LEGOS
LIST STUDENATA PRAVA OSIJEK
Lipanj 2011
broj 4-5
Tema broja:
Peta godina
Studirati izvan Hrvatske:
Sarajevo, Budimpešta, Pečuh
Muke po ispitima
Aula est pro nobis!
IMPRESSUM:
Izdavač:
Udruga studenata prava „LEGOS“
Stjepana Radića 13,
31000 Osijek
http://legos.pravos.hr
[email protected]
Suizdavač:
Pravni fakultet u Osijeku
Stjepana Radića 13,
31000 Osijek
www.pravos.hr
Prof. dr.sc. Mira Lulić
Doc. dr. sc. Nives Mazur-Kumrić
Davor Muhvić, mag. iur.
Doc. dr. sc. Rajko Odobaša
Tunjica Petrašević, mag. iur.
Željko Rišner, prof.
Doc. dr. sc. Mario Vinković
Prof. dr. sc. Josip Vrbošić
Igor Vuletić, mag. iur.
Doc. dr. sc. Predrag Zima
Doc. dr. sc. Mirela Župan
Glavni urednik:
Daniel Haman
Vanjski suradnici:
Igor Čolaković
Igor Dačić
p. Arkadiusz Krasicki, CSSp
Kenan Hodžić
Jelica Kovačić, mag. iur.
prof. dr. sc. Stjepan Sršan
Ivan Štefanac
Izvršni urednik:
Jakob Kajtar
Pomoćnica glavnog urednika:
Matea Miloloža
Grafički urednik:
Matija Drozdek
Tehnička podrška:
Zdravko Rašić
Marijan Dumančić
Novinari:
Ana Bajer, Ivana Bajs, Ivana Franjić, Nives
Frei, Filipina Gluhaković, Zrinka Gugić, Jakša
Horvat, Damir Ilakovac, Ivona Ivanović, Davor
Jožić, Marijana Jukić, Ivana Kodba, Marko
Kovačić, Robert Kozić, Elizabeta Marićak,
Sena Mehić, Vjekoslav Mijić, Kristina Mucić,
Nadin Mužar, Antonija Rihter, Mateja Sertić,
Vitomir Stanek, Dragana Šipek
Lektura:
Matea Miloloža
Zagrebačko dopisništvo:
Danijel Fosić
Filip Galić
Ema Menđušić Škugor
Fotograf:
Matija Drozdek
Stručni suradnici (abecednim redom):
Prof. dr. sc. Igor Bojanić (dekan)
Doc. dr. sc. Dubravka Akšamović
Prof. dr. sc. Branko Babac
Doc. dr. sc. Boris Bakota
Prof. dr. sc. Ivana Barković Bojanić
Prof. dr. sc. Vlado Belaj
Ljerka Dumančić, mag. iur.
Doc. dr. sc. Miro Gardaš
Prof. dr. sc. Vilim Herman
Prof. dr. sc. Srećko Jelinić
Dr. sc. Zvonimir Jelinić
Prof. dr. sc. Eduard Kunštek
Prof. dr. sc. Zvonimir Lauc
2
LEGOS – list studenata
Pravnog fakulteta u Osijeku
ISSN 1847-0750
Godina 4. Broj 4-5.
Lipanj 2011.
Besplatni primjerak
Tisak: Grafika d.o.o.
Naklada: 1000 komada
Izlazak ovog časopisa pripomoglo je
Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske.
SADRŽAJ:
3.Uvodnik
4.Redakcija
5.Riječ dekana
6.Govor - Prof. dr. sc. Branko Babac
7.Kolumna - S one strane Katedre
8.Peta godina
13.Međunarodno pravni modul
18.Gotovo je, gotovo! Mojih 5 godina...
20.Intervju: Prof.dr.sc. Dražen Barković
22.Muke po usmenim ispitima
23.Pravo u Pečuhu
24.Strah od Ispita
26.Što poslije fakulteta
27.Džungla ulice
28.Tko je kriv za višak pravnika na tržištu rada?
29.Rotary Klub Varaždin
30.Katedra za trgovačko pravo
34.Postdiplomski u Budimpešti
35.Studenti iz dijaspore
36.Dnevnik jednog odvjetničkog vježbenika
38.Legos u Pečuhu
40.Što mi znači Europska Unija?
41.Facebook lopovi
42.MODUS ide dalje
44.Održivi razvoj “sine qua non”
45.Kolumna - Smrtna kazna ili talion
46.Nasilje među mladima
47.Udruga za Downow sindrom
Osječko-baranjske županije
48.Udruženje studenata prava Sarajevo
49.Diplomatska akademija
50.Pogled u bolje europsko sutra
52.Socijalnopravni položaj osoba u
terminalnoj fazi bolesti
54.Duhos je i zbog Tebe
55.Slobodno vrijeme studenata
56.Vox populi
58.Sport - Bike My Day
59.Zaboravljeni Osječani - Viktor Axmann
60.Putopis - Švedska
63.Film - Casino Jack & Inception
66.Kazalište - Mala Floramye
68.Knjiga - Prvi zapisnik slobodnog i
kraljevskog grada Osijeka 1809
70.Glazba - Dyaco & 3D
72.Udruga Legos su svojoj trećoj godini...
73.Recept & Humor
Slika sa naslovnice:
François-Antoine Bossuet (1798-1889) - Porte de Justice
uvodnik
BROJ 4&5
Drage naše (ko)legice i dragi naši (ko)lege!
Ponovno se sastajemo u našem studentskom listu i to nakon
više od godinu dana od izlaska posljednjeg broja. No, ne brinite, to smo
nadoknadili ovim dvobrojem i malim jubilejom kojeg slavimo!
Svaki novi broj Legos-a popraćen je novostima vezanim za naš
faks i naše studente pa tako ni ovaj nije iznimka. Od prethodnog broja
Legos-a pa do sada mogli smo sudjelovati u studentskim izborima na
našemu Fakultetu, ali i Sveučilištu, uživati u ljetnim praznicima i odmarati
se, po povratku upisati godinu i nastaviti naše veselo obrazovanje! No,
doživjeli smo mnoge promjene isključivo vezane uz nova pravila studiranja
te (potpuno nejasno) ukinuće ispitnih rokova u prosincu i ožujku.
Problemi s GPP-om dolaskom profesora Kunšteka su praktički iščezli,
profesori Ljubanović i Zdravčević otišli su u zasluženu mirovinu, a prof.
Babac postao je profesor emeritus. Isto tako, mogli smo naravno i uživati u
mnoštvu predavanja, putovanja i aktivnosti naše studentske Udruge.
Budući da nas nije bilo stvarno dugo (prvenstveno zbog manjka
financijskih resursa), bilo je teško reći o čemu pisati, a stvari koje smo
i bili napisali, praktički su „pale u zastaru“ zbog nemogućnosti ranijeg
izlaska. No, nismo gubili nadu, pregrupirali smo se te složili plan i
program ovog jubilarnog izdanja pa smo tako za temu broja odabrali petu
studijsku godinu. Govorit ćemo o godinama koje su iza (ili ispred) nas,
modulima i konačnom završetku studija te našim dogodovštinama, ali i
onome što nas poslije svega toga čeka. Osim pete godine, bit će govora i
o radu Fakulteta, aktivnostima na i izvan njega, poput studijskih posjeta i
studijskih putovanja, ali i o događanjima u Gradu, Državi i naravno našem
LEGOS-u.
Sada kada ste čuli što se tu sve događalo i što možete naći
u časopisu kojeg držite u rukama, vrijeme je da se posvetim i nekim
detaljima. Budući da je ovo zadnji broj časopisa gdje sam ja u ulozi glavnog
urednika, a upitno je kada će sljedeći broj izaći upravo zbog financijske
recesije koja pogađa i nas, vrijeme je da se polako i pozdravim s vjernim
čitateljima: profesorima, kolegama i prijateljima.
No, naravno, kao i u svakom broju, studenti koji su radili na
ovom časopisu pravi su junaci naše priče. Isto tako treba spomenuti i
djelatnike Fakulteta koji su nam rado izlazili u susret. Tu ide zahvala
Upravi fakulteta, dakle našem dekanu, profesoru Bojaniću, tajnici dekana,
prodekanima, tajnici Fakulteta te profesorima i asistentima. Posebnu
zahvalu dužan sam izraziti profesorici Ivani Barković Bojanić, koja nam je
zaista pomogla u radu na ovom broju, na čemu joj se iskreno zahvaljujem.
U ovom broju, u znak zahvale, nalazi se popis stručnih suradnika
(nastavnih djelatnika Fakulteta) koji su nam jednom, u našoj potrebi,
pomogli radom, savjetom, logistikom, člankom ili bilo kako drukčije i
pripomogli Udruzi koliko su oni to mogli ili na jednom od brojeva ovog
časopisa.
Također, hvala i djelatnicima referade, knjižnice, računovodstva
i skriptarnice na pomoći, gospođama na porti te našim nezaobilaznim
spremačicama. Zahvala, kao i uvijek, ide i našim sponzorima i
dobročiniteljima, koji su ovaj broj potpomogli kao ni jedan do sada te su
na posljetku uvidjeli vrijednost projekta i pomogli nam koliko su im to
prilike u ovim, nesretnim vremenima, zapravo i dozvoljavale. Hvala svima
što se možemo ponovno ponositi onime što smo stvorili, ali i što smo kao
jedna zajednica postigli.
Na kraju, kao i u svakom broju do sada, pozivam sve
zainteresirane kolegice i kolege, studente i pravnike pa i sve ostale, da
nam se pridruže u pisanju novog broja Legos-a, ali i stvaranju novih ideja
i novih projekata unutar udruge LEGOS jer upravo sada je vrijeme da se
pokažete kao intelektualna avangarda našeg društva i krenete, u početku
malim koracima, prema uspostavi općeg dobra, ali naravno i uspješnog
studiranja koje iz aktivnosti u
LEGOS-u zajamčeno možete
onda i postići.
U nadi da ćemo se (još)
viđati nekada i negdje dalje,
želim vam svima puno
uspjeha u akademskoj godini
te vam od srca želim sreće
na predstojećim ispitnim
rokovima!
Hvala Vam!
Užitak je bio gledati kako studenti vrijedno rade za nešto od
čega (na našem Sveučilištu) neće imati nikakve koristi, a opet neumorno
i sa strašno puno ljubavi i požrtvovnosti obavljaju svoje zadatke. Puno
prepreka bilo je potrebno svladati kako bi se ovaj časopis pokrenuo, pa
čak i gubiti godine studija, samo da Legos zaživi. S kakvim žarom smo
sve to radili, da mogu danas s ponosom reći kako smo nešto postigli
i izašli kao pobjednici. Za udrugu LEGOS kao i njezin časopis znaju
gotovo svi pravni fakulteti u ovom dijelu Europe, a mnogim studentskim
listovima u našemu gradu (ali i nekim drugim gradovima ovdje i u
inozemstvu) poslužili smo kao inspiracija za njihove studentske listove i
studentska udruženja. Bilo je to lijepo životno razdoblje puno zanimljivih
akcija i pustolovina, daleko od klasičnog štrebanja koje proždire sve više i
više nadolazećih generacija studenata prava, zbog čega postaju letargični
i nezainteresirani, ni ne sluteći kakav se svijet i kakve blagodati zapravo
kriju u tom studiranju i zašto vam starije generacije govore kako je to
najbolji dio vaših života.
glavni urednik,
Daniel Haman
3
REDAKCIJA:
Uredništvo:
Daniel Haman,
glavni urednik
[email protected]
Ivana Kodba,
[email protected]
Marko Kovačić,
[email protected]
Jakob Kajtar,
Robert Kozić,
izvršni urednik
[email protected]
[email protected]
Matea Miloloža
[email protected]
pomoćnica glavnog urednika
[email protected]
Sena Mehić,
Matija Drozdek,
grafički urednik
[email protected]
Elizabeta Marićak,
[email protected]
Vjekoslav Mijić
[email protected]
Kristina Mucić
Novinari:
Ana Bajer,
[email protected]
Ivana Bajs,
[email protected]
Ivana Franjić,
[email protected]
Nives Frei,
[email protected]
Filipina Gluhaković
[email protected]
Nadin Mužar
[email protected]
Antonija Rihter,
[email protected]
Mateja Sertić,
[email protected]
Vitomir Stanek
[email protected]
Dragana Šipek,
[email protected]
[email protected]
Zrinka Gugić,
[email protected]
Zagrebačko dopisništvo:
Jakša Horvat,
Danijel Fosić,
[email protected]
[email protected]
Damir Ilakovac,
Filip Galić,
[email protected]
[email protected]
Ivona Ivanović,
Ema Menđušić Škugor,
[email protected]
[email protected]
Marijana Jukić,
[email protected]
4
Riječ
dekana
Poštovane studentice i studenti
Pravnog fakulteta u Osijeku,
P
red Vama je novi broj časopisa «Legos»,
lista studenata prava, koji svojim sadržajima
iznova potvrđuje iznimnu kakvoću. Svima koji
su do sada sudjelovali u njegovu oblikovanju
upućujem najsrdačnije čestitke! Studentsko
novinarstvo vrlo je značajna izvannastavna
aktivnost koja omogućuje slobodu izražavanja
misli, ali i profesionalno i odgovorno ponašanje
u iznošenju ili prenošenju činjeničnih tvrdnji i
vrijednosnom ocjenjivanju, kao i razvijanje kreativnosti u odabiru i oblikovanju sadržaja časopisa
koji je u prvom redu namijenjen studentskoj
populaciji.
Dosadašnji brojevi časopisa pokazuju da
je uredništvo uspjelo ponuditi čitateljima
raznovrsne i uravnotežene sadržaje: novosti
sa Sveučilišta i Fakulteta, zanimljive intervjue,
stručne rasprave o aktualnim pravnim temama,
informacije iz pravne prakse, recenzije knjiga,
kao i obilje zabavnog štiva. Autori časopisa
nastoje biti u službi studenata i studiranja i zbog
toga zaslužuju pozornost, ali i zahvalnost svih
kojima je promicanje interesa Fakulteta u prvom
planu. Poželjno je da se sa svojim prilozima
u časopisu uključi što veći broj studenata sa
svih studijskih godina. Posebno je važno da se
postupno poveća broj stručnih članaka koji će
posvjedočiti o interesu autora za čisto pravne
teme koje nadilaze opseg gradiva koji se zahtijeva
za polaganje pojedinih ispita. Puno je još i
otvorenog prostora za istraživačko novinarstvo.
Stoga pozivam sve dosadašnje i buduće autore da
slobodno, hrabro i nesputano prihvate nove izazove te da i dalje unaprjeđuju kvalitetu časopisa.
Uprava Fakulteta prepoznala je važnost uloge
«Legosa» u ispunjavanju sadržaja studentskog
života i zbog toga će ga i dalje financijski podupirati u granicama postojećih mogućnosti.
Trenutno je za akademsku zajednicu osobito
važna rasprava o nacrtima Zakona o sveučilištu,
Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o
znanosti. Fakultetsko vijeće Pravnog fakulteta u
Osijeku prihvatilo je zaključke dekana hrvatskih
pravnih fakulteta koji zahtijevaju povlačenje
tih prijedloga zakona iz daljnje procedure radi
izbjegavanja moguće nesagledive štete po sustav
visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti.
Spomenutim nacrtima, između ostalog, u
značajnoj se mjeri dovodi u pitanje Ustavom
zajamčena sveučilišna autonomija te otvara
put privatizaciji i komercijalizaciji visokog
obrazovanja. Argumentacija dekana pravnih
fakulteta, ali i mnogih drugih pripadnika akademske zajednice sa svih hrvatskih sveučilišta,
u javnosti se nerijetko demagoški kvalificira
kao protivljenje besplatnom školovanju, što
predstavlja krajnje pojednostavljenje problema
i prikrivanje ozbiljnih nedostataka ponuđenih
novih rješenja. Budući da se ovdje radi o
problemima koji mogu imati značajne učinke i
za buduće studente pravnih fakulteta, pozivam
sve zainteresirane studente da prouče spomenute
nacrte i aktivno se uključe u raspravu.
S poštovanjem, prof. dr. sc. Igor Bojanić
5
rlo poštovana rektorice, poštovani i uvaženi uzvanici, dragi prijatelji, dame i gospodo ...
Kao što smo u uvodniku
i spomenuli, profesor
Branko Babac izabran je u
počasno zvanje profesora
emeritusa. Kako još
uvijek ne možemo doći
do intervjua s njim,
prenosimo vam u cijelosti
govor koji je održao na
svečanoj sjednici Senata,
gdje je i izabran u to
začasno zvanje
Nadam se da ne će zvučati previše formalnim, a da se i ne veli i ne suviše suhim, suhoparnim, ako kažem da
mi je s izborom u začasno zvanje ‘professor emeritus’ iskazana velika čast, da mi se to očituje ništa manjim
zadovoljstvom, ali, isto tako, da me ne prožima ništa manje snažno osjećanje dužnosti u, moglo bi se reći,
‘povlaštenom svijetu akademizma, znanosti, nastave, umstvenoga i umjetničkoga stvarateljstva općenito’ ...
Prožetnost nas kao pripadnika onoga što se zove ‘akademskom zajednicom’ gradjanskim idealima osobne
slobode, ljudske jednakosti i društvene pravednosti iziskuje od nas kako osobni tako i društveni napor da
vršenjem uzvišene dužnosti znanstvenika i nastavnika, širimo prostore vladavini znanja i drugih vr’jednotâ
koji krase kulturu naroda, pri čemu posebice obdržavajući povjerenje što nam ga domovina podijeli, njegovati
vr’jednote znanstveno-nastavnoga poziva i čuvati ugled Države, Sveučilišta i drugih nacionalnih institucijâ ... U
svijetu i u svjetlu hrvatske nacionalne akademske tradicije to znači da se možemo narodu odužiti samo na način
što u upražnjavanju svojega poziva ne ćemo odavati se ponavljanju ispraznih formulâ ... , obratno pak, da ćemo
stremiti k tomu da umujemo dosljedno, da stremimo k sve višim razinama teoretiziranja i osmišljavanja hrvatske
stvarnosti, pri tomu pokazujući spremnost podvrgnuti se u skrajnjoj crti bezprizivnom pravorijeku znanstvenih
paradigmî i znanošću i tehnologijom osmišljenoga društvenog praxisa ...
Obavljanje naše djelatnosti predmnijeva da uvijek pred očima imademo postojanje ‘poredka znanosti i
nacionalnoga odgoja’, promicanje čijih vr’jednotâ traži od nas da u prakticiranju znanosti, u nastavi, u
svakodobnomu akademskom djelovanju u zajednici s studentima, njegujemo visoke standarde ‘ŽidovskoKršćanske Etike’, etike u smislu koje se od svakoga čovjeka očekuje stremljenje k radno-poslovnoj djelotvornosti,
cjeloživotnom izobraživanju i k svojemu vlastitom samoostvarenju sebe kao ličnosti, kao pripadnika hrvatske
nacije iz koje si potekao, kao pripadnika zajednice kojoj si privržen, gradeći ju u zajedništvu s sebi bližnjima ...
Podvrgnuti zakonima naravnosti ljudske osobe, pripadnici ‘umstvene elite’ mogu sebe samo tako i toliko opravdati
kako je i koliko je njihovo djelovanje prožeto idejom o ‘ljudskim pravima i temeljnim slobodama’ – što znači
visokim poštivanjem dostojanstva svake ljudske osobe ; zatim shvaćanjem svojih dužnostî kao ‘poziva’ – što znači
vršenje svojih dužnostî kao onih koje su prema ‘Bogu svemogućemu, prema obitelji, domovini i sebi osobno’
; naposljedku, s ‘tradicionalnim hrvatskim gradjanskim moralitetom’ – što znači moralitetom koji isključuje
svako toleriranje ili i uspostavljanje protunaravnih ustanovâ i praktikâ svake vrsti, posebice u svezi s radom i
izobraživanjem, obiteljskim zajedništvom i nacijom kao sudbonosnim zajedništvom osobno dostojanstvenih i
društvenim skladom ujedinjenih ljudî ...
Komu se osjećam obvezanim i komu idu zahvale ...
Osjećam obvezu najprije prema onima koji su nastojali u mene usaditi vjeru u božje podrijetlo čovjekove naravi,
a to su moji roditelji, obiteljska tradicija i narod iz kojega sam potekao ...
Osjećam ništa manju obvezanost raznim društvenim klasama ljudî, prije svega radnim klasama, koje su podnijele
teret mojega i, usudjujem se reći, našega izobraživanja i školovanja ...
Konačno, zahvale idu ‘hrvatskom sveučilištu’, posebice Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku – koje je od mene,
nadam se, i osim svega, iskovalo čestitoga sveučilišnog nastavnika ; a to znači i ljudima koji su sudjelovali u
donošenju i donijeli odluku o dodjeli ovoga začasnog i visoko-uglednog naslova, dakle ‘sveučilišnom Senatu’ kao
utjelovljenju malene u prostorima Ist. Hrvatske se nalazeće znanstveno-nastavne zajednice, kojom ravna naša
vrla, visoko-uvažena i uzorita prof. dr. sc. dr. h. c. Gordana Kralik, naša rektorica ....
Osijek, 31. svibnja 2010. god.
6
Professor emeritus prof. dr. sc. Branko Babac
M
S one
strane
katedre
oram priznati da sam se dobivši ponudu da napišem tekst na
temu iz naslova našao zatečenim.
S jedne sam strane tu ponudu doživio kao počast i izraz povjerenja
studenata, osobito stoga što kao profesor engleskog i njemačkog jezika
pripadam maloj skupini predavača na Pravnom fakultetu koji zvanjem
nisu pravnici, ali ipak imaju što reći budućim pravnim stručnjacima.
S druge se strane postavljalo pitanje što bih, zapravo, trebao napisati, a
da to ne bude puko ponavljanje nečega što sam već mnogo puta izrekao
na predavanjima. Što je zapravo to što mi doživljavamo s „naše“ strane
katedre, što očekujemo da ćemo s toga mjesta vidjeti, a što doista
vidimo?
Možda bi trebalo poći od same katedre koju mnogi studenti
doživljavaju kao pregradu, visok zid između njih s one i nas s ove strane.
Za mene katedra simbolizira nešto drugo: ona je mjesto doticaja nas i
njih, mjesto na kojem zajedno postajemo mi dijeleći sve lijepo i teško što
iz toga doticaja može nastati. Katedra je i svojevrsno ogledalo; mi koji
stojimo s ove strane katedre u studentima koji nas slušaju često vidimo
sebe u njihovim godinama – znatiželjne, žedne znanja, prepune planova
i velikih očekivanja. Usuđujem se nadati da i (barem neki) studenti u
nekima od nas vide sebe u budućnosti, svoj odraz u tome neobičnom
ogledalu. Ako to jest slučaj, onda mislim da mi s ove strane katedre
ispunjavamo svoju funkciju i igramo svoju ulogu na pravi način.
Uloga je doista dobra riječ u ovom kontekstu jer osim što je mjesto
na kojem u najdoslovnijem smislu predajemo svoje znanje i iskustvo,
mjesto na kojem to znanje i iskustvo od nas primaju oni koji će
ih dalje njegovati i razvijati, osim što je zrcalo u kojem se s jedne
strane odražava sve što znamo, a s druge sve što bismo željeli znati,
ta katedra je istodobno i pozornica. Na toj se pozornici ne možete
skrivati, ne možete igrati ulogu s figom u džepu, ne možete glumiti
niti se pretvarati da ste nešto što niste i da znate nešto o čemu zapravo
nemate pojma – ne možete se „praviti Englez“ (malo samoironije nije
na odmet). Na toj pozornici svakoga dana iznova gradite svoju ulogu
trudeći se pridobiti pozornost publike i, što je još važnije, zadržati tu
pozornost do kraja predstave. Dogodi li se da – na kraju predstave, kada
se spuste zavjese – svojim studentima na ispitima podijelite zaslužene
visoke ocjene, te će ocjene vama biti najglasniji aplauz i najbolja moguća
nagrada za ulogu koju ste dobro odigrali.
Katedra je nužno i „propovjedaonica“, mjesto s kojega bi mlade
generacije trebalo i odgajati, a ne samo podučavati. Taj „propovjedni“
dio našega posla može biti prilično naporan ako ga se shvati suviše
doslovno (svi mi ponekad malo zastranimo u toj svojoj ulozi pa se stoga
ispričavam za svoj udio u tom zastranjenju). Unatoč svemu, mislim da
je nužno ukazivati na pogreške koje uočavate, ponavljati studentima
da njihovo stjecanje znanja nema za krajnji cilj dobivanje ocjene nego
stvaranje podloge za novo znanje; da znanje nije samo sebi svrhom i
da je beskorisno ako ga ne umiju ili ne žele primjenjivati i obogaćivati
iskustvom. Šutnja možda jest zlato, ali za pravnike to nikako ne bi
smjelo biti temeljno načelo; pravnici moraju znati i htjeti izreći sve ono
što „običan puk“ nije u stanju. Moraju stalno analizirati i propitivati, a
idealno bi bilo kad bi tu naviku stekli već tijekom studija.
U svojih već dvadesetak godina na Fakultetu pokušavao sam
primjenjivati većinu od navedenoga. Mnoga lijepa iskustva, kontakti
s bivšim studentima i spoznaja da sam barem nekolicini pomogao
na jednom važnom dijelu životnoga puta predstavljaju nemjerljivo
zadovoljstvo kakvo malo koje zanimanje može pružiti. Na kraju, mogu
samo poželjeti mnogo uspjeha u profesionalnom životu svim bivšim
studentima koji u praksi primjenjuju stečena znanja. Svim sadašnjim
i budućim studentima želim da ne zaobilaze mjesto razmjene znanja i
iskustva, da katedri i nama iza nje prilaze s povjerenjem i znatiželjom,
da se povremeno zagledaju u ono spomenuto zrcalo i da nam ne
zamjeraju previše zbog poneke manje uspješno odigrane uloge ili
malčice prenaporne „propovijedi“.
Željko Rišner, prof.
7
Tema broja
Što nakon četvrte?
peta Godina
Budući da je tema ovog broja peta godina, pitanje je bilo gdje početi?
Cijeli moj studij stao je na jedva dvije stranice, a samo peta godina zauzet
će gotovo desetak. Dakle, što je tu zapravo važno i zanimljivo? Pa možda
da čujemo to ipak iz usta kolegica i kolega koji su to sve već prošli...
GORANA KLEPAČ,
USTAVNO-UPRAVNI MODUL
Izabrala sam ustavno-upravni modul
jer me od svih ponuđenih najviše zanimao, a
kako sam bila izabrana za demonstratora iz
upravnog prava, to mi je ujedno bio i logičan
izbor. Modul je djelomično ispunio moja
očekivanja, a sastojao se od Prava upravnog
postupka i vršenja javnih ovlasti, Ustavno procesnog prava, Prava lokalne i područne
(regionalne) samouprave. Nastavu su održavali
profesor B. Ljubanović,
Z. Lauc, S. Ivanda. Modul je izabralo samo
četvero studenata, tako da nismo imali klasična
predavanja, više neformalni konzultativni oblik
nastave. Profesor nam se mogao u potpunosti
posvetiti, a i mi smo mogli aktivno sudjelovati,
postavljati pitanja, obrazložiti svoje stavove,
što mi se posebno svidjelo. Mala zamjerka je
što sve skupa nije bilo bolje organizirano, naša
konzultativna nastava održala se svega nekoliko
puta. Nadam se da će za buduće generacije
organizacija nastave biti na višoj razini te da će
se profesori još više truditi uključiti studente
u razgovor te zainteresirati ih za svoj kolegij.
Kolegije smo položili putem usmenog ispita.
Samo izvođenje nastave ocijenila bih, od 1 do
5, s ocjenom 4, održavanje ispita s 5, a pristup
studentima s 5.
Između izbornih kolegija odlučila
sam se za prekršajno pravo i sudsku medicinu,
što me najviše zanimalo, a i s kojima sam na
kraju i bila zadovoljna. Prekršajno pravo držao
je profesor I. Bojanić, a sudsku medicinu
profesor M. Marcikić s Medicinskog fakulteta,
obojici za izvođenje nastave i ispita dajem
ocjenu 5. Na Prekršajnom pravu nisu se
održavala predavanja, nego smo dobili popis literature koju smo trebali pripremiti za ispit, a na
Sudskoj medicini smo jednom tjedno imali predavanja. Izborni kolegiji bili su zanimljivi i na
njih nemam zamjerke, osim što se i Prekršajno
pravo moglo održavati putem nastave.
8
Pravnu kliniku odradila sam u Županijskom državnom odvjetništvu. odvjetničkom
uredu i na Županijskom sudu u Osijeku. Iskreno, od klinike sam očekivala više – naime, nisam
naučila ništa više nego na samim vježbama iz pojedinih kolegija, ali barem smo vidjeli kako rad u
takvim ustanovama izgleda te koje su sve radne zadaće naših kolega. Nadam se da će se za buduće
generacije praktičari još bolje potruditi i posvetiti budućim kolegama više pažnje. Nakon klinike
mogu reći da jasnije vidim svoju budućnost i da sam dobila još veći poticaj da idem za onim što me
zanima.
Što se tiče vježbi iz Upravnog prava, profesor B. Ljubanović je imao dobru zamisao okupiti praktičare iz više područja uprave. Šteta samo što je to bilo malo teže za provesti u djelo, ali,
bez obzira na to, ono što smo slušali na vježbama bilo je zanimljivo, poučno i korisno.
Pošto je moj studentski život na kraju, mogu reći da se za deset godina vidim kao jedna
uspješna odvjetnica s vlastitim odvjetničkim uredom.
MIŠO PAVIČIĆ,
KAZNENOPRAVNI MODUL
Izabrao sam kaznenopravni modul
zato što se kazneno pravo bavi situacijama koje
su vrlo realne i životne te svakom studentu
predstavljaju izazov koji mu omogućava da
vježba argumentaciju svojih stavova. Modul
je premašio moja očekivanja. Očekivao sam
klasična predavanja s uobičajenim „profesor priča – student sluša“ odnosom, no, na
moje iznenađenje, predavanja nisu bila strogo
formalna, nego vrlo zanimljiva i interaktivna.
Modul se sastojao od kolegija Međunarodno
kazneno pravo, Maloljetničko kazneno pravo
i Izvršno kazneno pravo. Sva tri obvezna
kolegija iznimno su mi se svidjela. Najzanimljiviji mi je bio sadržaj Maloljetničkog kaznenog prava, a dopao mi se i project-pristup
na kolegiju Izvršnog kaznenog prava putem
kojeg smo u grupama istraživali i obrađivali
određenu temu te je izlagali pred ostalima.
Osobno smatram da bi trebalo uvesti više
samostalnog istraživačkog rada u nastavu
pete godine. Nastavu na modulu održavali
su profesor I. Bojanić i asistent I. Vuletić.
Prvenstveno mi se svidio pristup asistenta
studentima i nastavi. Atmosfera na predavanju
bila je casual, tako da nisam imao osjećaj da
uopće idem na predavanje. Asistent je poticao
raspravu o materiji, poticao je sudjelovanje i
iznošenje vlastitih stavova i argumentacije, a
posebno mi se svidio grupni istraživački rad.
Nastava se održavala dva puta tjedno, a nakon
svakog tjedna predavanja održan je kolokvij iz
prezentirane materije. Kolegij Međunarodnog
kaznenog prava polaže se preko tri, a
Maloljetničkog kaznenog prava preko dva
kolokvija. Ocjena iz kolegija Izvršnog kaznenog prava temelji se na prezentaciji seminarske teme i ocjeni pisanog (seminarskog) rada.
Od 1 do 5, asistentovo izvođenje nastave,
održavanje ispita te pristup studentima ocijenio bih s tri petice. Jedino što bih predložio je
više samostalnog istraživačkog rada.
Kao izborne kolegije odabrao sam Ekonomiku
poduzeća te Ustrojstvo i djelovanje javnog
sektora. Ove kolegije odabrao sam prvenstveno zato što sam ih položio na VUP-u pa
su mi se na PFOS-u priznali. Na taj način
smanjio sam ispitno opterećenje te sam se
mogao posvetiti neometanom pripremanju
zaostataka s četvrte godine i pohađanju
pravnih klinika. Na VUP-u mi se Ekonomika
poduzeća iznimno svidjela, prvenstveno
zbog predavanja profesorice N. Mujić, koju
smatram jednom od najboljih profesora
na Fakultetu i koja je nastojala naglasiti
važnost ljudske dimenzije u organizacijskim
i ekonomskim procesima. Ustroj javnog
sektora predavao je profesor Z. Lauc i mogu
reći da mi je savladavanje te materije uvelike olakšalo razumijevanje institucionalnog
ustroja i djelovanja države.
Pravnu kliniku odradio sam na
Županijskom sudu u Osijeku te u Općinskom/
Županijskom državnom odvjetništvu
i u zajedničkom odvjetničkom uredu
Mišljenović-Dasović & Pašuld. Pravna klinika
trebala nam je približiti zbilju pravničke
profesije i mislim da je u tome dobrim dijelom
uspjela. Kažem dobrim, zato što smo mi
vidjeli samo mali fragment pravničke realnosti, ali ipak dovoljno da možemo stvoriti
barem približnu sliku o tome kakva ona jest.
Najvažnije što sam naučio na praksi jest to da
nitko ne zna sve, niti se to od ikoga očekuje.
Bitno je samo znati prepoznati problem, a
kasnije je lako detalje pronaći u zakonima
i pripremiti se za daljnji razvoj slučaja. Što
u praksi promijeniti za sljedeće generacije?
Pa, idealno bi bilo kada bi studentima bilo
omogućeno da prate jedan slučaj kroz sve
faze postupka – dakle od početka (tužbe) do
kraja (presude), što je nažalost teško izvedivo
uzme li se u obzir činjenica da studente šalju
na praksu u turnusima, a ročišta su ionako
u prevelikim razmacima koje je nemoguće
pokriti satnicom praktične nastave.
Kod vježbi iz Upravnog prava svidjelo mi se upravo pisanje podnesaka. Jedina
zamjerka mi je termin održavanja vježbi koji
se preklapao sa održavanjem pravnih klinika,
što je dovodilo do kontiniuranog grupnog
izostanka studenata s vježbi.
Iako sam puno naučio na petoj
godinu, na pitanje o mojim zamislima
o budućnosti još ne mogu odgovoriti.
Dosadašnje životno iskustvo me je naučilo da,
premda su mnogi aspekti života planibilni,
oni nerijetko odstupaju od zacrtane sheme.
Ono na što osoba može utjecati jest njena
namjera da u obavljanju posla da svoj maksimum te želja za stalnim napredovanjem i
dogradnjom, a ja posjedujem i namjeru i želju.
9
LIDIJA LEŠIĆ,
GRAĐANSKOPRAVNI MODUL
Izabrala sam građanskopravni
modul jer bi se tom granom prava voljela baviti
u budućnosti. Kroz modul, koji je ispunio
moja očekivanja, odslušala sam Autorsko,
Zemljišnoknjižno te Izvanparnično i ovršno
pravo. Najviše mi se svidjelo Zemljišnoknjižno
pravo jer je bilo najzanimljivije, a najmanje
Izvanparnično i ovršno jer je ovrha prilično
komplicirana. Autorsko pravo predavao
je asistent D. Pichler, a Zemljišnoknjižno i
izvanparnično te ovršno profesor V. Belaj.
Svidio mi se pristup profesora predmetima, bili
su dobro pripremljeni i proveli nas kroz najbitnije u svakom području. Nije mi se svidjelo
što prevladava teorija pa nismo imali uvida u
praksu, što bi se u budućnosti trebalo promijeniti. Nastava se izvodila predavanjem, odnosno
izlaganjem profesora, a ispiti su se polagali
usmenim odgovaranjem. Profesorovo izvođenje
nastave te pristup studentima ocjenila bih s 4, a
održavanje ispita s ocjenom 5.
Za izborne kolegije izabrala sam English for EU Law jer mi je nedostajao engleski
jezik, budući da ga nemamo od druge godine
te Sudsku medicinu koju sam izabrala da ipak
na 5. godini čujem nešto što je povezano i s
kaznenim pravom. Iznimno sam zadovoljna
s oba izborna kolegija i drago mi je da sam ih
izabrala. English for EU Law predaje profesor Ž. Rišner koji se trudio upoznati nas sa
svim prednostima i manama Europske Unije,
objasnio nam mnoge političke i pravne probleme koji se javljaju pri ulasku u tu zajednicu,
institucije Europske Unije i sl. Svidjelo mi se što
nam je davao savjete o zaposlenju u zemljama
EU i davao modulnice za napredovanje u
budućnosti. Sudsku medicinu predaje profesor M. Marcikić, koji je također profesor i na
Medicinskom fakultetu i sudski vještak pa nas
je vrlo vjerodostojno i živopisno proveo kroz
načine počinjenja kaznenih i drugih kažnjivih
djela i metode otkrivanja tragova i počinitelja.
Na kolegiju English for EU Law većinom smo
mi, studenti, imali izlaganja koja smo pripremili
o povijesti, institucijama i značenju Europske
Unije. Profesor nam je ponudio opciju za polaganje ispita – pisanje ispita ili pisanje seminara,
a mi smo se odlučili za drugu opciju. Na Sudskoj medicini profesor je izlagao i prikazivao
nam razne slike i snimke iz prakse. Na kraju
smo provjerili što smo zapamtili pisanjem ispita. Na oba kolegija svidio mi se otvoren pristup
profesora i mogućnost postavljanja pitanja,
raspravljanja i komentiranja. Na Sudskoj
medicini profesor nas je detaljno upoznavao sa
slučajevima, što nam je u početku bilo pomalo
šokantno, ali smo to brzo prihvatili kao sastavni
10
dio budućeg posla, pa smo mu na tome zahvalni. Jedina primjedba je da su kolegiji kratko trajali jer
vjerujem da u sklopu kolegija ima još dosta zanimljivih stvari koje smo mogli vidjeti i čuti.
Praksu sam odradila na Općinskom državnom odvjetništvu i nešto kraće na
Županijskom, zatim kod odvjetnika gosp. Schmidta i na posljetku na Županijskom sudu. Zadovoljna sam što sam uopće imala priliku biti u prostorijama suda i državnih odvjetništva budući
da prijašnje generacije studenata nisu imale tu mogućnost. Bilo je zanimljivo vidjeti kako sve
funkcionira, kako teku rasprave. Za suce, državne odvjetnike i druge zaposlene u tim institucijama
mogu reći da su se potrudili oko nas i da su nas željeli što bolje upoznati sa svojim radom. U praksi
sam naučila da se neke stvari doista razlikuju od onog kako sam ih ja zamišljala učeći teoriju, ali
i da mnogo toga što mi prilikom učenja smatramo beskorisnim kasnije i te kako treba znati da bi
se moglo dobro obavljati posao. Praksa mi je pomogla da steknem uvid u neka od potencijalnih
radnih mjesta. Zaključili smo da svi ti poslovi sa sobom nose veliku odgovornost, svakodnevno
donošenje vrlo često teških odluka, nerijetko i žrtvovanje privatnog života. Treba razmisliti koji
posao kome najbolje odgovara s obzirom na karakter, želje i ambicije.
Na vježbama iz Upravnog prava svidjela mi se namjera i volja profesora B. Ljubanovića
da nam na predavanja dovede stručne ljude iz raznih područje upravnog prava, Nažalost, neki od
njih bili su zauzeti i nismo ih imali prilike čuti pa se nadam da će se to već iduće godine promijeniti. Nadam se, kao i većina studenata, da ću voljeti svoj posao i raditi ga što bolje. Želja mi je
baviti se obiteljskim pravom, ali i sve ostalo dolazi u obzir budući da je širok spektar poslova koji se
mogu raditi sa završenim pravnim fakultetom. Nadam se da će i situacija u državi biti bolja pa neće
toliko pravnika biti nezaposleno.
VERONIKA MUDRI,
TRGOVAČKI MODUL
Izabrala sam trgovački modul jer me
najviše zanimao od ponuđenih, a trgovačko
pravo mi je zanimljivo i htjela sam o njemu što
više naučiti. Predmeti zastupljeni u modulu
(Pravo osiguranja, Europsko pravo trgovačkih
društava, Pravo tržišnog natjecanja) obrađuju
različite teme koje su vezane isključivo za
trgovačko pravo, područje koje me zanima,
tako da je modul ispunio sva moja očekivanja.
Najviše mi se svidio kolegij Europskog prava
trgovačkih društva jer smo osim teorije
odradili i praktični dio kroz zadatke koje smo
dobivali od asistenta i kroz nekoliko presuda
koje smo morali sami analizirati te je tako bilo
lakše naučiti gradivo koje je slijedilo. Nastavu
su održavali profesor S. Jelinić, asistent Z.
Jelinić i D. Akšamović. Na modulu mi se
svidio pristup profesora te činjenica da nas je
bilo samo šestero studenata pa smo pa smo
mogli više komunicirati s profesorima. Iz
svih kolegija smo imali predavanja, a ispite iz
Europskog prava trgovačkih društava i Prava
tržišnog natjecanja smo polagali pismeno,
a iz Prava osiguranja usmeno. Profesorovo
izvođenje nastave i pristup studentima
ocijenila bih s 5, a održavanje ispita s 4. Na
održavanje nastave nemam primjedbi jer su
profesori bili fleksibilni i mogli smo se s njima
dogovoriti o vremenu održavanja predavanja.
Od izbornih predmeta izabrala
sam Poduzetničko upravljanje jer sam htjela
učiti gradivo koje je srodno s gradivom iz
modula te Sudsku medicinu jer me zanimala
ta materija. Oba sam položila bez problema,
tako da nemam prigovora. Na Poduzetničkom
upravljanju predavač je bila profesorica I.
Barković, a na Sudskoj medicini profesor M.
Marcikić. Oba su profesora bila pristupačna i
rado su pomagali. Profesorica Barković zadala
nam je literaturu te smo ispit polagali usmeno,
a iz Sudske medicine smo imali predavanja
te ispit polagali pismeno. Kod Poduzetničkog
upravljanja mi se svidjelo upravo to što sam
dobila točnu literaturu i profesorica me pitala
samo gradivo iz navedene literature, a kod
Sudske medicine mi se svidjelo što smo teoriju
učili kroz slučajeve iz prakse koji su se stvarno
dogodili.
Pravnu kliniku odradila sam
na Trgovačkom sudu i jako sam njome
zadovoljna. Tijekom prakse u sudskom
registru smo fiktivno osnivali trgovačko
društvo, upisivali ga u sudski registar te na
kraju izvršili likvidaciju, a na stečajnom
i parničnom odjelu smo prisustvovali
parnicama.
Nakon prakse jasnije vidim svoju
budućnost jer sam vidjela i ono što valja i ono
što ne valja u Trgovačkom sudu. Npr. kad smo
bili na parnicama, odvjetnici su uglavnom
korektno odrađivali svoj posao, ali bio je jedan
koji je došao na ročište te je cijelo vrijeme
žvakao, tipkao po mobitelu i cupkao. Kad je
ročište završilo čak nam je i sutkinja rekla
da je ovo primjer kako se ne bismo trebali
ponašati.
Na vježbama iz Upravnog prava
najviše mi se svidjelo što su nam predavanja
držali gosti predavači, svaki stručnjak u
svojem području, a nije mi se svidjelo što smo,
da bismo položili ispit, morali pisati prevelik
broj podnesaka.
Nakon svega što sam prošla i
naučila na fakultetu, sada mogu reći da
tijekom sljedećih deset godina želim položiti
pravosudni ispit i raditi kao odvjetnik. Osim
toga, htjela bi položiti i javnobilježnički ispit.
Novi moduli
Sretna vijest za sve one koji se u do sada
postojećim modulima nisu pronašli! Na Vijeću
Pravnog fakulteta 29. lipnja 2010. godine
odobreno je pokretanje postupka za novi Međunarodnopravni modul koji će, nakon
službene potvrde Sveučilišta, zainteresirani
studenti moći upisati već ove akademske
godine. Modul od obveznih uključuje
predmete:
Međunarodna zaštita ljudskih prava (nositelji:
prof. dr. sc. Lulić, doc. dr. sc. Mazur-Kumrić),
Diplomatsko pravo i diplomatska profesija
(nositelji: prof. dr. sc. Vrbošić) i Međunarodno
gospodarstvo i tržište rada (nositelji: prof.
dr. sc. Barković-Bojanić, doc. dr. sc.
Vinković). Između izbornih predmeta
studenti će moći izabrati i kolegij
Međunarodne organizacije
(nositelji: prof. dr. sc. Mira
Lulić, dr. sc. Nives MazurKumrić) te Međunarodnu
zaštitu manjina (nositelji:
prof. dr. sc. Mira Lulić,
doc. dr. sc. Nives
Mazur-Kumrić).
Dakle,
tražili ste, dobili
ste! Modul, koji
podrazumijeva
obvezne, ali
i mogućnost
izbornih predmeta
(bez obzira
na to koji ste
modul!), uvodi
se upravo zbog velikog interesa studenata
za međunarodne teme, ali i važnosti
međunarodnog prava. „Poštovanje
međunarodnih standarda i normi ulazi u
temelje hrvatskog društva, vrijednosti i ciljeva
stoga bi i naši studenti trebali biti ozbiljno i
sustavno educirani u tom smjeru. Studenti
koji se odluče za međunarodnopravni modul
i predmete koji su vezani uz međunarodno
pravo steći će sposobnosti i znanja koja su im
neophodna da bi analizirali i interpretirali
međunarodne izvore, literaturu, case studies
te istraživali teme vezane za međunarodno
pravo. Naglasak će se staviti na sustavno
obrazovanje i obučavanje o važnim
pravnim doktrinama međunarodnog prava,
međunarodnim organizacijama, posebno
Ujedinjenim narodima, diplomatskom pravu,
međunarodnom kaznenom pravu, ljudskim
pravima i mehanizmima njihove primjene,
međunarodnom ekonomskom pravu,
rješavanju sporova na međudržavnoj razini,
globalnoj vladavini i općenito najnovijem
razvoju međunarodnog prava“ stoji na web
stranicama Katedre za međunarodno pravo.
Jedan od novih modula je i modul
Europskog prava, za sve vas europske
građane! Pored tri obvezna kolegija koji
su vezani uz materiju iz Međunarodnog
privatnog prava, Međunarodnog javnog prava
i Europskog javnog prava, temeljne spoznaje
polaznici će moći dublje proširivati kroz
ponuđene izborne predmete. „Izučavanjem
predmeta Europsko međunarodno privatno
i međunarodno procesno pravo (nositelji
doc.dr.sc. V. Puljko/ doc.dr.sc. M. Župan)
studenti stječu opća znanja o uređivanju
prekograničnih privatnopravnih situacija
s EU obilježjem i posebna znanja koja se
12
odnose na određivanje mjerodavnog prava za
ugovorne i izvanugovorne odnose te obveze
uzdržavanja. Ta znanja obuhvaćaju i ona
o određivanju međunarodne nadležnosti
te posebna pitanja građanskog procesnog
prava, kao na primjer pitanja o priznanju i
ovrsi stranih oduka te potpunom ukidanju
egzekvature za neka područja. Polaznici
će posebno postati kompetentni pravilno
hijerarhizirati multiplicirane pravne izvore
europskog pravosudnog prostora (koji čini
nacionalno, međunarodno ujednačeno i
europsko ujednačeno pravo), na temelju
obrađene sudske prakse vezane za sukob
pravnih izvora. S polaznicima se raspravlja i
o konkretnim učincima aquisa u nacionalom
pravnom poretku, pobliže o implikacijama
pravne stečevine na postojeći pravni poredak
RH. Ovdje se osobito ukazuje na implikacije
temeljnih načela europskog javnog prava,
promišlja se i o ulozi pojedinih institucija u
razvoju prava zajednice (kroz zakonodavni
postupak), a poglavito o ulozi i značaju
Europskog suda pravde u tumačenju i razvoju
ovog dijela aquisa. Iz predmeta Europski
programi regionalne i međunarodne suradnje
(nositelj doc. dr. sc. B. Malagurski), studenti
će, pored teorijskih znanja o regionalizaciji
i regijama te programima regionalne i
međunarodne suradnje, imati prilike naučiti
i kako se koncipiraju projekti, od izrade
logičke matrice projekta do koncipiranja
projekta, o čemu treba voditi računa kada se
priprema i implementira projekt i koje greške
pritom treba izbjegavati, a vidjet će i primjere
konkretnih projekata. U sklopu predmeta
Pravo unutarnjeg tržišta (nositelj prof. dr. sc.
Z. Lauc) studenti će moći unaprijediti znanje
i razumijevanje funkcioniranja jedinstvenog
tržišta i ekonomskog ustava EU; znanje o
ciljevima i učincima temeljnih sloboda;
znanje i razumijevanje međusobne interakcije
europskih institucija i njihove interakcije
s državama članicama radi ostvarivanja
tržišnih sloboda. Poseban naglasak biti će na
praksi Europskog suda pravde, izučavanju
konkretnih primjera iz prakse i primjeni
stečenog znanja“, saznali smo od asistentice
Dunje Duić.
Dakle, proširite horizonte,
steknite nove vještine i tko zna, možda
jednog dana, kao diplomant prve generacije
Međunarodnopravnog modula ili modula
Europskog prava na osječkom Pravnom
fakultetu, svojim znanjem postanete ponos i
dika Hrvatske u svijetu!
Mateja Sertić
Novi modul na petoj godini
Međunarodno-pravni modul - izvještaj
Fakultet počinje podržavati raznolikost i želje studenata
Kao što ste na prethodnim stranicama imali prilike pročitati, naš dragi Fakultet dobio je dva nova modula, a
jedan od njih je međunarodno-pravni, koji sam i sâm izabrao te iskoristio ovu priliku da prezentiram novitete
u ovom „žanru“, a koji su prijeko potrebni našem obrazovanju.
O
pće nam je poznata činjenica da je na Fakultetu praksa gotovo
nepostojeća. Ispravak, postojala je pravna klinika iz trgovačkog
prava koja je dobro funkcionirala (dok je funkcionirala), a
vježbe od treće godine i klinička nastava na petoj, više nego donekle su
ispunile tu prazninu. No, osim prakse, studenti su imali rupu u svom
znanstvenom, odnosno stručnom izražavanju, budući da se znalo
dogoditi da se nađe tek jedno ili dvoje studenata u generaciji koji objave
svoj rad u nekom znanstvenom/stručnom časopisu. Ovaj modul nastojao
je to izmijeniti upravo s ciljem da se studenti pozabave istraživanjem
određene teme iz tri predmeta: Međunarodna zaštita ljudskih prava
(nositelji: prof. dr. sc. Lulić i doc. dr. sc. Mazur-Kumrić), Diplomatsko
pravo i diplomatska profesija (nositelj: prof. dr. sc. Vrbošić)
te Međunarodno gospodarstvo i tržište rada (nositelji: prof. dr. sc.
Barković-Bojanić i doc. dr. sc. Vinković). Fino skupljena ekipa, prvo što
se mora konstatirati. Svi mladi (ili se neki bar tako osjećaju), sposobni i
ambiciozni. Što onda očekivati od modula zapravo? Puno rada vjerojatno... Što i nije bilo daleko od istine.
Našu pustolovinu započeli smo uvodnim predavanjima svih predavača.
Predavanja će biti, iako nas je na modulu samo 12 studenata i bilo bi
lijepo kada bi dolazili na njih. Umjesto nesretnih ispita i kolokvija,
naše ocjenjivanje bit će nešto drukčije – za svaki kolegij izradit ćemo
jedan rad. Naravno, budući da je to sve trebalo biti gotovo do veljače (a
predavanja su, zbog administracije, počela u studenom), teško je bilo
prolazno. Dogovor je pao na jedan rad za Diplomatsko pravo te jedan
zajednički rad za ostala dva predmeta. Radovi neće biti uobičajeni
seminarski kakve smo znali izrađivati tijekom godina, već stručni rad
koji bi se kasnije objavio. Odlična ideja već u startu! Nešto što do sada
nije bilo organizirano na Fakultetu. Studenti bi imali priliku objaviti svoje
radove, nakon što su se mučili izrađujući ih, a ne kao do sada seminarske
radove, koji se bacaju nakon što se izlože, a dobar dio asistenata nije
ni bio svjestan njihove važnosti (ali budimo realni, većina seminara i
je za smeće). Osim izradom i izlaganjem rada, ocjena iz kolegija bit će
ustrojena i esejem koji ćemo pisati na zadane teme. Nakon činjenice da
morate izraditi strašno opsežne radove, činjenica da morate još i učiti (uz
svu literaturu na temu koju ste pročitali za rad) bila je malo neshvatljiva,
no, eseji su se ipak pokazali jednostavnijim i pristupačnijim nego što smo
se u počecima pribojavali.
Predavanja su tako počela, vremena za odmor nije ostalo, pa smo svi
prionuli na istraživanja. Rad (za dva spomenuta predmeta) nazvali smo
pristupnim, iz razloga što je rad kojim ćemo pristupiti i izradi našeg
diplomskoga rada (budući da će se svi ti radovi moći upotrijebiti i kao
diplomski).
I tako su prolazili mjeseci uz zanimljiva predavanja. Diplomaciju nam je
držao (a tko drugi nego i sam diplomat) prof. Vrbošić. Neprocjenjivim
iskustvom skupljenim u Bosni i Hercegovini gdje je služio 8 godina
kao hrvatski veleposlanik, prof. Vrbošić nas je uvijek držao gladnima
i željnima predavanja. Njegove dogodovštine, diplomatske aktivnosti,
međunarodni skandali, tajni dogovori i, naravno, neizbježni protokol,
uvijek su nas nasmijavali i odvlačili nam pažnju, ali i pažnju profesora od
same materije. Predavanja ostalih nastavnika tekla su jako pristupačno i
ugodno te je lijepo na kraju osjetiti da te profesori počnu doživljavati kao
uistinu jednog od svojih kolega. Predavanja prof. Lulić krasila je strašna
zainteresiranost za naše radove pa je tako znala i nekoliko sati dnevno
provesti odgovarajući nam na e-mailove i oko poprilično beznačajnih
pitanja i problema. Ništa manje u tome nije zaostajala ni prof. BarkovićBojanić, koja je s prof. Vinkovićem podijelila predavanja na predmetu
Međunarodno gospodarstvo i tržište rada. Iako dva dana tjedno, po svega
nekoliko sati, predavanja ovoga modula naučila su nas više toga nego
neka predavanja koja smo slušali cijeli semestar.
Završetkom predavanja došlo je vrijeme skupljanja ocjena. Kako bi
naposljetku i došli do zaslužene ocjene, profesorice su organizirale
13
dvodnevnu „mini konferenciju“, na kojoj smo
izložili svoje radove. Opsežno razrađeni radovi,
puno pročitane literature i petnaestominutno
izlaganje, bili su šlag na torti cjelokupnog
Modula. Nekoliko dana kasnije, tu su stigli i
eseji. S obzirom da smo dobili zadane teme
unaprijed, riješeni su bez većih problema, iako
saznanje da morate pročitati nekoliko stotina
stranica dane nam literature za jedan esej ne
budi baš veliku sreću. No, kako bi sve bilo po
propisima, napisali smo mi i naš esej te time
završili pustolovine ovoga modula...
Što smo zapravo dobili i zašto je ovaj modul
drukčiji od ostalih? Mislim da je vidljivo iz
izloženoga, ali da ipak sumiramo: Napisali
smo dva rada koja će biti objavljena, jedan
od tih nam je i budući diplomski rad, na
kvalitetnim predavanjima imali smo odlične
odnose s nastavnicima, što je rezultiralo boljim
dijalogom, boljom izradom rada te naposljetku
i boljom ocjenom. Predavanja, a posebno prof.
Vrbošića, ostala su nam u trajnom sjećanju, a
cijela peta godina nam je praktički položena
(ne računajući onda „drugi“, nepotrebni
semestar) već početkom veljače. I da, ne smijem
zaboraviti činjenicu da nismo pisali klasični
pisani ispit ili kolokvij, koji vam se s godinama
jednostavno zgadi jer nije nikakvo mjerilo
znanja studenta.
Ovom prilikom se zahvaljujem (u svoje
ime i ime kolegica s Modula) profesorima:
Vrbošiću, Lulić, Barković-Bojanić, Vinković,
Mazur-Kumrić i asistentu Muhviću, što su
nam napravili sretnu petu godinu i cijelu zimu
učinili podnošljivijom. Modul je sastavljen cum
grano salis jer upravo obuhvaćanjem raznolikog
(i kvalitetnog) nastavničkog kadra, dobili smo
obilje zanimljivih, ali i važnih predavanja i
znanja, koje nam ostaje i nakon fakulteta.
Daniel Haman
14
U nastavku pročitajte viđenje Modula kao i cjelokupnog studija od
strane voditeljice prof. dr. sc. Mire Lulić, koja nam je odgovorila na
pitanja vezana upravo uz spomenute teme.
Primjenjivali ste „Bolonjski proces“ među
prvima na Fakultetu, odakle Vam takve vizionarske ideje na mjestu koje im i nije sklono?
Neke ideje bolonjskog procesa primjenjivala
sam i prije nego je formalno bolonjski proces
došao na Fakultet i u naš sustav znanosti. Od
1993. godine studenti su svake godine ispit
iz Međunarodnog prava mogli polagati uz
pomoć kolokvija, a materija bi tradicionalno
bila podijeljena na tri cjeline. Što se seminarske nastave tiče, posebno sam ponosna što sam
sad već davne 1998. godine prva uvela inovacije u nastavu na Fakultetu. Seminaristi dobivaju u zadatak izradu posebnog istraživačkog
rada iz međunarodnog prava koji je prilagođen
njihovom znanju, interesima i sposobnostima,
a koji je, između ostalog, uključivao sustavno i samostalno pretraživanje Interneta i
online baza podataka. Seminarsku nastavu i
seminare oduvijek vidim kao iznimno važan
dio obrazovanja naših studenata i tome sam
od početka rada sa studentima 1993. godine
posvećivala veliku pažnju. Teme seminarskih
radova su iznimno atraktivne i suvremene,
a rad sa studentima maksimalno individualiziran. No, dok je na tako koncipiranom
seminaru lijepo funkcionirala komunikacija
sa studentima, počela sam razmišljati o tome
kako takvu kvalitetu komunikacije dobiti i na
predavanjima, sa studentima koji nisu nužno
seminaristi. Tako sam i na predavanja već
nekoliko godina uvela poseban način rada, tzv.
izvannastavne aktivnosti, primjerice, izradu
tematskih postera, pisanja eseja, pisanja osvrta
na knjige, a uvela sam i više načina polaganja
ispita iz predmeta. Sve s ciljem kako bi se studentima olakšalo učenje materije i polaganje
ispita, ali i kako bi im se omogućilo stjecanje
dodatnih znanja i intenzivniji način rada iz
predmeta Međunarodno pravo. Zadovoljna
sam brojem studenata koji se prijavljuju na
taj bolonjski način rada jer ih je iz godine u
godinu sve više. Svi su dobrodošli jer ideja i je
bila da dio nastave prilagodim studentima i
njihovim potrebama, idejama i stilu učenja.
Jeste li nastavili izdavati knjigu u kojoj objavljujete radove studenata i njihovih profesora?
Naravno! Trenutno je u tisku treće izdanje
knjige Contemporary Legal and Economic
Issues. Radi se o knjizi u kojoj kao ko-urednice
profesorica Barković-Bojanić i ja objavljujemo
studentske radove koje oni pišu samostalno
ili u paru sa svojim ko-mentorima profesorima. Iako je u početku ideja bila da to budu
studentski radovi studenata s naših sveučilišta,
vrlo brzo smo otvorili granice i prikupili sad
već zavidan broj radova studenata i njihovih
profesora diljem svijeta. Tako su tu radovi
studenata iz, primjerice, Meksika, Gane,
Švedske, Pakistana, Rumunjske, Malezije,
Poljske, Francuske, UAE itd. I ovim putem
pozivamo naše studente da budu vrijedni,
pažljivo i ambiciozno pišu svoje studentske
radove i jave nam se za četvrto izdanje knjige.
Svaka od naše tri knjige ima međunarodne
recenzente i međunarodni uređivački odbor.
U svakom će životopisu informacija da ste
objavili u ovakvoj jednoj knjizi zasigurno biti
od iznimnog značaja.
Modul je Vaš projekt, kako je do toga uopće i
došlo?
S jedne strane zbog studentskih upita, s
druge strane, osjetila sam i sama potrebu za
dodatnim obrazovanjem naših studenata o
međunarodnopravnim temama. Moramo
se pohvaliti da smo po brojnosti studenta na
modulima treći po redu, što nam je posebno
drago budući da nam je ovo prva generacija studenata. Inače, ideja je da se na ovaj
Modul nadovezuje budući Poslijediplomski
specijalistički studij Ljudska prava, koji je
upravo sada u postupku odobravanja na našem
Sveučilištu. Korak je to do organiziranja
budućeg doktorskog studija iz područja
ljudskih prava što bi bio vrhunac pravne
naobrazbe iz područja međunarodnog prava,
odnosno zaštite ljudskih prava na našem
Fakultetu. Od predmeta Međunarodno
pravo, preko Međunarodnopravnog modula
do poslijediplomskog specijalističkog i, u
konačnici, doktorskog studija. Nadamo se da
će naše ideje i ambicije biti ostvarene.
Planiramo tako svake godine raditi kompilacije najboljih studentskih radova u posebnom
zborniku našeg “MP modula”.
Jeste li zadovoljni Modulom i njegovom izvedbom sada kada je (za ovu godinu) završio?
Poruka studentima?
Da, jako sam zadovoljna. Mislim da smo u
cijelom procesu uživali i mi, profesori na
Modulu, i studenti, a to je najvažnije. Komunikacija sa studentima je bila živa i kontinuirana,
na obostrano zadovoljstvo. Studenti s
Modula pokazali su zavidno znanje, ogroman
trud, ambicije, želju za učenjem, predanost
Fakultetu i studiju tako da smo svi profesori
bili dirnuti njihovom voljom i borbom da
svladaju izazove s visokim ocjenama. Na
Modulu nema klasičnih načina provjere
znanja, što ne znači da je rad na Modulu
pojednostavljen, čak štoviše! Studenti su dobili
zahtjevne i do danas neobrađene, ali iznimno
važne i atraktivne teme i domaću, ali i stranu
literaturu. Od njih se očekivalo da zarone
duboko u temu i sami nastave istraživati. Na
kraju smo dobili čitav niz zanimljivih i vrlo
kvalitetno napisanih studentskih radova
izloženih na maloj konferenciji koju smo
organizirali. Radove smo čak odlučili tiskati
u posebnom zborniku istraživačkih radova
studenata s Međunarodnopravnog modula.
Mislim da je važno podsjetiti studente da
ne uče po skriptama niti po power-point
prezentacijama s Interneta, kako za predmet
Međunarodno pravo tako i za sve druge ispite
na studiju. Učite po službenoj literaturi, radite
svoje bilješke s predavanja i svoje skripte
tijekom pripremanja ispita. Na taj se način
učite sintetizirati predmetnu materiju, lakše
se pamti gradivo, a znanja su dugotrajnija.
Studentima prava iznimno je važna da što
više čitaju, i to kvalitetna djela, jer će upravo
time poraditi na svojoj elokvenciji, pravnom
promišljanju, intelektu, razvijanju pravne
logike, učenju stručne terminologije, općem
obrazovanju itd., što će teško dobiti čitajući
tuđe skripte ili web prezentacije. Dolazite
redovno na predavanja, izlazite na kolokvije,
učite i po obveznoj i dopunskoj literaturi,
razgovarajte sa svojim profesorima i s drugim
kolegama studentima! Mislite na svoju
budućnost, ulažite u sebe i svoje znanje jer
će vam se takav trud zasigurno višestruko
vratiti…
Caffe Bar Monte Carlo
031/504-433
Trg bana Josipa Jelačića 18
Osijek
www.montecarlo-bar.com
15
Prof. dr. sc. Ivana Barković Bojanić
Kako unaprijediti naše studiranje, time
indirektno i naš Fakultet?
Unaprijediti studiranje na našem Fakultetu
zahtijeva angažman svih sudionika – uprave,
profesora i asistenata te studenata. Uprava
ima (trajnu) zadaću unaprjeđivanja uvjeta
studiranja - treba raditi na proširenju
prostora, a nadam se da ćemo to osigurati
u 3. fazi izgradnje kampusa; osigurati
korištenje novih tehnologija i interaktivnih
nastavnih metoda kako bi tu dostupnu
tehnologiju stavili što više u funkciju učenja
i podučavanja; kontinuirano prilagođavati
nastavni plan i program kako bi naši studenti
dobili najbolje moguće obrazovanje te bili
spremni da se s izazovima u svojoj profesiji
suoče sa znanjem i samopouzdanjem. Na
nastavnom je osoblju zadatak dostizati
izvrsnost u svom znanstvenom i nastavnom
radu, a to znači neprestano znanstveno
i stručno usavršavanje, sudjelovanje u
različitim projektima, biti otvoren za sve vrste
međusveučilišne i međunarodne suradnje.
Ono što studenti sami mogu napraviti
da unaprijede studiranje jest da napokon
prepoznaju nužnost da više čitaju ispitnu
literaturu (prvenstveno udžbenike, knjige
i dr.) i spremaju ispite po tome, a da se
manje oslanjaju na ppt prezentacije i skripte
koje radije trebaju koristiti kao vodič kroz
(obveznu) literaturu. Čitanje znanstvene i
stručne literature izuzetno je važno jer se
kroz to razvija vokabular, usvaja se i proširuje
stručna terminologija, savladavaju se
detaljnije neki koncepti i teorije. Važnost toga
doći će, sasvim sigurno, kasnije do izražaja
kada se budu borili za posao ili poziciju
unutar neke organizacije. Naime, načitanost
i vrsno (stručno) izražavanje predstavlja
konkurentsku prednost posebice kod
demonstriranja svog znanja, ali i u stvaranju
profesionalnog imidža.
Zagovarate objavu studentskih radova. Zašto
smatrate bitnim da studenti pišu i objavljuju?
Veliki sam pobornik akademskog pisanja jer
vještine koje se pri takvom pisanju razvijaju
nužne su svim studentima u budućem
profesionalnom životu. Kroz akademsko
pisanje - bilo da je riječ o seminarima,
esejima, izvješćima i slično – studenti
savladavaju određeni stil izražavanja, uče se
formalnom tonu pisanja, jasnije se fokusiraju
na pitanje ili temu, razvijaju sposobnost
argumentacije i kritičkog promišljanja, a
mislim da su to sve vještine koje su osobito
važne u izgradnji i vođenju (uspješnog)
profesionalnog života nakon fakulteta.
Kada ovim koristima pridodate mogućnost da
svoj rad i objave, studenti dobivaju dodatnu
motivaciju da se usavršavaju u svojoj pisanoj
riječi. To je i bila jedna od ideja vodilja
međunarodne knjige Contemporary Legal
and Economic Issues - dati šansu profesorima
i studentima da obostrano profitiraju kroz
izradu zajedničkih znanstvenih radova:
razvijati mentorstvo koje unaprjeđuje s jedne
strane profesora ili asistenta kao pedagoga,
a s druge strane studenta kao potencijalnog
znanstvenika te potaknuti suradnju između
profesora i studenta jer taj odnos ne mora biti
vezan samo uz predavanja već i uz zajedničku
aktivnost, kakva je na primjer znanstvenoistraživački rad. Uvijek se rado prisjetim
Humbolta koji je zgodno rekao kako profesori
nisu više tu da (samo) služe studentima, nego
su tu da zajedno sa studentima služe procesu
učenja. Objavljivanje studentskih radova
samostalno ili u ko-autorstvu s profesorom,
u ovoj našoj knjizi ili bilo kojoj drugoj
publikaciji, potvrda je da mi profesori svoju
zadaću mentoriranja shvaćamo ozbiljno, a
studenti svoju obvezu za pisanjem odgovorno.
Što mislite o studentskoj aktivnosti,
izvannastavnim aktivnosti uopće? Zašto su
kod nas podcijenjene, dok su na Zapadu od
velike važnosti?
Mislim da nisu podcijenjene, ali još nisu
dovoljno prepoznate, posebno od strane
poslodavaca. Ako u inozemstvu imate
navedeno u životopisu da ste bili član neke
organizacije, urednik studentskog časopisa,
kapetan studentske momčadi i slično,
automatski se prepoznajete kao bolji kandidat,
nego onaj tko to nema.
Žao mi je što poslodavci kod nas u većoj
mjeri ne prepoznaju važnost izvannastavnih
aktivnosti, no, mislim da to vrijeme
dolazi. Prosjek ocjena i duljina studiranja
su tradicionalni parametri koji pokazuju
uspješnost studenta, ali to su ipak
kvantitativni pokazatelji. Uz njih svakako
moraju biti zastupljeni i kvalitativni
pokazatelji, koji se „kriju“ u mnogim drugim
stavkama, a izvannastavne aktivnosti jedna
su od njih. Angažman studenata u raznim
izvannastavnim aktivnostima izvrstan je
signal budućem poslodavcu o kvaliteti i
osobnosti potencijalnog zaposlenika. Puno
toga pokazuje. Na primjer, studenti kroz rad
u studentskim udrugama razvijaju određene
socijalne i tehničke vještine – organiziranost,
upravljanje vremenom, timski rad, itd. To ih
čini spremnijima za posao za koji se natječu,
a poslodavcu je važno zaposliti ljude koji što
prije mogu preuzeti odgovornosti na poslu.
Ministarstvo pravosuđa
Republike Hrvatske
16
Doc. dr. sc. Nives Mazur Kumrić
Jeste li zadovoljni Modulom i njegovom
izvedbom sada kada je (za ovu godinu)
završio?
U definiranje i izradu Modula uloženo je
mnogo truda i svaki nastavnik je pri tome
nastojao dati svoj maksimum. Satnica nas
je vremenski ograničavala da Modulom
pokrijemo i veći broj tema iz područja
zaštite ljudskih prava, ali smatram da je
raspoloživo vrijeme utilizirano na najbolji
mogući način. Studenti polaznici Modula su
u anketi provedenoj po okončanju predavanja
Modul ocijenili korisnim, a ocjene i kritike
studenata svakako će poslužiti kao vrijedne
smjernice za oblikovanje i poboljšanje
Modula u narednim generacijama studenata,
koje s nestrpljenjem očekujemo.
Što mislite o studentskoj aktivnosti,
izvannastavnim aktivnosti uopće? Zašto su
kod nas podcijenjene, dok su na Zapadu od
velike važnosti?
Ocjenu studentske izvannastavne aktivnosti
mogu dati kroz prizmu angažmana
studenata na seminarima, ljetnim školama
i natjecanjima u čijoj sam organizaciji
sudjelovala. Nikada mi nije nedostajalo
entuzijazma po tom pitanju, jer sam i sama
kao student voljela biti dio tih aktivnosti i
od njih sam imala velike koristi. Studenti
našeg Fakulteta uvijek su pokazivali interes
za sudjelovanje na seminarima i ljetnim
školama, posebice međunarodnim, no u
usporedbi s ukupnim brojem studenata,
njihov postotak je relativno mali. Ovakova
situacija tipična je i za zapadnoeuropske
pravne fakultete, jer broj iznimno vrijednih
studenata koji mogu uspješno vremenski
balansirati između redovnih i izvanrednih
akademskih obveza nije velik. Seminari
u čijoj sam organizaciji sudjelovala ispred
našeg Fakuleta mahom su bili vezani uz
temetiku ljudskih prava i ratno pravo, što
su vrlo atraktivna i zanimljiva područja
međunarodnog prava, tako da smo bez
ikakvih problema popunjavali mjesta koja su
bila rezervirana za naše studente. Potpuno
drugačija situacija je po pitanju moot
court natjecanja, o čemu više u sljedećem
odgovoru.
Kako unaprijediti naše studiranje, time
indirektno i naš Fakultet?
Konstruktivna komunikacija između studenata i nastavnika temeljena na međusobnom
uvažavanju početni je korak u uspješnom
studiranju. Fakultet je u poziciji da oblikuje
programe koji će slijediti svjetske trendove i
biti atraktivni studentima svojom tematikom,
a na kvalitetnom nastavnom kadru je da na
najbolji mogući način prenese spoznaje i
znanja od kojih će kolege studenti imati koristi po okončanju fakultetskog obrazovanja.
Osim ozbiljnog pristupa redovnim studentskim obvezama, studenti bi svakako morali
generirati svoje potencijale i prepoznati svoju
korist u ranije spomentim aktivnostima,
koje bi se trebale prestati percipirati kao
isključivo «IZVANnastavne», a više početi
shvaćati kao sastavni dio akademskog obrazovanja. Cjeloživotno obrazovanje i izvrsnost
nastavnog kadra svakako je važan dio i
preduvjet ovog procesa.
Davor Muhvić, mag. iur.
Jeste li zadovoljni Modulom i njegovom
izvedbom sada kada je (za ovu godinu)
završio?
Svi smo se ozbiljno prihvatili ovog projekta.
Uspjeli smo ostvariti ciljeve koje smo
si zacrtali ove godine. Ono što je nama
najvažnije jest da su studenti zadovoljni,
da su motivirani za učenje te da im Modul
pomaže u usvajanju novih znanja. Naravno,
nećemo stati na tome. Potruditi ćemo se biti
još bolji iduće akademske godine.
Što mislite o studentskoj aktivnosti,
izvannastavnim aktivnosti uopće? Zašto su
kod nas podcijenjene, dok su na Zapadu od
velike važnosti?
Ne bih se složio s time da su izvannastavne
aktivnosti kod nas podcijenjene. Svaki će
naš student nakon diplome primjetiti vrlo
pozitivan stav budućih poslodavaca prema
takvim aktivnostima te će mu se isplatiti
svaka žrtva. Studenti kroz izvannastavne
aktivnosti šire svoje horizonte, upoznaju
druge ljude i same sebe. To su stvari koje vas
izgrađuju u kompletniju osobu.
Kako unaprijediti naše studiranje, time
indirektno i naš Fakultet?
Studiranje možemo unaprijediti samo s
novim idejama i inicijativama. Mislim da je
ključ uspjeha u mobilnosti, kako studenata,
tako i nastavnika. Naime, odlaskom na
fakultete u druge gradove ili u druge
države otvaramo si vidike i upoznajemo se
s različitim načinima učenja i rada. Tako
se razvija i kompetitivnost koja potiče
napredak.
17
Gotovo je,
gotovo!
Mojih 5 godina
Dobivši od dragog nam urednika
zadatak napisati članak o mojih pet famoznih
godina na Pravnom fakultetu, shvatila sam
da je čudno kako sav stres, sve probavne
smetnje, neprospavane noći, čekanje rezultata
i padanje ispita postanu slatka muka u
trenutku kad položiš taj zadnji ispit. Hm, i o
čemu onda pisati? Za pomoć sam se obratila
svome dnevniku koji marljivo pišem u mirisne
bilježnice još od tinejdžerskih dana. U 7.
razredu osnovne škole moja prijateljica i ja
obećale smo jedna drugoj da ćemo studirati
pravo te da ćemo biti cimerice. Nakon
nekoliko godina, različitih razreda, planova
o obrazovanju i životu, zaista smo i upisale
Pravni fakultet. Nismo nikad bile cimerice, ali,
hej, ne mogu ti se baš svi dječji snovi ostvariti.
Nakon zamišljanja pravničke profesije u stilu
Ally McBeal i Zakona u Los Angelesu, u gužvi
pretrpane dvorane broj 1 u zgradi 13, ubrzo
smo shvatile da „Objection!“ i nije jedino što
ćemo naučiti u narednih pet godina. Sigurna
sam da se te gužve i sjedenja po podu svi
kolege sjećaju, pogotovo zato što su morale
proći godine da se takva gužva na predavanju
ponovi – tek na poučnim predavanjima
profesora Kunšteka. Taj dan prvi put sam s
kolegama išla na ručak u legendarni STUC,
gdje nas je sve oduševio špinat i restani
krumpir. Ah, kako li smo tad imali niske
kriterije! Odlasci na ručkove, oduševljenje
predavanjima profesora Odobaše, izlizane šale
na račun ptičje gripe na našičkom ribnjaku,
18
soba 306 u Mursi koja je tad izgledala poput
studentskog doma, tugovanje za domom i
prijateljima uz „Great gig in the sky“ i slične
melodije obilježili su moje prve mjesece
brucoštva. Nikad nisam bila neki party animal
(s prve brucošijade vratila sam se doma u
ponoć, kao Pepeljuga) pa je prvu godinu mog
studiranja ispunio stres oko ispita. Teško
sam se mirila s tim da više nisam odlikašica,
ali svejedno do dana današnjeg nisam nikad
odbila ocjenu jer sam uvijek živjela u uvjerenju
da je samo važno ići naprijed, ne osvrtati se.
Mjesecima sam u dnevnik pisala rečenice
poput “Možda pravo nije za mene“, no, tako
je valjda svakome tko se nađe u novoj sredini,
među novim ljudima, novim kolegijima koji
mu mogu odrediti cijeli život. No, s prvim
rokovima zavoljela sam pomisao da ću jednog
dana raditi pravnički posao. Prvi položeni
ispit bio mi je Engleski kod profesora Rišnera
koji je nama, mladim umovima koje je tek
valjalo oblikovati, bio istinski uzor. Prvi
pad na ispitu nije mi se dogodio sve do treće
godine studija, ali me to nije spriječilo da sate
poslije trojke iz Teorije provedem šmrcajući
nezadovoljna svojom izvedbom usmenog
ispita. Da, štreber ostaje štreber! Osim mene,
štreberica je bila i moja cimerica, s kojom sam
ispijala kave kasno u noć dok je ona vježbala
Statistiku, a ja učila Rimsko pravo, kojim su
me godinama svi plašili. Na tom primjeru
sam naučila da nikad, ali baš nikad, ne treba
slušati kolege kad prenose svoja iskustva s
ispita jer su ona u 99% slučajeva subjektivna
i uglavnom netočna. Osim toga, naučila sam
da ponavljanje zbilja jest majka mudrosti,
da je važno biti uporan te da je ponekad
od velike važnosti svakodnevna telefonska
potpora prijateljica prije ispita, a ako sve drugo
propadne, bitno je znati da uvijek postoji
dekanski rok.
Kako su prolazile godine, tako je
opadao i moj prosjek ocjena. Preseljenjem
u novi stan, studentski život mi je dobio
posebnu notu neovisnosti, a ja sam se
romantično zamišljala kao Holly Golightly,
ali bez bezimenog mačka. Uz palačinka-večeri
te brojna druga druženja prolazili su moji
dani, a ispite sam na drugoj godini polagala
bez opterećenja. Od svih njih u sjećanju mi
je ostala Opća povijest gdje sam profesora
Gardaša obradovala svojim znanjem pravnih
dikti, te Kazneno pravo gdje me profesor
Bojanić prozvao pred svim kolegama da sam
napisala brzojav umjesto kolokvija uz riječi:
„Kratko i precizno“. Odlike jednog pravnika,
zar ne?
Treća godina zasigurno je ostavila
najgorči okus u mojim ustima. Nakon
mjeseci vrlo uspješnog polaganja kolokvija
iz Građanskog prava 1, dogodio se i moj prvi
pad na ispitu - prvo rušenje na usmenom,
cijelonoćno učenje, nervozno šetkanje uz
Dravu noć prije ispita, rasterećenje duše
kritikama na račun profesora, drugo rušenje
na usmenom, probavne smetnje, noćne more o
činidbama i posebnim vrstama odgovornosti,
napokon – prolazak na ispitu uz nezaboravno
grljenje i skakanje od sreće u hodniku drugog
kata u zgradi 13! Nažalost i na sreću, takve
traume se čovjeku urežu u sjećanje, i bez
pomoći starog prašnjavog dnevnika.
Nakon puno rođendana, puno kava,
trač partija, ljubavnih brodoloma, izlazaka
u Tufni, odlazaka u kino, karaoke večeri,
bojkotiranja partyja sa cajkama, tuluma u
„Tulumari“ novog doma, sleep-overa, blaćenja
profesora, nezaboravnih maratonskih
vježbi iz građanskog prava ponedjeljkom
popodne, sati volontiranja, neprestanog
planiranja rasporeda polaganja ispita,
filozofskih rasprava u kantini, čekanja stola u
Gaudeamusu, diskusija na sastancima Legosa,
razmjena skripti, učenja i nadanja da se čak
i Trgovačko i Pravo društava može položiti,
prošla je i četvrta godina studija koja mi je u
mnogočemu bila možda i najdraža. Iako je što
se tiče učenja bila naporna, naučila me da je
bitno u životu nagraditi samoga sebe za svoje
uspjehe, a ponekad samo i za trud, makar
uspjeh izostao. Život je dragocjen i ne treba
vrijeme trošiti na gluposti, na glazbu koja
te živcira, ljude koji te ne cijene i ne izvlače
ono najbolje iz tebe. Ponekad je tužna vijest o
gubitku mladog života ono što trgne sve ostale
iz njihove kolotečine. Upravo zbog toga, našeg
kolege Ivana Jozipovića zasigurno ćemo se svi
sjećati.
Posljednja godina na Pravnom
fakultetu, koja je nedavno završila, pokazala
mi je kako je studiranje uživancija kad imaš
odličnog profesora i kolegije koji pokrivaju
materiju koja te posebno zanima. Ovim
putem zahvaljujem se, u ime svih kolega s
kaznenopravnog modula, a i svoje, asistentu
Igoru Vuletiću što nas je zaintrigirao za
međunarodno kazneno, maloljetničko te
izvršno kazneno pravo te tako potaknuo
brojne debate u kantini i hodnicima fakulteta
za vrijeme pauze i omogućio nam da uredno
i pravovremeno privedemo svoje fakultetske
obveze kraju. Isto tako, zahvaljujem se svima
koje smo sreli kroz pravnu kliniku, pogotovo
gospođi Bilandžić koju ćemo pamtiti jer nam
je u tako malo vremena pokazala što znači
biti dobar u svome poslu, koje su njegove
prednosti i mane te koliko je bitno zadržati
dozu humora i veselja u svom životu, koliko
god posao koji obavljate, a i život sam,
ponekad bio zamoran i beznadan.
Godina mog upisa studija bila je i
prva godina Bolonjskog procesa u Hrvata, pa
kao produkt Bolonje mogu reći da su meni
ipak pomogle nove mogućnosti o kojima
su generacije starih studenata mogle samo
sanjati. Zadnji ispit, kod profesorice Vasilj,
položen je prije nekoliko mjeseci, diplomski
na temu probacije (ha, još uvijek optimistična,
čak i u vezi osuđenika!) dočekao je reviziju
profesora, a u glavi se već roje misli – što sad?
Ovo su teška vremena za nas, kolege, ali treba
vjerovati u sebe i u činjenicu da smo sposobni
za velike stvari. Svi smo utjecali jedni na
druge, kolege, profesori, zbog svega što smo
prošli smo danas ono što jesmo i trebamo
na tome iskustvu biti zahvalni, trebamo biti
ponosni diplomanti Pravnog fakulteta. Treba
vjerovati u snagu obrazovanja i u onu staru
„Vrijediš onoliko koliko znaš“ te imati na umu
i onu Spidermanovu „S velikom moći dolazi
i velika odgovornost“. Svih tih mudrosti i
sama ću se pokušati držati, a ako se jednog
dana sretnemo u sudnici, kolege, budite
profesionalni, a kavu stignemo popiti nakon
pravomoćne presude. Sretno Vam svima bilo!
Mateja Sertić
Vinotočje i kušaonica vina
“Čobanković”
Mirko Čobanković
Stjepana Radića 98a
Ilok
032 593 336
19
Poslijediplomski doktorski studij „Management“
Intervju:
Prof.dr.sc. Dražen Barković
Imali smo priliku razgovarati s
prorektorom za financije i poslovne
odnose našeg Sveučilišta te redovitim
profesorom Ekonomskog fakulteta
u Osijeku o njegovom posljediplomskom doktorskom studiju na kojemu
i pravnici imaju mogućnost nastaviti
svoje obrazovanje.
Daniel Haman
P
rvi poslijediplomski doktorski studij
„Management“ sam je vrh obrazovnog
programa Ekonomskog fakulteta u Osijeku. U
duhu Bolonjskog procesa Ekonomski fakultet
u Osijeku je na polju managementa ostvario
jedinstvenu vertikalu. Započeo je s preddiplomskim studijem nastavio s diplomskim studijem,
a sada nudi specijalistički poslijediplomski
studij „Organizacija i management“ i za
najambicioznije kandidate doktorski program
„Managementa“ u kojemu se susreće svijet
prakse sa svijetom teorije.
Premda su resursi koji stoje studentima na
Ekonomskom fakultetu u Osijeku ogromni,
doktorski program je s namjerom mali. Svake
godine se približno primaju samo 25-30 studenata iz širokog skupa zainteresiranih kandidata.
Studenti koji će biti prihvaćeni u doktorski
program „Managementa“ na Ekonomskom
fakultetu u Osijeku naći će se u intenzivnom
intelektualnom okruženju koje zahtijeva
punu angažiranost u studiju. Poslijediplomski
studij se u rasporedu prilagođava volji
studenata. Oblik održavanja predavanja
jedan tjedan u mjesecu (subota i nedjelja su
slobodni) omogućava studentima u Osijeku
i našim centrima u Slavonskom Brodu i
Poreču posjećivanje predavanja i održavanja
međusobnih prijateljskih veza i suradnje.
Obnovljeni i modernizirani Ekonomski fakultet
u Osijeku pruža mogućnost korištenja informacijske tehnologije.
20
Profesore Barković, možete se ukratko
predstaviti našim čitateljima?
Možete li nam ukratko u brojkama reći nešto o
Vašim poslijediplomskim studijima?
Redoviti sam profesor na Ekonomskom
fakultetu u Osijeku kao i prorektor Sveučilišta
u već drugom mandatu. Bavim se ekonomskim
znanostima, kao i moj otac prije mene te moja
kćerka, profesorica na Pravnom fakultet – Ivana
Barković Bojanić. Autor sam mnogih knjiga i
znanstvenih radova, negdje preko 150 njih, koje
možete naći u raznim znanstvenim bazama
podataka. Voditelj sam i poslijediplomskih
studija: Specijalističkog studija - Organizacija
i management i doktorskog studija Management. Bavio sam se i sportom, bio
sam profesionalni tenisač – 9. tenisač bivše
Jugoslavije, pa sam i na tom području ostvario
određene rezultate kod nas i u inozemstvu, gdje
sam u asistentskim danima radio kao trener.
Ovo je već deseta generacija specijalističkog
studija i četvrta generacija doktorskog. Osim
u Osijeku, studij se održava i u Slavonskom
Brodu i Poreču, gdje također imamo veliki
broj zainteresiranih kandidata. U zadnje
četiri godine, doktorski studij „Management“
upisalo je oko 120 polaznika, što znači da ih
otprilike 30-ak upiše svake godine, što je vrlo
zadovoljavajući broj, kao i dokaz kvalitete koju
im nudimo.
Iako sam pred mirovinu, predajem nekoliko
predmeta na studijima, a sva svoja predavanja
i dalje izvodim sam. Profesor sam i dužan sam
se posvetiti studentima te im pružam sve kako
bi im studiranje bilo što korisnije. Također,
studente redovno vodim na studentska
putovanja u Barcelonu, London, Lisabon,
Pfrozheim i sl.
Vaša karijera kao znanstvenika?
U CROSBI-ju (op. a. Hrvatska znanstvena
bibliografija) možete vidjeti samo dio mojih
radova, a ima ih preko 150. Napisao sam
udžbenik za gotovo svaki kolegij koji držim
i predajem. Sudjelovao sam na brojnim
konferencijama i simpozijima te bio urednik
velikog broja zbornika radova i knjiga. Isto
tako, recenzirao sam stotine različitih radova
i knjiga. Voditelj sam nekoliko projekata i
jednog programa, koji obuhvaća tri projekta.
Usavršavao sam se u Pfrozheimu i Parizu.
Osim što predajem na dodiplomskom i
diplomskom studiju na Ekonomskom fakultetu
kao redovni profesor te na poslijediplomskim
studijima istog fakulteta, organizator sam i
voditelj međunarodne suradnje s partnerima iz
Augsburga, Pfrozenheima, Giessen-Friedberga,
Pečuha, Gdanska i Pariza.
Kakav je odaziv pravnika na Vašim
poslijediplomskim studijima?
u inozemstvu, u Njemačkoj uglavnom, gdje sam
si tijekom mladosti zarađivao dodatne novce,
koji nisu bili nikako mali. U to vrijeme sam bio
zaposlen kako asistent na Fakultetu, pa sam
često znao po nekoliko mjeseci tijekom ljeta
provesti u Njemačkoj trenirajući po raznim
klubovima i igrajući na turnirima. Jednom
prilikom su me Bugari pozvali da postanem
dio njihove Davis Cup reprezentacije, no
to sam morao odbiti. Upoznao sam mnogo
ljudi i izgradio odnose koji su mi pomogli u
međunarodnoj suradnji i danas. Isto sam tako
u tenisu izgradio sebe i prenio tu pobjedničku
stegu na moju znanstvenu karijeru, što se
pokazalo vrlo uspješnom tehnikom. Danas sam
zbog zdravstvenih razloga morao ostaviti reket,
ali sam i dalje član Teniskog kluba Osijek.
Također, bavio sam se i nogometom, kao i
šahom, gdje sam ostvario isto tako dobre
rezultate, ali ne kao na razini tenisa.
www.efos-oim.com
Relativno ih je malo. U prvoj generaciji
poslijediplomaca imao sam jednog
ambicioznog pravnika, koji je još morao
polagati razliku ispita ako bi studirao na
Ekonomskom fakultetu, što je učinio u
rekordnom vremenu i završio taj studij
najuspješnije od svih polaznika. Danas to više
nije potrebno. Ekonomisti i pravnici mogu
upisati studij pod istim uvjetima.
Zanimljivosti iz života, bili ste sportaš? Bavili
ste se profesionalnim tenisom?
U Jugoslaviji sam bio rangiran kao deveti
tenisač tadašnje države. Radio sam i kao trener
21
Samo za tremaše
Muke po usmenim ispitima
Zapamtite: ako ste na ispitu, niste na optuženičkoj
klupi! Iskoristite svoje vrijeme pred profesorom da se
pokažete u najboljem izdanju. Ne zaboravite, na usmenom ispitu, izuzev znanja, važan je i dojam koji ostavljate.
Pismeni ili usmeni ispiti ili kombinacija
navedenih su jedina prepreka između vas i
položenog predmeta u indeksu. Iako ste možda
uspjeli savladati gradivo i vlastiti strah od
ispitivanja, još uvijek niste zadovoljni vlastitom
izvedbom na usmenim ispitima. Za sve one
studente koji se, iz raznih razloga, malčice lošije
snalaze na usmenim ispitima, evo nekoliko
finesa koje će vam pomoći u sigurnijem
nastupu pred profesorom, omogućiti vam da
doista pokažete sve što znate i na Dan D zablistate u punom sjaju te posljedično, naravno,
zaslužite bolju ocjenu.
1. Budite pristojni. Uljudno
pozdravite pri ulasku u profesorov kabinet i
slušajte aktivno i pozorno, ne samo ono što se
vama govori, već i ono što govore vaše kolege.
Na taj način činite nešto korisno i za sebe:
možda će vas upravo njihovi odgovori podsjetiti
na nešto što ste zaboravili ili potvrditi nešto u
što niste bili sigurni, a moguće je da ćete morati
nastaviti odgovor koji su kolege prethodno
započeli.
2. Uspravite se na stolici i ne gledajte
u pod. Optimističan stav i držanje ulijevat će
vam više sigurnosti, a ostavljat ćete bolji dojam i
na profesora.
3. Pažljivo slušajte pitanje koje vam
je postavljeno. Pokušajte ne misliti na iduće
pitanje (izbjegnite razmišljanje tipa što bih
dao samo da me to ne pita) jer si tako stvarate
napetost i smanjujete koncentraciju. 4. Odgovarajte s više od da i ne, iako
je postavljeno pitanje možda formulirano na
način da se od vas traži samo potvrdan ili
niječan odgovor. No, znajte da se od vas obično
prešutno očekuje i da elaborirate svoj odgovor,
čime ujedno demonstrirate razumijevanje
gradiva. I naravno, stječete veću ocjenu.
5. Ne prekidajte profesora dok
postavlja pitanje, već pričekajte da ga postavi u
potpunosti pa tek onda počnite s odgovorom.
Također, ukoliko niste dobro razumjeli
postavljeno pitanje, pitajte profesora da pitanje
22
ponovi ili preoblikuje. Tako ćete dobiti ne
samo dodatno objašnjenje, već i vrijeme da se
prisjetite točnog odgovora.
6. Svako pitanje je novi početak. Ako
ne znate odgovor na neko pitanje, ne dopustite
da vas to obeshrabri - ne možete znati baš
sve. Pokušajte ga zaboraviti i usmjerite se na
slijedeće pitanje koje vam profesor postavi.
Možda je baš ono prilika da pokažete svoje
znanje.
7. Pripazite da sami sebe ne srušite.
Ako niste sigurni u neki odgovor ili vam se
čini da ne znate odgovor u potpunosti, bolje
je reći makar ono malo što znate, nego šutjeti
ili priznati da ne znate traženi odgovor.
Pokušaj vas ne košta apsolutno ništa, a postoji
mogućnost da se, dok govorite ono što znate,
ipak prisjetite i onog što vam prvotno nije palo
na um.
8. Ako se za vrijeme ispitivanja ipak
javi strah ili nervoza, ne razmišljajte o strahu,
već o pitanjima koje je profesor postavio.
Usmjeravajte pažnju na sadržaj odgovora.
Također se opustite, duboko udahnite i
pokušajte se smireno suočiti sa cjelokupnom
situacijom.
9. Ako vam se dogodi da blokirate
i ne možete se sjetiti svega što bi trebali reći
-stanite, duboko udahnite i počnite govoriti
nešto povezano s temom pitanja ili nešto što ste
već rekli. Čak i samo ponavljanje pitanja može
vam pružiti dovoljno vremena da se prisjetite
odgovora.
10. Budite realni. Objektivno
preispitajte omjer stvarnog i pokazanog znanja
te, sukladno tome, odlučite jeste li zadovoljni
uspjehom postignutim na ispitu. Zamolite
profesora da odgovarate za višu ocjenu jedino
ukoliko iskreno vjerujete da vaš uloženi trud
nije ispravno prepoznat i nagrađen. U suprotnom, ne samo da možete srušiti dobivenu
ocjenu ili čak i pasti ispit, već trajno narušavate
i vlastiti kredibilitet.
Matea Miloloža
Samo za hardcore studente
Prije ispita se dobro naspavati,
nikako učiti cijelu noć (osim
ako niste prije ništa učili)
Doći na ispit bar sat vremena
ranije kako bi popili kavu (ili
rakiju) sa suoptuženicima i
malo raspravili o mogućim
pitanjima i pripremili strategiju
obrane. Prije ispita se uvijek
nešto znanja kupuje i prodaje.
Ako ste praznovjerni obavezno
napraviti sve rituale u koje vjerujete da vam pomažu, posebno pazite da ne zaboravite
obući sretne čarape ili majicu
Provjeriti jeste li ponijeli indeks
jer će vam se stvari pošteno zakomplicirati ako prođete ispit,
a profesor vam ga nema gdje
upisati
Partiji prije ispita dolaze u obzir
jedino ako ste dok ste mamurni
ili nenaspavani izrazito lucidni
te se u tim slučajevima čak i
toplo preporučuje
Što to oni rade drugačije?
Pravo u
Pečuhu
U Pečuhu je moćno i poznato sveučilište koje je izgradio naš Ivan
Česmički, a koji svaki semestar posjećuje dvoznamenkasti broj
stranih studenata kroz razne programe razmjene. Hrvatima to i
nije atraktivna destinacija jer je preblizu, ali Legos je imao priliku
tamo provesti jesenski semestar i vidjeti što to oni rade drugačije i
što bi mogla biti dobra praksa i za naš fakultet.
P
rvi dojam Pravnog fakulteta u Pečuhu me nije
uopće oduševio. Fakultet ko fakultet, hladan kišni
dan i tri sata borbe s referadom da me uvedu kao
studenta na razmjeni s upitnim uspjehom jer sam,
pogađate, morao doći ponovno sutra. Pomislio sam
tko me tjerao na razmjenu. Prva stvar koju sam primijetio kao razliku naspram našeg cijenjenog fakulteta,
osim što svi pričaju mađarski, jest činjenica da imaju
pravi kafić u dvorištu fakulteta. Pomalo razočaran i
pokisao sjeo sam na kavu i poprilično se iznenadio.
Ugodno. Toče Osječko pivo na Pravnom fakultetu u
Pečuhu! Rekoh sam sebi, pa ne može biti tako loše,
već ide sve nabolje dok ispijam Osječko. Nekako
tamo bolje prija. Sjedim ja tako i upijam okolinu i
nije mi jasno, većina muške studentske populacije je
obučena svečano i otmjeno u odijela, dok su djevojke
raznoliko obučene svaka po svom mađarskom ukusu
za svečano i otmjeno. Stvar je u tome da je bio prvi
dan nastave, što oni zovu otvaranje fakulteta te imaju
tradiciju svečano se obući na taj dan. Zgodna tradicija
kao da govori: počinje fakultet, a čast je biti student.
ličnosti pravnih fakulteta u Pečuhu i Osijeku su
brojne. Upadaju u oči činjenice da i oni također
imaju dvije zgrade, iako malo prikladnije od naših
(ali nemaju knjižnicu ni čitaonicu), približno isti
broj studenata koji doseže oko četiri tisuće i hrpu
starih studenata. Nastava, ocjenjivanje i uvjeti se
ne razlikuju značajno. Iako na pravu u Pečuhu nisu
formalno prihvatili Bolonjski proces, ne vidi se
razlika od osječkog Pravnog fakulteta koji je formalno
prihvatio Bolonju. Pravo traje 5 godina, imaju
Studomat, kolokvije i sve ostale pogodnosti koje je
nama Bolonja donijela, jedino što nemaju parcijalni
upis ni rokove svaki mjesec (doduše, više nemamo
ni mi). U Mađarskoj ispitni rokovi traju od polovice
prosinca do kraja siječnja za ispite iz prvog semestra,
a ono što u tom razdoblju ne riješe nemaju priliku
rješavati kasnije što im stvara ogroman pritisak jer
imaju isti broj predmeta po semestru kao i u Osijeku.
Naši mađarski kolege nisu najsretniji s tim rješenjem,
ali su navikli jer jadni nemaju izbora. Kada sam im
S
iznio naš sustav, svaki mjesec rok, činilo im se strašno
primamljivo,no, kada smo usporedili učinke njihovog
i našeg sustava, došli smo do zaključka da je zapravo
svejedno -rezultati su isti, samo je bitno da postoji
sustav koji se ne mijenja često kako bi se studenti
mogli prilagoditi. Kurikulum se ne razlikuje bitno od
našeg, slušamo manje-više jednake predmete, čak i
sličnim redoslijedom što je nabolje vidljivo na prvoj
godini gdje je situacija identična. Čak i isti predmeti
služe kao filter za odbacivanje viška studenata. Zanimljiva je situacija sa seminarima jer imaju širu ponudu koja nije nužno vezana za predmete koje slušaju
na godini, nego imaju raznolikiji meni. Naši mađarski
kolege imaju također i divnu mogućnost izbora za
većinu seminara odabrati hoće li seminar slušati i
raditi na stranom jeziku ili mađarskom. Engleski je
dominantan, ali, ovisno o seminarima i dostupnom
kadru, imaju mogućnosti i za njemački, talijanski,
francuski te čak i jedan seminar na španjolskom, a
ako se odluče za seminar na stranom jeziku dobiju
duplo više ECTS bodova. To je obrazovanje 3 u
1! Proučavate određenu temu, prezentirate ju na
stranom jeziku i dobijete direktnu stimulaciju - ukoliko napravite nešto više, imat ćete koristi od toga i
vidjet će se razlika između onih koji studiraju i onih
koji samo odrađuju.To je odlična praksa koja, s druge
strane, zahtijeva kadar koji će biti u stanju izvoditi
seminare na stranom jeziku, ali danas je ionako
poznavanje stranog jezika uvjet za posao na fakultetu
pa to ne stvara probleme. Premda se mlađi kadar
puno bolje nosi s tim nego stariji, u Pečuhu cijela
stvar odlično funkcionira. Štoviše, ovakav sustav
seminara pruža široku bazu predmeta koju strani
studenti mogu slušati zajedno s mađarskim kolegama
bez potrebe uvođenja posebnih programa. Zato ni
ne čudi da svaki semestar na pravu u Pečuhu imaju
dvoznamenkasti broj stranih studenata što značajno
doprinosi cijenjenosti fakulteta.
rofesori su kao i svi profesori, neki bolji, neki
lošiji, ali zanimljiva je činjenica da profesori
na određenim katedrama nisu full-time profesori,
P
nego rade malo na fakultetu, a malo u praksi. Tako,
primjerice, jedna profesorica na GPP-u radi usput
kao sutkinja, drugi profesor GPP-a je djelomično u
odvjetništvu, a nositelj katedre Upravnog prava je šef
neke razine u Carini. To koliko je dobro, jer profesori
nisu udubljeni u teoriju nego su u konstantnom
doticaju s praksom i ne gnjave studente akademskim
detaljima, toliko je i loše, jer nisu dovoljno dostupni
i angažirani u svim aspektima nastave. Kada se sve
uzme u obzir ti predmeti za mađarske kolege nisu
ništa lakši nego nama u Osijeku.
tudentski život i aktivnosti su u najmanju ruku
slične. Na predavanja se ide kao i kod nas, kada je
to uvjet za kolokvij ili predavač zna učiniti predavanja
korisnim, dok u drugim slučajevima učionice zjape
prazne. Jednom sam greškom uletio na predavanje
iz građanskog prava i bilo je samo pet ljudi. Izgleda
da se ni u Europi ne može natjerati studente na
predavanja, osim ako im se ne obeća brda i doline.
Ali je zato situacija na planu studentskih udruga
dijametralno suprotna. Organiziraju niz događanja
kao i naše studentske organizacije,no, treba izdvojiti
tri aktivnosti koje odskaču. Prva je bal za brucoše koji
organizira studentski zbor, a stvar je u tome da organiziraju pravi bal u nekom pristojnom hotelu na koji
su pozvani svi brucoši koji se moraju svečano obući
i povesti pratnju za ples. Za neke sitne pare dobiju i
večeru i tombolu. Stvarno divna tradicija kada se usporedi s našim brucošijadama koje su obično opijanje
po lošim krčmama na koje dođe najmanje brucoša.
Druga aktivnost je „Free University“ u režiji FEK-a,
studentske udruge pandana Legosu, a radi se o neformalnoj pravnoj konferenciji koja se odvija ljeti na
imanju(vinogradu) jednog profesora koji da prostor,
a FEK cugu i klopu. Prisustvuju profesori, pravnici
svih vrsta i 80-ak studenata koji kroz upoznavanje i
razmjenu ideja u neformalnoj atmosferi grade pravu
socijalnu koheziju sveučilišta i struke. Treća stvar koja
odskače od situacije u Osijeku je udruga Sszkollegium
koja je stručno orijentirana, a svaki značajniji predmet ima svoj odjel (primjerice za kazneno, građansko,
međunarodno, procesna prava, itd.), a srž aktivnosti
su predavanja za ambicioznije i zainteresiranije
studente koji prate sve promjene legislature te im nije
dovoljno što piše u knjigama ili što saznaju na predavanjima, nego sami produbljuju svoje spoznaje i drže
jedni drugima predavanja uz povremena gostovanja
profesora. Najaktivniji su studenti odjela udruge za
kazneno pravo koji su jednom čak napravili pravu
rekonstrukciju zločina na autentičnoj lokaciji, s pravom policijom i uz precizno poštivanje svih mogućih
detalja činjeničnog opisa. Pravo samoinicijativno
podizanje obrazovanja na višu razinu.
Kada se sve oduzme i zbroji, Pravni fakultet u
Pečuhu, uz sve probleme koje muče i nas ovdje, kao
što je nedostatak financijskih sredstava i kroničan
nedostatak kadra, uspijeva uz osnovne akademske
aktivnosti dati studiranju ipak malo šire mogućnosti
i podršku za one kojima nije dovoljno samo položiti
ispite.
S
Jakob Kajtar
23
/
+
Strah od ispita
Penso positivo
Događa li vam se da se prije ispita osjećate zbunjeno, napeto i zabrinuto? Nemirni ste, ne možete spavati, osjećate napetost ili mučninu?
Tijekom ili neposredno prije ispitivanja hvata vas panika - srce vam
ubrzano kuca, osjećate nelagodu u želucu, ruke vam drhte, a dlanovi
se znoje? Ukoliko se pronalazite u gore opisanoj situaciji, znači da ste
podlegli čestoj studentskoj boljci - strahu od ispita ili ispitivanja.
Većina studenata osjeća strah od ispitivanja.
Određeni stupanj treme, koja predstavlja
osjećajno stanje zbunjenosti, napetosti i straha,
a najčešće se očituje kao uznemirenost, crvenilo
lica, nedostatna usredotočenost na postavljeno pitanje, uzbuđenost te teško prisjećanje
naučenih činjenica, predstavlja normalnu ljudsku reakciju na takvu situaciju. To je prirodna
pojava koja nastaje kao odgovor organizma na
nelagodu, neizvjesnost i pomisao da na ispitu
nećemo zadovoljiti, odnosno da ćemo dobiti
nižu ocjenu od one koju priželjkujemo ili još
gore – da ćemo „pasti“ željeni ispit.
Važno je znati da strah od ispitivanja sadrži
dvije komponente: uznemirujuće misli o
svemu strašnom što će se dogoditi ako ispit ne
položimo (zabrinutost, neizvjesnost, strah od
posljedica lošeg uspjeha na ispitivanju i sl.) te
tjelesne reakcije (kao što su glavobolja, ubrzani
rad srca, mučnina, crvenilo, drhtanje glasa
itd.). Navedene pojave s jedne strane ometaju
učenje i pripremu, a s druge strane smanjuju
naš učinak pri ispitivanju. Blago i umjereno
stanje straha u vrijeme učenja i polaganja ispita
može biti korisno jer potiče studenta da uloži
maksimum napora u učenje, povećava njegovu
budnost i spremnost i omogućuje mu da bolje i
kvalitetnije pripremi ispit. Nasuprot tome, ukoliko taj strah postane prekomjeran te ga se ne
uspijeva suzbiti, isti može smanjiti postignuće
i postaje veliki problem. Što je pritom moguće
učiniti?
Dobra vijest je da se strah može prevladati,
24
odnosno možete ga naučiti kontrolirati. Stoga
je važno znati prepoznati strah i naučiti kako
se s njim efikasnije suočavati. Donosimo vam
nekoliko savjeta koji vam mogu olakšati prevladavanje straha od ispitivanja i na taj način
omogućiti bolji uspjeh uz manje stresa.
∞ Pripremite se! Ok, to ste i sami već znali,
no, činjenica je da je najčešći uzrok treme
jednostavno razlog što se niste dovoljno
pripremili. Dobro naučeno gradivo ulijeva
sigurnost. Stoga pokušajte ne učiti u zadnji čas,
već počnite učiti na vrijeme. Također, učite
aktivno – potrudite se razumjeti gradivo, tražite
pojašnjenja i redovito ponavljajte gradivo. Radi
lakše organizacije, učite u malim cjelinama i
ne postavljajte si komplicirane, dugoročne i
neostvarive ciljeve. Gradivo koje će vas profesor
ispitivati pokušajte naučiti tako dobro da ga se
možete prisjetiti i kad ste pod stresom.
∞ Samoispitivanje je dobar način da se unaprijed pripremite za stresnu situaciju ispitivanja.
Najjednostavnija metoda samoispitivanja je
prepričavanje, ali najbolje ćete se pripremiti
za ispit budete li postavljali pitanja samom
sebi i odgovarali na njih u ispitnim uvjetima.
Možete se dogovoriti i s drugim studentima da
se međusobno ispitujete gradivo, čime spajate
ugodno s korisnim, ali i dobivate priliku da
stresnu situaciju doživite iz druge perspektive
pa vam se ista možda više i neće činiti tako
strašna.
∞ Ako ste pred ispitivanje napeti ili nervozni
pokušajte se opustiti. Postoje različite teh-
nike opuštanja (duboko disanje, zamišljanje
ugodnih slika, samoohrabrivanje), a što ih
bolje uvježbate, to će biti djelotvornije u samoj
situaciji pred usmeno ispitivanje. Prepoznajte
što vas čini posebno napetim (npr. druženje sa
studentima koji dobivaju dobre ocjene, a prije
ispita paničare, uspoređivanje vlastitog znanja s
drugima, previše kave...) i pokušajte to izbjeći.
∞ Na ispitivanje dođite naspavani, svježi i siti.
Dobroj tjelesnoj kondiciji pripomažu još tuš i
jutarnja gimnastika (pritom ne morate trčati 4
kruga oko zgrade, već je dovoljno da se, ukoliko
imate vremena, ujutro samo prošećete do faxa).
∞ Žurba izaziva napetost, stoga ponesite sat.
Ako znate koliko vremena vam još ostaje za
rad, moći ćete izbjeći paničarenje. Također, ne
kasnite na ispit, ali nemojte doći ni prerano.
Optimum je 5 min prije početka ispita, što
je dovoljno da se ugodno smjestite, smirite
i psihički pripremite za izazov koji leži pred
vama.
∞ Dok čekate na ispitivanje, imate dvije
mogućnosti: još jednom zaviriti u bilješke i
ponavljati ILI misliti i razgovarati o drugim
stvarima. Kod nekih studenata ponavljanje neposredno prije ispitivanja stvara osjećaj samopouzdanja. Kod drugih može izazvati paniku,
osobito ako im se čini da drugi znaju više od
njih ili ako im se neki podatak učini nepoznat.
∞ Napetost može stvoriti i to što vidite da drugi
užurbano pišu dok vi razmišljate ili što su neki
već gotovi dok vi još radite. Usmjerite se na ono
što VI radite i VI znate i utješite se činjenicom
da su vaši odgovori vjerojatno kvalitetniji
budući da ste im posvetili više vremena i pažnje. No, pripazite da vam
na kraju ostane nešto vremena da još jednom provjerite svoje odgovore.
Naglost i žurba se ne isplate!
∞ Počnite s pitanjima na koja znate odgovor. Ako zaboravite nešto što
ste sigurno znali, ne mozgajte predugo, nego jednostavno krenite dalje
s rješavanjem testa. Vaš mozak će i dalje tražiti odgovor umjesto vas pa
postoji mogućnost da vam pri kraju ispitivanja jednostavno sine pravi
odgovor.
∞ Mislite pozitivno i zaboravite na neugodne stvari koje bi se mogle
dogoditi, a tijekom učenja nemojte se mučiti crnim mislima i negativnim
emocijama u vezi ispitivanja. Ukoliko mislite isključivo negativno, umanjujete sposobnost svog uma. Ukoliko vam pozitivno razmišljanje baš i ne
leži, pokušajte barem biti objektivniji. Iako možda nećete znati baš sve,
nešto ćete ipak odgovoriti. Također, sjetite se svih ispita koje ste do sada
uspješno položili kako biste ojačali vjeru u sebe i svoje sposobnosti.
∞ Tijekom samog ispitivanja koncentrirajte se na postavljeno pitanje.
Opustite se, duboko dišite i ohrabrujte se da ste dovoljno dorasli situaciji
koja se pred vama nalazi.
∞ Prepoznajte što je pod vašom kontrolom. Vaš uspjeh ovisi o različitim
faktorima, a neke od njih možete kontrolirati (vaše znanje, uloženi
trud, sposobnost snalaženja u ispitnoj situaciji), dok druge ne možete
( primjerice, težinu gradiva, strogoću profesora i njegovo trenutno
raspoloženje). Pokušajte razmišljati o onim stvarima na koje možete utjecati, a ove druge prihvatite takvima kakve jesu i ne trošite uzalud vrijeme
živcirajući se zbog njih.
Bez obzira na konačan ishod ispita, budite zadovoljni i ponosni na sebe
što ste uopće uložili određeno vrijeme i trud te spremali se za ispit jer ste
stekli znanje, koje, iako možda trenutno nije bilo ispravno valorizirano,
u budućnosti postaje vrijedan osobni kapital koji vam nitko ne može
oduzeti. Premda ispitna situacija može biti neugodna, to vas nikako ne
treba spriječiti da pokušate. Ne odgađajte ispite, a svako iskustvo iskoristite da nešto iz njega i naučite. Što češće izlazite na ispite, strah od istih će
biti sve manji te ćete se, uz malo truda i upornosti, naučiti nositi s njime i
prihvatiti ga kao normalni dio ispitne situacije.
Matea Miloloža
+
Najčešći uzroci straha od ispita:
* vlastita negativna iskustva
* loša iskustva prijatelja
* manjak samopouzdanja
* pritisak okoline usmjeren isključivo na postizanje uspjeha
* pretjerani perfekcionizam
Savjet
Premda se podrazumijeva da ćete se raspitati kako izgleda
ispit (jesu li pitanja detaljna ili općenita; što je najvažnije u
cijelom gradivu; traže li se kratki i precizni odgovori ili, pak,
opširni s ekstenzivnim obrazloženjima) kako bi dobili približnu
sliku onoga što vas čeka, ne slušajte apsolutno sve što vam
kolege napričaju o pojedinom ispitu. Nažalost, većina kolega svoj vlastiti nerad i nezadovoljstvo zbog nepoloženih
ispita opravdavaju krajnje nebuloznim pričama o groznim i
nepravednim profesorima kojima je samo cilj zagorčati život
studentima. Tako nastaju urbane legende o bizarnim načinima
na koje pojedini profesori ili njihovi asistenti ispravljaju ispite,
provode usmena ispitivanja ili ocjenjuju seminare. Kako je studentima lakše vjerovati u takve priče, nego se pošteno primiti
knjige, iste su prilično popularne i šire se među velikim brojem
studenata. Posljedice toga su krajnje negativne za same studente: potpuna obeshrabrenost, nedostatak volje da se uopće
prihvate učenja i ono najgore – ogroman i krajnje iracionalan
strah od samog ispita. Budući da ovakve priče obično ispadnu
posve neutemeljene te plod mašte „lošijih“ studenata, svaku
informaciju koju dobijete pokušajte uzeti sa zdravom skepsom jer svako iskustvo je individualno, uključujući i polaganje
ispita. Ne dopustite da vas zastraše i obeshrabre navodna loša
iskustva drugih studenata, već razmišljajte pozitivno – naučite
gradivo što bolje možete i dajte sve od sebe na samom ispitu.
Pozitivan ishod zasigurno neće izostati!
25
Što poslije fakulteta?
iiiiiiiiiiiiiiiiiiii�
iiiiiiiiiiiiieiiiiii�
iiiiiiiiiiiiiiiiiiii
Idem na poslijediplomski!
Ako ste jedan od mnogih koji nisu sigurni što točno žele po završetku
fakulteta, ali opet osjećaju da se žele nastaviti izgrađivati novim znanjima,
tada svakako trebate razmotriti opciju da upišete poslijediplomski. Ovisno
o smjeru koji vas zanima, možete se opredijeliti za jedan od mnogih koje
vam upravo naši fakulteti mogu ponuditi. Ili pak, ukoliko ste oduvijek
htjeli otputovati, ovo vam je prilika - London, Pariz, Beč, Stockholm,
Prag... Provedite vrijeme trajanja poslijediplomskog u zemljama koje ste
oduvijek htjeli malo bolje upoznati i na taj način omogućite sebi ne samo
da naučite nešto novo, već da to i proživite.
Što se tiče uvjeta za upis na poslijediplomski
studij, oni se razlikuju ovisno o tome gdje
poslijediplomski upisujete. Tako primjerice
u Pravilniku o poslijediplomskom studiju,
na Pravnom fakultetu u Rijeci, stoji: „Poslijediplomski znanstveni i/ili stručni studij
može upisati pristupnik koji je završio
dodiplomski studij prava s prosječnom
ocjenom 3,5 i višom te se aktivno koristi najmanje jednim svjetskim jezikom.“ No, ukoliko
vaš poslijediplomski želite upisati negdje vani,
nerijetko ćete naići i na potrebu za poznavanjem 2-3 svjetska jezika te prosjekom ocjena 4,0
i višim tijekom studiranja. Iako se takav kriterij čini poprilično strogim, on je nužan radi
velikog broja zainteresiranih svake godine, ali
i radi održavanja ugleda koji su ta Sveučilišta
stjecala godinama.
Kod određenih smjerova je moguće raspodijeliti vrijeme trajanja poslijediplomskog na
odrađivanje svakog semestra u drugoj zemlji.
Tako primjerice, onaj tko se odluči za poslijediplomski iz Europskih integracija, moći će
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
26
u 3 godine koliko takav poslijediplomski traje,
provesti 6 semestara u 6 različitih zemalja.
Sada dolazimo do problematičnog dijela cijena poslijediplomskih studija. Primjerice,
cijena poslijediplomskog specijalističkog
studija iz Medicinskog prava na Pravnom
fakultetu u Splitu, u trajanju od 2 godine,
iznosi 8 000 kn po semestru. Na drugu stranu,
verzija poslijediplomskog studija u inozemstvu
je prilično skuplja, pogotovo ako uračunamo
i stan, hranu, režije itd. No, kao i uvijek i tu
postoji rješenje . Program ERASMUS može
uvelike pomoći svojim stipendijama, a isto
tako i zemlja u koju dolazite. Tako npr. u
Švedskoj student od države dobiva smještaj i
mjesečni džeparac od 3 000 SEK (u vrijednosti
oko 2 300kn). U Hrvatskoj pak postoje brojne
zaklade koje svojim stipendijama i donacijama
pomažu studiranje studenata na poslijediplomskim studijima kako u Hrvatskoj,
tako i u inozemstvu.
Stoga svi vi koji želite nadograditi svoje
znanje, steći doktorate, docenture itd. budite
uporni! Vjerujte u sebe i idite za onim što
želite. Svatko od nas je stvoren za nešto u
ovom svijetu. Ako osjetite da je upravo ovo vaš
poziv, budite hrabri i učinite prvi korak, a ja
ću vam samo poželjeti sreću na tom putu do
uspjeha.
Ovdje imate koristan popis internet
stranica gdje možete doznati malo više, od
informacija potrebnih za sudjelovanje na
natječajima do kriterija koje je potrebno
ispuniti da biste bili razmotreni, odnosno
primljeni na željeno Sveučilište.
http://www.pravri.hr/ZEUP/
http://www.pravri.hr/hr/studij/poslijediplomski/krimi/index.html
http://www.pravo.hr/poslijediplomski_studij?@=5rdc#news_16274
http://www.pravos.hr/pfos/modules.php?name=Sections&op=viewarticle&artid=53
http://www.pravst.hr/program.php?p=13
http://www.europeanmaster.net/en/cours.htm
http://www.zei.de/student/index.html
http://mes.com.hr/
http://www.lu.se/lund-university/master-programmes/master-s-programmes-listed-by-faculty
http://www.lu.se/lund-university Zrinka Gugić
v
DzUNGLA ULICE
...ili što i kako nakon faksa ?
Konačno je došao i taj dan. Vaš mentor, osoba koja vas je pratila kroz studij i savjetovala vas do mjere da ju
možete uredno prozvati svojim drugim ocem (ili majkom, ako je mentorica u pitanju), vam je stisnula ruku
i, uz glasan plač vaše obitelji, uže, šire, te još nekoliko desetaka uzvanika rekla: «Čestitam kolega/kolegice,
diplomirali ste!»
A onda se probudite iz sna i dođete u realnost. Diplomski rad i obrana istog je napeto kao i buljenje u zid, a satisfakciju više pruža davanje zadnjeg
ispita. Pravo pitanje ostaje: što i kako dalje?
Neke činjenice su svakako nepobitne i neumoljive. Općenito se
pravnika prijavljuje i upisuje na fakultete u Hrvatskoj više no tržište rada
treba. Samim time ih i izlazi sa diplomom u ruci više no što ih tržište rada
treba (sječama tijekom faksa usprkos). Kako se onda snaći u toj situaciji,
gdje tražiti posao, zašto neki upadnu na fakultet odmah, neki uopće struke
ne vide te kako na kraju naći posao koji vam odgovara po svim kriterijima?
Prvo, treba shvatiti da univerzalno pravilo ne postoji. Sve
kategorije, barem kad je pravna struka u pitanju, je jako teško zadovoljiti,
od radnog vremena, plaće, radne atmosfere, kolega do udaljenosti kućaposao. Teško da postoji gotovo savršen posao, osim ako toliko volite svoje
radno mjesto da možda i ne vidite neke, objektivne nedostatke. Mnogi
su proveli mjesece čekajući 'ono nešto' da bi se zadovoljili sa manjim od
očekivanog.
Razlog je jednostavan, poznat i tmuran; ljudi nakon što izađu sa
faksa ne znaju previše o samoj praksi, imaju znanje iz krivih grana prava,
a šturo prethodno znanje iz prakse će tek nekima dati blagu prednost pred
onima koji u životu tužbu nikad nisu ni sastavili.
Jednom kad se dođe na posao, cijeli svijet se preokreće. Upravna
znanost više nije top 1 predmet svih predmeta, Ovršni zakon postaje
vaša omiljena knjižica, a tijekom faksa mnogi možda nisu ni bili svjesni
da nešto takvo postoji. Zakoni se ne moraju znati napamet po člancima i
stavcima, a nabrajanja raznih autora postaju blago irelevantni u usporedbi
sa poslovnom politikom koju poslodavac ima.
Govorim ovo iz perspektive odvjetničkog vježbenika, jer je to
za sada jedino što sam uopće iskusio (i budem do pravosudnog, kako
stvari funkcioniraju), ali i zato što masa diplomiranih pravnika odlazi baš
u odvjetničke urede. Gospodarstvo, uprava, sudstvo te javno bilježništvo
imaju manje opcija za zapošljavanje i tek se rijetke biljke ugnijezde na tim
mjestima. Ne znači da je njima bajno, jednostavno je drugačije. A poslodavci mogu također varirati, od genijalnih do kriminalnih.
Odvjetnički ured je jedan zabavan mali kozmos koji može biti
uobličen kao jedna fino potkovana mašinerija (npr. veći odvjetnički uredi)
do obiteljskih ureda koji broje svega nekolicinu osoba. Od građanskog
prava u najširem smislu zamislivom, preko korporativnog prava do uskog
kruga prava intelektualnog vlasništva, odvjetnički uredi pružaju najbolji (i
najnaporniji) mogući način ulaska u pravnu struku i praksu.
Kako se dokopati odvjetničkog ureda? Osim ako nemate zagarantirano mjesto kod nekog odvjetnika ili preporuku za razgovor, jedini
način je – upornost. Slati mailove sa svojim životopisom na sve adrese,
onih koji traže i onih koji ne traže. Molba bi trebala biti kratka, jezgrovita,
a opet dovoljna da zainteresira ured koji treba vježbenika, a nije stavio oglas. Zašto nije stavio? Iz razloga što je nezaposlenih/zainteresiranih masa i
takav bi oglas privukao ogromnu pozornost, samim time i mailove, dajući
odvjetniku nekoliko sati posla samo da iščita sve njih. Moguće je onda da
odvjetnici jednostavno nasumično prebrišu pola mailova, olakšavajući si
posao. Nije korektno, ali pokušajte vi čitati 300 mailova koji vam pristižu,
a imate mjesta za jednu osobu. Tako da ako vidite na stranici Hrvatske
odvjetničke komore 5 oglasa, ne znači da samo pet ureda traži vježbenike.
Traži ih se više, puno više.
Naravno, životopis se treba priložiti obavezno uz molbu. Što u
njemu sve treba stajati? Sve, baš sve što je relevantno za vašu struku. Od
godina studija koje su nekad i ključan faktor za poslodavce (do 7 godina
poželjno) sve do aktivnosti na faksu, sudjelovanje u raznim projektima
i sl. Neki se na to neće osvrtati, neke će ostaviti PAF. I naravno, znanje
stranih jezika je ogromna prednost, pogotovo njemački za urede koji se
bave strankama sa njemačkog govornog područja. Poznavanje računala je
također jedna od onih stvari koje su nezaobilazne u gotovo 99% ureda.
Špranca za sam razgovor ne postoji osim: budite onakvi kakvi
jeste. Možda možete malo uljepšati istinu ili uveličati neke svoje pozitivne
strane, ali nemojte pričati da govorite njemački kao materinji jezik, a
dvije čiste ne znate sastaviti. Pitanja će biti svakakvih, od poslodavca do
poslodavca, tako da na sve budite spremni. Najčešće su to pitanja o vama
samima, vašim željama, očekivanjima od posla, sve ono što vas zanima,
zašto baš taj posao, zašto ne neki drugi.
Što reći za kraj? Pravila nema, o sreći ovisi onoliko koliko vi
dozvolite u smislu pripremljenosti za intervju, posao i stresu koji posao
nosi. No, sa pozitivnim stavom prema poslu i ljudima svi se eventualni nedostaci mogu zanemariti. Ako je toliko loše da ne možete izdržati, posao
se uvijek može promijeniti.
Sretno!
Filip Galić
27
Upisne kvote na PFO još uvijek previsoke
Tko je kriv za višak pravnika
na tržištu rada?
Prva asocijacija na spomen pravnog fakulteta
za većinu ljudi je masovnost studiranja i velika
konkurencija pri zapošljavanju. No, možda i
više od ove „darwinovske“ borbe za opstanak,
nama studentima smeta degradacija fakulteta
koja je neizbježna posljedica velikog broja
upisanih studenata. Jednostavna logika i zdrava
ekonomska misao navode nas na pitanje:
„Zašto pravni fakulteti primaju toliki broj
studenata ako su zapošljavanje, a time i materijalna egzistencija za njih prilično neizvjesni?“
Stvarno stanje provjerili smo u Hrvatskom
zavodu za zapošljavanje, u Područnoj službi
Osijek. Zahvaljujući susretljivosti voditeljice
područne službe, gđe. Madunović, dobili smo
detaljnu statistiku. Naime, u Osječko-baranjskoj
županiji u siječnju 2010. u evidenciji Zavoda
bilo je prijavljeno 213 nezaposlenih u kategoriji
pravni stručnjaci, a u prosincu 2010. njih 324!
Iz ovih brojki proizlazi da je godišnja stopa
rasta nezaposlenosti pravnika 52%. Ukupni broj
nezaposlenih u istom razdoblju je rastao znatno
sporije – 8,8%. Prosječno trajanje nezaposlenosti pravnika u prošloj godini iznosilo je 8,2
mjeseci. Indikativan je i podatak o značajno
većem udjelu žena među nezaposlenim
pravnicima; omjer je otprilike 2:1 „u korist“
kolegica s obzirom na podatak da je od 324
prijavljenih pravnih stručnjaka bez posla 228
nezaposlenih pravnica.
Kada možemo očekivati promjenu ovakve
upisne politike, politike primanja četiristotinjak
novih studenata svake godine, unatoč očitoj
suficitarnosti pravničke struke? U akademskoj 2010/2011. godini na Pravnom fakultetu
u Osijeku upisano je 336 redovnih i preko
stotinu izvanrednih studenata. Vremena kada
je upis na pravni fakultet bio stvar prestiža su
prošlost. Međutim, posljednje dvije akademske godine broj upisanih studenata više ne
raste, a postoje i tendencije njegova smanjenja.
Taj je proces ponajprije uvjetovan financijskim mogućnostima Fakulteta i vjerojatno
će usklađivanje s potrebama tržišta rada biti
postupno i dugotrajno.
Statut Pravnog fakulteta u Osijeku u članku
28., st.2 i st.3 navodi slijedeće: „Odluku o upisu
studenata donosi Senat, na prijedlog Fakulteta.
Odlukom o upisu utvrđuje se za svaki studij:
broj redovitih studenata koji studiraju uz potporu Ministarstva, broj studenata koji studiraju
uz djelomičnu potporu Ministarstva te broj
28
izvanrednih studenata.“ Iz navedenog proizlazi
da Senat Sveučilišta i Fakultet u pitanjima
visine kvota nemaju nikakvih ograničenja od
Ministarstva znanosti obrazovanja i športa niti
od Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje.
S jedne strane imamo mizerno niske
kvote na tehničkim i prirodoslovnim fakultetima, dok s druge strane bez problema punimo
previsoke kvote na ekonomskim, pravnim i
drugim društvenim fakultetima. Tim načinom
proizvodimo suprotan učinak od željenog,
pokazujemo ljudima da svatko može studirati
pravo,ekonomiju itd. jer će svatko biti primljen,
za svakoga ima mjesta. Čak su počele i šale na
račun pravnika i ekonomista prouzrokovane
upravo brojem ljudi koji se godišnje primaju na
te fakultete.
Ako usporedimo Hrvatsku sa zemljama zapadne Europe, naići ćemo na činjenicu da
smo negdje pogriješili, nešto smo krivo napravili
jer u tim zemljama pravnici su cijenjeni, traženi
i već tijekom studiranja su im osigurana radna
mjesta po završetku fakulteta. Tamo se cijeni
rad, trud i upornost uloženi tijekom studija.
No, što mi radimo da to popravimo? Umjesto
da blokiramo upise ili ih pak ograničimo da se
odvijaju svake druge godine i na taj način reguliramo broj pravnika na tržištu rada, mi i dalje
upisujemo preko 400 studenata godišnje.
Nova „pametna ideja“ jest upisati što
više studenata te im toliko zakomplicirati, ne
samo studiranje, već i pravosudni ispit tako da
nikad ne mogu dovršiti fakultet i steći određeno
zvanje. Gdje je tu logika? Naravno da fakultet
treba biti stroži, trebaju ga završiti oni što znaju,
oni koji se trude, uče i uporni su, ali ovakvim
idejama samo dajemo do znanja takvim studentima da im je ta borba uzaludna.
Kada bismo manje vremena provodili popunjavajući doslovno svaku stolicu
na fakultetu (čak i onu koju nemamo) imali bi
više vremena da realiziramo stvarni potencijal
koji imamo. Da podignemo razinu studiranja
na viši nivo, uvedemo više aktivnosti poput
EUNICOP-a, projekata LEGOS-a ili ELSA-e,
unesemo više prakse i volje u ono što radimo,
možda bismo onda bili uvršteni u listu najboljih
Sveučilišta u Europi i svijetu, kako doista, po
svomu radu i znanju, zaslužujemo.
Vjekoslav Mijić & Zrinka Gugić
Prijateljsko društvo vrijedno povjerenja
K
ada je čikaški odvjetnik Paul Harris s
trojicom poznanika uvečer 23. veljače 1905.
godine u Chicagu podijelio ideju kluba koji bi
bio inspiriran duhom prijateljstva, ponudio
je svijetu upravo ono što mu je trebalo. Ideja
koja se temeljila na toleranciji i razumijevanju
i danas je, stotinu i pet godina od sastanka u
sobi 711 čikaškog Unity Buildinga, nevjerojatno
svježa i atraktivna za milijun i 200 tisuća članova
Rotary klubova širom svijeta.
Koncept Rotary kluba u svojoj je osnovi, naime,
izrastao upravo iz žudnje Paula Harrisa da u
Chicagu osnuje prijateljsko društvo vrijedno
povjerenja, upravo onakvo u kakvom je uživao
provodeći bezbrižne dječačke dane u Vermontu.
U biografskoj knjizi My Road to Rotary
Osnivač Rotaryja piše kako je u toj maloj grupi,
koju su činili Gus Loehr, rudarski inženjer,
Hiram Shorey, krojač i Silvester Schiele, trgovac
ugljenom, ponovo pronašao «zelenu dolinu
svog djetinjstva». Rotary klub je za njega bio
«oaza u pustinji». Članovi kluba, ljudi koji su
vodili banke, kompanije, odvjetničke tvrtke
ili osiguravateljske urede počeli su brinuti za
javno dobro – gradili su javne objekte, pomagali
bolesnoj djeci, pakirali košare s hranom i
dostavljali ih siromašnima. Jedan od prvih
rotarijanaca - Arthur Frederick Sheldon, na
1. konferenciji u Chicagu, 1910. godine, ideju
rotarijanskog služenja uobličio je u krilaticu
«He profits most who serves best» (Najviše
dobiva onaj tko najbolje služi), koja i danas,
uz moto «Service about self» (Služenje ispred
sebe), nabolje odražava smisao i cilj djelovanja
u Rotary pokretu.
Rotarijanci su poslovnoj zajednici u Americi
ponudili i etički kompas u vrijeme velike
gospodarske krize – Test četiti pitanja.
Njegovom autoru Herbertu Tayloru ovaj je
moralni test pomogao u spašavanju propalog
businessa, a univerzalni etički principi
koje je Rotary spremno prihvatio i snažno
popularizirao postali su važno obilježje Rotary
pokreta koji se širio svijetom. Mali test od samo
četiri pitanja poslužio je u pomirenju privatnih
interesa i javnog dobra, a sve do danas ostao je
vitalni dio sva četiri pravca služenja u Rotary
Internationalu.
Rotary je već 1917. godine dobio još jednu
snažnu polugu za svoju dobrotvornu
aktivnost – osnovana je dobrotvorna zaklada
za financiranje humanitarnog rada Rotaryja
širom svijeta. Prva donacija zakladi, koju su
uputili članovi RC Kanssas City, iznosila je
samo 26,5 dolara, no, danas je The Rotary
Foundation of Rotary International jedna od
najvećih dobrotvornih zaklada u povijesti
čovječanstva koja je samo u rotarijanskoj
godini 2005./2006. za razne humanitarne
programe širom svijeta donirala 111,9 milijuna
američkih dolara. Rotary klubovi, distrikti i
Rotary International pokrenuli su i realizirali
na tisuće projekata širom svijeta zahvaljujući
kojima je stanovništvo u siromašnim zemljama
i zemljama u razvoju dobilo nove škole,
ambulante i bolnice, čistu vodu, hranu i krov
nad glavom, cjepivo i lijekove, poljoprivredne
strojeve, sjeme i stoku. Ispunjavajući svoju
misiju Rotary je sedamdesetih godina prošlog
stoljeća pokrenuo i najveću civilnu inicijativu
u povijesti čovječanstva – iskorjenjivanje dječje
paralize. Borba protiv ove zarazne bolesti,
od koje je nekada dnevno oboljevalo više od
tisuću djece širom svijeta, glavni je cilj Rotary
Internationala. Bolest je danas gotovo potpuno
iskorijenjena, a svi rotarijanci svijeta aktivno
pridonose da se poliomijelitis u potpunosti
iskorjeni. Svoju predanost svjetskom miru
Rotary je potvrdio i kao aktivni sudionik
osnivanja Ujedinjenih naroda. Na konferenciji
u San Franciscu 25. trvnja 1945. godine bilo je
49 rotarijanaca – predsjednika vlada i članova
državnih izaslanstava. Rotary je imao aktivnu
ulogu i pri osnivanju UNESCO-a, pri donošenju
Deklaracije o ljudskim pravima UN-a te
Deklaracije o pravima djeteta.
U svojoj stogodišnjoj povijesti Rotary je
posebnu pozornost posvećivao djeci i mladima.
Stotine tisuća mladih koji su sudjelovali u
Rotary pogramima razmjene koji su započeli
još 1927. godine, postali su novi ambasadori
rotarijanske dobre volje i razumijevanja među
narodima.
Rotary pokretu pripadali su neki od
najprominentnijih ljudi 20. stoljeća, veliki
državnici i političari, Sir Winston Churchill,
John F. Kennedy, Jan Masaryk, Franklin Delano
Roosevelt, Margaret Thatcher, Woodrow
Wilson, pioniri koji su pomicali granice
mogućega – Neil Armstrong, Thomas Alva
Edison, Thor Heyerdahl, Sir Edmund Hillary,
Guglielmo Marconi, Orville Wright, veliki
umjetnici - nobelovac Thomas Mann, Walt
Disney, Franz Lehar, Ivan Meštrović i Jean
Sibelius.
Iako je prošlo već više od stotinu godina
otkako je u Chicagu pokrenut rotarijanski kotač,
simbol koji označava akciju milijuna članova
Rotary pokreta, on se i dalje „kreće“: tisuće
članova i dalje predano zajedno rade za dobro
Čovječanstva i u novom Tisućljeću, vođeni
kolosalnom idejom Paula Harrisa.
Igor Čolaković
29
Katedra sui generis
Katedra za trgovačko pravo
Božićni domjenak za studente
uz puno kolača, raznih delicija
i napitaka zvuči futuristički za
naš fakultet, no, i to se događa na
nekim katedrama...
Budući da je Legos list studenata Pravnog fakulteta u Osijeku, zašto ga ne staviti
potpuno u službu svojih studenata te im prikazati pobliže rad svih tih „organa“ koji
čine naše „tijelo“ – Fakultet.
Katedra se uistinu može pohvaliti s mnogo toga, za početak krenimo od njezinog
kadra: Prof. dr. sc. Srećko Jelinić, doc. dr. sc. Dubravka Akšamović te dr. sc.
Zvonimir Jelinić. Svi su doktori pravnih znanosti i eksperti na svom području
istraživanja. Štoviše, prof. Jelinić je upravo izdao udžbenik za Pravo društava, doc.
Akšamović je nedavno održala nastupno predavanje na našem Fakultetu te stekla
naziv docentice, a asistent Jelinić je isto tako nedavno obranio svoju disertaciju te se
uvrstio u redove doktora pravnih znanosti.
Čime se Katedra zapravo bavi? Pa prvenstveno tu su dva glavna kolegija: Trgovačko
pravo i Pravo društava, zatim Trgovačko-pravni modul na petoj godini koji se sastoji od obveznih predmeta: Pravo osiguranja, Europsko pravo trgovačkih društava
i Pravo tržišnog natjecanja. Ukoliko nekoga zanima više o Trgovačko-pravnom
modulu, pročitat će naš članak o modulima. Također, tu su i izborni predmeti:
Stečajno pravo, Pravo industrijskog vlasništva te Pravo vrijednosnih papira.
No, osim redovne nastave, koja bi trebala biti uobičajena, Katedra se koncentrirala
na međunarodnu (znanstvenu) suradnju, tako da smo u siječnju ove godine imali
mogućnosti prisustvovati predavanju europskih stručnjaka na temu: „Competition
Prof. dr. sc. Srećko Jelinić:
Vrlo pohvalan podatak je da su, od ukupno tri člana
Vaše Katedre, svo troje doktori znanosti! Jeste li
zadovoljni aktivnostima i projektima Katedre?
Dopustite da manirom, rekao bih dugogodišnjeg
sveučilišnog nastavnika, vaše pitanje kvalificiram kao
retoričko ili riječima da je odgovor toliko jasan da
ga slušatelji ili čitatelji uopće ne očekuju. Odgovor se
dijelom odnosi i na mene, jer i sâm sam doktorat zna-
30
And State Aid In Croatia and the EU“. Isto tako ne trebamo zaboraviti predavanje
koje je Katedra organizirala upravo u zajedništvu s Legosom, predavanje zamjenice američkog veleposlanika – gđe. Vivian Walker u ožujku prošle godine koje je
ostavilo značajan trag među studentskom populacijom.
Međunarodna suradnja ove Katedre nije koncentrirana samo na područje našeg
fakulteta. Naime, nastavnici su prošle godine proveli dio vremena predavajući po
SAD-u i Filipinima, a isto tako se jednako misli i na studente, štoviše, upravo je potpisana suradnja s Pravnim fakultetom u Zaragozi, tako da će na razmjenu studenata
već ove godine dva studenta (kao i jedan nastavnik) našeg fakulteta moći otići na
Erasmus program upravo u Španjolsku. U planu je također i potpisivanje ugovora
sa Sveučilištem sa Islanda, a sve to zahvaljujući naporima upravo ove Katedre.
No, uza sve te aktivnosti i projekte, u najradosnije vrijeme godine, nađe se vremena
i za studente. Svake godine Katedra organizira Božićni domjenak za studente seminariste Trgovačkog prava, kao i studente Trgovačko-pravnog modula uz goste koji
su pomogli Katedri. Ovaj jedinstven primjerak blagdanskog druženja sa studentima
trebao bi poslužiti kao paradigma svim katedrama našeg, ali i ostalih fakulteta.
U nastavku Vam donosimo kratak razgovor s članovima Katedre kako bi što bolje
stekli dojam što se to tamo događa i koliko spomenute akcije upravo pridonose
našem boljem obrazovanju.
Daniel Haman
nosti stekao prije trideset godina na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Što se tiče mojih najbližih suradnika, u
prvom redu, sada docentice dr. Akšamović Dubravke
i još mlađeg suradnika višeg asistenta dr. Jelinić
Zvonimira , iznimno sam ponosan na njihov rad,
uspjehe i ugled, koji uživaju i to ne samo u Osijeku,
već u Hrvatskoj i znatno šire, u Europi do SAD-a. Dr.
Akšamović je moj izbor, dok je dr. Zvonimir Jelinić,
kao što je poznato iz Trgovačkog suda u Osijeku radni
odnos prenio na Pravni fakultet po pozivu uglednog
i sada, nažalost, preminulog profesora Babana radi
suradnje na jednom znanstvenom projektu.
Što se tiče aktivnosti pri Katedri, aktivnost se ne
iscrpljuje samo u nastavi i u obavljanju očekivanih
i dužnih poslova. Ona je mnogo šira. Studentima
stojimo na stalnom raspolaganju ili na Fakultetu ili
smo s njima u „virtualnim“ kontaktima, upućujemo,
savjetujemo, potičemo interes za izučavanje tema
i slučajeva u okviru našeg predmeta. Već je postala
tradicija okupljanje studenata u Božićno vrijeme.
Kao posebni gosti i predavači, na naš poziv, došli
su nam brojni visoki gosti, primjerice, nedavno su
bili iz Bruxellesa (EU) i Agencije za zaštitu tržišnog
natjecanja iz Zagreba, a uskoro očekujemo ponovni
dolazak jednog uvaženog gosta i profesora iz
Južnoafričke Republike, koji je inače veliki sudionik
u pisanju ustava nove JAR, prestižni diplomat u europskim i svjetskim krugovima itd. To je naš projekt
– otvorenost prema drugima i novim spoznajama, ne
samo knjiška nastava. Imamo i drugih projekata – organiziranje tribina Katedre za trgovačko pravo, koje bi
se povremeno održavale uz gostovanje najpozvanijih
gospodarstvenika, nositelja političke vlasti, profesora,
sudaca; povezivanje s gospodarstvom, razvijanje jednom začete pravne klinike u čemu smo bili, usudim
se reći, prvi na našem fakultetu itd. Studente smo
vodili u stručne posjete u Budimpeštu itd. Za mnoge
stvari potreban je i novac. I u tome smo djelomično
uspijevali izvan sredstava Fakulteta.
Je li „Bolonjski sustav“ promijenio dijelom nastavu i
na Vašim predmetima? Kako ste se prilagodili?
Kada je riječ o studiranju po novim pravilima igre,
nazovimo sve Bolonjskim sustavom, učinili smo ono
što smo mogli. Predajemo po osuvremenjenom programu, na suvremen način. Od studenata očekujemo
aktivno sudjelovanje u nastavi, nismo „policajci“
da bismo prijetnjom sankcijama studente dovodili
u dvoranu. Veliki dio njih dolazi jer za to nalaze
opravdanje. Naša predavanja su posjećena, čak i od
strane studenata u radnom odnosu – izvanrednih
studenata. Bolonjski proces podrazumijeva gostujuće
profesore i stručnjake, mobilnost studenata, stalnu
dostupnost, sudjelovanje i u brojnim izvanfakultetskim aktivnostima itd. Tu je još potrebno dosta toga
učiniti, popraviti. Sredstva kojima smo financirani
Doc. dr. sc. Dubravka Akšamović:
Nedavno ste imali nastupno predavanje i postali ste
docentica?
U studenom prošle godine održala sam nastupno
predavanje. Time je zaokružen i dovršen postupak
izbora u jedno od znanstveno nastavnih zvanja zvanje docenta. U profesionalnom smislu, riječ je o
uobičajenom procesu napredovanja u akademskom
poslu i mislim da se tu nema što posebno reći ili
dodati. Tim putem idu svi kolege. Stjecanju statusa
docenta prethodi jedan relativno dug put, «popločen
radom». Prvo je trebalo položiti ispite i obraniti
magisterij, (zatim položiti pravosudni ispit - takva je
praksa naše Katedre) pa doktorirati. Kruna tog procesa je nastupno predavanje i titula docenta.
No, time akademski napredak nije gotov. Naš je posao
pun izazova. Meni, kao i kolegi Zvonimiru Jeliniću
predstoji još dosta posla da dođemo do statusa profesora u trajnom zvanju, a i on i ja smo svjesni da se do
toga može doći samo napornim i konstantnim radom.
su ograničena, u dogledno vrijeme neće se niti
povećavati, teško je ostvariti neposredno praćenje
svakog studenta itd. Još mi je u živom sjećanju žalost
jedne profesorice s Columbia Law School iz New
Yorka, koju sam susreo na jednom znanstvenom
skupu u Petrogradu, Rusija i koja mi je plačno rekla
kako joj je žao što je na dva tjedna morala ostaviti
svojih 6 studenata!!
naših studenata nisu na zavidnoj razini. Štoviše. Nas
troje s Katedre, baš svo troje, imamo brojna iskustva
što se može i bez velikih sredstava učiniti, poboljšati,
razviti. Vidjeli smo to u svijetu. Nije prilika sada
„prosipati“ ideje i kazivati kako to drugi rade, no,
Imate li kakvu povratnu informaciju od studenata što
se tiče Vaših predavanja i ispitivanja? Jesu li zadovoljni ili nezadovoljni, o čemu to ovisi?
Imam, brojne i to vrlo povoljne. Dopustite mi izraziti
malu sumnjičavost prema nekim anketama, koje su
provođene inače na nepoznatom uzorku ispitanika i,
usudim se reći, samim tim upitne vrijednosti. Pravi
kriteriji za ocjenu predavanja i ispitivanja su poznati,
kvaliteta, objektivnost, transparentnost, razumljivost
itd. Znate li koji profesori su ocijenjeni najboljima,
prema mojim spoznajama s brojnih drugih pravnih
škola u svijetu - od zapadne obale SAD-a do Manile
na Filipinima – oni koji su studente najviše naučili.
Upravo takve potvrde u pogledu našeg rada stalno
dobivamo iz mjesta gdje se javljaju naši studenti i,
zamislite, dobivaju priznanja i zaposlenja.
Često ste znali reći lijepe stvari o Legosu. Smatrate
li ovaj časopis i našu Udrugu pozitivnom stvari na
Fakultetu? Trebaju li se studenti više angažirati
na izvannastavnim aktivnostima i može li tu Vaša
Katedra kako pomoći?
Što se tiče Legosa, pohvale, čestitke na uređivačkoj
koncepciji, sadržajnim prilozima. Ono što osobno
priželjkujem – češće izlaženje makar i uz smanjenu
„ljepotu“ pojavljivanja, kritičnost prema svemu što bi
moglo i trebalo biti bolje. Izvannastavne aktivnosti
Katedra ima veliki broj projekata?
Katedra je i do sada bila, a nadam se da će i u
budućnosti biti nositelj nekih dobrih projekata.
Najponosniji smo na projekt Pravne klinike koji
smo pokrenuli među prvima u Hrvatskoj. Pravne
klinike su danas sastavni i važni dio curriculuma
u obrazovanju pravnika svih pravnih fakulteta
u Hrvatskoj.Međutim, moram biti iskrena i reći
da je moja vizija pravnokliničke nastave ponešto
drugačija od načina izvođenja pravnokliničke
nastave kakva je ona danas. Danas se studenti
polaznici pravnokliničke nastave uglavnom šalju
na sudove i u odvjetničke urede «na praksu».
Po meni bi se pravnoklinička nastava trebala
izvoditi u okviru Fakulteta, uključivanjem u obrazovni sustav sudaca, odvjetnika, javnih bilježnika.
Ti kontakti na Fakultetu su ipak ponešto drugačiji,
ja mislim i kvalitetniji, nego li posjeti sudovima
gdje suci u okviru svoga radnog vremena rade sa
studentima. Optimalan model pravnokliničke
nastave bi bio kada bi se dio pravnokliničke
tu smo, voljni i spremni, bez ustezanja pridodati i s
našim snagama ostvarenju velike ideje o uzdizanju
našeg Fakulteta u rang svjetskih fakulteta, za početak
da smo uvrštenih među prvih 1000. Studenti su oni
koji pronose ime i slavu Fakulteta, u svakom pogledu,
ali zahvaljujući i njihovim učiteljima.
nastave odvijao na Fakultetu, a jedan manji dio
kao praksa na sudu. Osim toga, Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći nudi nam danas i mogućnost
pružanja pravne pomoći kroz Pravne klinike pri
pravnim fakultetima.
Ja mislim da je to najbolji mogući vid
pravnokliničke nastave jer studenti rade na
konkretnim predmetima, sa stvarnim klijentima,
naravno, pod nadzorom profesora ili odvjetnika.
Takav oblik pravnokliničke nastave je usvojen
u SAD-u. Mi nažalost za sada nismo iskoristili
mogućnost pružanja pravne pomoći kroz sustav
Pravne klinike. Pravni fakultet u Zagrebu i Splitu
jesu.
Razlog je nedostatak vremena i kadra koji je
voljan prionuti na takav zahtjevan posao. No, ja se
nadam i bila bih sretna i ponosna da jednog dana
Pravni fakultet u Osijeku između ostalog ustroji i
«pravu» Pravnku kliniku. Po meni je to pravi put
pravnokliničke nastave i najbolji način da studenti
nauče pravo u praksi.
31
Prošlog ljeta izlagali ste na jednoj konferenciju u
Stanfordu u SAD-u?
Da, u srpnju prošle godine sam sudjelovala kao izlagač
na konferenciji na Stanfordu. Rad sa izlaganja mi je
u postupku objave u američkom časopisu Journal of
Professional Lawyer koji izdaje American Bar Association.
Sve u svemu, posjet Stanfordu i SAD-u općenito je
doista nezaboravno i vrijedno iskustvo. U početku
mi se i sama pomisao da će mi rad biti prihvaćen
za izlaganje na fakultetu koji je 4. rangirani Pravni
fakultet u SAD-u, činila nevjerojatnom. Ja dolazim
sa jednog malog Fakulteta i iz male europske države.
Uvjeti rada i mogućnosti u Hrvatskoj su neusporedive
sa uvjetima rada koji postoje u SAD-u ili državama
zapadne Europe.
Međutim, ispostavilo se da se kvalitetnim radom
može postići puno. U tom smislu, naše mlade kolege
treba hrabriti da se odvaže i prijavljuju radove na
konferencijama, da pišu, da rade i da dokažu i sebi i
drugima da i mi imamo što za reći.
Mnogo vremena posvećujete međunarodnoj suradnji,
putujete i predajete izvan Hrvatske, ali ste i zaslužni
za uspostavu međusveučilišne suradnje našeg
Sveučilišta s onima u inozemstvu?
Katedra, čiji sam ja član, organizirala je do sada brojna
gostujuća predavanja, domaćih i stranih profesora.
Ukratko, do sada smo ugostili nekoliko profesora iz
SAD-a ( Leah Wortham, Catholic University Washington, Edwin Rekosh PILI, Philip Gentry, Columbia Law
School New York i druge ) iz EU – Andy Bywater, iz
Južnoafričke Republike prof. Bhadru Ranchoda, te
goste iz Mađarske, Poljske, Makedonije itd.
Jednako tako i kolege s Katedre i ja putujemo, kad
god nam se ukaže prilika. Nastojimo barem dva puta
godišnje sudjelovati na međunarodnim konferencijama u inozemstvu. Mislim da je sudjelovanje na
konferencijama i u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu
prevažno za znanstveni razvoj svih članova akademske
zajednice.
To je prilika da predstavite državu iz koje dolazite, instituciju iz koje dolazite i konačno da potvrdite koliko
vrijedite izvan ovih naših lokalnih okvira.
Osim toga, takve su konferencije mjesto gdje upoznajete strane kolege i gdje se sadi «sjeme međunarodne
suradnje».
Međutim, kada smo se dotakli pitanja međunarodne
suradnje, mislim da se u tom dijelu stvari na Fakultetu moraju bitno mijenjati.
Pitanje međunarodne suradnje na našem Fakultetu još
uvijek nije dovoljno institucionalizirano. Mi nemamo
odjel za međunarodnu suradnju, ja nemam spoznaja
o naporima mojih kolega da se uspostavi neka
međunarodna suradnja ili o njihovim kontaktima
sa kolegama iz inozemstva, jednako tako, ni drugi
kolege sa Fakulteta nisu upoznati sa aktivnostima
naše Katedre na međunarodnom planu. Sve ostaje u
okvirima katedri i u granicama vlastitih napora pojedinaca i eventualno uprave fakulteta da se uspostave
32
neki kontakti sa inozemstvom ili da se dovede gosta iz
inozemstva.
Do sada su svi ili većina gostujućih stranih profesora
koje sam u uvodu spomenula poznanici ili prijatelji
nas sa Katedre za trgovačko pravo i njihov je dolazak
rezultat individualnih napora članova Katedre.
Ta poznanstva stječu se upravo na konferencijama.
Kao potvrdu toga, evo, mogu ovako ekskluzivno
za Legos najaviti i da ćemo na jesen u okviru
ERASMUS-a ugostiti profesora Fernanda Galinda
iz Španjolske sa sveučilišta u Zaragozi, a kojeg sam
upoznala na konferenciji u Stanfordu.
Jednako tako predviđamo i potpisivanje ERASMUS
ugovora sa Pravnim fakultetom sa Islanda i dolazak
profesorice Elvire Mendes Pinedo. Oboje će kao
gostujući profesori predavati tjedan dana našim
studentima odabrane teme iz prava EU.
Kao i cijela Katedra, na usluzi ste Legosu po svakom
pitanju i uvijek nam izlazite u susret. U čemu
ste prepoznali naše vrijednosti i koliko to može
Dr. sc. Zvonimir Jelinić:
Nedavno ste doktorirali, kakvi su dojmovi te kakvi su
Vaši planovi?
Stjecanje doktorata je proces koji svi oni koji žele
raditi na fakultetu moraju proći. On za većinu mladih
asistenata znači uspješno polaganje ispita na doktorskom studiju i ispunjavanje drugih obveza u okviru
doktorskog studija te, dakako, uspješnu obranu valjano
prijavljene doktorske disertacije. Neki od nas starijih
doktoratu smo pristupali po starom sistemu, tako
da smo prvo pohađali poslijediplomske znanstvene
studije u okviru kojih smo branili magistarske radove
(mr. sc.) pa potom, uz ispunjavanje nekih drugih
doprinijeti boljem studiranju uopće?
Legos je po mojoj ocjeni doista kvalitetan časopis
studenata PFO. Dosadašnji su brojevi bili sadržajni,
kvalitetno napisani, zanimljivi, a na neki način i
poučni. Iz vaših priloga, saznala sam dosta toga o
aktivnostima i uspjesima naših studenata, o radu
kolega s drugih Katedri. U svakodnevnom radu je
malo prilika za razmjenu takvih informacija. To je
jedan od razloga zašto sam sa zadovoljstvom prihvatila i Vaš prijedlog da se u ovom broju piše i o meni,
kao članu Katedre za trgovačko pravo.
Koliko Legos može doprinijeti boljem studiranju,
doista ne znam. O tome će bolje prosuditi, vaše
kolege, studenti. Kvaliteti studija nedvojbeno
doprinose elektronička sredstva komuniciranja jer
omogućuju brz protok informacija, neposredan i brz
kontakt između nastavnika i studenta i slično. No,
to ne znači da pisana riječ treba izgubiti na važnosti.
Budućnost Legosa vidim upravo u očuvanju pisane
riječi, koja sve više gubi bitku sa elektroničkim
medijima.
uvjeta izravno prijavljivali doktorat. Iako ovog potonjeg više nema, treba reći kako su oba puta teška, treba
imati dovoljno volje i sredstava da se uspješno dođe do
konačnog cilja – titule dr. sc., međutim svakako se radi
o ciljevima koje mladi pravnici sebi trebaju postaviti
i koje uz određeni napor i kroz određeno vremensko
razdoblje treba smatrati ostvarivima i dostižnima.
Ja sam se osobno bio našao u malom vremenskom
škripcu jer sam došao u situaciju da moram u kratkom
vremenskom razdoblju napisati i braniti dva velika
rada potpuno različite tematike, ali eto, svakodnevni
(a posebno noćni) rad urodio je plodom i to je sad iza
mene. Što se tiče planova, nisam tip koji pravi neke
velike planove, više volim pristupati svakodnevnim
obvezama i životnim okolnostima na ad hoc bazi, tako
da su i moji planovi uglavnom svi na kratki rok.
Iz jednog prethodnog broja Legosa znamo da ste
„studirali“ u SAD-u. Kakav dojam Vam je taj boravak ostavio i planirate li ponovno putovanje u SAD?
Točno, bio sam proveo neko vrijeme u SAD-u na
Pravnom fakultetu Sveučilišta u Iowi, a tijekom
boravka posjetio sam i neke druge pravne fakultete u
zemlji, tako da mislim da sam dobio prilično dobar
uvid u njihov sustav pravnog obrazovanja. Sad mi
primjerice jedna stvar pada na pamet, a za koju nisam
siguran jesam li spomenuo u prijašnjem Legosu. Riječ
je o tome da svaki američki pravni fakultet koji drži do
sebe nastoji ostvariti akreditaciju kod American Bar
Association. Činjenica je i da većina državnih i privatnih pravnih fakulteta u državi takvu akreditaciju ima.
Iako je njenih učinaka mnogo, jedna je osobito važna.
Studenti koji ne završe fakultet s akreditacijom u
pravilu neće moći pristupiti pravosudnom ispitu, neovisno o tome u kojoj ga državi namjeravaju položiti.
To nam pak govori o jednoj stvari koja je tamo osobito
važna, a to je snažna spona između fakulteta i prakse
u smislu da su fakulteti ti koji su primarno odgovorni studente osposobiti za rad u praksi, neovisno o
tome hoće li će raditi u odvjetništvu, u pravosudnim
tijelima ili negdje drugdje. Druga je stvar sadržana u
činjenici da se fakulteti nastoje diferencirati od drugih
prilagođenim studijskim programima koji svojim
studentima pružaju dodatna znanja iz određenih polja
prava. Tada studenti u svojim prijavama za posao
činjenicu da su studirali neki specifičan, fokusirani
program posebno ističu, dobivajući time prednost pred
kolegama koji određene kolegije nisu ili nisu sasvim
iscrpno prolazili. U svakom slučaju, ukoliko posjetite
web stranice američkih pravnih fakulteta primijetit
ćete kako je značajna pozornost unutar curriculuma
dana predmetima koji ulaze u sadržaj pravosudnih ispita i kliničkim programima, ali i da postoji
mogućnost odabira cijelog niza fakultativnih kolegija,
za nas neuobičajenih. Npr., ja se sjećam da sam cijeli
ljetni semestar pohađao kolegij Cyberspace Law, što je
bilo prilično interesantno iskustvo.
Nekad ponos ove Katedre, Pravna klinika više nije aktivna. Što je s Pravnom klinikom i zašto više ne radi?
Prvenstveno se radi o tome da su obveze brojne,
kako one nastavne i ispitne, tako i one koje se tiču
znanstvenog napredovanja, održavanja komunikacije s kolegama u državi i inozemstvu i dr. Treba
biti veoma aktivan da se sve stigne obaviti u danim
rokovima te da se realizaciji obveza pristupi maksimalno odgovorno. Npr., mi se za nastavu i seminar ne
moramo pripremiti, posebno ukoliko se predaje ili radi
nešto što nam je svježe, što smo sa studentima prije
bili radili. Ali tada će se to svakako osjetiti tijekom
nastave, posebno ukoliko je došlo do nekih izmjena u
zakonodavstvu ili sudskoj praksi i zadovoljstvo tada
nije potpuno. Niti nas niti studenata i zato uvijek treba
biti dobro pripremljen.
Održavanje Pravne klinike u pogonu, u tom smislu,
iziskuje jedan ozbiljan, stalan angažman, visoki stupanj
odgovornosti i određena financijska sredstva. U Americi kliničke programe, koji by the way nose najviše
bodova unutar fakultetskog curriculuma, provode
klinički profesori, koji uglavnom rade samo posao u
pravnim klinikama.
Drugi problem ogleda se u tome da pravne klinike u
fakultetskim aktima nisu zadovoljavajuće normirane.
O tome bi u nadolazećem razdoblju posebno trebalo
povesti računa i njih odgovarajuće regulirati – oblik
provođenja kliničke nastave, cilj kliničke nastave,
broj studenata i uvjete za upisivanje kliničke nastave i
drugo. To bi bilo u duhu bolonjskog procesa, a i bilo
bi iznimno korisno za naše studente koji bi se susretali
sa stvarnim slučajevima, ljude koji bi na kliniku došli
sa svojim pravnim problemima, a fakultet bi imao
koristi jer bi na razini države mogao diferencirati
svoj nastavni plan i program i studentima ponuditi
nešto sasvim konkretno. O svemu tome bi se moglo
dosta pričati. Predlažem da za sljedeći broj Legosa
o tome nešto napišemo i razradimo cijeli problem.
Još bi samo rekao da je nedavno, na dodjeli nagrada
Hrvatske gospodarske komore, popularne «Zlatne
kune», akademik Jakša Barbić koji je dobio nagradu
za životno djelo rekao kako pravo ne može bez svoje
primjene u praksi i kako je on svim svojim asistentima
uvijek sugerirao da pravo promatraju kao nešto što
svoje puno oživotvorenje može doživjeti samo kroz
stvarne slučajeve. Te riječi našeg akademika Barbića
na tragu su ciljeva koji se učinkovito mogu ostvarivati
kroz pravne klinike.
Zagovarate studentske novine koje će izlaziti nekoliko
puta mjesečno, ili čak jednom tjedno. Kakav je Vaš
stav o tome?
Činjenica je da mi na razini sveučilišta nemamo
studentske novine. Bez namjere da se uspoređujemo sa
sveučilištima u Americi gdje studentske novine izlaze
dnevno, gdje su besplatne i dostupne svima, dovoljno
je reći da Sveučilište u Pečuhu ima studentske novine
koje izlaze jednom tjedno i u kojima se studente informira o svim prošlim i predstojećim događanjima na
sveučilištu i u gradu. Po meni, osnovni razlog što nema
interesa da se jedan takav projekt pokrene je nedostatak kontinuirane organizacije znanstvenih, kulturnih,
športskih, volonterskih i inih aktivnosti na sveučilištu,
nepostojanje ideje da se ozbiljno poradi na brendu
našeg sveučilišta i njegovih sastavnica, jedna letargija
koja vlada, opća nezainteresiranost da se nešto ozbiljno
pokrene kako bi sveučilište uhvatilo korak s vremenom
i s drugim sveučilištima u Europi i svijetu. Čvrsto
vjerujem kako se ne radi o problemu financijske naravi
jer mnogi studenti imaju novinarske sposobnosti koje
bi rado iskazali radeći možda i besplatno ili za malu
plaću, već da je problem negdje drugdje. Ja ne želim
ovdje sugerirati što bi mogli biti uzroci takvom stanju,
iako se neki odgovori nameću sami po sebi.
Ovo je Vaš drugi intervju za Legos. Smatrate li se
privilegiranim ili, bolje rečeno, našim prijateljem?
Apsolutno. Mene suradnja sa studentima koji sudjeluju u projektu Legos raduje, uvijek sam otvoren za
razgovor i ukoliko nekako mogu pomoći znajte da
sam tu, da mi se možete slobodno obratiti u svako
vrijeme. Mislim da bi zajedno trebali poraditi pa
u narednom razdoblju organizirati neka gostujuća
predavanja. Ima puno pametnih stranaca koji bi rado
došli održati neka predavanja, a tu su i mnogi naši
profesori, političari i gospodarstvenici koji bi rado
učinili isto. Predlažem da se nađemo na kavi i malo
poradimo na takvoj ideji.
33
Central European University u Budimpešti
Postdiplomski u
Budimpešti
Jeste li razmišljali o nastavku
školovanja nakon što diplomirate? Mislite li
odabrati Hrvatsku ili se odvažiti na odlazak u
inozemstvo? Zahvaljujući inicijativi Katedre
trgovačkog prava, tijekom lipnja posjetili smo
Central European University u Budimpešti.
Mnogima od nas ovo je bila prva prilika za upoznavanje nekog većeg inozemnog sveučilišta, a
ujedno i poticaj na razmišljanje o budućnosti.
CEU je osnovan 1991. godine
34
kao američko sveučilište s naglaskom na
tradicionalni duh europskih učilišta, smješten u
samom srcu Pešte. Pruža mogućnost pohađanja
magistarskih i doktorskih studija isključivo na
engleskom jeziku. Oko 1400 studenata iz 80
zemalja čini multikulturalnu zajednicu, u kojoj
nacionalna pripadnost ne znači netrpeljivost,
nego bogatstvo.
Prosječan omjer broja studenata u
odnosu na broj profesora iznosi 7:1, čime je
omogućena kvaliteta
studiranja. Baš kao
i studenti, tako i
profesori dolaze iz
raznih dijelova svijeta,
a među poznatijim
ličnostima koje su
održavale predavanja
na CEU istaknula bih
Davida McCullougha,
dvostrukog dobitnika
Pulitzerove nagrade;
Thomasa Friedmana,
dobitnika Pulitzerove
nagrade i kolumnista New York Timesa;
bivšeg predsjednika Čilea, Ricarda Laegosa,
spisateljicu Margaret MacMillan te Dalaj Lamu.
Sveučilišna knjižnica je moderan i
bogato opremljen prostor koji nas je ugodno
iznenadio. Studente poziva na rad i stjecanje
novih znanja do kasno u noć jer, za razliku
od naših osječkih knjižnica, kada se jednom registrirate na ulazu, imate mogućnost samostalnog
pristupa bilo kojoj literaturi, u gotovo bilo koje
vrijeme, čak i vikendom.
Iako na CEU postoje razni programi i
odjeli, počevši od ekonomije, povijesti, filozofije
i sociologije pa sve do javne politike, političkih
znanosti, matematike itd., a ukratko bih se
zadržala na pravnom studiju. Nude se slijedeći
jednogodišnji programi: magisterij prava iz
komparativnog ustavnog prava, magisterij prava
te magisterij znanosti na području ljudskih
prava, magisterij prava iz međunarodnog prava
društava te magisterij prava kao spoj pravnih
i ekonomskih znanja. Ako se odlučite za
izučavanje ljudskih prava, slušat ćete slijedeće
kolegije: međunarodnu zaštitu ljudskih prava,
politiku i teorije Europske integracije, prava
manjina, slobodu izražaja, vjerske slobode,
pravo Rimskog statuta, socijalno pravo, ustavnu
zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda te
ljudska prava u Africi.
Dragana Šipek
Za sve ostale informacije posjetite
"http://www.ceu.hu/legal"
Studenti iz dijaspore
Ubi bene,
ibi patria
Na temelju članka 77. Zakona o znanstvenoj
djelatnosti i visokom obrazovanju
“Pravo upisa na studij u statusu redovitih
studenata koji će studirati uz potpunu subvenciju iz Državnog proračuna imaju hrvatski
državljani i pripadnici hrvatskog naroda s
prebivalištem izvan Republike Hrvatske te
strani državljani hrvatskog podrijetla (hrvatska
dijaspora) pod uvjetom da prijeđu razredbeni
prag. Navedeni pristupnici bit će upisani izvan
redovite upisne kvote”.
B
olonjski proces omogućava ljudima započeti studij u Mostaru,
nastaviti ga u Zagrebu, a završiti ga u Londonu. I to je dobro. Otvorena su mnoga vrata. Ono što, međutim, jest istina, je puka činjenica da
oni koji upišu, npr. studij u Mostaru ili Sarajevu, obično tamo i ostanu.
Oni koji upišu visoku školu u svome gradu ne upoznaju svijet, nemaju
potrebu naučiti se snalaziti i žive samo iza svog praga. A oni koji završe
studij bilo gdje u Hrvatskoj, bilo gdje dalje, u većoj mjeri tamo i ostaju.
Naravno, i jedno i drugo ima svoju cijenu koja se ne da zanemariti, ali
bolje je, ako je moguće, platiti tu cijenu, nego sukobiti se s uzaludnom
“za i protiv” listom tih različitih sustava školovanja.
Kao što je već poznato, posljednjih godina zabilježen je veliki porast
studenata koji se, nakon završetka srednje škole u BiH, odlučuju za nastavak školovanja u Hrvatskoj. Kako bismo što bolje objasnili ovaj porast,
moramo se prvo upoznati sa stanjem i strukturom BiH. Administrativni
karakter BiH je takav da se sastoji od 2 entiteta i jednog distrikta. Uz to
se podrazumijeva, naravno, velika tolerancija i skladan suživot između 3
naroda koja žive na njegovom prostoru. Dakako, u gotovo svim knjigama
koje ćete pronaći i u svoj literaturi koja se dnevno tiska u to ime, tako i
piše, ali istina je, ipak, dosta drukčija.
Postoji nešto u BiH što zovu mješovitim školama. Inače, opće je poznato
da to nisu nikakve mješovite škole, nego apartheid pedagogija. Sociolozi,
politolozi i pravnici iznijeli su svoj sud o nacionalnoj miješanosti
stanovništva BiH, ali današnja djeca i dalje uče po podijeljenim školama.
Istina je, naime, da, recimo, osnovne škole imaju po 3 naziva, 3 ravnatelja,
6 tajnica, a uče od 3 različite “učiteljice života” pa tako i o karakteru
svega onoga što se zbivalo. I onda dolazi do sukoba kada jedan kaže
povijest, drugi historija, a treći istorija. Roditelji te djece sigurno su
išli zajedno u razred, učili isto gradivo, ali svatko naposljetku, što je i
razumljivo, staje na svoju stranu. Naravno tako nešto se proteže i kroz
srednje škole, a ono jednom naučeno se teško da izbiti iz glave. Zbog
svega navedenog, bilo bi vrlo skromno reći da je takva situacija samo u
osnovnim školama.
Nacionalna podijeljenost je zastupljena u cijeloj BiH i posljednjih je
godina postala naglašenija nego ikad. Nacionalna pripadnost je postala
jedan od glavnih čimbenika pri zapošljavanju i nastavku školovanja. Ljudi
se svakim danom sve više odjeljuju i čak je moguće reći da naposljetku
“svatko ide svojima”. Nedovoljno je govoriti da su to neki od razloga
zašto onda osobe sa dvojnim državljanstvom idu studirati upravo u onu
drugu državu. Nadasve, usporedimo li samo školovanje u Hrvatskoj i
BiH, od samog sustava ocjenjivanja, kao najbanalnijeg primjera, pa do
stupnja prihvaćanja bolonjskog procesa, velike su razlike, u kojima na
žalost BiH zauzima lošije mjesto. Stoga, pri upisu na visoko učilište u
Hrvatskoj, kada se znaju sve te odrednice, sigurno je da se svi ljutimo
kada nam se da ime dijaspore i kada nas se na osnovu toga pita “Zašto vi
studirate u Hrvatskoj?”. Ali i to ima svoju prednost.
Stoga pravo upisa na studij u statusu redovitih studenata izvan odobrene
upisne kvote imaju pristupnici iz hrvatske dijaspore pod uvjetom da
prijeđu bodovni prag. Neskromno bi bilo reći da nam time nije pomognuto. Ali istina je da je ovo nevelikoj količini studenata zapravo poznato
pa smo se tako naslušali od onih neinformiranih i ogorčenih da smo
zauzeli nečija mjesta jer nismo ono što oni nazivaju “Hrvatima”.
Od akademske godine 2010./2011. u Hrvatskoj se uveo novi sustav upisa
na visoka učilišta. Za razliku od prijašnjih godina, sada se visoka učilišta
koriste rezultatima ispita državne mature radi rangiranja kandidata za
upis na studijske programe, koje kao jedinstvene ispite na nacionalnoj
razini organizira i provodi Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje
obrazovanja Republike Hrvatske. Odaziv maturanata iz BiH na hrvatskim sveučilištima se, međutim, nije smanjio, te je zabilježeno da broj
kandidata koji su izašli na ispite državne mature iz BiH ukupno iznosi
1100. To je samo dokaz da maturanti iz BiH i dalje dolaze u potrazi za
boljim obrazovanjem, čak i ako će to značiti da će nam se od sada pa
nadalje pečatiti INDEKS sa velikim natpisom “DIJASPORA”. Ali živi bili
pa vidjeli.
Ana Bajer & Filipina Gluhaković
35
Dnevnik jednog odvjetničkog vježbenika
***
pravosudni
*
Dragi Dnevniče!
Zbog moralno-društveno-političkog integriteta
teksta sve riječi koje bi moralno-društvenopolitički bile neprihvatljive ili po narodski
rečeno „psovke“, označit ću sa *** kako daljnji
tekst ne bi nepotrebno opterećivao sa neprimjerenim sadržajem, a koji mi jednostavno klizi
sa usana zbog neuobičajeno visoke razine stresa
koji trenutno osjećam.
Jutros sam opet pregledao web-stranice na
kojima trebaju biti rezultati *** pismenog
pravosudnog i ... još ništa! Ako sam nešto
naučio učeći sve te silne *** zakone onda je
to da se, po uzoru na nomotehnička rješenja
zakona, i u svakodnevnom životu treba naučiti
koristiti s klauzulom „osim ako“, jer što su
drugo zakoni nego apstraktna norma pod
koju treba podvesti svakodnevni život, a sve
kako bi se unijela sigurnost u ophođenje među
ljudima. Tako su i rezultati pravosudnog po ***
pravilniku trebali biti u određenom *** roku,
sve kako bi kandidati bili lišeni nesigurnosti i
36
nemogućnosti predviđanja situacije. Po tom
uzoru i u svakodnevnom životu se treba koristiti
slijedećim formulacijama kako ne bi došlo
do bilo kakve zabune. Npr.: „Doći ću sutra
na vrijeme, osim ako a) iskrsne nešto drugo,
b) pukne guma, c) vrijeme stane, d) dođem u
nevrijeme...“ i tako redom do iznimke označene
bar sa slovom k).
Ili, „Volim te, uvijek osim ako shvatim da te ne
volim, ti mene ne voliš, ne volimo jedno drugo
ili na zahtjev jednoga od nas sud kaže da se ne
volimo.“, ili „Može, može, kupi'ćemo sve što ti
treba, osim ako ti to ne treba“ i sl.
„Osim ako“ mi je postao „omiljeni“ izraz i sav
se rascvjetam kad u zakonu naiđem na neku
kratku definiciju. Već se poradujem kad vidim
kako je sažeta, jednostavna i sasvim razumljiva,
i onda ugledam barem 10 „osim ako-va“...
kmeeee...., dođe mi da se rasplačem od muke
jer je to taj dan već *** 50 primjer nabrajanja
iznimki od pravila u obliku „osim ako“! Mislim
da razvijam *** akutnu alergijsku reakciju na
dio rečenice „ ...osim ako je to ovim ili drugim
zakonom drugačije uređeno.“ Nepotrebno je i
spominjati da smo poznati kao nacija sa superturbo-hiper-inflacijom zakona, pa ti onda nađi
sve moguće *** iznimke u *** milijardu drugih
zakona, kako bi bio siguran da si sve pokrio. Da
ne govorim kako se uči po jednom zakonu, dok
je paralelno parcijalno na snazi *** stari zakon, a
i ovaj novi je već na Ustavnom sudu zbog ocjene
ustavnosti pojedinih odredbi. Krasno! Pa kad
tome dodamo *** enormnu količinu direktiva
i ostalih akata europske pravne stečevine koji
čekaju da nas preplave trebat će nam nova
zanimanja, npr. Stručni vodič kroz odredbe
„osim ako“. Naravno, on će se obrazovati 3 + 2
godine kako bi pohvatao sve *** konce.
Zapravo, možda bi mogli osmisliti jedan
zakon koji bi se zvao Zakon o klauzuli „osim
ako“. U tom zakonu bi bila poredana sva
silna nabrajanja iznimki, bio bi to ponos i
dika hrvatske legislature. Bio bi deblji od bilo
kojeg do sada poznatog zakona. Kako smo se
u svijetu već isprofilirali kao oni-koji-znajusmisliti-iznimku-od-općeg-pravila, svake
godine bi se tiskalo novo dopunjeno izdanje.
Kao u Orwellovoj knjizi „1984“, imali bi npr.
Ministarstvo općih pravila koje bi zapravo bilo
zaduženo za iznalaženje svih mogućih iznimki.
Zakoni bi proklamirali jednakost, pravednost,
poštenje, a u ovom Zakonu o klauzuli „osim
ako“ bi bilo sve ono što je iznimka od tih općih i
pozitivno određenih normi. Imalo bi to možda
i pozitivnih strana, kupiš jedan takav i onda
vidiš da pod odredbom sudjelovati u cestovnom
prometu ne znači to da možeš vozilo ostaviti
nasred ceste tako da ometa, tramvaj, pješake i
stvara kolonu. Ili možda uočiš i to da upravljanje
državnom imovinom ne znači ostvarivati svoj
privatni interes. Hm... imam čudan déjà vu dok
ovo pišem, no, dobro, sad se već udaljavam od
teme.
Uh, da, ovaj gornji dio teksta se zove „ventiliranje“. To je kad ti se skupi svega pa nađeš žrtvu
kojoj se „ventiliraš“ odnosno u dahu istreseš sve
što ti je na umu. Hvala ti Dnevniče što me tako
pažljivo slušaš.
Od čitanja u prošlom broju LegOs-a dođe
vrijeme, prođe rok i eto pravosudnog skok na
skok! Tada sam pričao o zgodama koje sa sobom
nosi praktični rad, kad si prisiljen naučeno
iz knjige prenijeti u stvarni život. I onda tako
radiš, sav si u praksi i primjeni zakona, dok se
vrijeme ne ispuni i stvari ponovno preokrenu.
Da..., nema bijega od vremena, na žalost.
Ponovno bačen u zagrljaj knjiga. Živciram se
već i samim time što pišem o tome. Uh, evo
sav se vrpoljim i znojim na *** vrućoj stolici, za
stolom, okružen *** knjigama, *** pitanjima, ***
*** *** zakonima, skriptama. Kažem „vrućoj“
stolici jer ju grijem svaki dan, pazim da se ne
ohladi. Već smo prijatelji, upire mi i drži leđa
ravnima dok ja učim i pokušavam zapamtiti
sve silne *** podjele, *** nabrajanja, načela,
teorije, institute. Kad primijetim da je i njoj
previše onda se s cijelim kompletom materijala
prebacim malo na krevet. Nije da imam puno
kila, čak sam i izgubio pokoju, al' opet, trpit'
nečije sjedenje iz dana u dan i nije najlakša
stvar na svijetu. Dao sam joj i ime, i stolu isto,
i olovci..., ma dobro i markerima isto pa ipak
s njima trenutno provodim najviše vremena,
nekako je ljepše ako smo prijatelji. Kažu ljudi da
učenje za pravosudni zna imati čudne posljedice
na ljudsku psihu, al' ja im to ne vjerujem. I to
što s ljubičicom i drugim-cvijetom-kojem-neznam-naziv razglabam o ciljevima stečajnog
postupka, sudskoj zaštiti prava iz radnog
odnosa, usporedbi starog i novog ZKP-a, općim
uvjetima za imenovanje suca, razlici između
*
vertikalnog i horizontalnog izravnog učinka
europske pravne norme, samo znači da ozbiljno
pristupam učenju. Ništa drugo!
Čudno je kako ti se promijeni percepcija. Prije
sam se mučio sa učenjem nekog ispita, cijedio
ga mjesecima, a sad je taj isti ispit samo kap u
moru materije. Kad ponavljaš prođeš ga za dan,
par dana, a kad vrijeme odmakne i približi se
rok imaš osjećaj da ti i par sati puno znači. Fascinantno kako se skala mjerila težine odjednom
pomaknula. Postane ti najnormalnije sjediti za
stolom, čitati, ponavljati, i tako *** cijeli dan,
svaki dan, i onda ili prođeš ispit ili te ljubazni
dečki u bijelom zamole da pođeš s njima i
još ti donesu lijepu bijelu jaknu, modernu, sa
rukavima na leđima. Dobro ajde, karikiram, nije
baš tako, ali većina polagača/ica za pravosudni
ode u jednom trenu u ljekarnu i zamoli ljubazno
tetu koja radi: „Gospođo, molim vas nešto za
smirenje, ali na biljnoj bazi!“ Kad kažeš to „na
biljnoj bazi“, onda kao da se ogradiš, u smislu,
-znate, to ja sad samo, inače to ne koristim!Nadam se da ću za sljedeći broj odmaknuti s
ove vječno aktualne teme pravosudnog. Ako
ponovno počnem o istome, onda je jasno kako
je završio ovaj rok. Živi bili pa vidjeli!
Danijel Fosić
37
LEGOS-ov studijski posjet Pravnom fakultetu
u Pečuhu i konferencija na temu: „Hungarian
and Croatian legal relations before and after
Hungarian accesion to the EU”, Pečuh, 8. i 9.
prosinca 2010.
sastojalo od druženja sa studentima na razmjeni
te izlaska u grad.
U
druga studenata prava „LEGOS” u suradnji s Pravnim fakultetom u Pečuhu organizirala
je studijski posjet u obliku konferencije na temu Mađarsko-hrvatskih pravnih odnosa te
povodom mađarskog predsjedanja Europskom unijom 1. siječnja 2011. godine. Budući da je jedan
od naših „legosa”, kolega Jakob Kajtar, na studiju u Pečuhu koji je dobio putem stipendije AlpsAdriatic, odlučili smo iskoristiti te konekcije s Pečuhom te ih pretvoriti u koristan studijski posjet
koji je, iako vremenski relativno kratak, uveliko pridonio našem, kako u „bolonjskom procesu“ to
zovemo – cjeloživotnom obrazovanju.
Pravni fakultet u Pečuhu bio je i više nego sretan što nam može tako nešto ponuditi i organizirati,
kao i njegovi nastavnici i osoblje koje nam je maksimalno izašlo u susret te su nam sastavili konferenciju na osnovu tema koje smo zatražili: Hrvatsko-mađarski odnosi kroz povijest pa do danas,
Mađarsko iskustvo i pristup prema Europskoj uniji te pitanja vezana uz mađarsko predsjedanje
Unijom koje je zakazano za početak 2011. godine.
Dolaskom u Pečuh smjestili smo se u studentski dom koji se nalazi odmah do novootvorenog
Centra znanja i Pravnog fakulteta. Nakon predaha i ručka, oko 14:00h, uputili smo se na uvodno
predavanje Brigitte Szabó, međunarodne koordinatorice Fakulteta, koja nam je održala predavanje
o gradu Pečuhu, njihovom Sveučilištu, Pravnom fakultetu i mogućnostima studiranja na njemu.
Nakon predavanja, gospođa Szabó provela nas je Fakultetom. Prvo predavanje na temu: HungarianCroatian Legal Relations počelo je u 15:30 s dr. Zsuzsannom Peres, profesoricom pravne povijesti
koja nam je govorila o odnosima Hrvatske i Ugarske/Mađarske kroz našu zajedničku dugogodišnju
povijest. Budući da Mađari i Hrvati imaju različito tumačenje te povijesti, razvila se vrlo zanimljiva
rasprava! Sljedeće predavanje održao je dr. Ágoston Mohay na temu: Accession to the EU - Hungarian Experiences and Croatian Prospects. Bilo je govora o pristupnim pregovorima Mađarske s
Europskom unijom, procesu proširenja, njihovom iskustvu koju su stekli te koristima i nedostacima
koje su Euuropskom unijom dobili. Također, govorilo se o velikoj potpori i pomoći Mađarske po
pitanju ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Zadnje predavanje toga dana održala je dr. Adrienne
Komanovics s temom: Nationality and Human Rights Issues in Post-Secession States. Profesorica
Komanovics se bavila pitanjima i problematikom vezanim uz nacionalnost, višenacionalnost te
nacionalne manjine. Nakon zadnjeg predavanja uslijedila je večera i slobodno vrijeme koje se
38
Drugog dana, oko 9:00h ujutro, posjet se
nastavio obilaskom Centra znanja, njihove
novosagrađene sveučilište i regionalne knjižnice
u kojoj se nalazi milijun svezaka te koja je
opremljena najmodernijom opremom i tehnologijom. Povratkom na Fakultet, profesorica
koja nas je vodila u obilazak Centra znanja,
dr. Eszter Karoliny, održala je predavanje: EU
Presidency, na kojem smo čuli sve što Mađarsku
čeka kao predsjedavajuću zemlju Europske
unije te kako funkcionira sustav predsjedavanja
Unijom. Obrazložila nam je i mađarski plan
koji se sastoji od 5 točaka: porast i razvoj
ekonomije, jačanje Europe kao zajednice na
način donošenja novih politika, približavanje
Europske unije njezinim građanima, promicanje proširenja te pripreme za iste. Posljednje
predavanje bilo je: European Grant Possibilities, gdje nam je profesorica Zita Császár,
objašnjavala aktivnosti na Fakultetu u koje su
bile ili u koje se možemo uključiti. Bilo je govora
o EUNICOP-u i SUNICOP-u, gdje su Pravni
fakultet u Pečuhu te Pravni fakultet u Osijeku
dobili novce od Europske unije povodom
međunarodne suradnje naša dva sveučilišta.
Za provedbu EUNICOP-a, sveučilišta su
dobila zajedničku svotu od 215.620 eura, dok
je za projekt SUNICOP-a predviđeno 241.000
eura u 2011. godini. Također, bilo je govora
o International Visegrad fondu te programu
Youth in Action. Završetkom predavanja oko
11:30h, Brigitta Szabó uručila nam je certifikate,
službene transkripte njihovog Fakulteta o
dobivena 4 ECTS boda i predavanjima koja smo
odslušali, za koje smo također dobili i ocjenu.
Transkript (koji se nalazi na 5 stranica) smatra
se dodatkom diplomi (diploma supplement)
i sva Sveučilišta u sustavu „bolonje“ bi trebala
priznate stečene bodove te ih integrirati u
studentsko obrazovanje, no, nažalost, naše
Sveučilište nije među njima.
Nakon službenog završetka konferencije, obišli
smo grad Pečuh te otišli u nezaobilazni i pomalo
nostalgični posjet trgovačkim centrima. Posjet
Pečuhu završio se u popodnevnim satima kada
smo morali otići na vlak za Osijek.
Daniel Haman
39
Velike misli malih ljudi
Što mi znaci Europska Unija?
Kad pokušavam vizualizirati Europsku Uniju, moram priznati da sam
pomalo zbunjena. Za mene, to je kao Rorshachov test. Za one od vas koji
nisu upoznati s tom psihološkom metodom, to je ono kad vam pokažu
crnu mrlju od tinte i pitaju vas što vidite. Pa, vi vidite jedno, a ja nešto
posve drugo. Isto je tako i s Europskom Unijom.
Iako je EU sada dovoljno stara da mi bude baka, prvi smo se put upoznale na mojoj
drugoj godini faksa. Znala sam veoma malo o njoj, a ipak sam uspjela, u brojnim
prigodama, sarkastično komentirati o tome što ja mislim da s njom nije u redu.
Danas, nakon tri godine studija, pametnija sam.
Zbog toga sam odlučila napisati članak, ne o administrativnim ili pravnim
problemima koje EU nesumljivo ima. Postoje bolji stručnjaci od mene, sa više od
dvije stranice mjesta za svoja razmišljanja. Danas, pokušat ću vam pokazati što
prosječna osoba vidi kad pogleda Europsku Uniju. I što ja mislim da mi i Europska
Unija možemo zajedno učiniti da to promjenimo.
Prvo, da nešto rasčistimo. Nitko u biti ne zna što Europska Unija jest. Ona je unija
država kakva nikad prije nije postojala. Nije međunarodna zajednica, zbog svojih
supranacionalnih elemenata, a barem polovica država članica užasava se pojma
federacija. Stoga su velike face našle kompromis. Rekli su da je EU sui generis savez
država. Koji elokventan način da se kaže - „Ne znamo ni mi što je, prestanite nas
gnjaviti s time.“
Ostatak svijeta još manje ima pojma što se to događa u Europi. Henry Kissinger je
jednom pitao: „Da moraš nazvati Europu, koga bi zvao?“ Iako je sada Lisabonski
sporazum razjasnio ovo pitanje postavljajući institucije Predsjednika Europskog
Vijeća i Visokog predstavnika Unije za strane poslove i sigurnosnu politiku (pa
njih Obama i Hillary trebaju nazvati u slučaju frke), ovo i dalje nimalo ne pomaže
malom čovjeku. On ne može nikoga nazvati.
U ovom trenutku, molim čitatelja da ne padne pod dojam da kritiziram EU što
nije razmotrila ovaj problem. To nije u potpunosti točno. Nakon nešto istraživanja,
saznala sam da relevantni dokumenti ipak postoje. Bijela Knjiga Europske Komisije
o vladanju u EU, izdana 2001, zaključila je kako je proces donošenja odluka u EU
40
toliko složen da veoma malo Europljana zna tko je odgovoran za trenutačnu politiku. Te iste godine, Laekenska deklaracija o budućnosti Europe ističe da je Europa
u dubokoj krizi i da su očekivanja europskih građana o procesu donošenja odluka i
vođenju politike u EU jedno od osnovnih pitanja koje treba riješiti. Osnovni smjer
reforme trebao bi biti napredak prema većoj transparentnosti i učinkovitosti. Dakle,
vidite, Europe je prepoznala problem, ali je dosad učinila veoma malo ili gotovo
ništa da ga spriječi ili izliječi.
Ali samo bi gorki euroskeptik rekao da težina ovog problema leži isključivo na
leđima Gđe. EU. I mi dijelimo svoj dio odgovornosti. Kritiziramo, bez razumijevanja. Još gore, kritiziramo i u isto vrijeme ne osjećamo nikakvu potrebu da
saznamo nešto više o sistemu koji nad nama vlada.
Uzmite Hrvatsku kao primjer. Ovdje je tok vremena nacrtao drukčiju sliku. Mi smo
mala zemlja i na svakom uglu za koji zakrenete čeka vas rođak ili barem poznanik.
Tisak važne ljude svaki dan skida do gola (metaforički, naravno) radi informacija.
Sve se svodi na činjenicu da, ako ne znate kako vam se predsjedniku zove baka, ne
trebate se smatrati domoljubom. Tako da se teško povezati s ulaskom u Uniju koja
ima više službenika nego mi stanovnika.
Pitanje je, kako da promijenimo način na koji razmišljamo? Je li to nešto što bismo
trebali uraditi sami ili bi se EU trebala pobriniti za svoje buduće građane? Na ovo
se pitanje može odgovoriti na mnogo načina, ali evo mog prijedloga. Upozoravam
svog vjernog čitatelja, ideja se obično smatra revolucionarnom i prilično rijetko
zapravo funkcionira. Ali ipak, mislim da bi se trebali potruditi. I evo nekih
podataka koji će poduprijeti moj prijedlog.
Najnoviji rezultati izbora za Europski Parlament pokazuju pad u odazivu birača.
Godine 2009., ukupni izborni odaziv u Uniji bio je 43%. To znači da svaki drugi
europski građanin ne mari za rezultate izbora. A to je odaziv od građana Unije,
ljudi na koje direktno utječu odluke koje parlament donosi, koju onda razinu (ne)
brige možemo očekivati od pojedinaca koji će tek postati građani Unije?
Pročitala sam knjigu Jurgena Habermasa koja kaže da bi ljudi trebali biti zadovoljni
sa svojim vladajućima dok god donose racionalne odluke. S pravne perspektive,
odluke koje je EU donijela do sada mogu se smatrati racionalnima (dobro, osim
one kako bi povrće trebalo izgledati da bi ga se moglo uvoziti u Uniju). No, ne bih
se složila s gospodinom Habermasom. Naravno, donošenje racionalnih odluka
je teško, čak i u jednoj zemlji. Zadatak postaje mnogo teži ako uzmete u obzir
činjenicu da odluke Unije moraju biti racionalne i u Španjolskoj i u Bugarskoj.
I tu dolazimo do jezgre našeg problema. Nedostatak razumijevanja. Poštovanje i
zadovoljstvo s racionalnim odlukama može biti postignuto jedino ako razumijemo
proces donošenja odluka i, kroz to, razumijemo kako je dragocjen razultat tog
kompliciranog procesa. Duboko sam uvjerena da kad bi građani Unije, i oni koji
to tek trebaju postati, razumijeli proces donošenja odluka bili bi ohrabreni da
sudjeluju u njemu i mare za njegov rezultat.
Ali to je pretpostavka koja je već potvrđena u Uniji. Problem je, ne toliko u činjenici
da je Unija učinila veoma malo kako bi spriječila ovaj problem, već u tome što
građani ne osjećaju apsolutno nikakvu potrebu da budu dijelom toga procesa. A to
je pogreška koju nitko od nas ne bi trebao napraviti. Za nas građane, i građane koji
će to tek postati, Europska Unija predstavlja budućnost, i moramo postati aktivni u
njezinu očuvanju. Tek ćemo onda biti sposobni istinski razumijeti i cijeniti značenje
Europske Unije.
Ljudi nisu sigurni što vide kad im se pokaže crnu mrlju tinte i kaže da je to sui
generis Unija. Moraju mariti o tome što vide i potreban im je netko da im pomogne
razumijeti. Možda će onda znati koga treba tražiti kad nazovu Europu.
Ema Menđušić Škugor
Krađa identiteta
Facebook je internetska društvena mreža koju
je 2004. godine osnovao Mark Zuckerberg,
bivši student Harvarda. U svojim počecima,
Facebook je bio namijenjen samo studentima
sveučilišta na Harvardu koji su tim putem
mogli međusobno komunicirati i razmjenjivati
informacije. Kasnije, mnoga druga sveučilišta,
srednje škole i velike kompanije diljem svijeta
priključile su se mreži koja uistinu omogućava
efikasnu i jednostavnu komunikaciju i razmjenu podataka među korisnicima. Facebook je
osvojio svijet te postao popularna društvena
mreža koja nikome nije nepoznanica.
Gotovo 200 tisuća Hrvata svakodnevno
posjećuje Facebook, a da nisu svjesni kako
mogu upasti u klopku cyber kriminala i tako
riskirati krađu identiteta. Najnovije istraživanje
pokazalo je kako su podaci, koje korisnik ne
želi podjeliti s ostalom virtualnom zajednicom,
lako dostupni svakome tko ima viška vremena i
kompjutorskog znanja.
Prilikom kreiranja vlastitog profila posebnu
pozornost treba posvetiti zaštiti osobnih podataka. Brojna istraživanja provedena među korisnicima pokazala su vrlo nizak stupanj svijesti
o postojanju opasnosti prilikom korištenja ove
internetske stranice. Korisnici se zbog nedovoljne zaštite osobnih podataka izlažu iznimno
velikoj opasnosti, opasnosti od krađe identiteta.
Preporučuje se korištenje opcije „zaštita
privatnosti“ korisnika te se savjetuje korisnicima da dobro razmisle o posljedicama prije
nego prihvate nepoznatu osobu za prijatelja.
Velik broj korisnika ima otvorene profile, u što
sam se i sama uvjerila kao korisnik. Otvoreni
profil znači dostupnost osobnih podataka svim
drugim korisnicima kao što su datum i mjesto
rođenja, mjesto prebivališta, spol, političko
i vjersko opredjeljenje, stupanj obrazovanja,
zaposlenje i sl.
„Postavke privatnosti“ s vremena na vrijeme
treba provjeriti. Nekoliko puta sam i sama
bila neugodno iznenađena shvativši da mi je
profil otvoren zbog nekih izmijena od strane
Facebook tima, a naravno da vam o tome ne
pošalju nikakvu obavijest.
i
v
o
p
lo
Sigurnosni problem predstavljaju i aplikacije,
poput raznih igrica, kvizova ili drugih oblika
zabave. Netko s tek osnovnim znanjem web
programiranja može izraditi aplikaciju, koja u
pozadini prikuplja osobne podatke korisnika,
ali i svih njegovih prijatelja. No, korisnik čak
ni ne mora sam instalirati aplikaciju da bi bio
napadnut, već je dovoljno da to učini netko od
njegovih prijatelja.
Sve su češći slučajevi krađe identiteta, a
posljedice su, ukoliko se krađa ne prijavi na
vrijeme, nemjerljive.
Svaka osoba ima pravo na privatnost. Privatnost obuhvaća velik raspon osobnih podataka
koji bi trebali biti poznati samo osobi na koju se
odnose. Naime, osobni podaci nisu u potpunosti tajni. Dostupni su raznim javnim tijelima
te drugim pravnim i fizičkim osobama. Upravo
zbog toga, ali i nemarnosti korisnika, dolazi
do različitih oblika kriminalnih radnji, poput
krađe identiteta putem Facebooka.
Postavljamo si pitanje - što učiniti tj. na koji
način i upotrebom kojih sredstava zaustaviti
i sprječiti počinitelje ovakvih kaznenih djela?
Nove tehnologije, posebice informatička
tehnologija, napreduju velikom brzinom. Taj
napredak je pozitivan, ali za sobom povlači i
brojne nedostatke. Pravna regulativa zaostaje za
tim napretkom i to je upravo jedan od glavnih
problema porasta novih tehnologija.
Većina od nas zasigurno si postavlja pitanje:
kolike su šanse da se baš meni to dogodi?
Nažalost, zbog takvog razmišljanja i nedovoljnog opreza i zaštite sve je više slučajeva
krađe identiteta. Ostaje otvoreno pitanje:
kako na što bolji mogući način stati na kraj
počiniteljima ovih kaznenih djela? Odgovor na
to pitanje nije niti malo jednostavan i lak, ali
prvi korak je zasigurno preventivno djelovanje
kao najbolji način zaštite privatnosti.
Ivana Bajs
41
MODUS ide dalje!
Medicinska osječka udruga studenata - MODUS
Medicinska osječka udruga
studenata, skraćeno MODUS
osnovana je 04.05.2007.g.
na Medicinskom fakultetu
Osijek i upravo u 2011. godini
slavi 4. obljetnicu postojanja!
Modus je zasigurno jedna od najaktivnijih udruga na Medicinskom
fakultetu, ali i na cijelom Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera.
Modus je osnovan kao lokalna udruga studenata, s ciljem čuvanja i
poboljšanja studentskih prava i interesa.
U ove 4 godine postojanja udruga MODUS je inicirao i osmislio nekoliko velikih projekata, a mnogi od njih u kontinuitetu se održavaju
svake godine.
Ekskluzivni projekti udruge MODUS su:
A) Tisak i besplatna publikacija medicinskog časopisa GMO (Glasilo
medicinara Osijek) U prosjeku jednom godišnje iz tiska izlazi visoko
kvalitetni časopis na preko 110 stranica u kolor izdanju.
Časopis GMO obrađuje teme iz zdravlja, zdravstvene i znanstveno
popularne teme te donosi izvještaje iz rada naše udruge, prati sve projekte
i aktivnosti, najavljuje buduće akcije i planove. Časopis izlazi u kontinuitetu od 2007 god i etablirao se među studentskom populacijom kao
nezaobilazno štivo!
Časopis prati moderne znanstvene i zdravstvene trendove, donosi zanimljive članke iz svijeta znanosti, ali i obrađuje teme iz kliničke medicine.
U časopisu objavljujemo i intervjue sa poznatim osobama koje dolaze ne
samo iz medicinskog miljea, već i iz šire društvene zajednice. U časopisu
objavljujemo i reklame naših sponzora i partnera i na taj se način zahvaljujemo svima koji nam žele i mogu pomoći.
Časopis besplatno dijelimo studentima medicine, studentima srodnih
fakulteta u Osijeku, potom građanima Osijeka na našim akcijama, kao i
partnerima i sponzorima diljem Hrvatske.
42
B) Dani hipertenzije by Modus
Dva puta godišnje organiziramo veliki štand na Trgu Ante Starčevića,
kao i na Trgu Slobode, gdje djelujemo preventivno na ljude starije životne
dobi. Projekt je zamišljen na način da pomoću nekoliko jednostavnih i
bezbolnih metoda i postupaka približimo građanima ideju o zdravlju.
Na danima hipertenzije mjerimo krvni tlak i GUK ( šećer u krvi ). Osim
toga, sa svakim pacijentom razgovaramo i dajemo mu savjete što se tiče
prehrane i reguliranja šećera i krvnog tlaka.
C) Edukacija higijene u djece predškolske dobi
Isti zapravo predstavlja dva projekta u jednom - radi se o edukaciji djece
vrtičke dobi gdje ih učimo pravilno prati ruke (svako dijete dobije mali
sapun), a nakon toga slijedi kratka prezentacija o higijeni usne šupljine
gdje uz pomoć crteža, mapa i shema pokazujemo i učimo djecu kako
pravilno prati zube.
Svako dijete dobije četkicu za zube i malu pastu kao dar, a nakon naše
prezentacije slijedi podjela diploma djeci. Nakon toga naši se studenti
igraju s djecom, a studenti udruge Modus svakom djetetu daju bojanku
kao ponavljanje gradiva, u kojoj su na sličicama detaljno nacrtani likovi
iz crtanih filmova koji pokazuju kako pravilno prati ruke i zube.
Uz sve navedeno, svako dijete na dar dobije i čokoladicu ili bonbone uz
napomenu da nakon svakog obroka treba oprati zube. Ovaj projekt je do
sada jako dobro i pozitivno ocijenjen, a radi se već 2. godinu kontinuirano te smo pritom obišli većinu vrtića u Osijeku, ali i u Đakovu, Bilju,
Vinkovcima, Vukovaru i Belom Manastiru.
D) Simpozij Kardiologije
Održava se svake druge godine, a I. Simpozij kardiologije održan je u
svibnju 2009.g. s temom „Srce i sport“ na kojem su bili pozvani eminentni stručnjaci i predavači iz Zagreba, Rijeke, Opatije i Osijeka. Uz
profesore liječnike, paralelno su svoja predavanja održali i studenti 4., 5.
i 6. godine medicine. I. Simpozij kardiologije
održan je u hotelu Osijek, a prenijeli su ga svi
relevantni mediji u Slavoniji i Baranji. Treba
napomenuti da je Simpozij bio pod visokim
pokroviteljstvom Ministarstva Znanosti, obrazovanja i sporta. Slijedeći Simpozij planiramo
za kraj 2011.g. E) Međunarodni Kongres studenata medicine i
3. Susret biomedicinskih urednika Održan je u
Novom Vinodolskom 2009. u mjesecu svibnju.
Naša udruga Modus vlasnik je licence za taj
projekt i ove godine održan je II. Međunarodni
kongres u Splitu.
Na kraju, ali nikako manje važno, želio bih
pohvaliti iznimnu suradnju među udrugama
LEGOS i Modus. Udruga studenata prava
LEGOS naš je najkvalitetniji studentski partner,
udruga prijatelj s kojom se uvijek rado družimo
i čiji članovi su naši rado viđeni gosti. LEGOS
se pokazao kao pravi primjer drugim studentskim asocijacijama - kako dobra suradnja među
udrugama može postati ključ uspjeha i simbol
zajedničke težnje ka boljem studentskom
standardu.
Ivan Štefanac
Predsjednik udruge MODUS
Glavni i odgovorni urednik GMO-a
Tečajevi pravnog engleskog jezika - priprema za Cambridge ILEC
43
Održivi razvoj „sine qua non“
Zanimljivo je kako političari trpaju u svoje izjave popularne
kovanice koje dobro zvuče, a ne znače ništa. Ako pogledate
televiziju ili pročitate dnevne novine, primijetit ćete da je
trenutačno „u modi“ održivi razvoj. Održivi razvoj čini jednu od
okosnica europske ekološke politike koja teži da se proširi na
sve sfere društva pa uopće ne čudi što su usta naših političara
puna održivog razvoja kada se i prosvijetljeni eurobirokrati
galantno razbacuju tim pojmom na svakom koraku. Druga
zanimljiva stvar koju bi inače trebalo podvrći ozbiljnoj analizi
je kako pojmovi koji su političarima samo odoka poznati, a
kojima pravdaju svoje ideje za boljitak društva, utječu na razvoj
društvene zbilje. Krenimo od početka.
Održivi razvoj je kovanica koju je uobličila
Brundtland komisija u osamdesetim godinama
prilikom analize utjecaja ekonomije na okoliš,
a definirana je kao razvoj koji zadovoljava
potrebe današnjice bez da ugrožava mogućnosti
budućih generacija da one zadovoljavaju
svoje potrebe. To bi u prijevodu značilo da
današnja ekonomija mora poštivati ograničene
mogućnosti planeta Zemlje i u konstantnom
grabežu za sve veća bogatstva ne uništiti okoliš
kako bi našoj djeci ostalo nešto više od prazne
pustinje i prljavih prenapučenih gradova. Divna
ideja, zar ne? Ali kada su usta divnih političara
puna ove divne ideje, onda tu nešto ne štima.
Povijest nas, nažalost, uči da je kratak put od
humane ideje do potpune suprotnosti. Recimo
Francuska revolucija koja je završila diktaturom
ili komunizam o kojem ne treba ništa reći.
S održivim razvojem je problem, koliko god
ta ideja o savjesnom korištenju prirode za
ljudske svrhe bila popularna, što netko od
nje ima koristi, a netko nema i tu se počinje
nazirati o čemu se zapravo radi. Prva stvar je
iskorištavanje prirodnih bogatstava, prvenstveno fosilnih goriva, koje mora biti razumno
i ekološki osviješteno te je nedopustivo da se
razvija industrija koja će bezumno koristiti te
resurse. Upada u oči činjenica da je netko svoju
visoko razvijenu industriju izgradio upravo
na bezumnom uništavanju svojih resursa, a
to bi bio prosvijećeni Zapad, dok nerazvijene
44
zemlje nisu uništile svoju prirodu, ali su zato
ostale nerazvijene. Činjenica je da 20% svjetske
populacije iskorištava 80% resursa dostupnih
na Zemlji. Što se događa kada se nerazvijeni
počnu razvijati, kao recimo Kina ili Indija?
Zapad skače na noge jer iz svoje prosvijećenosti
i altruizma brzo rastuće velesile pokušavaju
upozoriti da dvoznamenkaste stope rasta
jednostavno nisu zdrave za prirodu i društvo.
Naravno da nisu zdrave kada dovode u pitanje
nadmoć prosvijetljenog Zapada. Zato se upravo
i uvode ovakve metode suptilnih ograničenja
jer, budimo realni, vojna sila ne dolazi u
obzir, nije ovo 19. stoljeće. Ovakvi zahtjevi
međunarodne zajednice da svaki novi razvoj
bude u skladu sa prosvijetljenim standardima
očuvanja okoliša stavljaju ogroman teret na
države koje nemaju razvijenu industriju jer
su troškovi podizanja mnogo veći, a za to
treba novca koji će, naravno, dobiti od banaka
iz razvijenih zemalja uz masne kamate. Tu
mi ulazimo u priču. Hrvatska je, ruku na
srce, industrijski slabo razvijena zemlja što
samo po sebi nije strašno, ali smo na pragu
Europske unije, čiji birokrati se žestoko zalažu
za održivim razvojem. Zasada nema prisilnih
mjera, ali se uvode razna dobrovoljna oruđa
koja koštaju, a tvrtke same biraju hoće li
primjenjivati određene standarde, kao što je
recimo „Ecolabel“. Mjere su zasada poslovno
orijentirane i pucaju na tvrtke koje žele biti
konkurentnije, ali te mjere imaju značajna
financijska opterećenja koja će naravno lakše
podnijeti velike tvrtke, a koje su „slučajno“ iz
gospodarski najrazvijenijih država.
Osnova održivog razvoja je zapravo protekcionizam koji je ujedinjena Europa zabranila,
ali protekcionizam opet nalazi rupe kroz koje
se ušulja. Možemo za primjer uzeti Direktivu
2009/28/EZ o obnovljivim izvorima energije
koja nameće obvezu državama EU da podignu
postotak energije dobivene iz obnovljivih izvora
u slavu održivog razvoja. Tu ne može biti ništa
loše, ali kada se malo razmisli o ovisnosti EU o
ruskom plinu i arapskoj nafti, nije teško doći do
zaključka da se zahtijeva od određenih država
EU, koje nisu toliko industrijski razvijene, da
smanje dio energije dobivene iz fosilnih goriva
kako bi razvijenije mogle povećati svoje kvote.
Koliko god održivi razvoj bio prosvijetljena i
humana ideja za boljitkom cijele ljudske rase,
ipak se iza nje kriju nečiji interesi.
Jakob Kajtar
Kolumna: Smrtna kazna ili talion
Oko za oko, zub za zub!
N
Najnehumanija kazna koja se izvršava jest ona u kojoj država lišava života
osuđenika. U nekim zemljama se to izvršava odrubljivanjem glave (Irak,
Saudijska Arabija), kamenovanjem (Iran, Afganistan), vješanjem (Egipat,
Japan, Jordan, Pakistan, Singapur), probadanjem osuđenika (Somalija),
strijeljanjem (Bjelorusija, Kina, Somalija, Tajvan, Uzbekistan, Vijetnam i
dr.), električnom stolicom (SAD). Stručnjaci smatraju da je najhumanije
i najbezbolnije izvršenje smrtne kazne pomoću smrtonosne injekcije
(Kina, Kvatemali, Filipini, Tajvan, SAD). Smrtna kazna vuče svoje korijenje od plemenskih zajednica, u kojima nije postojao pravni sustav, nego
se pravda zadovoljavala pomoću načela samopomoći koje se razvilo u
načelo taliona tj. „Oko za oko, zub za zub“.
Gledajući na to kao na onu zagorsku: „Nije bitno ak je meni krava
krepala, bitno je da su susjedu krepale tri“, plašim se da u Hrvatskoj ima
mnogo takvih koji bi metodu taliona proširili na dva oka i cijelo zubalo.
Naravno, da to oni nekome naprave, a ne netko njima. Hrvatska je puna
onih koji samo čekaju da svoj crveni ili plavi imperijalizam preboje u
suprotnu boju i krenu dalje. Zadržimo se na smrtnoj kazni, ona je bila
veoma bitna kod Osmanlija. Naime, kad je glasnik došao sultanu sa
lošom vijesti, odmah je bio ubijen. Dok je pak neki drugi glasnik, došao
sultanu noseći dobru vijest, bio je odijevan u zlato i svilu. Glasnik nije
ni zašto kriv, on samo nosi vijesti, trenutno činjenično stanje za koje
nije on odgovoran, već je njegova odgovornost u točnom izvještavanju.
Zbog toga treba poštedjeti glasnika koji kaže činjenično stanje, ma kakvo
ono bilo. Nažalost Republika Hrvatska ima problema sa tim jer kada
god neka struka, bilo ekonomska ili pravna, daje kritiku na odluke i rad
Vlade, Vlada to shvati kao anarhiju i želju za rušenjem legalne i legitimne vlasti. Umjesto da Vlada propita svoje odluke i popravi područja
na koje je stavljena kritika, ona „ubija glasnika“ i šalje poruku da je
izdavaštvo i prodaja knjiga
KUĆAN MAROF
MAROFSKA 45
42000 VARAŽDIN
www.stanek.hr
savršena i nepogrešiva (A vidi nam gospodarstvo, a tek pravosuđe!).
Vlada postaje diktator koji kaže: „Ja znam bolje od vas, šta je najbolje
za vas“. Isus Krist je molio za svoje krvnike govoreći: „Oprosti im Oče
jer ne znaju što čine“, ali bojim se da oni znaju, da su svjesni. Građanin,
pojedinačno, tu ne može ništa jer je narod na izborima odlučio. Uvijek
je Vlada preslika biračke volje naroda, osim kada to nije trgovina, a često
je tržnica iliti „plac“. Nažalost, ne vidi se perspektiva ni u jednoj parlamentarnoj stranci, sve su one crvene, plave, zelene, pink, sve po potrebi i
sve u vrijeme izbora. Inače, između izbora kao da u Hrvatskoj ne postoje
stranke, nego samo vladajuća većina, točnije govoreći Vlada, a Sabor,
Sabor identičan Cromwelovom - „krnji“. Oporba, postoji li ona uopće?
Netko je jednom rekao da novi izbori počinju onog časa kada se aktualni
završe, znači izbori ne traju samo tri mjeseca već četiri godine, ali naši
zemljaci kao da i toga nisu svjesni. Ima ljudi koji misle da su izbori super
jer mogu besplatno jesti, piti i uživati u koncertu. Samo, ja se pitam, znaju
li ti izborni fanatici tko to sve plaća? Pošto nitko ne voli nikoga i svi vole
samo sebe te su sami sebi svrha, kao i njihovi pokušaji da neprihvatljivim
postupcima nađu prihvatljiv razlog jest upravo „glavna nagrada“ za
glasačku „mašinu“ nazvanu narod.
U doba recesije, kada se ostaje bez posla i kada se više ne može kupovati
sve što se želi, svi su nam krivi - i Jaca i Zoki i susjedi, kume, stričeki,
mame i tate koji više ne daju kunice za studentske tulume. A kak i buju
dali kad su prešli limit u nedopuštenom minusu? Mislim da bi jedina
zadovoljština, nama Hrvatima, bila u tome da vidimo kako neki političar
ostaje bez noge, ruke, glave, uha, kose... Totalni slom nekog političara
koji više ni u krčmi ne bi mogao dignuti ruku za rundu jer je ne bi imao,
a kamoli da troši naše pare i sjedi u Saboru, bila bi prava zadovoljština. Bi
li...?
Vitomir Stanek
Poduzeće Stanek d.o.o. osnovano je u travnju
1993. godine i bavi se izdavaštvom i prodajom
knjiga. Osnovni cilj kuće je plasman probranih naslova svih područja na hrvatsko tržište
i šire. Dosadašnja izdanja s područja umjetnosti, arheologije, arhitekture, lingvistike i
hortikulture odlikuju se prije svega kvalitetom
zanimljivog
sadržaja,
tehničkom
izradom
knjiga, dizajnom, te eminentnim imenima autora,
vrhunskom fotografijom.
45
Nasilje mežu mladima steklo legitimitet i postalo zabava
Fight club Croatia
Nasilje među mladima može se definirati kao svako izravno
fizičko ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno prema
mladima od strane njihovih vršnjaka (s ciljem nanošenja tjelesnih ozljeda). Nasiljem se smatra udaranje, šamaranje, naguravanje, čupanje, oduzimanje stvari ili novca, izrugivanje
zbog kojeg oblika različitosti, nazivanje pogrdnim imenima,
isključivanje iz grupe i slični oblici ponašanja.
Možemo ga svesti na nekoliko tipova:
1. fizičko (fizičko zlostavljanje, nanošenje
ozljeda)
2. emocionalno ili psihičko (verbalne i
emocionalne prijetnje, ucjene, vrijeđanje)
3. seksualno (spolno uznemiravanje)
4. ekonomsko (krađa)
5. kulturalno nasilje (vrijeđanje na nacionalnoj,
religijskoj i rasnoj osnovi).
U sociopedagogijskom određenju frustriranost
mladih izaziva raskorak između svijeta iluzija ili
zamišljajne stvarnosti i sukoba s realnošću.
Nekoliko je modela kroz koja se promatra
nasilje među mladima. To su primjerice
sociološki, kojim se odgovornima za nasilna
ponašanja smatraju obitelj i društvo u kojem
živimo, tj. različiti socioekonomski, strukturalni
i drugi društveni čimbenici, poput siromaštva,
prenapučenosti, izolacije, nepovoljnih radnih
uvjeta, kulturnih vrijednosti, utjecaja medija,
dostupnosti oružja i sl. Nadalje uzroci se
u psihološkim osobinama pojedinaca te u
prisutnosti nasilja u medijima. Također prema
teoriji privrženosti smatra se da je uzrok u
samom djetinjstvu nasilne osobe.
Statistike pokazuju da je:
• Od 8 do 26 % nasilne djece bilo je fizički
zlostavljano.
• Zlostavljana su djeca od 4 do 7 puta
više u riziku da će se nasilno ponašati od
nezlostavljane.
• Što je ranije nasilno ponašanje, to je veći rizik
za ponavljanje.
• Djeca koja svjedoče nasilju u obitelji u većem
su riziku za nasilno ponašanje.
• 96 % djece koja su počinila ubojstvo dolazi iz
kaotičnih obitelji, 81 % je iz obitelji u kojima
je prisutno obiteljsko nasilje, 90 % ih je bilo
zlostavljano u djetinjstvu.
• Fizičko zlostavljanje u prvih 5 godina vodi do
veće vjerojatnosti pojave problema u ponašanju
u adolescentnoj dobi.
Ako otac ne sudjeluje u odgoju djeteta, to je
46
veća vjerojatnost agresivnog ponašanja kod
adolescenata.
• Nasilni adolescenti su: 11 % djeca brižnih
roditelja, 20 % zlostavljana i zanemarena djeca,
te 50 % djeca s nesigurnom privrženošću.
• Za teže nasilje osuđeno – 22 % zlostavljane,
23 % zanemarene, te 11% nezlostavljane djece.
Prema podacima MUP-a, tijekom 2008. godine
unutar populacije mladih zabilježen je porast
broja počinjenih kaznenih djela nasilničkog
karaktera kao što su „Tjelesna ozljeda“ iz članka
98. Kaznenog zakona (povećanje za 24,14%),
„Teška tjelesna ozljeda“ iz članka 99. Kaznenog
zakona (povećanje za 6,6%), „Nasilničko
ponašanje“ iz članka 331. Kaznenog zakona
(povećanje za 46,15%). U 2008. godini
zabilježen je pad za 6,2% u odnosu na 2007.
godinu prekršajnih djela počinjenih „naročito
drskim ponašanjem“, iz članka 6. Zakona o
prekršajima protiv javnog reda i mira kao i
prekršajnih djela „narušavanja javnog reda i
mira - tučom, svađom i vikom“ za 12,47% iz
članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog
reda i mira.
Nasilje je na neki način steklo legitimitet u
društvu, stječe se dojam da se do cilja dolazi
nasiljem, a nikakvih sankcija nema. Mladima
je to povratna informacija da se i oni mogu
ponašati na taj način, a mi se uopće ne trudimo
naučiti ih da se svi njihovi strahovi i frustracije
mogu riješiti na drugi način, a ne nasiljem.
Njima je to nasilje postalo oblik zabave, a treba
im pokazati da se mogu zabaviti i na neki drugi
način.
Rizik za nasilje nose i malodobnici koji
žive u kvartu u kojem ima puno nasilnih
vršnjaka, nemaju jednog od roditelja, oni
koji su s roditeljima dio djetinjstva proveli u
izbjeglištvu, zatim djeca koja su loša u školi.
No, nikada ti rizici neće djelovati jednako na
dva djeteta jer neko dijete uza sve rizike neće
izrasti u delinkventa zato što je, primjerice,
imalo zaštitni faktor, stariju sestru koja mu je
nadomjestila ljubav roditelja ili se rano uključio
u nogometni klub koji je obožavao.
Prevencija zakazala: S ovom generacijom
malodobnika propustili smo prevenirati nasilje,
učiti ih od vrtića nenasilnom ponašanju.
Zakazali su i roditelji i škola, socijalne službe i
zato imamo mlade koji će pretući nekog jer im
se ne sviđa kako se odjenuo ili jer im je žrtva
dala jednu kunu umjesto dvije. Javnosti se čini
da su kazne malodobnicima preblage, no, sva
istraživanja pokazuju da duga zatvorska kazna
ne jamči da mlada osoba neće počiniti kazneno
djelo, već suprotno. A mi i dalje liječimo
posljedice i vidimo drvo, a ne šumu.
Pomoći mladom čovjeku možemo samo ako
stvaramo takvo socijalno okruženje koji će
poticati njegove snove i učiti ga kontroli nagona
i agresivnosti.
Nadin Mužar
Grad Osijek
Udruga za Downov sindrom Osječko – baranjske županije
Pruži mi ruku i budi mi prijatelj
Downov sindrom je najčešći genetski poremećaj koji nastaje uslijed
viška jednog kromosoma ili dijela kromosoma u jezgri svake stanice
tijela. Jedno od 650 novorođene djece rađa se s Downovim sindromom.
Taj poremećaj spriječava normalan fizički i mentalni razvoj djeteta. On pogađa sve
skupine i može se javiti u bilo kojoj obitelji, bez obzira na zdravlje roditelja ili način
života. Hrvatska zajednica za Downovim sindrom osnovana je 2005. godine od strane
četiri udruge za Downov sindrom (Zagreb, Split, Međimurska županija, Rijeka kojima
su se pridružile i Udruga Karlovačke županije, Zadarske županije, Osječko-baranjske
županije i Dubrovačko-neretvanske županije). Na području naše županije oko 7%
stanovništva čine osobe s ovim poremećajem.
Svjetski dan osoba s Downovim sindromom – 21. ožujak
Druženje s djecom
Down Syndrome International (DSI) je službeno odredio 21. ožujak kao Svjetski
dan Downovog sindroma (World Down Syndrome Day-WDSD). Prvi put je
Svjetski dan Downovog sindroma obilježen 2006. godine.
Obilježavanje Svjetskog dana Downovog sindroma ima za cilj promovirati svijest i
razumijevanje Downovog sindroma, kao i pitanja vezana uz mobiliziranje podrške
i priznavanje dostojanstva, prava i dobrobiti za osobe s Downovim sindromom.
Downov sindrom smatra se jednim od najčešćih genetskih odstupanja pri kojem
postoji višak jednog ili dijela jednog kromosoma što uzrokuje različite probleme
u psihofizičkom razvoju djeteta. Odstupanje se očituje u tome da se tijekom diobe
spolnih stanica 21. kromosom kopira tri puta, stoga je i 21. 3. simbolično odabran
kao datum kada se obilježava Međunarodni dan sindroma Down. Osim klasične
trisomije 21, postoje osobe sa sindromom Down koji imaju dvije različite vrste stanica, jednu s normalnim brojem kromosoma, a drugu sa 47 kromosoma, tzv.
mozaicizam. Postoji i treći oblik kada dolazi do translokacije dijela kromosoma
21. Mozaicizam se javlja u samo 1-2% slučajeva sindroma Down, a translokacija se
javlja u 3-4% posto slučajeva.
Postoji preko 50 karakterističnih obilježja Downovog sindroma. Njihov intenzitet
se razlikuje od osobe do osobe. Zdravstvene teškoće koje imaju osobe s Downovim
sindromom vrlo su varijabilne. 30-60% osoba ima srčane greške, 20% osoba ima
endokrinološke probleme (najčešće poremećaji u radu štitne žlijezde). Osim toga,
djeca s Downovim sindromom mogu imati neurološke, hematološke poremećaje,
poremećaje lokomotornog sustava, gastroinstestinalnog sustava, bolesti oka,
bolesti usne šupljine.
Kod osoba sa Downovim sindromom prisutno je i intelektualno oštećenje
različitog stupnja. Bez obzira koliko oboljenja ili poremećaja je prisutno, ova djeca
trebaju posebnu pažnju tijekom odrastanja, različite medicinske i rehabilitacijske
postupke (defektološki i logopedski tretmani, fizikalna terapija) te posebne metode
učenja. Ovaj poremećaj vrlo je kompleksan i zahtijeva veliku angažiranost cijele
obitelji.
Udruga za Downov sindrom na našem području organizira druženja s djecom
s Downovom sindromom. Počela sam odlaziti na druženja prije otprilike pola
godine. Prije toga nisam imala priliku biti u kontaktu sa djecom oboljelom od
Downovog sindroma. Nisam znala kako se ponašati prema takvim osobama. Iz
svojih dotadašnjih spoznaja o ovom poremećaju znala sam da su oni drugačiji, kasnije nauče govoriti, sporije razvijaju motoričke vještine, iako ih to ne sprječava da
budu kao i svi drugi. Dosta ljudi ima predrasude o osobama s ovim poremećajem,
međutim, oni su samo individue s posebnim talentima i sposobnostima. Jedino što
imaju zajedničko je upravo Downov sindrom. Moj prvi susret s djecom oboljelom
od Downovog sindroma bio je na druženju Udruge. Kada sam došla na svoje
prvo druženje, bila sam malo suzdržana. Proučavala sam njihovo ponašanje, u
čemu me je nakon nekog vremena prekinula razigrana i vesela djevojčica koja je,
čim je vidjela da je došao netko novi, pohitala k meni i sa smješkom na licu mi
se bacila u zagrljaj. Bio je to predivan osjećaj kada te s toliko emocije zagrli netko
koga ne poznaješ. Igrajući se s njima shvatila sam da su vrlo dragi i zapravo dosta
komunikativni. Iako ne pričaju previše razumljivo, na svoj jedinstven način uspiju
pokazati što žele i kako se osjećaju. Daljnjim dolaskom na druženja upoznala sam
sve više djece s Downovim sindromom i, kroz druženje s njima, shvatila sam da
oni zapravo jesu posebni. No, ne po tome što imaju ovaj poremećaj, niti po izgledu,
govoru ili nekim drugim osobinama, nego po tome što im samo treba malo više
pažnje i ljubavi, a najviše po tome što ako im pokažeš mrvicu nježnosti, oni će ti
uzvratiti dajući nešto što je stvarno vrijedno truda, sretnim i zadovoljnim pogledom
i osmijehom. Ta malena bića možda nemaju jednak fizički izgled i motoričke
sposobnosti kao ostali, ali rekla bih da su njihova psihička i duhovna osjetila puno
razvijenija. Oni ne gledaju očima, već srcem. Sve što rade, rade s dušom. Usudila
bih se reći da je njihov pokretač njihovo malo srdašce. Svakim novim odlaskom na
druženja mališani me razvesele svojim ludorijama. Iz svega sam shvatila da su oni
zaista jedinstveni i svaki trenutak proveden s njima je doista neprocjenjiv. Prekrasan
je osjećaj darovati mali dio svoga vremena djeci koja to zaista znaju cijeniti.
Organiziranje druženja i okupljanje osoba s Downovim sindromom i njihovih
obitelji je vrlo važno radi prilagođavanja tih osoba i njihovog razvoja te ima za
cilj svraćanje pažnje sugrađana našeg grada da su oni naša djeca, prijatelji, susjedi
sa svojim specifičnostima, ali i potrebom za prepoznavanjem i prihvaćanjem u
životu zajednice. Iako se razlikuju oni su dio zajednice – idu u vrtić, školu, mogu
imati posao, bave se različitim aktivnostima, postižu različite uspjehe, stvaraju
međuljudske odnose, zaljubljuju se, vjenčavaju, mogu imati djecu... Osobe s
Downovim sindromom su, unatoč opisanim posebnostima, jedinstvene, emotivne
osobe, blage naravi i zaslužuju naklonost svoje okoline.
„Svi smo mi različiti u fizičkom, psihičkom i intelektualnom smislu, svi mi imamo
svoje sindrome (jasne i vidljive ili tajne i dobro čuvane), ali svi činimo mozaik koji
se zove život.“ – Božica Rataić – Vojak
Ako Vas nešto zanima i želite se obratiti Udruzi ili možda pomoći njezinu radu
možete se obratiti na adresu sjedišta Udruge za Downov sindrom Osječko
– baranjske županije i grada Osijeka J.J. Strossmayera 5, Višnjevac, te na broj
telefona 099/222-9191. Račun: Hypo group Alpe Adria, Slavonska banka dd Osijek
2500009-1102181121.
Nadin Mužar
47
Udruženje studenata prava Sarajevo
P
ravni fakultet u Sarajevu jedna je od najstarijih i najuglednijih visokoškolskih ustanova
u Bosni i Hercegovini. Osnovan je davne 1946.
godine i do danas je diplomu tog fakulteta dobilo
oko 15 000 studenata.
Danas je Pravni fakultet Sarajevo moderna
institucija u koju je upisano 3500 studenata
koji studiraju po suvremenim metodama i uz
dosljednu primjenu Bolonjske deklaracije. U
okviru Pravnog fakulteta djeluje i legitimno
predstavničko tijelo svih studenata koje se zove
„Udruženje studenata Prava“.
Udruženje studenata prava osnovano je
27.07.1999. godine na inicijativu trojice studenata Pravnog fakulteta. Udruženje je nastalo
kao odgovor na sve veće probleme s kojima su
se studenti susretali na navedenom fakultetu, a
čije je rješavanje Uprava fakulteta prebacila na
same studente. Od tada pa do danas, s novim
rukovodstvom, USP predstavlja najadekvatniji
način zastupanja i zaštite interesa studentske
populacije Pravnog fakulteta Sarajevo. USP se
tokom cijele svoje povijesti uspješno borio za
prava studenata Pravnog fakulteta, a s namjerom da i u budućnosti nastavi tako.
Udruženje studenata prava je glavna instanca i
jedina institucija koja djeluje kao posrednik u
komunikaciji između studenata i upravnih tijela
sveučilišnih, fakultetskih i drugih institucija.
Ono je također zaduženo za osnivanje i vođenje
stranice www.usp.ba koja po konceptu ima
višestruku namjenu. U jednu ruku ona je
web prezentacija samog udruženja, glavno
sredstvo informiranja studenata o svim tekućim
problemima i njihovim rješenjima te na kraju
predstavlja osnovu za studentske usluge koje
olakšavaju studiranje svim studentima.
USP je također jedini posrednik na Pravnom
fakultetu između profesora i studenata. Njegov
zadatak je daljnje usavršavanje i proširivanje
znanja iz oblasti pravne struke, poboljšanje uvjeta studiranja, povećanje studentskog standarda,
olakšavanje procesa studiranja, rješavanje svih
gorućih problema, organiziranje i održavanje
Skupština USP-a je glavni organ upravljanja, a nju čine svi redovni
članovi USP-a s jednakim pravom glasa, pri čemu je kvorum ispunjen
ako zasjedanju prisustvuje 30 studenata. Njeni glavni zadaci su: biranje
i opoziv izvršnih organa USP-a i Predsjedavajućeg Skupštine; usvajanje
izvještaja koje je pripremio Predsjednik, Potpredsjednik i Upravni odbor;
odlučivanje o žalbama članova protiv odluka izvršnih organa USP-a.
Upravni odbor USP-a se sastoji od 8 članova i on je izvršni organ
Udruženja. Upravni odbor se bira na redovnoj skupštini, a mandat mu
traje godinu dana. On se sastoji od sedam sektora: 1) Administrativnofinancijski sektor; 2) Sektor za informiranje i odnose sa javnošću; 3)
Sektor za studentski standard i praksu; 4) Sektor za sport; 5) Sektor
48
raznih konferencija, seminara, tribina, okruglih
stolova i stručnih izleta na kojima se studentima
pruža kvaliteta edukacija. Za apsolvente tu je,
naravno, neizostavni program stažiranja koji
pruža jedinstvenu priliku za stažiranje u glavnim
institucijama Bosne i Hercegovine.
Pored ovih nastavno-edukativnih sadržaja USP
je također posvećen i unapređivanju kulture
među studentskom populacijom na cijelom
fakultetu a i sveučilištu. U tom cilju udruženje
je spremno organiziralo i razne druge aktivnosti
počevši od brucoških večeri, apsolventskih
večeri, preko apsolventske ekskurzije do
organiziranja popusta i odlazaka studenata
na kazališne predstave, predavanja te izradu
stručnog časopisa Ius Apsurdum.
Udruženje studenata prava se sastoji od
slijedećih organa: Skupština USP-a, Upravni
odbor te Predsjednik i Potpredsjednik. Pored
toga, prema statutu USP-a, članstvo u istom
stječe svaki student upisom na Pravni fakultet u
Sarajevu.
za kulturu i zabavu; 6) Sektor za međunarodnu suradnju; 7) Sektor za
odnose sa Dekanatom.
Svi ovi sektori su u potpunosti posvećeni postizanju gore navedenih
ciljeva USP-a, kao i sprovođenju politike istog.
Predsjednik i potpredsjednik predstavljaju i zastupaju USP, predsjedavaju
Upravnim odborom, koordiniraju rad svih sektora te su jedini ovlašteni
i zaduženi za vođenje, upravljanje i raspodjelu financijskih sredstava
među sektorima. Oni također određuju i vode opću politiku USP-a u
svom mandatu. Također treba istaknuti da USP ima svog predstavnika
sa pravom glasa u Naučno-nastavnom vijeću Pravnog fakulteta koje je
najviše izvršno tijelo fakulteta.
Što se tiče aktivnosti USP-a u 2010. i u
početku 2011. godine, posebno treba
istaknuti organiziranje tradicionalne
konferencije SISS u mjesecu srpnju (Sarajevo International Summer School), koja
već dugi niz godina ima međunarodni
karakter i u Sarajevo privuče svake godine
studente iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore,
Makedonije, a prije 3 godine su također
sudjelovali i studenti iz više zemalja
Europske unije. Također, u 2010.-oj je, u
suradnji s dekanom, osigurano stažiranje
studenata treće i četvrte godine na više in-
stitucija kao što su Vrhovni sud Federacije
BiH, Kantonalni sud Sarajevo, Općinski
sudovi te Kantonalno tužilaštvo i Federalno tužilaštvo. Sektor za kulturu i zabavu
je u Oktobru organizirao i najposjećeniju
Brucošijadu u povijesti, kada je u kultni
sarajevski klub 'Sloga' došlo preko 1500
studenata. Što se tiče unutrašnjih stvari
fakulteta USP je u tom pogledu djelovao
izuzetno ekspeditivno i kvalitetno te
je sve studentske zahtjeve uvažavao i
rješavao, kao što su, primjerice, poklapanje ispitnih rokova, prijenos 2 ispita,
dosljedno provođenje Bolonje te općenito
poboljšanje uvjeta studiranja.
USP također planira u skorije vrijeme
pokrenuti mrežu udruživanja i suradnje
studentskih udruženja Pravnih fakulteta
na nivou Bosne i Hercegovine, a također
i susjednih zemalja, što će sigurno doprinijeti i poboljšanju uvjeta studiranja na
regionalnom nivou.
Kenan Hodžić,
Član Upravnog odbora USP-a
Diplomatska akademija
K
rajem prosinca prošle godine dobila sam
mogućnost posjetiti ˝Diplomatsku akademiju˝. Vrata su mi otvorili nakon što sam
im se obratila zbog pomoći oko pisanja rada iz
˝Diplomatskog prava i profesije˝. Za vremena
boravka tamo nisam dobila samo literaturu,
nego i vrlo korisne i zanimljive informacije
vezane za funkcioniranje ˝Akademije˝ o kojoj
sam do onda, moram priznati, znala vrlo malo.
Tijekom 1994. osnovana je ˝Diplomatska
škola˝, koja se 1996. odlukom Vlade RH postala ˝Diplomatska akademija˝. Akademija je
dio Ministarstva vanjskih poslova i europskih
integracija, a glavna njena svrha je diplomatsko obrazovanje ne samo diplomata i državnih
službenika službe vanjskih poslova, nego i
državnih službenika jedinica tijela državne
uprave zaduženih za međunarodne odnose i
suradnju.
To znači da je jedan od uvjeta za pohađanje
Akademije rad u hrvatskoj državnoj upravi.
Također, polaznik treba imati preporuku
nadređenog, VSS i znanje dva strana jezika.
Što se tiče prvog uvjeta, postoji nekoliko kritika na taj račun, a možda najveća kritika ide na
nezainteresiranost polaznika. Naime, najveći
broj pristupnika Akademije su zaposlenici u
MVPEI-u kojima je to uvjet za napredovanje
ili zadržanje posla pa se Akademiji pristupa
kao dodatnoj, nametnutoj obvezi ili kao
nužnom zlu.
Spominjem to iz razloga jer je šteta da
predavanja koja su grupirana u pet kolegija
(Vanjska politika RH, Međunarodni odnosi i
međunarodna politika, Europske integracije
i NATO, Diplomacije i diplomatske vještine,
Međunarodno pravo, diplomatsko i konzularno pravo) budu pružena nezainteresiranima, a
lista predavača zna biti poprilično zavidna, sa
domaćim i stranim sveučilišnim stručnjacima,
stranim diplomatima itd.
Akademija je formirana kao jednogodišnji
stručni diplomatski studij. Nakon svakog
odslušanog predmeta polaže se pismeni ispit,
kao i završni usmeni ispit nakon svih pet
odslušanih predmeta te prethodno pozitivno
ocijenjen seminarski rad.
Uz specijalistički studij formiran je i
dvomjesečni diplomatski tečaj namijenjen
profesionalnim diplomatima ranga I. tajnika, studij ˝Gospodarske diplomacije˝,
Dubrovačka ljetna diplomatska škola te ostali
specijalistički tečajevi za diplomate i stručnoadministrativne službenike Ministarstva.
Uz ove aktivnosti Akademija organizira konferencije sa srodnim ustanovama u inozemstvu te razvija izdavačku djelatnost.
Dakle kolege, u slučaju ako vam ovo zvuči
zanimljivo i primamljivo, obvezno uključite
državnu upravu u svoj plan, po mogućnosti
MVPEI, i sretno vam na tom putu.
Ivana Kodba
49
Nekoliko sugestija budućim kolegama pravnicima
Pogled u bolje europsko sutra
Možda ste mnogi od Vas - vjernih čitatelja časopisa
Legos - prije svega mislim na prošle i sadašnje
studente Pravnog fakulteta u Osijeku zabrinuti zbog
činjenice da današnje hrvatsko tržište rada nije
osobito naklonjeno diplomiranim pravnicima. Čak
i površne pretrage portala na kojima se objavljuju
oglasi za nova radna mjesta sugeriraju da je nakon
završenog fakulteta diplomiranim pravnicima
teško naći posao, da potraga za poslom može biti
mukotrpna i dugotrajna te da će pronalazak posla
često iziskivati preseljenje u drugi grad i krajeve naše
domovine. Potpuno razumljivo, takve okolnosti u
mnogima potiču preispitivanje odabira fakulteta i
bude razočaranje, a možda doprinose i nezainteresiranosti za pomnim proučavanjem nastavnog gradiva i
mogućnosti koje studiranje na našem fakultetu nudi.
Ne ulazeći u ispitivanje i komentiranje razloga koji su
doveli do sadašnjeg stanja na hrvatskom tržištu rada;
je li to rezultat konstantno padajuće gospodarske
aktivnosti ili nepromišljene politike i nedostatka
adekvatne suradnje naših sveučilišta i državnih tijela
(interpretacija u tom pogledu može biti mnogo),
činjenica da broj diplomiranih pravnika ne odgovara
sadašnjim društvenim potrebama sasvim opravdano
rezultira zabrinutošću mnogih naših sadašnjih i
budućih kolega.
Unatoč tome, spomenuti problemi, treba vjerovati samo privremene naravi, nipošto ne utječu na
jednu neprjelaznu konstantu - pravo je utjecajan,
znamenit i težak studij koji studentima po njegovu
završetku nudi pregršt mogućnosti; bilo da je riječ
o zapošljavanju u gospodarstvu, državnim tijelima
- sudovima, raznim ministarstvima, komisijama,
vijećima, zakladama, agencijama, jedinicama lokalne
uprave i samouprave, neprofitnim organizacijama te
cijelom nizu različitih tijela javne vlasti. Općenito
gledajući, mogućnosti su veoma velike, čak
neograničene. Znanje koje studenti prava stječu
tijekom studija može biti poticajno pa ne treba
zanemariti niti mogućnost pokretanja nekog vlastitog
businessa. Svijest o postojanju određenih propisa,
poznavanje njihove strukture i mogućnosti koje oni
nude pravnike postavlja u nadređeni položaj prema
potencijalnoj konkurenciji u svijetu poduzetništva.
Osim toga, opravdano je pretpostaviti kako pravilno
razumijevanje propisa i sveobuhvatan pregled goleme
količine podataka koje ti propisi sadržavaju u bliskoj
budućnosti sve više i više dobivati na cijeni. Uvođenje
cijelog niza novih europskih rješenja na području
trgovačkog prava i gospodarstva svakodnevno dovodi
do sve veće kompleksnosti pravnih pitanja i prava
uopće. Paralelno s učvršćivanjem struktura pravne
države i načela vladavine prava ne treba sumnjati
da će upravo znanje o pravu i mogućnostima koje
50
pravo nudi biti odlučujući faktor za dobru primjenu
prava i prepoznavanje rješenja koja nisu dobra ili nisu
sasvim u skladu s rješenjima iz razvijenijih pravnih
sustava. Sutrašnjica ne traži bilo kakve, već kvalitetne
pravnike, prave znalce koji će biti u stanju odgovoriti
na potrebe gospodarstva i države te one koji će biti
konkurentni na međunarodnom tržištu rada.
Promišljajući svoje želje i stvarne mogućnosti
zapošljavanja, izgledno je i to da će mnogi od Vas,
u potrazi za svojim mjestom pod suncem na tržištu
rada (odnosno tržištu pravnih usluga), a nakon što
steknu zakonske uvjete za polaganje pravosudnog
ispita, spremno učiniti korak i prema tom velikom
profesionalnom i stručnom izazovu. Spremnost da
učinite taj korak uvelike može odrediti Vaš interes
i posao kojim ćete se u budućnosti baviti. Hvatanje
u koštac sa stvarnim pravnim problemima, želja za
obavljanjem dinamičnog, katkada i veoma unosnog
posla mnoge je naše bivše studente odvelo put
odvjetništva - u svim demokratskim društvima
visoko cijenjene, neovisne službe koja osigurava
pružanje pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama
u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava.
Upravo s potonjim u vezi, nekoliko je odlučnih
činjenica na koje u nastavku treba uputiti i koje
je dobro znati, a odnose se na mogućnosti koje će
otvoriti, svi se nadamo, skoro članstvo Republike
Hrvatske u EU.
U skladu s pravilima europske pravne stečevine u
dijelu područja koje se odnosi na slobodu pružanja
usluga, posljednjim novelama našeg Zakona o
odvjetništvu omogućeno je odvjetnicima iz država
članica Europske unije provoditi aktivnosti
odvjetničke profesije na području RH. Ne ulazeći
u razradu tih pravila, treba samo reći kako će ta
pravila stupiti na snagu ulaskom RH u EU te da će
mogućnosti koje će imati europski odvjetnici pod
istim uvjetima uživati i hrvatski odvjetnici koji odluče
neposredno djelovati u drugim državama članicama
EU. Lako je pretpostaviti da će danu mogućnost
prekograničnog djelovanja (posebno kad je riječ o
obavljanju pojedinih radnji u okviru odvjetničke
djelatnosti) mnogi naši odvjetnici čije stranke imaju
pravnih problema s međunarodnim obilježjem
nastojati iskoristiti. Te će mogućnosti posebice biti
u stanju iskoristiti oni odvjetnici koji na vrijeme
prepoznaju važnost poznavanja stranih jezika,
svakodnevnog ostvarivanja kontakata s kolegama
iz nama susjednih i bližih zemalja, specijalizacije u
nekom uskom pravnom području te posebice oni
koji se na vrijeme uhvate u koštac s dalekosežnim
stručnim izazovima stjecanja znanja iz područja
europskog prava u najširem smislu, kao i učestalog
razmatranja mogućnosti koje to pravo nudi.
U kojoj je mjeri važno poznavati osnovne strukture
europskog prava govori u prilog i sljedeća činjenica; s
europskim pravom susretat ćemo se prvenstveno kod
kuće (pomislite samo koliko je propisa prošlih godina
u saborskoj proceduri nosilo oznaku P.Z.E.) pa će
se i njegova zaštita u najvećoj mjeri provoditi pred
hrvatskim sudovima kao sudovima šireg - europskog
pravosudnog prostora. Tek u maloj mjeri ona će
se odvijati i pred institucijama EU pa će hrvatski
odvjetnici morati putovati u Luxembourg kako bi
branili i uspješno obranili interese svoje stranke. Iz
navedenih razloga, na nekoliko je izuzetno važnih
pitanja potrebno kratko ukazati te pozvati sadašnje i
buduće kolege da na iste obrate pozornost.
Kao prvo, sustav prava EU (pravo EU nije
međunarodno pravo iako se zasniva na
međunarodnom ugovoru!, već
nadnacionalno pravo sui generis)
počiva na načelu primarnosti i
neposredne primjene prava EU
pa će kao takvo biti nadređeno
nacionalnom korpusu prava. Njega
naknadna djelovanja država članica
u načelu ne mogu ukinuti pa će
na pravo EU konstantno trebati
ukazivati u okviru domaćih pravnih
odnosa i pred domaćim sudovima,
ali i dobro razumjeti mehanizam
njegove interpretacije. O čemu je
konkretno riječ? Svaki propis koji
tijela EU donose na temelju danih
ovlaštenja (uglavnom je riječ o
raznim direktivama) obvezivati će
RH na učinkovito implementiranje
u domaće zakonodavstvo. Pa ipak,
bit će čest slučaj da se akti tijela EU
nepravovremeno - ili još češće - na
neodgovarajući način implementiraju u nacionalno zakonodavstvo
pa da pojedinci, kojima akti EU
pružaju stanovite beneficije, iste ne
budu u stanju ostvariti. Najčešće će
biti slučaj da zakonodavac ciljeve
iz smjernice na pogrešan način
interpretira i prenese u nacionalno
zakonodavstvo. Tada će pažljiv i
odlučan hrvatski odvjetnik biti u
svakoj situaciji spreman ne samo
upozoriti tijelo koje bude rješavalo
problem o potrebi za lojalnim
tumačenjem propisa - na europski
način (interpretatio Europea),
dakle na način koji odgovara cilju
i svrsi propisa te tumačenjima
Europskog suda, već i pomoći sudu
da pravilno utvrdi sadržaj europskog
prava i njega adekvatno primjeni na
konkretan pravni odnos. Po prilici
stvari, ukoliko naši odvjetnici pred
sudovima i upravnim tijelima budu
konstantno upozoravali na potrebu za tumačenjem
koja favorizira tumačenje prema svrsi propisa, a s
ciljem postizanja njegove maksimalne učinkovitosti,
ista će veoma brzo prevladati nad potpuno
zastarjelom jezičnom metodom koja je još uvijek u
dosljednoj uporabi pred hrvatskim tijelima. Iako se
sve rečeno (ukoliko razmatrano na teorijskoj osnovi)
može činiti apstraktnim, dovoljno je promotriti
razne odluke Europskog suda i uvidjeti kako su
povod za mnogobrojne (katkada iznenađujuće)
odluke bile raznorazne životne i pravne situacije.
Moguće je pretpostaviti i kako će doći do odbacivanja
jezične metode i u odnosu na hrvatsko pravo koje ne
korespondira s europskim, što će dovesti do toga da
će i mnogi drugi slučajevi biti učinkovito rješavani,
a njih je, svima nam je poznato, mnogo; bilo da je
riječ o odredbama propisa koji kolidiraju s nekim
temeljnim rješenjima u drugim propisima, bilo da
je o propisima koji sadrže neka potpuno nerazumna
rješenja ili propisima čija rješenja znatno otežavaju
primjenu nekog dijela europske pravne stečevine.
Kad je riječ o postupcima pred sudovima u
Luxembourgu, treba reći da će i tu mogućnosti biti
mnogo. Hrvatski odvjetnici moći će sudjelovati u
postupcima po tužbama radi poništaja pravnih akata
koje su donijeli Vijeće i Komisija ukoliko se takvi akti
na neki način odnose na fizičku ili pravnu osobu koju
zastupaju. Zatim, postoji mogućnost podnošenja tzv.
tužbi zbog šutnje administracije, tužbi radi naknade
štete koju mogu počiniti institucije EU ili njeni
službenici pri obavljanju svojih dužnosti, a veoma
važna bit će i mogućnost iniciranja postupaka prethodnog odlučivanja. U potonjima, odvjetnik će pred
nacionalnim sudom koji vodi postupak zahtijevati da
nacionalni sud zatraži od Europskog suda odluku o
određenom pitanju koje ovisi o tumačenju i primjeni
europskog prava u nacionalnom kontekstu. Važan
zadatak odvjetnika bit će ukazati pomoć sudu koji
vodi postupak kako bi se prikladno oblikovalo pitanje
o valjanosti i tumačenju pravnih akata institucija EU
koje će trebati rasvijetliti kako bi se mogla donijeti
odluka u konkretnom predmetu.
Postupci pred sudovima u Luxembourgu obiluju i
nekim procesnopravnim specifičnostima, potpuno
neuobičajenima u usporedbi s klasičnim parnicama
pred našim sudovima. Na to će naši odvjetnici
posebno morati obratiti pozornost. Naime, tamo
nema klasične konfrontacije stranaka, već je postupak
oblikovan, uvjetno rečeno, prema određenim
metodološkim postavkama francuskog upravnog
postupka. Stajališta se moraju inicijalno precizno
definirati u pisanim podnescima kako bi obraćanje
sudu bilo kratko i jezgrovito. Iznošenje novih
činjenica i pravnih stajališta za razliku od naših
parničnih postupaka gotovo je potpuno ograničeno,
i to treba posebno imati na umu. I drugih procesnopravnih posebnosti je mnogo, od pitanja dostavljanja
podneska (u primjeni je teorija prijema podneska,
a ne predaje pošti), ograničenje broja podnesaka,
uporabe jezika itd. Sva ta pravila odvjetnik koji bude
sudjelovao u postupcima pred sudovima u Luxembourgu morati će veoma dobro poznavati.
Zbog svega iznijetog, zabrinjavajućim treba ocijeniti
da se naši pravnici još uvijek ponašaju kao da ih se
pravo EU ne tiče i kao da ono u narednom vremenu
neće preuzeti potpuni primat nad unutarnjim
zakonodavstvom. Riječ je o stručnom izazovu koji
se ne smije izbjegavati ukoliko se želi kvalitetno
odgovoriti složenosti novih zahtjeva koji će se ubrzo
pred naše odvjetnike i pravnike postaviti. Poznavanje
baza podataka s aktima EU i odlukama sudova,
modela tumačenja propisa, poznavanje stranih
jezika i stručnih izraza, a posebno specijalizacija u
određenom pravnom području bit će nužnost za sve
one koji žele biti sposobni kvalitetno i odgovorno
zastupati stranke pred našim i sudovima EU i na
taj način uspješno konkurirati stranoj odvjetničkoj
konkurenciji. Ona je trenutno u značajnoj prednosti
jer svojim strankama poznavanje europskog prava
već nudi. Preuzimanje rješavanja svih mogućih
pravnih problema, najčešće lokalnog značaja ponekad
će biti nužnost pri započinjanju posla (i kroz to se
može svašta naučiti pa takve poslove nikako ne treba
izbjegavati), ali to nipošto ne smije biti isključiva
preokupacija jer će mogućnosti koje se nude biti
daleko veće.
Na kraju, treba reći i kako su upravo naši studenti u
izvanrednoj prilici da u suradnji sa svojim profesorima i asistentima na vrijeme započnu produbljivati
svoja saznanja i svijest o korpusu i sustavu prava
EU, njegovom odnosu prema nacionalnom pravu,
kao i o sasvim konkretnim modelima njegove
primjene u nacionalnim i europskim okvirima.
Polja primjene europskog prava su mnoga pa se
mogućnosti za produbljivanja znanja mogu iskoristiti
u okviru većine kolegija koje imamo na fakultetu. Te
prilike treba imati volje i znati iskoristiti kako bi što
učinkovitije konkurirali na cjelokupnom europskom
tržištu pravnih usluga, kako bi postali prvorazredni
europski odvjetnici i pravnici, visoko stručne osobe
koje su sposobne svakodnevno upozoravati na
greške sustava i osiguravati poštivanje prava. Dane
mogućnosti treba objeručke prihvatiti jer dolazi
vrijeme kad će znanje, stručnost i sposobnost jedino
biti na cijeni.
Dr. sc. Zvonimir Jelinić
51
SOCIJALNOPRAVNI POLOŽAJ OSOBA U TERMINALNOJ FAZI BOLESTI
S
mrt u današnjem društvu lako postaje
tabu-tema. O njoj se ne želi ni razmišljati, ni
govoriti - o umiranju još manje. Većina bi ljudi
na pitanje o načinu na koji bi „željeli“ umrijeti
odgovorila: u snu – bez boli i patnje. Međutim,
na smrt se, kao ni na život, ne može utjecati,
odnosno ne bi trebalo utjecati.
Danas ljudi umiru sami u bolnicama, među
strancima ili aparatima, daleko od onih s kojima
su proveli čitav život. Ta danas sve prisutnija
situacija podsjeća na razdoblje srednjeg vijeka
i odnose prema duševnim bolesnicima, koje
su smještali u udaljene institucije, napuštene
dvorce, što dalje od tzv. normalnog svijeta,
52
koji se plašio susreta s duševnim bolesnicima
iz brojnih razloga, a najveći su bili strah i
bespomoćnost. Čini mi se da se danas ponavlja
ta situacija u odnosu na umiranje i smrt..Malo je
onih koji znaju da postoje moderne zdravstvene
ustanove koje pružaju pomoć ljudima na
kraju ovozemaljskog života, odnosno ljudima
oboljelima od neizlječivih smrtonosnih bolesti.
Te su ustanove hospiciji u kojima se posebnim
pristupom, palijativnom skrbi, bolesnicima
suočenim s takvom bolešću i njihovim
obiteljima unapređuje kvaliteta života.
Govorimo li o palijativnoj skrbi i hospicijskom
pokretu, zahvalno je opisati osnovne definicije
te pojasniti osnovne ciljeve skrbi koja se provodi
u hospicijima palijativne skrbi. Obuhvaća tri
područja: smirivanje simptoma, psihosocijalnu
podršku štićenicima i njihovim njegovateljima te
etičke probleme vezane uz kraj života. Hospicij
je moderna zdravstvena ustanova s nizom
sustava pružanja pomoći ljudima na kraju
života, a njihovim obiteljima (njegovateljima)
čak i nakon smrti, u žalovanju. Pojam „hospicij“
upotrebljava se danas u najširem smislu za
određeno shvaćanje medicinske, njegovateljske
i duhovne skrbi, tj. određeni stav prema smrti i
skrbi za umirućeg. Palijativna skrb definira se,
pak, kao „... medicinsko umijeće u optimalnoj
stručnoj primjeni lijekova, kako bi se uklonila
ili ublažila bol, jednostavno kako bi se unaprijedila kvaliteta života. Plod udruženog umijeća
medicinske palijativne njege i hospicijske
ljudske pažnje rađa cjelovitom ljudskom brigom
i ljubavlju prema teškom bolesniku te prema
umirućem. To je ostvarivanje kulture života na
tom području. Čovjek živi i dok umire.“. Glavno
središte interesa palijativne medicine je skrb za
terminalno oboljele bolesnike, dakle bolesnike u
završnom stadiju bolesti, gdje klasična, kurativna medicina svojim dijagnostičko-terapeutskim,
kao i znanstveno-tehnološkim pristupom više
ne može vratiti bolesnika u stanje zdravlja,
odnosno odsustva bolesti. Sprječavanje bolesti
svakako je prioritet, gdje god je to moguće, a ako
se bolest u čovjeka razvije, moramo je nastojati
iskorijeniti ili bar odgoditi njezinu progresiju.
Paralelno s time, potrebno je uložiti napore
kako bismo bolesnima pružili optimalnu razinu
kontrole boli i drugih simptoma, uz psihološku,
emocionalnu i duhovnu potporu.
Kada govorimo o teško oboljelim, neizlječivim
osobama, u prvom redu mislimo na onkološke
bolesnike. Onkološka je bolest teški teret
bolesniku i njegovoj obitelji u trenutku
postavljanja dijagnoze, ali i tijekom liječenja.
No, jednako teške mogu biti i druge neizlječive
bolesti koje ograničavaju normalne aktivnosti
bolesnika, smanjuju njegovu radnu sposobnost,
onemogućuju životne radosti te zahtijevaju
sudjelovanje cijele obitelji u liječenju, odnosno
svakodnevnim aktivnostima bolesnika.
Odnos liječnika prema takvim bolesnicima je
poseban, a poteškoće su veće negoli kod drugih
postupaka u kliničkoj medicini. Zdravstvenu
skrb neizlječivih bolesnika provode liječnici
koji dijagnosticiraju i liječe takve bolesti –
internisti, citolozi, patolozi, radiolozi, kirurzi,
hematolozi, onkolozi, radioterapeuti, a potrebni
su i psihoterapeuti i dušobrižnici. Njihov
je zajednički cilj i zadaća boljitak pacijenta
primjenom najučinkovitijih dijagnostičkih i terapijskih metoda. Svi oni trebaju čuvati ljudsko
dostojanstvo pacijenta jer je on egzistencijalno
ugrožen, a psihički i emocionalno promijenjen.
Pri svemu tome terapeut treba voditi računa
i o obitelji bolesnika na koju utječe teret teške
bolesti. Temeljni principi učinkovite komunikacije s teškim bolesnicima zasnivaju se na
pristupu ili filozofiji prema kojoj je bolesnik u
središtu pozornosti (tzv. patient-contered care).
Takva komunikacija ima uzima u razmatranje
bolesnikove potrebe, perspektive i individualna
iskustva, daje mu mogućnost sudjelovanja u
liječenju, odnosno terapijama te poboljšava
odnos bolesnika i liječnika. Bolesnika ne
možemo liječiti bez njegova pristanka, a on
pak pristanak može dati samo ako je upoznat s
dijagnozom i načinom liječenja. Prema Europskoj deklaraciji o unapređenju prava pacijenata
(Amsterdam, 1994.), bolesnici imaju pravo biti
potpuno obaviješteni o svom zdravstvenom
stanju, ali također preduvjet za bilo kakav
medicinski postupak jest pristanak bolesnika
koji je o postupku potpuno obaviješten.
Što se tiče situacije u Hrvatskoj, za ovaj vid
zdravstvene skrbi još uvijek u nas nema
dovoljno sluha. I sam pojam „palijativne skrbi“
ušao je prvi put u hrvatski zakon relativno
kasno, tek 2003. godine. U našoj zemlji svake
godine oko 15 tisuća osoba ili oko 30% bolesnika kojima medicina više ne može pomoći
umire izvan bolnice, često u neprimjerenim
uvjetima i bez odgovarajuće potpore. Stručnjaci
ističu kako u bolnicama u velikim gradovima
u pravilu umiru mlađe osobe, najčešće zbog
zloćudnih oboljenja, dok kod kuće umiru stariji
ljudi nakon dugotrajnih kroničnih bolesti, koji
nemaju gdje biti smješteni jer u Hrvatskoj ne
postoji organizirana palijativna skrb. Posebno
mjesto ima palijativna skrb za umiruću djecu,
a procjenjuje se da potrebu za psihosocijalnom
potporom radi ublažavanja boli ima godišnje
više od 600 obitelji s bolesnom djecom. Može
se ustvrditi da je u Hrvatskoj institucionalna
palijativna skrb doslovce u povojima. Nema
ni jedne specijalizirane ustanove takve vrste.
Domovi za umirovljenike praktično su
preimenovani u Domove za starije i nemoćne
osobe, pošto se u međuvremenu profil njihovih
štićenika promijenio pa je stoga danas u Hrvatskoj, umjesto relativno zdravih starijih osoba,
u domovima za starije i nemoćne smješteno
70% osoba o kojima treba stalno brinuti.
Tamo pak neizlječivo bolesni nemaju potpuno
odgovarajuću njegu jer domovi ne zapošljavaju
svoje liječnike, a ni osoblje nije u potpunosti
educirano kako se u takvim situacijama nositi,
ni sa bolesnikom, ni s rodbinom.Vlada RH
najavila je prije četiri godine da će se pobrinuti
za to da se palijativna skrb uključi u zdravstveni
sustav, međutim do realizacije nije došlo.
Bolesnici i njihove obitelji mogu se pouzdati
jedino u dobrovoljni rad pojedinaca.
Palijativna skrb u Hrvatskoj zamišljena je kao
mreža palijativnih centara koji bi bili osnovani
kao posebni bolnički odjeli, na razini obiteljske
zaštite te putem osnivanja hospicija za umiruće
izvan bolnica. S obzirom da postojeći zakon
koji palijativnu skrb definira samo na primarnoj razini, a ne predviđa i osnivanje takvih
odjela u bolnicama, dok su istodobno potrebe
za palijativnom skrbi velike, aktivnostima na
provođenju skrbi za neizlječive bolesnike počeli
su se u nas baviti volonteri, a unazad nekoliko
godina osnovano je i nekoliko organizacija.
Godine 1994. osnovano je Hrvatsko društvo
za hospicij/palijativnu skrb, kao dio Hrvatskog
liječničkog zbora. Osnovala ga je prof. Anica
Jušić, profesor neurologije u mirovini, uz
pomoć nekolicine dobrovoljaca, entuzijasta. Time je zapravo pokrenut organizirani
hospicijski pokret u Hrvatskoj. Tijekom 1997.
i 1999. godine osnovane su dvije humanitarne
organizacije temeljene na volonterima, prva
Udruga prijatelja nade, s djelatnošću na
razini grada Zagreba, a zatim Hrvatska udruga
prijatelja hospicija, koja djeluje na razini države.
Treba svakako spomenuti udrugu pod nazivom
Hrvatsko društvo za palijativnu skrb koja je
posljednjih godina uistinu postigla mnogo na
planu konkretnih aktivnosti oko osnivanja
institucija za palijativnu skrb u Hrvatskoj.
Zahvaljujući višegodišnjem predanom radu na
promoviranju palijativne skrbi predsjednice
toga društva dr. Marijane Braš, psihijatrice,
osnovan je ove godine u zgradi KBC-a Zagreb
Centar za palijativnu medicinu, medicinsku
etiku i komunikacijske vještine, kao prvi centar
u Hrvatskoj kojemu je isključivi cilj skrb o
neizlječivim i umirućim bolesnicima.
Prema tvrdnjama dr. Marijane Braš predsjednice Hrvatskog društva za palijativnu skrb,
palijativna medicina došla je do tog stadija
razvoja da se u 99,9 % slučajeva bol može
zauzdati i kod najtežih bolesti kao što je, primjerice, rak. Međutim, za to su potrebne klinike,
odjeli i ambulante s medicinskim timovima za
takvu skrb, koji znaju uklanjati bol i sve tegobe.
Velik napredak predstavlja inicijativa za otvaranje spomenute prve ustanove za palijativnu
medicinu u nas što omogućuje izmjena Zakona
o zdravstvenoj zaštiti prema kojoj je dopušteno
uz ustanovu otvoriti i stacionar za najteže,
neizlječive bolesnike.
Svjedoci smo stalnog povećanja broja teško i
neizlječivo oboljelih. Pred svakim čovjekom
stoji potencijalna opasnost da može oboljeti
od neizlječivih bolesti, kao što su, primjerice,
maligna oboljenja, moždani udar s trajnom
uzetošću i sl. Iako je suvremena medicina
dostigla vrhunske rezultate napretka, nažalost,
protiv nekih bolesti kurativa je nemoćna.
Liječenje traje dok daje određene rezultate,
no, kada ti rezultati počinju izostajati nastupa
surova realnost – nastupa terminalna faza
neizlječive bolesti, koja, unatoč postupcima i
medikamentima za ublažavanje boli, vrlo često
donosi velike patnje i bolesniku i njegovoj
obitelji. Mnoge zemlje u svijetu znatno su
napredovale u organizaciji palijativne skrbi za
neizlječive bolesnike. U tom pogledu Hrvatska
nije među vodećim zemljama, no, posljednjih
se godina uočavaju dobri pomaci, kako na
području zakonske regulative, tj. nastojanja
da se palijativna skrb integrira u cjelokupni
sustav zdravstvene zaštite, tako i na planu
konkretnih aktivnosti, tj. zalaganju sve većeg
broja liječnika, drugog medicinskog osoblja,
psihijatara, itd., ali i brojnih građana laika
koji svojim volonterskim radom nastoje dati
svoj doprinos ovoj nadasve humanističkoj
aktivnosti. U tom kontekstu bit će zanimljivo
citirati jednu mladu osobu koja je velik dio
svoga vremena posvetila dobrovoljnom radu
u palijativnoj skrbi. Kad klasična medicina
kaže: „Ništa se više ne može učiniti“, palijativna
medicina dolazi sa stavom: „Mnogo se toga
još može učiniti“. Može se poboljšati kvaliteta
života do smrti i onome koji je na odlasku i
onima koji se nalaze uz njega i koji sudjeluju u
ispraćaju, samo treba znati i htjeti. Svako živo
biće koje se rodi mora i umrijeti. Međutim, bol
i patnja se mogu ublažiti ako postoji osjetljivost
društva za patnju drugog člana društvene
zajednice i ako postoje grupe koje mogu po
svojoj izobrazbi i organizaciji patnju spriječiti
i patnju liječiti. Pokušajmo zajedno poduzeti
nešto kako bi se palijativna skrb uvela u naš
zdravstveni sustav.
Sena Mehić
53
Nisam li ti zapovjedio: Odvaži se i budi hrabar?
Duhos je i zbog Tebe
Zajednica Duhos i Sveučilišni kapelan te
pozivaju na druženja i raznovrsne aktivnosti
Hej, studente/studentice! Kako provodiš svoje
dane osim na faksu, učeći, rješavajući zadaće
i pripremajući seminare? Što ti ostaje kada su
kave s prijateljima popijene, izlasci nisu baš
toliko zanimljivi, televizija ne ispunjava, a na
fejsu stvarno nema ništa... ?
Gdje si ti? Kako si? Jesi li pronašao/pronašla
smisao za koji živiš i radiš?
Zajednica studenata Duhos okuplja sve više
studenata i djeluje kroz sve više aktivnosti!
Zato pozivamo i TEBE, tvoje sposobnosti i
ideje, da se kreativno, stvaralački i duhovno
ostvariš djelujući za jedan pozitivan cilj...
Organiziramo:
- DUHOVNE SADRŽAJE: svete mise svaki dan
(pon-pet) u Snježnoj Gospi u Donjem Gradu,
od 19:30h, klanjanja utorkom od 20:00h
- molitvena zajednica ČISTO SRCE u novom
studentskom domu srijedom od 20:30h
- duhovne obnove i seminari - najave pravovremeno na našim web stranicama
- ZNANSTVENE TRIBINE – na Ekonomskom
i Filozofskom fakultetu
- VOLONTIRANJE: česte volonterske akcije
- EDUKATIVNO: jezična škola, tečajevi stranih
jezika, tečajevi gitare i tambure; uskoro počinje
novi turnus svih sadržaja
Detalji o svemu na www.duhos.com!
Prati nas i na Facebook profilu DUHOS
OSIJEK!
p. Arkadiusz Krasicki, CSSp
Značaj molitve prije ispita
Koliki je značaj molitve prije ispita, ali i općenito u životu studenta te samog čovjeka? Kompleksno pitanje, no, kako bismo
dobili približan odgovor na isto, odlučio sam provesti jedno malo
istraživanje među studentima našeg Fakulteta i vidjeti kakav
je njihov stav prema molitvi te mole li se redovite ili pomoć
Svevišnjega traže samo kad „zagusti“.
Za potrebe ankete postavio sam sljedeća pitanja:
Jesi li se molio/la prije ispita?
Koliko puta dnevno?
Kakav je bio uspjeh kada si se molio/la?
Kakav je bio uspjeh kada se nisi molio/la?
Studenti su rado odgovorili na postavljena pitanja, a iz dobivenih
odgovora moglo se zaključiti da se studenti često mole, tj. prilično
se uzdaju u Božju pomoć. Obično to bude jedanput dnevno ili
svako veče prije spavanja, a s molitvom imaju svakako samo pozitivna iskustva budući da molitva prije svega jača ljude. Studenti
se obično mole kako bi dobili priliku i volju za učenje, lagano
usvajanje gradiva, priliku izlaska na ispit te, na posljetku, za dobra
pitanja i ono najvažnije - prolaz. Ako se pak ne bi molili, osjećali
bi se manje sigurnima, bojali bi se ishoda na ispitu i sl.
No, unatoč tome što molitva jača studente u njihovoj volji i
ustrajnosti, isto tako valja napomenuti da nije sve samo u molitvi,
s obzirom da ipak puno toga ovisi i o nama samima. Prije svega
mislim da, kao pravi studenti, moramo sjesti, dobro „zagrijati
stolicu“ i naučiti kako bi položili ispit. Nije ni to, naravno, lagano,
ali se uvijek može i treba obraćati Bogu te tražiti njegovu pomoć
i jednostavno mu kazati: „Bože, pomozi mi, smiluj mi se da lakše
savladam gradivo!“. I Bog će ti sigurno pomoći.
Bog je uvijek s nama, on nas čuje i vidi pa se nemojte bojati da
vaša molitva neće biti uslišana. Isto tako, kada dobijemo od Boga
ono što tražimo, nikada ne bismo smjeli zaboraviti zahvaliti se
Bogu. Dovoljno je jednostavno reći: „Bože, hvala ti!“. I za kraj
želim vam, drage kolegice i kolege, puno sreće i uspjeha na ispitima, a prije svega zdravlja i snage te da vrlo brzo ispunite kućice u
indeksu dobrim ocjenama, uz Božju pomoć naravno!
Robert Kozić
54
SLOBODNO VRIJEME STUDENATA
Vremena nikad nemamo, pogotovo kada je riječ o učenju, rokovi
uvijek dođu prebrzo, a ono malo slobodnog vremena što nama studentima ostane, uvijek je premalo za sve što smo naumili. Mislim
da bi se svi složili da bi ponekad bilo divno imati vremenski stroj,
da nas vrati malo ranije, ali eto, što je tu je, vrijeme je novac, leti
nepovratno, samo o nama ovisi kako ćemo ga iskoristiti.
Iako su na prvo pojmovi studiranje i slobodno vrijeme sasvim nespojivi, ipak uz dobru
organizaciju, volju i želju za sve postoji načina. Mislim da je motivirajuće znati da nakon
napornog radnog dana, slijede sati u kojima ćemo se potpuno opustiti i raditi nešto što uistinu
volimo. Hobija je kao i ljudi nebrojeno mnogo, sto ljudi isto toliko i ćudi, ali ipak postoje neki
hobiji koji se stalno ponavljaju. Glazba je nešto što je svima manje-više hobi, ipak postoje ljudi
koji se glazbom aktivno bave. Teretana i razni treninzi su dobar primjer spajanja ugodnoga s
korisnim, u zdravom tijelu zdrav je duh složit će se sve sportski orijentirane kolege. Nekome
su putovanja strast, pa svaki slobodan trenutak, a i svaku kunu, potroše na neku bližu ili dalju
destinaciju. Učenje stranih jezika također može biti hobi, puno je naših kolega koji uče neki
strani jezik i uživaju u tome. Slikanje, fotografija, izrada nakita, novinarstvo… sve su to neke
od aktivnosti kojima popunjavamo svoje slobodno vrijeme. Ipak, najveći broj studenata pod
slobodnim vremenom podrazumijeva ljenčarenje i uživanje u omiljenom naslonjaču. Postoji
i puno kolega kojima je glavni i jednini hobi, planiranje izlazaka. Uživaju na kavama čekajući
četvrtak, petak i subotu.
Puno je načina kako iskoristiti koji sat slobodnog vremena, a na nama je samo da odaberemo
ono u čemu se najviše pronalazimo i ono što nam najviše odgovara. Kako iz hobija uglavnom ne
slijedi nikakav ekonomska dobit, njegova osnova je prije svega zadovoljstvo pojedinca. Mladi na
taj način upoznaju istomišljenike koje zanimaju iste stvari, postaju kolege pa i prijatelji. Još jedna
prednost hobija je ta što pomaže u rješavanju stresa. Mozak se okupira nečime što nas zanima
i tako zaboravi svakodnevne probleme, možda su hobiji bijeg iz stvarnosti, ali nakon napornog
dana, dobro dođe.
Pri odabiru hobija, moramo uzeti u obzir nekoliko čimbenika. Prije svega to mora biti naš
odabir, moramo kao aktivnost za slobodno vrijeme odabrati nešto što zanima nas same, a ne biti
pod utjecajem prijatelja, poznanika i slično. Nadalje, hobi mora biti pristupačan, ili bi bar trebao
biti, ne treba nam previše novca da bi uživali u slobodnom vremenu, a kad se uzme u obzir da je i
recesijska godina, to je važna činjenica. Ako ni sami ne znate kako kvalitetno potrošiti slobodno
vrijeme, istražite mogućnosti.
Uživanje pa i nekoliko sati na tjedan u onome što stvarno volim, napuni nam baterije i spremni
smo za izazove svakodnevnog života.
Antonija Rihter
55
V
Mala komparativna analiza iz studentskog rakursa
Vox populi
1. Jeste li zadovoljni načinom na
koji je Bolonja sprovedena na
vašem fakultetu? ( primjerice,
omjer profesora i studenata,
prolaznost na ispitima, kvaliteta
predavača i njihova susretljivost,
očekivanja spram profesora)
2. Kakve zanimljive projekte ste do
sada imali na svom fakultetu i u
kakvima bi sami voljeli sudjelovati
(npr. sudska praksa, simulirana
suđenja, debate, tribine, pravne
škole, institucionalni posjeti)?
Iva Marjanović, Rijeka
1. Načinom na koji je Bolonja sprovedena na Pravnom fakultetu Rijeka
(PFR) nisam nikako zadovoljna, a smatram da takvo mišljenje dijeli
više od 50% studenata moje godine. Naime, PFR je u dvije godine mog
studiranja izmijenio Pravilnik o studiranju nekoliko puta, čime se nije
pridržavao toga da se studij upisan na jedan način, tako mora i završiti.
Premda su na inicijativu studenata pokretane razne peticije i zamolbe,
nitko se na to nije previše obazirao... Što se tiče omjera profesora i
studenata, tu nema nikakvih pritužbi jer se broj studenata svake godine
smanjuje tako da je i profesorima lakše raditi s manjom grupom studenata, a time se i kvaliteta nastave znatno poboljšava. Uglavnom,smatram
da je Bolonjski sustav SMRT OBRAZOVANJU, kako na PFR-u, tako i na
drugim fakultetima.
2. Zanimljivih projekata na PFR-u je bilo dosta, od simuliranih suđenja
u sklopu određenih predmeta, preko debata do institucionalnih posjeta
Općinskom i Županijskom sudu u Rijeci i sl. Kvalitetno smo izvješteni o
svim događanjima i aktivnostima koje organizira PFR pa tako i o onima
na koje je PFR pozvan -omogućene su slobodne prijave svim studentima (što ovisi o njima i njihovoj zainteresiranosti). Takvih aktivnosti ne
nedostaje, ali ni višak ne bi štetio. :)
3. Najveći izazov studentskog života definitivno je učenje, a zatim i prikupljanje i “zadržavanje” tog znanja kako bi ga nakon završenog školovanja
barem donekle znali primijeniti,a zatim i proširiti. Učenje, utvrđivanje
stavova te priprema za budućnost kakvu izaberemo izazovi su svakog
studenta. Zadovoljstva u studentskom životu uvijek ima puno, naravno
od društva,poslova do izlazaka. Toga nikad ne nedostaje. :)
4. Nisam dovoljno upoznata sa situacijama na drugim Pravnim fakultetima u RH da bih na ovo pitanje odgovorila. Jedina,ali velika zamjerka
PFR-u je, kao što sam već navela, loša organizacija i KATASTROFALNO
provođenje Bolonje!
Marina Osmančević, Split
1. Apsolutno ne i smatram da se Bologna ne može kvalitetno provesti
obzirom na broj studenata i broj profesora. Mislim da se sa mnom slažu
svi studenti pa i većina profesora. Velik broj njih su nam to do sada bar
jednom naglasili. Svake godine se upisuje oko 400 studenata na fakultet te
su takve male "radionice" kakve predviđa Bolonja apsolutno neprovedive.
Kod nas predavanja nisu obvezna, već samo dolasci na vježbe (koje su
eto ipak podijeljene na manje grupe ). Na prolaznost kod ispita se ne bih
56
3. Što smatrate najvećim izazovom,
a što najvećim zadovoljstvom u
svom studentskom životu? (samostalan život bez roditelja, studentski poslovi, održavanje prosjeka na
faksu, studentski izlasci ili nešto
drugo)
4. Ima li nešto zbog čega mislite da
je vaš pravni fakultet bolji, posebniji, odnosno po čemu se razlikuje od ostalih hrvatskih pravnih
fakulteta? (I obrnuto,po čemu je
lošiji ili u čemu vas zakida?)
previše osvrtala, to sve zavisi o zahtjevnosti svakog pojedinog profesora,
a još više o pripremljenosti studenta za ispit. Predavači su kvalitetni i
uglavnom pristupačni.
2. Što se tiče projekata na fakultetu, ima ih nekoliko. Na fakultetu djeluje
nekoliko studentskih udruga, među kojima i Debatni klub te ELSA.
Imamo i mogućnost sudjelovanja u Erasmus programu. Sada smo, na
drugoj godini, u sklopu predmeta Građansko pravo 1 imali organizirane
posjete katastru i suđenjima. Na kaznenom procesnom pravu na 3.godini
nas očekuje simulacija suđenja. Imali smo nekoliko pravnih skupova,
npr. predavanja o zatvorskom sustavu u Hrvatskoj, simpozij o ustavnim
promjenama RH na kojem je također prisustvovala premijerka Kosor i
drugi visoki dužnosnici. Nadalje, naši studenti sudjelovali su na raspravi
sa skupinom polaznika Royal College of Defence Studies (London) gdje su
iznosili svoja stajališta o postupku pristupanja Hrvatske Europskoj uniji,
načinu kako RH rukovodi samim procesom, te o članstvu RH u NATOu te gospodarskim problemima RH - te su tamo dobili velike pohvale.
Sigurna sam da na fakultetu postoji još toga, no, kako sam dosad završila
tek drugu godinu fakulteta, još nisam imala priliku upoznati se s nekim
drugim projektima.
3. Najveći izazov su, naravno, ispiti i sam podvig da od svog fakulteta za
svoje obrazovanje izvučete najviše što možete. Ne bih sad mogla nabrojiti
neke veće blagodati vezane za studiranje pošto studiram u svom gradu i
živim sa svojom obitelji pa ne znam kako je živjeti samostalno. No, u ime
svojih kolega, koji imaju tu priliku, mogu reći da su više nego zadovoljni
slobodom koja im je pružena. Super je što kao studenti imamo neke
pogodnosti vezane za X-icu (jeftiniji prijevoz, vlakovi, popusti u nekim
dućanima) pored redovnih beneficija same X-ice. No, smatram da bi
se oko toga moglo još mnogo toga učiniti te da bi se svi gradovi trebali
ugledati na Zagreb i osigurati studentima što više beneficija. I dakako,
smatram da bi školarine trebale biti što niže, štoviše uopće ne bi trebale
postojati za sve studente.
4. Mislim da nas odlikuje jako velika kolegijalnost i povezanost među
studentima, u usporedbi sa onim sto sam čula za ostale fakultete. Profesori
su uglavnom jako pristupačni. Na ostale fakultete sam ljubomorna zbog
velikog broja kolokvija pa čak i ispravaka kolokvija, itd. To je kod nas
još uglavnom svedeno jedino na veliku želju. Također, našem fakultetu
zamjeram lošu raspodjelu ECTS bodova po predmetu, što su, kako vidim,
napokon počeli ispravljati sa generacijama nakon naše. Ipak nije humano
da dva predmeta na godini nose svaki po 16 bodova ili 3 predmeta na
godini po 13 bodova svaki.. Drugačija raspodjela bodova će napokon studentima dati priliku da se bore i za svoje prosjeke, a ne samo za ostvarenje
dovoljnog broja ECTS bodova.
Tihana Džepina, Zagreb
Igor Šklebek, Osijek
1. Bolonja na našem fakultetu nije sprovedena, nemamo mogućnosti
izlazaka na kolokvije, osim iz predmeta iz kojih imamo seminar pa na
kolokvije možemo iz razloga da zadovoljimo seminarsku obvezu. Previše
se studenata upisuje pa je odnos profesora i studenata loš, iz razloga što
se profesor ne može svakome dovoljno posvetiti niti kvalitetno održati
nastavu.
Nemamo adekvatne uvjete za predavanja, baš iz gore navedenih razloga.
Prolaznost je na većini ispita manja od 40%. Predavači su kvalitetni,
renomirani stručnjaci iz svojih područja, osobe iz visokog društva. Unatoč
njihovoj stručnosti i nastojanju da prenesu što više znanja na studente,
teško provode predavanja, seminare jer u praksi jedan profesor predaje
grupama od 50, 60 – 100 studenata. Suma sumarum, trebalo bi uvesti
kolokvije za sve, smanjiti broj upisanih, te uvesti više rokova....
1. Ne, nisam zadovoljan načinom na koji je Bolonja sprovedena na mom
fakultetu. Smatram da ljudi koji su zaduženi za sprovedbu istoga, ni sami
ne znaju što točno znači studirati prema Bolonji pa svojim pokušajima
da ju provedu kako uistinu treba, često idu na štetu studenata. Omjer
profesora i studenata nikako nije u skladu s Bolonjom. Previše je studenata, a premalo profesora - činjenica. No, u tom slučaju, smatram da ni
profesori ni studenti ne mogu ništa učiniti. U čemu je problem, ne znam.
Možda nedovoljno visoko obrazovanog kadra koji bi popunio ta mjesta,
nedovoljno sredstava u proračunu fakulteta za plaćanje novih djelatnika
ili previsoki uvjeti zaposlenja... O prolaznosti na ispitima mogao bih
napisati knjigu! Ukratko, preniska. Iako je činjenica da većina studenata
ne uči kako bi trebala (i sam sam jedan od njih), ipak smatram da bi
određeni profesori trebali spustiti kriterije, jer kod njih ni znanje ne znači
uvijek prolaz. Kvaliteta predavača? E, sad! Ima ih iznimno kvalitetnih,
srednje i, po mom mišljenju, nezainteresiranih za predavanja, da tako
kažem.
2. Na našem fakultetu se često održavaju razne debate, tribine, dolaze nam
strani predavači te postoje razne udruge u koje se studenti mogu uključiti.
Odaziv na takva događanja nije baš velik te mislim da bi se trebalo studente bolje informirati i motivirati da prisustvuju takvim događanjima.
Omogućene su nam razne ljetne škole, razmjene studenata, volontiranje u
Saboru, odlazak na dvotjednu sudsku praksu u sklopu seminara, odlazak
na studijska putovanja, posjet drugim pravnim fakultetima u Europskoj
uniji itd. Omogućena nam je i praksa kod javnih bilježnika, odvjetnika,
praksa u pravnim službama d.d.-a i d.o.o.-a,. Međutim, ponuđena praksa
ne zadovoljava broj zainteresiranih studenta te se opet javlja problem
previše upisanih.
3. Živim i studiram u Zagrebu te mislim da smo mi studenti, koji
studiramo u istom gradu u kojem živimo, zakinuti za studentski život
koji ima student iz drugog grada. Prvenstveno tu mislim na odvojenost
od roditelja, brže osamostaljivanje, odrastanje. Puno brže se krene živjeti
svoj život. Svoju samostalnost, odrastanje stekla sam zapošljavanjem,
financiram sama sebi fakultet, knjige, skripte, izlaske... Najveći izazov i
zadovoljstvo mi predstavlja položen ispit jer znam da je to stepenica bliže
mojoj diplomi, jer znam koliko sam sebe dala u ispit, koliko sam truda
uložila.
4. Svaki fakultet je na svoj način bolji, posebniji, teži... Na Pravnom
fakultetu u Zagrebu predaju veoma stručni ljudi, predavao je sadašnji
Predsjednik RH, predaje Jasna Omejec, predsjednica Ustavnog suda,
ustavni sudac prof. Krapac, prof. Ivan Šimonović ( trenutno najviše
pozicionirani djelatnik UN-a iz RH i uopće iz ovog dijela Europe) itd.
Predaju nam i redoviti profesori koji su autori udžbenika kojima se služe
i ostali pravni fakulteti u RH, redovito nam gostuju predavači (svake
godine), predsjednik Vrhovnog suda, renomirani zagrebački odvjetnici....
Popis današnjih visokih dužnosnika, kako u politici, tako i u pravosuđu
su diplomirani pravnici baš s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Nadalje, naš
fakultet se ponosi mnogim uspjesima na međunarodnim natjecanjima
gdje su sudjelovala i najprestižnija svjetska sveučilišta kao što su Oxford,
Harvard, Yale, a nerijetko su naši studenti na istima i pobjeđivali. Također,
naši profesori su često gosti predavači na gore navedenim sveučilištima.
Loša strana fakulteta je loša prolaznost na ispitima, prosjek studiranja za
stari program (koji inače traje 4 godine) preko 7 godina. Veliki problem su
neadekvatne predavaonice i dvorane te ogroman broj studenata na mali
broj stručnog kadra. I prolaznost i susretljivost profesora prema studentima se može ispraviti jačom interakcijom profesora i studenata, a studij bi
se olakšao uvođenjem kolokvija i više rokova. Sve je to izvedivo, međutim,
trebalo bi svakako rezati broj upisanih i na taj način stvoriti još jaču, užu
pravničku elitu Republike Hrvatske.
2. Projekata ima za one koji su voljni u njih se uključiti. Osobno nisam
među takvima. No, svatko koga zanima i onaj praktični dio izuzev silnog
teoretiziranja na fakultetu i, naravno, ima volje i dodatnog vremena za
takvo što, ima priliku sudjelovati u radu neke od studentskih udruga
koje djeluju na našem fakultetu, kao što su sportska udruga PRAVOS,
osječki ogranak ELSE i časopis studenata našeg fakulteta LEGOS. Tu se,
izuzev simuliranog suđenja i simuliranog parlamenta, različitih tribina
(poput primjerice one o Europskom sudu za ljudska prava te tribine na
kojoj je gostovala Florence Hartmann), projekta EUNICOP sa kolegama iz Mađarske, institucionalnih posjeta (primjerice Županijskom i
Prekršajnom sudu, kaznionici u Požegi, Ustavnom i Vrhovnom sudu te
Predsjedniku RH) itd., nađe i pokoji party te studentsko putovanje ili
pravna škola.
3. Najveći izazov mi je što bolje i što prije riješiti predmete na fakultetu.
No, također smatram velikim izazovom samostalan život. Iako nemam
problema s time (bio sam samostalan i dok sam živio s roditeljima),
vjerujem da ima mnogo studenata kojima je to problem. Ipak treba voditi
računa o svakodnevnoj prehrani, raspolaganju "proračuna" koji odobre roditelji, obavezama na fakultetu i sl. - sve samostalno. Održavanje
prosjeka je izazov onima kojima je stalo do toga. Studentski izlasci su
definitivno jedno od najvećih zadovoljstava u studentskom životu...a tu
bih još dodao i onaj osjećaj sreće (i eventualnog ponosa) kada zasluženo
položiš ispit (po mogućnosti sa što boljom ocjenom)...eh, to je divno!
Studentskih poslova ima, međutim, većinom se traže studentice pa tu
vidim mali problem.
4. Po čemu je moj pravni fakultet bolji, posebniji, po čemu se razlikuje od
ostalih hrvatskih pravnih fakulteta? Hm...prvenstveno po činjenici da JA
ovdje studiram. :D No, šalu na stranu... Iskreno, nisam siguran da se uvelike razlikujemo od ostalih fakulteta. Možda u broju izvanrednih ispitnih
rokova, obujmu predmeta ili susretljivosti/nesusretljivosti profesora i
asistenata... Stvarno ne znam.
Anketiranje provela: Matea Miloloža
57
Sport
Ok, od sada pa na dalje, neka riječ svakog jutra s kojom
se probudimo i liježemo bude “zabicikliraj”! Osnovna
zadaća i svrha ovog našeg biciklističkog bloga (sajta,
portala, pokreta ili što već jest ili ima postati), popularizacija je biciklizma u svim njegovim pojavnim oblicima.
Za početak tu se okupilo 9 ljudi zaljubljenih u dva točka,
a to su: Boris Matešić - uvijek pozitivan i iskreni zaljubljenik; Mario Ćosić - naša ozbiljnost i organiziranost (na
našu žalost, Mario nam odlazi u Toronto);
Igor Dačić - ekscentrični zaljubljenik, uporan i uvijek
argumentiran; Oto Wilhelm - naša mašta u slovima,
iskreni lektor i zaljubljenik u biciklističku zabavu;
Andrej Mlinarević - web dizajner i pomoć u svim
svađama s kompjuterom; Vedran Marjanović - oko
objektiva našeg postojanja i pravi profesionalac; Matija
Drozdek - miran fantastičan dizajner i snimatelj, zaljubljenik u elegantnost bicikla; Biljana Matoša - jedina
djeva među muškarcima, pleše s biciklom koji čini njen
život.
u prometu, organizirati druženja, izložbe i natječaje,
prezentirati custom izrađene bicikle, projekte obnove te
dijeliti savjete žbicom i pedalom.
Nema veze vozite li bicikl svaki dan, samo u sunčano
nedjeljno jutro ili imate bicikl, ali vam stoji u podrumu
ili ga uopće nemate. Umovi koji su se skupili i zakuhali
ovaj blog te sve njegove ciljeve imaju plan za sve navedene.
Vozači bicikala (i povremeni i stalni) - javite nam se!
Želimo upoznati apsolutno svakog od vas. Čuti ili
pročitati vaša iskustva na dva kotača. Što vas muči,
što vas veseli? Gdje se vozite, kada se vozite? Podijelite
s nama ideje vezane uz bicikl, biciklističke staze, prometne propise, što vam god padne na pamet.
Otvoreni smo za svaku vrstu suradnje (osim ako ste baš
naporni) i cilj nam je stvoriti i širiti skladnu biciklističku
zajednicu. Entuzijastični smo, mladi (bar neki od nas),
motivirani i odlučni da uspijemo.
Igor Dačić
Orijentirali smo se na biciklistički sposobno stanovništvo
Osijeka, grada u kojem živimo i čijim stazama, ulicama i
parkovima bicikliramo. (Hoćemo li se željeti i moći širiti
na druge krajeve, tek se ima vidjeti.) Bavit ćemo se problematikom biciklizma u najširem smislu, žustro zalagati
za poboljšanje i proširenje mreže biciklističkih staza u
gradu i šire. Uz pomoć čitateljstva, identificirat ćemo i
ukazivati na probleme i poteškoće s kojima se biciklisti
svakodnevno susreću u prometu i iste nastojati ukloniti
ili ispraviti Na blogu ćemo nuditi vijesti, intervjue, eseje,
prikaze biciklističkih događaja, edukaciju o ponašanju
ŽELIMO GRAD PUN BICIKALA.
ŽELIMO GRUPNE VOŽNJE.
ŽELIMO DA SE SVI BICIKLISTI
POZDRAVLJAJU NA ULICI.
ZAHTJEVAMO KILOMETRE
NOVIH, SIGURNIH BICIKLISTIČKIH STAZA.
www.bikemyday.com
Kolijevka rukometa
Grad Osijek je kolijevka hrvatskoga rukometa. Hazena (veliki rukomet) je početkom 20. st. najomiljeniji i najrašireniji ženski sport u Češkoj. Osječka židovska mladež,
koja je studirala u Pragu i u drugim gradovima Češke, donijela je u osječki ŽŠK Makabi pravila te nove igre i tako je hazena prenesena u Hrvatsku. Poslije Osijeka
brzo niču klubovi hazene u Vukovaru, Vikovcima, Slatini i drugim gradovima. Prva hazena utakmica odigrana je u Osijeku 10. kolovoza 1920. godine između članica
osječkoga ŽŠK Makabi i vukovarskoga istoimenog kluba.
58
Zaboravljeni Osječani – Viktor Axmann
„Čovjek koji je Osijeku udahnuo dušu...“
Ulice kojima danas prolazimo, kao
i građevine koje u njima nalazimo,
direktno ili indirektno stvorio je i naš
sugrađanin, Viktor Axmann. Čovjek
koji je, inspiriran idejama bečke škole,
smatrao da se planiranje grada ne
smije shvaćati kao običan prometnograđevinski pravac, već da postupak
planiranja mora uzeti u obzir prošlost,
potrebe sadašnjosti i ciljeve budućnosti.
Daniel Haman
V
iktor Axmann, čovjek koji je najviše pridonio početnoj modernizaciji Osijeka u prvoj polovici 20. stoljeća rodio se 29. kolovoza 1878.
godine u uglednoj osječkoj njemačkoj obitelji. U Münchenu je 1900.
godine diplomirao arhitekturu na tamošnjoj Visokoj tehničkoj školi, a po
završetku školovanja u Münchenu odlazi na stručno usavršavanje u Beč,
gdje se upoznaje sa suvremenim urbarhitektonskim strujanjima Josefa
Hoffmana, Otta Wagnera i Camilla Sittea.
Nakon Beča jedno vrijeme radi u Rijeci i Zagrebu, no, 1905. godine vraća
se u rodni Osijek, gdje kao građevinski poduzetnik u njemu radi sve do
1945. godine, gdje u duhu secesije realizira čitav niz značajnih ostvarenja.
Najznačajnije ostvarenje iz tog razdoblja je kino Urania (1912.) za koje
mu je na prvoj međunarodnoj Kino-izložbi u Beču dodijeljena prestižna
nagrada. Nakon Prvog svjetskog rata postupno napušta secesijske oblike
slijedeći suvremena modernistička kretanja. U tom razdoblju Axmann
realizira u Osijeku nekoliko zapaženih ostvarenja poput: Naučnički
dom i Ispostavu ureda za osiguranje radnika (1923.), dva bolnička
paviljona osječke bolnice (1925.), Sokolski dom (1928.), Đački dom
(1929.), palaču Okružnog ureda za osiguranje radnika (u suradnji s D.
Špillerom i J. Kastlom, 1936.) i Dom mirovinske zaklade tvornice žigica
„Drava“(1940.).
"Osijek se u Axmannovo vrijeme
intenzivno mijenjao, izrastajući iz
skromnog gradića u moderni srednjoeuropski grad. U vrijeme plodnog i
nadasve humanog djelovanja Axmann
je bio značajan sudionik onovremenih
događaja u gradu Osijeku. Stručnim
i društvenim radom četrdeset godina
je usmjeravao rast modernog Osijeka.
Pripada generaciji hrvatskih arhitekata
koja je u europskom ozračju utemeljila i
afirmirala hrvatsku secesiju i modernu.
Ostvario je opsežan, kompleksan i
respektabilan urbarhitektonski opus,
uvažavajući poimanje humanog grada, od
pojedinačnih urbanističkih projekata do
uličnih poteza, trgova i parkova. U svojoj
prvoj osječkoj fazi izrađuje urbanistička
rješenja za nove ulice u samom centru,
nove kvartove i parkove" – dr. sc. Viktor
Ambruš u svojoj doktorskoj disertaciji
"Viktor Axmann i izgradnja modernog Osijeka".
Axmannovo rješenje novog gradskog centra, koje je trebalo biti
smješteno na potezu od glavne pošte na zapadu, Tvrđe na istoku, Drave
na sjeveru i sadašnje Vukovarske ulice na jugu, 1909. godine poslužilo je
kao predložak za izradu Regulatorne osnove za grad Osijek 1912. godine.
Inače, Viktor Axmann je u Osijeku projektirao više od trideset stambenih
objekata, sedam javnih i dvadesetak tvorničkih zgrada. Osim u Osijeku,
projektirao je i u Donjem Miholjcu, Virovitici, Bjelovaru, Rumi, Đakovu,
Vukovaru, Vinkovcima i Beogradu. Ubrzo nakon što je 1907. u Osijeku
osnovano Hrvatsko narodno kazalište, pokrenuta je inicijativa za gradnju
nove i reprezentativne kazališne zgrade. Tim povodom su Hrvatsko
kazališno društvo i gradska uprava naručili 1909. od arhitekta Viktora
Axmanna izradu položajnoga nacrta kazališta.
Viktor Axmann također sa bavio i urbanizmom. Nastojao je unijeti
nove moderne težnje prostornog planiranja za uređenje šireg prostora
grada Osijeka. U tom duhu izradio je čitav niz planova. Godine 1906.
radi projekte novih ulica u samom središtu Osijeka. Pod Wagnerovim
utjecajem 1908. radi projekt osječke tržnice i trga. Iste godine sudjeluje
u Beču na VIII. Internacionalnom kongresu arhitekata. Uz Axmanna
iz Hrvatske na kongresu su prisutni i u
predstavnici Kluba hrvatskih arhitekta.
No zanimljivo je da će Axmannu 1906.
biti odbijena molba za članstvo u tom
klubu. Godine 1910. Axmann radi
idejni projekt Sakuntala parka. Uz
arhitekturu i urbanizam Viktor Axmann
se bavio i teoretskim radom. Pisao je o
urbanističkim problemima Osijeka u
Vijestima Hrvatskog društva inžinira i
arhitekta.
Život Viktora Axmanna okončan je
tužno. Iako je 1922. godine slavenizirao
svoje ime i prezime u Vladoje
Aksmanović, ni to mu nije pomoglo
kada ga je tadašnja komunistička vlast,
„ni krivog, ni dužnog“, protjerala 1945.
godine u radni logor u Valpovo gdje je 3.
ožujka 1946. godine i skončao svoj život
od posljedica tifusa. No, iza njega ostao
je njegov rad i njegova djela na čijim
temeljima Osijek i danas počiva.
59
Putopis
Švedska
My Northern Exposure
Kraljevina Švedska graniči s Norveškom
na zapadu, s Finskom na sjeveroistoku, a s
Danskom je spojena na jugozapadu Oresundskim mostom. Ta predivna zemlja s približno
9 milijuna stanovnika na površinu od 449,964
km2 za mnoge predstavlja ”obećanu zemlju”.
Politička, socijalna i kulturna povijest Švedske
tijesno je povezana s ostalim skandinavskim
zemljama. Švedska je ustavna monarhija u kojoj je uloga monarha isključivo ceremonijalna.
Parlament ima 1 dom u koji se zastupnici biraju
na vrijeme od 3 godine, a pravo glasa imaju svi
državljani iznad 18 godina. Bitno je spomenuti
da je Švedska uvela opće pravo glasa za žene
već 1867. godine, a njezin su primjer slijedile i
ostale skandinavske zemlje. Za Švedsku mogu
reći da je zemlja koja daje prilike i ženama,
zemlja gdje su žene izjednačene s muškarcima
jer ipak trebamo biti svjesni činjenice da živimo
u 21. stoljeću. Iako je borba za ravnopravnost
spolova sveprisutna kako u svijetu, tako i u
Hrvatskoj, ne možemo reći da vidimo velike
pomake kao rezultate te borbe, pogotovo ako
se osvrnemo na postotak nezaposlenosti žena,
razlike u plaćama na istim radnim mjestima,
itd. U Švedskoj je, pak, drukčija priča, tamo su
žene dosegnule vrhunac u toj borbi, izborile su
svoje pravo na jednakost i sve to zahvaljujući
liberalnoj orijentaciji tamošnjeg stanovništva.
(Dajem si slobodu savjetovati damama da poslijediplomski upisuju u nekoj od skandinavskih
zemalja). Švedski jezik je srodan danskom,
norveškom, islandskom te isto tako jezicima
na otocima Faeroerne, koji poput engleskog
i njemačkog pripadaju indoeuropskoj obitelji
jezika. Šveđani kao narod nisu religiozni, ali
većina onih koji jesu pripadaju nacionalnoj
Luteranskoj crkvi koja je tijesno povezana s
državom. Ono što želim posebno naglasiti
jest švedski obrazovni sustav. Posebnost je
u koordinaciji srednjoškolskih programa
sa sveučilišnim i profesionalnim nastavnim
planovima. Obvezno školovanje je od 7. do 16.
godine života, a od treće godine školovanja
obvezan je i engleski jezik. Od sedme godine
školovanja učenici usmjeravaju svoje obrazovanje te se odlučuju za fakultativnu nastavu
njemačkog, francuskog, itd. Nakon prestanka
obveznog školovanja moguće je nastaviti
obrazovanje na jednom od 13 sveučilišta, među
kojima je najstarije ono u Uppsali (od 1477.g.).
Još jedna prednost skandinavskog obrazovanja
60
jest „Studiemedel“, program koji studentima
omogućava zajmove, koji im omogućava
stanovanje, hranu i režije na račun države.
Ovim sustavom se nastoji potaknuti mlade
na obrazovanje, ali isto tako omogućiti im to
obrazovanje. Sve te prednosti Švedska koristi
kako bi privukla mlade i pokazala im da bez
znanja nema budućnosti.
Evo, sad kad sam vam rekla ponešto o Švedskoj,
opisat ću malo i vlastite doživljaje. Ovo
ljeto provela sam mjesec dana školujući se u
Švedskoj na jednom od poznatih sveučilišta
u gradiću Lundu koji je još poznat kao
„Studentski grad“. Iako je program bio dosta
intenzivan, obuhvatio je sve bitne aspekte od
jezika, kulture, povijesti, itd. Uz redovitu
nastavu imali smo i predavanja gostujućih
profesora koji su dolazili sa različitih
švedskih fakulteta. Posjetili smo Ales
stenar, koji je nešto poput švedske verzije
engleskoga Stonehengea te Glimmingehus, skandinavsku srednjovjekovnu
tvrđavu, koja danas predstavlja poznati
spomenik antičke kulture. Još jedna
posebnost na samom jugu Švedske je i
Kåseberga, maleni ribarski gradić, gdje se
mogu probati tradicionalna švedska riblja
jela. U Lundu smo posjetili najposebniju
romaničku građevinu u Skandinaviji,
katedralu Domkyrkan koja se ponosi
svojim jedinstvenim izgledom. Ona
je prekrasno svjedočanstvo najstarije
nadbiskupije u nordijskim zemljama.
U njezinoj unutrašnjosti se nalazi
astronomski sat iz 14. stoljeća koji
2 puta dnevno, u 12h i 15h,
oduševljava sve prisutne svojom
izvedbom ”U dulci Jubilo”. Od
muzeja smo posjetili Muzej
skica, prvi takav u svijetu,
koji je utemeljio profesor
Ragnar Josephson smatrajući
da započeto djelo također ima
svoju vrijednost. Danas se taj
muzej ponosi zbirkom od 30 000
djela iz cijeloga svijeta. Drugi muzej
koji smo posjetili je ”Kulturen”, muzej
koji u svojem vlasništvu posjeduje neprocjenjivu zbirku švedskih građevina
iz svih razdoblja od početaka do danas.
Fascinantan je način na koji su prenosili
građevine iz različitih dijelova Švedske
do Lunda koji se nalazi na samom jugu Švedske.
Prenosili bi cijelu građevinu s par metara zemlje ispod nje s posebnim potpornim elementima
koji su spriječavali pucanje materijala prilikom
transporta. Nakon što je otkazan posjet Torupu,
u kojem se nalazi jedan od poznatih dvoraca,
izlet je premješten u Sofiero, jedan od mnogih
dvoraca švedske kraljevske obitelji. Sofiero
se nalazi u Helsingborgu i svojim izgledom
podsjeća na starinsku željezničku postaju, no,
dvorac ovdje i nije toliko bitan koliko je bitna
priroda koja ga okružuje. Sofiero je u svijetu
poznat kao dvorac sa najljepšom okolinom.
Sagrađen je kada je Sofiji, supruzi švedskog
kralja princa Oskara, doktor savjetovao boravak
na jugu Švedske zbog njezinog zdravstvenog
stanja. Unuk Oskara i Sofije, princ Gustaf
Adolf, dobio je od kralja Oskara Sofiero kao
vjenčani poklon. Njegova supruga kraljica
Margareta je obožavala prirodu i cvijeće te
je odlučila iskoristiti prirodu koja okružuje
dvorac. Poznata je njezina Aleja cvijeća, Aleja
ruža, labirinti te Rododendron koji u sebi
sadrži više tisuća biljnih vrsta iz cijeloga svijeta.
Mene osobno je zadivilo kraljevsko nogometno
igralište koje ima pogled na danski kraljevski
dvorac. Također bih htijela spomenuti Malmö,
Göteborg i Stockholm, 3 najveća švedska grada,
koja svakako trebate posjetiti, a nadam se da
će vas oduševiti svojom ljepotom, poviješću i
kulturom jednako kao što su oduševili i mene.
Zrinka Gugić
61
62
Film
Intrigantan film iz 2010. nastao pod
palicom Georgea Hickenloopera, govori
o vjerojatno najpoznatijem lobistu Jacku
Abramoffu kojeg tumači Kevin Spacey.
U filmu je na vrlo dobar način prikazana
nova struktura ljudi – lobisti i kako se
pokreće politički svijet pomoću njih. Film
je pokrenuo ne samo filmske kritičare
nego i političare, otkrivajući stvari za koje
vjerojatno ˝mali˝ ljudi nisu znali.
Nekoliko mjeseci prije prikazivanja ovog
filma prethodio je dokumentarac ˝Casino
Jack and the United States of Money˝ koji
sadržava izvorne snimke , svjedočenja
itd.,ulazeći malo dublje u bit uspona i
padova Jacka Abramoffa.
UPOZORENJE : film nije za idealiste,
mogao bi raspršiti iluzije o divnom svijetu
puno poštenih ljudi koji se bore za dobrobit drugih.
Ivana Kodba
Glumci:
Kevin Spacey, Barry Pepper, Kelly Preston,
Jon Lovitz, Rachelle Lefevre
Redatelj:
George Hickenlooper
Pisac:
Norman Snider
Jezik
Engleski
Snimanje lokacija
Hamilton, Ontario, Kanada
Država:
Kanada
Budžet:
17 milijuna dolara (procijenjeno)
63
Film
INCEPTION
Usudite se sanjati. Ili štoviše, neobavezno snatriti. I uhvatiti u
koštac sa sićušnim, intrigantnim idejama, koje će, poput gljiva
poslije kiše, izniknuti u vašem umu nakon što pogledate ovaj
fascinantan film.
„Početak“ (engl. izvornik glasi „Inception“)
novi je film redatelja Christophera Nolana,
široj publici poznatog po posljednjem filmu
o Batmanu („Vitez tame“), a inače redatelja
„drugačijih“ holivudskih filmova kao što su
„Prestiž“ (2006), „Batman Početak“ (2005),
64
„Insomnia“ (2002) i „Memento“ (2000). Za
ovaj film Nolan je, izuzev režije, napisao i
scenarij, baš kao i za izvrsni „Memento“,
kada je bio nominiran za Oscara za najbolji
scenarij. Uz Christophera Nolana, poznatog
kao „mračnog“ redatelja opsjednutog
detaljima i matematičkom preciznošću u
odnosima elemenata radnje i likova, ali i
odličnog poznavatelja ljudskog društva, te
sjajnu glumačku ekipu (oskarovci Leonardo
DiCaprio, Marion Cotillard, Michael Caine i
dr.), „Početak“ odlikuje i originalan scenarij. O
čemu se zapravo radi?
DiCaprio (alias Dom Cobb) je vješti lopov na
rubu zakona koji uz pomoć svoje jedinstvene
mogućnosti, u stanju dubokog sna u koji su
zapale njegove žrtve, krade različite podatke,
ideje i informacije u svrhu industrijske
špijunaže. On je istovremeno, zbog obiteljske
tragedije koja ga je pogodila, internacionalni
bjegunac s najvećom željom da se ponovno
vrati u domovinu vlastitoj djeci. Tijekom
jednog zadatka prilazi mu korporacijski moćnik
Saito sa vrlo primamljivom ponudom, tražeći
od njega suprotno od uobičajenog – umjesto
krađe podataka, Cobb subjektu mora usaditi
ideju koja će promijeniti svijet, a zauzvrat će mu
biti izbrisan status internacionalnog bjegunca.
Kako bi obavio zadatak, Cobb će okupiti
šaroliki tim kompetentnih ljudi i krenuti u
prilično uzbudljivu, ali ujedno nepredvidljivu
i opasnu pustolovinu u najdubljoj ljudskoj
podsvijesti, pri čemu će dodatnu opasnost
predstavljati pojavljivanje fatalne Mal, Cobbove
preminule supruge, zaključane duboko u
njegovoj podsvijesti.
Ideja o ulaženju u snove kao obliku industrijske
špijunaže nije posve nova - slične ideje dotiču
se i filmovi „Dreamscape“ (1984) i anime
film „Paprika“ (2006). Novost nije ni element
okupljanja neobičnog tima za izvršenje krađe/
određene misije, a koji čini stari koncept u
svim velikim filmovima na temu savršene
pljačke (poput „Oceanovih 11“). U čemu onda
leži posebnost i originalnost filma? „Početak“,
kao što mu govori samo ime u hrvatskom
prijevodu, stvara nešto novo i dosad neviđeno
– složenu pripovjedačku strukturu unutar
fascinantne osnovne koncepcije o kradljivcima
snova koji djeluju unutar ljudske podsvijesti.
Film ide višestruko dalje u razradi problema
snova, nego ijedan do sada te višestruko
šire u samoj radnji, dovoljno široko da
djeluje inventivno, a pritom je mehanizam
funkcioniranja snova upotrijebljen kao osnovni
smisleni temelj filma koji uopće čini cijelu
Prvi film
U svibnju 1896. u gradu se pojavio Geographische Weltpanorame koji je Osječanima 5 mjeseci poslije
prve svjetske kino - predstave braće Lumiere u Parizu, prikazao samo nepomične slike o velikim
svjetskim događajima. Iako, ovo prikazivanje nema veze s pravom kinematografijom, ipak je naličilo
na film s pokretnim slikama, koji se od te godine već prikazivao u Zagrebu.
priču mogućom. Mnoge gledatelje „Početak“
će radnjom podsjetiti na „Matrix“ – još jedan
film o paralelnim svjetovima, filozofskom
poimanju nas samih i svijeta oko nas, skrivenim
zakutcima svijesti i varljivosti sirove ljudske
percepcije. No, „Početak“ se od „Matrixa“
razlikuje po tome što gledanjem istog kao da
radimo na konstrukciji novih svjetova, odnosno
platoa snova, dok u „Matrixu“ postupnom
dekonstrukcijom razotkrivamo stvarnost
skrivenu iza svijeta koji projicira i održava
Matrica zajedno sa svojim agentima.
O složenosti filma govori i činjenica da je
„Početak“ teško svrstati pod jedan filmski žanr.
Naime, njime ujedno dobivate ne samo ono što
je očito na prvi pogled - znanstvenofantastični
film, već i triler, psihološki i postmodernistički
film te akcijski film s dramaturškim
elementima. Tome pridonosi i intrigantna
priča satkana na zanimljivom futurističkom
psihologijskom konceptu – mogućnosti da se
u nečiji um, na prilično suptilan način, posije
sićušno zrnce ideje, tvoreći od njega svojevrsnu
misaonu marionetu koja će činiti sve što žele
drugi, i to u potpunom uvjerenju da postupa
po vlastitoj slobodnoj volji. Dodajte tome
preklapajuće dimenzije i zamršeni prostornovremenski kontinuum, lucidne snove i slojevitu
radnju, mnoštvo živahnog dijaloga, ponešto
psihologijskog žargona te nekoliko veoma
poučnih misli i dobili ste savršeni zakučasti
filmski labirint koji će zasigurno pridobiti vašu
pažnju.
Struktura filma i inventivnost
priče nisu jedino što oduzima dah. Tu
su i izvrsna gluma, predivna fotografija i
zadivljujuća estetika koju krasi nekakva
prigušena, koprenasta i snovita atmosfera, kao
savršena uvertira u svijet snova. Ništa manje
impresivni su i vizualni efekti koji višestruko
prkose zakonima fizike, naizgled bez imalo
truda. Sva ta skrivena značenja koja izviru iz
sugestibilnosti percepcije i varljivosti sjećanja,
prikazani koloplet ljudskih stanja i emocija,
osebujan kreativni naboj filma te minuciozno
razrađen labirint radnje čine „Početak“ izvorom
skrivenog zadovoljstva, koji tek čeka da ga
otkrijete. Gledajući ga, ne možete biti pasivni,
upravo zbog simbolike kojom obiluje. To je
film koji tjera na razmišljanje, koji je zahtjevan
za gledatelja jer, osim čistog vizualnog dojma
i 148 minuta šarenog svijeta s „velikog platna“,
ovaj film od vas traži pomnije promišljanje
i analizu. Želi vas dotaknuti, tjera vas da ga
„prožvačete“. On je enigma koja odjekuje u
gledatelju, a koja mijenja način na koji pratimo,
doživljavamo i shvaćamo filmsku radnju. Poput
sna, nakon gledanja nosimo ju i propitujemo
u sebi. Uostalom, svi filmovi su, na neki način,
poput najčešće slatkog, ali kratkog stanja snova.
No, u ovom konkretnom slučaju, san će vas
se prilično dojmiti - ovaj film ne staje niti u
jednom trenutku, prikovani ste za ekran, a
vaša pozornost biva neprestano zaokupljena
napetošću koja ne jenjava čak ni u trenutku
kada izlazite iz kino dvorane. Slika zvrka koji
se vrti (ili možda ipak ne) ostaje iskričavo živa
u vašim mislima dugo nakon što ste odgledali
film.
Ono što će iznenaditi mnoge filmske
skeptike jest činjenica da je moguće proizvesti
tako slojevit, inventivan i intrigantan film, a
da taj isti film potječe iz holivudske tvornice
snova, čiji su produkti obično upitne kvalitete.
No, na njihovu veliku radost, holivudski štih
ipak nije zakazao budući da, izuzev brojnih
velikih glumačkih zvijezda, film sadrži pregršt
akcijskih scena u stilu „Jamesa Bonda“, i to
kako bi se privukla što masovnija publika koja
voli uživati u vizualno raskošnim akcijskim
filmovima bez previše analiziranja. Ovaj
filmski uradak, kao i svaki drugi, naravno
nije savršen. Tako premda ima fascinantnu
priču i temeljnu ideju, a upravo zbog te svoje
briljantnosti i velikog potencijala, ipak je
nedovoljno razrađen u toj svojoj zamršenoj
strukturi. Naime, svi likovi su prilično plošni
i nedovoljno dramatizirani (vjerojatno zato
što u relativno kratkom vremenu dobivamo
pregled širokog spektra likova koji su nužni
za slojevitost radnje). Također, prilično iritira
velika količina objašnjavanja u pripovijedanju
radnje filma (ponovno zbog velike brzine
radnje) zbog čega se čini kao da je gledatelj
krajnje infantilan, a njegova sposobnost
shvaćanja višestruko podcijenjena. S druge
strane, pak, iako ste u pojedinim trenucima
filma uvjereni kako vam je sve jasno, kraj
filma ostaje otvoren, ne samo za potencijalni
nastavak (ukoliko se film pokaže isplativ), već
i za dubiozno promišljanje gledatelja, koji u
konačnici ostaje zbunjen. Java ili san, pitanje je
sad? Nadalje, mnogi gledatelji će se vjerojatno
nakon određenog trenutka u filmu osjećati
isprovocirani stalnim zaplitanjem radnje pa
vam jednostavno dođe da se u jednom trenutku
iznervirani zapitate „tko tu više koga kako
sanja na kojoj od xy razina snova?!“. Iako je
izbjegnuta klasična hollywoodska patetika
(što je za krajnju pohvalu), likovima manjka
osobnosti, emotivne snage i životne radosti pa
stoga gledatelj i podsvjesno shvaća da se radi o
lažnoj realističnosti likova i ponašanja, odnosno
samo o – filmu.
Jedan od najboljih filmova svih vremena?
Ocijenite ili, točnije rečeno, odgonetnite sami.
U njemu nema nedorečenosti i površnosti,
ali zato ima mjesta za beskonačan prostor
interpretacija, poput rebusa koje tek trebate
riješiti. Naime, Nolan je oduvijek snimao
filmove kao rebuse. Ukoliko pogledate sam
plakat filma, uvidjet ćete da je isti najjasnija
skica Nolanova, do sada, ponajboljeg rebusa:
java/san, stvarnost/iluzija, svijest/podsvijest,
zakoni gravitacije/bestežinsko stanje, likovi/
njihove uloge u snovima, koji se međusobno
neprestano isprepliću, tvoreći tako zamršenu
strukturu, bez kraja i početka. Nešto upravo
poput kompleksne suvremene stvarnosti
koja vas tjera da se zapitate: nije li ova naša
stvarnost samo san unutar sna koji se nalazi
unutar drugog sna isprepletenog nekim novim
snoviđenjima?
Kako bilo, jedno je sigurno - uživat ćete.
U vizualnosti, u priči, u intrigi, u drami,
u tragediji, u misteriji i prividima. A sam
kraj također biva poseban - ostavlja vas da
visite u zraku, napregnete moždane vijuge i
sami zaključite što se događa. Ili vas navodi
da postanete sanjar. Budući da je film,
poput Cobba, obavio svoj zadatak - uspio
vam je podsvjesno usaditi pregršt snovitih,
futurističkih ideja, za koje je samo pitanje
trenutka kada će, možda upravo vašom
zaslugom, ugledati svjetlo dana.
Matea Miloloža
65
Kazalište
Mala Floramye
(Ivo Tijardović)
Vremenski kontekst operete...
«Prvi svjetski rat bio je globalni oružani sukob između dva saveza država (Antante i Središnjih sila) koji se
odvijao na više kontinenata od 28. lipnja 1914. do 11. studenog 1918., a neposredan povod bilo je ubojstvo nadvojvode Franje Ferdinanda, koje je izvršio Gavrilo Princip. Posljedica rata jest više od 40 milijuna žrtava, uključujući
približno 20 milijuna mrtvih vojnika i civila - čime je to jedan od najsmrtonosnijih sukoba u modernoj ljudskoj
povijesti - i značajna razaranja država i ekonomija te se isti smatra prvim ratom globalnih, svjetskih razmjera.
Otuda je prvo nazivan Veliki rat ili Rat koji će okončati sve ratove. Oko 60 milijuna europskih vojnika bilo je
mobilizirano od 1914. do 1918.
Rat su vodila dva velika saveza. Sile Antante su na početku činile Ujedinjeno Kraljevstvo, Rusko Carstvo
i Francuska te njihovi teritoriji i protektorati. Brojne druge države su se pridružile silama Antante, od kojih su
najvažnije bile Kraljevina Italija, koja se pridružila u travnju 1915. i Sjedinjene Američke Države, koje su u rat stupile u travnju 1917. Središnje sile činile su Njemačko Carstvo i Austro-Ugarska. Osmansko Carstvo se pridružilo
Središnjim silama u listopadu 1914., a godinu dana kasnije to je napravila i Kraljevina Bugarska. Do završetka rata
od europskih zemalja samo su Nizozemska, Švicarska, Španjolska i skandinavske zemlje ostale službeno neutralne,
iako su mnoge pružale financijsku i materijalnu pomoć jednoj od strana u ratu.
Rat je okončan potpisivanjem nekoliko mirovnih sporazuma, od kojih je najvažniji Versajski ugovor od 28.
lipnja 1919., iako su sile Antante potpisale primirje sa Njemačkom 11. studenog 1918. Najuočljivija posljedica rata
bila je nova teritorijalna podjela Europe.»
DIRIGENT: Mladen Tutavac
REDATELJICA:Nina Kleflin
SCENOGRAF:Osman Arslanagić
ORIGINALNA KOSTIMOGRAFIJA: Ruta Knežević
PRILAGODBA ORIGINALNE KOSTIMOGRAFIJE: Marija Šarić Ban
KOREOGRAF: Dinko Bogdanić
OBLIKOVATELJ SVJETLA: Aleksandar Mondecar
LEKTORICA: Senka Bulić
66
Dugo, možda i predugo vremena prošlo je
od izlaska zadnjeg «Legosa». Još je više vremena
proteklo od moje zadnje kritike kazališne predstave,
a u kazalištu su se u tom periodu dogodili mnogi
zanimljivi događaji i odigrale brojne uspješne, kao i
one manje uspješne predstave. Vrlo mi je žao što na
većini tih predstava i događaja nisam susreo studente
Pravnoga fakulteta. Susretao sam, doduše, pokojeg
studenta ili studenticu s našeg Fakulteta, ali to je bilo
samo iznimno i ponekad, nikako u pravilu.
Čudi me da samo malobrojni studenti u ovome
nemilom periodu moralne krize, neprekidnoga stresa
i sveprisutne pretenzije smisao traže u hramu kulture,
u kazalištu. No, tako je, kako je. Kako su uvijek dobro
(da ne kažem dupkom) pune, prosuđujem da utjehu
i nadu vjerojatno bolje pružaju diskoteke u kojima se
pušta turbo folk, kao i koncert Harisa Džinovića te inih
izvođača koji su u zadnje vrijeme posjetili našu urbiju.
Kada bi znali da je kazalište vrlo razigrano, lucidno,
britko, ponekad zastrašujuće, veselo, ozbiljno i tužno,
možda bi mnogi pohrlili upravo tamo u trenucima
slobodnoga vremena. Naravno, najbolje se predstave
odigravaju izvan scene, no, za početak su one na sceni i
više nego dovoljne.
Svrha je kazališta da pokaže emociju u svim
njenim varijetetima. Kazalište bez raznih emocija ne
ispunjava svoju bit, pa tako više sliči lapurlartističkoj
ustanovi. Glumci se, kao medij prenošenja emocija,
iznimno dobro odupiru kaljuži kapitalizma koju
naša okolina baca na nas i naše umove svakodnevno.
Bojim se da ne mogu isto ustvrditi za pisce kazališnih
komada. Primjećujem da su u zadnje vrijeme kazališni
komadi sve turobniji, depresivniji i sve plastičniji u
prikazivanju raznih brutalnosti, zapravo svakodnevice
raznih ljudi na raznim mjestima. Među modernim djelima sve je manje komedija i sve više odveć depresivnih
drama i tragedija. Upravo zbog svega gore navedenog
odlučio sam da napišem nešto o Maloj Floramye,
iako sam prvotno htio pisati o Krležinoj Ledi. Krleža
je u pravu u svemu o čemu piše, samo u zadnje sam
Hrvatsko kazališno društvo
Osnovano je 6. svibnja 1907. godine i kao potpora osnivanju ansambla osječkoga Hrvatskoga
narodnoga kazališta. Za prvoga predsjednika Društva izabran je dr. Ante Pinterović te članovi
Radoslav Bačić, Aleksandar Isaković, dr. Vjekoslav Hengl i ini. Pravila je napisao osječki knjižar
i veliki ljubitelj umjetnosti Radoslav Bačić. Istaknuto mjesto u pripremama za osnutak kazališta
pripalo je dr. Nikoli Andriću, koji je bio i prvi intendant osječkoga HNK.
vrijeme uočio veliki nedostatak kod tog velikog autora,
koji mi je promicao kako kroz čitanje djela tako i kroz
gledanje predstava. Naime, kroz sva svoja turobna
razmišljanja zaogrnuta oblakom kafanskoga dima,
Krleža propušta dati odgovor, pravi put, rješenje i izlaz
iz društvenoga mraka. Taj nedostatak u Ledi redatelj
Ivan Leo Lemo izvrsno kompenzira preko glumca
Davora Panića koji se kao glasnik nade pojavljuje
na samome kraju i tako ispire gorak okus koji se u
gledatelja javlja kroz čitavu predstavu.
Mala Floramye izvrsno je, veselo i poletno
osvježenje na daskama HNK u Osijeku, potpuno lišeno
svake pretenzije i nepotrebnih teških misli. Smatram
da kazalište mora predstavljati emocionalnu protutežu
izvanjskim društvenim zbivanjima.
Ako je u društvu izvan kazališne zgrade više depresije i
lošega ozračja, u kazalištu mora vladati smijeh, no, ako
je u okolini odveć prisutna nonšalancija, kazalište mora
ukazivati na stvarnost i ozbiljnost. Mala Floramye
potpuno udovoljava tako postavljenim kriterijima.
Fabula:
Radnja operete započinje u splitskoj karnevalskoj noći, neposredno pred početak Prvog svjetskog
rata. Student Mirko iščekuje sastanak s gradskom
ljepoticom Floramye, koja se iskrala iz kuće suprotno
željama svoje majke, gospođe Petronile. Upoznajemo
i zavodnika Šjor Bepa Pegulu, koji, kao i Petronila,
upada u mrežu smicalica dvojice ‘ganača’ u godinama
– Šjor File i Šjor Dane, dok Floramye, ‘najlipši splitski
cvit’, biva izabrana za kraljicu karnevala.
No, nakon razuzdane zabave stižu ratne godine u
kojima Floramye napušta Split, odlazi u svijet i potom
mijenja ime u Suzette te postaje vojnom bolničarkom
u Quimpervilleu, malom mjestu pokraj Marseillea.
Igrom slučaja u istoj se bolnici zatiče i Šjor Bepo, i
dalje neumoran u svojim ljubavnim pohodima, a čija
je meta ovog puta engleska bolničarka Miss Evelin
Beauty-Flower. Svi oni iščekuju da u bolnicu stigne
‘poručnik Petar Petrović, junak kote 212′, a za kojeg
će se ispostaviti da je zapravo – Mirko. Floramye se, u
strahu od konotacija svoje cabaretske epizode, skriva
pred njim, no, na koncu – ljubav ipak pobjeđuje, svi
se junaci priče sretno vraćaju u rodni Split gdje Bepo
Pegula prepričava (s puno preuveličavanja) svoje ratne
dogodovštine, a normalan i lagodan život kao da je
samo na čas bio prekinut strahotama rata.
Izvedba:
Mnogo puta publika krivo sudi o komediji kao o
žanru lakom za igranje. Komedija je, upravo suprotno,
jedan od najzahtjevnijih žanrova. U operetama i operama ta zahtjevnost najviše dolazi do izražaja zbog toga
što su to pjevani komadi pa zahtjevne uloge iznose
pjevači na koje pada i glumački teret. Kod opereta isto
vrijedi i za glumce na koje pada pjevački teret. Mala
Floramye je opereta s fabulom lišenom svih suvišnosti
zbog čega je vrlo gledljiva i lako shvatljiva, no, upravo
iz tog razloga na pjevačima i glumcima još je veća
odgovornost da svojom glumom, glasom i «gegovima»
dočaraju vjerno tu komediju trenutka. U Osječkoj
Floramye svi se glumci izvrsno snalaze na sceni,
pomaže im i dobra scenografija koja vjerno dočarava
Split, splitsku rivu i vojnu bolnicu. Naravno, prisutni
su problemi sa izgovorom, a posebice naglašavanjem
pojedinih riječi, no, nije to za zamjeriti jer se ipak
nalazimo u srcu ravnice gdje je od davnina govor malo
otegnutiji i mirniji. Od početka predstave pa sve do
njenog kraja prisutna je vedrina praćena pošalicama,
a događanja na sceni odišu smirajem. Uvijek ima
prostora za napredak i uvijek može bolje, no, smatram
da je osječka Mala Floramye dobro i ugodno ostvarenje
kazališnog ansambla na čelu s redateljicom Ninom
Kleflin. Praizvedena prije točno 85 godina, Mala
Floramye ne gubi na svježini i aktualnosti. Slobodno
mogu reći da je HNK u Osijeku nakon 27 godina na
repertoar vratilo bezvremensku, ljupku ljubavnu priču
koju definitivno vrijedi pogledati.
Jakša Horvat
67
Knjiga
Prvi zapisnik slobodnog i
kraljevskog grada Osijeka
1809. godine
Osijek, 2009. g. s latinskog jezika preveo i priredio
dr. sc. Stjepan SRŠAN
Preda mnom, a i Vama kad to poželite, nalazi
se, po mnogo čemu, zadivljujuće spomeničko
djelo iz prošlosti grada Osijeka. Podredno,
riječ je i o jednom od nizu djela, koje je
„svjetlost dana" ugledalo zahvaljujući jedino
samoprijegoru, sposobnosti, ali zasigurno i
osobnom odricanju zbog učinjenog, mnogima
znanog dr. Stjepana Sršana, ravnatelja Državnog
arhiva u Osijeku. Opus laudat artificem (djelo
čovjeka hvali). Neka bude dopušteno umjesto
svakih daljnjih zahvala priređivaču izreći ovu
misao upravo na latinskom jeziku, kojemu se,
između drugih jezika), naš priređivač, koliko
znamo posvetio. Jer da nije tako, zapisi bi ostali
vrijedni koliko i papir na kojemu su ispisani.
Mnogima je znana maxima „Historia magistra
vitae" ili u prijevodu „Povijest je učiteljica
života". A da bi povijest to doista mogla biti,
mora se znati ili barem poznavati. Hodie, non
cras (lat. danas, a ne sutra). U aktualnoj krizi
(lat. hodierna omnium fere rerum perturbatio)
kroz koju prolazi cjelokupna naša društvena
zajednica, a ona ne mimoilazi niti razinu
gradske uprave, dobro je spoznati kako je
68
nekad bilo i kako su se stvari rješavale, naizgled
s lakoćom, ali ponajviše zahvaljujući onima
koji su obnašali društvene poslove. Priređivač
ove knjige dr. Stjepan Sršan zasigurno je s
utemeljenjem na praznom listu (poleđini) iza
naslova izdvojio moto iz starih vremena Obliti
privatorum publica curatae („Zaboravite na
privatne stvari i skrbite za državne.“ Napis
nekoć ispisan na dvorani Velikog vijeća
dubrovačkoga. Danas ovaj napis čitamo na
ulazu u kneževe odaje u Kneževskom dvoru u
Dubrovniku).
O čemu svjedoči ili govori ovo djelo:
1.0 povijesnom faktu kada je Osijek, za neke
davne, za neke nedavne, godine 1809. postao
slobodnim i kraljevskim gradom. Diploma
biti ili postati takvim gradom nije bila lijepo
ispisana isprava napisana u maniri toga
vremena, već ispis svih političkih povlastica
(prava na gradsku samoupravu), fiskalnih
(prava na vlastitu blagajnu i prihode) i pravnih
(prava na ustroj vlastite sudbene vlasti). I u
današnje vrijeme ove povlastice građanima
grada Osijeka mogu se sagledati kao potrebite,
dakako, ne u istom obliku. Ali, zasigurno, nema
ugodnog življenja i razvoja bez naglašavanja
gospodarske osnovice cjelokupnog gradskog
života, koja je prvenstveno proizlazila iz
njegovog prava ubiranja određenih poreza
(isp. čl. 3 diplome). Ili, kako je u čl. 14 diplome
stajalo da se gradu Osijeku odobrava držanje 4
tradicionalna godišnja sajma - na Fabijanovo
i Sebastijanovo (20. siječnja), na Jurjevo (23.
travnja, na Ilinje (20. lipnja i na Lučinje/sv.
Luku 18. listopada). Netko će reći, danas u
vrijeme neslućenih mogućnosti dopiranja svih
vrsta informacija do svakoga na našem globusu,
niti sajmovi ne mogu imati značenje kakvo su
nekada imali. Da, ako se zanemare vrijednosti
osobnog susretanja, prikaza itd. sajamski život
u Osijeku nekada mnogima i danas živućima u
Osijeku ostaje u sjećanju. Vrijedno je spomena
- svoju povlasticu slobodnog i kraljevskog
grada grad Osijek je integralno uživao sve do
1918. godine, u vremenu od 1918. do 1941.
u smanjenom obliku, 1945. je ukinuta, a od
1993. Osijek je opet zasebna gradska općina
sa statusom lokalne samouprave i gradskim
Magistratom. Neka bude predmetom posebnog
napisa što to znači.
2.0 tomu kako je slobodni i kraljevski grad
Osijek živio u tijeku 1809. godine, o čemu se
raspravljalo, tko je odlučivao i kakve su se
odluke donosile. O tomu svjedoče upravo dani
zapisnici sa sjednica Gradskog poglavarstva,
i to od prve sjednice održane 30. VIII 1809.
godine do sjednice IXL (49) održane 30. XII
1809. godine. Oduševljava jasnoća i kratkost
u ispisivanju zaključaka. Dakako, nekim
zaključcima čitatelj se lako može nasmijati, jer
takvu vrst zaključaka gradsko poglavarstvo
danas nikako ne bi moglo donositi niti ih u
dnevni red uvrštavati (npr. Prijedlog/upit i
zaključak br. 308/318 s XLV (45) sjednice
održane 18. XII 1809.g (prema podnesku
Vjenceslav Tenzian traži da mu se odobri za
gradsku ubožnicu veća količina ogrjevnog
drveta za grijanje zbog oštre zime i hladnoće.
Zaključak je bio: Podnositelju se ne može
udovoljiti njegova molba budući da gradska
ubožnica mora jednako podnositi zimu s
drugim siromasima. Ono što se ipak želi reći grad je tada 1809. godine imao ubožnicu, kao
i danas bijaše siromašnih. Skrb o potrebitima
je odraz socijalnih i kršćanskih osjećanja,
vrijedeća do današnjih dana, danas možda
izraženija u uvjetima prodora prožimanja
liberalizma, (zakašnjele prvobitne) akumulacije
kapitala itd.
Nizati brojne zaključke nema potrebe. Već se
samo potiču čitatelji ovih redaka da posegnu
za knjigom, koju tek olako neće moći ispustiti
iz svojih ruku i otkloniti od svog pogleda.
Zajedno s posljednjom sjednicom godine 1809.
(IXL, 49) doneseno je te godine 385 zaključaka.
Zaključno, iz predgovora koji je napisan na
15 stranica veličine A4 iz pera dr. Sršana valja
izdvojiti neke napomene:
- Vezano uz čin ustoličenja Osijeka u slobodni
i kraljevski grad i izbor gradskih zastupnika
zapisano je traženje da zastupnici trebaju
biti neporočnog života, ljudi koji se odlikuju
razboritošću i mirnim načinom djelovanja,
obrazovani i zaslužni za kraljevstvo...
- za gradske vijećnike (senatore, članove
gradskog poglavarstva) prema t. 5 kraljevske
diplome stajalo je - birani su mogli biti visoko
obrazovane osobe i znalci domovinskog prava.
Prikaz šireg sadržaja nekomu bi mogao
poslužiti za zamjenu čitanja knjige. Tomu
nije cilj, već pobuditi interes za uzimanjem
knjige u ruke i čitanjem. Šteta je što ispisanim
stranicama zapisnika {knjiga ima 478 stranica
A4 veličine) nije pridodan i tekst i izvorni
izgled Diplome o slobodnom i kraljevskom
gradu Osijeku, koju i sam priređivač toliko
mnogo puta spominje i prikazuje u dijelovima
(čl. 3-22).
Prof. dr. Srećko Jelinić
P.S.
I nije stvar prikaza knjige, zato je i dodano post
scriptum/dopisano, poslije završenog prikaza
upoznajmo i sami sebe danas — počnimo
javno objavljivati prijedloge i odluke
gradskog poglavarstva i gradskog vijeća.
Svestrani sugrađanin
Fra Matija Petar Katančić se u mlađim danima, dok je živio u Osijeku, u samostanu Male braće u Tvrđi, posvetio pjesništvu, a tokom kasnijih godina i arheologiji,
numizmatici, književnosti, prevođenju te znanosti općenito. Svoje pjesme objavio je u zbirci Fructus auctumnales, u Zagrebu 1795. godine. Prevoditelj je i prvog cjelovito
tiskanog Svetog pisma na hrvatski jezik. Prijevod je prvi puta objavljen 1831. godine.
Županija Osječko-baranjska
69
Glazba
Dyaco
P
rošle godine na brucošijadi zabavljali su nas momci iz Đakova. Riječ je o tamburaškom sastavu „Dyaco“.
Studenti su s oduševljenjem prihvatili tamburice i pravu slavonsku glazbu, kako i priliči pravim
Slavoncima. I sada koristimo priliku da vam predstavimo njihov rad i upoznamo vas s našim kolegom,
Mislavom Živkovićem!
Dyaco postoji još od davne 1990. Danas broji šest članova: Danijel Car (kontra), Damir Ergotić (prima),
Mislav Živković (bas prim I), Ivan Vujnović (bas prim II ), Josip Seiter ( bas prim III) i Slaven Crnojević
(bas). Momci su obišli cijelu Hrvatsku i nastupali u nemalom broju zemalja diljem svijeta, a neke od njih su
Kuba, Njemačka, Švicarska… Na natjecanju u Vojvodini 2009. godine proglašeni su najboljim tamburašima
na svijetu. Dečki nastupaju na raznim glazbenim manifestacijama, humanitarnim i kulturnim događanjima.
Godinama uveseljavaju svoju publiku koje svakim nastupom ima sve više. Mislav Živković, inače student na
četvrtoj godini, porazgovarao je s nama i odgovorio nam na nekoliko pitanja vezanih uz glazbu i studiranje
te otkrio kako je spojio ta dva, na prvu, potpuno različita svijeta.
Idu li studiranje i obveze u bendu zajedno ?
Studiranje i obveze idu zajedno, ali pod uvjetom
da postoji volja za napredak u oba pravca.
Kako prolaze godine, tako se proporcionalno
povećavaju i obveze u bendu, a naravno i obveze na fakultetu, što ponekad bude jako teško,
ali uz dobru organizaciju i volju sve se može.
Da moraš birati između glazbe i prava, što bi
odabrao ?
Jako nezgodno pitanje jer se ne bih volio naći u
situaciji da moram birati između svojih velikih
ljubavi - glazbe i prava. Ipak, kada bi, ne daj
70
Bože, takva situacija došla na dnevni red, mislim da bih ipak izabrao pravo.
ona izvire iz nas. A što se prava tiče, ljubav se
javila tek kad sam upisao fakultet :)
Koji su ti glazbeni uzori, a u kome si pronašao
inspiraciju da se baviš pravom ?
Možda će čudno zvučati, ali nemam konkretnih glazbenih uzora, glazba me jednostavno
čini sretnim. Više inspiriraju životne priče velikih glazbenih umjetnika. Npr.; Elvisu Presleyu
je u ranom početku karijere rečeno da se bolje
ne bavi glazbom jer nema dara. Ray Charles je
unatoč svojoj sljepoći postao legenda soula što
nam govori da je bitan taj osjećaj za glazbu, da
Imaš li vremena kao ostali studenti uživati u
studentskim danima ili je to nešto čega se zbog
obaveza ipak moraš odreći?
Mnogi moji kolege i prijatelji imaju mnogo više
slobodnog vremena od mene što implicira i više
vremena za partijanje i zabavu, ali smatram da
mi odricanje naposljetku donosi mnogo toga
pozitivnog.
3D
N
aš kolega na Stručnom upravnom studiju, Krešimir Kujundžić, gaji veliku ljubav prema glazbi. Zajedno sa svojim prijateljima
djeluje u rock bendu 3D. Bend postoji skoro godinu dana, a ima 5 članova i to: Kristina Terzić (vokal, violina), Hrvoje Hrženjak
(klavijature), Filip Lacković (bas, vokal), Vlatko Gorjup (bubanj, vokal) i Krešimir Kujundžić (gitara, vokal). Sviraju uglavnom rock, a
ponekad se nađe i neka blues ili funky stvar. Budući da su još mladi, nemaju niti jedan album, ali imaju nekoliko autorskih pjesama što
je svakako dobar početak. Kreši smo postavili nekoliko pitanja:
1. Odakle naziv 3D?
Naziv 3D potekao je kao ideja bubnjara
nakon nekoliko mjeseci „bezimenog“ sviranja, a mogao bi se protumačiti kao
višedimenzionalno djelovanje glazbe i svega što
glazba povlači sa sobom.
2. Gdje ste sve nastupali do sada?
Do sada smo imali nekoliko nastupa u sklopu
raznih osječkih festivala; Festival mladih Juga
2, UFO intro, zatim na „Osječkoj ljetnoj noći“
u srpnju ove godine, koji je nažalost prekinula
kiša, te smo nastupali u osječkom Klubu Mini
Teatar.
3. Kako uspiješ uskladiti obveze na fakultetu i
sviranje u bendu ?
Iskreno, sviranje mi oduzima mnogo vremena i ponekad mi je nemoguće uskladiti sve
s fakultetskim obvezama. A tu su još i izlasci s
djevojkom i društvom. Uz to, nastojim biti što
redovitiji na treninzima, a također i nešto zaraditi jer nabava i održavanje glazbene opreme
prilično košta, a nastupi su uglavnom besplatni.
4. Pravo vs. Glazba?
Između glazbe i prava ne mogu, a na svu sreću,
još i nisam morao birati. Glazba je moja ljubav,
ono što me ispunjava i čime se izražavam, a
pravo je moja ambicija i, nadam se, poslovna
budućnost.
5. Kako zamišljaš tu svoju budućnost?
Za nekoliko godina vidim se kako uživam s
bendom na turnejama i izdanim albumom te
diplomom stručnog upravnog studija, pohranjenoj u kadrovskoj evidenciji poslodavca
koji će, zahvaljujući mojim profesionalnim
postignućima tolerirati moje potrebe za slobodnim danima zbog nastupa.
Antonija Rihter
Otac folklora
U Tvrđi je rođen Franjo Ksaver Kuhač. Utemeljitelj hrvatske glazbene folkloristike, historiografije i publicistike. Zabilježio je oko 4.000 narodnih napjeva. U opsežnoj
folklorno-teoretskoj studiji „Osebine narodne glazbe“, utvrdio je komparativnom metodom mnoga karakteristična svojstva hrvatskog narodnog melosa. Među
Kuhačevim povijesnim djelima ističu se „Vatroslav Lisinski i njegovo doba“ te „Ilirski glazbenici“, koja sadrže dragocjeni biografsko-bibliografski materijal. Od teorijskih
Kuhačevih radova najznačajniji je „Katekizam glazbe“.
71
Udruga LEGOS u svojoj trećoj godini aktivnosti i dalje bez predaha!
Časopis Legos
slavi mali jubilej
Što je novo od prošlog broja?
Udruga studenata prava LEGOS osnovana je ne tako davne 2008. godine.
Uz mnoge ostvarene projekte koje imamo iza sebe, posebno se ponosimo
našim istoimenim časopisom koji je doživio mali jubilej. Naime, iako je
ovo dvobroj, ne možemo zanemariti činjenicu da je ovo, osim četvrtog,
ujedno i peti broj našeg lista, tako da smo došli do jubilarnog izdanja!
Što je sve bilo u tih pet brojeva teško je uopće reći, ali važno je naglasiti
da, uza sve probleme koje svakodnevno susrećemo, uvijek idemo prema
naprijed, što i rezultira svim našim uspjesima.
Iako ovaj broj časopisa poprilično kasni, uglavnom zbog financijskih
razloga, u razmaku između zadnjeg broja (brojeva), naša Udruga prošle
godine ostvarila je sljedeće:
- tiskan je novi broj časopisa Legos (upravo ga držite u rukama), glasila
osječkih studenata prava s vrhunskim tiskom, dizajnom i kvalitetnom
izrađenih članaka, ravnima europskim studentskim listovima. S obzirom
na kritike kolega (ali i nekih znalaca) iz Hrvatske, ali i inozemstva, Legos
je (neslužbeno) proglašen među najkvalitetnijim studentskim listovima
u regiji!
- organiziran studijski posjet Pečuhu i konferencija na temu:„Hungarian
and Croatian legal relations before and after Hungarian accesion to the
EU“, 8. i 9. prosinca 2010. godine
- uspostavljena je suradnja sa Sarajevskim studentskim organizacijama,
ponajprije Udruženjem studenata prava (USP) s kojim održavamo
kontakte i kod kojih smo uvijek dobrodošli i redovni gosti na njihovoj
Međunarodnoj Sarajevskoj ljetnoj školi tijekom srpnja
- organiziran je veliki party LEGOS-a povodom izlaska trećeg broja u
Panduru u ožujku
- organizirana su dva tradicionalna putovanja na regionalne sajmove
knjiga – u travnju u Sarajevo te u listopadu u Beograd
- organizirano nekoliko predavanja: S Vivian Walker, zamjenicom
američkog veleposlanika u RH (u suradnji s Katedrom za trgovačko
pravo) u ožujku; s Jasnom Bas, atašeom za znanstvenu i sveučilišnu
suradnju francuskog veleposlanstva u RH s ciljem predstavljanja francuskih stipendija na našem Fakultetu (povodom Dana Frankofonije),
72
također u ožujku te predavanje šestog stručnjaka za europsko pravo u EU,
prof. Michela Mangenota, s Instituta političkih studija u Strasbourgu (u
suradnji s Francuskom alijansom u Osijeku), u travnju prošle godine
- u suradnji s Hrvatskim narodnim kazalištem iz Osijeka, tijekom travnja,
organiziran grupni posjet kazalištu po promotivnim cijenama na komediju „Pidžama za šestero“
Želite li se baviti izvannastavnim aktivnostima? Ambiciozni ste? Imate
ideje, ali ne znate kako i gdje ih realizirati? Želite upoznati profesore
i asistente i surađivati s njima? Želite kvalitetno provoditi vrijeme
s vašim kolegicama i kolegama i učiti kroz praksu i iskustvo? Želite
povoljno (ili besplatno) putovati, upoznavati kolege s drugih fakulteta
i iz drugih država? Želite skupljati ECTS bodove i izvan faksa? Želite
predstavljati Udrugu, Grad i Državu na nekoj međunarodnoj konferenciji? Želite uživati u studiju do maksimuma kroz naše partije, roštilje i
zajednička druženja?
Ili ako želite jednostavno promjenu, maknuti se dalje od monotonije
koju pružaju ispiti i suhoparno učenje? Ima nešto i iza svega toga...
Pridružite nam se, zavirite malo u drugu stranu studiranja…
Ako nas želite kontaktirati, dođite na jedan od naših sastanaka ili se
javite nekom od naših članova, oni će vas već u sve uputiti. Udruga
je otvorena za svakog zainteresiranog studenta koji je spreman baviti
se izvannastavnim aktivnostima u sklopu Udruge. Naš ured nalazi se
u drugoj zgradi Pravnog fakulteta u Osijeku (Stjepana Radića 17), a
možete nas kontaktirati i putem telefona (224-500, 224-591) ili preko
e-maila: [email protected].
Vidimo se! I ne zaboravite, studiranje može biti i zabavno, ali i poučno! ;)
Recept
Male pite sa sirom
Kada je u planu neki party, rođendanska proslava ili neko ugodno druženje uz društvene
igre, najbolji način da se pobrinete za dobru klopu jesu ove pite. Čak i njihova priprema
može biti uvod u zabavu. Prije svega, potrebna je volja i prazan želudac, a ostalo je lako.
Za početak, potrebno je jedno pakiranje kora za savijaču i ovaj ukusan fil, dakle, sastojci
su sljedeći:
FIL:
0,5 kg svježeg sira
½ vrhnja
3 jaja
1 dcl mineralne
½ margarina
1 žličica soli
U pakiranju je devet kora. Radi se u serijama, tri po tri. Na jednu koru namaže se fil, na njega slijedi
druga kora, zatim opet fil te treća kora i ponovno fil. Tada se kore zamotaju u smotuljak. Obloži
se folijom i stavi na sat vremena u zamrzivač. Isto se ponovi i s preostalim korama. Nakon što se
dobro ohlade, smotuljci se režu na male dijelove, debljine 2-3 cm i slažu u tepsiju koja je prethodna
namazana margarinom.
Tako složene pite premažu se preostalom polovicom vrhnja koja se umuti s jednim cijelim jajetom.
Peče se 20-ak min, na temperaturi od 180 °C, tj. dok ne poprime zlatnu boju. I, eto, dragi moji, na
posao čim prije. Dobar tek vam želim!
Antonija Rihter
10 najglupljih zakona u Americi
- uvijek na snazi
koji su jos
Svaka zemlja ima poneke sulude zakone, baš kao i „rupe“ u njima, no, koliko ih ima
cijela Amerika, teško je i pobrojati. Zato smo za vas izabrali 10 najglupljih, koji su još
uvijek, vjerovali ili ne, na snazi.
Jeste li znali da je u Chicagu zabranjeno jesti u prostoru gdje je požar?
Ili, recimo, u Mississippiju je muškarcu zabranjeno zavoditi ženu ako leži
pored nje i tvrdi da će je zaprositi?! No, svakako najviše začuđuje zakon
New Jerseya koji govori kako je zabranjeno nositi pancirku tijekom čina
ubojstva. To su samo neki od najapsurdnijih zakona koji su još uvijek na
snazi u Americi, a u nastavku možete pročitati TOP 10!
1. U Alabami je incestuozni brak još uvijek dopušten.
2. S druge strane, u toj istoj državi na snazi je zakon koji zabranjuje kartanje ili druge slične igre nedjeljom.
3. U gradu Hainesu na Aljasci postoji zakon koji brani nošenje
praćki i sličnih „pomagala“ bez dozvole, osim u slučaju snaga koje
provode zakon te održavaju red i mir.
4. U gradu Anchorageu postoji zakon koji ljudima brani da
borave u svojoj kamp-prikolici dok je ona u pokretu na javnim
ulicama.
5. U Little Rocku u državi Arkansas tako je zakonom zabranjeno
trubljenje pored sandwich shopa poslije 9 navečer.
6. Stanovnici Rocky Hilla u Connecticutu ne smiju posjedovati
više od 4 „sprave za zabavu“, poput flipera i sličnih proizvoda.
7. Florida ima zakon koji kaže da muškarci ne smiju u javnosti
biti viđeni u bilo kojoj haljini bez naramenica.
8. Isto tako, u toj državi postoji zakon koji propisuje kako se
vrata javnih građevina moraju otvarati prema van, kako bi posjetitelji u slučaju opasnosti mogli što prije izaći.
9. U Southingtonu su zabranjeni bezopasni dječji „sprejevi“ jer je
grupa klinaca prije 15 godina njima napala policajca.
10. I, šećer na kraju, u Georgiji još uvijek „tehnički“ vlada
zabrana korištenja seksualnih igračaka.
73
Vicevi
Odvjetnik na vratima Raja
Jednog dana učitelj, smetlar i odvjetnik nađu se na vratima Raja. Sveti Petar ih obavijesti da bi ušli u Raj moraju
svaki odgovoriti na jedno pitanje. Prvo se obrati učitelju
pitanjem:"Kako se zvao brod koji je naletio na santu leda?
Upravo je snimljen film o tome." Učitelj brzo odgovori, "To
bi trebao biti Titanic." Sv. Petar propusti učitelja kroz vrata. Onda se okrene prema smetlaru i odluči postaviti teže
pitanje, "Koliko se ljudi utopilo?" Srećom po njega, smetlar
je upravo gledao film te spremno odgovori, " Oko 1.500."
"U redu, možeš proći" reče Sv. Petar. Tada se okrene prema
odvjetniku i reče:"Navedi njihova imena."
Cigare za sudca
Optuženi u parnici reče svom odvjetniku:"Ako izgubim
parnicu, propao sam!" "Sad je sve u rukama suca," reče
odvjetnik. "Bi li pomoglo da mu pošaljem kutiju skupih
cigara?" upita optuženi. "O, ne! Ovaj sudac je poznat po svojoj etici. Ovakav postupak bi ga okrenuo protiv Vas. Mogao
bi Vas optužiti za mito." Ubrzo sudac donese presudu u korist optuženog. Napuštajući sudnicu, on reče svom odvjetniku: "Hvala za savjet o cigarama. Upalio je!" "Siguran sam
da bi izgubili slučaj da ste ih poslali", reče odvjetnik. "Jesam
poslao sam ih, s vizitkom tužitelja" odgovori optuženi.
Istraživanje ubojstva
Detektiv istražuje ubojstvo. Ispitujući mladog policajca
ustanovi je da je ubijena mlada žena. Tijelo je pronađeno
sa zdjelom na glavi i sa žlicom zabodenom u leđa. Policajac je upitao detektiva što misli tko je ubojica. Detektiv je
odgovorio: "Mislim da je očito. Ubojica je osoba koja voli
zobene pahuljice!"
- Optuženi, vi za svoj zločin zaslužujete kaznu i ja vas
osuđujem na dvije godine zatvora ali, s obzirom na vašu
čistu prošlost, bit ću blag pa neka to bude uvjetno. Možete
ići kući.
U sudačkoj sobi kolega upita suca zašto je bio tako blag pri
donošenju presude.
- Pa, kolega, ja uvijek smatram kako ljudima u životu treba
dati i drugu priliku.
- Tužio Stipe Jožu zbog ometanja posjeda i našli se na sudu.
Obraća im se sudac:
- Gospodo, obojica ste me pokušali podmititi. Stipe mi je
dao dvadeset, a Joža petnaest tisuća kuna. Evo, Stipe,
vraćam vam pet tisuća kuna... A sada ćemo pošteno i
ravnopravno nastaviti raspravu!
Sudac ispituje svjedoka tučnjave:
- Vi ste bili prisutni kad je optuženi istukao ženu, zašto
niste intervenirali?
- Istinu ću vam reći, suče. Kad sam shvatio da će okrivljeni
uspjeti sam, suzdržao sam se.
- Otkud vam ideja da susjedu ukradete trubu? - upitao je
sudac optuženog. - Znate li svirati?
- Ne, ali ne zna ni on!
- Zašto se želite razvesti? - pita sudac mladu ženu koja se
tek prije nekoliko mjeseci udala za sredovječnog biznismena.
- Moram. Kad bi mi se nešto dogodilo, on ne bi znao ni identificirati moje tijelo!
MUJO NA SUDU
- Molim vas da me branite na sudu.
- Imate li novaca?
- Ne, ali imam auto.
- Dobro, a za što ste optuženi?
- Da sam ga ukrao.
Pita sudac Muju:
- Kako ste mogli pregaziti 32 ljudi?
Mujo:
- Otkazale mi kočnice na nizbrdici!
Sudac:
- Pa zar niste mogli negdje skrenuti?
Mujo:
- Ma, jesam! Lijevo su bila 2 čovjeka, a desno na autobusnoj
stanici njih 30! Pomislio sam, bolje pregaziti ovu dvojicu
nego onih 30! I kad sam pregazio prvoga, ovaj drugi, idiot,
pretrčao među onih 30!
Sudac kaže svjedoku:
- Znate li što vas čeka za lažno svjedočenje?
- Naravno, gospodine. Putovanje u Rim i pet tisuća eura.
Razgovaraju dvojica odvjetnika te prvi upita drugoga:
I, reci kako ti je bilo danas na poslu?
A ovaj ce nato: ZAKON!!!
U sudnici je na optuženičkoj klupi čovjek okrivljen za
pokušaj ubojstva svoje punice. Nakon što su optužba i
obrana iznijeli svoje argumente i porota ga proglasila
krivim, sudac je nakon dugog i dubokog razmišljanja donio
sljedeću presudu:
Poštovani stariji pravnik ustanovi da mu se žena kurva s
mlađim kolegom te da se cijela svinjarija događa u njegovoj vikendici na moru. Kad su se slučajno sreli na sudu,
stariji pravnik (onaj rogati) reče mlađem kolegi: - "Čujem
da ste lovili na moru. Po zakonu o ribarstvu, prekršitelj
Sudac upita optuženika:
- Kako možete reći da ste svoju ženu ubili iz nehaja?
- Zato što je to točno. Iznenada je stala ispred moje punice.
74
ulovljen u krivolovu ostane bez alata kojim je prekršaj
počinjen." Mlađi pravnik mirno odgovori: - "Nije se to
dogodilo na moru već u vašoj kleti u vinogradu. Po zakonu
o zemljoradnji, onaj tko sije na tuđoj zemlji ostane bez
sjemena, a plodove uživa vlasnik zemlje..."
BRAK je računska operacija množenja, a rezultat su djeca.
U zarukama ON vrijedi 2, ONA 1, a punica 0.
U braku PUNICA vrijedi 2, ONA 1, a ON 0.
KUĆNI PRIJATELJ je nepoznanica X.
PUNICA je zlo na kvadrat.
Anketa između pravnika, ekonomista i doktora. Pitanje –
što je bolje imati: ženu ili ljubavnicu?
- Pravnik kaže ženu - sve po zakonu, nema zavrzlame,
brakorazvodnih parnica radi prevare...
- Ekonomist kaže ljubavnicu - povremeni darovi, manji
troškovi...
- Doktor kaže oboje - ženi kažeš da si kod ljubavnice,
ljubavnici da si kod žene pa ti odeš učit...
PRAVNICI
- Zaista nije lako ispuniti novogodišnje želje svoje djece - s
uzdahom reče jedan odvjetnik.
- U pravu ste, kolega - složi se drugi odvjetnik. - Moj najstariji sin ne želi ništa manje nego sportski avion, kćerka
hoće pravog krokodila...
- To je još i podnošljivo, kolega. Ali moj petogodišnji sin želi
jednog brata istih godina koji, uz to, ima oca slastičara!
ZARUKE su loša preventiva, a BRAK je posljedica lošeg
zahvata.
DJECA su komplikacije, a PUNICA tumor koji nekad zna
biti zloćudan.
KUĆNI PRIJATELJ je kriva dijagnoza.
- Recite mi, - pita sudac optuženog - zašto ste svojoj punici
razbili tanjur o glavu?
A optuženi će:
- Zato što nije zaslužila skupocjeniju stvar!
ZARUKE su projekt, BRAK je neuspjela konstrukcija, a
DJECA su neplanirani troškovi.
KUĆNI PRIJATELJ je izvodilac tehničkih radova, a PUNICA
korozija.
Pri kraju jednog senzacionalnog sudskog procesa, porota
sastavljena od dvanaest članova donijela je oslobađajuću
presudu.
- Ma to nije moguće! - zgranuo se jedan novinar.
- Da. Mentalna neuračunljivost.
- Zar kod svih dvanaest? - pitao je novinar.
EKONOMISTI
Zaruke su parnice, a BRAK je izgubljena parnica.
DJECA su otežavajuća okolnost, a KUĆNI PRIJATELJ
olakšavajuća okolnost.
PUNICA je vrhovna instanca.
LIJEČNICI
INŽENJERI
ZARUKE su mogućnost plasmana, BRAK je ugovor, a
DJECA aneks ugovora.
KUĆNI PRIJATELJ je kooperant, a PUNICA porezni organ.
Definicije braka, zaruka, kućnog prijatelja, punice...
Što su:
brak, zaruke, djeca, kućni prijatelj, punica...?
Iz raznih perspektiva:
PROFESORI HRVATSKOG JEZIKA
BRAK je apstraktna imenica, dok su ZARUKE gramatičke
greške u ranije sastavljenoj rečenici.
OŽENITI SE je glagol koji često odgovara na pitanje KOGA,
međutim najčešće na pitanje KOLIKO?
OŽENJEN je trpni pridjev tog glagola.
U čitavom sklopu DJECA su imperativ, a
KUĆNI PRIJATELJ lična zamjenica.
PROFESORI MATEMATIKE
ZARUKE su parni broj koji često zna biti neparan.
75

prilogu - Visoka škola za informacijske tehnologije

ovdje - Hrvatsko informacijsko i dokumentacijsko društvo

„Raditi na dobroj ideji je bolje nego imati dobru ideju.“ O EQOPP

Legos br. 6 - Pravni fakultet

6. STUDIJ USMJEREN NA STUDENTE

važnost međunarodne mobilnosti studenata

Albert - Visoka poslovna škola Zagreb

Zasto Studirati - Studirajmo Zajedno!

AMCA Toronto 2013 Series: Friday November 8, 2013 Nino Raspudic

Vodi li akademska mobilnost k odljevu mozgova?

FENIX 8 | glasilo studenata Filozofskog fakulteta

prof.dr. miljenko marinković - hrvatsko društvo za hipertenziju