MARIJA MEÐU NAMA
Informativni list Školskih sestara franjevki Krista Kralja
Bosansko-hrvatske provincije
Godina XL, Sarajevo, srpanj 2010, br. 2/142
Izdaje: Provincijalat ŠSFKK Bosansko-hrvatske provincije
BiH - 71000 SARAJEVO, Bjelave 43,
Tel:+387/33/225-137; tel/fax: 208-629
E-mail: [email protected]
Uređuje: s. Kata Karadža, provincijska tajnica
Odgovara: s. Ivanka Mihaljević, provincijska predstojnica
SADRŽAJ
IZ GENERALATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Najava redovitog vrhovnog kapitula 2011. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Nova uprava Sjevernoameričke provincije Sv. Franje Asiškoga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Nova uprava Austrijsko-koruške provincije Bezgrešnog Srca Marijina . . . . . . . . . . . . . .
4
4
5
6
IZ PROVINCIJALATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Raspored sestara za 2010/2011 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
OBAVIJESTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
ŽIVOT NA DLANU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Provincijski radni kapitul . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Imati Duha Gospodnjega i njegovo sveto djelovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pax - list početnog odgoja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Hrvatski franjevački biografski leksikon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Zastupljenost ženskih likova u Hrvatskom franjevačkom biografskom leksikonu . . . .
Tražim braću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Novicijatska škola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Odgoj u vjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Susret hrvatske katoličke mladeži . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Putem Istine u Život . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Riječ je živa kad život govori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Život kao dar i zadatak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
19
19
19
21
22
23
25
27
29
30
30
32
33
NAŠI POKOJNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
S. M. Elizabeta (Manda) Nedić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Riječ oproštaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Propovijed gvardijana franjevačkog samostana na Gorici u Livnu . . . . . . . . . . . . . . . .
Zahvale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
34
35
35
37
38
PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
Kongregacijski list . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
Zajedno, bilten VFZ-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
IZ FRANJEVAČKE DUHOVNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
Svijet je naš samostan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
Gdje su ljubav i mudrost,
tu nema ni straha ni neznanja.
Gdje je strpljivost i poniznost,
tu nema ni srdžbe ni uznemirivanja.
Gdje je siromaštvo s veseljem,
tu nema ni pohlepe ni škrtosti.
Gdje je mir i razmatranje,
tu nema ni užurbanosti ni lutanja.
Gdje strah Gospodnji čuva svoj dvor,
tu neprijatelj ne može imati pristupa.
Gdje je milosrđe i razbor,
tu nema ni suviška ni tvrdoće srca.
Sv. Franjo, Opomena 27
IZ GENERALATA
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
IZ PROVINCIJALATA
Raspored sestara 2010/11.
Provincijska uprava:
s. M. Ivanka Mihaljević, provincijska predstojnica
s. M. Kata Karadža, zamjenica prov. predstojnice
s. M. Željka Dramac, savjetnica
s. M. Ana Oršolić, savjetnica
s. M. Ljubica Stjepanović, savjetnica
Pomoćne službe:
s. M. Kata Karadža, prov. tajnica
s. M. Mladenka Ćurić, prov. ekonoma
Odgajateljice:
s. M. Ivka Lučić, odg. novakinja i juniorki
s. M. Ljubica Stjepanović, odg. postulantica
s. M. Marija Mihaljević, odg. kandidatica
BOSNA I HERCEGOVINA
SARAJEVO - PROVINCIJALAT
SAMOSTAN PREČISTOG SRCA MARIJINA, Bjelave 43, BiH-71000 SARAJEVO
Tel: 033/225-137; tel/fax: 208-629
Tel: 220-331, prov. predst.
E-mail: [email protected]
s. M. Željka Dramac, predst.
s. M. Danijela Mostarac
s. M. Irena Zeba
s. M. Ivanka Mihaljević
s. M. Kata Karadža
s. M. Dražana Radman
s. Marija Tomić
Provincijalat Bosne Srebrene
Zagrebačka 18 , Tel: 033/722 455
s. M. Željka Kopić
s. M. Branislava Sičaja
BUGOJNO - SAMOSTAN SRCA
ISUSOVA
Malo Selo 3, BiH-70230 BUGOJNO
Tel/fax: 030/251-361
s. M. Ines Vujica, predst.
s. M. Kornelija Grubeša (za župu Bugojno)
s. M. Leonila Brkić
s. M. Stjepanka Peša
s. M. Blaženka Franjičević
s. M. Lucija Klarić
s. M. Mira Bliznac (za župu Bugojno)
BUČIĆI - SAMOSTAN SV. OBITELJI
Bučići bb, BiH-72290 NOVI TRAVNIK
Tel/fax: 030/793-647
E-mail: [email protected]
s. M. Monika Knežević, predst.
s. M. Krešimira Skopljaković
s. M. Mirjam Kolar
s. M. Ankica Tomas
s. M. Tihoslava Bliznac
Župni ured Bučići
Tel: 030/792-252; 791-855
s. M. Silverija Bošnjak
s. M. Kata Mlakić
GORNJA TRAMOŠNICA
SAMOSTAN BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM
BiH-76256 PELAGIĆEVO, Tel: 054/482-408
E-mail: [email protected]
s. M. Arkanđela Tadić, predst.
s. M. Marijana Živković
s. M. Helena Karalić
s. M. Borislava Šokčević
s. M. Teofila Živković
s. M. Radoslava Jurčić
s. M. Božena Gagulić
s. M. Pankracija Prgomet
s. M. Inocenta Stipić
s. M. Kata Marković
s. M. Ivona Sliško
Raspored sestara 2010/11.
s. M. Ružica Marijić
JAJCE - SAMOSTAN PRESVETOG s. M. Jela Marijić
TROJSTVA
s. M. Batistina Pavić
Hrvoja Vukčića Hrvatinića bb
s. M. Snježana Pavić
BiH-70101 JAJCE, Tel/fax: 030/658-685 s. M. Samuela Klaić
E-mail: [email protected]
s. M. Anđelka Mlakić, predst.
s. M. Kristina Svalina
s. M. Krunoslava Beblek
s. M. Ancila Mrkonjić
s. M. Nikolina Pejić (za župu Podmilačje)
s. M. Lidija Jurišić
s. M. Iva Klarić
LIVNO - SAMOSTAN KRISTA KRALJA
Gorička cesta bb, BiH-80101 LIVNO
Tel: 034/ 202-114; 202-317; tel/fax: 202-526
E-mail: [email protected]
s. M. Anđelka Jukić, predst.
s. M. Doloroza Dilber
s. M. Ana Tikvić
s. M. Koleta Lijović
s. M. Metodija Kurbaša
s. M. Cecilija Mislijević
s. M. Rafaela Kovač
s. M. Sofija Kelava
s. M. Vida Marijan
s. M. Felicija Bijader
s. M. Angelina Ivković
s. M. Mladena Vučković
s. M. Aleksandra Baotić
s. M. Ana Antolović
s. M. Nevenka Palavra
s. M. Marija Mihaljević
s. M. Sara Miloloža
s. M. Marica Čičak
s. Dobrila Krivić
kandidatice
VAREŠ - SAMOSTAN PREOBRAŽENJA
GOSPODINOVA
Put mira bb .BiH-71330 VAREŠ
Tel: 032/848-020; fax. 848 022
E-mail: [email protected]
s. M. Ana Jeleč, predst.
s. M. Blanka Jeličić
s. M. Marica Mrkonjić
BUSOVAČA - DJEČJI VRTIĆ
Kneza Mislava bb, BiH-72260 BUSOVAČA
Tel/fax: 030/732-646
E-mail: [email protected]
s. M. Leopolda Čović, predst.
s. M. Verona Oršolić
s. M. Animira Jakovljević
SARAJEVO - FRANJ. SAMOSTAN
Franjevačka 6, BiH-71000 SARAJEVO
Tel: 033/531-340; cent. 236-107
s. M. Nevenka Medjedović, predst.
s. M. Pacifika Antolović
s. M. Staza Marjanović
SARAJEVO - FRANJEVAČKA TEOLOGIJA
A. B. Srebrene 111, BiH-71000 SARAJEVO
Tel: 033/460-395; cent. 453-266
s. M. Lucija Ljubos, predst.
s. M. Judita Franjičević
s. M. Alberta Kuprešak
s. M. Ana Šarić
VISOKO - FRANJ. KLASIČNA
GIMNAZIJA
Ulica Bosne Srebrene 4, BiH-71300 VISOKO
Tel: 032/735-825; tel/fax: 738-767
s. M. Celina Vidak, predst.
s. M. Tarzicija Vujica
s. M. Izabela Puljić
s. M. Gracija Žabić
s. M. Slavica Jovanović
s. M. Tonka Puškarić
KRALJEVA SUTJESKA - FRANJ.
SAMOSTAN
BiH-72244 KRALJEVA SUTJESKA
Tel: 032/771-709; 771-716
s. M. Alojzija Antunović, predst.
s. M. Marija Mlakić
s. M. Mirja Kepić
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
FOJNICA - FRANJEVAČKI SAMOSTAN
Fra A. Zvizdovića 4, BiH-71270 FOJNICA
Tel: 030/802-068
s. M. Simplicija Budimir, predst.
s. M. Sidonija Pranješ
s. M. Martina Gazibarić
PODHUM - ŽUPA
Župni ured
BiH-80209 PODHUM
Tel: 034/245-806; ž. 245-336
s. M. Zora Vukadin, predst.
s. M. Gizela Dolić
LIVNO - FRANJEVAČKI
SAMOSTAN
LJUBUNČIĆ - ŽUPA
Župni ured Ljubunčić
BiH-80202 PRILUKA
Tel: 034/268-200; 268-026
s. M. Marta Kurtić, predst.
s. M. Julijana Damljanović
s. M. Henrika Miškić
Gorička cesta bb, BiH-80101 LIVNO
Tel: 034/204-614; cent. 201-677
s. M. Anđa Marijan, predst.
s. M. Ljudevita Dalić
s. M. Bogomila Lijović
s. M. Kerubina Kapular
s. M. Norberta Brdar
NOVI ŠEHER - ŽUPA
Župni ured
TOLISA - FRANJEVAČKI SAMOSTAN BiH-74254 NOVI ŠEHER
Fra Martina Nedića 1, BiH-76272 TOLISA Tel: 032/890-010; 890-275
Tel: 031/754-665; cent. 754-064
s. M. Dubravka Dropulja, predst.
s. M. Luja Mikić, predst.
s. M. Paula Batarilo
s. M. Klementina Jelečević
s. M. Lucija Budimir
s. M. Terezija Jelečević
s. M. Luja Baotić
SIVŠA - ŽUPA
s. M. Kata Rukavina
Župni ured Sivša
BiH-74230 USORA
BRESTOVSKO - ŽUPA
Tel: 032/893-144
Župni ured
s. M. Ilinka Dubravac, predst.
BiH-71255 BRESTOVSKO
s. M. Bernardina Brajinović
Tel: 030/876-226; 876-084
s. M. Berhmana Ćurić
s. M. Dragica Ljubos, predst.
s. M. Dara Zekić
DOMALJEVAC - ŽUPA
Župni ured, BiH-76233 DOMALJEVAC
BUSOVAČA - ŽUPA
Tel: 031/791-032
Župni ured
s. M. Jela Dubravac, predst.
BiH-72260 BUSOVAČA
s. M. Lavrencija Tikvić
Tel: 030/732-774; 733-035
s. M. Anđa Ćurić
s. M. Snježana Saraf, predst.
s. M. Ivanka Guberac
REPUBLIKA HRVATSKA
s. M. Gordana Davidović
KLOŠTAR IVANIĆ - SAMOSTAN
BILA - ŽUPA
SV. FRANJE ASIŠKOG
Župni ured Bila
Svete Marije 2
BiH-80205 GUBER
HR-10312 KLOŠTAR IVANIĆ
Tel: 034/243-495
Tel/fax: 01/2892-758; 2892-510; novicijat:
s. M. Marica Pavlović, predst.
2893-444
s. M. Emanuela Jukić
E-mail: [email protected]
10
Raspored sestara 2010/11.
s. M. Tihomira Kljajić, predst.
s. M. Mihaela Rajić
s. M. Benjamina Mutić
s. M. Anuncijata Martić
s. M. Tomislava Djedović
s. M. Klara Turalija
s. M. Antonija Rehlicki
s. M. Paskalija Gojević
s. M. Jelena Martić
s. M. Veronika Barba
s. M. Bernardica Sučić
s. M. Ćirila Nedić
s. M. Štefanija Cindrić
s. M. Evelina Tomas
s. M. Tavelina Koščec
s. M. Rastislava Živković
s. M. Leonarda Novak
s. M. Brigita Bernatović
s. M. Amalija Kolobarić
s. M. Ignacija Tomić
s. M. Zvonimira Zubak
s. M. Ambrozija Bernatović
s. M. Alma Bernatović
s. M. Trpimira Rošić
s. M. Branimira Jokić
s. M. Ladislava Gavranović
s. M. Jeronima Pranješ
s. M. Fabiola Bobaš
s. M. Ljiljana Puškarić
s. M. Darija Kovačić
s. M. Andrijana Sluganović
s. M. Maksimilijana Pendeš
s. M. Dragica Tikvić
s. M. Ljubica Volić
s. M. Ana Jozić
s. M. Ana Dubravac
s. M. Marija Barišić
s. M. Ljubica Stjepanović
s. M. Ivka Lučić
s. M. Dragana Tomić
Sv. Marije 4, tel: 01/2831- 408; 2831-406
s. M. Fabijana Grivić
s. M. Dragutina Šimunović
s. M. Matea Subašić
novakinje
Andrijana Dankić
Nikolina Mišković
postulantice
Nevenka Mijatović
Petra Jozić
Nevenka Jelica
Marina Jurišić
ZAGREB - SAMOSTAN SV. MARIJE GORETTI
Pašmanska 32, HR-10000 ZAGREB
Tel: 01/6180-153
E-mail: [email protected]
s. M. Miroljuba Miloš, predst.
s. M. Josipa Kobaš
s. M. Roza Jozić
s. M. Miroslava Klarić
s. M. Gabrijela Tomas
s. M. Mara Matanović
ZAGREB - SAMOSTAN
NAVJEŠTENJA GOSPODINOVA
Av. M. Držića 31/2, HR-10000 ZAGREB
Tel: 01/6065-710; fax: 6040-754
E-mail: [email protected]
Ured - tel: 01/6065-737; tel/fax: 6180-276
E-mail: [email protected]
s. M. Ana Oršolić, predst.
s. M. Vitomira Jurič
s. M. Paulina Filipović
s. M. Kazimira Nedić
s. M. Valentina Nedić
s. M. Dobroslava Antunović
s. M. Marina Radošević
s. M. Filoteja Petrović
s. M. Renata Mrvelj
s. M. Karmela Tikvić
s. M. Ivanka Kolar
s. M. Lucijana Bobaš
s. M. Anica Jozić
s. M. Florencija Božanović
s. M. Jozefina Franjković
s. M. Ružica Oršolić
s. M. Amabilis Jurić
s. M. Mladenka Ćurić
s. M. Vlatka Đido
s. M. Mislava Lovrenović
s. Kristina Marijanović
s. Maja Ivković
11
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
ZAGREB - SAMOSTAN
SV. LEOPOLDA MANDIĆA
Pavlinski prilaz 3
HR-10000 ZAGREB - REMETE
Tel: 01/4580-955
E-mail: [email protected]
s. M. Branka Stjepanović, predst.
s. M. Beata Mandić
s. M. Magdalena Pranjić
s. M. Kalista Kobaš
s. M. Efrema Radošević
s. M. Matilda Ćorić
s. M. Eugenija Knežević
s. M. Biserka Jagunić
s. M. Bernarda Ištuk
s. Radmila Ilinović
s. Ivana Pavla Dominković
ČAKOVEC - FRANJEVAČKI
SAMOSTAN
Franjevački trg 1
HR - 40000 ČAKOVEC
Tel: 040/311- 442
E-mail: [email protected]
s. M. Dragica Živković, predst.
s. M. Martina Dragičević
s. M. Miljana Marušić
ZAGREB - Gornje Prekrižje 16
HR-10000 ZAGREB
E-mail: [email protected]
Tel: 01/4673-616
s. M. Rozalija Jurić, predst.
s. M. Jacinta Marijan
s. M. Berta Puškarić
s. M. Mara Puškarić
SUĆURAJ - ŽUPA
Župni ured
HR-21469 SUĆURAJ, OTOK HVAR
Tel: 021/773-269
s. M. Donata Jeleč, predst.
s. M. Imelda Janjiš
s. M. Lucija Bosankić
ZAGREB - ŽUPA KOZARI BOK
II. Radnički put 1 b
HR-10000 ZAGREB
Tel: 01/2404-482
s. M. Vlatka Dujmović, predst.
s. M. Anita Dramac
s. M. Mara Antunović
TUČEPI
Kamena 65
HR-21325 TUČEPI
Tel/fax: 021/623-551
E-mail: [email protected]
s. M. Suzana Milardović, predst.
s. M. Vjenceslava Barun
s. M. Justina Tomić
OSIJEK 11 - ŽUPA SV. LUKE
EVANĐELISTA
Grgura Ninskog 18a
HR-31221 JOSIPOVAC, OSIJEK
Tel: 031/354-355
E-mail:[email protected]
s. M. Romana Valešić, predst.
s. M. Jelica Dolić
s. M. Elizabeta Žuljević
ZAGREB - FRANJEVAČKI
SAMOSTAN
Brodograditeljska 2
HR-10020 SIGET - ZAGREB
Tel: 01/6552-484
s. M. Ankica Perković, predst.
s. M. Natalija Brković
s. M. Rebeka Burazerović
s. Ivana Džambas
OSIJEK 11 - DJEČJI VRTIĆ
JOSIPOVAC
Marka Marulića 18a
HR-31221 JOSIPOVAC, OSIJEK
Tel: 031/354 - 455
E-mail: [email protected]
s. M. Mira Blatančić, predst.
s. M. Finka Topić
s. M. Jasna Šimić
12
Raspored sestara 2010/11.
AUSTRIJA
ITALIJA
HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA
Seitzerg. 5
A-1010 WIEN
Tel: +43/1/5338 - 136
s. M. Filipa Mlakić, predst.
s. M. Viktorija Jukić
s. M. Anica Markelić
s. M. Jelena Antolović
GROTTAFERRATA - GENERALNA
KUĆA
NJEMAČKA
MAINZ - BISCHÖFLICHES PRIESTERSEMINAR Augustinerstr. 34
D-55116 MAINZ
Tel: +49/6131/4827-511
+49/6131/ 266-230;
fax: 266-239
E-mail: [email protected]
s. M. Auksilija Milić, predst.
s. M. Monika Martić
s. M. Karla Mlakić
s. M. Regina Marjanović
s. M. Bonifacija Pranjić
s. M. Dionizija Tomas
s. M. Gordana Stanić
s. M. Estera Marijić
s. M. Terezija Batarilo
s. M. Anđelka Jakovljević
Bischofsplatz 2
Tel: +49/6131/253-109
s. M. Blaženka Marinčić
s. M. Ruža Kasalo
MÜNCHEN
Münchnerstr. 28
D-81379 MÜNCHEN
Tel: +49/89/7857- 99 0;
fax: 7857 - 699 29
E-mail: [email protected]
s. M. Luja Marković, predst.
s. M. Patricija Mijačević
s. M. Milena Barun
s. M. Zvjezdana Knežević
s. M. Jela Piljić
Via Bruno Buozzi, 1
I-00046 GROTTAFERRATA
Tel: 0039/06/9412 - 466
U IZBIVANJU IZVAN ZAJEDNICE
s. M. Augustina Suša
(kod Slavke Radaš)
(1. 10. 2009. - 1.10. 2010.)
BiH-80202 PRILUKA - LIVNO
s. M. Zorica Tomić
(1. 7. 2010. - 1. 7. 2011.), 0981604956
Međurača 44
HR- 43221 NOVA RAČA - BJELOVAR
U procesu prijelaza u Tršćansku provinciju
s. M. Kerubina Petrović
Via delle Docce, 34
I-34128 TRIESTE
UKUPAN BROJ SESTARA 253
Sestara s doživotnim zavjetima 246
Sestara juniorki 7
Novakinja 2
Postulantica
4
Kandidatica
6
Srednja životna dob sestara
58,76
______________________
s. M. Ivanka Mihaljević
provincijska predstojnica
Sarajevo, 26. lipnja 2010.
13
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
OBAVIJESTI
Susret provincijskih predstojnica i odgajateljica
Dana 6. travnja, u samostanu sestara Splitske provincije na Lovretu u Splitu, održan je redoviti godišnji susret provincijskih predstojnica i odgajateljica naših triju hrvatskih provincija.
Iz naše Provincije na susretu su bile provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević i
odgajateljice s. Ivka Lučić, s. Ljubica Stjepanović i s. Marija Mihaljević.
Potpisivanje ugovora između Svete Stolice i BiH o dušobrižništvu katoličkih
vjernika
Dana 8. travnja, u Domu Oružanih snaga BiH u Sarajevu, potpisan je Ugovor između BiH i Svete Stolice o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga
BiH. Ugovor su potpisali Ministar odbrane BiH dr. Selmo Cikotić i Apostolski nuncij u
BiH mons. Alessandro D’Errico. Kao predsjednica KVRPP BiH na potpisivanju je bila
prisutna naša provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević. Nakon potpisivanja Ugovora
upriličen je svečani zajednički objed u Apostolskoj nuncijaturi.
Duhovne vježbe za članice HUVRP
Od 12. do 18. travnja, u samostanu sestara Službenica Milosrđa na Kamenu kod Splita,
održane su duhovne vježbe za članice HUVRP. Tema je bila Isusovi susreti u Evanđelju
a voditelj je bio o. Zdenko Križić, karmelićanin. Sudjelovala je i naša provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević.
Seminar o zaštiti dokumentacije vjerskih zajednica
U organizaciji Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, Marulićev trg 21, održan je 19. i
20. travnja Seminar o zaštiti dokumentacije vjerskih zajednica. Iz naše Provincije sudjelovala je s. Mladenka Ćurić, provincijska ekonoma.
Sjednica Izvršnog odbora KVRPP BiH
Dana 24. travnja u Sarajevu, Kaptol 32, održana je sjednica Izvršnog odbora KVRPPa BiH koju je predsjedala s. Ivanka Mihaljević, predsjednica Konferencije. Sudionici su
promišljali o aktualnim pitanjima vezanim za rad KVRPP BiH.
Susret biskupa BK BiH i članova KVRPP BiH
Dana 28. travnja, u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu,
Kaptol 7, upriličen je susret biskupa BK BiH i članova KVRPP BiH. Tema susreta bila je
Ostvarenje karizme redovničkih zajednica na socijalnom planu u Bosni i Hercegovini
(škole, bolnice, zatvori, hendikepirani…). Predavanje na ovu temu održala je naša provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević.
Provincijski radni kapitul
Od 5. do 8. svibnja u Bugojnu slavljen je Provincijski radni kapitul. Misao vodilja bila
je Imati Duha Gospodnjega i njegovo sveto djelovanje (PPr 10,10). Na Kapitulu smo
razmišljale o daljnjem hodu naše Zajednice te dovršile Provincijski plan za razdoblje
2010. - 2015. godine. Također smo izradile i Pravilnik provincijskog kapitula te razmatrale
važna pitanja vezana uz život i djelovanje Provincije.
14
OBAVIJESTI
Susret hrvatske katoličke mladeži
U Zadru 8. i 9. svibnja održan je Šesti susret hrvatske katoličke mladeži pod geslom
Da vaša radost bude potpuna (Iv 15,11). Sudjelovalo je oko 30.000 mladih. Predvodeći
središnje misno slavlje zadarski nadbiskup Želimir Puljić pozvao je mlade da budu nositelji radosti, nade i povjerenja. Nekoliko skupina mladih iz RH i BiH pratile su i naše
sestre.
Predstavljanje Hrvatskog franjevačkog biografskog leksikona
Dana 12. svibnja u izdanju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i VFZ-a RH i BiH
u dvorani Vijenac u Zagrebu predstavljen je Hrvatski franjevački biografski leksikon.
Također, Leksikon je predstavljen i u Sarajevu 9. lipnja u prostorijama Franjevačkog
međunarodnog studentskog centra na Kovačićima. Na predstavljanju u Sarajevu naša
provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević govorila je na temu Zastupljenost ženskih
likova u Leksikonu.
Seminar za juniorke
U Duhovnom centru sestara Kćeri Božje ljubavi, 14. i 15. svibnja u Zagrebu, održan
je seminar za juniorke svih redovničkih zajednica. Tema je bila Redovničko zajedništvo
- blago u glinenim posudama. Seminar je vodila s. Marija Pehar, ŠSF. Sudjelovale su i naše
sestre juniorke sa odgajateljicom s. Ivkom Lučić.
Novicijatski izlet
Dana 26. svibnja, postulantice i novakinje redovničkih zajednica koje se redovito okupljaju u Novicijatsku školu u Zagrebu, obilježile su završetak godine novicijatskim izletom
na Krk i Košljun. Bile su i naše novakinje i postulantice s odgajateljicama s. Ivkom Lučić
i s. Ljubicom Stjepanović.
Hodočašće u Svetu Zemlju
Od 26. svibnja do 2. lipnja, s. Animira Jakovljević, s. Mislava Lovrenović, s. Mirja
Kepić i s. Celina Vidak, hodočastile su u Svetu Zemlju. Dana 1. kolovoza, na Gorici u
Livnu, obilježit će 25. obljetnicu zavjeta.
Napustile zajednicu
Dana 7. lipnja iz Držićeve u Zagrebu, svojevoljno je napustila Zajednicu s. Emanuela
Rajić. Od Vrhovne uprave primile smo dopis Dopuštenje s. Emanuli Rajić da napusti
Kongregaciju (Prot. n. 1107/2010). Time je s. Emanuela oslobođena zavjeta i svih obaveza koje su je vezale za našu Ustanovu (Kan. 692).
Dana 12. lipnja Zajednicu je svojevoljno napustila kandidatica Ivana Jezildžić iz naše
zajednice na Gorici u Livnu.
Neka ih prati Božji blagoslov!
15
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
Završila školovanje
Dana 10. lipnja, na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, s. Gordana Davidović je završila
filozofsko teološki studij. Pisala je diplomski rad na temu Duhovnost postmoderne kod
Željka Mardešića pod vodstvom profesora dr. fra Vilija Radmana. Sestra Gordana je
stekla zvanje diplomirane teologinje.
Povratak u zajednicu i izbivanje izvan zajednice
Dana 15. lipnja nakon dvije godine izbivanja u zajednicu se vratila s. Terezija
Jelečević.
Na sjednici Provincijske uprave, 25. i 26. lipnja u Sarajevu, razmotrena je i pozitivno
riješena molba s. Zorice Tomić za izbivanje izvan zajednice. Iz osobnih razloga s. Zorica
će izbivati od 1. srpnja 2010. do 1. srpnja 2011. Njezina adresa je: Međurača 44, HR43221 Nova Rača - Bjelovar.
Duhovne vježbe za kandidatice
Od 17. do 21. lipnja, na Gorici u Livnu, održane su duhovne vježbe za kandidatice
naših triju provinicja hrvatskog govornog područja. Voditelj je bio fra Marko Ešegović,
odgajatelj novaka provincije Bosne Srebrene. Tema je bila Odgoj u vjeri.
Sjednica Vijeća franjevačkih zajednica
Dana 21. lipnja, u franjevačkom samostanu svetih Petra i Pavla u Mostaru, održana je
sjednica Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Sjednicom je
predsjedao fra Ivan Sesar, hercegovački provincijal, predsjednik Vijeća. Raspravljalo se
o svim važnijim pitanjima vezanim za život i rad franjevačkih zajednica. Na sjednici su
nazočili poglavari i poglavarice franjevačkih zajednica među kojima i naša provincijska
predstojnica s. Ivanka Mihaljević.
Subotnja godina
Dana 1. srpnja s. Blanka Jeličić se vratila iz naše generalne kuće u Grottaferrati gdje je
kroz tri mjeseca koristila subotnju godinu.
Provincijski katehetski dan
Dana 4. srpnja, u organizaciji Povjerenstva za apostolat, održan je provincijski katehetski dan na temu Očuvanje vjere i kulture na Kupreško-livanjskom području. Dan
je organiziran u obliku terenske nastave. Susret je imao za cilj istražiti, kroz studijsko
putovanje, važna mjesta za povijest našeg naroda i očuvanje vjere i kulture tijekom povijesti. Sestre su posjetile Kupres, Otinovce, Livanjsko polje, Franjevački samostan na
Gorici u Livnu, Prisoje i Buško Blato. Katehetski dan su animirale i pripremile s. Ana
Oršolić, pročelnica povjerenstva za apostolat i s. Vlatka Dujmović, članica povjerenstva
za apostolat.
10. obljetnica redovničkih zavjeta
Od 5. do 12. srpnja, u našoj kući u Varešu, bila je duhovna obnova za naše sestre: s.
Ivu Klarić, s. Miru Blatančić, s. Dražanu Radman, s. Dragicu Živković i s. Snježanu Pavić,
koje su obilježile 10. obljetnicu doživotnih zavjeta. Duhovnu obnovu animirala je s. Lidija
Jurišić.
16
OBAVIJESTI
Preminula sestra
Dana 18. travnja, na Gorici u Livnu, u 84. godini života i 56. godini redovništva preminula je naša s. Elizabeta Nedić. Dan kasnije svetu misu zadušnicu, u samostanskoj
crkvi sv. Petra i Pavla, predslavio je fra Marko Semren, gvardijan. Nakon svete mise svećenici, sestre i rodbina ispratili su s. Elizabetu na groblje sv. Mihovila na Gorici gdje je i
pokopana.
Pax - list početnog odgoja
Uz nedjelju Dobrog pastira, dana molitve za duhovna zvanja, izišao je prvi broj lista
početnog odgoja Pax kojeg su uredile najmlađe članice naše Provincije.
Nove kandidatice
U našu zajednicu primljene su tri nove kandidatice:
Slađana Ivanović iz župe sv. Ante Padovanskog, Busovača.
Ivana Pavličević iz župe Uznesenja Marijina, Rama/Šćit.
Stjepana Markunović iz župe sv. Mihovila Arkanđela, Ovčarevo.
Suglasnost za zatvaranje redovničke kuće
Na Provincijskom radnom kapitulu od 5. do 8. svibnja u Bugojnu odlučeno je provesti
Odluku Kapitula iz 2004. o zatvaranju naše kuće u Virovitici. Vrhovna uprava dala je
svoju suglasnost za zatvaranje podružnice odnosno redovničke kuće u Virovitici, Kumičićeva 34. (Prot. n. 1095/2010).
U procesu zatvaranja su podružnice u franjevačkom samostanu sv. Ilije u Podsusedu
(Zagreb) i u župi sv. Ante Padovanskog u Bugojnu.
Nova adresa
Sestre u Tučepima:
Kamena 65; HR-21325 Tučepi
Tečaj njemačkog jezika
Sestra Kristina Marijanović pohađa tečaj njemačkog jezika od 11. srpnja do 1. rujna u
Münchenu i boravi u zajednici sestara salezijanki, Döllingerstraße 32.
Bolesne sestre
Preporučamo u molitve sve naše bolesne sestre a posebno s. Kazimiru Nedić koja je
teško bolesna.
17
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
DOGODIT ĆE SE…
Proslava 50. i 25. obljetnice zavjeta
Dana 1. kolovoza, u samostanskoj crkvi sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu za vrijeme
euharistijskog slavlja u 10.00 sati, obilježit će 50. obljetnicu zavjeta: s. Julijana Damljanović, s. Sofija Kelava, s. Monika Marić, s. Amalija Kolobarić, s. Kazmira Nedić, s. Helena
Karalić, s. Borislava Šokčević, s. Ignacija Tomić, s. Alojzija Antunović i s. Karla Mlakić.
Isti dan 25. obljetnicu zavjeta obilježit će: s. Animira Jakovljević, s. Mislava Lovrenović,
s. Mirja Kepić i s. Celina Vidak.
Doživotni zavjeti
U Bugojnu će u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog 19. rujna, za vrijeme euharistijskog
slavlja u 11.00 sati, s. Radmila Ilinović, s. Marija Tomić, s. Ivana Džambas i s. Dobrila
Krivić položiti doživotne zavjete.
Prvi zavjeti
Dana 3. listopada, za vrijeme euharistijskog slavlja u 11.00 sati u župnoj ckrvi sv. Nikole Biskupa u Čakovcu, naše novkinje će položiti prve zavjete.
Pratimo molitvom sestre koje obilježavaju zlatni i srebreni jubilej, kao i sestre koje
polažu doživotne i prve zavjete. Svojim dolaskom uzveličajmo slavlje!
Hodočašće u Asiz
Od 5. do 9. listopada organizirano je hodočašće u Asiz za sve sestre koje od 2010. do
2015. godine obilježavaju 50. obljetnicu zavjeta.
Redovnički dani u BiH i Hrvatskoj
Redovnički dan u BiH održat će se 11. rujna u franjevačkom samostanu Uznesenja
BDM na Širokom Brijegu.
Redovnički dani u Hrvatskoj održat će se 17. i 18. rujna u Zagrebu, te 24. i 25. rujna u
Splitu. Sestrama preporučujemo sudjelovanje ondje gdje im je bliže.
18
ŽIVOT NA DLANU
ljudi, mjesta, događaji
PROVINCIJSKI RADNI KAPITUL
Imati Duha Gospodnjega i njegovo sveto djelovanje
Od 5. do 8. svibnja u Bugojnu smo slavile Provincijski radni kapitul. Misao vodilja
ovog Kapitula je bila: Imati Duha Gospodnjega i njegovo sveto djelovanje (PPr 10, 10).
Prvi dan susreta započeo je okupljanjem članica kapitula u 17.00 sati i zazivom Duha
Svetoga. Kapitul je započeo pozdravom koji je uputila s. Ivanka Mihaljević, provincijska
predstojnica, koja je njime predsjedala. Pri otvaranju s. Ivanka je naglasila da su pred nama dani Provincijskog radnog kapitula na kojem se zacrtava daljnji hod Zajednice i stvara
Provincijski plan 2010. - 2015. Na ovom kapitulu, istaknula je, izradit će se Pravilnik
provincijskog kapitula kako je to zadano odlukama Kapitula 2009. Nadalje, poželjela je
da slavljenje ovoga kapitula bude duhovski događaj kako bismo se u našoj različitosti
uspjele čuti i razumjeti. Doista, kapituli, poput ovoga, mogu značajno odrediti jedno
razdoblje života Provincije. Tijek kapitula, odluke koje donosimo i planovi koje zacrtavamo zavise u dobroj mjeri od naše odgovornosti i raspoloživosti s kojima se ulazi u
rad kapitula.
Drugi dan započeo je jutarnjim pohvalama i euharistijskim slavljem koje je predslavio
dr. fra Velimir Blažević. Fra Velimir, crkveni pravnik, pozvan je na kapitul kako bi pomogao pri izradi Pravilnika provincijskog kapitula. Na početku je istaknuo kako slavlje
kapitula znači sabranost u jedinstvu i ljubavi. Stoga, započinjući kapitul članice trebaju
biti svjesne da svaka od njih svojim odgovornim sudjelovanjem i zalaganjem stvara jedinstvo. Uvažavanjem različitih mišljenja stvara se klima prihvaćanja i ljubavi. Podsjećajući
na značenje kapitula u redovničkoj ustanovi, on je istaknuo kako je važno da se sudionice
kapitula odnose odgovorno u radu kapitula. Sudjelovanje na kapitulu nije samo pravo
nego i obveza. Odgovorno sudjelovati znači uložiti svoje znanje, sposobnosti i iskustvo.
Nakon njegove uvodne riječi, započele smo raditi na nacrtu Pravilnika provincijskog
plana zaustavljajući se na svakom članu Pravilnika pojedinačno. U podnevnim satima,
nakon dopuna, izmjena i korigiranja Pravilnik je usvojen.
Treći dan radnog kapitula započele smo molitvom Jutarnje i euharistijskim slavljem
koje je predslavio fra Kazimir Dolić, župnik iz župe Uznesenja BDM Suho Polje kod
Kupresa.
Pristupilo se izradi nacrta Provicnijskog plana. Statistiku Provincije prikazala je s. Kata
Karadža. Uslijedila su predstavljanja: s. Željka Dramac predstavila je nacrt plana Duhovni
život i trajni odgoj, s. Kata Karadža Zajednički život, s. Ana Oršolić Apostolat, s. Ljubica Stjepanović Početni odgoj i pastoral zvanja a s. Mladenka Ćurić nacrt ekonomskog
plana. Nakon svakog predstavljanja sudionice su mogle diskutirati, izreći svoja zapažanja,
mišljenja te predložiti nadopune.
Na koncu je s. Ivanka Mihaljević, provincijska predstojnica, zahvalila članicama kapitula za odgovoran rad i zdušno sudjelovanje na kapitulu. Izrazila je zadovoljstvo glede
Provincijskog plan koji smo zacrtale, istaknuviši njegovu realnost ali i obvezu da činimo i
više nego što je planom zacrtano.
19
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
Kada pogledamo vrijeme iza nas, vidjet ćemo da je vrijeme kriza uvijek bilo i vrijeme
velikih izazova. Uvijek se u tim vremenima našlo ljudi koji su potaknuti Božjim Duhom
vjerno služili Bogu i čovjeku. Vjerujem da će i nas ovo vrijeme krize vratiti Evanđelju i
da ćemo biti prepoznatljiv Kristov znak ondje gdje živimo. Svima nam želim franjevačku predanost Bogu. Neka nas sve u ostvarivanju ovoga zacrtanoga Provincijskog plana
vodi uzdanje u Kristovu pomoć, zaželjela je s. Ivanka i time zatvorila kapitul.
Kapitul smo završile molitvom Te Deum. Nakon zajedničkoga ručka sestre su se vratile u vlastite zajednice.
s. Kata Karadža
20
ŽIVOT NA DLANU
Pax - list početnog odgoja
U svibnju ove godine svjetlo dana je ugledao list početnog
odgoja Pax, naše Provincije. Ideja za izdavanje lista došla je
od naših odgajateljica s. Ivke Lučić, s. Ljubice Stjepanović i s.
Marije Mihaljević. Na ovaj način željele smo, najprije mladim
ljudima, ali i svima onima s kojima se susrećemo, bar malo više
približiti naš franjevački red, našu Družbu, put i poziv.
Želja nam je također bila pridružiti se u molitvi Crkve za
duhovna zvanja i dati svjedočanstvo svog poziva i oduševljenja
za ovaj način života. Svaka od nas ima svoj put i način na koji
je čula Božji poziv i odgovorila na njega. Ovaj list je mjesto na
kojem želimo govoriti o neizmjernoj Božjoj dobroti i ljubavi
kojom nas je ljubio i izabrao za sebe, te tako ohrabriti i druge da
se ne boje odgovoriti na duhovni poziv, tj. odvažiti na put nasljedovanja Krista.
Možda bi bilo dobro podsjetiti se kako je slična ideja već postojala i u povijesti
naše Provincije. Godine 1968. naše novakinje zajedno sa s. Leonardom Novak počele
su izdavati časopis pod nazivom Serafski cvijetnjak koji je izlazio sve do 1976. godine.
Zanimljivo je reći da je svih 20 brojeva, koliko ih je ukupno izišlo, rađeno samo uz pomoć
pisaće mašine i puno dobre volje i truda naših sestara, a posebno s. Leonarde. To su
uistinu vrijedni primjerci u kojima su budućim naraštajima ostavljene zapisane značajne
crtice iz života naših sestara.
Ovo je tek prvi broj našeg lista Pax koji, unatoč suvremenoj tehnologiji, ima i puno nedostataka, ali vjerujem i dobrih strana. Za sada planiramo ovaj List izdavati jedanput
godišnje, i to uz nedjelju Dobrog Pastira, a ako bude mogućnosti, nadamo se da će to biti
i češće. Potrebno još puno rada i ulaganja. Nadamo se i vašoj podršci i pomoći, uz želju
da nam vaše kritike i prijedlozi pomognu u daljnjem radu.
s. Ivana Pavla Dominković
21
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
Hrvatski franjevački biografski leksikon
Hrvatski franjevački biografski leksikon je monografija o
franjevcima na hrvatskom povijesnom, narodnom i kulturnom
prostoru na kojem su tijekom proteklih osam stoljeća naprekidno djelovali. Leksikon izlaže bogato naslijeđe prikazujući
doprinose pojedinaca na mnogim područjima.
Objavljen je u povodu obilježavanja 800. obljetnice utemeljenja franjevačkoga reda u nakladništvu Leksikografskog
zavoda Miroslav Krleža i Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
U Leksikonu se mogu naći podaci o radu i životu oko dvije
tisuće osoba, njihovu vjerskom, crkvenom, kulturnom, prosvjetnom, znanstvenom, gospodarskom, političkom, ali i humanitarnom radu, a riječ je o
franjevcima i franjevkama koji su rođeni, djelovali ili umrli u hrvatskom narodu.
U Predgovoru Leksikona spomenuto je da se u pojedinim franjevačkim provincijama
u hrvatskim krajevima već od 18. stoljeća nastojalo skupiti i objaviti podatke o značajnim
franjevačkim likovima. Svi su ti podaci manje ili više poslužili za izradu Leksikona. Stoga
je Leksikon, možemo reći, kruna rada ne samo u njemu zapisanih suradnika, nego i svih
ranijih djelatnika na tom polju.
Ovu monografiju, posvećenu franjevcima i franjevkama na hrvatskom povijesnom,
narodnom i kulturnom prostoru, uredili su Franjo Emanuel Hoško, Pejo Ćošković i Vicko Kapitanović. Leksikon je djelo svih pripadnika franjevačkog pokreta kako u Hrvatskoj
tako i u Bosni i Hercegovini. Fra Emanuel je kazao kako će Leksikon biti knjiga iz koje
će se čitati naša budućnost i smisao našega reda.
U Leksikonu se nalaze kratke biografije petnaest sestara naše Provincije:
s. Marinka Andrić, s. Skolastika Čoh, s. Verena Dijaković, s. Rudolfina Dragičević, s.
Gabrijela Ištuk, s. Edvarda Košir, s. Božidara Kovač, s. Antonija Krt, s. Janja Malner, s.
Ljubomira Martić, s. Kristofora Perko, s. Leonida Petrič, s. Barbara Šenekar, s. Zdravka
Tikvić i s. Franciska Živko.
Rad je na Leksikonu trajao godinama i plod je mnogih vrijednih i tihi franjevaca i
franjevki koji su proučavali, cijenili i vrednovali povijest franjevaštva u Hrvata.
s. Kata Karadža
22
ŽIVOT NA DLANU
Zastupljenost ženskih likova u
Hrvatskom franjevačkom biografskom leksikonu
Izdavanje Leksikona velik je događaj za franjevačku biografiju, za hrvatsku biografiju
pa i za biografiju uopće. Zadužena sam u ovom kratkom predstavljanju osvrnut se na
prisutnost ženskih franjevačkih likova u Leksikonu.
Promatrajući životne putove sv. Franje i sv. Klare i to pod vidom uzajamnog obogaćenja, veoma lako se može uočiti snažno značenje prisutnosti žene - Klare - već u samim
počecima franjevačkog pokreta. Zato i ne čudi da će Klara u svom Pravilu reći da je
“Nedostojna službenica Kristova i biljčica preblaženog oca Franje”.
U prošlogodišnjem velikom franjevačkom jubileju više je puta bilo naglašeno da je
veliki broj franjevaca i franjevki tijekom osam stotina godina potvrda da je sv. Franjo svojim životom privlačio i oduševljavao mnoge muškarce i žene koji su htjeli živjeti njegovu
karizmu. To je bilo kroz osam stoljeća ali on je i danas izazov mnogima.
Leksikon koji večeras predstavljamo obuhvatio je ukupno 2018 biografija znamenitih
franjevačkih likova iz hrvatskog naroda ali i onih osoba koje su bile povezane s našim
narodom ili su djelovale na našim prostorima. Od njih 2018, čak 1863 (ili 92,3%) biografija predstavlja braću franjevce dok se 155 (ili 7,6%) odnosi na sestre franjevke. Sigurno
nas na prvi pogled iznenađuje ovaj omjer, odnosno nizak postotak zastupljenosti ženskih
likova. Više je razloga zašto je to tako. Spomenut ću, po mome mišljenju, najvažnije.
Općenito, muški ogranci Franjevačkog reda imaju dublju povijesnu pozadinu u hrvatskom narodu. Oni su tu već od vremena sv. Franje Asiškoga. Istina je da su i neke sestre
franjevke na našem tlu također već od franjevačkih početaka. Ovdje mislim u prvom redu
na naše sestre klarise. Među najstarije samostane sestara klarisa spada samostan u Splitu
sagrađen početkom 14. stoljeća, točnije 1308. godine. Dakle, ženski franjevački samostani
u prvim stoljećima franjevačke prošlosti u Hrvata bili su malobrojniji od muških. Većina
naših ženskih franjevačkih družbi potječe iz novijih vremena tj. 19. i 20. stoljeća.
Drugi razlog za znatno veću zastupljenost franjevaca u Leksikonu vidim u tome što su
franjevci više nego franjevke imali mogućnost obrazovanja, više su djelovali u javnosti,
bili su na višim položajima i službama, više putovali svijetom, itd. Samim tim oni su imali
više mogućnosti istaknuti se svojim djelovanjem na svim područjima života. Ovdje se također očituje problem koji se inače odnosi na prisutnost žena u povijesti: one su oduvijek
bile dio povijesnih događanja ali su vrlo malo prisutne u pisanoj povijesti, u povijesti kao
znanosti. Razlog tomu jest što se njihovo djelovanje nije smatralo toliko važnim budući
da se povijest mjerila političkim ili ratnim događanjima.
Pokušat ću ukratko predstaviti ženske franjevačke redovničke zajednice prema zastupljenosti u Leksikonu:
1. Milosrdne sestre sv. Križa, Đakovo 62 sestre
2. ŠSFKK provincije Presvetog Srca Isusova, Split 31 sestra
3. Sestre svete Klare, 18 sestara
4. ŠSFKK provincije Preč. Srca Marijina, Sarajevo 15 sestara
5. ŠSFKK provincije Svete Obitelji, Mostar 9 sestara
6. Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje, 9 sestara
7. Franjevke od Bezgrješnog Začeća iz Dubrovnika, 6 sestara
8. Sestre franjevke od Bezgrješne, Šibenik, 5 sestara
23
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
Osim franjevki redovnica, na što bih posebno željela ukazati, u Leksikon su uvrštene
još dvije velike žene. To je Jelena Anžujska kraljica iz prve pol. 13. st. i dična kraljica Kotromanić, Katarina Kosača Vukčić, franjevačka trećoredica. Bliske franjevcima surađivale
su s njima na dobrobit našega naroda.
Svi ženski likovi koji se spominju u Lekiskonu kao i mnogi koji nisu spomenuti, bilo
redovnice bilo laikinje, bili su svijetli primjeri svojim životom i radom i tako doprinosile
općem dobru na raznim područjima. U dugoj i bogatoj povijesti, što otkrivamo listajući
ovaj Leksikon, vidimo da su se uvijek sestre franjevke nesebično davale kroz različite
oblike apostolata. Znale su čitati znakove vremena i odgovoriti im. Veliki broj sestara
franjevki radile su domaćinske poslove (kuharice, vrtlarice, pekarice, švelje, krojačice),
u zdravstvenim ustanovama (medicinske sestre, bolničarke), pastoralne djelatnice, (vjeroučiteljice, katehistice, orguljašice, misionarke), te u odgojno-obrazovnim ustanovama
(profesorice, pedagoginje, odgajateljice, učiteljice, spisateljice). Ovdje bih rado istaknula
većini od nas poznatu s. Kristoforu Perko koja je bila slovenka, ali je cijeli svoj redovnički
život provela u Bosni. Ostavila nam je svjedočanstvo žene vjernice, redovnice koja je
doslovno shvatila franjevačko misijsko poslanje i posvjedočila nam ljubav prema Bogu po primjeru sv. Franje u svoj jednostavnosti i malenosti, radeći tiho i samozatajno,
ali radosno kao vrtlarica, brinući se tako za brata čovjeka i za sve stvoreno. Isto tako
spominjem odvažnu i stamenu ženu s. Verenu Dijaković, prvu provincijalku Školskih
sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije koja je u vihoru Drugog svjetskog rata
kroz 12 godina vodila zajednicu i hrabro se suočila sa nemalim kušnjama onoga vremena.
Naslijedila ju je isto tako hrabra i nama nezaboravna s. Barbara Šenekar koja je nastavila
voditi zajednicu i okupljati je čak i onda kada Provinicja nije imala ni primjerenog sjedišta
ni krova nad glavom. I mnoge druge sestre iz svih spomenutih Družbi o kojima ćemo
čitati u Leksikonu.
Većina sestara u povijesti nije mogla birati apostolsko djelovanje i to ne samo zbog
posluha poglavarima ili prilagodbe karizmi zajednice već i zbog toga što je i sama družba
bila ograničena u svojim mogućnostima djelovanja u često vrlo zahtjevnim i teškim društveno-političkim okolnostima. Iz ovoga vidimo da bez obzira u kojem vremenu osoba
živjela, bez obzira koji vid apostolata obavljala, osoba može ostaviti svjedočanstvo života,
kao što i sam sveti Franjo kaže, koliki je čovjek pred Bogom toliko vrijedi i ništa više.
Hrvatski franjevački biografski leksikon dobro će doći svim franjevcima i franjevkama
koji žele detaljnije upoznati povijesni hod svojih zajednica ali i općenito povijesnu ulogu
franjevaca i franjevki te iz takve bogate povijesti i danas učiti. Ovdje se može vidjeti da su
franjevci i franjevke dali svoj veliki i značajni doprinos na našem tlu i diljem svijeta. Bilo
bi dobro kad bi svaka naša redovnička zajednica napisala potpunije biografije o svojim
članovima, što bi poslužilo kao nadahnuće za kvalitetnije vrjednovanje redovništva i kao
putokaz kako se služi Bogu, Crkvi i narodu.
Na koncu želim čestitati svima koji su u ovo kapitalno Djelo utkali svoj trud i svoje
vrijeme. Leksikon ostaje svjedokom ne samo nekih povijesnih razdoblja, već ponajprije
života koji je tu povijest tkao. Preko ove knjige približeni su nam mnogi životi, mnoge
osobe koje su bile znak i svjetlo u svojem vremenu. Preko ove knjige, postaju i nama
danas model, uzor i poticaj. Vjerujem da je i to jedna od važnih dimenzija ove knjige,
knjige koja će se i na taj način prelijevati u život.
s. Ivanka Mihaljević
24
ŽIVOT NA DLANU
Tražim braću
Izviješće biblijskog teksta o Josipu iz Egipta bilježi: Neki čovjek nađe ga gdje luta
poljem pa ga upita: “Što tražiš? “Tražim braću”, odgovori. “Možeš li mi kazati gdje
čuvaju stada?” (Post 37, 15-16).
Zasigurno ovo nije početak priče o Josipu, potrebno je vratiti se unatrag da bismo
pokušali razumjeti poruku. Ipak, pokušat ću ovim tekstom iznijeti iskustvo koje se događalo na susretu juniorki 14. i 15. svibnja u Zagrebu. Tema seminara bila je obilježena
ovom biblijskom tematikom gdje smo na poticaje s. Marije Pehar, ŠSF, promišljale o
redovničkom životu i zajedništvu.
Našle smo se pred neobičnom situacijom, početak susreta bio je obilježen ozbiljnošću
upuštanja u rad. Štoviše našle smo se pred teškim zadatkom: u ulozi Josipa, potražiti
braću, odnosno potražiti sestre. Prije traženja bilo je neophodno staviti se u ulogu Josipa
kojeg je Izrael volio više nego ijednog svoga sina. Biti voljen od nekoga je znak uživanja
dara, ali taj dar traži odgovornost, predanje i žrtvu. Koliko god čovjek osjećao se posebnim pred Onim koji ga voli, s druge strane stoji naš odgovor na ljubav, ili kako to sv.
Franjo izriče: da ljubav nije ljubljena.
Već na početku prvog dijela (Post 37) osjeća se jedno razilaženje: braća uviđaju ljubav
oca prema Josipu i postaju ljubomorna. To je prvi korak razdora koji će rasti polaganim
putem da ga na kraju prodaju. Zlo i grijeh su neprestani pratioci na čovjekovom putu, ali
postoje i načini da im se odupremo.
Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše
meso. Ovdje stupa na scenu drugi brat - Juda koji se zauzeo za brata. Još jedan lik pred
nama koji je odigrao veliku ulogu u očuvanju nevinog života. Prodaja sina rezultat je
očeve patnje i tuge. Grijeh se gomila, u njega bivaju uvučeni i oni koji su najmanje krivi.
Ljubav zadobiva obilježje patnje, suosjećanja i velike boli. Izrael je slika Oca koji pati nad
nama, slika Boga koji je uvučen u našu krhkost, naše zajednice, u bolne odnose koje je
potrebno liječiti. Kićena haljina je svučena, ljudsko dostojanstvo biva pogaženo poput
sluge Jahvina kojem za odjeću baciše kocku. Kako često bacamo kocku poigravanja tuđim
životima koji nas pozivaju na buđenje svijesti za druge.
I drugom dijelu spomenutog biblijskog odlomka, nemoguće je slijediti detalje, ali
svatko od nas može se u njemu pronaći. Način na koji se Bog pobrinuo za Josipa u
Egiptu pomaže nam uočiti Božju providnost u našim životima. Tako ni Otac vaš,
koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih (Mt 18, 14). Ljubav
se ponovno pokazala na djelu, i kad je prodana u bescjenje, ona je veća od svega, ona
sve zaboravlja i prašta kako to Pavao govori u svom hvalospjevu. Josip na početku
traži braću a u Egiptu se događa nešto drugo: on prepoznaje braću. On vidi dalje, nije
zatvoren u granice uskogrudnosti. Ovo prepoznavanje je odigralo veliku ulogu u Egiptu. Prepoznavanje otvara oči braći, vraća ih da shvate svoj grijeh, vraća ih sebi samima,
na koncu vraća ih na put pravednosti. Put silaska ne čini se laganim, mjesto odlaska u
Egipat znači mjesto silaska i suočavanja sa posljedicama. Mukotrpni put rađa na kraju
plodovima obraćenja. Tamo gdje čovjek zakazuje, tamo gdje se odvraća od Boga, tamo
gdje luta zatiče ga Bog i brat. Jedno bez drugog ne ide, vratiti se Ocu ne može se bez
brata i bez izdržavanja kušnje.
I ovaj naš zadatak je bio pronalaženje, traženje sestre u zajednici, ispitivanje odnosâ
u koje smo uvučeni, rekapitulacija i potreba obnove srca i duha, promjena koja zahvaća
25
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
ondje gdje Bog zatiče. Pokušale smo biti u ulozi Josipa i njegove braće, otkrivale smo
blago koje se može tražiti i još uvijek njegov izvor ne može presušiti.
Zahvalne smo svima onima koji su nam omogućili sudjelovanje na još jednom iskustvu
i s. Mariji Pehar koja nas je uputila na susret s Josipom i braćom. Nakon zajedničkog susreta juniorki naše druženje nastavile smo hodočašćem na Mariju Bistricu sa sestrama iz
hercegovačke, splitske i mariborske provincije. Posebno smo se radovale našim sestrama
iz Maribora koje su bile zajedno s nama čineći susret bogatijim i radosnijim.
s. Radmila Ilinović
26
ŽIVOT NA DLANU
Novicijatska škola
Hrvatska Unija viših redovničkih poglavarica već dugi niz godina organizira školu
novicijata za novakinje i postulantice svih redovničkih zajednica. Škola se održava u prostorima Unije u Zagrebu, a odvija se tijekom akademske godine u dva semestra. Zimski
semestar započinje sredinom listopada i traje do sredine prosinca, dok ljetni semestar
započinje sredinom veljače, a završava sredinom svibnja.
Novakinje s područja Zagreba i okolice na jednom mjestu stječu znanje preko vrsnih
predavača, profesora raznih teoloških predmeta. U ovoj školskoj godini, u zimskom semestru, slušale smo predavanja iz moralne teologije kod s. Ane Begić, zatim iz duhovne
teologije kod s. Marije Pehar, o prorocima nam je predavao p. Marko Matić, a liturgiku
vlč. Ivan Milovčić. Ljetni semestar je bio osvježen novim predmetima, i to, Novi zavjet
koji je predavao o. Dario Tokić, psalme smo slušali kod p. Nike Bilića, i povijest redovništva kod vlč. Stanislava Vitkovića, dok je duhovna teologija predmet koji smo slušali i u
drugom semestru. Predavanja su nas učvrstila u starim i ispunile novim znanjima, ojačale
našu vjeru i posebno nas pripremile za daljnji redovnički život.
Kraj novicijatske školske godine obilježile smo izletom na otok Krk i krstarenje do još
nekih otoka. U susret su nam izašli oci karmelićani, posebno o. Petar Janjić koji nam je
predvodio misno slavlje u njihovoj samostanskoj kapelici na Krku, i bio nam turistički
vodič cijeli dan. Gospodin nas je blagoslovio sunčanim vremenom, i bratom vjetrom koji
nam je stvarao predivne valove i učinio nam avanturističkom vožnju brodom do otoka
Košljuna. Taj otok je najpoznatiji po franjevcima, koji su ga naselili još u 15. stoljeću i
uvelike pridonijeli njegovoj infrastrukturi. Imali smo prilike posjetiti franjevački muzej
koji održavaju franjevci zadarske provincije, a koji su nas rado upoznali sa svim znamenitostima ovog otoka.
Sa Košljuna je predviđeno da odemo na otok Rab, ali brat vjetar nas je primorao da
kormilo usmjerimo obalnim morem do Golog Otoka. I nije nam nimalo žao, posljepodnevne sate proveli smo razgledavajući devastirane zgrade tamnica, tvornica, restorana i
apartmana. Mogle smo vidjeti dva svijeta: s jedne strane svijet bijednih zatvorenika, života
koji su samim dolaskom na taj otok izgubljeni, svijet tlačenih, izrugivanih i mučenih, te s
druge strane, svijet oholih vladara, bešćutnih stražara. To je događaj koji je stvarao našu
povijest i koji se ne treba predati zaboravu, zbog spomena na one koji su život izgubili
na tom otoku.
Po povratku smo uživali u moru, suncu i galebovima koji su nas zabavljali svojim
vratolomijama u zraku i na vodi. Kako se dan već približio kraju, uspjeli smo na kratko
posjetiti sestre benediktinke na otoku Krku i franjevačke trećoredce. Svi su nas s oduševljenjem dočekali. Vjerojatno znaju da primjerom svog dugogodišnjeg redovničkog života
i odanosti Bogu mogu učvrstiti naše pozive i pružiti nam nadu u budućnost našeg izbora.
Preporučivši se u njihove molitve, zahvalne svima uputile smo se natrag u kontinentalnu
Hrvatsku.
Cijeli dan nam je bio prožet pjesmom i radošću, pjesmom smo slavile Boga i iskazivale
divljenje našoj domovini. Pri povratku smo zahvalile Gospodinu večernjom molitvom
časoslova i krunicom. Mi školske sestre franjevke, sestre Služavke Maloga Isusa, Klanjateljice Krvi Kristove, Sestre milosrdnice sv. Vinka, sestre Karmelićanke Božanskog Srca
Isusova te sestre Kćeri Božje Ljubavi rastale smo se u kasnim večernjim satima ispred
katedrale, radosne što nam je Gospodin darovao ovaj dan druženja i zajedništva.
27
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
Novakinjama koje su na kraju novicijata poželjele smo blagoslov u svjedočenju poruke spasenja, a onima koje će tek ući u novicijat molimo otvoren um i srce za primanje
znanja i iskustava koje će nas obogaćivati u milosnoj godini novicijata.
28
Marina Jurišić, postulantica
ŽIVOT NA DLANU
Odgoj u vjeri
U našem samostanu na Gorici u Livnu održane su duhovne vježbe za nas kandidatice
od 17. do 21. lipnja. Voditelj duhovnih vježbi bio je fra Marko Ešegović, odgajatelj novaka provincije Bosne Srebrene. Na duhovnim vježbama sudjelovale su kandidatice iz naših
dviju provincija, bosansko-hrvatske i hercegovačke provincije.
Vjera je kad vjeruješ u ono što ne vidiš, a nagrada je u tome što vidiš ono u što vjeruješ
(Sv. Augustin). Tema duhovnih vježbi bila je Odgoj u vjeri. Započeli smo večernjim
klanjanjem u samostanskoj crkvi na Gorici, gdje smo molili za nova duhovna zvanja i
potrebe Crkve. Fra Marko je svojim bogatim sadržajem i lijepim predavanjima uvodio
u duhovne vježbe i duboka osobna preispitivanja. Doticali smo se bitnih stvari o vjeri,
odgoju i pozivu. Preispitivali smo važnost odgoja kroz vjeru, a posebno u naše vrijeme.
Razmišljali smo koliko je u našem životu važan odgoj, a koliko vjera? Koliko se družim s
Biblijom? Kako prepoznati Božji poziv? Kako ići i kako idem kroz život prepoznavši u
sebi Božji poziv?
Kroz ove duhovne vježbe preispitivale smo i svoje osobne strahove i nedostatke.
Zajednica nas prihvaća i pruža razne mogućnosti, ali bez osobnog nastojanja nema ostvarivanja. To možemo postići samo vlastitim trudom, molitvom, predanjem i zauzetošću u
zajednici.
Vjera je proces u kojem sazrijevamo kroz osobne slabosti i traženja. Svoja izlaganja fra Marko je temeljio na Bibliji i biblijskim primjerima. Jedan od najvećih primjera
predanja je Marija Majka Isusova i njezin odgovor: Evo službenice Gospodnje, neka mi
bude po riječi tvojoj! Marija nas uči da se ne bojimo odazvati na poziv kojeg nam Bog
upućuje.
Završili smo duhovne vježbe moleći Marijin zagovor i njezinu zaštitu na našim putovima. Kao što fra Marko reče: važno je imati cilj i odvažiti se na put na kojem nam se
Bog otkriva i dariva.
Hvala svima koji su nam omogućili da se susretnemo na ovim duhovnim vježbama.
Ponajprije dragom Bogu, voditelju fra Marku, našim sestrama. Nadamo se da će ove
duhovne vježbe ostaviti trag u nama i uroditi plodovima.
Slađana Ivanović,
kandidatica
29
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
Susret hrvatske katoličke mladeži
Nestrpljivo smo dočekale 8. i 9. svibanj kada smo i mi kandidatice planirale ići na
susret mladih u Zadar. Okupili smo se rano ujutro u župnoj crkvi Svih Svetih u Livnu,
gdje smo se pomolili za sretan put i primili blagoslov od župnika!
Dolaskom u Zadar domaćini mladi volonteri su nas radosno dočekali i poveli nas
na poluotok kako bi mogli vidjeti staru gradsku jezgru. Tu smo srele i pozdravile mlade
iz svojih rodnih župa i druge nama poznate i drage osobe. Bilo je dirljivo doživjeti tako
veliki skup mladih hodeći u procesiji i noseći križ i zastavu Susreta.
U popodnevnim satima molila se krunica koju su predvodili mladi iz svih krajeva.
Nakon toga, nadbiskup domaćin mons. Želimir Puljić, pozdravio je sve hodočasnike.
Slaveći svetu euharistiju u propovijedi je poručio nama mladima da je Isus jedini i pravi
trs, a mi da smo njegove loze. Da bi naša radost bila potpuna trebamo se držati Trsa i ne
dozvoliti da postanemo loza koja ne donosi plod. Ovom usporedbom iz Evanđelja Isus
i nama želi otvoriti oči za stvarnost, koja nam mnogo puta izmiče ispred očiju u svijetu
u kojem živimo. Ta stvarnost, koja se može prepoznati i otkriti čistim srcem i osjetiti u
darivanju i spremnosti na žrtvu, nudi nam se u slici vinograda, trsa i loze, naglasio je nadbiskup Puljić. Pozvao je sve mlade da krenemo dalje hrabro u život sa Isusom naglasivši:
Neka vas on povede u avanturu, u svoj rodni i plodni vinograd. Dopustite mu da vas
napoji vinom svoje ljubavi. Otvorite mu svoja srca. Otvorite svoje uši kako biste čuli i
razumjeli njegovu poruku. On vas poziva da budete radosni.
U izuzetno dobroj organizaciji za nas su brinuli župljani župe Posedarje. Mi kandidatice
bile smo smještene kod gostoljubive gospođe Ane i njenog muža, koji su se nakon puno
godina života u Americi ponovno vratili u svoj rodni kraj. Obradovali smo ih svojim
dolaskom. Zahvalne smo im za njihovu gostoljubljivost.
U nedjelju 9. svibnja sudjelovale smo na misnom slavlju u kapeli Duha Svetoga do koje
se dolazi brodicom. Nakon mise i druženja sa župljanima uslijedio je ručak pripremljen
od domaćina. U predvečerje istog dana krenuli smo prema Livnu. Zahvalni Bogu za još
jedan ovako lijep susret i iskustvo koje će nam svakako ostati u sjećanju vratili smo se
svojim domovima.
Slađana Radovac, kandidatica
Putem Istine u Život
Uoči nedjelje Dobrog pastira, nedjelje kada Crkva na poseban način moli za duhovna
zvanja, 24. travnja u našem samostanu u Držićevoj organizirana je duhovna obnova za
mlade. Postulantice, novakinje i juniorke, sa svojim odgajateljicama kao i kućnim sestrama
animirale su susret uz promišljanja, molitvu, pjesmu i druženje. Razmišljali smo o životu
kao daru, kao pozivu Božjem i našem odgovoru na taj dar.
Kroz predavanje s. Ljubice Stjepanović na temu Život - dar i zadatak, te razgovor i
prigodnu meditaciju razmišljali smo o tome koliko vrednujemo život, koliko i kako shvaćamo ljude koje susrećemo na životnom putu, te što Bog traži od svakoga od nas danas.
U današnjem društvu, koje iz svega pokušava dobiti nešto korisno - materijalno, često se
zaboravlja tražiti sadržaj za život duše. Duhovni život postaje predmetom osrednjosti, i
30
ŽIVOT NA DLANU
kao takav se odražava u međuljudskim odnosima. No, Isus dolazi s Radosnom viješću: Ja
dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju (Iv 10,10).
Životom se danas često čini ono što život nije. Život jest dar, ali je i zadatak. Životnim putem je lakše hoditi rasterećen od suvišnih stvari, kojima je danas teško odoljeti,
pomažući drugima da se odvaže krenuti Putem Istine u Život, i imajući na putu prave
suputnike. U susretu sa svojim vršnjacima, mladima, uočavam da mnogi ne shvaćaju
vrijednosti pravog prijateljstva - pravog Prijatelja. Za mnoge je Bog udaljen koji je tu
kad nešto u životu ne ide po planu i kojem eventualno zahvaljujemo za dobra. Tek neki
shvaćaju da je On osoba, postao čovjekom, kako bi nam pokazao da ne prezire ljudskost,
da je On osoba koja nas poznaje bolje nego ijedan drugi naš prijatelj, i da s Njim možemo
razgovarati hodeći putem života. Prečesto zaboravimo da je Bog onaj koji nas je stvorio
i to od običnog praha, a koji je tom prahu udahnuo Dah svoga života. Upravo je to ono
što nas čini posebnima, što nas čini sličnima Bogu.
Lijepo je vidjeti lica koja sjaje nakon susreta s Bogom, srca koja su se napunila na
izvoru na kojem se mnogi nama jednaki napajaju. Zato smo uvijek zahvalni Bogu i svima
koji se trude prirediti nam ovakve susrete koji otvaraju nove vidike. Ovaj susret nije bio
susret samo sa samim sobom, nego, prije svega, susret s drugima koji su jednaki, a opet
različiti po svojim životnim stavovima i putovima. Svatko je mogao ponijeti sjeme koje će
s vremenom rasti i donijeti plodove.
A kako bi mladi malo bolje upoznali našu Provinciju - povijest, život i djelovanje
- prikazale smo to kroz prezentaciju. Kroz riječ i sliku upoznali su ukratko povijest naše
Družbe, naš put formacije. Također smo mladima predstavile i list našeg početnog odgoja - Pax.
Međusobnom upoznavanju su posebno pridonijele igre koje su provjeravale povjerenje, sigurnost i spontanost. Pokušali smo učvršćivati stara, ali i graditi nova poznanstva,
koja će biti odraz Božanske ljubavi. Takav odnos može ljudskom licu vratiti dostojanstvo
koje je dobio kad je stvoren na sliku Božju, kako bi čovjek ponovno u svom, ali i u licima
drugih mogao vidjeti odraz Božjeg lica. Vrhunac našega susreta je bilo zajedničko klanjanje u sestarskoj kapeli, a potom euharistijsko slavlje u crkvi Sv. Obitelji, koje je predslavio
vlč. Mirian Šuvak. Uputio nam je riječi poticaja i ohrabrenja u hodu za Kristom.
Dan je bio ispunjen i protekao brzo, no vjerujem da je kako u meni tako i u drugima
ostavio onaj trag koji potiče da uistinu u svom životu, u svojoj životnoj sredini, u susretu
s drugima krenemo kao glasnici Velikoga Kralja - da svijetu kažemo što je Ljepota. Andrijana Dankić, novakinja
31
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
Riječ je živa kad život govori
Radost i volja za životom isijavale su iz očiju
mladih koji su se okupili 2. svibnja u Varešu.
Sestra Snježana Pavić nas je, uime sestara, srdačno pozdravila i izrazila nam dobrodošlicu.
Zatim je s. Lidija Jurišić s mladima iz Jajca animirala molitvu kojom smo slavili Boga.
Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv.
Mihovila Arkanđela predslavio je fra Danijel
Rajić. U propovijedi govorio je okupljenim
mladima o Božjem pozivu. Poslije svete mise
fra Danijel je nastavio sa kratkim izlaganjem na
istu temu. Prateći pomno uvjerljivi govor fra
Danijela, shvatili smo važnost odaziva na Božji zov. Osobito zanimljiv zadatak za rad po
skupinama odrazio se u odgovorima na pitanje naših osobnih doživljaja Crkve, svećenika,
redovnika i redovnica.
Ja sam se našla u skupini sa deset drugih osoba. Potrudili smo se što iskrenije odgovoriti na zadana pitanja. Bilo je zanimljivih, neobičnih, ali iskrenih doživljaja. Važno je
shvatiti da su i radnici u Gospodnjoj žetvi tek glinene posude koje jedino u suradnji s
Bogom mogu ispuniti svoje poslanje.
Grad Vareš je odjekivao radošću i smijehom razigrane mladosti. Gospodinu zahvaljujemo na lijepom vremenu koje nam je omogućilo da rekreativni dio provedemo vani.
Nakon igre, s. Samuela Klaić i s. Snježana Pavić su nam prikazale reportažu o samostanu sestara u Varešu. Srce nam je ganula priča o djeci o kojoj brinu sestre. Kako je u
našem radu po skupinama došlo do izražaja da smo nedovoljno informirani o životu i
radu sestara, s. Dražana Radman nam je progovorila i opširnije nas upoznala o povijesti,
životu i radu sestara franjevki koje su nas na ovaj susret okupile.
Na licima sestara mogli smo iščitati želju da susret ostane urezan u naša srca. Zahvalne
našim sestrama za sve što smo primile na dar tijekom dana i u nadi da ćemo se ponovno
sresti, pozdravili smo se s novim prijateljima. U duhu obnovljeni krenuli smo svojim
domovima, nadajući se ponovnom susretu.
Mia Kalaica
VIII. razred, Bugojno
32
ŽIVOT NA DLANU
Život kao dar i zadatak
Od 4. do 6. lipnja u Bugojnu je održan seminar
za djevojke sedmog i osmog razreda osnovne škole na temu Život kao dar i zadatak.
Beskrajno smo zahvalne Bogu i sestrama koje
su odlučile povesti nas na seminar u Bugojno, jer
to što smo tamo vidjele, naučile i doživjele učvrstilo je naše nastojanje da svoj život prihvatimo
kao dar od Boga ali ujedno da shvatimo da nam je
taj isti dar i zadatak.
Seminar su vodile s. Blaženka Franjičević i s.
Ines Vujica a s. Marija Mihaljević i s. Iva Klarić su
pomagale u radu. Na seminaru je sudjelovalo 25
djevojaka.
Susret smo započele upoznavanjem. Upoznale smo sestre koje će animirati trodnevni
seminar. Na poseban način upoznale smo se sa djevojkama iz župa: Nove Bile, Viteza,
Livna, Bile kod Livna, Ljubunčića, Podmilačja i Jajca.
Predavanja o smislu života, životu kao daru i zadatku, te razne meditacije potaknule su
nas na dublja promišljanja o vlastitom životu. Sestra Ines je u svom predavanju naglasila
važnost cjelovite osobe. Bog nas je stvorio na svoju sliku i podario nam dušu i tijelo.
Takvo shvaćanje temelj je u izgrađivanju vlastite osobnosti. Također je istaknula da je
važno znati čime hranimo svoju dušu. Već sada trebamo naučiti dati nešto od sebe a ne
samo tražiti i očekivati od drugih, od života.
U radu po skupinama mogle smo više i dublje promišljati naš vlastiti svijet, naš život
i svoje konkretno stanje i nastojale smo prepoznati vrednote koje živimo u današnjem
svijetu. Puninu našem druženju dalo je čitanje biblijskih tekstova, pjevanje duhovnih pjesama a vrhunac svega bilo je euharistijsko slavlje koje smo slavili u župnoj crkvi.
U večernjim satima sestre su nam upriličile trenutke rekreacije. Zaista je bilo milosno
biti sudionikom ovoga zajedništva gdje se na poseban način moglo doživjeti da smo
sestre bez obzira u kojem kraju naše Bosne živimo.
Zahvalne smo Bogu za ove dane. Također mu zahvaljujemo i za naše sestre koje su
animirale seminar i one koje su krijepile naše tijelo. Hvala vam sestre za gostoprimstvo,
otvorenost i nesebično darivanje koje nam je svaka od vas na svoj način darovala.
U nadi da ćemo imati priliku biti sudionicama novih susreta ili ih drugima preporučiti,
zahvalne smo vam za sve.
Lea Pipunić
VII. razred, Jajce
33
NAŠI POKOJNI
Sestre naše Kongregacije
† s. M. Miroslava Petričević,
živjela 90 godina, u Kongr. 69 godina,
preminula 20. 03. 2010, Split
† s. M. Angela Bordon, živjela 84. godine,
u Kongr. 63 godine,
preminula 24. 03. 2010, Asuncion
† s. M. Albina (Marija Dorotea) Tonih,
živjela 83 godine, u Kongr. 53 godine,
preminula 13. 04. 2010, Rim
... blaženi koje ti
nađes po volji
presvetoj svojoj,
jer druga im smrt
nauditi neće.
Sv. Franjo
† s. M. Dobrila Lisica, živjela 86 godina,
u Kongr. 62 godine, preminula 14. 04. 2010, Split
† s. M. Benigna (Cecilij) Tomaž,
živjela 88 godina, u Kongr. 53 godine,
preminula 17. 04. 2010, Bleiburg/Pliberk
† s. M. Elizabeta (Manda) Nedić, ž
ivjela 84. godine, u Kongr. 56 godina,
preminula 18. 04. 2010, Livno
† s. M. Bernadette Bratina,
živjela 91. godinu, u Kongr. 73. godine,
preminula 01. 05. 2010, Lemont
Članovi obitelji naših sestara
† Niko Antolović, brat s. Ane Antolović
† Anđa Nujić, sestra s. Vitomire Jurič
† Ivo Antolović, otac s. Jelene Antolović
† Kata Radošević, majka s. Marine Radošević
† Fra Franjo Stjepanović, brat s. Branke Stjepanović
34
NAŠI POKOJNI
U spomen
† S. M. Elizabeta (Manda) Nedić
Sestra Elizabeta, krsnim imenom Manda, rođena je 23. siječnja
1926. u Tolisi, od oca Mate i majke Ane, rođene Lukačević kao
treće od šestero djece.
Dana 3. siječnja 1948. Manda ulazi u našu Zajednicu i započinje
redovničku formaciju u Visokom. U postulaturu je primljena 30.
ožujka 1952. također u Visokom, a godinu novicijata započela je
14. kolovoza 1953. u Virovitici. Prve zavjete položila je na Veliku
Gospu, 15. kolovoza 1954. u Virovitici, a doživotne 27. listopada
1957. u Sarajevu.
Gotovo čitav redovnički život, s. Elizabeta je služila kao kuharica. Djelovala je u franjevačkim samostanima i župama diljem Bosne: Kraljevoj Sutjesci, Visokom, Gorici, Tolisi,
Fojnici, Tramošnici, Ulicama, na Ilidži u Sarajevu. U Hrvatskoj djelovala je u Virovitici i
Kloštru Ivaniću te u Italiji u Rimu. Službu predstojnice vršila je u Livnu od 1963. do 1966,
u Virovitici od 1966. do 1969., i u Tolisi od 1969. do 1970. godine.
Od 2003. živjela je u našoj kući na Gorici u Livnu gdje je i preminula 18. travnja 2010.
u 85. godini života i 56. godini redovništva.
Sveta misa zadušnica slavila se u samostanskoj crkvi sv. Petra i Pavla na Gorici u
Livnu u ponedjeljak, 19. travnja u 12.00 sati. Nakon svete mise sestre, svećenici i rodbina
ispratili su s. Elizabetu na vječni počinak na groblje sv. Mihovila na Gorici u Livnu gdje
je pokopana.
Počivala u miru Božjem!
s. Kata Karadža
Riječ oproštaja
Drage sestre, draga sestro Janjo, draga rodbino i prijatelji naše pokojne s. Elizabete,
poštovani gvardijane fra Marko, cijenjeni svećenici, dragi vjernici.
Jučer, u ranu zoru vazmene nedjelje, naša s. Elizabeta dovršila je svoj zemaljski životni put.
Sestra Elizabeta, krsnim imenom Manda, rođena je 23. siječnja 1926. u Tolisi, od oca
Mate i majke Ane, rođene Lukačević kao treće od šestero djece. U ravnoj Posavini rasla
je uz roditelje sa svojim sada već pokojnim bratom Markom, pokojnim sestrama Marom,
Katom i Lujom te ovdje prisutnom sestrom Janjom.
Dana 3. siječnja 1948. Manda ulazi u našu Zajednicu i započinje redovničku formaciju u
Visokom. U postulaturu je primljena 30. ožujka 1952. također u Visokom, a godinu novicijata započela je 14. kolovoza 1953. u Virovitici. Prve zavjete položila je na Veliku Gospu,
15. kolovoza 1954. u Virovitici, a doživotne 27. listopada 1957. u Sarajevu. Bile su to burne
i teške poratne godine koje su i na našoj mladoj Provinciji ostavile duboke tragove.
Gotovo čitav redovnički život s. Elizabeta je služila kao kuharica. Djelovala je u franjevačkim samostanima i župama diljem Bosne: Kraljevoj Sutjesci, Visokom, Gorici, Tolisi,
Fojnici, Tramošnici, Ulicama, na Ilidži u Sarajevu. U Hrvatskoj djelovala je u Virovitici i
Kloštru Ivaniću te u Italiji u Rimu. Službu predstojnice vršila je u Livnu od 1963. do 1966,
35
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
u Virovitici od 1966. do 1969, i u Tolisi od 1969. do 1970. godine. Od 2003. živjela je u
našoj kući na Gorici u Livnu gdje je i preminula.
Dok promatramo životni tijek nekih osoba, kao da iščitavamo stranice Biblije koje pred nas
donose posebnosti i vrline biblijskih likova. U redcima Sirahove knjige o vrsnoj ženi, gdje stoji
zapisano da više vrijedi ona, nego biserje, kao da prepoznajem govor i o našoj s. Elizabeti.
S povjerenjem u Božju pomoć s. Elizabeta je pristupala svakom poslu koji joj je bio
povjeren a marnim rukama radila je strpljivo i predano. Tiho je, nenametljivo i zahvalno
živjela svoju svakodnevicu. Čestim svraćanjem u kapelu prije i poslije rada mnoge je pratila
svojom molitvom, a njezin samozatajni život obilježen je odanošću prema Zajednici. Mi
sestre koje smo živjele sa s. Elizabetom možemo s ponosom reći da je bila naša sestra koju
je krasio majčinski topli pogled, suza i osmjeh. Širila je oko sebe toplinu doma. S ljubavlju
nas je dočekivala u kuhinji a mi smo rado navraćale, pogotovo kada smo znale da nas čekaju
nama sestrama dobro poznate Elizabetine buhtle, krafne, putice ili toliška pogača.
Unatoč zahtjevnom radu u kuhinji posvećivala se izradi ručnih radova. Jedna je od
rijetkih sestara koja je radila ručni rad tvz. necanje. Prilikom necanja svaka nit je jako
važna. Traži pažnju. Mogle bi reći da je ovaj delikatni rad oplemenjivao s. Elizabetu, što
se odražavalo u njezinom plemenitom i pažljivom ophođenju sa osobama.
Bila je svjesna i svojih ljudskih slabosti koje je glasno priznavala. Na svoje poteškoće i
umor rijetko se žalila, a kad bi se dogodilo da se i požali uvijek je bilo popraćeno sa Bogu
hvala, neka bude Njemu za ljubav.
Posljednje godine svoga života naša s. Elizabeta je prošla školu nemoći i trpljenja. U
zadnje vrijeme bolest ju je potpuno shrvala. Najteže joj je palo kada ju je zadesila očna
bolest od koje je gotovo potpuno oslijepila. Ali s. Elizabeta gledala je očima duha, uočavala i najmanje znakove pažnje, i pritom govorila: Hvala ti! Bog te blagoslovio! Uistinu,
ljubav ima snagu kojom može vidjeti i skrovitu stvarnost.
Želeći u ovom trenutku oproštaja zahvaliti na svemu čime nas je obogatila, poslužit ću
se riječima koje je s. Elizabeti, pri povratku sa službe iz Rima 1996. godine, napisala naša
tadašnja vrhovna predstojnica s. Natalija Alvarenga. Između ostalog ona piše:
Predraga moja s. Elizabeta! Približava se trenutak Tvojega povratka u tvoju dragu
Domovinu, u Tvoju Provinciju. Zahvaljujem Ti za Tvoje dragocjeno svjedočenje. Gledali
smo u Tebi dar Božji, dar u poniznosti učvršćen. Hvala Ti za velikodušnu raspoloživost
i sestrinsku dobrohotnost. Sve je to dar koji Ti je dao Onaj koji Te ljubi, a Ti si znala taj
dar razviti u plod hodajući putem malenosti.
Hvala zajednici sestara u Livnu, osobito sestrama čijoj brizi je bila povjerena s. Elizabeta. Zahvaljujemo liječnicima medicinskog centra u Livnu. Hvala svećenicima i svima
vama koji ste došli ispratiti našu sestru na vječni počinak.
Uime svih sestara i osobno izražavam sućut sestri Janji kao i cijeloj rodbini s. Elizabete.
Draga s. Elizabeta, opraštajući se od tebe uime svih sestara naše Zajednice izričem
Ti riječi zahvale. Patnja koju si podnosila s mirom, oproštenje koje si od svih tražila,
zahvalnost koju si u svemu iskazivala, te sestrica smrt kojoj si se radovala duboko su te
povezale sa sv. Franjom po čijem si primjeru slijedila stope Kristove. Hvala ti sestro za
svijetli primjer franjevačke malenosti i jednostavnosti.
Sestro, neka Ti Gospodin bude vječna nagrada. Zagovaraj nas pred licem Božjim.
s. Ivanka Mihaljević
provincijska predstojnica
36
NAŠI POKOJNI
Propovijed gvardijana franjevačkog samostana na Gorici
Draga s. Ivanka, provincijalna predstojnice, draga s. Anđelka, predstojnice samostana
Krista Kralja sestara franjevki na Gorici, drage sestre franjevke i druge sestre, draga braćo
svećenici, draga rodbino i prijatelji s. Elizabete.
Slavi Uskrs onaj koji sudjeluje svojim životom u životu Umrlog i Uskrslog Krista (Rim
6,3-11). Radi se o umiranju s Njim da bismo i živjeli s Njime. Vodilja je života s. Elizabete:
Bože moj i sve moje! prava franjevka.
U današnjim liturgijskim čitanjima uskrsnog vremena pronalazimo snagu Uskrsloga
koji nam ispunja život i s kim možemo pobijediti i samu smrt. Ljudi traže Isusa iz različitih motiva. Ovima iz evanđelja Isus izričito kaže: Zaista, zaista, kažem vam ne tražite
me jer ste vidjeli znakove, nego jer ste jeli one kruhove i nasitili se. Nastojte sebi pribaviti
ne propadljivu hranu, već hranu koja ima trajnost za život vječni i koju će vam dati
Sin Čovječji, jer njega za to ovlasti Bog Otac! Iz ovih riječi vidljiva je Isusova pedagogija,
Isusov odgoj kojim odgaja i nastavlja odgajati ljude da traže bitno za svoje srce, za svoj
život, za vječni život. Ovi su ljudi tražili u njemu svoje osnovne svagdanje potrebe, potrebe ovoga svijeta, ali njihova glad još nije prožeta vjerom. Oni još nisu razumjeli što bi
trebali tražiti u Isusu, tko je Isus za njih, koji je dar donio od Oca i koju bi ljubav trebali
pokazati prema njemu. Možemo se i mi pitati koje su istinske želje našega srca? Što nas
goni u našem traženju za svagdanji život? Koje nas motivacije gone na djelovanje ili na ne
djelovanje? Budimo iskreni prema sebi i vidjet ćemo da uvijek ne nalazimo Isusa Krista u
kojega vjerujemo u središtu svoga srca. Dao nam je zapovijed da ga volimo svim srcem,
svom snagom, svom dušom, čitavim životom. Isus pomaže ljudima iz svog prijateljstva
prema njima da upoznaju sebe i da svoje srce očiste za njega: Tražite hranu za život
vječni koju će vam dati Sin Čovječji. I nastavlja ova hrana nije utopija, nije san, ja sam
došao dati vam ovu hranu. Samo Bog, iz dana u dan, sposoban je nahraniti naše srce i dati
potpuni smisao našem životu.
Evanđelist Ivan u čudu umnažanja kruha ističe da su lađe stigle blizu mjesta gdje su jeli
kruh pošto je Gospodin zahvalio (Bogu). Čudo je povezano sa zahvalom Bogu. Prije nego
je učinio ovaj znak Isus moli molitvu blagoslova - tj. molitvu kojom se blagosiva Bog,
molitvu hvaljenja Boga i zahvale Bogu kao što je to učinio na Posljednjoj večeri. Ovo
je duboka pouka nama, ako želimo umnožiti kruh, moramo zahvaliti Bogu za ono što
smo i što smo primili od njega. Kada zahvaljujemo Gospodinu dajemo nešto i drugima
to je umnažanje onoga što dajemo jer to činimo u suglasnosti s Božjom darežljivošću,
s Božjom dobrotom. Sretra Elizabeta (čije ime znači Bog je na ovo prisegao) od ovog
kruha vječnoga života je živjela ispunjajući volju Božju. Isus izričito naglašava da je samo
jedno djelo Božje: da vjerujete u onoga koga je on poslao.
Sestra Elizabeta je redovnica školska sestra franjevka Krista Kralja Bosansko-hrvatske
provincije koja se potpuno posvetila nasljedovanju Krista primajući od njega i dar vjere u
krštenju i redovničkim zavjetima koja je prerasla u dar ljubavi i dar nade. Središte i uporište njezina života bio je sam Krist kojemu je služila u poniznosti, predanosti i radosti.
Tako su i njezina djela koja je činila bila djelo Kristovo u njoj, a ta djela nisu nipošto
malena i susestre i drugi koji su s njom živjeli to svjedoče. S. Elizabeta, zahvaljujemo ti za
sve što je Krist učinio po tebi za čovjeka i čovječanstvo, uživaj u blizini svoga Uskrsloga
i živoga Zaručnika. Amen.
fra Marko Semren
37
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
ZAHVALE
† s. Vatroslava Šimundić
Poštovane sestre franjevke!
Duboko smo dirnuti pažnjom i suosjćanjem povodom smrti naše kćeri i sestre
– s. Vatroslave i još jedanput vam zahvaljujemo za sav trud i brigu oko pokojnice.
Zahvaljujemo vam što smo u ovim teškim trenutcima doživjele vašu blizinu. Hvala
vam za svaku riječ utjehe i sućuti. Neka vas dragi Bog za sve nagradi i prati kroz
vaš život.
Zauvijek zahvalna
majka Božena sa obitelji Šimundić i Šimunec
† Niko Antolović
Najiskrenije zahvaljujem svima koji su meni i mojima bili blizu u trenucima žalosti
za mojim pokojnim bratom. Pokojni Niko je bio skroman, jednostavan čovjek koji
je svima pristupao iskreno i otvoreno, rado se družio s ljudima i oni s njime, pomagao drugima i oni njemu, prihvaćali su ga i poštovali mnogi te ispratili na vječni
počinak.
Od srca hvala sestrama, svećenicima, rodbini, susjedima i prijateljima za blizinu
koju smo doživjeli, svima koji su nam uputili izraze sućuti i došli na njegov posljednji
ispraćaj.
Uime najbliže rodbine i moje osobno
s. Ana Antolović
† Pera Ančić
Pera Ančić, naša strina i tetka umrla je 30. ožujka ove godine u 92. godini života. Molimo da joj Otac nebeski daruje mjesto u svome kraljevstvu. Hvala svećenicima i sestrama
koji su došli ispratiti našu strinu na vječni počinak. Hvala i svima vama koji ste nam na
bilo koji način izrazili sućut. Počivala u miru Božjem!
Zahvalne
s. Lavrencija, s. Karmela i s. Dragica Tikvić
† Anđa Nujić, rođ. Jurič
U milosnom vremenu naše Nebeske Majke, u mjesecu svibnju, svidjelo se Gospodaru
života uzeti moju dragu sestru Anđu. Zahvaljujem ponajprije svojim kućnim sestrama u
Držićevoj koje su mi omogućile da je mogu posjećivati u zadnjim danima, kad joj je bilo
najteže. Moja joj je prisutnost puno značila. Zahvaljujem i onima koji su svojim posjetima, molitvama, telefonskim ili pismenim izrazima sućuti bili uz mene i moje najbliže. Još
jednom, svima iskreno hvala!
s. Vitomira Jurič
38
NAŠI POKOJNI
† Ivo Antolović
Drage sestre, uime moje mnogobrojne obitelji i rodbine kao i osobno od srca se zahvaljujem svima vama koje ste došle na posljednji ispraćaj moga oca. Mnoge od vas su
doživjele, kao i ja sada, kad smo u najtežim trenucima i kad moramo ispratiti na posljednji
počinak tako drage i bliske osobe, koliko znače blizina i prisutnost sestara na sahrani
dragog pokojnika. To je utjeha sestri i svjedočanstvo našeg zajedništva rodbini, prijateljima i svima prisutnima. Hvala vam na toj osjetljivosti uime svih. Zahvaljujem, također,
sestrama koje su mi na druge načine bile blizu i izrazile svoju sućut osobno, telefonski,
porukom ili na bilo koji drugi način.
Hvala vam, drage sestre, koje ste zajedno sa mnom molile za mog oca dok je bio
teško bolestan. Posebno se zahvaljujem sestrama i fratrima u Novom Šeheru koji su bili
podrška mojoj obitelji. Zahvaljujem sestrama koje su više puta nabavile i poslale neophodan sanitarni materijal za njegu nepokretnog bolesnika.
Neka vam Gospodin za dobrotu udjeli obilje milosti, a pokojnom mom tati pokoj
vječni!
s. Jelena Antolović
† Fra Franjo Stjepanović
Vjerujem da Otkupitelj moj živi
i da ću u posljednji dan uskrsnuti iz zemlje!
Dana 21. lipnja 2010. godine, blago je u Gospodinu preminuo naš brat, stric, ujko,
član franjevačke provincije Bosne Srebrene, prijatelj… fra Franjo Stjepanović u bolnici u
Brčkom.
Bogu smo zahvalni za dar fra Franjina redovničkog života, koji je on bezuvjetno živio s
nama i među nama. Našem bratu, stricu-adži, ujki Franji zahvalni smo za svjetlo i tragove
njegove dobrote u našim životima. Zahvalni smo za veliko srce za sve one kojima je bio
upućen i kao čovjek i kao svećenik-redovnik. Dobri Bog neka mu bude vječna nagrada.
Uime braće, sestara i njegove mnogobrojne rodbine zahvaljujemo svima vama, dragi
svećenici, drage sestre, dragi prijatelji, koji ste došli ispratiti našeg dragog fra Franju na
vječni počinak. Hvala svima vama koji ste na bilo koji način bili blizu i izrazili svoju
vjerničku sućut. Hvala za podijeljene trenutke boli i za vaše molitve.
Samo Bog je ljubav moja, svoje srce predajem, ljubim jer si Bog Ti pravi, svom se
dušom uzdam (…) Kad se lomi srce moje i kad duša umire, vječni Oče, stijeno moja, Ti
joj spas i pokoj daj (…). Dobri Bože, udijeli nagradu vječnog mira našem fra Franji.
s. Branka, fra Nikica, s. Ljubica i fra Marko Stjepanović
o. Anđelko i s. Ana Jozić
vlč. Ivo Mičić
39
PRILOZI
Kongregacijski list
PIJUĆI NA „VRELU ŠTO VRI I TEČE, IAKO JE NOĆ“
(prema: sv. Ivan od Križa, Pjev duše koja kliče)
Od 7 do 11. svibnja ove godine, u kongresnom centru „Ergife“ u Rimu, održana je
Plenarna skupština međunarodne Unije vrhovnih predstojnica (UISG - Unione internazionale delle superiore generali) koja svake tri godine okuplja vrhovne predstojnice
iz cijeloga svijeta. Ove godine okupilo ih se oko 800. Izabrana tema za ovu skupštinu
formulirana je riječima sv. Ivana od Križa prema poznatom tekstu „Pjev duše koja kliče:
“Znam Izvor koji teče i vri u meni iako je noć“.
Redovništvo živi danas situaciju koju bismo mogli okarakterizirati kao vrstu „noći“:
preispitivanje smisla života i poslanja, brojčanog osipanja, lišeno sigurnosti i prestiža
prošlih vremena, u muci kako progovoriti jezikom razumljivim novim naraštajima i često
zbunjeno i obeshrabreno pred situacijama tame našega vremena i svijeta u kojemu živimo, ne znajući kako i gdje unijeti svjetla, probuditi nadu. Izabrana tema za ovu skupštinu
imala je za cilj posvjestiti bitno za naš život i svjedočenje: Duh koji prebiva u nama ne
prestaje tažiti našu žeđ na Vrelu koje u nama vri i teče, koje nas hrani i „zavodi“, pozivajući nas da proročkim svjetlom rasvjetljujemo situacije tame našeg vremena i da hrabro
nastanimo nove horizonte. Budućnost redovništva je: živjeti u punini mistiku i proroštvo.
Zadanu temu nastojali su produbiti predavačice odnosno predavači koji pripadaju različitim kulturama i formaciji koju su prošli, uključujući i jednog rabina
Prvoga dana govorio je Ciro Garcia, karmelićanin, na temu: MISTIKA I PROROŠTVO
- STIL ŽIVOTA I NOVI AREOPAGI. On je naglasio da se redovničko posvećenje ne
može razumjeti izvan mistike nasljedovanja Krista i suobličenja njemu. S druge strane ne
postoji posvećenje bez poslanja. Samo posvećenje življeno kao predanje Bogu, kao ljubav
prema Kristu i kao služenje narodu Božjem već je poslanje, apostolat. Govoreći o novim
areopagima, tj. mjestima na kojima naviještamo i svjedočimo Kraljevstvo Božje, predstavio
ih je ne toliko kao područja djelovanja, nego prije kao stil života, kao temeljne stavove koji
trebaju prožimati cijelu apostolsku djelatnost. Tako među areopagima mistike ističe:
- osobno življenje vjere,
- slušanje Riječi,
- iskustvo Boga u svagdanu,
- svjedočanstvo vjere u Crkvi kao urgentna potreba; današnji čovjek, kako je u
svoje vrijeme isticao i Pavao VI., ima više potrebu za svjedocima nego za učiteljima i
spreman je slušati samo one učitelje koji su u isto vrijeme i svjedoci.
Među areopagima proroštva, navještaja, neodvojivim od gore nabrojanih, p. Garcia
ističe:
- Polaziti iz situacije „izgnanstva“: redovništvo je danas kao nekoć narod Božji
Izrael koji bijaše lišen svih svojih sigurnosti oslonaca.
- Stvarati dom, zajedništvo u svijetu u kojemu dom i obitelj proživljavaju duboku
krizu. Redovništvo je pozvano ponuditi svijetu jedan od velikih znakova jednostavno
40
PRILOZI
nazvan: kuća, dom: otvoren, gostoljubiv, bratski, mjesto slušanja Riječi Božje, dijeljenja
života, susreta s Kristom koji ozdravlja naše manjkavosti, naše podjele, naše padove.
- Humanizacija, očovječenje, kao odgovor na mnoga „ropstva“ i idole našeg vremena kao što su: individualizm, pretjerani i neodgovorni konsumizam, uspjeh po svaku
cijenu itd. Redovništvo će biti sposobno humanizirati našu kulturu i naše društvo samo
ako to uspije učiniti sa svojim vlastitim članovima!
- Mudrost malih znakova jedan je od areopaga proroštva danas: nasuprot veličini
zala koje surećemo i koji nas čine bespomoćnima, možemo upasti u rizik preziranja onoga
što je maleno u potrazi za globalnim rješenjima. A Bog je uvijek djelovao po onome što
je maleno i nas poziva da činimo male, ali stvarne korake, da budemo znak ponizan, ali
izražajan; redovništvo je pozvano da samo kao takvo bude znak Kraljevstva Božjega: po
bratskim odnosima, radosti, nadi, gostoljublju, širokogrudnosti, hrabrosti, besplatnosti.
Drugi predavači su na svoj način doticali i nastojali produbiti neke elemente spomenute
u uvodnom izlaganju p. Garcie. S. Judette Gallares govorila je o temi: OTVORITI SRCE
SLUŠANJU - POSTATI MISTICI I PROROCI DANAS. Kao polazište za svoju temu
uzela je lik Lidije iz Dj 16,11-15.40 i njezino obraćenje koje se događa kad joj Bog otvori
srce slušanju Riječi. Proces obraćenja koji traje cijeloga života budi mistični i proročki
duh. Najbolji način za razumjeti taj proces je promatrati onog tko se obratio.
Temu POZVANE RASVIJETLITI PROROČKIM SVJETLOM SVIJET TAME
predstavila je s. Liliane Sweko govoreći iz konteksta afričkog kontinenta. Naglasila je da
je i u današnjem svijetu, zahvaćenom tamom, Bog prisutan i vidljiv po mnogima koji mu
služe u vjernosti. Neke od tih je spomenula po imenu.
Zanimljivo predavanje TEOLOGIJA EMPATIJE održao je Arthur Green, rabin, koji
je sam sebe predstavio kao Židova, pripadnika neohasidizma. Govorio je kako oni, suvremeni rabini, nastoje služiti narod, koji, iako sekulariziran u svagdanjem životu, traži
smisao iako ga ne zna definirati klasičnim religioznim rječnikom. U formaciji novih rabina važno je pomoći im rasti u vlastitom zvanju rabina, daje im se formacija o tome kako
„njegovati vlastiti unutarnji vrt“, a ona uključuje molitvu - osobnu i zajedničku, duhovno
vodstvo, studij izvora, Tore prije svega. Odgovorio je i na brojna pitanja koja su doticala
odnose judaizma i kršćanstva, ali i današnjih odnosa između Židova i naroda na Bliskom
Istoku s bolnim pitanjima mira i pomirenja.
Posljednje predavanje GRANA BADEMA I KIPUĆI LONAC (Jer 36,1-32) p. Brune
Secondina, karmelićanina, koje kao pozadinu ima tekst proroka Jeremije, stavilo je naglasak na dvije stvari. Prvo: badem koji procvjeta prije ostalih biljaka naviješta dolazak
novog godišnjeg doba; tako i Riječ Božja naviješta unaprijed Božje djelovanje, a prorok
je njegov navjestitelj, onaj koji stoji „na straži“. Iako naizvan sve izgleda katastrofično
(kipući lonac), vrijeme nade klija zajedno sa svim time, klija iznutra zahvaljujući vjernosti
Božjoj i čvrstoj ustrajnosti proroka. Primijenjeno na stvarnost današnjeg svijeta i redovništva u njemu ovo znači: iznova vrednovati svoj poziv, iskustvo početaka - nismo si sami
izmislili svoju karizmu. Iako dio redovničkih ustanova poznaje muku preživljavanja ili
krhkost proljeća koje nije u punini još nastupilo, ne možemo gubiti nadu. Sadašnja kriza
je kao kipući lonac, zato trudimo se biti procvjetala grana badema koja naviješta novo
vrijeme. Jer, unatoč naporima i nevoljama, „svjetiljka Božja nije još utrnuta“(1 Sam 3,3).
Poslije predavanja odvijao se rad u malim skupinama i u dijalogu s predavačima koji
su odgovarali na postavljena pitanja i produbljivali neke stvari iz svojih izlaganja kada je
to bilo traženo od njih. Program plenarne skupštine predvidio je i vrijeme za priopćenja
41
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
sabrana pod naslovom: Tražiti Tvoje lice u stvarnostima nepravde i patnje. Data
su tri priopćenja. Pravda, mir i očuvanje stvorenog, Trgovina ljudskim osobama, Projekt
AIDS i Vidimus Dominum, web UISG. Održan je i susret po konstelacijama koje okupljaju vrhovne predstojnice prema teritoriju na kojemu imaju svoje sjedište.
Koliko god se na ovakvim skupovima ne čuju nove, nepoznate stvari, susreti ove vrste
daju uvida u panoramu ženskog redovništva u cijelom svijetu, u teškoće i probleme koji su
vrlo bliski u različitim dijelovima svijeta; daju upoznati različita iskustva i traženja i ohrabruju
spoznajom da „svjetiljka Božja nije još ugašena“ unatoč svemu i da ima čvrste volje dolijevati
joj ulja kroz nove rizike i napore, u nadi da Gospodin ne ostavlja djelo ruku svojih.
Više o plenarnoj skupštini UISG može se naći na: www.vidimusdominum.info
s. M. Natalija Palac
Iz Generalne kuće
Dana 13. ožujka vrhovna savjetnica s. Sandra Zorko otputovala je u Lemont (USA),
gdje je imala duhovne vježbe i jedan dio godišnjeg odmora te, u svojstvu izaslanice vrhovne
predstojnice, predsjedala je redovitom Provincijalnom kapitulu od 4. do 9. travnja t. g.
Dana 30. travnja iz Bugojna nam je stigla s. Blanka Jeličić. U našoj zajednici provest će tri mjeseca subotnje godine.
Zajedno sa sestrama Rimske regije, 14. travnja, na Farnesini, sudjelovale smo na sv. Misi i na sprovodu pokojne s. Albine Tonih. Sv. Misu za pokoj njezine duše slavio je, rektor
slovenskog zavoda Slovenik msgr. Jozko Pirc, a suslavili don Stjepan Bolkovac i druga
tri svećenika. Nakon sv. Mise od pokojne s. Albine, u ime Regije, oprostila se s. Celina
Sarić. Pogrebna povorka se zatim uputila na groblje Prima Porta, gdje je njezino tijelo
položeno u grobnicu Školskih sestara franjevki Krista Kralja. Počivala u miru Božjem!
Zajedno sa sestrama Rimske regije nekoliko nas iz generalne kuće hodočastilo je u
Fonte Colombo. U ovom franjevačkom svetištu don Stjepan Bolkovac slavio je s nama
sv. Misu, a potom smo se zadržale u osobnoj molitvi i sabranosti sve do povratka. Vratile
smo se oduševljene i jako zadovoljne, Bogu hvala.
Na poziv našeg biskupa msgr. Raffaell-a Martinelli-a, sudjelovale smo, 2. svibnja, na
svečanom otvaranju jubilarne godine, 400. obljetnice katedrale u Frascati.
Zbog renoviranja naše kapele i rješavanja vlažnosti u kući, od 3. svibnja do 5. lipnja
nismo u njoj imale sv. Misu.
Od 7. do 11. svibnja vrhovna predstojniva s. Natalija sudjelovala je na Plenarnoj skupštini međunarodne Unije vrhovnih predstojnica (UISG - Unione internazionale delle
superiore generali).
Dana 18. svibnja proslavile smo imendan i 70. rođendan s. Sandre, budući da je 31.
ožujka s. Sandra bila izvan Grottaferrate.
Od 22. do 24. svibnja vrhovna predstojnica s. Natalija Palac u Klagenfurtu je predsjedala
redovitom Provincijalnom kapitulu na kojemu je izabrano novo vodstvo Koruške provincije.
Srdačno vas podravljamo. Sestrama koje će uskoro započeti godišnje odmore želimo
dobar odmor za dušu i tijelo, a ostalima Božji blagoslov i snagu u radu na slavu Božju.
s. M. Aleksandra Kuri
42
PRILOZI
Drage sestre!
Iz Rimske regije
Ove godine proljeće je stiglo u Rim sa zakašnjenjem. Travanj, svibanj i lipanj bili
su prilično hladni i kišoviti. U zajednici na Farnesini doživjele smo dva teža događaja.
S. Caritas Pregelj, osim alzheimerove bolesti, od koje odavno pati, pala je i slomila
desnu nogu, stoga je morala na operaciju. Sada je potpuno nepokretna i potrebna joj je
danonoćna skrb.
S. Albina Tonih, nakon duljeg bolovanja u raznim rimskim bolnicama, preminula
je 13. travnja u Zavodu za rehabilitaciju Družbe redovnika sv. Kamila. Sv. Misu zadušnicu, u nazočnosti sestara i prijatelja, slavio je msgr. Josko Pirc, rektor slovenskog
zavoda Slovenik, s druga četiri svećenika u našoj kapeli na Farnesini. Mi sestre smo
je otpratile do groblja Prima Porta, gdje je don Stjepan Bolkovac blagoslovio lijes i
grobnicu.
U Regiji je bilo i drugih događaja koji su nam uzdigli pogled i okrijepili duh. Prvog i drugog
svibnja na Farnesini, mi sestre Rimske regijele imale smo dva dana reviziju života. Sudjelovale
su skoro sve sestre Regije. Tema revizije bila je: Pozvani na svetost. Prvoga dana, nakon uvodne molitve, slijedilo je prvo predavanje: Biblijsko – teološki aspekt poziva na svetost. Predavač
don Stjepan Bolkovac izložio je temu uz pomoć audiovizualnih sredstava.
Nakon kratke stanke, s. Petra Bagarić, iz Mostarske provincije, iznijela je svoje refleksije na temu: Karizmatsko franjevački aspekt poziva na svetost. Usredotočujući se
na bitno, s. Petra je vrlo dobro razradila temu. U popodnevnim satima, sve sudionice
s don Stjepanom, pošle su na hodočašće u svetište Fontecolombo, mjesto gdje je sv.
Franjo napisao prvo Pravilo Reda. Upravo na tom izvoru franjevačkog duha željele smo
zahvaliti Gospodinu za obnovljene Konstitucije i Odredbe naše Družbe. U svetištu smo
sudjelovale u slavlju Euharistije koju je slavio don Stjepan, zatim smo se sve povukle u
molitvu i osobni obilazak svetišta.
Drugoga dana, nakon molitve Jutarnje, u skupinama smo razmišljale o tome kako
naša Družba vidi i nudi (predlaže) put svetosti te o početnom i trajnom odgoju u
zajednici.
Poslije kratke stanke, don Stjepan je govorio o: Osobnom planu na putu svetosti, a
s. Petra o: Zajedničkom plamu na putu svetosti. U popodnevnim satima u skupinama
se radilo na stvaranju plana za budućnost: viđenja, prijedlozi i tip duhovnog praćenja na putu svetosti. U plenumu je napravljen sažetak radova u skupinama, osvrt i
vrednovanje ova dva dana te nekoliko prijedloga. Na kraju smo završile slavljenjem
sv. Mise.
U našoj školi na Farnesini uvijek je jako živahno i u pokretu, osobito u travnju i svibnju, jer je to vrijeme školskih izleta i raznih predstava pojedinih razreda. Tu je i festival
pjesme i boje, na kojem djeca nastupaju sa svojim pjesama i crtežima, natječujući se za
prvo mjesto. Ove godine prvo mjesto pripalo je Valeri-u, učeniku drugog razreda (razred
s. Ivanke), za njegovo predivno pjevanje.
Na pomolu su ljetni odmori. Želimo da ih iskoristite za potreban odmor i sve sestrinski pozdravljamo.
Sestre Rimske regije
s. M. Celina Sarić
43
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
„Mogu nam oduzeti sve, ali duh nikada“
U sklopu međunarodnog projekta „Pravednici, totalitarizam i europska
svijest - društvene vrijednosti sjećanja“, koji ima za cilj upoznati mlade s totalitarizmima 20. stoljeća, u koja spada i komunizam, učenici najveće Opće gimnazije
„Guglielmo Marconi“ u gradu Pesaru u Italiji izabrali su bl. kardinala Alojzija
Stepinca, svijetli lik Crkve u Hrvata, kao putokaz praštanja, pomirenja i slobode u
tome vremenu.
Sa scenskim radom na temu uzetu iz jednog pisma blaženog Kardinala Alojzija Stepinca od 1958, „Mogu nam oduzeti sve, ali duh nikada“ i dokumentarnim filmom
„Quo vadis, Europa?“ dva razreda spomenute gimnazije osvojili su drugo mjesto na
nacionalnom natjecanju s ovom motivacijom:
„Zajednički rad na istraživanju, popraćen pregledom izvornih dokumenata, rezultirao je brižnim i potpunim sakupljanjem podataka. Događanja oko zagrebačkog
nadbiskupa Alojzija Stepinca, promatranog kao Pravednika u mučeničkoj hrvatskoj
zemlji, sposobnog suprotstaviti se svakom obliku nasilja, pokazala su vrednote vlastite
savjesti koja je sposobna „nadići“ svaku moć. Popratni video vrlo je kvalitetan, a kombinacija slika i komentara je za svaku pohvalu.“
Program nagrađivanja održan je u Bolonji 25. svibnja 2010. pred predstavnicima
Europskog Parlamenta, profesorima Bolognoskog sveučilista, institucionalnim predstavnicima Poljske (Fundacija „Karta“, Kuća susreta sa Povjesti iz Varšave i Muzeja Auschwitz
- Birkenau), Rumunjske (Povijesni Institut “Nicolae Iorga” Rumunjske Akademije,
l’Asociatia “Aldo Moro” iz Bukurešta) Svjetski komitet “Foresta dei Giusti”, l’Associazione “Tulip Project”, profesorima i studentima drugih škola iz različitih gradova Italije,
Poljske, Rumunjske.
Sadržaj istraživačkog nagrađenog rada želio je dokazati da nikakva totalitarna moć, ma
koliko lažna i nasilna bila, ne može uništiti savjest, čovjekovu dušu i njegovu mogućnost
izbora za istinu i slobodu. Studenti su pod vodstvom Paole Campanini i s. Maristelle
Palac kroz kritičku analizu dokumenata, spisa i svjedočanstva u svjetlu istine, nastojali
upoznati život, rad i mučeništvo pravednika i svjedoka Alojzija Stepinca i njegov odnos
i stav prema totalitarizmima xx. stoljeća.
Želimo izraziti veliku zahvalnost svima onima koji su surađivali na ambicioznom
projektu: gosp. Mihaelu Varenici s Hrvatskog katoličkog radija, koji je napisao glazbu
za nagrađeni dokumentarac, gosp. Anti Peranu, koji je prikupio mnoge fotografije koje su uključene u knjigu i film, postulatoru blaženog kardinala Alojzija Stepinca, msgr.
Jurju Batelji, za savjete i dokumente; rektoru hrvatkog Zavoda Sv. Jeronim msgr. Juri
Bogdanu za arhivski materijal, s. Celini Sarić za savjete i literaturu, velečasnom Anti
Bakoviću i msgr. Alojziju Petranoviću za intervjue; Ravnateljici i učenicama Ženske opće
gimnazije sestara milosrdnica iz Zagreba i prof. Ivanki Palac iz Srednje škole „Viktorovac“ u Sisku.
Priredile:
Paola Campanini
i s. Maristella Palac
44
PRILOZI
Iz Mariborske provincije
Svima vama, drage sestre, želimo mir i dobro. Drago nam je što opet možemo podijeliti s vama nešto od onoga što se kod nas događalo.
Na međuredovničkim susretima koje organizira Konferencija redovničkih
ustanova Slovenije (KORUS), sudjeluju uvijek i sestre naše provincije. Oni su nam
poticaj na trajni odgoj. Od 23. do 25. veljače u Stični je održan seminar za predstojnike i predstojnice. Predavači su izložili teme vrlo praktične naravi kao npr.: gdje
dobiti snagu za služenje zajednici, kako komunicirati, uloga predstojnika s pravnog
aspekta, kako reagirati u konkretnim situacijama, kako da se predstojnik brine o
sebi.
Redovnički studijski dan bio je 21. travnja u Stični. U pripremi za euharistijski kongres
13. lipnja, o Euharistiji je govorio fra Štefan Kožuh OFMCap.
Redovnički odgojitelji i odgojiteljice dvaput godišnje imaju svoj tečaj (seminar); proljetni je bio 10. ožujka, a govorilo se o pripadnosti zajednici. Susret novakinja i novaka bio
je 12. i 13. travnja, a kandidata i kandidatkinja 15. svibnja.
Na susretu Slovenske biskupske konferencije i Viših redovničkih poglavara i poglavarica, 17. svibnja, u Stični razmišljalo se o viđenjima (viziji) Crkve u Sloveniji i o poslanju
redovnika i redovnica u tom pogledu.
Susreti na međuprovincijskoj razini: I ove godine 24. travnja sestre triju slovenskih provincija zajedno su hodočastile, ovaj put na Staru goru pri Čedadu u Friuliu
(Italija). Zahvalne smo za taj dan radosti, uzajamne susrete, zajedničke molitve i razgovore, a tršćanskoj provinciji za organizaciju.
U posljednje vrijeme slovenski i hrvatski političari često se sastaju i dogovarjaju o
granici među dvjema državama. Ali kad se susretnemo mi, Školske sestre franjevke
Krista Kralja, granica uopće nije problem, tvrde novakinja s. Kristina i postulantkinja
Jožica, nakon što su u svibnju sa svojom voditeljicom s. Angelom pohodile sestre u
Ivanić Kloštru. Juniorke s. Urša M. i s. Tina i njihova odgojiteljica s. Veronika sudjelovale su u Zagrebu na seminaru za juniorke ženskih redovničkih zajednica iz Hrvatske
i Bosne i Hercegovine. “U nedjelju, 16. svibnja, sestre juniorke četiriju provincija naše
Kongregacije zajedno smo hodočastile na Mariju Bistricu. Vani kiša, a u srcu mir, radost
i velika zahvalnost za dar sestrinstva i za tri dana koja smo proživjele skupa,” zapisale
su juniorke.
Susreti na provincijskoj razini: Treći susret kućnih predstojnica naše provincije
u ovoj pastoralnoj godini bio je 13. ožujka u provincijalnoj kući. S. Metka predstavila
je sažetak tema, obrađenih na zborovanju provincije u Mariboru i na seminaru koji je
organizirao KORUS. Susret je bio zanimljiv, koristan. Predstojnice su izmijenile iskustva
i dobile nove poticaje za služenje u svojim zajednicama.
Skupina sestara koje su prije deset godina položile doživotne zavjete, od jeseni 2009.
provela je zajedno dva vikenda. Sada je u toj skupini pet sestara.
Još neke novosti: Za dan majke Margarite dobile smo naš sestarski molitvenik, u kojem su sabrane molitve naše tradicije, molitve Crkve i prigodne molitve, nastale u raznim
potrebama. Obradovale smo se Pismima majke Margarite, koja je izdalo Vrhovno vijeće.
U zadnje vrijeme nekoliko sestara bilo je na bolničkom liječenju. Hvala Bogu, sve se
dobro oporavljaju. Preporučujemo ih u vaše molitve.
45
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
U ožujku ove godine dvije naše sestre iz Brezja otputovale su u nebo: s. Salezija Močnik i s. Suzana Roškar. S. Salezija je bila vezilja crkvenoga ruha, precizna, predana u
služenju, s. Suzana, pak, kuharica. Posljednjih nekoliko godina potpuno je bila ovisna o
njezi susestara.
Ujedinjene u molitvi srdačno vas pozdravljamo.
s. M. Mira Rožanc
Iz Splitske provincije
Uoči svetkovine Navještenja Gospodinova za vrijeme molitve Večernje u samostanskoj kapeli na Lovretu u nazočnosti sestara lovretske zajednice u novicijat je primljena s.
Mirjana Puljiz, a vrijeme postulature započela je Dragica Karlić. Prigodnim riječima njima
i svim sestrama obratila se provincijalna predstojnica s. Leonka Bošnjak Čovo. Izrazila je
radost što s. Mirjana svoj život želi posvetiti Kristu u našoj sestrinskoj zajednici. Sestre je
pozvala da s. Mirjani pokažu način života zajednice kakvu Krist želi, zajednice osjetljive
za umorne, starije i bolesne, osamljene, zajednice okrenute čovjeku kojega je On svojim
križem, smrću i uskrsnućem otkupio. Na sve je zazvala Božji blagoslov.
Na svetkovinu Navještenja Gospodinova u provincijalnoj kući u Splitu proslavljeno
je polaganje prvih redovničkih zavjeta s. Nade Dolić. Euharistijsko slavlje predvodio je
mons. Ivan Ćubelić, generalni vikar splitsko-makarske nadbiskupije. U prigodnoj homiliji
govorio je o značenju događaja Navještenja, o Marijinoj poslušnosti Bogu i predanosti Božjem naumu te o posvećenju Bogu u redovničkom životu po Marijinu primjeru.
Obraćajući se novozavjetovanoj sestri mons. Ćubelić je istaknuo da je Bogu posvećeni
život jednostavan život kad se živi s povjerenjem u Boga, u potpunom predanju njegovom planu te poželio s. Nadi i svima nama da uvijek živimo u nadi.
U provincijalnom središtu u Splitu održan je 6. travnja godišnji sastanak odgojiteljica
i provincijalnih predstojnica naših triju provincija - splitske, mostarske i sarajevske. Bile
su prisutne sve provincijalne predstojnice i odgojiteljice svih odgojnih faza. Radilo se na
bitnim naglascima dokumenta Služenje autoriteta i posluh, a potom na vrednovanju i
planiranju zajedničkih susreta odgajanica.
Prvi dan mjeseca svibnja zajednica naših sestara iz Zagreba hodočastila je u Aljmaš i Vukovar. Na svom hodočasničkom putu sestre su se kratko zaustavile u Đakovu i pogledale
velebnu Strossmayerovu katedralu. Po dolasku u Aljmaš na Kalvariji su zajedno izmolile križni
put, a potom su se u svetištu Gospe od utočišta zadržale u osobnoj molitvi. U slavlju svete
mise pridružile su se skupini hodočasnika iz Istre. Poslijepodnevno vrijeme posvetile su hodočašću vukovarskim žrtvama. Posjetile su crkvu sv. Filipa i Jakova, gdje ih je tamošnji Gvardijan
upoznao s tragičnom poviješću Vukovara, vjerom i nadom vukovaraca te potragom za mirom
i oprostom. Iz grada sestre su se zatim uputile na memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog
rata te na Ovčaru - spomen dom i mjesto stradanja 200 ranjenih hrvatskih branitelja i civila
iz vukovarske bolnice pogubljenih u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku. U tihom
mimohodu mjestom posvećenom krvlju nevinih žrtava molile su za snagu i kršćansku nadu
svima koji su ostali bez svojih najmilijih te za mirnu budućnost Hrvatske.
46
PRILOZI
U Zadru je 8. i 9. svibnja održan susret Hrvatske katoličke mladeži, koji je okupio više
od 30.000 mladih. Naše sestre katehistkinje koje rade s mladima pripremale su ih i s njima
sudjelovale u dvodnevnom programu. Sestre u Zadru ugostile su tom prigodom u našem
samostanu skupinu mladih te nekoliko svećenika i redovnica koji su dopratili mlade na taj
veličanstveni susret.
Na državnoj vjeronaučnoj olimpijadi održanoj 21. svibnja u Krapinskim Toplicama
pod temom Kardinal Alojzije Stepinac - uzor svećenika sudjelovale su i tri ekipe vjeroučenika koje su pripremale naše sestre: s. Darija Bota, s. Vjera Gulić i s. Antonela Malenica.
Drugo mjesto na srednjoškolskom natjecanju osvojila je ekipa III. gimnazije iz Splita pod
vodstvom s. Darije. Također drugo mjesto na osnovnoškolskom natjecanju osvojila je
ekipa OŠ Ivan Mažuranić iz Hana pod vodstvom s. Vjere.
s. Marija Petra Vučemilo
Iz Tršćanske provincije Sv. Petra i Pavla
Htjela bih najprije podijeliti s vama lijepi doživljaj koji nas je sve duhovno obogatio.
Riječ je o hodočašću triju slovenskih provincija u svetište Castelmonte, u talijanskoj pokrajini Friuli, 24. travnja. Ovo marijansko svetište, iz petog ili šestog stoljeća, najstarije je
u ovoj pokorjanini. Naša provincija bila je zadužena za organizaciju hodočašća. Stoga je
s. Provincijalka zamolila g. Aldu Štefančiča, umirovljenog ravnatelja slovenskih škola, da
joj pomogne osigurati sv. Misu, ulazak u čedadski muzej i rezervirati zajednički objed u
hodočasnikom domu.
Sestre iz Austrije i iz Slovenije došle su autobusom do graničnog prijelza u Fernetti,
gdje smo im se i mi pridružile. Bilo je dogovoreno da ćemo s kapucinima u svetištu imati
svoju sv. Misu u 10 sati, ali budući da su istovremeno iz Udina došli invalidi s dragovoljcima UNITALSA, odmah smo se dogovorili da ćemo zajedno slaviti Euharistiju te moliti
i pjevati na slovenskom i na talijanskom jeziku. Vrijeme nam je bilo naklonjeno, te smo
uživale u ljepoti proljetne prirode.
Dana 23. ožujka u Gorici, u dvorani centra Lojze Bratuš, naše sestre provele su vrlo
ugodnu večer. Priznanje dr. KAZIMIR HUMAR Slovensko katoličko društvo dodijelilo
je našim sestrama prigodom stogodišnje prisutnosti i djelovanja u Gorici, u odgojnom
zavodu Svete Obitelji.U ovom Zavodu mnoge generacije djece i mladih odgojeno je na
čvrstim moralnim principima i u duhu kršćanstva, a i danas sestre radosno nastavljaju
isto apostolsko djelovanje. Djeca triju slovenskih škola sa svojim učiteljicama za ovu su
prigodu priredila jedan vrlo lijep program. Nazočne su bile s. Suzana Masten, prov. predstojnica, s. Andreja Kete, voditeljica novakinja i s. Dora Požar.
Dana 10. travnja u Trst je stiglo sedam franjevaca konventualaca, koji su održali desetodnevne pučke misije slovenskim vjernicima. Misije su počele u subotu navečer svečanim
euharistijskim slavljem kojemu je predsjedao nadbiskup Giampaolo Crepaldi. Za vrijeme
sv. Mise sedmorici misionara i dvjema našim sestrama: s. Andreji Kete i s. Gabrijeli Koncilja, Nadbiskup je predao misijske križeve.
I naša redovnička zajednica imala je cjelodnevnu duhovnu obnovu koju je vodio p.
Roman Tkalc. Cijeloga dana misionar nam je bio na raspolaganju za sv. ispovijed i duhovni razgovor s bolesnim sestrama. Redovničku osobu usporedio je s akrobatom koji zna
47
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
da u slučaju potrebe može računati na ispruženu ruku drugoga i na mrežu ispod sebe.
Tako i redovnica računa na pomoć susestre i na mrežu Providnosti, u koju se uvijek može
pouzdati.
Nije lako, ni samo djelomično, opisati titraje srca koje je pobudio Duh Sveti svojim
blagotvornim djelovanjem, utjehom, savjetom, pozivom na obraćenje. Sestre su pratile
misionare u dom umirovljenika, ali i u bolnice i u kuće k pojedinačnim bolesnicima. Naš
narod je bio presretan da su mogli porazgovarati i ispovjediti se na materinjem slovenskom jeziku, jer se u kućama govori uglavnom samo talijanski. Posebnu milost Božju
sestre su doživjele pri podjeljivanju sakramenta bolesničkog pomazanja. Kad je to bivalo
u dnevnom boravku spontano su se pridruživali talijanski vjernici. Lica su zračila radošću
zbog Božje prisutnosti, bio je to predokus neba. Moglo se zapaziti kako su se svi umirili
pod djelovanjem Duha. I bolničko i radno osoblje u domu umirovljenika spontano bi
se pridrižilo slavlju sakramenta bolesničkog pomazanja i na taj su način bili sudionicima
svetih misija.
Uspio je, također, susret obitelji s njihovom djecom i mladima u našem zavodu.
Pater Janez Ferlež oduševio ih je svojom pjesmom i gitarom za prijateljstvo s Isusom.
Nije nam žao truda i napora koji smo uložile u okupljanju mladih. I to spada na našu
karizmu.
Naši mladi skupine Luč, koji se redovito sastaju svakih 14 dana, sudjelovali su na
svim svojim susretima. U našim zavodima u Gorici i u Trstu, gdje se okupljaju djeca i
mladi na dopunskiu nastavu, sa sunčanim danima sve je oživjelo. Svi se pripremaju za
odmor.
Naše zajednice na “Brijegu”, u Borštu i u Dolini, aktivno su sudjelovale u pripremi
djece za prvu sv. Pričest i za krizmu. Za sve župe na Brijegu bila je organizirana zajednička
priprema za sakramente te su prvopričesnici i krizmanici jedanput mjesečno sudjelovali
na sv. Misi koja biva slavljena naizmjenično u tim župnim crkvama. Ova praksa, nastala
zbog pomanjkanja svećenika, pokazala se vrlo pozitivnom.
Sestre u Dolini svakodnevno kuhaju za svećenike koji žive sami. Uz topli obrok
svećenici imaju priliku susresti se i uzajamno posavjetovati.
Dana 25. svibnja u podne, na latinskom groblju u Kairu, otkrivna je spomen-ploča
Aleksandrinkama, o kojima su u prošlom stoljću brinule naše sestre.
Ovih mjeseci u Kairu sestre su posebno blize studenticama, koje se intenzivno pripremaju za ispite. A kad se u srpnju i kolovozu kuća isprazni, tada slijedi temeljito čišćenje
svih prostorija.
Ove jeseni u provincijalnoj kući naše novakinje s. Sahar Maxi i s. Shadia Gad položit će
prve redovničke zavjete, s tri sestre juniorke obnovit će privremene zavjete.
U provincijalnoj kući pripremamo se za redoviti Provincijalni kapitul koji ćemo slaviti
od 5. do 7. srpnja t. g. Odgovarale smo na brojna pitanja, sudjelovale na raznim susretima
i svakodnevno molimo za dobar ishod Kapitula. Na Kapitulu će se vidjeti da smo sve
sudjelovale u tom za nas važnom događaju.
Svima sretan i radostan odmor. Omorite se i napijte iz dubine zdenca nade i utjehe
Božje.
s. M. Gabrijela Koncilja
48
PRILOZI
Iz Sjeverno-američke provincije
Srdačan pozdrav svim sestrama u Kongregaciji. Želimo vam da kao i mi u Lemontu
uživate u ljepoti ljetnih mjeseci.
Na sam Uskrs navečer, 4. travnja, molitvom, adoracijom i blagoslovom članica Kapitula počeo je naš redoviti Provincijalni kapitul. Tema je bila: Razlučiti (odvagnuti), slaviti
i ostvariti naše mogućnosti.
S. Lois Prebil, OSF pomagala nam je u pripremi i u radu Kapitula. Radu kapitula
predhodilo je svakoga dana euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Charles Faso O.F.M.
Prva četiri dana kapitularke su, podijeljene u manje i veće supine, na temelju izvješća
formulirale prijedloge za nacrt odluka Kapitula. U petak, 9. travnja, izabrano je novo
vodstvo Provincije: provincijalna predstojnica s. Therese Ann Quingney; zamjenica s.
Ann Barbara Plavac; druga savjetnica s. Annette Shircel, treća savjetnica s. Kathleen Vugrinovich, i četvrta savjetnica s. Paula Nasenbeny. Na nama je da da im svojom molitvom
pomognemo voditi naprijed našu zajednicu.
Zajednica pridruženih članova imala je svoju duhovnu obnovu 17. i 18. travnja. Tema
je bila: Razmišljanje o našem franjevakom identitetu. S. Jane Osterholt (SP), sestra Božje
Providnosti, govorila im je o franjevačkim vrednotama kao što su: pripadnost bratstvu,
mir, jednostavnost, te o životu i duhovnosti sv. Franje.
Dana 3. svibnja na Institutu odgojnih znanaosti Sveučilišta sv. Ignacija Lojolskog u
Čikagu uspješnoj je diplomirala s. Mary Therse Giblin. Sestri srdačno čestitamo na završenom studiju želimo Božji blagoslov u radu na polju katoličkog odgoja.
U nedjelju 16. svibnja uz primopredaju dužnosti provincijalnog vodstva molitvom i
svečanim objedom zahvalile smo bivšoj i sadašnjoj Upravi Provincije. Članice bivšeg Provincijalnog vijeća i cijela zajednica zazvale su Božji blagoslov na novo vodstvo Provincije.
Sve sestre su dobile odluke i preporuke Kapitula 2010., što je ujedno i temelj novog
provincijalnog plana 2010.-2016.
Dana 23. svibnja 2010. u Mt. Assisi Academy završilo je svoje školovanje 65 učenica. Sv.
Misu je slavio p. Robert Polson, SJ, predstojnik Zavoda sv. Ignacija u Čikagu. Govorio je o izboru dobrih prijatelja, savjetujući ih da si uzmu vrijeme za molitvu i za razmišljanje u samoći.
Od 24. do 28. svibnja t. g. u Čikagu s. Therese Ann i s. Ann Barbara sudjelovale su na
sminaru o temi: Smjernice za vođenje redovničkih zajednica.
U nedjelju 27. lipnja sedam naših sestara proslavit će svoje jubileje u Slovenskom
kulturnom centru braće franjevaca, naših susjeda. S. Cecilia Adamic slavi 80 godina, s.
Benedict Cimperma 70, s. Stanislaus Wulkowicz 60, a s. Annette Shircel, s. Kathleen
Vugrinovich, s. Ann Barbara Plavac i s. Renee Pfeiffer 50 godina redovničkog života.
Zahvaljujemo sestrama što su sebe i sve ove godine posvetile službi Bogu, narodu i našoj
zajednici. Neka ih Gospodin blagosovi i nadalje prati na njihovu životnom putu.
Dana 15. kolovoza s. Susan Catherine Wade obnovit će svoje privremene zajvete. Želimo joj hrabrost i ustrajnost.
Dana 1. svibnja 2010. naša s. Bernardette Bratina preselila se u vječnost. Rođena je u
Pensilvanji. U novicijat je primljena 1936. g. Radila je biblioteci u Mt. Assisi Academy,
poučavala latinski i engleski jezik te vjeronauk. Gospodin joj dao vječni mir.
s. M. Jimene Alviani
49
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
Iz Mostarske provincije
Drage sestre!
Od našeg prethodnog javljanja u Kongregacijskom listu našu Provinciju pratili su događaji susretâ, hodočašća i duhovnih obnovâ. Nešto od toga izdvajam za Kongregacijski
list.
U predvečerje Uskrsnog ponedjeljka samostansku zajednicu u Bijelome Polju
pohodili su naši dobrotvori - bračni par gospodin Patrick i gospođa Maureen Doherty
iz Calgarya (Kanada). Zajedno sa sestrama slavili su Euharistiju koju je predvodio fra
Mladen Herceg, duhovnik sestara. Svečanosti dobrodošlice pridružilo se nekoliko sestara
i iz drugih naših zajednica. U prigodnoj homiliji fra Mladen je podsjetio na smisao hodočašćenja, posjeta i susreta s rodbinom i prijateljima u danima uskrsnog slavlja. Dok je
našim prijateljima tijekom večere provincijska predstojnica s. Franka Bagarić zahvaljivala
za sve što su učinili i još čine za našu Zajednicu, ovi samozatajni i dobri ljudi uporno su
ponavljali: “Pa mi ništa posebno ne činimo. Sve što imamo Božji je dar koji smo dužni
dijeliti s onima koji su potrebni naše pomoći”. Ovakav stav budio je još dublju zahvalnost
i poticao da i mi “ne samo sebi živimo nego i drugima koristimo”. Sutradan su naši gosti
hodočastili u Međugorje i posjetili sestre u novoj kući u Ljubuškom. Prepoznale smo
Uskrsloga u radosti susreta i dobroti ljudi preko kojih nas sam On ljubi i pohađa…
Bijela Nedjelja u našem bijelopoljskom samostanu protekla je u ozračju zahvalnosti.
Jutarnju Svetu misu predvodio je don Srećko Majić. U nadahnutoj je propovijedi govorio
o značaju Tomine sumnje za našu vjeru, o veličini Božanskoga milosrđa i o povijesnom
dolasku prvih sestara u Bijelo Polje, 11. travnja 1910. godine. Sve razlozi za Pohvale
Bogu koji nas neizmjerno ljubi i brine o nama. U ranim popodnevnim satima samostan je
oživio okupljanjem brojnih župljana Bijeloga Polja, od najmlađih pa sve do onih starijih.
Razlog njihova dolaska bio je zajednički uskrsni susret i nastup svih pjevačkih skupina
koje djeluju pri Župi. Naime, župnik don Josip Galić molio je da se ovaj susret zbog velikog broja izvođača i prikladnosti prostora održi u samostanskoj kripti. Žamor iščekivanja
prekinula je kućna predstojnica s. Marija Čarapina pozdravom dobrodošlice svima. Ujedno je izrazila radost što je župnik i ne znajući izabrao baš ovaj nadnevak i naš samostan
za ovaj lijepi susret. Otvorena vrata i naše zajedništvo sa župljanima znak je da smo dio
ove mjesne Crkve i da nas Krist u Njoj treba i danas - točno stotinu godina nakon dolaska
prvih sestara. Izraz dobrodošlice bila je i Bachova Ave Maria koju je na violini izvela naša
s. Anđela Pervan. Među drugim izvođačima bio je zapažen i nastup malog župnog zbora
pod ravnanjem naše s. Terezije Markić.
U subotu, 22. svibnja 2010. godine održana je posljednja duhovna obnova za
cijelu Provinciju u ovoj školskoj godini. Tema molitvenog susreta i središnja misao vodilja
sveukupnog programa u kojemu je sudjelovalo više od stotinu sestara, bila je: Duh Sveti u
redovničkom zajedništvu - redovničko zajedništvo u Duhu Svetom. Program su pripremile sestre iz Povjerenstva za duhovnost i odgoj, a voditelj je bio o. Jozo Milanović, OSB
iz Zadra koji je u poslijepodnevnim satima održao sestrama predavanje na spomenutu
temu. Duhovna obnova u svibnju ujedno je i dan provincijskog hodočašća Gospi na
Široki Brijeg kojim već tradicionalno obilježavamo izlazak posljednjih sestara iz Bijeloga
Polja u Domovinskom ratu. To je za sve sestre dan molitve, pokore, susreta, a prije svega
zahvale Bogu što je nad nama bdio i živote nam očuvao. To je ujedno dan povjerenja i
povjeravanja Njegovu daljnjem vodstvu. Posebno su nam na srcu i u mislima bile bolesne
50
PRILOZI
i nemoćne sestre te one razasute po svijetu kojima bijaše nemoguće sudjelovati u ovom
skupu molitve i hvale i grijati se na svetim zrakama širokobriješkog Neba.
Sestrica smrt još jednom nas je iznenada pohodila i u večernjim satima dana 23.
svibnja ‘’uzela’’ našu s. M. Imeldu Paradžik u 73. godini života i 54. godini redovništva. S.
Imelda pokopana je u sestarsko groblje u Bijelome Polju uz ispraćaj i molitve mnoštva sestara, svećenika, rodbine i prijatelja. Njezinu plemenitu dušu preporučamo u vaše
molitve.
Svim sestrama širom Kongregacije želim dobar godišnji odmor i u ime svih naših
sestara sestrinski vas pozdravljam.
s. M. Zdenka Kozina
Iz Bosansko-hrvatske provicnije
Drage sestre!
Srdačno vas pozdravljam u ime sestara provincije Prečistog Srca Marijina. Više je važnih događaja koji su obilježili život naše Provincije, Crkve i društva.
Od posebne važnosti za našu Provinciju jest netom završen Provincijski radni kapitul
koji smo slavile u Bugojnu od 5. do 8. svibnja ove godine. Kapitul je otvorila i njime
predsjedala provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević. Misao vodilja bila je Imati
Duha Gospodnjega i njegovo sveto djelovanje (PPr 10,10). Na Kapitulu smo razmišljale
o daljnjem hodu naše Zajednice te smo u tom vidu stvarale Provincijski plan za razdoblje
2010.-2015. Također smo izradile i Pravilnik provincijskog kapitula te razmatrale neka
druga važna pitanja vezana uz život i djelovanje u Provinciji.
Veoma važan događaj za Crkvu i državu BiH dogodio se u Sarajevu, 8. travnja kada je
svečano potpisan Ugovor između Svete Stolice i BiH o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga. Ugovor su potpisali apostolski nuncij u BiH, nadbiskup
Alessandro D’Errico, te ministar obrane BiH, dr. Selmo Cikotić. U obraćanju je nuncij
D’Errico istaknuo kako je ovaj čin potpisivanja još jedna postaja od povijesne važnosti
u odnosima između Svete Stolice i BiH koja se nadovezuje na Temeljni ugovor između
Svete Stolice i BiH kolji je potpisan 19. travnja 2006. Ugovor potvrđuje veoma dobre
odnose između Svete Stolice i BiH te zauzimanja Svete Stolice u služenju miru, razvitku
naroda, ljudskih prava i posebno vjerske slobode. Ceremoniji potpisivanja nazočile su s.
Ivanka Mihaljević, provincijska predstojnica i predsjednica KVRPP BiH i s. Kata Karadža, zamjenica provincijske predstojnice.
I sestre naše Provincije pridružile su se Tjednu molitve za duhovna zvanja od 19.
do 25. travnja. Posebna nakana molitve bila je za nova svećenička i redovnička zvanja.
Organizirale smo dva susreta za mlade - jedan u Hrvatskoj u Zagrebu a drugi u Bosni
u Varešu. Oba susreta imala su za cilj poticanje mladih na promišljanje smisla vlastitoga
života te redovničkog i svećeničkog poziva kao mogućih životnih odabira.
S tom nakanom, za nedjelju Dobrog Pastira tiskan je prvi broj lista početnog odgoja Pax koji su uredile naše najmlađe članice Provincije uz poticaj, pomoć i podršku
odgajateljica.
51
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
Dana 12. svibnja u Zagrebu predstavljen je Hrvatski franjevački biografski leksikon.
Monografija je izišla povodom netom proslavljene 800. obljetnice utemeljenja Franjevačkoga reda. U Leksikonu je prikazan doprinos franjevki i franjevaca na vjerskom, crkvenom,
kulturnom, znanstvenom, gospodarskom i političkom području. Ovdje se mogu naći
podaci o životu i radu oko 2000 osoba, a među njima i 55 sestara naše Družbe.
Šesti susret Hrvatske katoličke mladeži pod geslom Da vaša radost bude potpuna (Iv
15,11), održan je u Zadru 8. i 9. svibnja. Na susretu je sudjelovalo oko 30.000 mladih.
Predvodeći središnje misno slavlje zadarski nadbiskup Želimir Puljić pozvao je mlade da
budu nositelji radosti, nade i povjerenja. Na ovom susretu sudjelovale su i naše sestre.
Dana 18. travnja u našoj kući u Livnu preminula je s. Elizabeta Nedić. Dan poslije,
pokopana je na groblju sv. Mihovila na Gorici u Livnu.
Pred mnogim sestrama koje rade u prosvjetnim i odgojnim ustanovama je kraj školske
godine a svima se približava vrijeme godišnjih odmora. Svim sestrama želimo ugodne
dane odmora i lijepo ljeto!
Vaše sestre iz Sarajeva
s. M. Kata Karadža
Iz Austrisjko-koruške provincije
Lijepi, proljetni pozdrav iz sunčane Koruške!
Radosni navještaj Uskrsloga Krista, koji je pobijedio smrt i obnovio život, neka učvrti
našu nadu; neka nas i ubuduće hrabri i krijepi.
Završena je gotovo trogodišnja gradnja doma za starije osobe u Pliberku/Bleiburgu. U
petak 23. travnja, u nazočnosti svećenika iz okolnih mjesta, sestara, predstavnika mjesnih
vlasti te mnoštva vjernika, naš biskup dr. Alojz Schwarz blagoslovio je novoizgrađene
i obnovljene prostorije. Zahvalne smo Bogu i svima koji su pridonijeli ostvarenju ove
karitativne kuće, koja je od velike važnosti za nas i za naše poslanje. Na poseban način
hvala s. Regini Tolmaier, kao i g. arhitektu , koji su cijelo to vrijeme brižno nadzirali i
vodili gradnju. U svojoj propovijedi Biskup je zahvalio sestrama što su otvorile svoja srca
starim osobama i omogućile im da večer života prožive okružene ljubavlju i poštovanjem,
a k tomu još uživaju u Božjoj blizinui i svakodnevnom euharistijskom slavlju.
U subotu, 24. travnja, skupina naših sestara s radošću je pošla na hodočašće triju slovenskih provincija. Pozvala nas je s. Suzana Masten, provincijalna predstojnica trćanske
provincije, na Staru goru i u Čedad. Neka Gospodin bude nagrada i sestrama mariborske
provincije za ugodno druženje i vožnju autobusom.
Dana 29. travnja Viša domaćinska škola u Št. Petru pozvala nas je na kulturni “Impuls”.S prekrasnim pjevanjem školskoga zbora i dramskom izvedbom “Martin Kačur”
ponudili su nam uistinu jedinstven kulturni užitak.
Sada se mi sestre intenzivno pripremamo za redoviti Provincijalni kapitul, koji ćemo
slaviti od 22. do 24. svibnja. Računamo s vašom molitvenom potporom i unaprijed vam
srdačno zahvaljujemo. Želimo svima MIR I DOBRO!
s. M. Ambrozija Potočnik
52
PRILOZI
Glasilo Vijeća franjevačkih zajednica u HR i BiH
Godina 34.
Uskrs - 2010.
Broj: 30
Draga sestro, dragi brate!
Kako teško i nerado ljudsko uho sluša govor o križu! Isusov govor o muci kroz koju valja
proći prije uskrsnuća i proslavljenja dugo su odbijali i sami njegovi apostoli. Kad ju je prvi
put najvaio, Petar ga odmah svo snagom odvraća od tog nauma: Bože sačuvaj, Gospodine!
Ne, to se tebi ne smije dogoditi! (Usp. Mt 16,22). Dok su prilikom Isusovog preobraženja na
gori Mojsije i Ilija razgovarali s Isusom, o njegovom Izlasku, što se doskora imao ispuniti u
Jeruzalemu“ (usp. Lk 9, 31), apostoslki stožernici Petar, Ivan i Jakov su spavali! Ne zanima
ih ta tema. Isti će trojica ustrajno spavati i u najdramatičnijim trenucima, dok se Isus bude
krvlju znojio u Getsemanskom vrtu! (v. Mk 14, 37-42). Ne spavaju li danas mnogi u našim
crkvama, kad neki propovjednik govori o onome što se svakome od nas mora dogoditi, ako
želi ući u slavu Gospodinovu? Pa ipak, ne smijemo zbog toga prestati misliti i govoriti o
Isusovom i našem križu, a još manje smijemo prestati dragovoljno nositi svoj križ i pod
njim odlučno ići na svoju Golgotu. Jer, drugoga puta nema.
Strujanja u svijetu, koja zahvaćaju i kršćanske krugove, rado prihvaćaju Isusa bez
trnove krune. Ništa ih kod njega ne smeta, osim njegovog izranjenog lica. A mi tražimo
lice njegovo, jednako ono izranjeno i ono proslavljeno! Tražimo ga osobito tamo gdje ga
se najsigurnije može naći: u licima braće ljudi. Tražiti lice Kristovo u licu bližnjega jedini
je kriterij koji nam daje sigurnost da sve ljude ozbiljno ljubimo i da nadilazimo sve
antipatije, ideologije i puku prijaznost prema ljudima, kaže sveta Mala Terezija. Tražiti
i promatrati lice Božje povlaštena je zadaća Bogu posvećenih osoba. Mnogi su se sveci i
svetice u tome istakli. Spomenut ćemo samo sv. Ursulu Ledochowsku, koju je sluga Božji
Ivan Pavao II. proglasio svetom 18. 05. 2003. godine.
Sveta je Ursula cijeloga svoga života vjerno i ljubazno promatrala lice Krista, svoga
zaručnika. Osobito je bila s njim povezana u njegovoj smrtnoj borbi. Tu je povezanost
praktično živjela u obliku izvanredne revnosti u naviještanju radosne vijesti o ljubavi
Božjoj riječju i djelima. Prošla je Rusijom, Skandinavijom, Francuskom i Italijom. Snagu
i nadahnuće za svoju neumornu djelatnosti nalazila je u Euharistiji. Krista, razlomljenog
i darovanog svima nama, tako je duboko shvaćala i ozbiljno uzimala da o sebi piše: Moram ljubiti svoga bližnjega kako ga je Isus ljubio … Uzmite i jedite .. jedite moje snage,
one vam stoje na raspolaganju. Uzmite i jedite moje sposobnosti, moj talent … moje srce,
da vas ono zagrije i rasvijetli Njegovom ljubavlju …. Uzmite i jedite moje vrijeme, neka
vam ono pripada … Ja sam vaša kao što je Isus moj u hostiji …
53
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
Prije nego što Ti zaželimo sretan Uskrs, brate i sestro, zaželjet ćemo Ti ono što mora
prethoditi Uskrsu. Želimo Ti da poput sv. Ursule pronikneš u Krista i duboko shvatiš da Ti je
uvijek i svugdje činiti kako je on činio, da Ti je proći putem kojim je on prošao. Želimo Ti da
zavoliš križ! Neka Ti on bude i draga odjeća i meka postelja. Ne odvajaj se od njega ni danju ni
noću. Danju ga nosi kao ugodan teret, noću ga prostiri kao ugodan ležaj. Neka on bude i Tvoj
posljednji ležaj - Tvoj odar. Promatraj često lice Kristovo na križu, ali i ono u licima mnogih
tisuća njegovih posebnih miljenika: gladnih i žednih, bolesnih i obespravljenih …Ono će te
poticati da u svijetu budeš drugi Krist. U svagdanu osobito zavoli križ rada. Da savjesno vršiš
i najsitnija djela. I pazi da radom ne ističeš i ne proslavljuješ sebe, nego Oca nebeskoga (usp.
Mt 5,16). Jer, onaj jede sa stabla spoznaje dobra, tko … sebe uznosi zbog dobara, koje Gospodin
u njemu govori i djeluje…, kaže naš utemeljitelj, sveti Franjo (usp. Opomene 2,3).
Sretan Ti i blagoslovljen Uskrs, sestro i brate, želi
Predsjedništvo VFZ-a
Veronika
Nekoć na njegovom križnom putu
susrela ga je Veronika, žena s rupcom.
Očistila je Isusovo lice od suza i krvi.
A rubac je nosio Spasiteljevu sliku.
Danas sam susreo Veroniku, ženu s rupcom:
Sprema krevet bolesnicima,
tješi djecu,
pomaže invalidima,
hrani starce,
ostaje do kraja s umirućima.
A rubac nosi sliku Spasitelja
koji o sebi reče:
Što god ste učinili najmanjem od moje braće,
meni ste učinili.
(autor: Gerhard Eberts)
(s njemačkog: a.m.)
Nova vodstva provincija
IZ TAJNIŠTVA
1
Vrhovna uprava Družbe Kćeri Milosrđa TRS sv. Franje imenovala je 20. studenoga 2009.
s. M. Neliju Pavlović za provincijsku predstojnicu u Hrvatskoj provinciji „Krista Kralja“ sa sjedištem u Zagrebu, Mallinova 4, i sljedeće Provincijsko vijeće:
s. M. Slavica Vicić
1. savjetnica i zamjenica
s. M. Miljenka Lizatović
2. savjetnica
s. M. Srebrenka Paleka
3. savjetnica
s. M. Agneta Juka
4. savjetnica
Uvođenje provincijalke i njezina vijeća bilo je na prvu nedjelju Došašća, 29. studenoga 2009. godine, u Zagrebu, Mallinova 4.
54
PRILOZI
***************
2
Na redovitom Provincijalnom kapitulu Školskih sestara franjevaka Krista Kralja,
Splitske provincije Preč. Srca Isusova, održanom od 10. do 14. veljače 2010. godine u
Splitu pod predsjedanjem vrhovne predstojnice s. M. Natalije Palac, izabrana je 13. veljače 2010. godine nova uprava Provincije:
s. M. Leonka Bošnjak-Čovo, provincijalna predstojnica
s. M. Jozefa Lučić, provincijalna zamjenica i prva savjetnica
s. M. Kruna Plazović, druga savjetnica
s. M. Jelena Lončar, treća savjetnica
s. M. Natanaela Radinović, četvrta savjetnica
***************
3
Na redovitom Provincijskom (radnom i izbornom) kapitulu Školskih sestara franjevaka Krista Kralja, Provincije Svete Obitelji Mostar, slavljenom od 3. do 7. veljače
2010. godine u samostanu sestara u Bijelom Polju pod predsjedanjem vrhovne predstojnice s. M. Natalije Palac, izabrana je 6. veljače 2010. godina nova provincijska Uprava za
sljedeće šestogodište:
s. M. Franka Bagarić, provincijska predstojnica
s. M. Zdenka Kozina, provincijska zamjenica i prva savjetnica
s. M. Robertina Barbarić, druga savjetnica
s. M. Leopoldina Kovačević, treća savjetnica
s. M. Mila Sesar, četvrta savjetnica
******
Svim novoizabranim sestrama od srca čestitamo na izboru i dobivenom povjerenja
zajednica koje su ih izabrale, želimo mudrost odozgor i obilan Božji blagoslov da u Gospodinovom duhu služenja budu prvakinje u služenju svojim susestrama !
*********
Naš predsjednik i potpredsjednica izabrani na daljnje visoke službe:
Osim službi u svojim provincijama i u Vijeću franjevačkih zajednica u HR i BiH
naš predsjednik fra Ivan Sesar i naša potpredsjednica s. Ivanka Mihaljević izabrani su za
obnašanje još nekih visokih službi.
Od 1. do 7. veljače o. g. održana je u Bruxellesu Deveta generalna skupština Unije
manje braće Europe (UFME - Unio Fratrum Minorum Europae), na kojoj su franjevački
provincijali svih europskih provincija, uz nazočnost i generalnog ministra fra Jose-a R. Carballo, raspravljali na temu «Europa - domus pacis. Franjevački doprinos za Europu prožetu
vrijednostima» i izmjenjivali iskustva. Provincijali su posjetili i Parlament Europske unije te
se upoznali s radom svih ustanova Europske unije. Zadnjeg dana održan je izbor predsjednika i potpredsjednika. Za predsjednika je ponovno izabran portugalski franjevac fra Victor
Melicias Lopes, a za pot-predsjednika nas predsjednik fra Ivan Sesar.
55
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
U Sarajevu je 20. veljače o. g. održana Osma, izborna skupština Konferencije viših
redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine. Sudjelovali su svi provincijali i
provincijalke redovničkih provincija koje imaju sjedište u BiH te predstavnici redovničkih
zajednica čiji članovi djeluju u BiH, a sjedište provincije im je izvan BiH. Za predsjednicu
Konferencije izabrana je naša potpredsjednica s. Ivanka Mihaljević, za njezibog zamjenika
naš predsjednik fra Ivan Sesar.
Od srca čestitamo i želimo obilje mudrosti i snage za obnašanje službi!
PLENARNA SJEDNICA VFZ- a u HR i BiH
U samostanu braće Kapucina u Zagrebu, ulica sv. Leopolda Mandića 41, orržana je
29 siječnja 2010. godine s početkom u 900 sati plenarna sjednica VFZ-a u HR i BiH.
Sazivni dnevni red je bio:
1.
Molitva i pozdrav predsjednika
2. Primjedbe na zapisnik sa sjednice od 26. lipnja 2009.
3. Mandati u tijelima vijeća:
- izbor predsjednika/predsjednice VFZ-a
- izbor tajnika/tajnice VFZ-a
4. Kratki prikaz završene proslav jubilarne godine
5. Izvješća:
- FSR-a u HR (ministar Mato Batorović)
- FSR-a u BiH (ministrica Nives Kanevčev)
Radnih tijela i povjerenstava:
- Povjerenstva za duhovnost (s. Renata Mrvelj)
- Povjerenstva za apostolat i evangelizaciju (fra Petar Kinderić)
- Povjerenstva za studijsku i izdavačku djelatnost (fra Marijan Karaula)
- Franjevačkog instituta za kulturu mira (fra mijo Džolan)
- FRAME (fra Milan Krišto za HR, fra Sretan Ćurčić za BiH)
6. Blagajničko izvješće za 2009. godinu(s. Blaženka Perković)
7. Naša izdanja:
- Franjevački izvori (fra Pero Vrebac)
- Hrvatski franjevački biografski leksikon (fra Emanuel Hoško)
- Iuridica Franciscana (s. Judita Čovo)
- Franjo u hrvatskom pjesništvu
8. Program rada za 2010. godinu
9. Razno
56
PRILOZI
Donosimo
zapisnik sjednice:
Zapisnik
Plenarne sjednice Vijeća franjevačkih zajednica u HR i BiH,
održane u Zagrebu 29. siječnja 2010.
Sjednica Vijeća održana je u samostanu braće Kapucina u Dubravi. Na sastanku Vijeća
sudjelovali su: fra Željko Tolić - Split, predsjednik Vijeća, s. Ivanka Mihaljević - Sarajevo,
potpredsjednica, fra Ivica Petanjak - Zagreb, član Predsjedništva, fra Željko Železnjak
- Zagreb, fra Đuro Hontić - Zagreb, fra Josip Sopta - Zadar, fra Ivan Paponja - Zagreb,
fra Ivan Sesar - Mostar, s. Franciska Molnar - Đakovo, s. Ružica Barić - Dubrovnik, s.
Nelija Pavlović - Zagreb, s. Nevenka Grgat - Šibenik, s. Anica Jureta - Zagreb, brat Mato
Batorović - FSR, Jasmina Stojić - Požega, s. Mirjana Pinezić - Rijeka.
Nazočni su još bili: fra Mijo Džolan, ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira,
fra Marijan Karaula, fra Milan Krišto, asistent Frame u HR, fra Sretan Ćurčić asistent
Frame i FSR-a u BiH, s. Judita Čovo, s. Renata Mrvelj, fra Petar Kinderić.
Svoju nenazočnost ispričale su: s. Klara Šimunović - ŠSF Split i s. Jelenka Puljić - ŠSF
Mostar.
Uvodnu molitvu izmolio je fra Ivica Petanjak, nakon čega je fra Željko Tolić pozdravio
sve prisutne.
Poseban pozdrav uputio je novim članovima Vijeća koji su u vremenu od prošle
sjednice u svojoj zajednici preuzeli službu provincijala i provincijalke: s. Neliju Pavlović,
provincijalku sestara kćeri milosrđa sv. Franje, i fra Ljudevita Maračića (nenazočnog),
provincijala Hrvatske provincije franjevaca konventualaca sv. Jeronima. Također je pozdravio i fra Miju Džolana, novog ravnatelja Instituta za kulturu mira.
Prije nego se prešlo na predviđeni dnevni red, Predsjednik je predložio izmjenu istoga
zbog pisma ministra financija Vlade RH, g. Šukera, u kojem se traži izvješće o namjenskim
sredstvima koja su nam dostavljena od Vlade RH za tiskanje franjevačkih Izvora.
Prijedlog izmjene dnevnog reda prihvaćen je jednoglasno.
1. Primjedbe na zapisnik sa zadnjeg sastanka VFZ-a
Uz treću točku Zapisnika (Obilježavanje jubilarne godine) razvila se rasprava koju
je potakao fra Marjan Karaula izrazivši čuđenje da u emisiji Mir i dobro o najznačajnijim događajima u Crkvi u Hrvata u 2009. nije spomenuta velika franjevačka
Obljetnica. U raspravi je konstatirano da je tijekom obilježavanja Obljetnice bilo
zapaženih i vrijednih projekata, ali oni nisu bili dovoljno medijski popraćeni. Jasna
je bila konstatacija da smo možda i sami zakazali glede medijske prisutnosti tijekom
obilježavanja Obljetnice.
Primjećena je zapaženost Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda kao najaktivnije u različitim događanjima obilježavanja Jubileja diljem Hrvatske.
Kratkim prikazom svih događanja kojima smo obilježili naš veliki Jubilej, predsjednik
Vijeća, fra Željko Tolić, je konstatirao da se sve (osim nekih manjkavosti) odvijalo na
razini naših očekivanja, izrazivši nadu da će svaki od tih događaja ostaviti snažan trag
(vidljivi i nevidljiv) u Crkvi u Hrvata.
Uz manje ispravke u Zapisniku, koje će biti unesene u konačnu verziju, zapisnik s
prošle sjednice je prihvaćen.
57
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
2. Pismo ministra Šukera
S. Ivanka Mihaljević, potpredsjednica Vijeća, pročitala je pismo ministra financija
vlade RH, g. Ivana Šukera, u kojem se traži provjera namjenskog korištenja sredstava
iz Proračuna, a koja smo dobili za tiskanje Franjevačkih izvora. U pismu se navodi
15. siječanj 2010. kao krajnji rok podnošenja izvješća. Zbog novonastale situacije
u tajništvu Vijeća, Predsjednik je sa sadržajem pisma upoznat tek prije dva dana.
Nakon rasprave je zaključeno da zatražimo odgodu datuma podnošenja izvješća
Ministarstvu. Razlog za odgodu datuma je i činjenica da sredstva još nisu utrošena,
budući da je posao oko izdavanje Izvora još u tijeku. Predsjednik, fra Željko Tolić,
izvijestio je članove Vijeća o pismu zahvale koje je uputio Premijerki Vlade RH za
dodijeljena sredstva.
S. Ivanka je naglasila da je Izvješće fra Pere Vrepca, koji je zadužen za izdavanje Izvora
transparentno, samo nedostaju kopije računa za plaćene usluge.
U izvješću fra Pere Vrepca, koje je pročitao fra Marijan Karaula, naglašeno je da tiskanje pretpostavlja etape: prevođenje (koje je skoro privedeno kraju), lektura - jezična i
franjevačka; i biblijska?!
Budući da je dosadašnja tajnica Vijeća, s. Blaženka, bila član Uredničkog vijeća, fra
Marijan je predložio da, iz praktičnih razloga, novoizabrani tajnik(ca) također bude član
Uredničkog vijeća.
Fra Marijan je izvijestio da bi tiskanje Izvora bilo realno očekivati do konca tekuće
godine. Zatim je predložio raspravu oko pitanja biblijske lekture, budući da su svi tekstovi
iz Vulgate.
Fra Josip Sopta je naglasio da je ovaj projekt izdavanja Izvora najvažniji u sklopu
obilježavanja franjevačke Obljetnice i zaslužuje da se tako prema njemu i odnosimo. Izvijestio je da je dobio najsuvremenije kritičko izdanje (od Palazzija) koje još nije ni tiskano
na talijanskom. Izrazio je i strah da mi sami nismo dovoljno jasni u određivanju rokova.
Ne dovodeći u pitanje stručnost suradnika na ovom projektu, pozvao je na veću jasnoću
glede određivanja rokova.
Nakon kratke rasprave oko biblijske lekture zaključeno je da, imajući u vidu kompleksnost problematike i nekompetentnost ovog Vijeća (fra Josip Sopta), odluku prepustimo
Uredničkom vijeću koje je sastavljeno od više franciskanologa.
3. Mandati u tijelima Vijeća
Budući da je dosadašnjem predsjedniku Vijeća, fra Željku Toliću, istekao mandat, a
dosadašnja je tajnica Vijeća, s. Blaženka Perković, već podnijela ostavku na svoju službu,
uslijedio je izbor novog predsjednika i tajnika Vijeća.
a) Izbor predsjednika/ce VFZ-a
Fra Željko je zahvalio svima na suradnji i zamolio za razumjevanje trenutne situacije u
kojoj nije u mogućnosti dalje obavljati službu Predsjednika Vijeća.
Iz Statuta Vijeća pročitan je čl. 4. t. 2. kojim se za izbor predsjednika/ce traži apsolutna
većina glasova.
Ustanovljen je broj nazočnih s pravom glasa: 17 članova.
Glasovanje za predsjednika/cu VFZ-a:
58
PRILOZI
1. glasovanje
2. glasovanje
3. glasovanje
s. Franciska Molnar
6 gl.
5 gl.
3 gl.
s. Ivanka Mihaljević
4 gl.
0 gl.
0 gl.
fra Ivan Sesar
2 gl.
8 gl.
14 gl.
Fra Željko Železnjak
2 gl.
2 gl.
0 gl.
Fra Ivan Paponja
2 gl
2 gl.
0 gl.
Fra Josip Sopta
1 gl.
0 gl.
0.gl
U trećem krugu glasovanja sa 14 glasova za predsjednika VFZ-a, izabran je fra Ivan
Sesar na mandat u trajanju od tri godine. Fra Ivan je prihvatio izbor.
Predložena je pauza do 11 sati.
Nakon pauze vođenje sjednice preuzeo je novi Predsjednik. Zahvalivši svim prisutnima na iskazanom povjerenju, fra Ivan je pozvao na pridržavanje dnevnog reda sjednice.
3.2. Izbor tajni-ka/ce VFZ-a
Na prošloj sjednici VFZ-a usvojena je ostavka dosadašnje tajnice VFZ-a, s. Blaženke Perković. Do početka ove sjednice za tu službu je pristigao samo jedan prijedlog. Potpredsjednica,
s. Ivanka Mihaljević, predložila je g. Antu Matkovića, dipl. teologa, umirovljenog vjeroučitelja.
Zatim je iz Statuta pročitala čl. 8. koji govori o zaduženjima tajnika VFZ-a. Budući da Statuti
ne određuju izričito, odlučeno je da se tajnik bira relativnom većinom glasova.
S. Ivanka je pročitala životopis g. Ante Matkovića, a nakon toga je o njemu iznijela
i svoje osobno mišljenje koje su potvrdili i fra Mijo Džolan i s. Renata Mrvelj koji ga
osobno poznaju.
Poslije kratke rasprave pristupilo se glasovanju za izbor tajnika VFZ-a.
Sa 16 glasova za i 1 protiv g. Anto Matković je izabran za tajnika VFZ-a. Predloženo
je da se g. Matkovića pozove na sjednicu poslije sljedeće pauze.
4. Izvješća
4. 1. Povjerenstvo za studijsku i izdavačku djelatnost
Usvojen je prijedlog izmijenjenog redoslijeda izvješća zbog zdravstvenih razloga fra
Petra Filića. On je rekao da ovo Povjerenstvo u svom radu nastoji, uz redovite franjevačke teme, pratiti i teme koje nam predlaže Crkva: npr. Godina sv. Pavla, Svećenička godina
itd.
Zatim je kratko iznio financijsko izvješće.
Fra Marijan Karaula, pročelnik Povjerenstva, iznio je primjedbu glede neujedanačenosti i neobjedinjenosti izdavačke djelatnosti. Budući da su iz krila ovog Povjerenstva
nastala dva tijela, predložio je da bi bilo dobro jasnije definirati zaduženja.
Ukratko je izvijestio o projektima za koje je zadužen.
O Franjevačkim izvorima dovoljno je rečeno u prvom dijelu sastanka pa je prešao
na izvješće o Franjevačkom leksikonu. Pročitao je dopis fra Emanuela Hoška u kojem je
59
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
priopćeno da sav prikupljeni materijal ide u tisak 1. ožujka kako bi do Uskrsa bio u našim
rukama. Tako će projekt na kojem se radi gotovo 30 godina konačno biti završen.
Projekt Hvaljen budi Gospodine moj (sv. Franjo u hrvatskom pjesništvu) prva je knjiga Trilogije od koje je VFZ odustalo, ali jer su fra Milan i fra Marijan već bili poduzeli
neke korake glede realizacije, procijenili su da nije pametno odustati od projekta te su
našli izdavača. Izdavačka kuća Alfa preuzela je financiranje ne očekujući od nas ništa. Fra
Marijan je predložio da bi bilo uputno da mi, franjevačke zajednice, u znak priznanja i
zahvalnosti Izdavaču, kupimo koliko možemo primjeraka. Ponuđena je i vrlo prihvatljiva
cijena od 200 kn, a za veći broj primjeraka i niža.
Na pitanje s. Renate o Esserovim komentarima, fra Marijan je rekao da uz određne
poteškoće Komentari ovih dana idu u tisak.
4. 2. Izvješća FSR-a
Nacionalni ministar brat Vid Mato Batorović podnio je izvješće o radu FSR. Uz
prikaz aktivnosti tijekom obilježavanja franjevačke Obljetnice, izvjestio je o Glasilu
Hrvatskog nacionalnog bratstva FSR-a, BRATSTVO, zatim o karitativnom djelovanju
mjesnih bratstava, obilježavanju dana Duha Asiza, socijalnoj inicijativi FSR-a i FRAME. Također je izvijestio o pripremi tiskanja potrebne literature i dokumentacije. (v.
pismeno izvješće.)
U ime ministrice bratstva FSR-a BiH, Nives Kanevčev, izvješće je podnio fra Sretan
Ćurčić, asistent FSR-a i FRAME BiH. Podijelio je pismeno izvješće koje su načinile s.
Ana Cvitanušić, regionalna ministra FSR-a za Bosnu i s. Gordana Crnjac, regionalna ministra FSR-a za Hercegovinu. Osim navedenog u pismenom izvješću istaknuo je projekt
vezan uz organiziranje seminara za učitelje formacije i za voditelje - ministre mjesnih i
regionalnih bratstava. (v. pismeno izvješće)
4. 3. Izvješća radnih tijela i Komisija
4.3.1. Povjerenstvo za duhovnost
S. Renata Mrvelj je izvjestila prisutne kako je u studenom prošle godine saznala da joj
je u siječnju 2009. produžen mandat pročelnice Povjerenstva bez njezinog znanja.
Od članova povjerenstva posebno je istaknula aktivnosti s. Judite Čovo. Na 8. susretu
franjevačkih trećoredskih zajednica kod sestara sv. Križa na Vrhovcu s. Judita je održala
predavanje: Hvaljen Budi Gospodine moj.
Plana rada nema, jer treba obnoviti Povjerenstvo zato što su samo neki članovi izrekli
spremnost nastaviti raditi dalje.
Fra Ivan Sesar je predložio da se u podnošenju izvješća svih povjerenstava naznači i
projekt rada za dalje.
Nakon rasprave o novim članovima, s. Renata je predložila da do sljedeće sjednice
nađe članove Povjerenstva u dogovoru s provincijalima i provincijalkama, što je i
prihvaćeno.
Fra Ivan Sesar je podsjetio na poteškoće oko zakašnjelog tiskanja Franjevačkog liturgijskog kalendara, nakon čega se razvila rasprava. Istaknut je doprinos i kvaliteta rada
fra Ante Crnčevića i predloženo je da se razgovara sa fra Antom Crnčevićem i novim
tajnikom kako bi, zajedničkim nastojanjem, izbjegli kašnjenje.
60
PRILOZI
4.3.2. Povjerenstvo za apostolat i evangelizaciju
Pročelnik, fra Petar Kinderić, izvijestio je o izvršenju prošlogodišnjeg plana projekta
Zlatna harfa. Tema prošlogodišnje Zlatne harfe bila je Dan Gospodnji i cijeli projekt se
odvijao u za to predviđenim mjestima. Obuhvatio je izuzetno veliki broj djece. Istaknuta
je zauzetost redovnica, ali i nedovoljna angažiranost pokrajinskih povjerenika na nekim
mjestima. Primjećene su poteškoće oko nedovoljne informiranosti glede promjena nekih
pokrajinskih povjerenika, što otežava kvalitetan rad Povjerenstva. Fra Petar smatra da je
ovaj projekt, koji traje već 26 godina, potreban i da ga treba podržati u svakom smislu.
Tu je naglasio i financijske poteškoće koje su uslijedile usljed smanjivanja iznosa koji
je Vijeće redovito dodjeljivalo ovom Povjerenstvu. Najavio je temu ovogodišnje Zlatne
harfe Gospodin je pastir moj, koja je u duhu Svećeničke godine.
Uslijedila je rasprava koju je potaknuo fra Mijo Džolan, a odnosila se na pitanje intelektualnog vlasništva projekta Zlatna harfa. Nakon rasprave je zaključeno da se izda
knjižica u kojoj će se jasno dati identitet Zlatne harfe. U njoj treba biti opisana povijest
Zlatne harfe i njezino djelovanje danas.
Na konstataciju da se rad ovog Povjerenstva sveo samo na projekt Zlatna harfa, uslijedila je rasprava iz koje su postale očite slične poteškoće u radu i drugih povjerenstava.
Zaključeno je da jedna od točaka lipanjske sjednice bude analiza postojećih povjerenstava
i jasnije definiranje djelovanja svakog povjerenstva.
Prije pauze za ručak Predsjednik, fra Ivan Sesar, pozdravio je novoizabranog tajnika
VFZ-a, g. Matkovića koji je u međuvremenu stigao na sjednicu.
Odmor - objed koji su nam priredila braća kapucini okrijepio nas je za nastavak rada
u 13, 30 sati.
4. 3. 3. Izvješće FIKM-a
Ravnatelj, fra Mijo Džolan, unaprijed se ispričao što će njegovo izvješće trajati duže
nego što je predviđeno, što je opravdao obimnošću ostvarenih i planiranih projekata
Instituta kao i činjenicom da samo izvješće pretpostavlja pitanja na koja moramo dati
odgovor.
Izvijestio je o troškovima nagradnog putovanja pobjednika vjeronaučne olimpijade u
Asiz, stopama sv. Franje, 22. do 26. lipnja 2009. godine, koje je vodio dosadašnji ravnatelj,
fra Ante Čovo.
Upoznao je Vijeće i s troškovima projekta Hrvatska božićna mapa 2009. Priloženo je
detaljno pismeno financijsko izvješće o prihodima i rashodima Projekta kao i trenutno
stanje na računu.
Zatim je fra Mijo iznio viziju djelovanja Instituta. Glede metodologije rada on smatra
da ona mora biti kritička, znanstveno-istraživačka, oslobođena ideologija...franjevačka!
Kao širi program rada Instituta predlaže trajne tematske krugove u kojima se može doći
do obvezujućih pitanja svakog odgovornog čovjeka, kršćanijna, franjevca i franjevke:
1. Franjevački vodič kroz EU;
2. Franjevački doprinos Preambuli Ustava BiH;
3. Franjevački doprinos kritičkoj analizi prakse Socijalnpg nauka Crkve u hrvatskom i b-h društvu;
4. Franjevačka mreža dobrote i
5. Franjevačka kritika religija. (v. pismeno Izvješće)
61
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
Zatim je fra Mijo izvijestio o realizaciji projekta Hrvatska božićna mapa 2009. Uza sve
nedostatke Projekt je tijekom Božića bio svojevrsno duhovno i kulturno osvježenje. Vrijednost ovog Projekta nije samo u prikupljenim materijalnim sredstvima, nego u poruci
koju je jasno očitovao, a ta je kultura slavljenja Božića i Franjevačka mreža dobrote (v.
pismeno Izvješće).
Uslijedila je dulja rasprava glede načina raspodjele prikupljenih sredstava i daljnje distribucije preostalih mapa. Zaključeno je da se svaka zajednica u okviru svojih mogućnosti
angažira oko pronalaženja obitelji kojima će se sredstva raspodijeliti, kao i načina distribucije preostalih mapa. Dogovorena je i mogućnost popusta 20-30%. (u fond ide 70%
od izvorne cijene).
Govoreći o perspektivama i potrebama Instituta, fra Mijo je iznio poteškoće oko
kvalitetnog razvijanja projekta zbog nedovoljnog broja stalno zaposlenih, te je zatražio
dopuštenje zapošljavanja novog djelatnika. Iznio je i nužnu potrebu obnavljanja prostorija ureda u Splitu i nabavke određene opreme za Institut, kao i prodaju postojećeg vozila
i kupnju novoga.
U raspravi koja je uslijedila postavljeno je pitanje ureda u Sarajevu za koji VFZ
plaća najam. Nametnulo se i pitanje stava VFZ-a o TFMK za čije potrebe je ured
u Sarajevu namijenjen. Budući da je fra Pero Vrebac već pismeno izvijestio VFZ o
svojoj ostavci na vođenje TFMK, nametnula se potreba jasnog očitovanja VFZ-a
o TFMK. Nakon rasprave glasovanjem je odlučeno da se TFMK gasi, o čemu će
se pismeno izvjestiti fra Peru. Otkazuje se najam ureda u Sarajevu, a namještaj
ureda stavlja se na raspolaganje provinciji Bosne srebrene da ga da u franjevačke
svrhe.
Financijska sredstva se preusmjeravaju u FIKM, kako bi fra Mijo mogao zaposliti treću
osobu i urediti prostorije Instituta. Dopušta se da fra Mijo traži potencijalne donatore u
svezi kupnje novog auta.
4. 3. 4. Izvješća FRAME
4. 3. 4a. Izvješće o djelovanju Hrvatskog nacionalnog bratstva FRAME
Fra Milan Krišto, predsjedatelj konferencije nac. duhovnih asisteneta FRAME, uz
iscrpno pismeno izvješće koje je podijelio svim članovima Vijeća, podnio je kratko izvješće o nekim pothvatima FRAME u protekloj godini. Ponovno je naglasio važnost
i potrebu iznalaženja načina što skorijeg priznanja pravne osobnosti FRAME u Crkvi,
koje je nužno zbog kvalitetnijeg funkcioniranja kako sa strane prisutnosti u društvu, tako
i s financijsko-organizacijskog aspekta. Izvijestio je o poteškoćama na koje nailazi pri
pokušaju ostvarivanja ovog priznanja. Zahvalio je na financijskoj podršci kojom smo
omogućili tolike projekte FRAME, osobito sudjelovanje na V. europskom kongresu
FRAME u Litvi.
4. 3. 4b. Izvješće o djelovanju nacionalnog bratstva FRAME BiH
Fra Sretan Ćurčić, nacionalni asistent FRAME BiH, izvjestio je o mnogim događajima i projektima FRAME BiH (o čemu je podnio i pismeno izvješće). Naglasio je
Framafest, hodočašća u Asiz, kviz znanja, molitveno franjevačko kampiranje, olimpijadu znanja o sv. Franji i brojne druge aktivnosti za koje je zamolio financijsku
podršku.
62
PRILOZI
5. Naša izdanja
- Iuridica francescana, Priamo Etzi
s. Judita Čovo je izrazila zadovoljstvo da je ovo vrijedno izdanje ugledalo svjetlo dana u
godini obilježavanja velikog franjavčkog Jubileja. Knjiga obrađuje pitanja povijesno-pravnog značenja triju franjevačkih redova preko «monografskih vodiča». Svi koji su na bilo
koji način sudjelovali u tiskanju ove knjige naglašavaju njezinu vrijednost, osobito lektor,
fra Ljudevit Maračić. S. Judita predlaže da se upriliči predstavljanje knjige, kako bi ju se
dostojno prezentiralo hrvatskom čitateljestvu. Nakon izvješća o utrošenim sredstvima u
tiskanje knjige dogovoreno je da prodajna cijena knjige bude 120 kn. Predsjednik Vijeća
je posebno zahvalio s. Juditi na doprinosu koji je ona uložila u priređivanje ove knjige.
6. Blagajničko izvješće s. Blaženke Perković
S. Blaženka je iznijela stanje Blagajne VFZ-a na dan 29. siječnja 2010. koje je priloženo
zapisniku o primopredaji ureda i inventara tajništva VFZ-a. (v. pismeno izvješće)
Zahvalila je svima na suradnji, što je potaklo fra Željka da na poseban način zahvalio s. Blaženki na raspoloživosti i požrtvovnom radu u Vijeću. Fra Ivan Sesar je zahvalio fra Željku darujući
mu u ime VFZ-a prigodan dar (Tria opuscula i franjevački pas), a s. Ivanka je s. Blaženki u znak
zahvalnosti u ime Vijeća predala drvorez s likom BDM, rad akademskog kipara Ilije Bule.
Budući da je dosadašnja praksa bila da se na siječanjskom sastanku VFZ-a određuje visina
članarine, predsjednik, fra Ivan, zamolio je s. Blaženku da nas informira o načinu određivanja iste.
Rekla je da je svaka zajednica uplaćivala 20% ukupnog iznosa sredstava dobivenih iz Proračuna. S
obzirom na planirane investicije za ovu godinu zaključeno je da visina članarine ostane ista.
Zaključeno je da nastavljamo sa financijskom podrškom svih projekata koje smo i
dosad podržavali (FRAMA, Brat Franjo, FIKM).
6. Program rada za 2010.
Dogovoreno je da se slijedeća sjednica VFZ-a održi u Međugorju 21. lipnja s početkom u 10 sati.
7. Razno
S. Blaženka je ukazala na potrebu promjene Statuta. Postojeći Statut (iz 1982.) ni od
koga nije priznat, a Država priznaje samo one vjerske zajednice koje priznaje HBK. Pokušaj registracije preko Kongregacije za redovnike nije uspio. Nije prihvaćen prijedlog da
se registriramo kao civilno društvo.
Fra Marijan je ponovio potrebu redefiniranja uloge i rada povjerenstava, kako bi se
jasnije odredile kompetencije.
S. Blaženka je napomenula da su povjerenstva bila pozvana napraviti svoje pravilnike
rada, ali oni nikad nisu odobreni, jer nije odobren Statut.
Fra Ivica Petanjak je predložio da se tiska Povijest franjevaštva. Knjiga je već prevedena na hrvatski. Nedostaje jezična lektura i korektura. Fra Marijan Karaula je zamoljen da napravi predračun
projekta tiskanja ove knjige do lipnja, kako bismo mogli donijeti odluku o eventualnom tiskanju.
Zapisnik sastavila:
s. Ružica Barić, članica VFZ-a
Pregledali:
fra Ivan Sesar, predsjednik VFZ-a i
s. Ivanka Mihaljević, potpredsjednica VFZ-a
63
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
RAZMIŠLJANJE UZ SVEĆENIČKU GODINU
Još smo u Svećeničkoj godini, koju je Papa u prigodi 150. obljetnice smrti (tj. rođenja
za nebo) svetoga Ivana Marije Vianneya otvorio na svetkovinu Presvetog Srca Isusova,
19. lipnja 2009. godine, a zatvorit će je također na svetkovinu Presvetog Srca Isusova ove
godine, 11. lipnja, i tada će svetog arškog župnika, žatitnika župnikâ, proglasiti zaštitnikom
svih svećenika. Imali smo prilike doznati o tome dovoljno informacija iz raznih katoličkih
tiskovina i drugih priopćajnih sredstava. I vjerojatno smo se svi potrudili da to doznamo.
Svećeništvo je stožerna tema u Crkvi. Bez svećeništva nema Euharistije. Bez Euharistije
nema Crkve. Zato o tome jedva da je ikada dovoljno kazano. I još važnije od toga: jedva
da ikada možemo dovoljno učiniti sve što treba učiniti, da bi Crkva imala dostatan broj
svetih i požrtvovnih svećenika. A što bi se moglo i trebalo učiniti ?
Valja, prvo, češće razmišljati o tome. Ako se i jedna tema tiče svakog člana Crkve,
onda je to zacijelo ova. Ono što se tiče svih nas, ne smije nam biti na rubu, nego u
središtu naših razmišljanja. Zatim, polazeći od Isusovog svima nama upućenog zahtjeva
da molimo Gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju (Mt 9,38), treba moliti za
svećenička zvanja. Ne tek tu i tamo, kad su neka ređenja ili koja druga svećenička slavlja,
kad Crkva službeno poziva da se moli za svećenike. To mora biti stalni sadržaj naših
svagdanjih molitava. Onako kako Isus želi da molimo: … ustrajno molite i dat će vam
se! (Lk 11,9) I kako to potkrepljuje onom usporedbom o upornoj udovici koja je tražila
pravdu kod suca. Sveti Luka kaže: Iznese im zatim usporedbu o tome kako uvijek treba
moliti i nikada ne klonuti (Lk 18,1). Pri molitvi treba imati i vjeru da ćemo dobiti sve što
tražimo u Isusovo ime. Snaga udružene vjere i molitve takva je da Isus jamči: ... što god
zamolite u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ma što me zamolili u moje
ime, ja ću to učiniti (Iv 14,13-14)
Osim razmišljanja i molitve treba u praksi poduzeti konkretne korake prema mladim
ljudima, mogućim kandidatima za svećenike. Za svako zvanje i zanimanje mora se među
mladim naraštajima tražiti nasljednike sadašnjih aktivnih djelatnika. Čini mi se da se u
ovoj točki dosta griješi, kad su u pitanju svećenička (a jednako tako i redovnička) zvanja.
Dok druga zanimanja privlače svoje nasljednike ljepotama i pogodnostima zanimanja,
nudeći im ovo ili ono, kod duhovnih zvanja to bi trebalo stajati postrani. Na prvom bi
mjestu trebalo stajati privlačno sredstvo koje nam je Isus ostavio. Čitamo li pozorno
Evanđelje, zapazit ćemo da se Isus nije poslužio čudesima (tako priželjkivanim od mnogih ljudi u naše vrijeme) niti svojom božanskom moći, da pridobije prve svećenike svoje
buduće Crkve. Znao je da to ljude ne drži dugo. Čudesa i druge pogodnosti apostolskog
zvanja samo su proplamsaji, kratkotrajni poput vatre od slame. Svijetle kratko, a griju još
kraće. Isus je kod svojih slušatelja iskusio kako kratko i u kojem smjeru čudesa djeluju:
kad je slušatelje čudotvorno nahranio, tražili su ga i kasnije, ali ne zbog njega samoga
ili Kraljevstva Božjeg, nego da im dadne još zemaljskog kruha! Kad se pred trojicom
apostolskih prvaka na gori preobrazio i pokazao im ljepote buduće slave, oni od dragosti,
časovitog oduševljenja ili bezumnosti htjedoše tu sagraditi sjenice i trajno ostati! Čudesa
(Slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju. Mt 10,5) samo
su Isusova iskaznica da je on Sin Božji, Mesija koji ima doći, ali to neće privući ljude masovno u njegovu Crkvu, a kamoli u svećeničke redove. Za privlačenje ljudi on se poslužio
i danas se služi neobičnim sredstvom svoje božanske nemoći: križem! Sam je izričito
64
PRILOZI
rekao: A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi (Iv 12,32). Dvije
tisuće godina povijesti Crkve najbolje dokazuju da je križ najprikladnije i najučinkovitije
sredstvo mamljenja u Isusove redove. To sredstvo je istovremeno najsnažniji zov, ali i
sredstvo za otriježnjenje od lažnih nada i iluzija. Dosta je da to promotrimo na prvom
Isusovom svećeniku, na Petru. Petar se dosita nagledao Isusovih čudesa, na sebi i na
drugima. Jedini je od apostola hodao po vodi, a u najvećim ribolovnim nepogodnostima
imao je rekordan ulov. Čudesa su ga bila ponijela te je Isusu zajamčio: Ako se doista i
svi pokolebaju … ja ipak neću (Mk 14,29). I nakon Isusovog proroštva upravo ćeš me ti,
još noćas prije nego što pijetao dvaput zapjeva, triput zatajiti (Mk 14,30). Petar još više
uvjerava Isusa: Kad bih morao s tobom umrijeti … sigurno te ne bih zatajio! (Mk 14,31)
Nedugo potom zadrhtao je pred sluškinjom i triput zatajio Isusa. Ali kad je u svojoj duši
posložio događaje s Golgote, a Duh Sveti ga prosvijetlio i ojačao, Petar je postao stijena
Kristova nepokolebljiva, onakav kakvog ga je Isus i htio imati u svojoj Crkvi. Ni zatvor ni
batine neće mu biti zaprekom da se prizaje Kristovim (usp. Dj 5,29).
Na temelju Evanđelja i života svetaca možemo uočiti da nitko ne može poći za Kristom dok osobno ne susretne Krista, a susresti ga osobno ne može nitko tko još živi
kao dio mase. Valja se izdvojiti iz mase i z a g l e d a t i se u Krista. Omogućiti susret
njegovog i svog pogleda. Takav se događaj onda nikada više ne može izgubiti iz čovjekovog života. Može se dogoditi da se on povremeno zapreta u pepeo života, ali ugasit
se ne može. Rasplamtat će se prije ili kasnije. U filmu «Ben Hur» izvrsno je prikazana ta
stvarnost. Dok rimski vojnici vode Judu ben Hura i druge robove u lancima da ih strpaju
u galiju, na putu do galije prolaze kroz Isusovo mjesto. Juda se kratko osobno susreće
pogledom s Isusom koji mu daje vode. Tada je bio još daleko od toga da bi Isusa spoznao
i prihvatio kao Sina Božjeg. Ali neizbrisivi susret pogledom učinio je svoje. Nakon više
godina lutanja, nošen željom za osvetom zbog nanesenih mu nepravdi od strane rimskog
zapovjednika, Juda susreće Isusa na križnom putu. Pogled oči u oči se ponavlja, Juda se
iz temelja mijenja. Ni u jednom drugom dijelu svog zemaljskog života Isus ne čini tako
snažan utisak na čovjeka kao što ga čini po događajima Velikog petka. Tko može ostati
hladan ili mlak prema Isusovom križu, mora se dobro zabrinuti zbog svog životnog pravca. Osim toga, križ je mjerodavno sito kroz koje se mora propustiti svakog svećeničkog
(i redovničkog) kandidata. Nema druge prikladnije metode odabira za duhovna zvanja.
Onima koji ne vole Crkvu stalo da je do toga da ona ima što lošije svećenike i redovnike.
Zato se bore za njihova prava: labavljenje crkvene stege, ukidanje svećeničkog celibata,
davanje materijalnih pogodnosti … A Isus i dalje govori: Tko ne nosi svoj križ i ne ide
za mnom, ne može biti moj učenik (Lk 14,27). Križ će, sviđalo se to kome ili ne, trajno
ostati kriterij pripadnosti Kristu. Dakako, nitko razuman ne veliča križ zbog njega samog,
nego zbog cilja do kojeg se po njemu dolazi. I zbog činjenice da ga valja nosiiti cijelog
zemaljskog života, jednostavno s njim stalno drugovati, jer drugoga puta nema. To je
Isusov uvjet. Isus traži za se one koji će, kad ih pošalje u svijet bez kese, torbe i obuće (Lk
10,4), reći: Gospodine, ništa nam nije nedostajalo! (Lk 22,35) A kad ih svijet pozove da
se bore za svoja prava, recimo za ukidanje svećeničkog celibata, sjetit će se da je njihov
Učitelj rekao: .. a ima i takvih koji se odriču ženidbe radi kraljevstva nebeskoga.Tko
može shvatiti, neka shvati! (Mt 19,12b). I nastavit će nositi njegov slatki jaram i njegovo
lako breme (Mt 11,30).
Papa je stavio svećenicima za uzor sv. Ivana Mariju Vianneya. Zašto baš njega? U
svetačkim redovima ima izvrsnih papa, biskupa i svećenika. Svi su dovoljno sveti da mogu
65
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
biti uzori svakom današnjem svećeniku, a mnogi su od njih uz to pravi veleumi u odnosu
na Vianneya. Ipak, Vianneya je Papa stavio za uzor.
Vianney je primjer krvavo izborenog i kvalitetnog svećeništva. Tko pozorno promatra njegov život, ne može se oteti dojmu da je na početku njegovog života sve govorilo
da on nije za svećenika. Dvije godine otac se opirao njegovoj želji za svećeništvom. Kao
vojni bjegunac morao se skrivati neko vrijeme. Pamćenje mu je bilo sporo i slabo. Latinski
mu je bio noćna mora. Ocjena: debilissimus - najlošiji! Kad ga je njegov dobri župnik
počeo poučavati u teologiji na francuskom jeziku (umjesto na latinskom, kako je onda bio
propis), ni to mu nije išlo. Pao je na ispitu i vraćen je kući. Onda dobri župnik ponovno
poučava i traži druge ispitivače da ga prime na ispit. Na njemu se potpuno ostvarilo ono
Augustinovo: „Ako nisi pozvan, učini da budeš pozvan!“ (Si non vocatus es, fac ut voceris!) Vianney je to učinio u vrhunskoj mjeri. Što se on više trudio i preskakao zapreke,
Bog je, tako se čini, kod svake nove zapreke podizao letvicu više. Tako je aktivirao sve
njegove potencijale, vrhunski ga utrenirao i istesao iz njega izvrsnog svećenika. Danas
se čuju, pa i u crkvenom tisku iznose, zahtjevi da se svećeničkim kandidatima u našim
sjemeništima olakša teret učenja! Govori se, na primjer, što će im latinski jezik, jer zbog
te barijere mnogi ne postanu svećenici. Ili, što će im matematika, tko se od njih kasnije
bavi matematikom? Može se nastaviti pa reći: Što će im bilo kakav križ? Idemo prema
uskrsnuću! Kome će u vječnosti trebati križ? Točno. Tamo nikome, ali ovdje - svima.
Očito je, treba uzeti i čitati - Vianneyev životopis !
a. m.
Izdaje:
Vijeće franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
Tajništvo: Prilaz Gjure Deželića 75, HR-10000 Zagreb, tel.: (01) 3765-061, faks: (01) 3765-062,
mob.:098/9244-901,
e-mail: [email protected]
Odgovara: dr. fra Ivan Sesar, predsjednik Vijeća
Uređuje: Anto Matković, tajnik Vijeća
66
PRILOZI
IZ FRANJEVAČKE DUHOVNOSTI
Svijet je naš samostan
Dinamika duhovnog rasta
Najčešća pitanja s kojima se čovjek susreće u molitvi, odnose se na samoga Boga:
kakav je Bog i kako razumjeti njegov odnos prema mojoj egzistenciji, prema meni? Bog
kojem se molimo jest Bog koji usmjerava i vodi moj život. Monaško pravilo Lex orandi
lex credendi, potvrđuje staru istinu - ono što molimo to i vjerujemo. Ako je moj govor o
Bogu hladan ili mlak, tada Boga doživljavam udaljenog i dalekog. Ako pak molim jezikom
i duhom poniznosti i ljubavi tada vjerujem u Boga poniznog, krotkog i blagog. Dakle,
moja slika o Bogu, utječe na način moje molitve, na način na koji se s Bogom povezujem.
Je li Bog djelotvoran u mojem životu i nazočan u mojem iskustvu? Je li Bog za mene u
prvom redu sudac ili Spasitelj, i doživljavam li da je On zainteresiran za mene?
Za razliku od neoplatonista koji su se povukli iz osjetilnog svijeta kako bi kontemplirali
Boga, Franjo Asiški postiže uzvišenost kontemplacije promatranjem svega stvorenoga.
Franjina je obitelj pripadala visokoj trgovačkoj klasi onovremenog Asiza. Otac, trgovac
tkaninom, imao je trgovinu gdje je i Franjo neko vrijeme radio. Franjo nije bio samo
upućen u svakodnevno trgovanje već mu je to mjesto omogućavalo kontakte sa ljudima
različitih struka - ratarima, seljacima, obrtnicima, umjetnicima, kuharima. Upravo su ti susreti bili veoma značajni za Franjino razmišljanje, stalnu okrenutost prema svakidašnjem,
konkretnom svijetu te se nije, poput prije spomenutih neoplatonista zaustavljao samo na
svijetu ideja.
Franjevački hod obilježava upravo novi odnos s Bogom jer sam Bog zahvaća čovjekov život. Ono nije prvenstveno plod čovjekovih nastojanja. Dok neoplatonisti svoj hod
predstavljaju slikom ljestvice kojom se uspinje, najprimjerenija slika za franjevački put
jest spiralni, put koji vodi prema dubinama ljudskoga bića. Radosna vijest Isusa Krista
jest u tome da mi ne idemo k Bogu nego Bog dolazi nama. On se utjelovljuje. Stoga i
Bonaventura kaže da se vječni Bog ponizno prignuo prema dolje. Mi se okrećemo prema
Bogu jer se On prvi okrenuo prema nama. To je franjevački put molitve.
Za Franjine sljedbenike je molitveni put svakodnevno otkrivanje Boga koji je u središtu
našeg života. Stoga u molitvi ne molimo prvenstveno za uspostavljanje odnosa s Bogom
kao da ćemo time postići nešto što već prije nije postojalo. Radije, mi molimo da bi otkrili
sliku Boga na koju smo stvoreni, Boga koji je u nama. Moleći mi otkrivamo ono što već
posjedujemo - neprocjenjivo blago skriveno u njivi svijeta i ljudskih srdaca (3PJ 7). Ne
molimo da bi se mi uzdigli do Boga već da dopustimo da se On u nama rodi.
Monaška molitva ističe povratak srcu polazeći od središta kako bi pokrenulo čovjeka u
njegovoj dubini. Prema pravilu Svetog Benedikta, važno je kloniti se svijeta i tražiti Boga.
Monasi su nastojali živjeti anđeoski život čineći djela Božja, kroz rad i neprestane molitve, anticipirajući život u nebeskom Jeruzalemu. Za monaha, živjeti anđeoskim životom
1 Ista je ideja kod Bonavnture Put Duha k Bogu gdje opisuje unutarnje kretanje prema središtu
duše u kojoj otkrivamo sliku Boga kao sliku raspetoga Krista.
67
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
značilo je živjeti život neprestane molitve. Evanđeoski život je odgovor na eshatološke
zahtjeve monaškog života, a to je čežnja za nebom i jedinstvom s Bogom. Tako je život
monaha na ovome svijetu anticipacija nebeskog života gdje anđeli gledaju lice Božje.
Cilj života za sv. Benedikta je bilo traženje Boga. Na kraju njegovog pravila (Poglavlje
73) on naznačava da oni koji imaju poseban milosni dar mogu težiti kontemplaciji, ali
ona nije cilj samoga života. Tako je prvotna nakana monaškog života bila tražiti Boga,
u samoći, tišini, molitvi i meditaciji. Prema monaškim zapisima koja su se osobito širila
u Srednjem vijeku, a pretpostavlja se da je upravo kartuzianac Guigo II opisao monaški
duhovni hod, molitvu se predstavlja kao četverostruku ljestvicu kojom se uzdižemo Bogu. Čitanje je pažljivo razmatranje Pisma. Meditacija je zauzeto nastojanje i razumsko
traženje istine. Molitva je okretanje prema Bogu, posvećenje srca kako bi se otklonilo zlo
i postiglo dobro. Kontemplacija je uzdizanje uma Bogu. Monah je svoj ideal ostvarivao
stalnom molitvom, čitanjem Pisma (lectio divina), kontemplacijom, časoslovom.
Za duhovne pisce kontemplacija se najbolje ostvaruje u samostanima jer se njome
anticipira jedinstvo s Bogom. Da bi se to ostvarilo, nužno je osluškivanje u tišini i samoći.
Pritom je svijet zapreka dubljoj čežnji za jedinstvom s Bogom. Nije čudo da je sve do trinaestog stoljeća i širenja franjevaštva, kontemplacija za kršćane bila gotovo nezamisliva.
Na taj način franjevačka duhovnost ističe novi put k Bogu.
Franjevački put k Bogu
Franjevački put k Bogu razlikuje se od monaškog koji naglašava bijeg od svijeta, kako
bi se izvan svijeta pronašlo Boga. Slijedeći franjevački put Boga nalazimo u svijetu. Misao
da je svijet naš samostan potječe od Franje Asiškoga. Nakon što je bio ranjen u borbi,
unatoč toga što je bio hrabar i smion vitez, Franjo je razočaran. Tada doživljava duboko
iskustvo Boga u ruševnoj crkvi svetog Damjana. Suočivši se licem u lice sa ranjenim i
proslavljenim Kristom na križu, Franjo susreće Boga samilosne ljubavi, Boga koji se
prigiba. Bonaventura u svom životopisu opisuje taj susret ovako: “kad je tako jednoga
dana sam molio i od silna žara bio sav obuzet Bogom, ukazao mu se Isus Krist kao propet
na križu” (LMj 1.5). Bonaventura kaže da ni Krist ni Franjo nisu progovorili nijednu riječ.
Štoviše, dok ga je promatrao rastapala mu se duša i sjećanje na Kristovu muku mu se
utisnulo u dubinu njegova srca. Ovaj susret s raspetim Kristom potpuno je promijenio
Franju. Bonaventura kaže: “tada je obukao duh siromaštva, osjećaj poniznosti i čuvstvo
najdubljega suosjećanja.” (LMj1.6). Božje sebedarje u ljubavi na križu zadivilo je Franju
te se počeo mijenjati. Ovaj događaj bio je početak Franjinog duhovnog puta.
Bog kojega Franjo otkriva u raspetom Kristu je Bog kojemu je “drago boraviti s onima
koje je svijet odbacio i s jednostavnima” (1Čel 12,31). Franjo, oduševljen ljubavlju Raspetoga, nije se ograničio sama na traženje Boga u sebi, već je osjetio potrebu da Ga traži i u
krhkim stvorenjima, svojim susjedima, bližnjima, braći, čak i u stvorenjima prirode. Franji
je potreba drugoga bila poziv na radikalno siromaštvo. Sve ono što ga je ograničavalo u
otvorenosti prema drugome, jednostavno je iščeznulo. Promatranje Raspetoga vodilo
Ilia Delio, Crucifeid Love: Bonaventure’s Mysticism of Crucified Chrust Quincy, IL Franciscan Press, 1998, 190.
Guigo II, The Ladder of Monks: a letter on the contemplative life and Twelve Meditations,
trans. E. Colledge and J. Walsh, Kalamazoo, MI Cistercian, 1981, 68.
68
PRILOZI
je Franju prema dubljoj samilosti i poticalo na dijeljenje dobara i davanje sebe za druge.
Bonaventura stoga piše: “I siromašnim je prosjacima također nastojao udijeliti ne samo
ono što mu je pripadalo nego i samoga sebe. Zato bi svukao svoju odjeću ... rasporio ili
razderao da ih obdari” (LMj 1.6). Susret s Kristom i bližnjima dao je Franji otvorenost
duha i slobodu. Zahvaćen samilosnom Božjom ljubavlju, oslobodio se sebe samoga i na
potpuniji način predao u službu drugima.
Prema Bonaventuri, Franjo je otkrio istinu svoga identiteta u susretu sa Raspetim
Kristom. On otkriva vlastitu ranjivost, krhkost i slabosti u liku Krista na križu. Ova samospoznaja još ga je više potaknula da krene među siromašne i bolesne. Govoreći o
njemu Bonaventura ga opisuje kao uistinu poniznu osobu i piše: “Kao Kristov učenik
nastojao je u vlastitim i u tuđim očima biti bezvrijedan. A običavao je reći i ovo: Koliko
čovjek vrijedi u očima Božjim, toliko vrijedi i ništa više”(LMj 6.1). Priznavanje istine o
sebi pred Bogom omogućilo je Franji oslobođenje, put prema drugima i povratak sebi.
U tajni Krista i zagrljaju samilosne Božje ljubavi, Franjo je duhovno rastao. On će
pronaći sebe kroz odnos s drugima. Što je više napredovao u povezanosti sa Bogom on je
više rastao i u povezanosti sa drugima. Tako za njega bratstvo postaje mjesto prisutnosti
Božje. Što je dublje ulazio u tajnu Krista u svome vlastitome životu to je više prepoznavao Krista u svijetu, oko sebe, u braći, među gubavcima, bolesnima, u nježnim i malim
stvorovima. Bonaventura piše da je Franjo, budući da je i sam bio siromah, u siromasima
gledao lik Kristov (LMj 8.5). Često bi otkupio jaganjce koje su odvodili na klanje, sjećajući se pritom najkrotkijega Jaganjca koji je odveden u smrt da bi otkupio grešnike.
Volio je one stvorove koji su po svojoj naravi blagi te po toj karakteristici podsjećaju na
Kristovu blagost. Čak su i životinje za njega postale put koji vodi ka Kristu. Pripovijeda
se da je jednom prilikom, vidjevši ovcu koja se netom ojanjila, a u blizini je bila svinja
koja je udavila janje, Franjo je uzviknuo: „Jao meni, brate jaganjčiću, nedužna životinjice,
bila prokleta ona okrutnica koja te usmrtila i neka od nje ne pojede ništa ni čovjek ni
životinja!” (LMj 8.6)
Bonaventura naglašava da onaj koji prebiva u Kristu prebiva u drugima jer spoznati
što smo i tko smo u Kristu, možemo otkriti preko drugih. Za Franju različitost drugoga
nije bila zapreka u traženju Boga već, naprotiv, prigoda za slavljenje Boga. Franjo je otkrio
vlastiti identitet u Bogu, a Boga u krhkosti svoje braće i sestara. Prema Bonaventuri,
molitva je ta koja je omogućila Franji da svijet gleda s novim očima, kontemplativnim
pogledom koji prožima stvarnost u njezinoj dubinu. Stoga je Franjo doživljavao svijet kao
samostan jer je u njemu otkrio Božju dobrotu.
U središtu Franjinog razmišljanja je ideja o Bogu koji se objavljuje, komunicira. Bog
Otac se priopćava i to se objavljivanje događa u Riječi, Isusu Kristu. On je Riječ Očeva.
Franjo uviđa povezanost između božanske Riječi koja je dostojna, vrijedna i potpuna,
sveta i slavna, te utjelovljene Riječi, koja preuzima na sebe našu krhku ljudsku narav. On
svraća pozornost na to da je Riječ Očeva ostavila svoje božansko blago kako bi preuzela
na sebe siromaštvo čovječnosti. Bog se objavljuje tako da se daje u ljubavi. Utjelovljenje
se događa ondje gdje Riječ Očeva silazi da nas zagrli u ljubavi. Ovaj trenutak silaska po Miroslav Volf, Exclusion and Embrace: A Theological Exploration of Identity, Otherness,
and Reconciliation Nashville: Abingdon Press, 1996, 272-73.
Ilia Delio, Identity and Difference in Bonaventure’s Legenda maior, Studies in Spirituality,
11, 2003.
69
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
kazuje nam se u Kristu, a svakoga dana to doživljavamo u Euharistiji: “Evo, svaki se dan
ponizuje kao kad je s kraljevskih prijestolja sišao u Djevičansku utrobu; svaki dan On
sam dolazi k nam u poniznu obličju; svaki dan iz krila Očeva po svećenikovim rukama
silazi na oltar” (OP 1, 16-17).
Silazak Riječi k čovjeku otkrilo je Franji Božju poniznost. Poniznost ne znači samo
skromna okolnost Isusova zemaljskog života nego je poniznost bila drugo ime za Boga
koji je ljubav. U svojim Pohvalama Bogu Franjo kliče: Ti si ljubav! Ti si poniznost! Franjo
je nazivao Boga poniznost jer je zapažao Očevu ljubav u silasku Sina u utjelovljenju.
Bonaventurinim riječima rečeno, Otac se ponizuje u ljubavi da zagrli nas, krhka ljudska
bića, u i po Sinu, Božjoj Riječi. Utjelovljena Riječ, Isus iz Nazareta očituje skromnu i
poniznu ljubav Božju.
Koju ulogu igra teologija Riječi u Franjinom putu molitve? Prema Franji, Bog nas ljubi
upravo ondje gdje smo krhki, slabi i nesigurni. Franjo je to doživio razmatrajući pred
križem sv. Damjana. Franjo je uvidio da je Bog, koliko god s jedne strane neizreciv, u isto
vrijeme daruje se u ljubavi za nas, u i po Sinu, Isusu Kristu. Bog je beskrajan u ljubavi,
nama bliz, nedohvatljiv a opet blizu. Slijedeći stope Isusa Krista mi idemo k Ocu koji je
neizmjerna ljubav u snazi Duha koji nam se daruje u Kristu, te nas opet vodi Ocu.
Klarin duhovni put
Iako Franjin put molitve, sa naglašavanjem teologije Riječi, nudi novi put božanskoljudskih odnosa u svijetu, Klara Asiška opisuje duhovni put kao put koji vodi k preobrazbi.
Klarin put nadopunja Franjin put kojeg nalazimo u njegovim uputama i propisima. Ona
je jako dobro znala prema kome se treba usredotočiti budući da je imala jasan cilj - nasljedovati Krista. Premda je Klara živjela i obdržavala benediktinsko Pravilo više godina,
ona je uvijek bila vjerna i predana Franjinom duhu i obuzeta čežnjom za evanđeoskim
životom. Klara je, gotovo se može reći, jasnija od Franje jer ona naglašava Utjelovljenje
kao objavljenje Boga što je ujedno i put susreta prema Bogu.
Za Klaru molitva nije bila, kao kod monaha uspinjanje k Bogu, već svijest da se Božja
ljubav objavila vidljivom u raspetom Kristu, Zaručniku duša. Klara nas podsjeća da nosimo neprocjenjivo blago u glinenim posudama da se ona izvanredna uspješnost pripisuje
Bogu, a ne nama, blago Božje slike urezane duboko u nas (2Kor 4,7). Otkriti ovo blago
jest postati isto što je i Onaj koga ljubimo, to jest raspeti Krist. Molitva je svijest nazočnosti Boga u našim životima. Nije važno uspinjati se i ići k Bogu, već je važno shvatiti da
je Bog sišao k nama, uzeo našu čovječnost. Krist je jamstvo, zalog Božje ljubavi za nas “u
čijem smo već zagrljaju” (1Pj 10).
Klarino shvaćanje kontemplacije, poput Franjinog, počinje u susretu sa drugima, to
jest, Bog koji nam dolazi u Isusu Kristu. Kontemplacija nije uspinjanje već promatranje
drugih a to vodi prema drugom čovjeku. Promatranje drugoga poticaj je za razmišljanje
nad samim sobom. Što se više razmatra utjelovljena Riječ Božja, to se više otkriva istina
Ilia Delio, Francis and the Humility of God, Cord 51. 2., 2001. 66-8.
Franjo piše: “Svuda i na svakom mjestu svi mi svakog časa u svako vrijeme, iz dana u dan,
neprestano vjerujmo te istinski i ponizno držimo u srcu…svi koji u njega vjeruju, ufaju se i koji ga ljube,
koji je bez početka i bez svršetka, koji je nepromjenjiv, nevidljiv, neiskazan, neizreciv… i sav nada sve
poželjan u vijeke” NPr 23,11.
70
IZ FRANJEVAČKE DUHOVNOSTI
o sebi u Bogu i Boga u sebi. Ovaj oblik odnosa s Bogom nije uzdizanje već uzajamnost.
Bog o kojem Klara govori jest Bog koji želi biti u dubokom odnosu s nama. Klarin put
kontemplacije usmjeren je prema ostvarenju plodonosnog odnosa jedinstva u ljubavi.
U pismima plemkinji Janji Praškoj, Klara opisuje duhovni put kao prihvaćanje zagrljaja
raspetog Zaručnika koji je, upravo u prihvaćenom siromaštvu, Zaručnik s kojim Janja
treba biti ujedinjena. Ona piše: “jer ste zaručnica i majka i sestra Gospodina moga Isusa
Krista, sjajno obilježeni stijegom nepovrediva djevičanstva i presvetoga siromaštva, ohrabrite se u svetoj službi, započetoj gorućom željom siromašnoga Propetoga koji je za sve
nas podnio muku križa” (1PJ 12-13). Klara opisuje svoj put k Bogu kroz četiri koraka:
gledanje, promatranje, promišljanje i ljubav prema Bogu koji je u Kristu došao k nama.
Ona piše: “U želji da ga nasljeduješ gledaj, promišljaj, kontemplativno motri, o plemenita
kraljice, svoga Zaručnika, najljepšega od ljudskih sinova...” (2PJ 20).
Razmatrati nad Raspetim Kristom znači vidjeti sebe, druge i svijet dubokim i pronicavim pogledom - vidjeti stvarnost u odnosu s Bogom. Svakodnevno razmatranje nad
Raspetim Kristom trebalo bi nas voditi prema pitanju: što to vidim? Kako vidim? Dok
Bonaventura govori o temeljitom proučavanju Svetog Pisma, Klara nas upućuje na traženje dubine Boga koji dolazi nama preuzimajući na se slabost i krhkost čovječanstva.
Razmatranje nad raspetim Kristom vodi prijateljstvu s Kristom. Počinjemo osjećati
kako je On osjećao, sve više postajemo sposobni patiti s Njim u njegovoj odbačenosti
i u ranama koje nosi. Time promatranje raspetog Zaručnika vodi prema doživljavanju
vlastite prisutnosti u Kristovim patnjama.
Gledati raspetog Krista treba nas, kao i Klaru, dovesti do kontemplacije. Kontemplacija je put otkrivanja autentične čovječnosti. Klara opisuje raspetog Krista kao ogledalo,
kao odraz nas samih. Ogledalo Raspetog govori kako smo najsličniji Bogu po patnji,
siromaštvu i poniznosti. U ovom ogledalu vidimo veličinu Božje ljubavi.
Klara traži jedinstvo s Bogom putem kontemplacije. Promatrati raspetog Krista vodi
nasljedovanju Zaručnika. Postajemo ono što ljubimo. Nasljedovanje nije doslovno imitiranje Krista, već ono znači postati slika ljubljenog. Dakle, cilj je molitve preobrazba na
sliku raspetog Zaručnika. Preobrazbom postajemo posuda milosrdne Božje ljubavi za
druge. Klarina molitva podrazumijeva duboki, uzajamni odnos s Bogom. To je molitva
koja oživljava evanđelje života: to je molitva vjerovanja, credo.
Franjo govori: “Zaručnici smo kad se vjerna duša po Duhu Svetom sjedini s Kristom.
Braća smo mu kad izvršavamo volju Oca njegova koji je na nebesima (usp. Mt. 12,50);
majke smo mu, kad ga nosimo u čistu srcu i u tijelu svojemu (1Kor 6,20) po ljubavi u
čistoj i iskrenoj savjesti, i kad ga rađamo svetim djelovanjem koje mora služiti drugima
za prmjer.” (EpFid II). Za Franju i Klaru, molitva vodi do Utjelovljenja. Bog je postao
čovjekom, iznova se utjelovio u životu po djelu Duha Svetoga. Isto tako rođenje Boga u
životu čovjeka postaje svjetlo koje svijetli i drugima. Klara naglašava da, postajući potpuno
ljudsko biće nasljedujući primjer Utjelovljene Riječi koja je sasvim živjela našu čovječnost
i našu krhkost. U potpunom otkrivanju čovječnosti leži slava Božja.
Za Klaru i Franju, molitva nije bijeg iz svijeta već se kroz molitvu usredotočuje na
mistično tijelo Kristovo i naše sudjelovanje u tajni. Bog je postao jedan od nas da bi
mi mogli otkriti njegovo vječno lice u sebi. Ovo je Radosna vijest Božja. Molitva nas
usmjerava prema dubini Kristove tajne tamo gdje istovremeno leži punina i sreća našeg
čovječanstva.
71
Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142
Meditacija
U drugom pismu Janji Praškoj Klara upućuje Janju na put prema Bogu i na odnos s
Njim koji je sama ljubav. Sljedeće riječi mogu nam poslužiti kao poticaj za razmišljanje.
Gledaj Onoga koji je za tebe postao prezrenim i slijedi ga, postavši za njega u ovomu
svijetu prezrena. U želji da ga nasljeduješ gledaj, promišljaj i motri, o plemenita kraljice
svoga Zaručnika najljepšega od ljudskih sinova koji je za tvoje spasenje postao najneuglednijim, prezrenim, izudaranim i mnogostruko bičevan, gdje umire u mukama na
križu.
Ako s njim trpiš,
s njim ćeš i kraljevati,
ako s njim budeš suosjećala, s njime ćeš se radovati,
ako na križu tjeskobe s njim budeš umrla,
s njime ćeš u sjaju svetaca nebeske stanove posjedovati,
i tvoje će ime biti zapisano u knjizi života,
i bit će slavno među ljudima.
2PJ 19-23.
Prema tekstu Ilia Delio, Franciscan prayer, St. Anthony Messenger Press, 55-69., priredila s. Kata Karadža
72

Marija među nama, listopad 2010

IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII XIX

Zvona Delorite Velika Gospa 2014.

VJESNIK SVETIŠTA

...što je duša u tijelu, to su kršćani u svijetu... Poslanica

Tvoj zadatak nije tražiti ljubav, nego u sebi tražiti i naći sve

Ljekarništvo u Franjevačkim samostanima Provincije

MARIJA MEĐU NAMA - Školske sestre franjevke

MARIJA MEĐU NAMA - Školske sestre franjevke

Fojnička škrinja broj 13

S A D R Ž A J - Školske sestre franjevke

marija među nama