ALBERT ČASOPIS STUDENATA VISOKE POSLOVNE ŠKOLE ZAGREB Br. 4 Svibanj 2013. FOTO kutak Uvodna riječ dekana Drage kolegice i kolege, želio bih vas ovim putem pozdraviti s obzirom da imam čast dati uvodnu riječ za ovogodišnji Albert. Vjerujem da znate da je osnovna funkcija svakog studija obrazovanje mladih ljudi koji će se osposobiti za kreativno i efikasno uključivanje u društvene i profesionalne discipline. Tako i menadžment komunikacija i marketinga, kao spoj modernih znanstvenih disciplina, predstavlja mješavinu teorijskih znanja i uspješne poslovne prakse. Adekvatno usvajanje znanja iz ovog izazovnog područja važan je preduvjet za vaše buduće uspješne profesionalne karijere. Stoga je moje uvjerenje da samo zajedničkim radom i trudom možemo ostvariti naše zajedničke ciljeve – bolju i uspješniju Visoku poslovnu školu Zagreb. Polazeći od tog uvjerenja, želio bih vas upoznati s našim novim projektima i smjernicama rada kao što je potreba sustavne uspostave međunarodne suradnje i razmjene znanstveno-stručnih aktivnosti među kojima je i organizacija znanstveno-stručnog skupa o marketingu i komunikacijama, daljnje proširenje ponuda izbornih kolegija na hrvatskom i stranim jezicima, ustrojavanje kreativnog odjela studenata, povezivanje bivših i sadašnjih studenata u Alumni, radu na pokretanju diplomskog studija, podizanje standarda nastavnog procesa u smislu podizanja kvalitete nastave te organizacija nastave i nastavnih ljudskih resursa. Neki od ovih projekata već se odvijaju, stoga vas pozivam da prihvatite nove izazove, svjesni da se od vas mnogo očekuje te da je pred vama predan i ustrajan rad. Za svoj rad dobivat ćete podršku svih vaših nastavnika, kao i uprave Škole i svih njezinih službi, ali i Studentskog Vijeća, koje je vaša zajednička organizacija. Tu ćete pronaći podršku za zahtjeve usmjerene prema Školi i njezinoj upravi, kao i okvir za mnoge aktivnosti koje studentski život čine sadržajnijim i bogatijim. Pozivam vas na aktivnu suradnju u nastojanjima da poboljšamo kvalitetu studija i studiranja na našoj Školi. Uvjeren sam da će vam vaš studij donijeti izazove, ali i velika zadovoljstva. S najljepšim željama za mnoge buduće kako poslovne tako i privatne uspjehe, Vaš dekan, dr. sc. Petar Kurečić 1 SADRŽAJ Insider Outsider Alumni VPŠZ Nakon studija 2 IMPRESSUM Za izdavača: dr. sc. Petar Kurečić Albert Bazala Novo vodstvo VPŠZ-a Provincijalka u Studentskom Zboru Terenska nastava Svugdje je lijepo, ali doma je najljepše Nasmij se svijetu i svijet će se nasmijati tebi Ako nije na Facebook-u, nije se dogodilo Kreativni odjel VPŠZ-a Čarobnjak iz OM-a Studentijada Čarobna laguna - que bella Venezia Kanda - tamo gdje je sve po mom Kazališni putokaz Odlično je, od Gavrilovića je - odličan je, s VPŠZ-a je! Dobar Glas-nogovornik, daleko se čuje Glavna urednica: Marijana Kraljević Izvršni urednik: Zoran Đurović Uredništvo: Senita Makić Simona Zuber Aleksandra Barbara Boris Božić Savjetnici: mr. sc. Sanja Rocco mag. oec. Goran Luburić mag. pol. Ivana Greguric Dizajn i prijelom: Zoran Đurović Lekturiranje: Senita Makić Ivana Braiko Izdanje: svibanj 2013. Start-up: ... u početku bijaše ideja What is Gamification? Kako stvoriti konkurentsku prednost 3 član uredničkog vijeća i stručni urednik za filozofiju u Hrvatskoj enciklopediji u razdoblju od 1940. do 1945.g. Također je i osnivač časopisa „Revija za filozofiju i psihologiju“. Tekst „Metalogički korijen filozofije“ iz 1924.g. njegov je najosebujniji i filozofski najznačajniji tekst. Nasuprot primarno intelektualnom i čuvstvom obilježenom duhu Markovića i Arnolda, kod Bazale se javlja svojevrsni primat onog praktičkog pod vidom "voluntarističkog aktivizma". On se suprotstavlja racionalističko-logicističkoj tezi neokantovstva da se "filozofijska funkcija" razvija "iz samih logičkih snaga". Ta se teza javlja u dva oblika: "racionalizam odozdo" (aposteriorizam, empirizam) i "racionalizam odozgo" (apriorizam, racionalizam u užem smislu). Oba vide svijest kao statičku i upućenu na objekt, nešto izvanjsko. Albert Bazala Nasuprot tome, piše Bazala, »Duševni život promatran na svom vrelu, u neposrednom doživljavanju, očituje se kao ustrajan proces usmjeren k održavanju bitka u obliku "ja" sređena. Sve je duševno čin (radnja) ili izraženo u psihologijskoj terminologiji: sve je duševno volja ili derivat volje. Svijest je samosvojna zazbiljnost, dinamičko-teleološke prirode: ona nije tek pasivno mjesto, zrcalište gotova bitka, nego poprište stvaralačkih napora, koji iz sebe grade život.« Spoznaja je samo jedan aspekt izveden iz doživljaja. (Hrvatska enciklopedija (Ujević), 1941.) Uz logičku, filozofija ima također i mitsku, pjesničku i religioznu narav. Na tu temu je Bazala vodio polemiku sa Stjepanom Zimmermanom, koji u njegovom pristupu vidi »uništavanje razumnosti«. Bazala ne želi razvijati filozofski sustav, nego »smjernice aktivističkoga nazora na svijet i na život«. U njegovom pristupu ima sličnosti s frankfurtskom kritičkom teorijom društva. Kritičan je prema modernom naturalizmu koji u prirodi vidi samo sustav "mehaničke nužde" u kojem nema mjesta za slobodu. Kako nema viših svrha, čovjek može biti samo brutalni egoist to je karakteristika modernog "ekonomizma i industrijalizma", u kojem vladaju "impersonalne sile". Dolazi do sukoba "logičkih konstrukcija" i "iracionalnih potencija", do "dvostruke kulture" i krize kulture. Da bi se ona prevladala, potrebno je graditi "nove organizacije ciljeva i svrha", koje trebaju izvirati iz "dubinskih voljnih poriva života". Pojedinac u tome gradi "stil života", a narod, u posebnim svojim prilikama, autentičnu narodnu kulturu. Bazala je predložio osnivanje zajedničke otvorene katedre, koja je osnovana 1912.g. kao "Pučko sveučilište". Kažu da mu je to bila vrlo smiona ideja s obzirom na tadašnju političku situaciju, a zanimljivo je da ta katedra Pučkog učilišta djeluje i danas. Iako danas malo ljudi zna da je osnivač Pučkog učilišta upravo Bazala, tu su predavanja držali razni profesori, a bila su otvorena i za javnost. Djelovala je do iza Drugog svjetskog rata. Dvadesetak je godina bio što tajnik, što predsjednik katedre, i osobno držao brojna predavanja. Godine 1922. pokrenuo je „Zbornik za pučku prosvjetu“ kao organ Pučkog sveučilišta. Albert Bazala rođen je u Brnu u Moravskoj 13. srpnja 1877. godine, a život okončava u Zagrebu 12. kolovoza 1947. Za njega možemo reći da je jedan od utjecajnijih predstavnika hrvatskih filozofa. Njegov otac Josip bio je bankovni činovnik iz Praga, a majka Amalija sestra pjesnika i filozofa Đure Arnolda. Osnovnu školu pohađao je u Bjelovaru, a gimnaziju u Bjelovaru, Slavonskoj Požegi i Zagrebu. Maturirao je na Gornjogradskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Godine 1895. upisuje filozofiju i klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i polaže profesorski ispit 1899.g. te slijedeće godine i doktorat filozofije tezom Psihologijska nauka o apercepciji. Od 1899. do 1909.g. radi kao srednjoškolski profesor na Gornjogradskoj gimnaziji, a zatim na Ženskom liceju u Zagrebu. Za privatnog docenta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predavanjem „Marulićev moralno-filozofski rad“, habilitirao je godine 1904. Godine 1905. i 1906. nastavlja studij filozofije u Münchenu, Jeni, Halleu i Leipzigu (u Institutu za eksperimentalnu psihologiju W. Wundta). Na njegovo formiranje kao mislioca naročito su utjecali Rudolf 4 Eucken (obnovitelj Fichteovog etičkog idealizma) i Wilhelm Wundt (osnivač empirijske psihologije). Boravio je i u Pragu, gdje su na njegova socijalna, politička i kulturno-politička shvaćanja najviše utjecali T. G. Masaryk i František Drtina. U razdoblju od 1906. do 1912.g.objavljuje „Povijest filozofije“ u tri sveska, a godine 1909. postaje izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu, od 1912.g. kao redovni profesor. Preuzima Katedru za teorijsku i praktičku filozofiju s poviješću filozofije 1909.g. od Franje Markovića (Gjuro Arnold vodi novoosnovanu Katedru pedagogije i teorijske i praktičke filozofije od 1894. g. i 1896. postaje predstojnikom novoosnovanog Pedagogijskog seminara). Predavao je gotovo sve discipline iz teoretske i praktične filozofije, povijest filozofije te sociologiju i psihologiju. Za razliku od Markovića i Arnolda, napušta Herbartov sustav predavanja i oblikuje svoje kolegije problemski: "Platon–Aristotel", "Kantov problem", "Povijest materijalizma", "Problem psihologizma i logicizma" itd. Zbog političkih aktivnosti prisilno je umirovljen 1924.g., a reaktiviran 1927.g. Za vrijeme NDH ponovno je bio prisilno umirovljen 1943.g., no komunisti ga godine 1945. vraćaju na Fakultet, iako je daleko do komunističke ideologije. Jedan je od poslijeratnih obnovitelja JAZU-a. Umro je 1947.g. u dobi od 70 godina, ne dočekavši treće umirovljenje. Od 1910.g. dopisni je član JAZU-a u kojemu postaje pravi član 1922.g., te predsjednik u razdoblju od 1933. do 1941.g. Između 1932. i 1933.g. rektor je Sveučilišta. Aktivan je bio i u sklopu Matice Hrvatske, u kojoj je bio odbornik, tajnik i predsjednik. Osnivač je Društva za Strossmayerovo sveučilište koje izdaje reviju „Alma mater Croatica“. Bio je počasni član Hrvatskog pedagoškoknjiževnog zbora, Albert Bazala je kao profesor filozofije donio značajne novine u odnosu na svoje tradicionalističke prethodnike Franju Markovića i Đuru Arnolda. Nije se oglašavao u diskusiji oko hrvatske moderne u prvom desetljeću 20. stoljeća, ali je očito da je svojim shvaćanjima, za razliku od ove dvojice, bio na strani "mladih". Njegova su razmatranja sukladna tadašnjim kretanjima u europskoj filozofiji, kao što je fenomenologija E. Husserla i neomarksistička kritička teorija društva. Unio je u filozofiju aktivan i kritičan odnos prema društvenoj okolini, ne bježeći ni od direktnog političkog angažmana. Bio je hrvatski orijentiran, za razliku od kolege profesora Vladimira Dvornikovića, također zanimljivog mislioca koji je zastupao integralno jugoslavenstvo (ali je također došao u sukob s vlastima). Suprotstavio se također i ustaškom režimu. Tako je dvaput bio prisilno umirovljen, a da je poživio, vjerojatno bi se sukobio i s komunistima (kao što je bio slučaj sa njegovim učenikom Pavlom Vuk-Pavlovićem). Profesor Albert Bazala imao je takav seminar jer je kao građanski liberal i masarikovac smatrao kako je njegova uloga u našoj sredini prije svega prosvjetiteljska, u najboljem smislu te riječi. Trebalo je mlade ljude poticati na razmišljanje, makar ono katkada išlo i putevima pretjerivanja i netolerancije, jer bez stalnog napora da se kritički misli o svijetu i društvu u kojem se živi, teško da može biti bilo kakva napretka! To je bio i glavni razlog njegova stila tolerancije, iako je znao žestoko koji put reagirati na stavove koji mu se nisu sviđali, jer je, dajući drugima slobodu, smatrao da imapravo uzimati je i za sebe! To prosvjetiteljsko usmjerenje profesora Bazale imalo je prilike upoznati mnogo tadašnjih studenata na Filozofskom fakultetu, ali i mnogo toga naučiti i izvan fakultetskih zidova. Sve u svemu, danas, iz perspektive već navršenih punih pet decenija intelektualnog života, mogu reći da me je profesor Albert Bazala učio ljudskom dostojanstvu,i da su njegove profesorske lekcije za mene bile više plod osobnog habitusa nego nekog idejnog sklada. A to je možda u ljudskom podučavanju i najvažnije. Ali lagao bih kada bih rekao da ništa idejno nisam ponio s njegovih predavanja, jer samo ako mislim na»metalogički korijen filozofije«, koji je tumačio u okviru badenske škole, znam da osobno mnogo dugujem Diltheyu, Nikolaju Hartmannu i Maxu Scheleru u svojim analizama modernizma, jer sam upravo tražio ono što je »metalogičko« u ljudskoj spoznaji i izražavanju, kako umjetničkom, tako i znanstvenom. Tako govori jedan njegov bivši student o prof. Bazali. Iz svega navedenoga možemo samo nagađati i razmišljati kolika je velika ličnost prof. Bazala bio, koliku je, mogli bismo reći, prosvjetiteljsku ulogu imao u svoje vrijeme te je, iako veliki antikomunist, uspio izboriti svoje ideje i zamisli, a tadašnji pojedinci na vlasti koji su ga htjeli svrgnuti u tome naumu nisu uspjeli. To nije bilo samo stoga što je Bazala imao mnogo istomišljenika i obožavatelja, a na štetu mu ne ide ni veliki broj knjiga koje je napisao,već zato što su njegova predavanja posjećivali i mnogi studenti iz drugih zemalja. Boris Božić 5 Novo vodstvo VPŠZ-a 1. veljače 2013. godine na dužnost Dekana Visoke poslovne škole Zagreb s pravom javnosti stupio je dr. sc. Petar Kurečić. Upravno vijeće Visoke poslovne škole Zagreb s pravom javnosti je na prijedlog dekana dr. sc. Petra Kurečića imenovalo dr. sc. Zorana Najdanovića za prodekana za znanstveni rad i međunarodnu suradnju te mr. sc. Zdeslava Milasa za prodekana za nastavu i studente. Uredništvo Alberta sa zadovoljstvom je novoizabranom Dekanu postavilo nekoliko pitanja. Što nam je Dekan rekao o sebi i svojim ciljevima koje namjerava postići za vrijeme svog mandata na VPŠZ-u možete pročitati na sljedećim stranicama. Dekane, možete mi opisati Vaš životni put što se tiče škole, fakulteta i posla? Osnovnu i srednju školu sam završio u Zagrebu. U srednju sam išao u XI. gimnaziju u Savskoj ulici. Nisam baš bio među najboljim učenicima u srednjoj školi jer su me uglavnom zanimali samo društveni predmeti, konkretnije zemljopis, povijest i politika i gospodarstvo i tu sam htio više znati nego što se o tome govorilo u školi. Što se tiče prirodnih predmeta, matematike mi posebice baš nikada nije ležala. Interesantno je da sam ipak upisao Prirodoslovno matematički fakultet, ali geografski odsjek, konkretnije geografiju. Nakon prve godine studija na PMF-u sam izvanredno upisao i politologiju. Tako da sam u šest godina uspio dva studija dovesti do kraja. To nije bilo lako, ali to je dokaz da se može. Zatim upisujem postdiplomski studij iz geografije, s naglaskom na socijalnu geografiju. Tema magisterija i doktorskog rada su bile vezane najviše uz međunarodne odnose. Magisterij je bio „Novi svjetski poredak“, a „Proširenje NATO-a na istok“ pojednostavljeno rečeno je bio doktorat i to sam sve obranio i završio te sam sa 31 godinom doktorirao. Što se tiče znanstvenog i predavačkog dijela, 2009. godine počinjem predavati na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije u Zagrebu gdje predajem i sada. 2003. godine sam se zaposlio na poziv pokojnog premjera Račana u SDP-u kao mladi obrazovani stručni kadar, ne politički. Tamo sam radio do 2006. godine kada prelazim u Hrvatski sabor gdje sam bio na poziciji savjetnika sve dok nisam postao Dekan Visoke poslovne škole Zagreb. Najviše sam se bavio pitanjem vanjske politike, međunarodnih odnosa, međunarodne komunikacije, nešto malo 6 PR i politički marketing. Do sada sam napisao nekih 15-ak radova, također sam prošle godine objavio knjigu koja je zapravo moj skraćen, pojednostavljen doktorat i bit će ispitna literatura na mojim kolegijima. Spomenuli ste da će Vaša knjiga biti ispitna literatura, možete mi reći koje ćete kolegije predavati? To još nismo odlučili zato što ćemo novi izvedbeni plan usvajati prije ljeta za sljedeću jesen, ali u svakom slučaju najvjerojatnije ću preuzeti kolegij koji je predavao profesor Brkić prije, znači Suvremeni ekonomski, politički i medijski procesi. Zatim, tu bi najvjerojatnije bio kolegij Komunikacije u međunarodnim odnosima gdje ćemo se malo baviti komunikacijom u međunarodnoj zajednici, što rade diplomati, što je uopće diplomacija s posebnim naglaskom na gospodarsku diplomaciju i njenu važnost te najvjerojatnije kolegij „Regionalni ekonomski i politički procesi“ gdje bismo obradili sve regije svijeta s njihovim specifičnostima s posebnim naglaskom na ekonomske značajke, a manje na političke i geopolitičke značajke. Što Vas je motiviralo da se prijavite na natječaj za Dekana Visoke poslovne škole Zagreb? Motiviralo me to što sam oduvijek želio raditi u sustavu visokog obrazovanja, visokog školstva, još od vremena kada sam želio biti asistent na sveučilištu, a to je bilo prije desetak godina. Koji su Vaši ciljevi kao Dekana Visoke poslovne škole Zagreb? Jedan od ciljeva je proširivanje ponude koju škola nudi u smislu uspostave specijalističkog diplomskog studija za što su već poduzeti konkretni koraci, međutim to nije proces koji može biti gotov preko noći, ali ja se nadam da ukoliko neće biti nikakvih prepreka, da bi se taj studij mogao uspostaviti u jednom razumnom razdoblju. Ja sad ne mogu točno reći da li će to biti godina ili godina i pol, no to je jedan od najvažnijih ciljeva. Također, jedan od ciljeva je da se ispite ne prolazi, a da se ne zna ništa. Ako se tako nešto događalo, to se više neće događati. Jedan od ciljeva je znanstvena i stručna aktivnost. To nije nešto što je vezano uz studente, ali od studenata možemo dobiti potporu u smislu ako ima neki kvalitetan student koji želi objaviti rad sa profesorom, apsolutno profesori moraju biti za te stvari spremni. Plan nam je također napraviti razmjenu studenata gdje bi naši najbolji studenti imali prilike na nekoj drugoj instituciji u Zagrebu ili negdje drugdje u Hrvatskoj, a nadamo se i vani ako uspijemo. Tako bi mogli jedan semestar otići tamo studirati i slušati neke predmete. Isto tako da i studenti koji nisu iz Visoke poslovne škole Zagreb mogu doći ovdje nešto slušati, što nam je također jedan od ciljeva na kojem smo počeli raditi. Je li Vam u cilju i Alumni? Da, Alumni nam je u cilju svakako, to je nešto što se mora napraviti, no ostavimo nešto i za sljedeći broj Alberta. Kakav je bio Vaš prvi dojam o Visokoj poslovnoj školi Zagreb? Iskreno, uvijek može bolje, ali ne treba se stalno vraćati u prošlost i plakati za prolivenim mlijekom. Na koji način ćete provoditi marketing Visoke poslovne škole Zagreb? U provođenju marketinških aktivnosti očekujem pomoć naših zaposlenika, ali i studenata kroz Kreativni odjel zato što ljudi koji ovdje rade i studiraju vjerojatno najbolje znaju kako brendirati školu. Definitivno tu treba biti aktivnije predstavljanje na smotri Sveučilišta, na sajmu stipendija i visokih učilišta, za što ću se ja čak osobno pobrinuti. Zatim, marketinška kampanja treba krenuti ranije, a ne kao što je kretala prošlih godina, pri čemu mislim ranije u godini. Također trebamo targetirati učenike završnih razreda srednjih škola i to nam je glavna ciljana skupina, ali i ljude koji su negdje nešto studirali pa odustali. Oni nam također trebaju biti zanimljivi. Tu su i zaposlenici nekih institucija koji se žele obrazovati uz rad kao izvanredni studenti. To su nam primarne ciljane skupine. Što će po Vašem mišljenju Visoka poslovna škola dobiti ulaskom u Europsku Uniju? Veću konkurenciju koja će nas tjerati da budemo bolji, ali i mogućnost veće suradnje sa institucijama iz Europske Unije. Također će veće mogućnosti biti za studente. Imate li u planu dovesti neke goste predavače koji bi nam sa svojim iskustvom pomogli? Da, imam i tu naravno isto očekujem od Kreativnog odjela i ljudi koji ovdje rade, ali i od studenata, ako vi smatrate, ako određeni broj kolega studenata smatra da nekog treba dovesti da ga se posluša, naravno ako to možemo, ako je osoba voljna, spremna, slobodna, naravno da je moguće, čak bih rekao poželjno. Volio bih da imamo barem dva takva događaja u semestru. Jeste li razmišljali o tome da studentima omogućite tablete? Kada bi financijska situacija to omogućavala bilo bi moguće. Ne znam da li to ima na drugim visokim školama, da li je prisutno. Ono što ja znam, nije baš običaj, ali možemo studentima omogućiti pristup Wi-fi-u te neke slične mogućnosti usko vezane uz to. A tableti u budućnosti? Zašto ne kada se malo popravi financijsko stanje. Spomenuli ste još dvije dodatne godine specijalističkog diplomskog studija, je li znate koji bi smjerovi bili? Smjerovi bi bili isti, dakle marketing i komunikacije. To bi bio logičan nastavak studija. Dapače, za studente diplomskog studija spomenuti tableti bi bili čak i realna opcija, posebno za one koji su ovdje studirali pa nastavili, no ne mogu dati sada obećanje koje neću moći ispuniti. Prema Vašem mišljenju koji su danas najtraženiji poslovi, akoji će biti za 10 godina? Imaju li po Vama marketing i komunikacije budućnost? Imaju, apsolutno imaju, sve je više zanimanja koja traže kreativnost, koja traže nove načine prodaje proizvoda i usluga što je još danas puno važnije. Također, u dijelu koji se odnosi na komunikacije apsolutno, glasnogovornici, PR stručnjaci danas su sve potrebniji, naravno oni kvalitetni koji uspjevaju uspješno to obavljati i sve više u privatnom sektoru su potrebni, apsolutno. Tako mislim da profesije imaju perspektivu. Hoćete li uvesti neke nagrade za najbolje studente, ali ne nužno po ocjenama najbolje? Mogu Vam reći da o tome razmišljamo. Je li imate u planu uvesti terensku nastavu? Ja osobno imam iskustvo dok sam studirao geografiju imali smo svake godine terensku nastavu. Na 2., 3. i 4. godini fakulteta smo išli u Dalmaciju, na otoke, obišli smo jedan veliki dio Hrvatske. Naravno, to je jedna druga vrsta profesija, druga vrsta terenske nastave, ali poanta je u tome da smo mi to sebi sami plaćali. . Uvijek je taj financijski moment. Naravno, ako je to nešto tu u Zagrebu, obilazak neke medijske kuće ili tvrtke, to jako malo košta. Ako bi se išlo negdje van Zagreba, neki jednodnevni ili dvodnevni izlet, isto je moguće samo ako postoji dovoljan broj studenata koji su za to zainteresirani, koji su spremni ići na tako nešto. No, ideja je dobra. Ako vi imate neki prijedlog, predložite. Imate li u planu sa Studentskim zborom raditi neke projekte ili humanitarne akcije? Nije loša ideja. Što se mene tiče otvoren sam za takve stvari. Je li postoji mogućnost da se izvanrednim studentima ne gleda toliko dolaznost? Nažalost ne, zato što nas obvezuju zakoni i propisi i moramo se držati toga. Postoji li mogućnost da studenti postanu demosi? I to je jedna od stvari koje ćemo uskoro riješiti, vjerojatno da. Možete nam reći nešto o sebi kad niste Dekan i profesor, čime se bavite? Evo, gradski sam zastupnik, doduše sad je kraj mandata pa ne znam hoću li biti u idućem mandatu. U principu najviše se družim sa kolegama iz stranke, ima puno mladih ljudi iz foruma mladih. Imam nekoliko prijatelja dulje vrijeme, smatram da čovjek u životu može imati dvoje ili troje pravih prijatelja, a sve ostalo su poznanici, kolege. S kolegama pokušavam imati korektan odnos. Pokušavam ne unositi osobnu razinu u poslovne odnose. Imate neki hobi? Volim voziti bicikl u toplom dijelu godine. Volim ići nekad u shopping, volim ići u shopping centre. Je li Vam iskustvo u politici, u stranci pomoglo u poslovnom svijetu? Da, pomoglo je zato što čovjek mnogo nauči o odnosima među ljudima i o odnosima u smislu u politici uvijek postoji interes, onda se zapravo puno nauči o odnosima među ljudima kada su neki interesi u pitanju, a mislim da je dosta slično i u poslovnome svijetu. Imate li kakvu poruku za studente i biste li preporučili studiranje na Visokoj poslovnoj školi Zagreb? Naravno da bih. Nadam se da će njihova iskustva u iduće dvije i pol godine dok traje moj dekanski mandat biti pozitivnija nego ranije. Nadam se da će biti zadovoljniji. Savjetujem im da svoje obaveze ispunjavaju na vrijeme i uredno jer to je za njih najbolje. Nadam se kad diplomiraju što prije pronaći posao . Da li postoji mogućnost da nam Vi omogućite posao nakon završetka fakulteta, npr. da imate popis nekih poduzeća ili medija gdje bi se naši studenti mogli zaposliti? Da, to je nešto na čemu treba početi raditi, da aspolutno. Marijana Kraljević 7 se školovala dok ne dostignem dovoljno visoko obrazovanje da bih mogla ostvariti svoj san i biti predavač. Što se tiče strasti, definitivno je moja najveća strast glazba. Ona daje smisao svemu i uvijek ćete me vidjeti sa slušalicama u ušima. Većinom slušam rock i metal, a zatim nešto nespojivo s time – Blašević, haha... Iako i za njega kažu da spada u neku vrstu rocka. Ali pronalazim se u njegovoj lirici, načinu izražavanja. Svakako čitanje – recimo psihološke knjige, volim proučavati emocije. A kad već pitaš za slabosti, pa eto, zato i čitam o emocijama jer su one moja najveća slabost. Vjerujem da sam preemotivnaa. No, to je opet u nekim stvarima (poput ljubavi) i moja prednost. Dragi naši studenti priča započinje ovako....26.3.2013. naša zaposlena pčelica je dozujala do stola primamljena jednom kavom i obećanjem lakog intervjua (...naravno, lagala sam!) i pitanja su krenula te sam tako dobila priliku predstaviti vam našu Marijanu i što Studentski zbor zapravo radi... Pa krenimo u otkrivanje događanja iza kulise... Zatim bi mogli predstaviti i Vijeće studenata. Godine 2012. doneseno je novo tijelo koje je odlučilo premostiti jaz između državnih i privatnih visokoškolskih ustanova te time i pomoći bolje predstaviti takve ustanove obrazovanja javnosti te i drugim viskoškolskim ustanovama. za tadašnju prvu godinu - komunikacija i marketinga, čak nisam ni mislila da bih to mogla raditi. Ali kolegica me pitala da li bi se kandidirala i pitala je našu grupu tko bi podržao moju kandidaturu, poslala je papir da se kolege potpišu ukoliko me podržavaju i reakcije su u velikoj mjeri bile vrlo pozitivne. I na kraju me to potaknulo na kandidaturu – bilo mi je jako drago vidjeti da moji kolege imaju povjerenja u mene pa im se ovom prilikom zahvaljujem na povjerenju i potpori. Vijeće je koordinativno tijelo studentskih predstavnika veleučilišta i visokih škola u Republici Hrvatskoj koje raspravlja o pitanjima od zajedničkog interesa za sve studente veleučilišta i visokih škola, razvija zajedničke studentske programe i aktivnosti te štiti interese studenata veleučilišta i visokih škola. Bitno nam je i kako ćemo se predstaviti u očima kako javnosti tako i poslodavaca. Stoga bih napomenula manifestaciju „Forum struke“, za koju je i naša Škola izrazila podršku, no o tome ćete više čitati u sljedećem broju Alberta. Provincijalka u Studentskom Zboru Kako bi se željela predstaviti našim studentima? Dobar dan svima, zovem se Marijana Kraljević i izvanredna studentica sam 2. god. komunikacija. Imam 27 god, prije studiranja na VPŠZ-u sam studirala na PMF-u, ali spletom okolnosti plan se promijenio, zaposlila sam se, završila usavršavanje iz marketinga na jednom poslovnom učilištu te se po preporuci upisala VPŠZ. Upisujem marketing zbog prethodno navedenog usavršavanja, no kroz prvu godinu studija otkrivam svoju novu ljubav, a to su komunikacije. Već znamo da si predstavnica studenata no što te potaklo na kandidaturu i što te općenito potiče za rad na Školi i projektima? Dobro pitanje, naime nisam se sama kandidirala dok se birao predstavnik grupe 8 Nakon toga dolazim u Studentski zbor, te je za godinu dana kolega koji je bio predsjednik diplomirao i mene predložio za novu predsjednicu i zahvaljujući glasovima kolega iz Zbora, dobila sam priliku da postanem predsjednica Zbora te se i njima ovom prilikom zahvaljujem na povjerenju. Kad smo već spomenuli Studentski Zbor, vjerujem da bi ovo bila dobra prilika da malo predstavimo funkciju Zbora našim kolegama i kolegicama. Možemo početi od osnovne definicije da je Studentski Zbor jedno predstavničko tijelo koje štiti interese studenata kako na našoj Školi tako i u sustavu visokoškolskog obrazovanja. Kako sam kratko predsjednica Zbora tako nisam provodila velike projekte, ali sam uz pomoć gospođe Baričević napisala novi Statut za Zbor. Ipak, puno je projekata u razvoju te ovom prilikom pozivam studente da mi se obrate za sve probleme ali i da se uključe u naše projekte, obećavam da će biti i zanimljivo i izazovno. *Čini se kao jako puno posla, te svakako pozivam naše kolege da nam se pridruže, ali zato bih i voljela pitati, tko se osoba iza svih ovih projekata i titula? Tko je Marijana, reci nam svoje slabosti i strasti... hobije? *Da li si imala kakve životne izazove, iako si mlada činiš se kao zrela osoba a to obično dolazi ili s godinama ili iskustvom naučenim putem teških izazova? Da, nažalost. Doživjela sam jedan teški izazov kroz borbu za zdravlje. Ovakva deprimirajuća tema možda i nije za studentski časopis, ali je svakako moj životni izazov i učitelj. U najgorim trenutcima znala sam misliti - zašto ja, no naučila sam biti jaka i shvatila da trebam sagledati stvari iz šire perspektive. Jer sve sam to preživjela, shvatila sam koliko sam i slaba i jaka u isto vrijeme i u trenucima u kojima sam mogla izgubiti život, zapravo sam samo željela živjeti još više. Danas je to moja pokretajuća energija i uvijek planiram ići samo naprijed. Trenutačno sam okusila mali dio svog sna kao gost predavač na Veleučilištu Velika Gorica. Također, napomenula bih da se vidim okružena s puno djece. Zasad ipak uživam u tome što sam ponosna teta četverogodišnjeg nećaka. I da je sad kraj svijeta, koju bi misao našla utješnom? Voljela bih živjeti 100 godina jer živjeti je divno, ali da je sad kraj svijeta, misao koju bi našla utješnom bila bi.... da sam proživjela lijep život, sa svojim usponima i padovima, i da sam, uz potporu svoje obitelji, naučila da me padovi jačaju i omogućuju još veće uspone. Poruka našim čitateljima i studentima... Nadam se da ćete uživati u ovogodišnjem Albertu i njegovim temama, iza njega stoji velik rad i trud, ali i strast za dobrim pisanjem. A za naše studente... Razvijajte se, nemojte biti pasivni, uključite se u naše projekte i aktivnosti, iskoristite sve što možete tijekom ovog studija da vas ojača i pripremi za život koji je pred vama. " Možemo početi od osnovne definicije da je Studentski Zbor jedno predstavničko tijelo koje štiti interese studenata kako na našoj Školi tako i u sustavu visokoškolskog obrazovanja. Reci nam gdje se vidiš za 10 godina? Kakva si osoba željela biti, a što raditi... tvoji snovi i nadanja su...? Što se tiče osobe, nadam se da ću ostati ono što jesam, pod tim ne mislim da sam savršena ili bilo što takvo, samo ne bih voljela izgubiti ono što me određuje. A što se tiče karijere, jako bih voljela predavati, počela bih kao demonstrator zatim možda i kao asistent, a usput bih Makić Senita 9 Kreativni odjel VPŠZ-a Čarobnjak iz OM-a...? Misao po misao, ideja za idejom, korak po korak i došao je taj četvrtak. Vesela družina studenata skupila se u predavaoni P2. Zainteresirani i u svojim mislima čekali su našeg voditelja Gorana Luburića kako bi ih upoznao s nečim novim i njima izazovnim na fakultetu, Kreativnim odjelom VPŠZ-a. Napokon, došao je i taj trenutak, voditelj Goran je došao, prepustio dekanu dr.sc. Petru Kurečiću da pozdravi studente i Kreativni odjel je 'krenuo'. Studenti su čuli što će se i kako raditi, predstavljeni su projekti i dogovoren idući sastanak… I tako, sastanak po sastanak, ideja za idejom, trud, marljivost, kreativnost i prvi rezultati su tu… Recept glasi: "Konstruktivna struktura rada, analiza analize analize, zatim se „uhvati“ za onaj neobično obični uzorak koji se ponavljao... I RAZMIŠLJAJ KREATIVNO. NE OGRANIČAVAJ SE I RADI." Pročitajte što nam je o Kreativnom odjelu VPŠZ-a i svemu što se do sada, ali i što će se u budućnosti događati, rekao naš voditelj Goran Luburić… Gorane, voditelj si Kreativnog odjela. Možeš li mi reći kako se rodila ideja o Kreativnom odjelu VPŠZ-a i što je zapravo Kreativni odjel? Kreativni odjel je zamišljen kao interni praktikum za studente Visoke poslovne škole Zagreb unutar kojeg oni imaju priliku sve ono naučeno u teoriji marketinga i komunikacija primijeniti u praksi, na konkretnim projektima. Mogli bismo reći kako je to svojevrsna interna marketinška agencija VPŠZ-a koja se sastoji od više projektnih timova čiji su članovi studenti naše visoke škole. Koncept ideje je vrlo jednostavan: željeli smo ponuditi studentima koji pokazuju veći trud, potencijal i žele više od samog pasivnog studiranja šansu da se na još jednom polju (realnim projektima) uspiju dokazati i dodatno profilirati. Koliko članova ima kreativni odjel, a koliko projekata na kojima radite? Kreativni odjel ima otprilike 15-ak aktivnih članova, s tim da svaki nadolazeći semestar studenti koji do tada nisu, mogu biti učlanjeni u odjel. Trenutno imamo 12 aktivnih projekata. To su projekti vezani uz promociju VPŠZ, branding, event management, dizajn različitih promo materijala, snimanje 10 oglasnih spotova, analizu i istraživanje tržišta putem anketiranja, Facebook management, PR tim za objave i sl. Postoje li uvjeti za ulazak u Kreativni odjel? Postoji tzv. testiranje preferencija studenata po pitanju ulaska u kreativni odjel VPŠZ-a. Svaki član odabire projekte prema svojim preferencijama i sudjeluje u njima koliko smatra da je potrebno. Treba napomenuti da svaki član sudjelovanjem u Kreativnom odjelu ima mogućnost ostvariti priznavanje prakse unutar same ustanove (VPŠZ), bez potrebe da praksu traži kod drugih poduzeća. Praksa je po nastavnom planu obavezna. Na ovaj način studenti imaju priliku baviti se upravo marketingom i komunikacijama unutar obavezne prakse. Želite li i sljedeće godine nastaviti s Kreativnim odjelom te ovom prilikom pozvati sve studente da se priključe? Naravno, svi studenti dobre volje željni učenja i dokazivanja svojih sposobnosti su dobrodošli. Ovo je, nadam se, tek početak jedne lijepe i uspješne priče na zadovoljstvo svih sudionika: studenata, nastavnika i same ustanove. Uvjeren sam da će koncept postati tradicija. Koja je tvoja funkcija kao voditelja kreativnog odjela? Kao voditelj kreativnog odjela zadužen sam koordinirati svim projektima, voditi evidenciju o statusima članova, njihovom radu i zalaganju. Možemo reći da imam ulogu mentora koji usmjerava svoje članove, ali ostavlja dovoljno prostora za njihove kreativne potencijale. Također, u suradnji s članovima i VPŠZom predlažem nove projekte i pratim njihovu realizaciju. Zašto Promotion 307, možeš li nam otkriti tajnu? Kreativni odjel je ciljano brendiran pod imenom Promotion307, jer smo htjeli ostaviti dovoljno široki prostor u percepciji svih oko nas: nastavnika, studenata i šire javnosti, da nas ne percipiraju samo kao kreativni odjel već da smo shvaćeni kao prava (interna) marketinška agencija – poput poduzeća. Tako je nastalo ime Promotion, a oznaka 307 je zapravo broj učionice gdje je sve počelo, naši prvi brainstorming sastanci. Možeš li izdvojiti neki projekt i zašto? U ovom semestru mogu izdvojiti jedan od najvećih projekata, a to je Završni party/Alumni event, prvi takav u povijesti VPŠZ-a. Plan je okupiti sve bivše i sadašnje studente na jednom mjestu odnosno ugodnom druženju uz dobru dozu zabave i opuštanja. Idem li to vidjeti kakvog čarobnjaka iz Oza ili ovom slučaju OM-a, bila je to moja prva pomisao kad sam krenula na predavanje koje nam je držao gosp. Žinić. Ili samo Žinić, s obzirom da kako se čini da u agenciji Bruketa&Žinić OM ne drže baš do formalnosti. I na kraju, na moje pozitivno iznenađenje, dočekao me jedan pristupačan, drag, ali nadasve sposoban čovjek. Da, dame i gospodo, iza druge najefikasnije agencije na svijetu stoje popularno nazvani – kreativci, a u kuloraima znani kao freakovi i štreberi i tome slično. Moraš biti drugačiji da bi mogao i razmišljati drugačije – tako bih ja to nazvala. Makar samo na prvu ruku, oni će se za nekog vrlo poslovnog čovjeka, činiti osebenjacima koji uživaju u svom kreativnom neredu iz kojeg se ipak uspijeva nešto izroditi. Ali tu će se prevariti i ubrzo će morati priznati svoju pogrešku... A možda i upitati Bruketu i Žinića za njihovu „čarobnu formulu“. Mi smo pak bili te sreće da nam sam marketinški čarobnjak otkrije sve sastojke te vjerovali ili ne, taj napitak možemo svi skuhati u svojim moždanim kotlovima. Svakako radi punom snagom, uloži sebe u svoj posao, ali ne bilo kako. Uvijek pokušavaj nadmašiti samoga sebe, uvijek pokušavaj biti kreativniji, a istu energiju primjeni i na svoj tim. Razmišljaj o ciljanoj skupini kojoj plasiraš proizvod, i uvijek učini proizvod kakvim jest. Ne laži - samo reci ono što imaš na najbolji mogući način. Ipak je u pitanju marketing! Nešto poput brucošijade, ali s puno, puno aktivnijom ulogom same Škole, njezinih studenata i cjelokupnog programa. A detalji za sada ostaju kao iznenađenje. Želimo puno sreće kreativnom odjelu kao i puno marljivih studenata! Marijana Kraljević Makić Senita 11 TERENSKA NASTAVA Posjet Hrvatskoj radioteleviziji Posjet medijskoj kući STYRIJA U okviru kolegija Odnosi s medijima, redovni i izvanredni studenti druge godine marketinga i komunikacija posjetili su 17. prosinca 2012. godine medijsku kuću „Styrija“ pod vodstvom predavača Ivane Greguric. U sklopu posjete studenti su vidjeli redakciju TV 24 sata, te portal i redakciju Večernjeg lista. Predavanje o radu redakcije i uređivanju programske sheme održali su Željko Ljubobratović - glavni urednik 24TV, Žarko Ivković - izvršni urednik Večernjeg lista, te Zdravko Milinović - nekadašnji izvršni urednik Večernjeg lista, te glavni urednik priloga Obzor u Večernjem listu. Iako je padao gusti snijeg, naši studenti su s veseljem odradili terensku nastavu. Svoj dojam prenio nam je i naš student: „Posjet medijskoj kući „Styria“ za mene, koji se nikada do sada nisam imao prilike pobliže susresti s nečim sličnim, bio je vrlo zanimljiv. Iako posjet nije trajao dugo i pritom smo kroz redakciju TV 24 sata i portal redakciju Večernjeg lista prošli vrlo brzo i samo letimičnim pogledima, vođeni pokojom riječju naših domaćina o osnovnim obavezama novinara te opisu njihova radnog okruženja, bilo je izuzetno zanimljivo vidjeti na koji način je ustrojena i kako funkcionira novinarska služba koju tako često nazivamo sedmom silom. Također bih spomenuo vrlo zanimljivo predavanje glavnog urednika časopisa Obzor, Zdravka Milinovića, koji nam je vrlo zorno predočio kakav je jedan radni dan novinara, kako teče priprema za tisak, kako se postupa u izvanrednim situacijama (npr. izbori) te kako se odvija distribucija konačnog proizvoda novinarske službe, što je vijest u tiskanom obliku.“ U okviru terenske nastave iz kolegija Elektronski mediji, redovni i izvanredni studenti druge godine komunikacija Visoke poslovne škole Zagreb posjetili su Hrvatsku radioteleviziju u četvrtak 4. travnja 2013. godine pod mentorstvom dr.sc. Jasne Burić. U zanimljivom posjetu javnoj televiziji i radiju pod vodstvom djelatnice Odnosa s javnošću Nade Chedid studenti su vidjeli prostorije HRT-a poput studijskih prostora iz kojih se emitira televizijski i radijski program te potrebne tehničke kapacitete. U obilasku javne televizije i radija studenti su čuli mnogo zanimljivih i poučnih informacija. Saznali su mnogo o povijesti HRT-a, što znači pojam javne televizije i radija, kako se mjeri gledanost, što je potrebno za jednu televizijsku, a što za jednu radijsku emisiju te što je „nacionalno blago“ HRT-a. Studenti su imali prilike postaviti pitanje voditeljici, slikati se u studijskim prostorijama, vidjeti mnoge poznate osobe poput Zorana Šprajca voditelja Dnevnika, glumca Enesa Vejzovića, pjevača Olivera Dragojevića te profesora VPŠZ-a Sinišu Kovačića. Studenti su sudjelovali na probi zborova te su imali prilike vidjeti kako ide radijska emisija u živo u kojoj je voditeljica rekla da su studenti VPŠZ-a došli u posjet HRT-u. Hrvatska radiotelevizija je pravna osoba koja ima status javne ustanove čija je djelatnost proizvodnja radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga, a osnivač je Sabor Republike Hrvatske. Hrvatska radiotelevizija dio je europske kulturne stečevine javnih medijskih servisa osnovanih da bi služili društvu, stvarali javno dobro i bili jamac razvoja demokratskog društva. Svojim kvalitetnim, vjerodostojnim i raznolikim programom i uslugama Hrvatska radiotelevizija čuva i promiče europske vrijednosti i temeljna ljudska prava, nacionalne i kulturne vrijednosti, pridonosi stvaranju modernoga hrvatskog društva i svakom pojedincu pomaže da pronađe svoje mjesto u današnjem okruženju. Marijana Kraljević 12 13 Svugdje je lijepo, al doma je najljepše U Americi je sistem studiranja više-manje kao kod nas stari sistem studiranja. Kod nas se sada magistar struke postaje za pet godina, još tri godine imate doktorat, dakle za osam godina ste doktor znanosti, a u Americi je 4 plus 2 plus 4, dakle nakon deset godina. Također, to su državni fakulteti i to vam daje na težini i na znanju. U SAD-u je standard je veći i ljudi su, u prosjeku, sretniji i nasmiješeniji. Također, ljudi su susretljiviji, lakše se napreduje, uvijek će vam netko pomoći, dok ovdje situacija je da imate limitirane resurse, onda su i ljudi ponekad malo zatvoreni i oprezni. Asistent Visoke poslovne škole Zagreb Neven Šipić otkriva nam kako je bilo studirati i živjeti u Americi, zašto se vratio u Hrvatsku, kako mu je na Visokoj poslovnoj školi Zagreb, čime se bavi i kakav je privatno. Također na sljedećim stranicama možete otkriti je li asistent Šipić zna što je to poduzetnički inkubator i je li zna izračunati zadatak koji zadaje probleme mnogim studentima. Profesore Šipić, možete nam ukratko reći nešto o sebi, Vaš životni put? Išao sam u srednju klasičnu, znači Prva jezična gimnazija, klasični smjer. Budući da imam brata koji je od mene stariji četiri godine i koji je otišao u Ameriku, uz nagovor obitelji, odlazim tamo na studij. Budući da su prijemni ispiti za Ameriku u 5. mjesecu, a u Hrvatskoj su tek tijekom ljeta, ja sam položio prijemne ispite izvrsno, te se prijavio na desetak fakulteta. Prihvatila me većina fakulteta, ali ih je samo par nudilo opciju stipendiranja. Nisam se ni stigao prijaviti na fakultete u Hrvatskoj. U Americi sam završio Geografiju, to je jedan fakultet i Ekonomiju, smjer operacijski menadžment, to je bio drugi dodiplomski fakultet. Možete nam otkriti jesu ljepše studentice u Hrvatskoj ili u Americi? U Hrvatskoj. Iako ovisi i o tome gdje u Americi. Ja sam četiri godine bio na Midwest-u gdje je većina populacije doseljenici iz Švedske, Norveške i Njemačke, dakle sve su bile više-manje plave, no Midwest vam je poseban zato što ćete na istočnoj i zapadnoj obali vidjeti više modno osvještene ljude koji paze na svoju liniju, dok je na Midwestu malo opuštenije. Tako da nije nužno da su ovdje ljepše, a tamo ružnije, nego ovisi o lokalitetu unutar same države. Recimo, na zapadnoj obali Kalifornije je komparabilno s lijepom državom. Bili ste u Las Vegasu, jeste posjetili koji put u kockarnice i dobili nešto? Jesam. Prvi put kada sam došao nisam znao ni jednu igru, a išao sam po kockarnicama. Sve sam stavio na crveno na ruletu. I sa 50 dolara sam došao i na kraju večeri sam zaradio 1000 dolara. To je bila početnička sreća, nakon par tjedana sam sve što sam zaradio, izgubio. U međuvremenu sam dobro naučio igrati Black Jack (Ajnc) i dobro sam zarađivao jedno vrijeme, ali naravno sve se to vrati u kockarnici. No dobijete besplatne večere, besplatno piće, ponekad i smještaj besplatan. Da li ste ovdje bili kad u kockarnici? Nikad u Hrvatskoj, nikad nisam platio ni tiket. Imam osjećaj da ovdje u kockarnici nešto zaradim da bi me netko orobio kad bih izašao van, a tamo je to ipak biznis, tj. kockarnice su u vlasništvu korporacija. Možda mi je krivo razmišljanje. Dakle, završio sam dva dodiplomska studija jer je tamo malo uređeniji sustav i ako želite upasti na malo bolji magisterij trebate završiti barem dva fakulteta, imati dobre ocjene, dosta izvannastavnih aktivnosti (predavao sam hrvatski jezik 4 godine, te volontirao u zajednici - ukupno 600 sati), napraviti dobar diplomski rad, imati dobre preporuke, itd. Zadnje dvije godine dodiplomskog studija sam radio kao Computer Consultant u Miller Center. Na predavanjima ste spominjali McDonald's, volite li Vi ići tamo jesti? Volim fast food. No, ja sam veliki gurman, volim lijepu hranu, ali da nije samo povrće, mora biti i malo ribe ili mesa. Nakon toga, dakle nakon četiri godine, vraćam se u Hrvatsku, radim u Splitu u hotelu kao asistent direktora. Radio sam godinu dana i vidio da tu nema puno napretka jer je to bio mali obiteljski hotel te upisujem magisterij znanosti u Las Vegasu, upisujem Ekonomiju, smjer turizam. Oba puta kada sam išao u Ameriku sam bio stipendiran. Imao sam stipendiju za dodiplosmki studij, a magisterij mi je, uz plaću, bio plaćen jer sam radio kao asistent na fakultetu. Koji Vas je put doveo na Visoku poslovnu školu Zagreb? S obzirom na inozemno školovanje i iskustvo, putem networkinga sam dobio ponudu za angažman na ovoj instituciji. Budući da sam se vratio u Hrvatsku sam pristao i zasada je sve pet. Nakon toga se vraćam u Hrvatsku, radim kao vanjski suradnik na Pomorskom fakultetu sve do danas te dolazim na Visoku poslovnu školu Zagreb 1. studenog 2011. godine gdje sam na kolegijima Osnove poduzetništva, Osnove ekonomije, Direktni marketing, Marketinško upravljanje, Menadžment te sada kolegij na engleskom jeziku Fundamentals of Marketing dakle Osnove marketinga na engleskom. Volite li predavati i da li se vidite i za 10 godina kao predavač? Vidim se u akademiji sigurno u nekom vidu. Ja sam primarno u Americi bio istraživački asistent, znači pomagao sam profesorima pri istraživanju i publikacijama, samo 20 posto tog vremena je bilo u nastavi, a od kada sam se vratio u Hrvatsku je isključivo nastava bez istraživanja. Istraživanja se rade na svoju ruku i sa strane te nije toliko honorirano te se radi više iz svog „gušta“ i za lakši napredak. Ali da, vidim se kao profesor, jer ipak se nadam da ću uznapredovat iz asistentskog i predavačkog zvanja. Vratili ste se ponovo u Ameriku, zašto ste se uopće prvi puta vratili iz Amerike u Hrvatsku? Vratio sam se jer mi u životu nije najvažniji novac, više sam nostalgičan pa sam se htio vratiti u svoj rodni grad. Pošto sam tamo bio 6 godina, bila mi je prijelomna točka ostati u Americi do kraja, ili se vratiti u Hrvatsku. Kakav ste student bili? Uvijek sam bio odličan student, te mi škola nikada nije predstavljala problem što se tiče ocjena. Uvijek sam dobro radio i zato sam i dobio stipendije. Na predavanja sam išao redovito i uvijek sam ih slušao, nisam se dosađivao kao neki studenti i kad bi došlo vrijeme ispita samo bih trebao ponoviti, a ne bih trebao učiti. Možete mi opisati razlike između studiranja u Americi i u Hrvatskoj? Razlike su velike. Ovdje studirate tri godine dodiplomski da bi dobili titulu baccalaureus (prvostupnik), a u Americi vam to traje četiri godine. Nakon toga imate opciju ako želite ići dalje, jedna godina za magisterij struke ili dvije godine za magisterij znanosti, ja sam išao na taj dvogodišnji magisterij znanosti. 14 Možete nam usporediti hranu u Americi i Hrvatskoj? U Hrvatskoj je hrana zdravija, a u Americi bolja zato što imate hrane iz cijelog svijeta, razne kuhinje, pa imate više za birati. Sama Američka hrana nije toliko dobra, pogotovo u usporedbi s našom. Budući da ima studenata koji su stariji od Vas, a Vi im predajete, jeste li imali problema sa autoritetom? Ja mislim da nisam. Karakterno sam prilično opušten, tako da me se ne može izbaciti iz takta. Izvanredni studenti su veoma uviđavni, pristojni i spremni za konstruktivnu raspravu. Dakle, nemate problema da nekoga izbacite sa nastave ili uzeti šalabahter? Nemam, ja sam često izbacivao ljude sa nastave, pogotovo s treće godine koja nas je sad napustila, zbog buke i nepoštivanja pristojnog obrasca ponašanja, te zbog prevelike upotrebe mobitela za vrijeme sata. Na ispitima sam stroži nego u nastavi, jer ne dopuštam prepisivanja. No, ako ste vi prema meni dobri, dobar sam i ja prema vama. 15 ste odlučili ići u privatne škole ovo je sigurno jedna od 3 ili 4 Da ste Vi Dekan što biste promjenili na Visokoj poslovnoj najbolje škole u Zagrebu. Kada kažem u Zagrebu onda mislim i školi Zagreb? na Hrvatsku što se tiče privatnih učilišta. Vi niste u Stručnom vijeću pa ne znate koje je smjernice predložio Dekan, ali više-manje te smjernice koje je on rekao. Budući da uvijek Vi nas ispitujete, da li bi Vi mogli meni sada Znači, uvesti diplomski studij, uvesti standardizaciju što se tiče reći što je to poduzetnički inkubator? pravila, protokola za same naše zaposlenike, ali i za studente. Treba također poraditi malo na kvaliteti kako nastave tako i (Smijeh) Naravno, poduzetnički inkubator je fizička lokacija u studenata koji dolaze tako da ima malo veća selekcija i kriteriji kojoj se nalaze više firmi koje su potpomognute na više načina. te sama infrastruktura da škola ljepše izgleda. Još bih volio da se Ako ste u poduzetničkom inkubatoru u prosjeku imate recimo uvede neke druge metode ocjenjivanja te se zalažem za povećanje desetak firma, u Zagrebu trenutačno ima dva poduzetnička terenske nastave, gdje će se studenti više upoznati sa praksom, inkubatora (BIOS i ZIP), i onda firme primaju besplatno naravno, nakon što su naučili osnovne teorijske smjernice. savjetovanje i edukaciju što je zaista velika pomoć. No ne samo to, režije su uvelike manje zbog toga što dijelite lokaciju s drugim Što se tiče ispita je li bi Vi da se to malo postroži? firmama. Sve to uvelike pomaže početnicima, te se često dogodi Što se tiče ispita ne bih nužno rekao da se treba postrožiti nego da firme koje napuste poduzetničke inkubatore nerijetko ostaju treba dati studentima vše načina da dođu do ocjene. Problem blizu tako da imamo taj odnos majke i djeteta. trenutačno je što sam ja u službi asistenta pa ne mogu birati kako će se to izvoditi. Kada bih radio kako bih ja želio onda bi iz Ono što nekim studentima predstavlja problem na mnogo izvora dolazili dijelovi ocjene koji bi se na kraju semestra poduzetništvu je zadatak da li bi Vi sad mogli izračunati posložili u jednu ocjenu. To bi bila i dolaznost i participacija i zadatak ako je kredit 16 000 kuna, otplata 2 godine i kamatna stopa 8 %? O, naravno da bih. Što se tiče poduzetništva, zadatak smo uveli jer smo vidjeli da se u našoj školi malo bavi računanjem. Imamo satove kao što su statistika iako ne znam kako će to sad biti uređeno i računovodstvo. Mi smo iz poduzetništva vama mogli dati doslovno 20 vrsti računanja, ali smo htjeli da znate barem izračunati kredit jer je to za vas osnova ako se želite baviti poduzetništvom. Matematika je osnova i važna je za svaki studij, a ja ću se zalagati za više kvantitativnih kolegija. I za kraj, možete mi reći neku poruku za studente? Za vaše bolje sutra, danas si dajte truda! projekti i seminari i polusmestralni ispiti i finalni ispiti te pop up kvizovi da se vidi tko sluša na satu. To je lakši sistem nego kada imate jedan ispit na kraju semestra, ali to je u službu studenata jer ako vi nekome date da svoju ocjenu bazira na jednom ispitu, nužno nećete dobiti nečije pravo znanje jer nije realno očekivati od nikog da zna knjigu od 500 strana napamet i da odgovori na samo pet pitanja iz tih 500 strana i to u obliku eseja. Mogu se vrlo kvalitetno postaviti ispiti sa više odgovora a,b,c,d koji mogu biti zeznuti radi terminologije pa da ne bude to lako odgovoriti. Kada niste na poslu, možete reći tko je Neven Šipić privatno? Ne izlazim vani kao što sam nekad znao. Što se tiče hobija, strastveni sam ribolovac. Kad odem preko vikenda južno, onda najčešće odem u podvodni ribolov, ali bacaju se parangali, mreže. Pokazat ću Vam i svoje ulove. Što se tiče sportova, samo su mi vodeni sportovi interesantni jer sam se time i bavio, plivanje i vaterpolo, nogomet i takve stvari ne pratim baš. Biste li preporučili studiranje na Visokoj poslovnoj školi Zagreb i zašto? Sigurno bih preporučio studiranje na VPŠZ, ali i svakoj osobi da nastavi svoje školovanje nakon srednje škole jer postoji veliki broj škola koje imate u gradu Zagrebu koje možete birati. Ako 16 Studentica, draga kolegica, bivša manekenka i glumica Petra Maroja za čitatelje Alberta je otkrila što joj je donijelo manekenstvo i gluma, gdje je sve putovala baveći se manekenstvom, zašto je upisala Visoku poslovnu školu Zagreb, kako je ljubiti se pred kamerama, koja je tajna njenog osmijeha. Odgovore na ova pitanja možete pročitati na sljedećim stranicama našeg Alberta. Nasmij se SVijetu i svijet ĆE SE NASMIJATI TEBI Draga Petra, možeš mi reći nešto o svojem životnom putu? Moj životni put je bio dosta neuobičajen. Nakon upisa u gimnaziju Juraj Baraković u Zadru, počela sam se baviti manekenstvom,nakon što me primjetila jedna modna agentica. Vrlo brzo su uslijedili angažmani u Hrvatskoj,a nakon dvije godine i u inozemstvu. Sa 16 i pol godina sam spakirala kofere i otišla u Milano gdje sam i počela ozbiljnije svoju karijeru. Nakon toga su uslijedili poslovi u Parizu, New Yorku, Munchenu, Barceloni, Beču, Los Angelesu… I tako je prošlo osam godina... Moram priznati da sam zaista proputovala cijeli svijet, naučila jezike, upoznala vrlo zanimljive ljude s kojima i dalje održavam kontakte, a o životnom iskustvu da i ne govorim. Rano sam odrasla i počela se brinuti sama za sebe. Javnosti si poznata po manekenstvu i glumi, možeš nam reći nešto o tome? Manekenstvo je bio moj prvi poziv i moja prva ljubav. Tu sam naučila prebroditi tremu pred fotoaparatima i kamerama. Nakon povratka u Hrvatsku moja agencija me počela slati i na castinge za glumačke uloge i tako je sve počelo. Marijana Kraljević Prvo sam dobila ulogu Kristine Perić u „Zabranjenoj ljubavi“, zatim ulogu Kristine Maras u „Ne daj se Nina“ i na kraju glavnu ulogu, ulogu Kristine Kovač u seriji „Sve će biti dobro“, uz bok Bojane Gregurić i Barbare Nole. Zanimljivo je da sam u sve tri serije imala ime Kristina. Uskoro sam dobila i poziv jednog od najboljih hrvatskih redatalja Dalibora Matanića za ulogu u filmu „Majka asfalta“. U seriji „Ne daj se Nina“ si glumila zločestu Kristinu Maras, kako si se snašla u „zločestom“ liku? Znala sam da ćeš me to pitati, haha. Moram priznati da je bilo čudno glumiti lik koji nema baš nikakve veze samnom, ali to i je čar glume. Možeš biti ono što nisi. Kakav je Robert Kurbaša „ljubavnik“ u seriji te kakav je osjećaj ljubiti se „filmski“? Robert Kurbaša je veliki profesionalac i glumiti s njim je bilo neponovljivo iskustvo. Naravno da se na setu i sprijateljiš sa većinom ekipe tako da srama od „filmskog poljupca“ baš i nema. Gluma je posao kao i svaki drugi. Kad bi trebala izabrati, što ti je draže manekenstvo ili gluma? Hm, teško pitanje. Manekenstvo je bilo tu dok, ajmo reći, nisam „odrasla“ i dok mi ta sva pusta putovanja i mijenjanje gradova svaki mjesec nisu dosadila. Gluma je došla kasnije, u kasnim dvadesetima i to mi je bilo nešto posve novo i neistraženo. Jesi li imala nekih neugodnih iskustva u svijetu manekenstva/ glume? Svjesna sam da u tom svijetu (manekenstva) ima puno zlonamjernih i opasnih ljudi, ali moram priznati da ja niti jedno 17 neugodno iskustvo u tih osam godina nisam imala. Surađivala sam samo s najboljim svjetskim agencijama koje su bile vrlo profesionalne. Sjećam se da dok nisam napunila 18 godina mi nisu dali ni da izlazim poslije 9 navečer iz hotela. Moje mišljenje je, ako djevojka traži problem, naći će ga bilo gdje. U bilo kojem poslu i u bilo kojem gradu. Uz čvrst stav i dobar odgoj nisi ni meta takvih ljudi. Možeš mi reći gdje si sve putovala baveći se manekenstvom? Putovala sam zaista puno, od svjetskih metropola u kojima sam živjela i radila, do ekskluzivnih destinacija kao što su Panama, Venezuela, Kolumbija, Egipat, Miami, Las Vegas i još mnogi drugi. U Panami sam tri dana provela sa Kuna indijancima, živeći po njihovim običajima. U posjetu Egiptu i Crvenom moru, kao licencirani SSI ronioc, sam ronila i sa morskim psima. E, to je bilo nešto čega ću se sjećati cijeli život i nikad više ponoviti, hahaha. Koliko znam živjela si u Americi, kakve uspomene nosiš iz tog doba? U New Yorku sam živjela skoro dvije godine i priznajem da mi je to najdraži grad na svijetu. Nigdje se nisam osjećala toliko slobodnom kao tamo, toliko različitih ljudi, toliko mogućnosti... On mi najviše i nedostaje, kao i moje prijateljice s kojima pokušavam održavati kontakt i nakon toliko godina. San mi je vratiti se tamo. Naravno, nakon završetka VPŠZ –a, haha. Jesi li imala iskustvo da se ljudi s tobom druže samo zato što si poznata u javnosti? Prijateljice sa kojima se družim su uglavnom djevojke koje znam još iz osnovne i srednje škole iz Zadra, a došle su na fakultet u Zagreb i ostale živjeti i raditi ovdje. One me poznaju jako dugo i u našem prijateljstvu nema trunke ljubomore, pretvaranja i koristi. Zagreb svojim programom i načinom rada najviše odgovara. I tu sam sada, evo već druga godina pri kraju. Što mi možeš reći o Visokoj poslovnoj školi Zagreb te da li bi ju preporučila budućim studentima? O Visokoj poslovnoj školi Zagreb imam samo riječi hvale, od predmeta proučavanja, profesora i asistenata, pa do referade. Ono što mi je posebno drago je da sam u svojoj grupi izvanrednih studenata upoznala toliko divnih ljudi. Da se razumijemo, ovo nije klišej, ja to zaista mislim. Može par blic pitanja ? • Slatko ili slano? SLANO • Crni ili plavi dečki? CRNI • More ili kopno? MORE • Obitelj ili karijera? OBITELJ • Kino ili kazalište? GRRRRR • Ljeto ili zima? LJETO • Gluma ili marketing? MARKETING!!! Je li ti studiranje na Visokoj poslovnoj školi Zagreb pomaže u poslovnom svijetu? Definitivno DA!!! S obzirom da ja uz ovaj studij i radim, automatski primjenjujem ono naučeno. Rezultati su vidljivi odmah, hahaha. Kad god te vidim ti si nasmijana, možeš nam otkriti tajnu tvog osmijeha? (Hahahahaha) Život me tome naučio. Nasmij se svijetu i svijet će se nasmijati tebi. Uz rad i studiranje, imaš li vremena za hobije, imaš li vremena za ljubav? Uvijek imam vremena za svoje hobije. Obožavam vrijeme provedeno u prirodi i zato često odem na Sljeme. Pješke naravno. (hahahaha) Voljela bi da mi je moj Zadar nadohvat ruke,nedostaju mi šetnje po rivi sa mojim psom. Od hobija moram istaknuti paragliding i scuba diving. Dok sam u ronjenju već profesionalac,u paraglidingu još probijam led. Cijeli život se bojim visine (dubine ne?!?) i ovo je moje suočavanje sa tim strahom. Možeš mi ispričati tvoje iskustvo kao voditeljice promocije studenata Visoke poslovne škole Zagreb (bila si izvrsna :))? Već dvije godine zaredom sam bila voditeljica promocije studenata Visoke poslovne škole Zagreb i moram priznati da sam prvi puta imala tremu, postavljala sam si pitanja: „Pa kako ću ja to, tu su sad svi profesori, što ako pogriješim...grrrr...“ Naravno da je na kraju sve bilo u redu i da je moja panika bila bezrazložna. Pitanje je tko će voditi promociju kad ja postanem prvostupnica?!? Hahaha. Možeš nam otkriti kakav te muškarac može privući? Nemam ja nekakav „svoj tip“ muškarca. Sve što se dogodi u mom životu događa se spontano, pa tako i ljubav. Definitivno me privlači osoba koja ima samopouzdanja i smisla za humor. To je savršena kombinacija. Kako to da si se odlučila za studiranje i zašto baš Visoka poslovna škola Zagreb? S obzirom da sam zadnja dva razreda gimnazije završavala dopisno i trčala sa castinga na casting s knjigama u ruci, nakon završetka srednje sam uzela pauzu i posvetila se poslu. Shvatila sam da vremena, u tom trenutku, za neko ozbiljnije studiranje neću imati. Nakon povratka u Zagreb sam počela intenzivno razmišljati što bih zaista željela studirati i shvatila da je marketing ono što me zanima. Istraživala sam putem interneta sve poslovne škole i shvatila da mi Visoka poslovna škola gradu bila slikana od strane paparazza. Uvijek sam voljela da moj privatni život zaista ostane privatan, makar mi to nije uvijek uspijevalo. Petra, s obzirom da imaš super liniju, imaš li kakav porok u životu (čokolada :))? Svi imamo nekakav porok u životu. Moj nije slatko,već slano. :) Tko je Petra Maroja kad se ugase svijetla pozornice? Petra Maroja je normalna cura iz susjedstva koja studira i radi te živi svaki dan kao da je posljednji. :) Petra, što si htjela biti kad si bila mala? Petra je cijeli život htjela biti veterinar. Obožavam životinje i član sam Društva za zaštitu životinja. Možeš mi reći kakvu glazbu slušaš, filmove gledaš? Veliki sam fan kina i najmanje dva puta tjedno idem gledati nove filmske hitove. Zna mi se dogoditi i da nema nijednog filma na repertoaru da ga nisam pogledala. Hahahaha. Što se tiče glazbe tu sam svestrana, volim svašta slušati, ovisno o mom raspoloženju. Da li te je studiranje na Visokoj poslovnoj školi Zagreb izgradilo kao osobu? Studiranje na Visokoj poslovnoj školi Zagreb me definitivno izgradilo kao osobu i još me uvijek gradi, jer svaki dan naučim nešto novo što mogu primjenjivati u svojim svakodnevnim poslovnim aktivnostima. Sretna sam što sam se odlučila na taj potez. Imaš li kakvu poruku za studente Visoke poslovne škole Zagreb? Ekipa, vidimo se u Grmu!!!! (Hahahahaha. To je omiljeni kafić izvanrednih studenata.). Šalim se, nadam se da će svi izvršti svoje studentske obveze na vrijeme kako bismo što bezbrižnije uživali u ljetu ! Da li si imala iskustvo da si nešto pročitala u novinama što nije istina te kako si na to reagirala (ako se dogodilo)? Bilo je i toga. Vrlo brzo sam shvatila da će kod nas novinari u nedostatku senzacionalne priče, preuveličati nešto sasvim beznačajno. No,nikad se nisam obazirala na to. Po tvojem mišljenju, da li ti je slava donijela više dobrog ili lošeg? Slava? Čudno mi to zvuči, nikada nisam sebe smatrala slavnom osobom. Koliko ima svojih prednosti, toliko ima i mana. Fora mi je bilo dobivati poklone od kumica na placu koje su pratile moju seriju, ali nije mi bilo fora kad sam u uobičajenoj šetnji u Marijana Kraljević 18 19 Ako nije na Facebook-u, nije se dogodilo Vlasnik i direktor marketinške agencije Vocor media te ujedno i student Visoke poslovne škole Zagreb s pravom javnosti, Ilija Imbrišić otkriva kako je postao uspješan poslovni čovjek, kako mu studiranje na Visokoj poslovnoj školi Zagreb pomaže u poslu te zašto je upisao fakultet. Odgovore na ta, ali i na mnoga druga pitanja pročitajte na sljedećim stranicama. Možeš mi se ukratko predstaviti, tvoj životni put ? Moje ime je Ilija Imbrišić, rođen sam 1984. godine. Nakon završene Prirodoslovno matematičke, III. gimnazije, upisao sam kao redovan student Ekonomski fakultet u Zagrebu. Nakon 3 godine fakulteta, nažalost slijedom poslovnih aktivnosti, studentske obveze ostavljam po strani te se više posvećujem poslu. Taj izbor si u jednu ruku zamjeram jer fakultet nije završen kao što sam planirao, ali sa druge strane ipak mogu reći da su me poslovni uspjesi doveli do trenutne pozicije vlasnika i direktora jedne uspješne marketinške agencije. Kakav si učenik bio te kakav si student sada? Kao učenik osnovne škole uvijek sam se ponosio s prosjekom 5.0, u srednjoj školi ponos je bio i s prosjekom 4.2, dok sam studentske obveze rješevao s prosjekom ocjena dobar. Ponosio sam se i sa takvim prosjekom uzevši u obzir da sam od prve godine fakulteta već sa strane i radio u privatnom sektoru te sticao radno iskustvo. Studentski život imao je svoje prednosti samo za razliku od većine koji su se fokusirali na fakulteteske obveze ipak sam dobar dio vremena provodio i radeći. Zbog čega si upisao fakultet i zašto baš Visoku poslovnu školu Zagreb? Kao što sam ranije i naveo, odustajanje i pauziranje sa Ekonomskog fakulteta u Zagrebu predstavljala mi je uvijek kamen spoticanja i podsvjesno razmišljanje da u nečemu nisam uspio. Takvo razmišljanje nikada nisam favorizirao i naravno da su planovi uvijek bili ka daljnjem profesionalnom usavršavanju. Visoka poslovna škola mi je omogućila da se ponovno vratim na put i opet u „klupe“ što mi čini zadovoljstvo, samim time što svoje obveze mogu uskladiti sa svim obvezama fakulteta. Zato je i ovaj Visoke poslovne škole bio vrlo jednostavan računajući na fleksibilnost i raspored nastave koji omogućuju i ljudima sa stalnim radnim odnosom daljnje školovanje. Koji smjer si upisao na Visokoj poslovnoj školi Zagreb? Na Visokoj poslovnoj školi Zagreb upisao sam smjer Komunikacije, uzevši u obzir smjer Management s Ekonomskog fakulteta, smatrao sam da ću ovim izborom doći još više u kontakt sa teorijskim znanjem vezanim uz komunikacije i marketing što mi je inače i preokupacija i zanimanje zadnjih 6 godina. Koji su po tebi izazovi vođenja tvrtke? Izazovi na današnjem tržištu stvarno su svakojaki, od brige za isplatom plaća zaposlenicima, do rješavanja dnevnih operativnih problema i komunikacije sa svim postojećim i budućim suradnicima te uskladom cjelokupnog funkcioniranja tvrtke su dio radnog dana u svijetu vođenja tvrtke. Jedan od većih svakako je i akvizicija novih klijenata kada je agencija na pitchu, a još je veći izazov zadržati klijenta da iz godine u godine surađuje s agencijom. To iziskuje zadržavanje iste razine kvalitete, ali i konstantno usavršavanje i poboljšavanje kvalitete uvođenjem noviteta u oglašavanju/PR-u/eventima/kreativi i sl. Dodatni su izazovi pregovaranje oko uvjeta s medijima na godišnjoj razini, te u zadnjih par godina naplata potraživanja od raznih klijenata što mislim da u realnom sektoru predstavlja izuzetno dobro poznatu stvar. Sve ovo skupa nosi i draž uspjeha kolektiva na čijem ste čelu, tako da se sav stres i trud naravno isplate kada na kraju dana vidite i rezultate tog rada te finalno i zadovoljstvo vlastitith klijenata. Je li ti studiranje na Visokoj poslovnoj školi Zagreb pomaže u poslu? Nakon što sam u svijetu marketinga zadnjih 6 godina mogu reći da sam krenuo u svijet businessa naopako, s malo teorijskog znanja, ali stalnom željom za savladavanje praktičkog znanja. Stekao sam iskustvo „na terenu“ , a sad se vraćam na početak gdje svo praktično znanje upotpunjujem s teorijskim i trenutno kod mene to funkcionira odlično. Tu mi Visoka poslovna škola Zagreb doista i pomaže kod savladavanja svakodnevnih zadataka, te ukalupljenja svih stečenih praktičnih znanja u određene odlomke Ekonomske i marketinške literature. Da li bi preporučio studiranje na Visokoj poslovnoj školi Zagreb? Svakako. Možeš mi opisati svoj jedan uspješan projekt? Kako na dnevnoj bazi radimo doista na jako puno projekata, teško je izdvojiti samo jedan ili dva, ali svakodnevne akcije na klijentima Westgate i Hervis doista su u zadnje 2 godine polučile jako dobre rezultate na poslovanje istih čime sam doista ponosan na rad mojeg teama i tvrtke u cijelosti. Gledajući web stranicu Vocor medie naišla sam na rečenicu „Što nije na Facebook-u nije se dogodilo.“ Slažeš se s tim? Zadnjih 20-ak godina vrijedila je uzrečica, „Što nije na TV-u, nije se niti dogodilo“, ali vremena se mijenjaju strelovito svake godine. Danas se informacije prenose jako velikom brzinom putem interaktivnih medija, a Facebook je u zadnjih nekoliko godina postigao vrh popularnosti u Hrvatskoj. Agencije, a s time i klijenti, su prepoznali upravo važnost te mreže i koriste ju za prezeniranje svojih brandova ciljanim skupinama ljudi. Upravo je i tu specijalnost Vocor medie koja se udružila sa još jednom agencijom koja usko targetira korisnike na Facebook-u i s time oglasi od klijenata na Facebook-u imaju još veću učinkovitost. Konkretniji odgovor na pitanje ostavljam za raspravu na blogu tvrtke Vocor media, obzirom da je upravo s tom namjerom i napravljen da potakne na raspravu i razmišljanje. I za kraj, imaš li kakvu poruku za naše studente? Iako moj put možda nije ogledan primjer pravog studenta, ono što definitivno moram naglasiti je baš ta teorijska baza znanja koje nam fakultet daje. Nakon što uspješno završite fakultet sa stečenim znanjem odvažno krenite u svijet marketinga i prikupite što više iskustva. Marketinška slika, ali i ukupna business slika mijenja se iz dana u dan i samo puno iskustva potkrijepljenog s kvalitetnom teorijskom bazom može pomoći da ostanete u korak s novitetima i budete bolji od drugih. Možeš mi reći nešto o svom poslu? Vocor media je osnovana prije 5 godina kao full service marketing agencija. Core business agencije je zakup medija, a svakako uz to pružamo i usluge PR-a, produkcije, kreative, evenata, social media managementa. Uz to svakako radimo na savjetovanju klijenata kako najbolje uložiti u oglašavanje te koji je media mix potreban kako bi se njihovi proizvodi/kampanje izdvojili od konkurencije i bili zamijećeni kod željene ciljne skupine ljudi. Imamo puno klijenata kojima u jednom od segmenata pružamo usluge (PR, eventi i ostalo), a klijente koje bih izdvojio su Westgate i Hervis za koje radimo full service uslugu. Da li ti je posao stresan? Svaki segment marketinga je stresan, a posebno ako vodite agenciju kao jedini i odgovorni za funkcioniranje ili isplatu plaća radnicima. S obzirom da je agencija poveznica između klijenta i medija svaki dan se događaju neočekivane situacije. Posao u agenciji je iznimno aktivan i zahtijeva punu koncentaraciju i fleksibilnost, te se osoba koja radi u agenciji ne može niti smije opustiti niti jedne sekunde jer to klijenti odmah osjete. Marijana Kraljević 20 21 STUDENTIJADA Budimpešta & Bratislava I kao iznenađenje, predstavljamo jednog gosta koji će nam se predstaviti jednim zanimljivim člankom... Govorit će nam o svom putovanju Europom u organizaciji Mondo travela koji je ponudio četerodnevni izlet s 3 noćenja studentima po povoljnim cijenama koji je uključivao posjet europskim prijestolnicama Bratislavi i Budimpešti. Više podataka možete naći na web stranici: http://www.mondotravel.hr/studentijadaputovanje. A sad požurimo brzo na članak i uživajmo u priči koju nam je ispričao naš kolega Martin Frančina. U pola četiri zvoni alarm i trčim u kupaonicu da ne zakasnim na bus koji kreće u pet. Mislim da nikad u životu nisam tako rano ustao. Čak sam malo i uranio, ali ekipa se lagano počela skupljati te smo konačno krenuli. i Habsburgovce, kako su Mađari naselili ovo nizinsko područje te da su Mađari potomci Huna. Nakon nekoliko sati vožnje stali smo uz jedno odmorište gdje sam se nasmijao do suza, jer sam primjetio da na benzinskoj pumpi piše Hip-Hop, od fotografije nažalost ništa jer nisam imao fotić uz sebe. Do granice sa Slovenijom nisam nikoga poznavao, no onda me jedan od organizatora upoznao s par studenta i studentica Vozeći se do Budimpešte prolazili smo pored Blatnog jezera koje i 15 min kasnije znao sam cijeli bus. Da nam putovanje ne bilo jedno od najvećih jezera u središnjoj Europi. S površinom od 592 dosadno, voditeljica se pobrinula za glazbu i animaciju vesele km², dužinom od 77 km i širinom od 4 do 14 kilometara, jezero družine. Playlista je uključivala Rozgu te razorazne pjevače i se nalazi na 104 metara nadmorske visine, s najvećom dubinom bendove, no ja sam se radovao Motorheadu, ali ništa od toga. od 12,2 m (prosječna dubina je 3,2 m). Uz glazbu nam je pričala povijesne činjenice vezane za Mađare A kako bi nam putovanje bilo udobno te da se malo opustimo i osvježimo, sponzor puta je bilo Ožujsko pivo i vjerujte mi, bilo je osvježavajuće. Oko 11.00. stigli smo u sami centar Budimpešte, a grad nam je darovao šetnju koja je kulturno uzdizala, ali i naslikavanje uz obilato nasmijavanje. Prije polaska u hotel, smo otišli razgledati jednu staru utvrdu s koje se pruža pogled na Budimpeštu. Bili smo smješteni u samom centru Budimpešte nasuprot njihovog parlamenta koji je građen po uzoru na engleski parlament, i bila je to jedna od najljepših građevina koju sam vidio uživo. Također smo bili u samoj blizini Budimskog mosta čija legenda kaže: U to vrijeme svoje gradnje, bio je to najbolji i najljepši most ikada sagrađen, dakle savršen. Kao ukras na jednoj i drugoj strani mosta stavljena su dva lava širom otvorenih usta i na samom otvorenju mosta, njegov graditelj je rekao ako netko od prisutnih nađe manu na mostu da će se baciti sa mosta ali svi su šutjeli. Odjednom pita ga njegova unuka: „Djede, zašto lavovi nemaju jezik?“ Prema mitu djed se bacio sa mosta. Moral priče: Svi imamo mane i nitko nije savršen ili nemojmo odgojiti prepametnu djecu? Moram nadodati i još jednu zabilješku a to je da su cijene dosta slične našima, malo skuplje iako mi se činilo da dolazi do sumnjivih transakcija jer smo cijelo vrijeme plaćali u forintama i eurima s tim da kada bi platili u eurima - dobivali bi ostatak u forintama. Moj mozak to nije dobro izračunavao, u to nekako vjerujem. Ako se pitate o noćnom životu Budimpešte mogu vam reći da mi se jako sviđao... Izgledalo je to nekako ovako: platili smo upad ali smo za tu cijenu dobili i bonove za piće, naravno tulumarili smo do jutra, isto kao i kod kuće. DANGER, DANGER, DANGER - ako vam neko preporuča da pijete Palinku, NEMOJTE!!! – mislim da skoro neću zaboraviti „divan okus“ te navodno rakije, u svakom slučaju – OVO NE MISLIM PONOVIITI! Povratak u hotel je bio fenomenalan, naime nisam se htio vraćati taksijem – odlučio sam ići pješice i naravno izgubio sam se. Ali čistom upornošću i ispitivanjem lokalnih stanovnika kako doći do parlamenta uspješno sam stigao do hotela. Nisam mogao vjerovati da toliko malo Mađara zna engleski jezik. Drugi dan je uključivao turistički obilazak po Budimpešti, razgledavanje poznatog Budimskog dvorca te kasnije odmaranje u hotelu. Navečer ugodno druženje s kolegicama sa Krčelića, Verna i PMF-a. Treći dan se odjavljujemo iz hotela i polijećemo za Bratislavu. Bratislava i Budimpešta su poznate po tome što su to dvije metrolopole dvaju država u EU, koje su toliko blizu jedna drugoj da smo stigli u Bratislavu za samo dva sata. Prije ulaska u samu Bratislavu, slikali smo se sa ogromnim plakatom Ožujskog piva dugačkim 25 metara (drage kolegice i kolege to se zove product placement i product endorsment... da ne mislite da nije bilo putovanje i edukativno...) Vozač nas ostavlja u centru i krećemo s razgledavanjem kulturnih znamenitosti... no tu su postavljeni i kipovi koji nisu vezani za povijest ili kulutrnu baštinu, nego kao atrakcija za turiste. Kipić papparazija koji slika ljude „poskrivećki“ vireći iza zgrade, zatim voajer koji viri iz kanalizacije ne bi li vidio što djevojke nose ispod suknje. Treći kip je pristojan tip, on pozdravlja svakog prolaznika, veselo domahuje svakoj osobi u Bratislavi koja ga dođe pozdraviti, bez obzira na dob, spol, rasu... Inače kip je sagrađen u spomen pravoj osobi, veseljaku kojeg su svi poznvali i voljeli, čovjeku koji je širio radost i veselje. Prolazeći kroz Bratislavu sam primjetio („slučajno mi je zapelo za oko“), kako su Slovakinje jako lijepe žene... Možda je to samo moj dojam, ali mogu reći da mi je Budimpešta puno ljepša od Bratislave. Ipak, jedna od originalnijih stvari koju sam vidio u Bratislavi, bio je restoran na mostu, od milja zvan NLO, i da uistinu tako i izgleda. Nažalost, nismo imali puno vremena pa nismo otišli u taj restoran. Kasno popodne dolazimo u hotel, malo odmaramo i krećemo s pripremama za večernji izlazak. Dolazimo u klub, upad je besplatan a cijene pića su dosta slične kao u Zagrebu... Klub me oduševio glazbom i činjenicom da se sve plaćalo u eurima. NAPOKON! Bio je to odličan provod s dobrom ekipom, upoznao sam nove ljude i sklopio nova prijateljstva. I prije nego smo primjetili, došao je zadnji dan puta gdje napuštamo hotel, razgledavamo Bratislavu, pijemo kavu u centru, a ženski dio ekipe odlazi u shopping.... Uskoro je kasno popodne i krećemo za Zagreb. Home, sweet home... 22 Martin Frančina 23 Čarobna laguna QUE BELLA VENEZIA Pozdrav svim dragim prijateljima, i svima vama koji „Albert“ imate prvi put u rukama... za vas imam jednu molbu, molba je da mi pridružite dok vam opisujem jednu malu pustolovinu u čarobnoj laguni zvanoj Venecija... Prvo bih vam željela reći da je nemoguće opisati Veneciju riječima. Ona je grad ljubavi i legendarnog zavodnika Casanove... Njezine uličice su poput tajnovitog labirinta koji ne otkriva svoje tajne... Njezini kanali nas vode u nestvarnu i tajnovitu prošlost... Ovaj grad je kao zaustavljen u vremenu... On priča neispričanu priču o ljubavnicima ... Posjetila sam Veneciju prije tri godine kako bih doživjela ovaj grad o kojem se pisalo više nego li o većini drugih gradova u svijetu, koja je u umjetnosti imala posebno mjesto, što se može vidjeti putem djela Francesca Petrarce, koji je rekao da je Venecija:... Bogata zlatom ali još bogatija slavom...“ a čak se i pisac „svjetskog bola“ nije mogao oduprijeti zavodljivosti ovog grada... Tako da je sam Goethe rekao:... Ovaj grad ne može usporediti niti s jednim drugim.“ 24 “ Sam dolazak u Veneciju daje osjećaj kao da je vrijeme stalo i kao da se sve utapa u ovoj romantičnoj laguni. Mogu vam reći da oni nisu bili daleko od stvarnosti jer sam dolazak u Veneciju već daje osjećaj kao da je vrijeme stalo... Stoga sam se uhvatila kako zagledana u daljinu, priznajem sama sebi mnoge misli dok prolazim ovim uskim uličicama povezanim mostićima, kako i sama povezujem misli koje krijem u svakom kutku svoje duše i svog postojanja. 25 No prije vašeg ponoćnog plesa nemojte zaboraviti posjetiti Baziliku sv. Marka te zvonik bazilike – prvi zvonik sv. Marka kojeg stanovnici Venecije nazivaju „El paron de casa“ ili gazda kuće jer se po njemu može orijentirati. Zatim imamo još jedan primjer predivne bizantske gradnje, a to je bazilika Svete Marije od Zdravlja koja se nalazi pokraj kanala Grande. No nije priča o Veneciji, samo priča o mislima i ljubavima. Venecija mi je ispričala i svoju priču o povijesti. Obilazila sam grad po njegovim skrivenim i uskim uličicama kojie vode do malih trgova koji pak uvijek iznenade umornog šetača, otkrivši mu neku crkvu gdje se odvijaju tihe molitve ili poneki kafić koji bruji životom ili slastičarnu s prefinim kolačima od koji rastu zazubice. Sve te ulice, sa svojim zavijutcima i skretanjima, stvaraju dojam izgubljenosti koji se baš i meni dogodio, no to je samo dodatni gušt za one koji su avanturističkog duha... Ipak se lutajući Venecijom može najbolje prepustiti istraživanju i šaputanju ulica te osjetiti čaroliju u zraku koja čini ovaj grad. I tako dok lutate ne zaboravite na mjesta koja se moraju vidjeti zbog svoje povijesne važnosti i ljepote. Jedno takvo mjesto je Trg svetog Marka koji je glavni trg Venecije zatim je tu Duždeva palača, koja se ističe svojim gotičkim stilom. I dakako, ne zaboravite venecijanske festivale koji su možda i najprivlačniji te vam pružaju mogućnost da pod okriljem maske spoznate novu hrabrost i postanete zavodljivi baš kao sama Venecija. Nisam nakon šetnje po Markovom trgu, otišla na ples, ali sam posjetila umjetničku galeriju Accademia koju preporučam svim ljubiteljima umjetnosti jer ovdje se nalaze djela „velikih majstora renesanse" što znači da postava galerije objedinjuje najveća djela talijanskih slikara 15. i 16. St., djela Ticiana,Tintorreta i Veronesea. Uličnu umjetnost Venecije ćete pak prepoznati po venecijanskim karnevalskim maskama te suvenirima izrađenim od lijepog murano stakla. Zatim su tu gondole, romantične gondole kao simbol Venecije... No znate li za legendu koja kaže da se par, vozeći se u gondoli mora poljubiti ispod svakog mosta kako bi ostali zaljubljeni do kraja svog života, no moram rastužiti prije nego zgrabite svoju ljubav za ruku i potrčite pod most - vožnja gondolom košta od 50 – 80 eura. Izgleda da je i vječna ljubav preskupa za studentski džep. Ipak... od ljubavi ne treba nikada odustati, zar ne? Kako Veneciju nisam posjetila u srcu sezone, mogu reći da sam zahvalna što je bilo tako... Propustila sam festivale i karnevale i ples pod maskama, no grad se ovako činio puno bližim te je taj osjećaj nezaboravan. Nije ni čudno da ova destinacija privlači tolike ljude svojom jedinstvenošću, umjetnosti te posebnostima koje govore o bogatoj prošlosti Venecije. Zato ne zaboravite na još jednu legendu koja glasi: Venecija je laguna koja ima magičnu moć, gdje more miriše na ljubav, gdje su ljudi romantičniji te je čak i noć još ljepša i poprima posebni sjaj. Stoga vam je na upozorenje, ne idite u Veneciju ako niste spremni pasti pod njezinu čaroliju, jer je istina što kaže Truman Capote : „Venecija je kao da jedeš cijelu bombonjeru čokolade s likerom u jednom pokretu.“ 26 Aleksandra Barbara 27 Kanada Tamo gdje je sve po mom Možete li zamisliti život bez stresa u državi koja doista funkcionira? Konstantnu cijenu derivata, energenata i hrane? Gotovo neograničene poslovne mogućnosti u bilo kojem sektoru? Ako je Vaš odgovor da, velika je šansa da maštate o državi kao što je Kanada. Osim CN Tower-a posebna znamenitost su vodeni slapovi (Niagara Falls), koji se nalaze na granici Kanade i Sjedinjenih Američkih Država. Kanada je država u Sjevernoj Americi što svi znamo, ali neki možda ne znaju da je ona druga najveća država svijeta poslije Rusije. Glavni grad Kanade je Ottawa, dok je Toronto glavni ekonomski centar. Karakteristična je po obilju snijega – dobar dio godine je hladno i zima dugo traje, stoga je za ljubitelje zimskih aktivnosti Kanada poput raja, a priroda je prekrasna u svako godišnje doba. Nisu osobito visoki, ali su veoma atraktivni, s 168 000 kubnih metara vode u minuti jedni su od najpoznatijih na svijetu. Snijeg je jedna od rijetkih stvari kojima se Kanađani opterećuju čak i sada u doba krize. Naravno, nije ni tamo savršeno i ne teku med i mlijeko, ali svatko tko 28 ima neku viziju svog života i zna što želi ima mnogo veće šanse da ostvari snove i planove. Da se vratim na velike količine snijega i time pokažem da neke stvari ipak funkcioniraju mnogo bolje nego kod nas, navest ću samo banalni primjer ralica i ljudi koji su zaduženi za zimske uvjete. Za razliku od nekih drugih država, u Kanadi se vlasti znaju nositi s padalinama, i to ne na način da se savjetuje ostanak kod kuće, nego se osigurava normalno obavljanje svakodnevnih aktivnosti na način da i vojska pomaže u čišćenju cesta i autocesta. Ali nećemo u ovome članku o vladama, politikama i tome slično – toga ima dovoljno u našem „žutilu“ i tiskovinama. Okrenimo se radije ljepotama Kanade, ljudima u njoj i ranije spomenutom Torontu. Toronto je glavni grad provincije Ontario i najvažnije gospodarsko središte Kanade. Jedna od najpoznatijih znamenitosti Kanade je CN Tower koji se nalazi u Torontu, a do 2007. je bio najviši toranj na svijetu sa svoja 553,33 metra. Za sve koji razmišljaju o emigraciji u Kanadu u potrazi za poslom neka se pripreme na redovitu plaću, ugodnu atmosferu za rad i šefa koji zna reći „hvala“ ukoliko se ostane na poslu poslije radnog vremena. Po pričama moje obitelji znam da je njima bilo čudno, trebalo im je vremena da se naviknu na sve, ja sam bila premala da bih se sjećala takvih stvari. Dio obitelji mi živi u Kanadi i znam da ne treba raditi danonoćno da bi se živjelo pristojno. Pod pristojno mislim da rade nekih 40tak sati tjedno (plus minus par sati ukoliko je potrebno), plaća je dovoljna da se djeci omogući školovanje i izvanškolske aktivnosti poput sporta ili raznih radionica, najčešće oba roditelja imaju mogućnost kupiti automobil a o godišnjem odmoru da ne pričam. Radi se o jednom ako ne i o dva godišnja odmora na nekoj karipskoj destinaciji! Ukratko, tko je marljiv, radišan i voljan učiti može osigurati sebe i svoju obitelj. Kad bi me netko pitao u čemu je najveća razlika između Hrvatske i Kanadske kulture bez razmišljanja bih odgovorila: u mentalitetu, točnije u ljudima, njihovoj ljubaznosti i uslužnosti. Čudno, zar ne? Mi Hrvati slovimo za uslužne i ljubazne ljude, spremne pomoći, ali vjerujte mi, Kanada zrači pozitivnom energijom, zadovoljstvom i ljubaznošću. Možda je to sve umjetno, onako naučeno kako bi se zaradilo i prodalo, ali i to Vam uljepša dan. Mislim da kod njih nema zamaranja sitnicama, ne razmišljaju kako da pokažu ili dokažu svojoj vlasti da griješi, da ne radi svoj posao kako treba, nema dizanja cijene benzina na tjednoj bazi (koje je i ovako upola jeftinije nego kod nas!), nema frustracija. To sve zajedno čini ljude zadovoljnima te samim time i ljubaznima. 29 Kreativni kutak Čaša toplog čaja i moje najdraže knjige.. To je ono što trenutačno ukrašava moj stol Kroz prozor sobe vidim najsjajniju zvijezdu na nebu Polovicu moga lica obasjava puni mjesec Duga je ova noć... Dođe mi da mislim o njemu... Zašto opet ? Već duže vrijeme to potiskujem u sebi Kada me pitaju što mi je... Samo sliježem ramenima i kažem proći će Jer kako objasniti nekome kako se drugi osjeća ? Da li je to uopće moguće ?? Danas sam prošla putevima kojima smo mi nekoć prolazili... Zastala sam na trenutak i pomislila kako je život velika kurva.. Ali u redu je.. Nije kriv pun mjesec što noćas spavati ne mogu Nije kriva niti zvijezda,niti život..niti išta što me podsjeća na tebe Na kraju krajeva...nije niti važno tko je kriv.. Pomalo on, pomalo ja...pomalo sve... Znam samo... Da se neke tuge ne prebole... Kako ne bi ispalo da je Kanada savršena i da nema mana, moram spomenuti nešto što se meni osobito ne sviđa i kada bih tamo živjela, pokušala bih to izbjegavati ili barem umanjiti. Kao prvo – pretjerani konzumerizam. Naime, već sam spomenula da se u Kanadi može pristojno živjeti. Međutim, ima obitelji koje imaju mnogo više. Govorim o novcu koji ljudi, kada ga imaju viška, troše na nepotrebne stvari. Umjesto da štede, doniraju zakladama ili slično, oni ga potroše na velike količine hrane, koje i bez toga imaju dovoljno. Kriva je pretpostavka da se obitelji ne druže i da je sve amerikanizirano. Upravo je suprotno – Kanađani pridaju izuzetnu važnost obitelji. LJUDSKI PULSARI OSJEĆAŠ. MISLIŠ. ŽELIŠ. KRVARIŠ. ŽUDIŠ. SANJAŠ. TRUDIŠ SE. KAŽEŠ DA POSTOJIŠ? OPRAVDAVA LI SE postojanje? Uz sve pozitivne i negativne strane željela sam Vam pokazati i malo približiti stranu zemlju. Za ljude koji su otvoreni prema različitostima Kanada je savršeno mjesto jer omogućava očuvanje vlastitih običaja dok se uče i prihvaćaju oni tuđi, što vodi većoj liberalnosti i trpeljivosti među ljudima i državama. AKO. KAO ZVIJEZDA SVOJIM SVJETLOM UZNEMIRUJEŠ VAKUUM SVEMIRA. Sretan put! DOK. SE NE NASITIŠ SEBIČNO. POTRPAŠ SVE U SEBE. URUŠIŠ. VLASTITO POSTOJANJE. LJUDSKI PULSAR. EMITIRAŠ TEŽINU SVOJIH GRIJEHA. KOJA SE URUŠILA SAMA U SEBE. Simona Zuber 30 Mogla bih da uzmem nož i režem po rubovima prošlosti Mogla bih da plačem i natopim krvavim suzama postelju Mogla bih da poljubim slike i spremim ih u ladicu Mogla bih da zaspim i nikada se više ne probudim... Što je u meni tako snažno da tjera neki inat uporno ? Od čega bježim sve ovo vrijeme ?? Od mogućnosti ponovnog bola ili od zarastanja ožiljaka ?? Ima nečeg mazohističkog u meni...znam !! I ta bol koju nosim u sebi tjera me da idem dalje... Ali zamagli mi vid.. Pa stanem na pola puta i ne znam kamo... Ne treba mi netko da mi pokaže smjernice... Znam točno gdje želim i znam kako sam blizu tome.. Samo...ponekad pokleknem jer potreban mi je mir... Previše je buke bilo u mom životu !! ~ Noor Maska od Dijamanata Može li Čovjek S naljepšim Licem. Imati najružnije Ožiljke? Skrivene ispod Maske Od Dijamanata. Koja Blješti. Zasljepljuje. Sagara. Može li Čovjek S najružnijim Ožiljcima? Imati najljepšu Dušu. Skrivenu. Odbačenu od Pogleda. Tinjajuću. Okrepljujuću. Blagu. Mogu li se Ljudski Pogledi Zaustaviti. Na obje Suprotnosti. Biti Kisik Tinjajućoj Duši. Biti Sjena. Zasljepljujućem Licu. POEZIJa: Makić Senita Fotografija: BužiNkić Lejla RADIJACIJA LJUDSKOSTI. FRAKCIJA OSOBNOSTI. 31 Teatar EXIT nezavisno je kazalište osnovano 1994. godine s ciljem proširivanja kulturne ponude u Zagrebu, Hrvatskoj i inozemstvu. U 17 godina postojanja pozicionirao se kao teatar promjena, nemirenja s postojećim, teatar kojem je kvaliteta predstava na prvome mjestu. Kazalište koje je do sada svojim programima i visokoprofesionalnim pristupom radu pripomoglo u repozicioniranju nezavisnog sektora unutar društva te podiglo standarde ukupne kazališne ponude unutar regije. Kazališni PUTOKAZ Popularne predstave: Diplomac (ovo nije samo još jedna duhovita priča o ljubavi i seksu. Ovo je rekvijem za snove koje je jednom sanjala gospođa Robinson. I koje sanja svaka nova generacija. A samo rijetki uspiju doživjeti zrelost sanjajući i dalje. ), Grička vještica (popularna rock opera), Kralj valcera (operetna priča) Čisto ludilo Cijene: variraju od 40kn pa do 120kn. Dobra vijest je da uz index se mogu dobiti najviše 2 karte uz 30% popusta. Popularne predstave: Platonov ili Drama bez naslova Fine mrtve djevojke (izvrsna napeta crna drama., istoimene Matanićeve uspješnje filmske adaptacije) Push up 1-3 Cjenik: Puna cijena ulaznice iznosi 70,00 kn. Organizirana prodaja (više od 15 osoba) Tvrtke 45,00 kn, škole i domovi umirovljenika 35,00 kn Puna cijena ulaznice je 70 kuna, no ako ulaznicu za odabranu izvedbu kupite 10 do 20 dana prije izvedbe, platit ćete je 50 kuna, a ukoliko je kupite 20 ili više dana prije izvedbe, platit ćete je 40 kuna! Ove pogodnosti, osim za kupnju na blagajni, vrijede i za kupnju putem weba! Izaberite pogodnosti koje Vam pružaju Gavelline kartice! - kartica Vam omogućuje biranje predstava i termina prema Vašim željama i obvezama tijekom cijele sezone - kartica Vam omogućuje povesti na predstavu obitelj, prijatelje ili poslovne suradnike - osigurava pravovremene informacije o rasporedu predstava putem mjesečnih repertoara koje šaljemo na Vašu adresu - kartica Vam omogućuje kupnju neograničenog broja ulaznica za bilo koji premijerni ili reprizni naslov, kao i za sva gostovanja u organizaciji Gavelle Odaberite svoju karticu: cijena kartice - 70,00 kuna cijena pojedine ulaznice - 45,00 kuna gavellina kartica plus - namijenjena đacima, studentima i umirovljenicima cijena kartice plus - 35,00 kuna cijena pojedine ulaznice - 35,00 kuna 32 - Teatar EXIT, Ilica 208 Popularne predstave: Kauboji (nagrađivana predstava koja će vas nasmijati do suza) SHAKEspeare na Exit Nemirne noge Cijene: Variraju većinom od 55kn pa do 120kn, za studente je od 20-30kn popust opet ovisno o predstavi. Za studente uz predočenje indexa se ostvaruje popust i do 40%, jedini nedostatak je da se za određene predstave može dobiti samo popust na jednu kartu, ali zato možete donijeti prijateljev ili sestrin index pa tako ostvariti popust. Radno vrijeme blagajne: Utorak, srijeda, četvrtak, petak, subota: 16.30 - 20 h U slučaju predstave nedjeljom i ponedjeljkom blagajna se otvara sat vremena prije početka. Popularne predstave: Krletka (vrlo komičan mjuzikl koji razbija sve tabue vezane uz homoseksualnost) Gospođa Ministarka Ne igraj na Engleze CABARET CHISHCHE LISHCHE (Noćna scena kazališta Kerempuh) Cijene: --Predstave u 20 sati-- Slobodna prodaja 70,00 kn Studenti i umirovljenici 45,00 kn Povlaštena cijena se ostvaruje kupnjom kartice s 8 kupona uz predočenje indexa, iksice, odnosno odreska mirovine, koji se prilažu prilikom podizanja ulaznica. Cijena kartice s 8 kupona 20,00 kn --Predstave na Noćnoj sceni-Stolovi i stolci s naslonom: Slobodna prodaja: 100,00 kn Studenti i umirovljenici uz kupone: 65,00 kn Stolci bez naslona: Slobodna prodaja: 80,00 kn Studenti i umirovljenici uz kupone: 50,00 kn Predstava “Profesionalac” Slobodna prodaja: 70,00 kn /ne vrijede uobičajeni popusti/ Popularne predstave: Seviljski brijač (kultna popularna opera, nastala prema Beaumarchaisovoj dramskoj trilogiji koja je inspirirala i Mozartov Figarov pir. U roku od samo nekoliko desteljeća nakon praizvedbe 1816. godine, Seviljski brijač obišao je cijeli svijet od New Yorka i Moskve do Trinidada i Ekvadora.) Coppelia na Montmartreu"(plesni mjuzikl sa živim ritmovima kan – kana), U znaku vage Cijene ulaznica za reprizne izvedbe, operu i balet: variraju od 65kn do 155kn. -moguće je ostvariti popust do 50% uz predočenje indexa Radno vrijeme blagajne: radnim danom od 10h do 19,30h subotom od 10h do 13h te sat i pol prije predstave nedjeljom sat i pol prije predstave Telefon: 01/4888-415 Boris Božić 33 ODLIČNO JE, OD GAVRILOVIĆA JE, ODLIČAN JE, S VPŠZ-a JE! Voditelj ključnih kupaca Gavrilovića, bivši student Visoke poslovne škole Zagreb s pravom javnosti Mario Zbiljski, za čitatelje Alberta otkriva ekskluzivnu vijest da postaje direktor prodaje Gavrilovića, da li mu je studiranje na VPŠZ-u pomoglo u radu, kakav je bio student. Čitajući intervju otkrijte kako se Mario „zaljubio“ u Gavrilović. 8. Jesi li smogao uskladiti poslovne i studentske obaveze? Bio sam prisiljen gdjekad i žuriti, biti fleksibilan, ali i decidiran u jednom pogledu – studij moram završiti, no posao ne smije izgubiti na kvaliteti i intenzitetu. 9. Radiš u Gavriloviću, možeš nam reći prednosti i nedostatke rada u velikom poduzeću? Gavrilović je obiteljska tvrtka i biti dio te obitelji je ono što motivira: Pripadnost, Ponos, Sigurnost. Odlično je! Od Gavrilovića je! Jedini nedostatak, koji to u stvari i nije, može biti određena doza nefleksibilnosti sustava. No, sljedećom tvrdnjom ću promijeniti predznak prethodne: prednost velikog i uređenog sustava kakav vlada u Gavriloviću jest organiziranost, informiranost i efikasnost što konkretno znači da se u svakom trenutku zna tko što radi. Okviri strukture u cijeloj su organizaciji jasno izraženi i poznati svima. Protokoli imaju svoja pravila, a na djelatnicima je da ih konstantno usavršavaju. 10. Je li ti posao stresan? Prilično. Ponekad se kondicije neke situacije mijenjaju, pazite, ne iz dana u dan, ne iz sata u sat već iz minute u minutu. Sama po sebi, takva je situacija generator stresa. No, ukoliko je čovjek toga svjestan, staloženošću i usmjerenošću cilju moguće je riješiti svaku situaciju… 11. Na tvojoj promociji na kojoj sam ja bila prisutna, zapjevao si sa Sandrom Bagarić, imaš super glas, jesi li poslije toga razmišljao o jednom duetu sa Sandrom Bagarić? Hm, to je moja tajna ljubav. Ne Sandra, već pjevanje. Ne propuštam priliku za pjevanje, bilo to u automobilu uz cd ili radio, pod tušem, na nogometu, no dobro, gotovo u svakoj situaciji. Što reći onda na duet Bagarić-Zbiljski? Bio je to i bio bi to duo fantastikus. Pa, na kraju, žena mi je ponudila posao u kazalištu... 12. Na spomenutoj promociji, kada si zapjevao razveselio si publiku, profesore, sve prisutne, da li si u privatnom životu ljubitelj zabave i humora? Jesam, uostalom, humor u pogođenoj dozi koristi i u poslovnom životu. A zabavu mrzim... Naravno, šala, život je zabava. 13. Možeš mi reći nešto privatno o sebi ? Veliki sam filmofil i još nisam ušao u videoteku šireg opusa naslova od moje kolekcije. Problem u tom mom hobiju je skladišni prostor za sve te filmove. Također, povremeno volim pogledati predstavu u kazalištu. Glazba, pa, slušam sve: od zagrebačkih starogradskih pjesama do hard rocka. 14. Bi li preporučio studiranje na Visokoj poslovnoj školi Zagreb? Svakako, nekima već i jesam. Sjajno iskustvo, nadgradnja i gotovo garancija uspjeha. 15. I za kraj, imaš li kakvu poruku za studente Visoke poslovne škole Zagreb? Imam... Imate širinu u elokventnosti predavača, imate sjajnu podlogu za sutra, imate mogućnost koju samo trebate prihvatiti, imajte strpljenja i vjere, budite kreativni, pozitivni! Marijana Kraljević ljubav se dogodila bez razmišljanja… Odrastao sam i sazrio 1. Mario, možeš mi reći nešto o svom životnom putu? Odrastao sam... Živio sam... Roditelj sam… Ponosan sam… kroz put stepenica kojima sam se uspinjao. Od Unapređivača prodaje, Prodajnog predstavnika, Voditelja zagrebačkog tržišta Živim Gavrilović… (centralna Hrvatska) te, uz iskazane uspjehe, unaprijeđen na 2. Koju si srednju školu i fakultet završio? mjesto Voditelja prodaje ključnim kupcima, a danas, nakon deset Završio sam ekonomsku srednju školu u Zagrebu i studij godina ljubavi, vjernosti i ponosa, postajem Direktor prodaje u marketinga na VPŠZ te se veselim nastavku obrazovanja upravo HR (ekskluzivna vijest za Vas). na VISOKOJ POSLOVNOJ ŠKOLI ZAGREB. 6. Ti si Voditelj prodaje ključnim kupcima u Gavriloviću, 3. Zašto si odabrao baš Visoku poslovnu školu Zagreb? možeš mi ukratko opisati svoj posao? Gledajući program studija i uspoređujući kolegije i renome Moj posao je prilično širokog dijapazona zadaća, no akcentirajući profesora s drugim poslovnim školama, mislim da je VPŠZ najbitniju, to je briga oko ključnih kupaca. Pregovaranje uvjeta izabrala mene. Primaran mi je bio dojam da ću tu sigurno steći prodaje, ugovaranje raznih promotivnih prodaja, ali i slušanje znanje, ali i dobiti nadgradnju glede poslovno-socijalnog dijela potreba kupca moja su svakodnevica. Biti uspješan u mom poslu posla koji obavljam. znači prepoznati i osigurati odgovarajuću uslugu na zahtjeve kupaca i tržišta. 4. Kakav si učenik i student bio? Ma, fantastičan. Redovit na predavanjima, s prosjekom ocjena 4. 7. Je li ti studiranje na Visokoj poslovnoj školi Zagreb pomoglo Ne volim se hvaliti, ali prilično mi je dobro išlo i nedostaje mi u poslu koji sada radiš ? Naravno. Kako rekoh, s tim sam ciljem i došao na VPŠZ – taj đački osjećaj… izgraditi se u poslovnom smislu. Ne bih izdvajao kolegije jer svaki sadržaj pojedinog kolegija, ako je student dovoljno samosvjestan, 5. Možeš mi reći nešto o svom poslovnom putu? Poslovni put sam započeo upravo u prodaji, a što mi je od valja ugraditi u paket s kojim se izlazi sa studija. najranije mladosti talent. Volim prodati, adrenalin, borba, Na kraju paket ispadne pozamašan, ali mislim da su tu bilo kakve pregovori, dinamika, rezultat… kalkulacije nedopušten luksuz. Fokus je naravno bio na kolegije Na radnom mjestu Prodajni predstavnik, u jednoj distributerskoj usmjerenja MARKETING. kompaniji, započeo sam svoje prve poslovne korake… Sada već daleke 1996. godine… Potom romantika… Gavrilović, 34 35 Dobar Glas-nogovornik, daleko se čuje Rukovoditelj Službe za odnose s javnošću i marketing Zagrebačkih cesta, bivši student Visoke poslovne škole Zagreb s pravom javnosti, budući magistar novinarstva i odnosa s javnošću Vlado Suša, za čitatelje Alberta otkriva ima li tremu kod obavljanja svog posla, kako se nosi s kriznim situacijama, kako mu je bilo studirati na Visokoj poslovnoj školi Zagreb. Odgovore na ta i na mnoga druga pitanja možete saznati na sljedećim stranicama. Možeš mi se ukratko predstaviti, reći ukratko tvoj životni put? Zovem se Vlado Suša, rođen sam 26. veljače 1984. godine u Livnu u Bosni i Hercegovini. Sa šest mjeseci sam doselio s obitelji u Zagreb gdje živim i danas. Pohađao sam osnovnu školu August Harambašić od 1990 do 1998 godine. 1998. godine upisujem srednju školu Pošta i telekomunikacija. 2007. godine upisujem stručni studij na Visokoj poslovnoj školi Zagreb, smjer Komunikacije što i završavam 2011. godine te nakon toga na Sveučilištu u Zadru upisujem diplomski studij Novinarstva i odnosa s javnošću. Trenutno sam na 5. godini i imam još 4 ispita do završetka i stjecanja titule magistra novinarstva i odnosa s javnošću. Tijekom studiranja sam radio razne poslove te odslužio vojni rok. Kakav si student bio? Za sebe mogu reći da sam bio prosječan student, rijetko najbolji a rijetko najgori. Volio sam ići na predavanja koliko sam god mogao jer sam smatrao da su izrazito korisna te da se na njima može naučiti stvari koje ne možemo pročitati u knjigama i skriptama. Kako sam za vrijeme cijelog studija bio u radnom odnosu mogu reći da nikada nisam imao studentski život kakav viđamo na filmovima jer mi obaveze to jednostavno nisu dozvoljavale. Više manje se sve svodilo na radni dan nakon kojeg bi jurio na predavanja te navečer poprilično umoran dolazio doma i opuštao se uz malo gledanja TV programa. Vikendi su uglavnom bili slobodni pa bi se tu našlo nešto vremena za druženje s prijateljima. Možeš mi reći nešto o svome poslu, koliko dugo si na funkciji glasnogovornika, da li ti je posao stresan? Na funkciji rukovoditelja Službe za odnose s javnošću i marketing, odnosno kako mnogi skraćeno zovu „glasnogovornika“ sam od lipnja 2011. godine. Posao često zna biti dosta stresan jer jedna krivo izgovorena, interpretirana ili prenesena riječ može izazvati 36 Možeš izdvojiti jednu kriznu situaciju i koja je bila tvoja zadaća kao glasnogovornika? Kako pod Zagrebačke ceste spada i Zimska služba Grada Zagreba možemo reći da je svaki obilniji snijeg neka vrsta krizne situacije. Kako se kod nas nažalost još uvijek bolje prodaju loše vijesti tako se često dosta neobjektivno piše o tom dijelu našeg posla. Moja zadaća i zadaća službe koju vodim je u tim trenucima pokušati približiti javnosti te medijima na prvom mjestu stvarnu sliku stanja na terenu. Upravo iz tog razloga nastojimo stvoriti što bolju interakciju s medijima koji su kod nas uvijek dobro došli. Da li bi preporučio studiranje na Visokoj poslovnoj školi Zagreb? Svima bih preporučio Visoku poslovnu školu Zagreb jer ima odličan program ako se želite usmjeriti u području komunikacija odnosno marketinga. Moram priznati da trenuto nisam upoznat sa situacijom oko profesora na fakultetu ali moram reći da dok sam ja studirao, kadar je bio izvrstan te vjerujem da se nije puno promijenilo od tada. Kako sam osobno više bio usmjeren prema komunikacijama moram reći da je kolegije vezano za to područje bilo užitak pohađati i svatko tko se vidi u tome neće pogriješiti ako odabere Visoku poslovnu školu Zagreb. 4. S obzirom da smo mi studenti marketinga i komunikacija i učili smo što i kako treba raditi glasnogovornik, možeš mi opisati kako to izgleda u praksi? Možemo uzeti neku šprancu jednog radnog dana. Kako nisu svi isti mogu vam reći kako to otprilike izgleda. Također, tu su i razni poslovi vođenja službe, od administracije preko vođenja računa o dojavnom centru koji također spada pod službu odnosa s javnošću. Naravno, uvijek ima i drugih poslova koji su dodijeljeni od strane neposrednog rukovoditelja (šefa) ili voditelja podružnice. Priprema materijala za razno razne prigode, fotografiranje na terenu ... Imaš li nekada tremu kod obavljanja svog posla? Trema je često prisutna, ali ne bih o njoj govorio u negativnom aspektu jer mislim da nas ona uvijek tjera na još bolji rad te bolju pripremljenost. Rekao bih da je to „pozitivna trema“. Koliko je tebi pomoglo studiranje na Visokoj poslovnoj školi Zagreb u tvojem poslu ? Završio sam smjer Manager komunikacija. Kao što sam već napomenuo definitivno bih izvojio sve predmete vezane za moj smjer. Moram reći da su me kolegiji poput Kriznog komuniciranja, Vještine pregovaranja, Odnosa s javnošću, Poslovne i komunikacijske etike ipak nešto malo više zanimali od kolegija koji su više ekonomskog usmjerenja. Konkretno znanje dobiveno na fakultetu nije bio odlučujući faktor pri samom zapošljavanju, ali moram naglasiti da je definitivno pomoglo u daljnjem radu jer da ga nije bilo ne vidim kako bih mogao kvalitetno raditi na funkciji koju obnašam. velike probleme jer kada je prenesena dostupna je velikom broju ljudi. No, bez obzira na sve mogu reći da mi to i odgovara jer nisam tip osobe koji voli ustaljenost i monotoniju na radnom mjestu što se ovdje definitivno ne očituje jer svaki novi dan donosi nova iskustva i nove situacije. • 07.00 – 08.00 kompletno pretraživanje dnevnog tiska te ostalih medija • 08.10 – 09.00 razni sastanci ili s nadređenim ili tehnički operativni kolegiji • 09.00 – 10.00 pregledavanje trenutnih radova podružnice te njihovo objavljivanje na web stranici • 10.00 – 10.30 pauza • 10.30 – do kraja radnog dana – vrijeme kada je uvijek drugačije jer se tada obično počnu javljati novinari te uglavnom po njima i njihovim željama ravnam raspored otkrio kroz studiranje? Iskreno, nisam znao niti što bih točno studirao. U tim trenucima sam još uvijek vagao između više opcija te se nekako instinktivno odlučio upravo za ovaj fakultet. Bilo je tu i nekih preporuka ljudi koji su bili upoznati s načinom rada na fakultetu te mi je i to malo pomoglo pri odabiru. Pri kraju fakulteta ovdje gdje sam sad mi se otvorila prilika koja se činila jako zanimljivom te mogu reći da nisam požalio što sam odlučio ići tim smjerom. Možeš izdvojiti neku neočekivanu situaciju te kako si se u njoj snašao? Izdvojio bih kada sam prvi put sudjelovao u jednom radijskom programu koji se emitirao uživo. Mislio sam da će se izjava snimiti i pustiti kasnije tijekom dana, no na moje zaprepaštenje pola minute prije sam saznao da idemo u živo. Bilo je to paničnih 30 sekundi no na sreću sve je ispalo u redu iako sam strahovao od podpitanja na koja možda neću biti spreman. Ima li glasnogovornik radno vrijeme ili uvijek mora biti dostupan? Službeno radno vrijeme postoji, međutim u pravilu uvijek morate biti dostupni, barem putem telefona ili mail-a budući se radi o informacijama, a svi dobro znamo da je jedna od osnovnih značajki pravovremenost pa bilo to u podne ili ponoć. Tko je po tebi dobar glasnogovornik? Nemam neke posebne uzore, ali mogu istaknuti Krunoslava Borovca kao osobu za koju sam smatrao da jako dobro obavlja posao glasnogovornika, naravno dok je obnašao tu funkciju. Možeš nam reći nešto o sebi nakon radnog vremena? Kada završim sa svim obvezama obično se volim opustiti uz dozu smijeha bilo u druženju s prijateljima ili uz dobru humorističnu seriju. Druženja se uglavnom svode na nekakvu privatnu atmosferu ili kod prijatelja ili kod kuće. Vikendom volim sport koji nekada dobro dođe za izbacivanje negativne energije ili stresa koji se u čovjeku nakupi tijekom tjedna. Imaš li za kraj neku poruku za studente Visoke poslovne škole Zagreb? Moja poruka svim ljudima kako studentima tako i ostalima je rad, rad i samo rad. Uvijek treba raditi na sebi i koliko god uspješni bili uvijek treba težiti boljem. Nije dovoljno samo završiti fakultet te nakon toga očekivati da će sve doći samo od sebe. Pogotovo mladi ljudi se uvijek moraju nadograđivati i stjecati nove vještine kako bi bili što konkurentniji na tržištu rada, a ako se vrijeme dobro organizira uvijek će ostati vremena i za zabavu i opuštanje. Marijana Kraljević Jesi li kod upisa na fakultet znao čime se želiš baviti ili si to 37 Anđeli, startup event-ovi i akceleratori Ne brinite se. Nismo izašli iz sfere poduzetništva u neku vrstu beletristike ili znanstvene nauke, već smo samo dublje ušli u mogućnosti koje vam nudi Startup zajednica na našim prostorima. Nude se razne mogućnosti kako bi baš vi postali perspektivni poduzetnik, te na tome i dobro zaradili, a pritom nije važno imate li samo ideju ili već razrađeni projekt. Prva od grupa koje nam svakako mogu pomoći u daljenjem razvoju našeg Startup projekta su takozvani „poslovni anđeli“. No, tko su oni zapravo? Sve su poznatiji i Startup eventi, tj. događaji na kojima se sastaju razni poduzetnici i stručnjaci iz područja tehnologije, marketinga, PR-a i financija kako bi razmijenili svoja iskustva i pomogli Startup tvrtkama da se što bolje plasiraju i razviju. Jedna od odličnih informacija je i uspjeh događaja Startup Weekend Zagreb 2011 koji je proglašen startup događajem godine. Zahvaljujući navedenom eventu u 2011. godini nastalo je 1000 novih poduzeća. START-UP: .....u početku bijaše ideja Završetkom školovanja velika se većina naših kolega barem jednom zapita: A što sada? Odgovori se najčešće nalaze u obliku nalaženja adekvatnog zaposlenja unutar svoje branše ili pokušaja napretka unutar firme u kojoj i sami rade. No, također postoji i onaj dio naših prvostupnika koji bi voljeli realizirati neku svoju ideju u obliku poduzetničkog pothvata. Mnogima od vas sigurno je već dosadilo surfanje Internetom u potrazi za onim pravim poslom ili barem onim koji se čini da je taj, a nekima je i prešlo preko glave sve vezano uz 5-6 krugova razgovora za posao koji na kraju ne urode plodom. E pa, onda je vrijeme da uzmete stvar u svoje ruke! Imaš ideju i viziju? U današnje vrjeme svatko ima neku ideju, no samo neke od njih imaju šansu probiti se na globalno tržište i na taj način pokušati uzeti svoj dio profitnog kolača. Da, da - svima nam je cilj profitirati ulaskom u poduzetničke vode. Hoćemo li zaista uspjeti u tome, ovisi o razradi naše ideje i poslovnog plana, te nadasve o samom krajnjem proizvodu ili usluzi. Većina naših mlađih kolega, kao i poneki stariji, nema baš neko veliko poslovno iskustvo i zapravo ne zna kako krenuti ili, bolje rečeno, „startati“. E, tu nam u pomoć stižu Startup projekti. 38 Startup tvrtku možemo definirati, tj. zamisliti kao novonastalu tvrtku u samim začecima razvoja te definiranja tržišta i svoje moguće ponude. Kao što smo i naveli, dane tvrtke nastaju našom željom da bismo svoju ideju ili već postojeći proizvod ili uslugu plasirali na tržite. Većina ljudi u ovomu okruženju Start-up projekte naziva „Dijete u razvoju“, što nam govori da oni zapravo zahtijevaju par najbitnijih faktora kako bi se razvili: nova znanja i informacije, poduzetničko iskustvo i krajnje, ali i najbitnije novac, tj. investicije za daljni razvoj i moguće širenje. Poslovni anđeli su uspješni poduzetnici te uspješni lideri tvrtki, odnosno korporacija, koji financiraju start-up projekte visokog rizika na način da ulaze u vlasnički udio i pružaju pomoć u daljnjem razvoju i komercijalizaciji projekata. To su neformalni individualni investitori koji svojim poslovnim iskustvom savjetuju mlade tvrtke i poduzetnike te na taj način pomažu njihovom budućem rastu. Jedan od takvih primjera je i CRANE (Croatian Business Angels Network). Kao i što sami navode, oni su hrvatska mreža poslovnih anđela, odnosno privatnih investitora zainteresiranih za ulaganja u proizvodne i inovativne tvrtke u vrlo ranom stadiju razvoja. U prilog činjenici da Hrvatska sve više pristupa razvitku i širenju Startup projekata govore i sastanci CRANE-a sa HGK-om (Hrvatskom gospdarskom komorom) radi što bolje međusobne razmjene ideja i razvoj novih planova za nove i mlade poduzetnike. „Tijekom Startup Weekenda, sudionici razvijaju buduće startupe i timski surađuju s ljudima izvan svojih uobičajenih poslovnih krugova. Startup Weekend stavlja naglasak na konkretan rad i inovaciju. Time potiče ljude da kroz intenzivan vikend rada stvaraju nove vrijednosti iz ničega. " objašnjava za Profitiraj.hr voditeljica odjela marketinga Zagrebačke škole ekonomije i managementa, Petra Sušac. Na zadnjem su mjestu (ali ne i namjanje bitni) Startup akceleratori. Akceleratori su zamišljeni kao natjecanja na kojima sudionici dobivaju manju investiciju za manji postotak, no pritom upoznaju mentore od kojih preuzimaju znanja ili iskustva koja će im kasnije značajno olakšati posao. Poznatiji su po svojim Seedcamp-ovima koji su se do sada održavali u Zagrebu i Ljubljani, a iz kojih su izašli mnogi danas poznati i uspješni Start-upovci. Sve i da dobijete potrebne investicije i saznanja, zapamtite da je iznad svega toga i dalje najbitnije biti ustrajan, stalno pronalaziti nove ideje kako biste progurali i unaprijedili svoj projekt, te imati čelične živce kako bi se probili na nemilosrdno tržište. Dragi kolege, budite i vi jedni od onih koji će iskoristiti blagodati Startup mogućnosti, te predstavite svoju ideju ili poslovni plan. Tko zna, možda ćemo uskoro po novinama i portalima čitati baš o vašim iznimnim poduzetničkim pothvatima. Zoran Đurović 39 Some of industries experts are using gamification and making interesting web platforms and web shops: Seth Priebatsch, the 22-year-old founder of Scvngr, a social location-based gaming platform for mobile devices (Google is an investor), has said that he dropped out of Princeton "to build a game layer over the world." WHAT IS Sure, 97% of 12- to 17-year-olds play computer games, but so do almost 70% of the heads of American households, according to the Entertainment Software Association. The average gamer is 34 and has been at it a dozen years; 40% are women. One survey found that 35% of C-suite executives play video games. Globally, 350 million people spend a combined 3 billion hours per week playing these games. A PricewaterhouseCoopers estimate that global sales of video games will grow from 2007’s $41.9 billion to $68.4 billion in 2012, at which point they would exceed the combined global revenues of film box office and DVDs. Surgeons are players in an emerging niche of the industry called "serious games." The Entertainment Software Association claims that 70% of major employers use interactive software and games for training. Many are simulations that enable users to perfect skills in 2-D before taking on the 3-D challenges of real life -- doctors, for example, may practice cutting open avatars instead of cadavers before turning to living, breathing humans. Such simulations make up a billion-dollar-plus business that is growing fast. Japanese automaker Lexus performs safety tests on its vehicles in what it brags is the world's most advanced driving simulator at the Toyota research campus in Japan. Canon's repair techies learn by dragging and dropping parts into place on a virtual copier. FedEx and airlines have simulators to train pilots, and UPS deploys its own version for new drivers -- one even mimics the experience of walking on ice. ? WRITTEN BY: MAKIĆ SENITA So what is Gamification? For the purposes of terminological and conceptual clarity, it is more helpful to reserve the term “gamification” for the use of game design. Whereas serious games fulfill all necessary and sufficient conditions for being a game, “gamified” applications merely use several design elements from games. Seen from the perspective of the designer, what distinguishes “gamification” from ‘regular’ entertainment games and serious games is that they are built with the intention of a system that includes elements from games, not a full ‘game proper’. Games are sneaking into every part of our lives -- at home, 40 school, and work. Cisco, IBM, Microsoft, and even the Army depend on games. The premise is that a real-life game could be stacked on top of reality. This is already happening and the games are altering human behavior. Example of this are American Express points and frequent-flier miles, in the Ford Fusion, a virtual tree is embedded in the dash. The more gas it's saved, the more the tree grows. Sensors have gotten so cheap that they are being embedded in all sorts of products. Pretty soon, all kind of products could have a built-in CPU, screen, and camera, along with Wi-Fi connectivity. This concept could be called dystopian but not too many game designers. Cisco developed a "sim" called myPlanNet, in which players become CEOs of service providers. Schell, who has a real role as chief of his 60-employee video-game-development firm, created Hazmat: Hotzone, an antiterrorism team-training game for firefighters. with natural gas and steer it into New York Harbor. The CIA and FBI have also commissioned video games to help train agents in counter terror techniques. The military has led this charge. "Militainment" is a key recruitment and training tool -- perfect for young men and women who have already mastered the art of simulated war. Today, Army life can imitate art. Operating the gunnery on a tank or firing missiles from a naval destroyer resembles a first-person-shooter game, while piloting a predator drone over Pakistan from the comfort of a computer 9,000 miles away is a skill that brings to mind Missile Command, a staple of arcades in the 1980s. Also a gamified system can be connected to all kind of other social media and serious games, those that help people monitor their health and we all know, the problem with staying healthy is motivation. From iPhone apps to sophisticated simulations, games are increasingly being deployed to motivate patients and even doctors. But no company has embraced simulations more than IBM. The company recently released CityOne, a free interactive game targeting business leaders, city planners, and government agencies, with more than a hundred crisis scenarios that require the application of new technologies to create more efficient water use, lessen traffic congestion, and develop alternative-energy sources. Players review various "smart city" technologies such as cloud computing and supply-chain-management software. These are, of course, products and services sold by IBM. Serious games have also become a staple in education: To practice running virtual businesses, students at more than 1,000 colleges and universities around the world play another IBM sim called Innov8. Even America's three-letter agencies are gaga over gaming. The Defense Intelligence Agency trains spies with PC-based games such as Sudden Thrust, written by David Freed, a B-list television writer. Thrust users play a DIA analyst confronting terrorists who hijack a tanker brimming 41 HealthSeeker is a Facebook game developed for the Diabetes Hands Foundation by Vancouver-based Ayogo in conjunction with the Joslin Diabetes Center (affiliated with Harvard Medical School). KAKO STVORITI KONKURENTSKU PREDNOST Players receive rewards for healthy activity and can reward the healthy behavior of others. The aim isn’t to cure drug abuse or persuade smokers to quit. “We’re trying to leverage what we understand about how our brains work and motivate very small actions by giving very small rewards,” says company founder Michael Fergusson. The world is full of games like Weight Watchers that encourage healthy lifestyles, of course. HopeLab, the not-for-profit that created the game, claims a 30% increase in players’ physical activity. And Trainer, in which players are responsible for the dietary and fitness needs of a creature -when the creature exercises, so does the player. There are even iPhone apps that drive you to do more pushups (Hundred PushUps) or your child to brush her teeth (Motivetrix, designed by a German psychiatrist). Mislite li da znate koje su konkurentske prednosti vaše tvrtke? Razmislite ponovno To conclude, we humans are pretty susceptible to addictive tricks so the game-ization of commerce is under way. Credit-card schemes, airline mile programs, and coupon cards -- they all touch upon game dynamics, Scvngr is, essentially, a mobile-commerce system fueled by real-world challenges. As its press page urges: "Go places. Do challenges. Earn points! You'll unlock badges and rewards and share where you are and what you're up to with friends." Get a point for checking into a 7-Eleven. Earn two for snapping a photo of a Coca-Cola can. Bump phones with a friend -- two points for each of you. The points can be redeemed for real goods at selected merchants. Scvngr has signed up 1,000 corporate customers, and more than 500,000 users have downloaded the company's iPhone and Android apps. (Imagine pairing Scvngr with the payment card Citibank began testing: The standardsize card is a game itself, with two buttons and tiny lights that allow users to choose at checkout whether to pay with credit or rewards points.) But with gamified system businesses can also encourage their costumers to change the world and to use green technologies. For example, Evokeis game designed with the World Bank Institute that takes place in Africa and has users undertake 10 missions in 10 weeks involving water sustainability, disaster relief, and human rights. A game called World Without Oil simulates how we could survive without nonrenewable resources, while Lost Joules encourages players to save energy by awarding points for turning down thermostats, or for using appliances like washers and dryers during off-peak hours. It could be said that gamification is the next big trend after the social connectivity unleashed by Facebook. Zašto bih poslovao s tobom, a ne s tvojim konkurentom? Bilo da ste trgovac na malo, proizvođač, distributer ili davatelj usluga - ako ne možete odgovoriti na ovo pitanje, sigurno ćete izgubiti kupce, klijente i tržišni udio. Ova knjiga otvorit će vam oči otkrivajući da je prepoznavanje vaših konkurentskih prednosti (i njihovo razglašavanje na tržištu) najbolja garancija sklapanja poslova te zadržavanja klijenata i velike prednosti pred konkurencijom. Nedavno mi je igrom slučaja u ruke došla navedena knjiga. Zaintrigirao me je sam naslov i poruka, stoga sam je uzeo i malopomalo počeo prelistavati. Mogu reći da je dosta inspirativna i originalna. Naime, u samome uvodu govori se o tome kako nije važno radi li se o manjoj tvrtci ili pak multinacionalnoj kompaniji. Upravo je konkurentska prednost ono što naš posao, rad vlastite organizacije ili poduzeća održava na životu i rastu. Dosta me zaintrigirala činjenica koju autorica iznosi u svome istraživanju. Naime, istraživala je tvrtke srednje veličine i od tisuću direktora pronašla samo njih dvojicu koji su bili u stanju navesti konkurentsku prednost svojih kompanija, dok je ostalih 99,8 posto u najboljem slučaju moglo ponuditi tek približne, neprecizne općenitosti. U nastavku autorica navodi da su je iznenadili takvi odgovori i ishod istraživanja jer bi konkurentske prednosti trebale biti osnova svih naših strateških i operativnih odluka bez obzira na veličnu tvrtke ili posao kojim se bavimo. Ignorirati ih može značiti fatalnu i skupu pogrešku. S druge strane, ako pravilno prepoznamo i iskoristimo svoju konkurentsku prednost, istaknut ćemo svoju poantu vrlo rano i dovoljno često. Ova knjiga odgovara na ključno pitanje kupca: Zašto da poslujem s tobom? Što ti nudiš, a da drugi to nema? Pet fatalnih pogrešaka koje se događaju većini poduzeća: 1. Nemaju konkurentsku prednost, ali misle da je imaju. 2. Imaju konkurentsku prednost, ali ne znaju koja je, pa umjesto da je iskoriste, pribjegavaju snižavanju cijena. 3. Svjesni su svojih konkurentskih prednosti, no zaboravljaju o njima informirati svoje klijente. 4. Svoje "jake strane" pogrešno proglašavaju konkurentskim prednostima. 5. Ne obraćaju dovoljno pozornosti konkurentskim prednostima kada donose strateške i operativne odluke. Dobra je vijest da MOŽETE ispraviti ove skupe pogreške - identificiranjem svojih konkurentskih prednosti i stvaranjem novih. Konzultantica, glasnogovornica i stručnjakinja za konkuretnske prednosti Jaynie Smith iznosi brojne primjere malih i velikih tvrtki koje su znatno poboljšale rezultate poslovanja fokusiranjem na svoje konkuretnske prednosti. Jack Welch je jednom rekao: "Ako nemate konkurentsku prednost, nemojte se natjecati." Nadalje, ako možete artikulirati jasan, specifičan odgovor na to pitanje, onda imate konkurentsku prednost. A ako ne, ova će vas knjiga tome naučiti. Sadrži zanimljiva istraživanja i koncepte kao i dio onoga što smo već naučili ili ćemo tek savladati na VPŠZ-u. Knjiga je gotovo džepnog formata i nije napisana na temelju suhoparnih aspekata, nego dosta zanimljivim inspirativnim idejama potkrepljenima primjerima i istraživanjima. Inače, sama autorica Jaynie L. Smith je osnivačica tvrtke ICS Marketing i predsjednica Smart Advantage Inc., konzultantske tvrtke za menadžere čiji su klijenti stotine tvrtki srednjeg tržišta. Ona također predsjeda međunarodnom organizacijom TEC (The Executive Committee) sa članstvom od 11 000 direktora tvrtki. Živi u Hoolywoodu. Knjiga je većinom pisana jednostavnim jezikom koji bi i laik s minimalnim ekonomskim znanjem mogao razumjeti. Nama menadžerima i komunikolozima bit će je još lakše shvatiti jer smo većinu tih pojmova i sadržajnih definicija učili u protekle dvije godine. Iako je autorica školovana i ima veliko znanje u tome području, upravo je taj jednostavan jezik pisanja izdvaja jer na taj način znanje može prenijeti i nekome tko ima, primjerice, manja poduzeća ili obrte, a nije toliko stručan ili obrazovan. Boris Božić 42 43 VIJEĆE STUDENATA VELEUČILIŠTA I VISOKIH ŠKOLA RH Saznaj svoje mogućnosti! Biraj svoj put! FORUM STRUKE 2013. Smotra veleučilišta i visokih škola Humanitarna akcija Edukacije i treninzi Sajam poslova karijera i prakse Ulaz SLOBODAN Svaki dan od 09 do 19h Velika dvorana Pauk i kino dvorana Studentskog centra "Stjepan Radić" Zagreb, 17.-19. svibnja 2013. Pokrovitelji: Svečano otvaranje 17.5. u 12 sati Grad Zagreb Više informacija potražite na: www.vijecestudenata.com 2
© Copyright 2024 Paperzz