogudnosti ostvariti ili zbog nedostatka vremena ili ste dali nejasne upute ili naprosto dijete nije dostiglo stupanj razvoja da bi moglo učiniti ono što ste željeli. U tom slučaju smanjite zahtjeve, odnosno postavite djetetu nove granice, dajte mu jasnije upute ili više vremena. Ne nudite izbore djetetu u situacijama u kojima očekujete da slijedi vaša pravila. Primjerice umjesto "hodeš se kupati?", recite "vrijeme je za kupanje". Budite dosljedni! Nemojte popuštati kad vas dijete moli, plače, viče ili na bilo koji način se buni protiv pravila ili kazne koje ste postavili. To je normalan način dječjeg reagiranja na frustraciju i potrebno ga je ignorirati (osim u slučajevima kad ste zabrinuti za djetetovu sigurnost). Ako popustite, vaše de dijete naučiti da takvim ponašanjem može dobiti ono što želi i sljededi de put učiniti isto i očekivati da dete ponovno popustiti. Popuštanje djetetovom pritisku nije ništa drugo nego pozivnica djetetu da nastavi s neprihvatljivim ponašanjem. Time pokazujete djetetu da ne mislite ono što govorite i ne govorite ono što mislite te da je u redu da ne poštuje granice koje ste postavili. Nagrade i kazne trebaju uslijediti odmah nakon ponašanja. Dosljedno provodite svoje odgojne metode i držite se pravila koja ste postavili. Katkad je teže roditeljima provesti kaznu koju su unaprijed odredili nego djetetu istu kaznu izdržati. U takvim trenucima sjetite se da je dosljednost važna kako bi dijete naučilo kakve posljedice može očekivati nakon određenih oblika ponašanja.Ako je jedan dan dijete za nešto kažnjeno, a onda mu to isto drugi dan bude dopušteno, dijete ne zna gdje su granice i do kud može idi. Planirajte unaprijed. Ako imate poteškode s dječjim ponašanjem uvijek u istim situacijama, kao npr. odlazak u dudan i sl., unaprijed dogovorite plan s djetetom. Recite mu što očekujete i kakve de biti posljedice ako se bude neprikladno ponašalo. Koristite se "ja" porukama umjesto "ti" porukama. "Ja" poruke znače otvoren i iskren način komunikacije, dok su "ti" poruke procjenjujude, optužujude, kritizirajude i ne daju djetetu potpunu informaciju što roditelj od njega očekuje. Najčešde izazivaju ljutnju, otpor i pobunu. Primjer "ja" poruke je: „Ljuta sam jer nisi složio igračke“, dok ista rečenica u "ti" obliku glasi: „Ti si me naljutio jer nisi složio igračke“. Postavljanjem jasnih granica, te otvorenom komunikacijom ostvarit dete iskren i blizak odnos sa svojim djetetom. Na taj način dijete uči da ne može dobiti sve ovdje i sada, da de mu se ispunjavati potrebe a ne želje, uči da bude suosjedajno i da poštuje sebe i druge te de tako biti u puno manjem riziku od identifikacije s nasilnim vršnjacima i nasilnih ponašanja. Dijete koje je naučilo poštivati granice, lakše de ih i samo postavljati. Takav odgoj djeteta gradi se svakodnevno na neiscrpnoj ljubavi, stalnoj psihološkoj dostupnosti djetetu, strpljivosti, poštovanju, uvažavanju djeteta, ali i preuzimanju roditeljske odgovornosti za postavljanje i održavanje jasnih pravila i granica koje se ne prelaze. Dječji vrtid „GUSTAV KRKLEC“ KRAPINA, Magistratska 11/1 Svakodnevni sukobi između vaših i djetetovih potreba i želja s vremenom postaju sve naporniji, te vam možda počinju predstavljati problem? Ako imate poteškoda pri discipliniranju svog djeteta, to ne znači nužno da sve radite pogrešno. Važno je znati da ne postoje savršeni roditelji, te takvi uostalom djeci i ne trebaju. I djeca su sva drugačija. Različitog su temperamenta, u drugačijoj su razvojnoj fazi te odgojne metode koje su uspješne kod jednog djeteta ne moraju nužno biti uspješne i kod drugog. Jedan od najvažnijih dijelova učinkovitog discipliniranja je postavljanje granica i pravila ponašanja. No, pitate se kako u odgoju postavljati granice djetetu? Postoje mnoge tehnike i načini koji se mogu upotrijebiti u odgoju kako bi djeca naučila razlikovati ispravno od pogrešnog te donositi pametne i mudre odluke. Najmodniji, najsnažniji način kojim učimo djecu primjerenom ponašanju jesu nagrade. Imajte na umu kako nagrada treba biti motivirajuda za dijete i realistična, što znači da je roditelj može ispuniti. NAGRADE kao pohvala, nježni dodiri, povlastica - kazuju djeci da uvažavamo njihov napor i pokušaje, pomažu u razvoju djetetova samopouzdanja, dobre slike o sebi, pokazuju kako su oni važni. Djeca de učiniti više zbog nagrade nego što de nešto izbjegavati zbog straha od kazne. Upotrijebite pohvale za: njih kao osobe (volim te, divan si sin/kdi i sl.) ono što rade (lijepo si pospremio igračke, dobro si svezao cipele i sl.). Pozitivni nježni dodiri su nježan zagrljaj te lagano lupkanje po leđima uz nježno ljuljanje. Upotrebljavajte ih s pohvalom – zajedno čine snažniju kombinaciju. Povlastice su izvrsne nagrade za djecu, ali one nikada ne smiju uključivati bazične djetetove potrebe kao što su hrana, vrijeme provedeno s roditeljima, sigurnost, ljubav ili povjerenje. Povlastice mogu biti: dodatno vrijeme za gledanje TV-a kasnije odlaženje u krevet čitanje još jedne priče za laku nod ili nešto drugo u čemu djeca posebno uživaju Stvari koje se koriste kao nagrada nikada ne smiju zamijeniti roditeljske emocije ili roditeljsko prepoznavanje djetetovih potreba. KAŽNJAVANJE također može biti dio discipline, no to nikako ne smije biti fizičko kažnjavanje koje potiče djecu da misle loše o sebi i drugima. Gubitak povlastica ako je s opravdanim razlogom, ima puno bolji učinak, naročito za djecu između dvije i pol i 11 godina. Ako dijete zloupotrijebi objekt ili povlasticu, gubi je na neko vrijeme. NIKADA SE NE SMIJE KAŽNJAVATI MALU DJECU ( ispod dvije i pol do tri godine). Zašto? mala djeca ne razlikuju uzrok i posljedicu ne rade štetu namjerno, ved samo istražuju okolinu još nemaju kognitivne sposobnosti da razlikuju dobro od lošega Ograničavanje je pogodno za djecu stariju od tri i pol godine. Ukoliko dijete napusti dvorište bez dopuštenja, možemo uskratiti izlazak iz dvorišta na određeno vrijeme. No pritom je važno da dijete razumije kako napuštanje dvorišta nije u redu; ako dijete ne razumije da njegovo ponašanje nije ispravno ne treba koristiti ograničavanje kao način kažnjavanja. Roditeljsko razočarenje je pogodno kao kazna za djecu od dvije i pol godine. To je tvrdnja koja izražava razočarenje djetetovim izborom ponašanja („razočarana sam jer otimaš igračke drugoj djeci“). Treba paziti da se razočarenje odnosi na izbor ponašanja, a ne na dijete kao osobu. PREPORUKE RODITELJIMA: Objasnite djetetu što od njega očekujete jasnim i ozbiljnim glasom dajte do znanja što je neprihvatljivo – time pokazujete da se ne radi o igri; NE znači odmah prestati s određenim ponašanjem – štedite NE za velike stvari; Budite dosljedni – NE uvijek mora ostati NE za nepoželjno ponašanje. Ako niste dosljedni ne očekujte da to bude vaše dijete; Dajte djetetu realistične izbore i posljedice; prijetnje nisu realistične ukoliko ih roditelj ne može održati; Nagovorite djecu na suradnju; shvati li dijete koje ponašanje zadovoljava roditelja, ono to ponašanje ponavlja jer voli ugoditi roditeljima; Umjesto da kažnjavate ono što nedete, nagradite ono što hodete; Komunicirajte s djetetom: djeca vrlo brzo nauče da su roditelji ljudi s kojima mogu razgovarati ili pak ljudi koje treba izbjegavati, lagati im ili poricati stavove i/ili osjedaje – jer oni zapravo i ne slušaju; Budite model za poželjno ponašanje; roditelji su i inače primarni model za djecu. Djeca uče poželjno ponašanje kroz gledanje, slušanje i imitiranje roditelja. Vrlo je važno da je roditeljsko ponašanje sukladno riječima roditelja. Umjesto udaraca, probajte neke nove načine da biste djecu naučili kako se ponašati. To nije jako jednostavno kao udaranje, za to treba vremena i prakse. Primijenite kazne koje nisu nasilne: pošaljite dijete u krevet, ugasite televizor ili kompjuter i sl. Djeca često dobivaju pažnju kada krše pravila. Naučite vidjeti poželjna ponašanja i pokažite djetetu koliko ste zadovoljni njima. „Uhvatite“ dijete kada se ponaša na željeni način! Recite mu kako ste ponosni na njega. Zagrlite ga, pohvalite ga! „Počastite“ dijete nekom posebnom zabavom – ne slatkišima, kolačima i gaziranim napitcima. Umjesto toga koristite balone, dječje tetovaže, naljepnice i/ili stripove kao nagradu za dobro ponašanje. Dječji vrtid „GUSTAV KRKLEC“ KRAPINA, Magistratska 11/1 Koliko de biti jak nečiji strah, čega de se bojati i kako de izražavati svoj strah ovisi o prirođenoj osjetljivosti, dotadašnjim zastrašujudim iskustvima i dobi. 5 6 Svako doba odnosi neke strahove i donosi nove. STRAHOVI SU DIO ODRASTANJA! GODINE STRAHOVI 1 Strah od odvajanja od majke, od nepoznatih osoba i novih prostora kad nije nazočna bliska osoba 2 Strašljivo doba – strah od jakih zvukova (grmljavine, usisavača); tamnih boja, velikih objekata (kamiona); strah od promjena u prostoru; odvajanja od majke u vrijeme odlaska na spavanje; od vjetra, kiše, divljih životinja 3 Strah od ružnih ljudi, maski, nakaza; strah od mraka, životinja, policajaca, lopova 4 Strah od jakih zvukova (sirena vatrogasaca, policije, prve pomodi) od mraka, divljih životinja; strah od majčinog večernjeg izlaska 7 8 Smanjuje se strah od ružnih ljudi, nakaza, a povedavaju stvarni strahovi od ozljede, od pasa, pada; strah od mraka, da se mama nede vratiti kudi Vrlo strašljivo doba; strah od zvukova (zvono, telefon, neugodan glas, voda u WC-u, glasanje kukaca i ptica); strah od duhova, vještica, da je netko pod krevetom; da de se izgubiti; strah od vode, vatre, groma, munje; strah od samode (spavati sam u sobi, biti sam kod kude); strah da de se mami nešto dogoditi, da bi mogla umrijeti; hrabar za ozbiljnije ozljede, a boji se trna, posjekline, krvi Strah od mraka, tavana, podruma, sjena, duhova, vještica; strah od špijuna, lopova, ljudi koji se kriju u ormaru, pod krevetom; strahovi koji nastaju nakon strašnih priča, filmova, gledanja TV-a; brine se da ga ne vole, da de zakasniti u školu; Od nadalje sve je manje djetinjih strahova, sve se više boji realnih opasnih stvari, situacija. Strah ima vrijednost, dok nije prejak, jer čuva djecu od opasnosti. Nažalost, mnoga djeca se nauče bojati stvari koje nisu opasne. Takav strah blokira djetetovu aktivnost koja bi mogla biti korisna i zabavna. Tada strah šteti i trebamo pomodi djetetu da se oslobodi nepotrebnih strahova. KAKO POMODI DJETETU DA PREVLADA STRAH? Prirodna obrana protiv straha je bijeg od onog što nas plaši, stoga djetetu treba dopustiti razdoblje povlačenja, izbjegavanje onog čega se boji. Ne zaboravite djetetu dati mu do znanja da u vama ima zaštitnika. Dijete se ne smije kažnjavati zbog toga što se nečega boji, a još manje prisiljavati , a još manje prisiljavati da učini što ne želi. Ne pomaže ni ignoriranje, ni ruganje, ni ismijavanje, jer tada dijete počinje potiskivati strah kako bi se pokazalo hrabrim i „velikim“. Dajte mu priliku da se postupno navikne na "strašne" stvari i situacije, da ih upozna i prihvati. ŠOK - METODA JE NAJGORA; Ako se boji vode, ne bacajte ga u more! postupno ga uvedite u "vodeni svijet", neka se polako upoznaje s vodom onoliko polako koliko to samo želi. Ako se boji psa, neka se prvo upozna i igra s malim štenetom. Neugodni strahovi se mogu ukloniti ako ih povezujemo sa ugodom Potrebno je djecu ohrabriti da slobodno govore o strahovima. Ako se boji nekih velikih opdih situacija (npr. vrtida, škole), pokušajte otkriti koji je specifični aspekt uzrokovao taj strah. Velik dio strahova dijete uči oponašajudi odrasle i djecu iz okoline (strah od groma, psa, kukaca...); stoga….. PRIČAJTE... o svom strahu (kad ste bili mali, o sadašnjem...) o strahovima i iskustvima drugih ljudi priče o hrabrima - malima (djeci, životinjama) uz igračke i slike " zastrašujudeg " objekta (pas, zrakoplov...) ZAMIŠLJAJTE, IGRAJTE SE... Dječji vrtid „GUSTAV KRKLEC“ KRAPINA, Magistratska 11/1 izmišljajte, dovršavajte priče (drukčiji tijek, drukčiji kraj) pričajte po slikama igrajte se, izmjenjujte uloge, strašite nekoga igrajte se pantomime, budite strašni, glumite strah vježbajte, plešite, izmišljajte strašne pokrete učite relaksaciju, vježbe disanja izrađujte ginjol lutke koje mogu " gristi ", " proždirati " i sl. crtajte, modelirajte strah, strašno, opasno crtajte lijepe i ružne snove i sl. poslužite se udaraljkama, zvečkama, kutijama, poklopcima… BUDITE STRPLJIVI I DAJTE DJETETU VREMENA! Ukoliko primijetite da sa protekom vremena djetetov strah ne jenjava, postoji mogudnost razvoja generaliziranog straha, fobija ili anksioznost, svakako potražite stručnu pomod. Strahovi su sastavni dio razvoja svakog djeteta, počevši od straha od odvajanja koji se najviše manifestira u jasličnoj dobi, pa preko "faze maštanja" u kojoj se miješaju svijet stvarnosti i svijet mašte. Što je dijete starije sve je više podražaja iz okoline koji u njemu mogu uzrokovati strah. Dječji strah nije dugog vijeka pa ga treba prihvatiti jer je prirodan i nije loš. Za njega nije kriv ni roditelj a niti dijete. ŠTO JE SLIKOVNICA? Slikovnica je prva djetetova knjiga u kojoj je priča upotpunjena ili proširena i obogadena ilustracijama. No, priča može biti ispričana i bez riječi, samo slikama ili su slike nanizane kao pojmovi koje dijete razgledava, prepoznaje, imenuje i priča o njima. Ako se radi o dobroj i vrijednoj slikovnici, u pravilu su imena autora i ilustratora navedena na naslovnici, dok su anonimne slikovnice često znak da se radi o manje vrijednom, lošem djelu. Slikovnica mora biti tiskana neotrovnim bojama, zaobljena i bez oštrih rubova te prikladna za rukovanje. Ilustracije u slikovnici trebaju biti: • jednostavne i djetetu razumljive • estetski vrijedne, skladnih boja i odgovarajude poruci koju prenose da bi razvijale djetetov smisao za lijepo • realne kada djetetu pojašnjavaju neke pojmove DOBRA SLIKOVNICA • maštovite kada prate radnju koja dijete uvodi u svijet stvaralaštva i mašte i obogaduju doživljaj Kvaliteta se procjenjuje prema ilustracijama i tekstu ili pak prema njihovoj međusobnoj usklađenosti i opremi. • s manje detalja za mlađu djecu, bogatije i složenijih kompozicija za stariju djecu prilagođen djetetovoj sposobnosti razumijevanja poruke koju prenosi zanimljiv smislen pisan jasnim i djetetu razumljivim jezikom • pomaže u stvaranju posebne emocionalne veze između djeteta i odraslog • izaziva zadovoljstvo i ugodu djeteta • uvodi dijete u svijet umjetnosti književnosti • unapređuje djetetove sposobnosti slušanja • pomaže u razvoju opažanja, promatranja, pozornosti, pamdenja, mišljenja i logičkog zaključivanja • uvodi dijete u raznoliki svijet zbivanja i iskustava, razvija raznolike djetetove interese, omogudava stjecanje znanja • bogati njegov rječnik i govorne sposobnosti • pomaže djetetu da razvije predčitačke vještine neophodne za samostalno čitanje • bogati maštu i kreativno mišljenje • razvija djetetove osjedaje i sposobnost uživljavanja u osjedaje drugoga Tekst slikovnice treba biti: • ČITANJE DJETETU OD NAJRANIJE DOBI: Podijelite užitak čitanja sa svojim djetetom, čak i onim tek rođenim!!!! • pomaže usvajanju moralnih vrijednosti i humanih poruka • pridonosi motivaciji za samostalno čitanje i uživanju u čitanju i knjizi • pomaže djetetu da zavoli knjigu KADA ČITATI? pokazujte rukom riječi koje čitate; dijete tako uči vezu pisanog i govornog jezika i pravila hrvatskog jezika • s čitanjem valja započeti od rođenja djeteta (slušanje glasa odraslog razvija slušnu osjetljivost za glasove i govor, iznimno važnu predčitačku vještinu) preskočite riječi koje dijete ne može razumjeti • čitajte djetetu kad god imate priliku, no stvarajte i posebne rituale čitanja (prije spavanja, uz popodnevni odmor…) čitajte priču u cjelini radi doživljaja, a zatim razgovarajte o njoj • ponesite djetetovu slikovnicu i čitajte u situacijama kada se negdje čeka ( kod liječnika, u uredima i sl.) potaknite dijete da ono priča priču, slušajte ga • čitajte kad ste i Vi i dijete opušteni da biste mogli uživati • procijenite kada valja prestati jer je dijete umorno i gubi koncentraciju. KAKO ČITATI? pronađite udobno i mirno mjesto za čitanje isključite sve što bi vas moglo ometati držite knjigu ispred djeteta da ju ono može dobro vidjeti i dodirivati uključite dijete u čitanje tako da razgovarate o slikama, ponavljate riječi koje mu se sviđaju, postavljate pitanja, dajte mu da lista stranice… Dječji vrtid „GUSTAV KRKLEC“ KRAPINA, Magistratska 11/1 čitajte izražajno, ne dopustite da Vam glas postane monoton čitajte s izmjenama ritma i glasnode, činite stanke i dajte djetetu dovoljno vremena da “proradi” ono što je čulo birajte knjigu koju dete čitati zajedno s djetetom; ponovno čitajte istu knjigu ako to dijete traži čitajte s djetetom razne materijale kojima ste u kudi okruženi (recepte, upute, poštu…) da ono vidi smisao i primjenu pisanja i čitanja. Brojna su istraživanja pokazala da se djeca kojoj se čita i priča od najranije dobi brže razvijaju, pokazuju više interesa za okolinu, brže uče, bolje se snalaze u komunikaciji s drugima, razvijaju predčitačke vještine… Stoga čitanje djetetu treba postati dio svakodnevnog ugodnog druženja roditelja i djece. Razlika između samopouzdanja i samopoštovanja SAMOPOUZDANJE govori o našim sposobnostima, umijedu; što nam ide dobro i u čemu smo vješti ili u čemu smo nespretni i neuspješni. To je više izvanjska, stečena osobina koja raste usporedno sa postignudima. Uobičajeni znakovi niskog samopoštovanja: potreba da neprestano pobjeđuje u igrama Djetetov osjedaj samopoštovanja i slike o sebi može se ojačati na nekoliko načina, a pritom veliku važnost imaju roditelji, prijatelji i osobe koje su mu važne i koje cijeni. perfekcionizam pretjerana samokritičnost pretjerano hvalisanje Primjerice: „Dobar sam sportaš.“ „Nemam dara za pjevanje“. davanje slatkiša, novca ili igračaka drugoj djeci, kako bi se “potkupila” prijateljstva SAMOPOŠTOVANJE kojeg često nazivamo i privlačenje pažnje neodgovarajudim ponašanjem (glupiranje, zadirkivanje, agresivnost) Pomozite svom djetetu izgraditi visoko samopouzdanje : samosvijest je spoznavanje samog sebe, odnosno stvaranje slike o sebi na temelju na vlastitim procjenama, ali i reakcijama drugih ljudi, osobito onih koje volimo i koje su nam važne. povučenost ili sramežljivost plačljivost Zdrava samosvijest kaže: „Ja sam u redu i ja vrijedim ved samim tim što postojim!“ strah od toga da pokuša nešto novo stalno traženje isprika prebacivanje odgovornosti ili krivnje na druge Ne zaboravite da je svako dijete vrijedno i jedinstveno te da ima svoje potencijale koje de modi razviti tek ako se osjeda prihvadeno i voljeno takvo kakvo jest. pretjerano ispričavanje za sve što kaže ili napravi antisocijalno ponašanje nepovjerenje prema ljudima stalna potreba da se ugodi drugima nesposobnost da kaže “nedu” ili odbije nešto što ne želi nesposobnost donošenja vlastitih odluka ili izbora. uključite dijete u neku aktivnost za koju ima talent ili sposobnosti potičite ga u stvarima koje voli konzistentno potičite i odajte priznanja i za male uspjehe ne postavljajte pred djecu zadatke koje oni ne mogu ispuniti primjedujte i ohrabrujte djetetov trud, čak i ako nije uspjel potičite da samo opaža svoje pozitivne aspekte i napore te se samo pohvaljuje za to ne prepuštajte odgoj djece školi, ulici i prijateljima ne zaboravite djetetu pokazati roditeljsku ljubav i toplinu te osjedaj sigurnosti unutar obitelji. Recite djetetu „volim te“, grlite ga, međusobno izmjenjujte nježnosti. Emocionalna toplina od presudne je važnosti za visinu samopouzdanja vašeg djeteta, za njegov osjedaj srede i jačanje njegove osobnosti. Korisni savjeti za poticanje samopoštovanja djece: Slušajte dijete, pokažite mu da ste ga čuli prihvatite njegove osjedaje. Shvatite dijete ozbiljno, prihvatite njegovo/njeno mišljenje. Iako su svakom djetetu potrebni dosljednost, pravila i kontrola, još mu je potrebniji prostor kako bi moglo naučiti upravljati svojim životom. Dajte mu odgovornost, neovisnost i dobi adekvatnu slobodu u izborima koje radi. Ponašajte se prema djetetu s poštovanjem, prihvatite ga takvo kakvo jest; svi imamo pozitivne i negativne strane, njegujte pozitivne. Uključite dijete u rješavanje problema i donošenje odluka u stvarima koje se odnose na njegov život. Poštujte osjedaje, potrebe, želje, sugestije i pamet djeteta. Kada ga hvalite, budite specifični, točno određeni, budite iskreni s njim. Budite dobar uzor - imajte dobro mišljenje o sebi. Radite stvari za sebe. Kada kritizirate, također budite specifični; kritika se treba odnositi na ponašanje, a ne na ličnost djeteta. Primjerice:”Nije u redu da udariš brata ako ti ne da igračku” umjesto “Zločesta si”. Poručite djetetu da je dobro cijeniti sebe. U redu je osjedati zadovoljstvo zbog svojih postignuda. Dobro je ugoditi sebi i priuštiti si užitak. Izbjegavajte rečenice koje počinju s “Ti nikada…” ili “Ti uvijek…”, ali koristite one poticajne, tipa „ Ti to možeš učiniti“ ili „Znam da deš učiniti najbolje što možeš“ i sl. Upotrebljavajte “ja-poruke” umjesto “tiporuka” kada želite izredi da nešto ne valja. Primjerice: “Ja zaista teško podnosim glasnu muziku” umjesto “Ti stvaraš takvu buku.”. Izbjegavajte stalno prosuđivanje, često ponavljanje “trebao/la bi”, “moraš” i nepotrebne savjete. ZAPAMTITE!!!! Vaše je dijete sjajno i zadivljujude u svojoj jedinstvenosti, iako se njegova jedinstvenost uvelike razlikuje od vaše. Dječji vrtid „GUSTAV KRKLEC“ KRAPINA, Magistratska 11/1 Između ranog djetinjstva i adolescencije djeca počinju postavljati pitanja kakva su ona zapravo i razmišljati o sebi, što čine i kako to čine. Postavljajudi ta i druga pitanja te tražedi odgovore na njih, djeca nastoje bolje razumjeti sama sebe. Um djeteta je do 7. godine u svom ključnom razdoblju i sve što uđe u malu glavicu tada - tamo de i ostati. U tom razdoblju dječji um je podložan sugestijama te se u procesu učenja moraju osloniti na znanje i mudrost drugih kako bi njihovo okruženje dobilo smisao. Veliku ulogu u razvoju djeteta imaju poruke i primjeri okoline i ljudi koji okružuju dijete. Neke od sposobnosti koje djeca razvijaju u predškolskoj dobi odnose se na njihovu emocionalnu inteligenciju, njihovo samopouzdanje i samopoštovanje. Upravo razvoj tih sposobnosti ima presudnu ulogu u djetetovom školovanju i životu koji je pred njim. Nijedno dijete nije isto, pa se tako ne može primijeniti niti jedinstvena formula odvikavanja od pelena. Parametri za procjenu spremnosti djeteta za odvikavanje od pelena: dijete ima redovitu stolicu oponaša vaše ponašanje u kupaonici signalizira kada mu se piški ili kaka razumije jednostavne upute ne želi biti u mokroj peleni nije u fazi u kojoj sve odbija hoda i sjedi normalno pokazuje potrebu za samostalnošdu Ovi bi savjeti vama i vašem djetetu odvikavanje od pelena trebali pretvoriti u ugodno iskustvo. A kada su posrijedi djeca, kao i u svemu, važno je da dijete osjeti vašu dosljednost i podršku. ljubav, strpljenje, Stvorite rutinu Važno je djetetu stvoriti rutinu. Kako dijete lakše kontrolira crijeva, nego mjehur, dobro je početi s velikom nuždom. Posjednite ga na tutu uvijek u isto doba dana – tako postižemo naviku i prihvadanje tute (ili poklopca) kao rutine. Čim mu postane dosadno, dopustite mu da ustane. Izbjegavajte dio dana u kojem se vašem djetetu spava ili period u kojem je razdražljivo ili gladno. Smještaj tute Na početku dopustite djetetu da tutu smjesti gdje je njemu najugodnije. No, to ne znači da je trebate staviti ispred televizora, jer de tuta tako zbuniti dijete u odnosu na njenu osnovnu funkciju kao mjesta za obavljanje nužde. Kada se dijete na nju navikne, stavite je u kupaonicu. Dijete se boji? Objasnite mu proces Ne počinjite prerano Postoji više razloga zašto ne početi prerano s odvikavanjem djeteta od pelena. Jedan od njih je što bi proces mogao trajati dulje nego što je potrebno i razvudi se na mjesece. Vedina djece je spremna za tutu između 18 i 24 mjeseca, no curice znaju biti spremne ranije od dječaka. U tom je periodu dobro djetetu skinuti pelenu preko dana (naročito ljeti). Dijete možda odbija sjesti na tutu jer je se boji. Nemojte ga prisiljavati ako se boji. Uzmite pauzu od par dana i pokušajte ponovno. Pokušajte s drugačijim oblikom tuta, različitim nastavcima za WC ili jednostavno odlazak na WC učinite zabavnim. Dajte djetetu da samo odabere tutu. U trgovinama postoji zaista odličan izbor. Postoje tute koje sviraju kada dijete obavi nuždu, što djecu dodatno motivira. Ponekad pomaže ako djetetu objasnite gdje sve odlazi, pa mu njegove ‘rezultate’ pokažite. To de mu pomodi da poveže sjedenje s rezultatom. Nakon toga ispraznite tutu u WC-školjku, dopustite djetetu da se uključi tako da primjerice samo povuče vodu. Budite pozitivni Nemojte se ljutiti ako vaše dijete radi greške i napravi ‘nered’ po tepihu ili u odjedi. Negativna bi reakcija mogla dovesti do opstipacije jer de dijete početi zadržavati stolicu. Higijena Kada dijete počnete odvikavati od pelena, to je idealno vrijeme da mu usadite nove higijenske navike. Pobrinite se da svaki put nakon sjedanja na tutu opere ruke. Pretvorite to u zabavu. Djeca se vole igrati vodom, pa ukoliko dijete obavi nuždu na tuti, dopustite mu za nagradu da dok pere rukice i nekoliko minuta uživa u igranju vodom. Nagrade Kada dijete obavi nuždu na tuti, nagradite ga što je učinilo ‘pravu stvar’. Isto vrijedi i za svaku najavu da treba kakati ili piškiti – dajte mu nešto u čemu uživa. Motivirajte dijete pomodu donjeg rublja – unaprijed najavite da dete s njim otidi u kupovinu gadica, kako bi se zaintrigiralo. Dijete de to shvatiti kao nešto sto mu daje samostalnost. Budite dosljedni To je zlatno pravilo svih odgojnih mjera, pa je tako i u ovom slučaju. Ako idete na put, ponesite sa sobom dječju dasku za WC. Ako idete u kupnju, ne posežite za pelenom. Neka obavi nuždu prije izlaska iz kude. Uključite druge Kada odlučite krenuti s odvikavanjem djeteta od pelena, pobrinite se da i ostali budu uključeni u taj proces. Obavijestite bake, djedove, tete u vrtidu… Tako de znati što mogu očekivati i što treba učiniti. Što s podsjedanjem djeteta treba li na wc? Ne pitajte dijete svaki čas hode li na tutu, odnosno na WC. Umjesto toga, potrudite se pomodi mu da prepozna signale koje mu njegovo tijelo šalje. Potičite ga i ohrabrujte da bude sretno i opušteno, da ne biste pretjeranim zahtjevima prouzročili opstipaciju (zatvor). Nodno odvikavanje je zaseban proces Neke statistike govore kako od dnevnog i nodnog odvikavanja prođe period od šest mjeseci. Djetetov organizam naime još nije dovoljno razvijen kako bi mu tijekom nodi odašiljao signale o potrebi za toaletom. U prvo vrijeme ne dajte mu previše tekudine prije spavanja. Nakon tri do pet suhih nodnih pelena stiglo je vrijeme da mu ih više ne stavljate. Odvikavanje od pelena kod curica Za curicu je bitno da se nauči pravilno obrisati. Objasnite joj da treba brisati naprijed prema natrag – ako joj je to još teško shvatiti, naučite ju da se nakon piškenja tapka papirom dok ne bude suha, a vi joj obrišite guzu kod kakanja. Upale mjehura su česte kod curica koje se navikavaju na tutu. Obratite se za pomod stručnjaku (liječniku, psihologu) - ako vaše dijete nije uspostavilo kontrolu sfinktera između trede i četvrte godine života - dijete je doživjelo značajne promjene u životu (rođenje drugog djeteta, polazak u vrtid, smrt u obitelji i dr.) pa ponovno nema kontrolu nad sfinkterima kroz duže vrijeme ako teško piški, kaže ili signalizira da ga peče, ima bol u trbuhu ili počne mokriti u pelenu nakon što je ved savladala tutu, napravite liječničku kontrolu (urinokulturu i bakteriogram). Mali savjet za kraj Pokušajte sa starim trikom. Kada dijete stavite na tutu, pustite malo vode u kadi u kupaonici ili umivaoniku – stvarno djeluje! Dječji vrtid „GUSTAV KRKLEC“ KRAPINA, Magistratska 11/1 Kod djece u dobi od oko 15 mjeseci počinje razvoj interesa i njihovog aktivnog sudjelovanja u uspostavi kontrole mjehura, da bi s 18 mjeseci počeli shvadati kako je mokrenje njihova aktivnost, ali ju još uvijek nisu sposobni kontrolirati. Svjesna kontrola postiže se nešto kasnije, kod velikog broja djece do trede godine života. Upamtite, nema razloga za paniku ukoliko de se i nakon te dobi povremeno dogoditi da se dijete, pri velikim uzbuđenjima nodu, pomokri u krevet. Liječničku pomod potražite tek u slučaju učestalog nekontroliranog nodnog mokrenja. Ukoliko se nodno mokrenje nastavi nakon pete godine, potražite savjet liječnika. U međuvremenu pokušajte sa osnovnim metodama poput, ograničenje unosa tekudine sat vremena prije spavanja, pogotovo pida koja pospješuju izlučivanje mokrade kao što su coca-cola, čaj, čokolada i gazirani sokovi; dijete se mora pomokriti prije spavanja. ŠTO JE NODNO MOKRENJE? Benigno stanje sa mokrenjem u krevet kao jednim simptomom u zdravog djeteta starijeg od pet godina. Značajno utječe na djecu u koje se javlja i može ostaviti dugotrajne posljedice na psiho-socijalni razvoj djeteta. Noćno mokrenje treba lijeĉiti jer… loše utječe na samopouzdanje djeteta, uzrokuje sram, osjedaj krivnje utječe na socijalne aktivnosti kod djeteta (izbjegava se nodenje kod prijatelja, odlasci na višednevne izlete i sl.) kako dijete raste javljaju se problemi u ponašanju optereduje se cijelu obitelj predstavlja novčani trošak za obitelj javlja se više od dva puta tjedno MOGUDI UZROCI : Genetske predispozicije – ako je jedan roditelj imao problem nodnog mokrenja, vjerojatnost pojave kod djeteta je 45%, ako su oba roditelja imala takav problem, vjerojatnost je 75%. Smanjeno izlučivanje antidiuretskog hormona (ADH) iz još nezrele hipofize Povedana produkcija urina tijekom nodi, a premali kapacitet mjehura Bolesti mokradnog ili drugih sustava Dubok san Emocionalne poteškode kod djeteta Noćno mokrenje je učestao problem kod djece (15 % djece u dobi od 5 do 7 godina mokri u krevet). Poremedaji mentalnog zdravlja SAVJETI RODITELJIMA Nikada ne kažnjavajte dijete. Nodno mokrenje je često nasljedno. Ne okrivljujte sebe, a pogotovo ne dijete. Ne nagrađujte, niti ne obedavajte nagrade za suhe nodi. Time dete dodatno opteretiti dijete i umanjiti njegovo samopouzdanje. Pričajte s djetetom o problemu Budite optimistični i pružite mu podršku. Potražite pomod liječnika što prije, jer je važno na vrijeme započeti terapiju. I ZA KRAJ… Dječji vrtid „GUSTAV KRKLEC“ KRAPINA, Magistratska 11/1 …nekoliko čarobnih rečenica za djecu koje im pomažu da lakše prevladaju problem. Nisi ti kriv ukoliko se pomokriš tijekom nodi . Puno tvojih vršnjaka ima isti problem – nisi sam! Vjerojatno de i to s vremenom prodi, a dotad demo se zajedno potruditi pronadi neko rješenje. Tvoj te puni mjehur ne probudi tijekom nodi, a mokrada mora van. Uvijek prije spavanja obavezno otiđi na WC! Otidi demo pitati liječnika kako da ti pomognemo! Imate li petogodišnjaka i mokru plahtu!? Ovo je letak za Vas! Prve godine života u velikoj mjeri utječu na to koliko de djeca biti uspješna u životu: od dobrog zdravlja i snalaženja u školi do osjedaja samopoštovanja i socijalnih vještina. Mozak malog djeteta razvija se nevjerojatnom brzinom, a živčane veze koje su u tome razdoblju potaknute interakcijom s najbližim osobama ostaju trajno – za cijeli život. U prvim se godinama definira i opda emocionalna stabilnost te osjedaj povjerenja prema drugim ljudima, što čini osnovu svih kasnijih važnih odnosa s vršnjacima, odraslima i partnerom, pa čak i prema vlastitoj djeci. Kvalitetni poticaji razvoja najoptimalniji su do 36 mjeseci starosti djeteta. Tako je vrijeme intenzivnog razvoja djece ujedno i vrijeme velikih prilika za svako dijete, ali i razdoblje kada je te prilike mogude upropastiti. U to vrijeme, a posebno unutar prve godine života, mala djeca najčešde žive u privatnosti svojih obitelji i u potpunosti su ovisna o odraslim osobama. Presudne su vještine roditelja pri odgajanju djece, davanju emocionalne podrške, poticanju razvoja i u komunikaciji s djetetom. Najprirodniji oblik komunikacije i poticanja razvoja malog djeteta je taktilna stimulacija i masaža. Obogadena okolina snažno utječe na oblikovanje i funkciju mozga, a time i cjelokupnog razvoja malog djeteta. OBOGADENA OKOLINA NUDI: Stalni izvor emocionalne potpore, potičudi osjedaj važnosti i sigurnosti Učenje u ugodnom, opuštenom okruženju bez stresa kroz aktivno sudjelovanje Nudi uvijek nove razvojno-stimulativne izazove potičudi širok raspon vještina i znanja Pravilnu ishranu, dovoljno kretanja i adekvatne uvjete života Poticanje socijalnih vještina Poticanje slobode izbora i procjene učinaka tih izbora Stimuliranje svih osjetila DOBROBITI DODIRA I MASAŽE ZA DIJETE Prirodan i nužan za opstanak i zdravlje djeteta Emocionalno njeguje dijete Nježna, intimna komunikacija između djeteta i roditelja Uspostavlja privrženost i sigurnost Pomaže jačanju respiratornog, krvožilnog, živčanog, mišidnog i probavnog sustava djeteta – podupire tjelesni razvoj Pomaže normalizaciji mišidnog tonusa Smanjuje razinu hormona stresa Pomaže pri opuštanju i oslobađanju napetosti od dnevnih podražaja Izvanredno stimulira djetetov razvoj cjelokupni DOBROBITI ZA ONE KOJI MASIRAJU Odrasli bolje prepoznaju i razumiju djetetove znakove Poboljšava komunikaciju i emocionalne veze sa djetetom Olakšava uspostavljanje privrženosti sa djetetom Vrijeme provedeno sa djetetom dobiva na kvaliteti Masaža povedava samopouzdanje odraslog Bolje raspoloženje, opuštenost odraslog Smanjuje nivo hormona stresa i poboljšava zdravlje odraslog Djeca kroz masažu doživljavaju pet jezika ljubavi: Tjelesni dodir Kvalitetno provedeno vrijeme Djela usluge/djela ljubavi Potvrdne riječi Darivanje Ako želite saznati više: www.liddlekidz.com. Dječji vrtid „GUSTAV KRKLEC“ KRAPINA, Magistratska 11/1 Kada očekujemo pravilan izgovor kod djeteta? Razvoj govora kod svakog djeteta je individualan i postupan. Neka djeca vrlo rano i „lagano“ progovaraju sve glasove dok druga do pravilnog izgovora dolaze preko niza pogrešaka. Npr. možemo očekivati da trogodišnje dijete ne izgovara glas R, ali bi ga trebalo pravilno izgovarati do pete godine (iba – jiba –liba – riba). Bitno je okvirno znati do koje dobi trebamo očekivati pravilan izgovor kod djeteta: Dob (god.) 3-3,5 4 4,5 5,5 Glasovi A, E, I, O, U , P,T, K, B, D, G, F, H, M, N, NJ, V, L, J LJ C, Z, S, R Š, Ž, Č, D, Đ, DŽ Ponekad je stručnu pomod logopeda, ovisno o obliku poremedaja, potrebno potražiti i prije te dobi. U dječjoj populaciji 20% djece ispoljava različite vrste govorno-jezičnih poteškoća! ŠTO SU POREMEĆAJI IZGOVORA? Poremedaji izgovora (mogu se susresti i termini dislalija ili poremedaj artikulacije) mogu imati tri oblika: OMISIJE – dijete ne izgovara jedan ili više glasova (npr.ruka=uka, voda=oda…) SUPSTITUCIJE – dijete zamjenjuje jedan ili nekoliko glasova nekim drugim glasom (npr.šuma=suma, lopta=jopta, krava=tjava, maca=mata, koka=toto…) DISTORZIJE – dijete nepravilno izgovara jedan glas ili nekoliko glasova UZROCI POREMEĆAJA IZGOVORA Organski uzroci: urođeni rascjepi usnica, mekog i/ili tvrdog nepca ostala odstupanja u građi usana, jezika, čeljusti i zubi oštedenje sluha Ostali uzroci: motorička nespretnost jezika loš fonematski sluh loš govorni uzor iz najbliže okoline loše navike (preduga upotreba dude varalice i bočice, dudanje prsta, nepotrebno miksanje hrane kad djetetu narastu zubi…) zapuštenost bilingvizam zaostajanje u intelektualnom razvoju Ponekad su uzroci lako uočljivi, ali u mnoge djece nije mogude odrediti uzroke neispravnog izgovora. OBRATITE SE ZA POMOĆ LOGOPEDU ako… dijete do 3.godine nije savladalo govor ima poteškoda u razumijevanju jezičnih poruka, pogotovo pitanja i naloga njegov govor je teško razumljiv okolini koristi krade i jednostavnije rečenice od svojih vršnjaka redoslijed riječi u rečenici je neuobičajen mislite da dijete muca dijete u dobi do četvrte godine života ne izgovara pravilno sve glasove (osim glasa R – tolerancija do 5 godina) dijete govori prebrzo ili presporo u glasu djeteta je prisutna učestala ili konstantna promuklost ili dijete često ostaje bez glasa postoje organski uzroci poremedaja izgovora često ispušta i/ili zamjenjuje mjesta slogovima u riječima VAŽNO JE ZNATI… da djetetov govor valja poticati, a ne ispravljati (bez obzira na njegovu nesavršenost) puno ponavljati pojedine riječi u različitim oblicima bez obzira što ih dijete još ne upotrebljava ne inzistirati da dijete suhoparno ponavlja riječi, fraze i rečenice („Hajde reci…“) – dijete de Vas početi oponašati onda kad za to bude spremno pravilno govoriti djetetu, ne tepati (biti dobar govorni model) nemojte dijete posramljivati (rugati mu se) zbog načina govora, a niti dozvoljavati drugima da to čine budite djetetova podrška, naročito kad je ono i samo svjesno svojih poteškoda u izgovoru ŠTO VI KAO RODITELJ MOŽETE UĈINITI? Razgovarajte s djetetom o svemu što trenutno radite s njim (tijekom kupanja, hranjenja, oblačenja…) Govorite polagano i izražajno Koristite jednostavnije rečenice i provjeravajte razumije li dijete ono što ste rekli Imenujte: dijelove tijela (na djetetu, sebi, lutki), osobe, igračke, odjedu, hranu, pribor za jelo… Dok zajedno listate slikovnicu ili gledate crtid imenujte slike, likove iz priča/crtida… Prepoznajte geste koje mu nešto znače, koristite ih uz svoj govor (i gesta je komunikacija) Potičite dijete na spontano glasanje Često pjevušite, koristite obilje govornih vrednota mijenjajudi tempo govora, dubinu i jačinu glasa Roditelj je glavno sredstvo putem kojeg dijete uči jezik!!! Zajedno s djetetom crtajte, bojite, modelirajte, pjevajte, plešite… Dječji vrtid „GUSTAV KRKLEC“ KRAPINA, Magistratska 11/1 Znate li da su kvalitetni poticaji razvoja najoptimalniji do 36 mjeseci starosti djeteta? A najprirodniji oblik komunikacije i poticanja razvoja malog djeteta je taktilna stimulacija – masaža. Poslije prvog plača, dijete prvo nauči kako su tople ruke koje ga zaštitnički drže i čuvaju te čuje glasove koji mu priopduju prve nježnosti, poruke ljubavi i donose nadu u sretan život. Dojenačka masaža je dar ljubavi, kojom dijete hranimo iznutra kao što ga hranimo izvana. Trebamo govoriti njihovoj koži s toplinom i nježnošdu isto kao što demo nahraniti njihove trbuščide... Masiranje je kao čitanje duge pjesme – čitanje pokreta, znakova, osjedaja – prepoznavanje tajnovite i čudesne osobe zvane – vaše dijete! Masaža je pozitivna interakcija između skrbnika i dojenčeta kroz sistematsku ručnu manipulaciju mekih tkiva tijela gdje se ciljano koriste tehnike trljanja, glađenja pritiskanja i valjanja u terapeutske svrhe. Kognitivne implikacije dodira Uloga dodira za ljude je tako važna da život počinje s dodirom. Ashleyja Montagua (1986.) ističe da u trenutku poroda “stezanje maternice u trudovima predstavlja početak milovanja bebe”. Kad se dijete rodi, potreban mu je dodir kao potpora i održavanje zdravog razvoja mozga (Shore, 1997.). Novorođenčad može doslovce umrijeti od nedostatka nježnog dodira (Chapina;1915. i Rene Spitz,1946.). Druga istraživanja pokazuju da češde dodirivanje kod djece može dovesti do smanjenja astme, dermatitisa, kardiovaskularnih bolesti, kroničnih bolova, nesanice i stresa (Field, 2001.). Terapeutski učinci su vidljivi u pospješenju cirkulacije krvi i limfe, poticanju mijelinizacije živaca, relaksaciji mišida, oslobođenju od boli, poticanju metaboličke ravnoteže i provođenju kvalitetnog vremena jedan-na-jedan sa djetetom. Dodir, izgleda, igra ključnu ulogu u sposobnosti mozga da se nosi sa stresom bez štetnih posljedica jer snižava razinu hormona stresa, kortizola, u ljudskom mozgu (Holden, 1996.; Field i sur., 1997.; Shore, 1997.; Blackwell, 2000.). Masaža je osobito preporučljiva djeci s posebnim potrebama, posebno prerano rođenoj djeci bududi vrlo pozitivno i stimulativno utječe na sve fiziološke sisteme. Prerano rođena ljudska djeca bilježe vedi porast u težini kad ih se redovno masira (Field, Schanberg i Scafadi, 1986.). Dobro dodirivanje može čak dovesti do povedanja mentalnih i tjelesnih funkcija u djece. Emocionalne implikacije dodira Tjelesne implikacije dodira Dodir popravlja i tjelesno zdravlje djece. Na primjer, djeca koju se masira rjeđe su prehlađena i rjeđe pate od proljeva nego djeca koji se ne masira (Field, 2001.). Ved 1958. godine, John Bowlby je otkrio da djeca stvaraju snažnu privrženost prema roditeljima/skrbnicima kao posljedicu tople i odgovarajude brige. Dodirom i masažom djeteta uspostavljamo osnove privrženosti kao preduvjeta stjecanja osjedaja sigurnosti i povjerenja, razvoja društvenosti i uspostavljanja emocionalnih veza tijekom cijeloga života. Dobrobiti dodira i masaže za dijete: Prirodan i nužan za opstanak i zdravlje djeteta Emocionalno njeguje dijete Nježna , intimna komunikacija između djeteta i roditelja Uspostavlja privrženost i sigurnost Pomaže jačanju respiratornog, krvožilnog, živčanog, mišidnog i probavnog sustava djeteta – podupire tjelesni razvoj Pomaže normalizaciji mišidnog tonusa Smanjuje razinu hormona stresa Pomaže pri opuštanju i oslobađanju napetosti dnevnih podražaja Izvanredno stimulira cjelokupni djetetov razvoj Masaža povedava samopouzdanje odraslog, potiče bolje raspoloženje i opuštenost odraslog Smanjuje nivo hormona stresa i poboljšava zdravlje odraslog Marston (1990.) procjenjuje da je za rast neophodno četrnaest zagrljaja dnevno. Djecu bi trebalo poticati da daju i primaju dodire kad god se osjedaju udobno kao davatelj ili primatelj dodira. Djeca doživljavaju pet jezika ljubavi: Dobrobiti za one koji masiraju: Odrasli bolje prepoznaju i razumiju djetetove znakove Poboljšava komunikaciju i emocionalne veze sa djetetom Vrijeme provedeno s djetetom dobiva na kvaliteti Tjelesni dodir Kvalitetno provedeno vrijeme Djela usluge/djela ljubavi Potvrdne riječi Darivanje Dječji vrtid „GUSTAV KRKLEC“ KRAPINA, Magistratska 11/1 Dodir je važan. Ljudska bida trebaju nježnost dodira za optimalan emocionalan, tjelesni i kognitivni razvoj i zdravlje – osobito u djetinjstvu. Svakodnevno dodirivanje igra važnu ulogu u ranom razvoju mozga. Neki stručnjaci vjeruju da su se dječja lica – meka, okrugla i privlačna za poljupce – razvila upravo zato da izazovu dodire od onih koji ih vole (Levy i Orlans, 1998.).
© Copyright 2024 Paperzz
