JAVNI BILJEŽNIK
broj 36/2012.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 3
Poštovani čitatelji,
Poziv Uredništva u prošlome broju, uza želju da stvorimo skupinu autora koja će se iz široke pravne
problematike usmjeriti na uže područje – rad i djelovanje bilježnika, u ovome broju počela se ostvarivati.
Radujemo se da naši novi suradnici profiliraju ovaj naš časopis kao ediciju usmjerenu na teme o javnom
bilježništvu te da su to uglavnom izvorni prilozi, tekstovi i prikazi pisani isključivo za Javni bilježnik.
I dalje ćemo nastojati poticati suradnju s vama, poštovanim čitateljima, javnim bilježnicima, prisjednicima,
savjetnicima i vježbenicima koji pojedina od naših forumskih pitanja i odgovora mogu stručno obraditi,
ukazati na svoje postupke te postupke stranaka, suda kao i drugih subjekata s kojima komuniciraju.
Ponekad nam je i žao što se zbog tehničkih razloga poneki članak ne objavi jer je stigao u trenutku
kada je časopis već u završnoj fazi pripreme ili je u tisku, ali vjerujemo da ste i vi već primijetili kako
i u ritmu izlaženja ima nekog sustava. Časopis izlazi dva puta na godinu, obično pred proljetno okupljanje javnih bilježnika i sjednicu Skupštine HJK te ujesen kada obilježavamo Dan javnih bilježnika.
Također, zajedno sa službama u Komori nastojat ćemo časopis još više približiti svim zainteresiranima - sucima, odvjetnicima, državnim dužnosnicima te djelatnicima u pravosuđu, a prema viziji koju
je zacrtalo novo Uredništvo, povremeno ćemo uza svaki broj imati prilog koji vam može poslužiti u
svakodnevnoj praksi. Ovaj put je to priredila Marija Butković, javnobilježnička prisjednica iz Rijeke o
temi: Institut oporučnog nasljeđivanja u sudskoj praksi.
Na više od stotinjak stranica niz je sudskih rješenja od općinskih sudova do Vrhovnog suda. Svrha
je ove zbirke kako kaže autorica „ …približiti sudsku praksu čitateljima, kako onima koji su pravnici,
posebice javni bilježnici i djelatnici u javnobilježničkim uredima, tako i onima koji nisu pravnici, ali
traže odgovore na neka pitanja iz stvarnog života, bilo da su sami sudionici nekoga obiteljskoga ili
nasljednog postupka ili spora ili ih to jednostavno zanima”. Praksa prikupljena u ovoj zbirci samo je
mali dio velikog broja sudskih presuda, dostupnih putem elektroničkog medija i različitih zbirki sudske
prakse. Ona nipošto ne znači da su njome zauzeta neka konačna stajališta bez mogućnosti promjena.
Naprotiv, sudska praksa se gotovo pa svakodnevno mijenja. Unatoč tome, neka gledišta ipak daju
konkretne smjernice za postupanja, utvrđujući put za potencijalne buduće promjene samih propisa i
sudske i javnobilježničke prakse, a samim time olakšavajući nam našu službu. Ovako ukoričena možda
je i poticaj ostalim autorima da sistematiziraju svoja iskustva te prikupe s toliko dostupnog interneta i
drugih izvora neki zanimljiv sadržaj koji može poslužiti svima nama.
U prvome dijelu našeg časopisa donosimo stručno-znanstveni rad doc. dr. sc. Gabrijele Mihelčić pod
nazivom: Namirenje s naslova založnog prava na dionici - s posebnim osvrtom na dobrovoljno sudsko i
javnobilježničko založno pravo na temelju sporazuma stranaka. Intencija rada bila je prikazati postojeće
uređenje namirenja vjerovnika založnog prava na dionici, deducirati potencijalne neuralgične točke
i označiti moguće razvojne smjernice. Posebnu pozornost autorica je obratila analizi izvansudskog
namirenja kao načinu kojim se može osigurati učinkovito i brzo namirenje vjerovnika. To je njegov interes, a s druge strane treba osigurati da namirenje ne bude takvo da ugrozi interese dužnika i drugih
ovlaštenika na predmetu osiguranja.
Ovaj rad posebno je zanimljiv za našu javnobilježničku praksu jer se naglašava osnivanje i namirenje
vjerovnika dobrovoljnoga sudskoga i javnobilježničkoga založnog prava. Ta založna prava, poglavito
javnobilježničko, u praksi gotovo su istisnula tzv. obična dobrovoljna založna prava. No to nije slučajno
kada se imaju u vidu brojne prednosti koje ova založna prava osiguravaju vjerovniku.
Autorica na kraju svoga priloga spominje kako nije isključena mogućnost niti da se provedba namirenja
povjeri javnom bilježniku, jasno uz prijeko potrebnu suglasnost kao pretpostavku.
Miljenko A. Giunio, analizirajući odredbe o prijedlogu za ovrhu, odnosno o prijedlogu za javnoovršiteljsku provedbu ovrhe te prijedlogu za sudsku i javnobilježničku ovrhu, prema dvama ovršnim
zakonima, ukazuje na bitne razlike i novine. Pritom dodiruje ključna pitanja novog sustava ovrhe, ne
ulazeći u posebne ovršne postupke u pogledu sredstava i predmeta ovrhe (u čijoj regulaciji nema
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 4
značajnijih promjena). Bez obzira na trenutno tinjajuće dvojbe oko zakonske javnoovršiteljske inovacije,
razmatrana pitanja ostaju aktualna. Valja stoga pročitati ovaj stručni članak koji analizira Prijedlog za
ovrhu i za provedbu ovrhe prema Ovršnom zakonu iz 1996. i 2010. Svoje zaključke autor podupire
pragmatičnim rješenjima koja se nalaze u provedbenim obrascima uz podzakonski propis (Pravilnik)
o javnoovršiteljskim ispravama i obrascima.
O supsidijarnoj primjeni odredaba Zakona o parničnom postupku u postupanju javnih bilježnika kao
sudskih povjerenika u ostavinskom postupku piše Renata Košir Skračić, sutkinja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu. Uz prikaz instituta procesnog prava autorica zaključuje kako su „… javni
bilježnici su svojom kompetentnošću i učinkovitošću dokazali visok stupanj profesionalnosti i stručnosti
u vođenju ostavinskih postupaka kao povjerenici suda, no ujedno su iskazali i spremnost za stalnim
usavršavanjem i propitkivanjem stečenih znanja i vještina u obavljanju javne službe“.
Mario Franjić, javnobilježnički prisjednik u članku pod nazivom Obnova zemljišnih knjiga upućuje na
postojeće zakonsko rješenje u postupanju tijela koja sudjeluju u postupku izrade novoga katastarskog
operata i obnove zemljišnih knjiga te sam postupak koji nadležna tijela provode pri izlaganju katastarskog operata i formiranju zemljišne knjige. Kako je autor niz godina bio član zemljišnoknjižnog
povjerenstva i aktivno sudjelovao u postupku obnove zemljišnih knjiga u više katastarskih općina,
zanimljiv je i njegov osobni pristup ovoj problematici.
Katarina Sokić, javnobilježnička prisjednica obradila je temu o ulozi javnih bilježnika u pojedinim
gledištima imovinskopravne zaštite osoba lišenih poslovne sposobnosti. Cilj rada je bio ukazati na
manjkavosti postojećih zakonskih rješenja i na neusklađenost ZJB-a s pravnom ustanovom djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti, kako je poznaje Obiteljski zakon te ponuditi neka nova rješenja za
prevladavanje tog problema.
Ovaj rad je i poticaj da se konačno riješe svi prijepori oko pravnog položaja i utjecaja gubitka poslovne
sposobnosti na valjanost pravnih poslova, ustroji služba profesionalnih skrbnika, predvidi mogućnost
imenovanja više skrbnika kad to okolnosti zahtijevaju, omogući svakoj osobi da si odredi skrbnika za slučaj
gubitka poslovne sposobnosti te da se odlučivanje o svim pitanjima skrbništva stavi u sudsku nadležnost.
Sudac općinskog kaznenog suda u Zagrebu Zorislav Kaleb ovaj put donosi članak pod naslovom:
„Odgovornost trgovačkih društava za kaznena djela“. U osam godina primjene ovog Zakona došlo je
do porasta broja prijava, optuženja pa dijelom i presuda. No njegove odredbe nisu u cijelosti zaživjele
u praksi, a sudovi odgovornost pravnih osoba nikada nisu prihvatili u cijelosti, već su to smatrali stranim tijelom te nepotrebnim opterećenjem kaznenog postupka. Ovu, danas posebno aktualnu, temu
vrijedno je iščitati i iz ovog stručnog članka, razmatrajući niz podataka i usporedbi koje donosi autor.
Vrlo sustavno, uz nekoliko konkretnih primjera o odabiru javnog bilježnika od strane ovrhovoditelja, koji
je naručitelj u smislu Zakona o javnoj nabavi, autor Ante Loboja piše o postupku sklapanja ugovora za
usluge iz dodatka II.B Zakona o javnoj nabavi, s posebnim naglaskom na nabavu javnobilježničkih usluga.
Naša, već stalna, tema iz povijesti javnog bilježništva dr. Branke Grbavac iz Odsjeka za povijesne
znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, u ovom broju pregled je isprava, od onih
prvih koji su imali karakter javnosti i bili okosnica poslovnog života u srednjovjekovnim komunama - tzv.
notarski koncepti (bastardelli), do pojedinačnih sačuvanih isprava (publicum instrumentum). Ilustrirano
slikama tih dokumenata vjerujemo da će iz ovog priloga svakom bilježniku biti zanimljivo doznati kako
su radili njegovi srednjovjekovni prethodnici.
Notari glagoljaši otoka Lošinja, kao i javni notari u drugim glagoljaškim sredinama, pisali za vrijeme
mletačke vladavine svoje prve isprave i spise hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom. O tome, uz
slikovni prikaz protokola, piše javni bilježnik Božo Marković.
Uza zapis i slike o Danu javnih bilježnika u Rovinju te savjetovanju Makedonske notarske komore, ovaj
broj zaključujemo uobičajenim adresarom svih javnih bilježnika u Republici Hrvatskoj. Molimo čitatelje
i ovaj put da elektroničkom poštom pošalju možebitne ispravke, a novoimenovane javne bilježnike da
pozorno provjere svoje podatke.
Pozivamo vas također da i nadalje svojim stručnim prilozima i zanimljivostima iz prakse sadržajno
obogatite sljedeća izdanja.
Uredništvo časopisa Javni bilježnik
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 5
Doc. dr. sc. Gabrijela Mihelčić
Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci
Namirenje s naslova založnog prava na dionici
- s posebnim osvrtom na dobrovoljno sudsko i javnobilježničko
založno pravo na temelju sporazuma stranaka
1. UVOD
Osnovo i glavno sredstvo stvarnopravnog osiguranja
tražbina u našem pravu je založno pravo. Uređeno je
općim pravilima čl. 297.-353. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima1 i cijelim nizom posebnih pravila.2 Brojne
podvrste založnog prava s obzirom na pravni temelj
stjecanja i vrstu predmeta zaloga i pluralizam posebnih
uređenja, često stubokom suprotnih općem uređenju,3
rezultiralo je fragmentacijom općeg uređenja i derogacijom dijela općih pravila. S druge strane podnormirana
su određena važna pitanja u vezi sa založnim pravom.
Ovdje se, u prvome redu, misli na pravila o izvansudskom
namirenju založnih vjerovnika. Izvansudsko namirenje u
pravilu je učinkovitije i brže od sudskog namirenja. No
valja pripaziti da se njegovim uređenjem ne dovedu u pitanje povrjede prava i interesi dužnika te drugih ovlaštenika
prava na predmetu osiguranja. Izvansudsko bi namirenje,
naime, trebalo biti uređeno tako da se omogući da namirenje vjerovnika bude što učinkovitije i traje što kraće, a da
se pritom osigura odgovarajuća zaštita prava i interesa
dužnika kao i primjerena zaštita prava drugih ovlaštenika na predmetu osiguranja. Zato su pravila o namirenju
izvanredno važna, no kako je rečeno, u općem režimu vrlo
deficitarna. Kada ni posebna pravila ne pokazuju značajniju normativnu kauzistiku, nužno je analizirati korelaciju tih
pravila i podvrgnuti ih općim načelima građanskog prava.
1 Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01,
79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje: ZV.
2 Pravila osiguranja i ovršnopravna pravila, primjerice, uređuju čl. 261.-273.
Ovršnog zakona, Narodne novine, br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03,
151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje: OZ, stjecanje (osnivanje) dobrovoljnih
založnih prava na temelju sudskoga i javnobilježničkog sporazuma stranaka,
čl. 257.-261. OZ-a nedobrovoljno (prisilno) sudsko založno pravo na nekretnini
na temelju mjere osiguranja, čl. 283.-292. OZ-a prisilno sudsko založno pravo
na temelju prethodne mjere. Ovršna pravila uređuju i prisilna založna prava
koja se u ovršnom postupku osnivaju rješenjem o ovrsi na pojedinim vrstama
predmeta osiguranja (npr. na nekretninama - čl. 97. OZ-a, pokretninama - čl.
135. OZ-a (odnosno čl. 143. j. OZ-a), novčanoj tražbini - čl. 152. OZ-a (čl.
155. OZ-a), dionicama - čl. 196. OZ-a, vrijednosnicama - čl. 198.c OZ-a i sl.
Slučaj stjecanja zakonskog založnog prava na pokretninama u korist javnoga
komisionara ovršni propisi predviđaju u čl. 143.d OZ-a.
3 V. npr. čl. 5/4. Zakonu o financijskom osiguranju. Narodne novine, br. 76/07,
dalje ZFO, kojim je kod namirenja posebnoga založnog prava (security financial
colateral) dopuštena lex commissoria. BAJUK, D., Prikaz novog Zakona o
financijskom osiguranju, u: BAJUK, D., BARETIĆ, M., ERNST, H., JELIĆ, M.,
JOSIPOVIĆ, T., KOHARIĆ, Z., MARKOVIĆ, N., NEKIĆ PLEVKO, N., RADIŠIĆ,
N., STUHNE, Z., TEPŠIĆ, I, ŽELJKO, Ž., Zaštita vjerovnika, Narodne novine,
Zagreb, 2007., dalje: BAJUK, et al., Zaštita., str. 4.
U tom smislu valja promatrati i namirenje založnog vjerovnika iz založene dionice.4
Intencija je rada prikazati postojeće uređenje namirenja
vjerovnika založnog prava na dionici, deducirati potencijalne neuralgične točke i označiti moguće razvojne
smjernice. To neće biti moguće, ako se prethodno ne
analizira osnivanje založnog prava na dionici i promatra
prema podvrstama založnog prava s obzirom na pravni
temelj osnivanja. Stoga je rad podijeljen u dva dijela. U
prvom se analizira osnivanje: a) dobrovoljnih i b) nužnih
založnih prava na dionici. Slijedi se sistematizacija po kojoj se dobrovoljna založna prava dijele na: a) dobrovoljna
ugovorna i b) dobrovoljna sudska i javnobilježnička, a nužna na: a) nedobrovoljna (prisilna) sudska koja se osnivaju:
1) u postupku osiguranja na temelju rješenja o prethodnoj
mjeri, i 2) u ovršnom postupku na temelju rješenja o ovrsi,
te b) zakonska založna prava. Akcentirano je osnivanje
dobrovoljnih, posebice dobrovoljnih sudskih i javnobilježničkih založnih prava, pa se o osnivanju nužnih založnih
prava govori u osnovnim crtama. Isti je ključ upotrijebljen
i u drugom dijelu rada koji se bavi namirenjem vjerovnika.
Promatra se ostvarenje namirenja vjerovnika dobrovoljnih
i nužnih založnih prava, posljednjih, ponovo u osnovnim
crtama.
2. POSEBNOSTI DIONICE KAO PREDMETA
ZALOŽNOG PRAVA
Založno pravo, kada se steknu tražene pretpostavke,
može se, osim na pokretnim i nepokretnim stvarima, osnovati i na različitim, za zalaganje podobnim,5 subjektivnim
imovinskim pravima kao predmetima zaloga. Ta prava
4 U radu se za založno pravo na subjektivnom imovinskom pravu utjelovljenom
u dionici koristi izraz založno pravo na dionici.
5 O sposobnosti subjektivnoga imovinskog prava biti predmetom založnog
prava v. ERNST, H., MATANOVAC, R., Prijenos prava radi osiguranjanedorečenosti i nedovršenosti, Zbornik PFR, v. 33., br. 1. 2012., (u objavi),
GAVELLA, N., JOSIPOVIĆ, T., GLIHA, I., BELAJ, V., STIPKOVIĆ, Z., Stvarno
pravo, Svezak II., Narodne novine, Zagreb, 2007., dalje: GAVELLA, et al.,
Stvarno II., str. 387.-389. MILADIN, P., MARKOVINOVIĆ, H., Založno pravo na
pravu, Zbornik radova «45. susret pravnika, Opatija, 2007.», Hrvatski savez
udruga pravnika u gospodarstvu, Zagreb, 2007., str. 99.-102. BELAJ, V.,
Založno pravo na pravu, u: BELAJ, V., DIKA, M., ERAKOVIĆ, A., ERNST, H.,
GIUNIO, M. A., JELČIĆ, O., JOSIPOVIĆ, T., MATKO RUŽDJAK, J., VUKMIR, B.,
Zaštita vjerovnika, Narodne novine, Zagreb, 2005., dalje: BELAJ, et al., Zaštita.,
str. 229.-232.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 6
mogu biti predmetom založnoga prava i kada su utjelovljena6 u vrijednosnim papirima,7 neovisno je li riječi o pravima
utjelovljenim u materijaliziranim ili nematerijaliziranim vrijednosnim papirima.8 Tako predmet založnog prava može
biti i subjektivno imovinsko pravo utjelovljeno u: a) materijaliziranoj i b) nematerijaliziranoj dionici kao vrijednosnom
papiru. Ova založna prava imaju određene posebnosti.
Duguju to, u prvom redu, specifičnim obilježjima instituta
založnog prava na subjektivnom imovinskom pravu uopće,
ali i posebnim obilježjima dionice kao predmeta zaloga.
Dionica može, ali ne mora, imati svojstvo vrijednosnog
papira. Dionice to svojstvo imaju, što proizlazi i iz čl.
594/2. ZTK-a, ako su utjelovljene u mediju (tzv. nosaču)
koji se predviđa ZTK-om.9 Predmetnom je odredbom,
naime, određeno da su dionička društva koja prije stupanja na snagu ZTK-a nisu izdala isprave o dionicama
ili dionice kao nematerijalizirane vrijednosne papire u
kompjutorskom sustavu središnje depozitarne agencije
(dalje: SDA),10 dužna, u roku od 6 mjeseci od stupanja na
snagu ZTK-a (koji je u pretežitom dijelu stupio na snagu
1. siječnja 2009.), dostaviti radi dematerijalizacije središnjem klirinškom depozitarnom društvu (dalje: SKDD)
podatke o vrijednosnim papirima i njihovim imateljima iz
knjiga dionica ili registra izdavatelja.11 Stoga, u suprotnom,
ako nije izdana isprava o dionici ili se dionice ne vode na
računima središnjeg depozitorija SKDD-a,12 dionica nema
svojstvo vrijednosnog papira. To ne utječe na opstojnost
njezinih preostalih uloga, ali, navodi se, izostaje prednost
sigurnijega pravnog prometa i takva se dionica prenosi
samo cesijom.
To vrijedi u odnosu na dionice na ime i dionice na donosi-
6 Gavella za «utjelovljenost u nematerijaliziranim vrijednosnim papirima» koristi
naziv «uobličenost u nematerijaliziranim vrijednosnim papirima». GAVELLA, et
al., Stvarno II., str. 427., bilješka 127.
7 Vrijednosni papir, čl. 1135/1. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine,
br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO. Nematerijalizirani vrijednosni papir, čl.
490. Zakona o tržištu kapitala, Narodne novine br. 86/08, 146/08 i 74/09, dalje:
ZTK.
8 V. čl. 1135/2 i 3. ZOO-a.
9 BARBIĆ, J., Dionica kao vrijednosni papir nakon stupanja na snagu Zakona
o tržištu kapitala, Zbornik radova «47. susret pravnika Opatija 2009.», Hrvatski
savez udruga pravnika u gospodarstvu, Zagreb, 2009., Dalje: BARBIĆ, J.,
Dionica., str. 17.-18.
10 Što se tiče SDA-a, u smislu čl. 593/1. ZTK-a, SDA koja ima dozvolu za
obavljanje poslova depozitorija nematerijaliziranih vrijednosnih papira te
poslova prijeboja i namire sklopljenih pravnih poslova s tim papirima u skladu
sa Zakonom o tržištu vrijednosnih papira (Narodne novine, br.: 84/02 i 138/06,
dalje: ZTVP, nastavlja poslovanje kao SKDD-o (u skladu s odredbama ZTK-a),
koje je dobilo odobrenje za obavljanje djelatnosti iz. čl. 506/1/1.-3. ZTK-a s
vrijednosnim papirima i trezorskim, blagajničkim i komercijalnim zapisima.
11 Još je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima
iz 2003. g., Narodne novine, br. 118/03, uvedeno pravilo da registar dionica
izdanih u nematerijaliziranom obliku vodi SDA, a ne njihov imatelj. STUHNE, Z.,
Posebnosti dobrovoljnoga založnog prava na nematerijaliziranim dionicama, u
BARETIĆ, M., ERAKOVIĆ, A., ERNST, H., GULIN, D., JELČIĆ, O., JOSIPOVIĆ,
T., KOHARIĆ, Z., MATKO RUŽDJAK, J., POROBIJA, S., STUHNE, Z., Zaštita
vjerovnika, Narodne novine, Zagreb, 2006., dalje: BARETIĆ, M., et. al., Zaštita.,
str. 41. Jednako je proizlazilo i iz pravila ZTVP-a, koji je bio na snazi od 25.
srpnja 2002. do 1. siječnja 2009. i prema kojima su dionice, kao vrijednosni
papiri, mogle postojati samo u dva slučaja: a) ako je izdana isprava o dionici,
dakle materijalizirane dionice u skladu s pravilima ZTD-a, i b) kao elektronički
zapis, ali samo ako su se vodile u računalnom sustavu SDA. DERENČINOVIĆ,
M., Ovrha na nematerijaliziranim vrijednosnim papirima ubilježenim na
računima kod Središnjega klirinškoga depozitarnog društva d.d., Pravo u
gospodarstvu, 2010., br. 2., str. 502., bilješka 1. MARKOVIĆ, N., Ovrha na
dionicama, udjelima i poslovnim udjelima, str. 7. Dostupno u PDF formatu:
http://www.tszg.hr/cro/TSZG/Djelokrug-Suda/Ovrha/Strucni-clanci/Ovrha-nadionicama-udjelima-i-poslovnim-udjelima
12 Središni depozitorij, v. čl. 488. ZTK, račun nematerijaliziranoga vrijednosnog
papira, v. čl. 491. ZTK-a.
telja (za one koje su izdane prije 1. travnja 2008.).13
Osim što ima svojstvo vrijednosnog papira, pored tog
svojstva (kada ga ima, ali i kada ga nema) dionica, naime,
ima dva druga važna svojstva ili značajke: a) dio je temeljenoga kapitala dioničkog društva i b) svom imatelju daje
članska prava i obveze koje iz tog proizlaze. Zato se definira kao vrijednosni papir koji je izdalo dioničko društvo, a
koji glasi na dio temeljnoga kapitala i svom imatelju osigurava pravo članstva u društvu, odnosno prava i obveze.14
Novela ZTD-a iz 2007. g.15 dokinula je prijašnju podjelu
dionica po vrsti na: a) dionice na ime i b) dionice na donositelja. Prema postojećem uređenju, dionice mogu glasiti
samo na ime (v. čl. 165/1. ZTD-a). Što, međutim, ne znači
da u optjecaju još uvijek nema i dionica na donositelja, pa
i takve dionice, pod određenim pretpostavkama, mogu biti
predmet založnog prava.
Prema obliku16 u kojem se mogu izdati, razlikuju se: a)
dionice za koje su izdane isprave o dionicama (materijalizirane dionice),17 b) dionice koje se u obliku elektroničkog
zapisa (nematerijalizirane dionice) vode na računima
vrijednosnih papira u računalnom sustavu središnjeg
depozitorija,18 a postoje i takve19 c) nematerijalizirane
dionice koje se ne vode u računalnom sustavu središnjeg depozitorija (dakle, nisu u propisanom obliku), već
u knjigama dionica dioničkih društava koje društvo vodi
elektroničkim putem ili ih za društvo vodi osoba kojoj je
društvo povjerilo vođenje registra.20 Ove dionice nemaju
svojstvo vrijednosnih papira, pa je utoliko i problematika
njihova zalaganja specifična.21 Najvažnije pitanje koje se
s tim u vezi postavlja je ono može li se upisima u knjige
dionica (registre dionica) u kojima se takve dionice vode
konstitutivno osnovati založno pravo kada je modus aquirendi osnivanja založnog prava na dionici upis tog prava
u odgovarajući javni upisnik. Pa se, na temelju odgovarajućega i valjanoga pravnog temelja (titulusa aquirendi), založno pravo osniva konstitutivnim upisom u takav upisnik.
Pravni učinci činjenice osnivanja založnog prava u takvom
13 BARBIĆ, J., Dionice., str. 18.
14 Tako, i za uređenje uopće: BARBIĆ, J., Pravo društava, knjiga II, društva
kapitala, Svezak I., Dioničko društvo, Organizator, Zagreb, 2010., dalje:
BARBIĆ, J., Društva. str. 48. et. seq., BARBIĆ, J., Dionica. str. 13. et. seq.
Još: DIKA, M., Građansko ovršno pravo, I. knjiga, Opće građansko ovršno
pravo, Narodne novine, Zagreb, 2007., str. 578.-581. i 600.-601. STUHNE, Z.,
op. cit., u: BARETIĆ, M., et. al., Zaštita., str. 39. MARKOVINOVIĆ, H., Ovrha
na dionici za koju nije izdana isprava o dionici, Zbornik PFZ-a, br. 2., 2002.,
str. 426.-427. V. čl. 159/1. Zakon o trgovačkim društvima, Narodne novine br.
111/93, 34/99, 121/99, 52/00-Odluka USRH, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09 i
152/11-pročišćeni tekst, dalje: ZTD, i čl. 594/1. ZTK-a.
15 Narodne novine, br. 107/07, dalje: ZIDZTD/07 ili Novela ZTD/07.
16 BARBIĆ, J., Društva., str. 83.
17 Za sastojke dionice koja nije izdana u nematerijaliziranom obliku v. čl. 170/1.
ZTD-a, za dijelove isprave o dionici, v. čl. 171. ZTD-a.
18 V. čl. 170/2. ZTD-a prema kojem dionice izdane u nematerijaliziranom
obliku ne sadrže broj ni sastojak iz t. 6., st. 1. čl. 170. ZTD-a. Za bitne sastojke
nematerijaliziranoga vrijednosnog papira, v. čl. 493/1. ZTK-a, povrh za
nematerijalizirane dionice, v. čl. 493/2. ZTK-a.
19 V. čl. 226. ZTD-a.
20 Za razloge v. BARBIĆ, J., Dionica, str. 17.-18.
21 V. stariju praksu: «Zalaganjem dionica dioničar ne gubi pravo glasa, niti
pravo sudjelovanja u dobiti. Ako nije izdana isprava o dionici jedini način
njenog zalaganja je ugovor o zalogu između dioničara i založnog vjerovnika
te prijava za upis tog prava u knjigu dionica. Založno pravo prestaje kad
prestane cijela njime osigurana tražbina, ali ako se radi o založenim dionicama
izdanim u dematerijaliziranom obliku, to pravo prestaje njegovim brisanjem.»
TS u Zagrebu, P-554/97 od 13. travnja 2000., potvrđena odlukom VTS RH Pž5150/00-2 od 13. ožujka 2001., revizija odbijena i odbačena odlukom VS RH
Revt-52/07-2 od 11. lipnja 2008. Dostupno na: http://www.tszg.hr/cro/TSZG/
Sudska-praksa?subtree=196&attr=-1&search_text=dionice&trazi.x=20&trazi.
y=6
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 7
slučaju nastaju časom upisa u javni upisnik, odnosno (pod
pretpostavkom da upis bude uredno proveden), u trenutku
predaje prijedloga za upis tijelu koje vodi upisnik.
Kada je riječ o dionicama, založno pravo osniva se konstitutivnim upisima: a) u upisnik sudskih i javnobilježničkih
osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i
pravima (dalje: USJBO ili Upisnik SJBO) i b) na računima
nematerijaliziranih vrijednosnih papira u računalnom sustavu središnjeg depozitorija SKDD-a. Premda je posljednji donekle specifičan, jer je riječ o registru ograničene
javnosti,22 no ipak po nomenklaturi javnom upisniku.23
Stoga, upisi izvršeni u taj upisnik postižu željene pravne
učinke osnivanja založnog prava.24 Tako, međutim, nije
kada je riječ o upisu založnog prava u knjigu dionica. To
stoga što se knjiga dionica ne smatra javnim upisnikom,25
pa upisi u nju učinjeni nemaju konstitutivne učinke po osnivanje založnog prava.
Pitanje konstitutivnosti upisa u odgovarajući upisnik važno
je jer odgovara na pitanja: a) kada je založno pravo
osnovano i s tim u vezi od kada proizvodi pravne učinke
te b) kako je, s obzirom na činjenicu osnivanja založnog
prava, uređen prvenstveni red samog prava, a u vezi s tim
i prvenstveni red namirenja vjerovnika.
Premda, i to treba uvodno navesti, pravila o prvenstvenom
redu založnog prava ovdje nemaju onu ulogu kao inače.
Naime, pravilo čl. 495/4. ZTK-a zabranjuje jednom založenu nematerijaliziranu dionicu ponovo založiti. Ovo, u teoriji
opravdano kritizirano rješenje,26 posebno se pokazuje
problematičnim kod konkurencije dobrovoljnih i prisilnih
založnih prava na nematerijaliziranim dionicama, o čemu
više infra.
Kad se založno pravo ne osniva upisom, već na neki
drugi način, pravni učinci nastaju u času kada se ispune
pretpostavke koje se traže za taj način osnivanje. Stoga
činjenica da je tako osnovano založno pravo upisano u
upisnik ima samo deklaratorno značenje. No deklaracija je
važna jer se njome ostvaruje publicitet i omogućuje potpunije djelovanje erga omnes. Takva mogućnost postoji npr.
kada je riječ o upisu dobrovoljnoga ugovornoga založnog
prava (koje se osniva tradicijom) u Upisnik SJBO s naslova čl. 6/4.27 Zakona o upisniku sudskih i javnobilježničkih
osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i
pravima.28
Posebnosti (i složenosti) instituta založnog prava na dionici,
pored navedenog, pridonosi što su pravni izvori instituta sa22 ERNST, H., Hrvatski upisnik oporuka i drugi javni registri privatnog prava,
u: DIKA, M., ERNST, H., JELČIĆ, O., JOSIPOVIĆ, T., LISIČAR, H., MARIN, J.,
MARKOVIĆ, N., MATANOVAC, R., RAČKI MARINKOVIĆ, A., RADIŠIĆ, N.,
ROIĆ, M., Hrvatsko registarsko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2006., str.
271.-272.
23 Jednako i Stuhne, istina, kada je riječ o ranijem registru koji je vodila SDA.
STUHNE, Z., op. cit., u: BARETIĆ, M., et. al., Zaštita., str. 44.
24 V. čl. 497. ZTK. Posebno je sa stajališta javnosti značajno pravilo iz čl. 497/5.
ZTK-a prema kojem pravo uvid ima svaka osoba koja dokaže pravni interes, uz
razumnu komercijalnu naknadu (v. za podatke čl. 491/1. ZTK-a).
25 Tako i Dika. DIKA, M., op. cit., str. 766.
26 BARBIĆ, J., Društva., str. 359., bilješka 367. DERENČINOVIĆ, M., op. cit.,
str. 517.
27 Tako, usprkos tome što bi se predmetno pravilo kojim je određeno da se
u Upisnik mogu upisati i dobrovoljna založna prava na pravima trećih osoba
(stvarno pravnih dužnika) radi osiguranja tražbina vjerovnika prema njegovom
osobnom dužniku, moglo tumačiti drukčije.
28 Narodne novine, br. 121/05, dalje: ZU.
držani u pravilima različite pravne naravi (trgovačkopravne,
obveznopravne, stvarnopravne i dr.) koja nisu međusobno
konzistentna. Založno pravo na subjektivnim imovinskim
pravima uopće, pa i na dionicama, kao opći propis uređuje
ZV. Osim pravila ZV-a, postoje i posebna pravila iz ZTK-a,
koja uređuju zalaganje nematerijaliziranih dionica.29 Ona
uređuju samo neka pitanja vezana uz to založno pravo. Posebnih pravila o zalogu materijaliziranih dionica nema. Usporedba općih i posebnih pravila pokazuje da je, nerijetko,
odnos tih pravila narušen u korist posebnih. Ona, pak, uređuju samo određena pitanja u vezi sa zalaganjem dionica.
Kako je opća pravila moguće primijeniti kada se kumuliraju
pretpostavke da neko pitanje nije uređeno posebnim pravilima i da posebna pravila ne određuju drugačije, nemogućnost primjene općih pravila ima za posljedicu pojavu
pravnih praznina. Pravila nisu usklađena niti temporalno,
što posebno vrijedi u odnosu na pravila OZ-a i ZTK-a.
3. OSNIVANJE (STJECANJE) ZALOŽNOG PRAVA
NA DIONICI
3.1. Općenito
Za osnivanje založnog prava na dionici važno je imati u
vidu o kojoj se vrsti dionice radi i u kojem je obliku dionica
izdana. Različito je npr. uređeno osnivanje založnog prava
na dionicama na ime i dionicama na donositelja. Postoje
i različita pravila u vezi s tim osniva li se založno pravo
na materijaliziranoj ili na nematerijaliziranoj dionici. Vrsta i
oblik dionice opredjeljuju i primjenu stvarnopravnih pravila
o zalogu pokretnina ili nekretnina. Nisu jednaka pravila i
o stjecanju nužnih i dobrovoljnih založna prava. Iako se o
tome govori u drugom dijelu rada, i ovdje treba spomenuti
kako o vrsti i obliku dionice ovisi i način na koji će založni
vjerovnik prisilno ostvariti založnu tražbinu, ako po dospijeću ne bude namirena. Odnosno, hoće li se primijeniti
pravila o namirenju iz pokretnina ili iz nekretnina, a s tim u
vezi je li namirenje izvansudsko ili sudsko i kojim se sredstvom namirenja ostvaruje.30
Jedno od posebnih pravila je ono koje uređuje pravni
temelj osnivanja založnog prava na nematerijaliziranoj dionici. Prema čl. 495/1. ZTK-a, založno se pravo osniva na
temelju: a) valjanoga pravnog posla, b) sudske odluke i c)
zakona.31 Uređenje korespondira s čl. 305/1. ZV-a prema
kojem se založno pravo na pravu osniva na temelju: a)
pravnoga posla osobe čiji je zalog (dobrovoljno založno
pravo), b) sudske odluke (sudsko založno pravo) i c)
zakona (zakonsko založno pravo).32
Na koji će se način na određenoj vrsti pravnog temelja
osnovati založno pravo ovisi o vrsti dionice i o obliku dio29 Uvodno je potrebno naglasiti da je odnos općih i posebnih pravila uvijek
potrebno promatrati kroz pravilo lex specialis derogat legi generali.
30 Tako i MILADIN, P., MARKOVINOVIĆ, H., op. cit., str. 134.
31 Već je navedeno da nema posebnih pravila o osnivanju zaloga
materijaliziranih dionica. Među pravilima ZTD-a nema, naime, posebnih odredbi
o založnom pravu na dionicama kao predmetu založnog prava, izuzev onih o
uzimanju vlastitih dionica u zalog (v. čl. 238. ZTD-a).
32 V. i usp. s čl. 184/1. Upute Središnjega klirinškoga depozitarnog društva,
Narodne novine br. 88/08 i 146/08, dalje: Uputa SKDD ili Uputa, prema kojem
je temelj za upis založnog prava u depozitoriju: a) zakon (zakonsko založno
pravo), b) pravni posao (založni ugovor sklopljen između založnog dužnika
i založnog vjerovnika odnosno javnobilježnički akt ili solemnizirana privatna
isprava-sporazum stranaka o osiguranju zasnivanjem založnog prava), te c)
odgovarajuća odluka suda (rješenje o osiguranju zasnivanjem založnog prava
na vrijednosnim papirima). Uputa se primjenjuje od 27. srpnja 2009. Dostupno
na: www.sda.hr/portal/f?p=100:31:4234146704777276:fsp.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 8
nica. Čl. 495/1. ZTK-a određuje da se temeljem valjanog
pravnog posla založno pravo na nematerijaliziranim dionicama osniva upisom prava na računu nematerijaliziranih
vrijednosnih papira. Takvoga posebnog pravila o načinu
osnivanju založnog prava na materijaliziranim dionicama
nema.
3.2. Osnivanje dobrovoljnih založnih prava
3.2.1. Općenito
Dobrovoljno založno pravo na pravu osniva se kao: a)
dobrovoljno ugovorno založno pravo koje uređuje čl. 310.
ZV-a te kao b) dobrovoljno založno pravo na temelju sudskoga ili javnobilježničkog sporazuma stranaka o osnivanju založnog prava čije osnivanje uređuje čl. 313. ZV-a33
(za koje će se u nastavku, radi jasnoće teksta, često
koristiti skraćenica: javnobilježničko založno pravo).
Prema pravilu iz čl. 313. ZV-a ovo se založno pravo osniva
na način koji određuju odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju za osnivanje prisilnoga založnoga prava na pravu.
Međutim, a različito od uređenja iz čl. 313. ZV-a, određuju
pravila osiguranja i registarska pravila ZU-a. Diskrepancija
je rezultat toga što je pravilo iz čl. 313. ZV-a doneseno
prije stupanja na snagu pravila ZU-a i dok su za stjecanje
ovih založnih prava vrijedila pravila o pljenidbi prema kojima se osnivalo i prisilno založno pravo. Sada je drugačije.
Nakon što je donesen ZU i osnovan Upisnik SJBO, ova se
založna prava više ne stječu pljenidbom (kao modusom).
Stječu se upisom u USJBO (v. čl. 263. u vezi čl. 262. i čl.
269. OZ-a te čl. 17. ZU-a). Dakle, ne na način na koji se
osnivaju prisilna založna prava. Kako su pravila osiguranja
iz OZ-a i na njih oslonjena pravila ZU-a posebna pravila,
kada je riječ o osnivanju javnobilježničkih založnih prava,
ta pravila derogiraju čl. 313. ZV-a u dijelu kojim se predviđa primjena pravila o prisilnom osiguranju na dobrovoljno
sudsko i javnobilježničko založnopravno osiguranje (na
pokretninama i pravima).
Valja napomenuti da na subjektivnim imovinskim pravima
u postupku osiguranja tražbina nije dopušteno osnovati
prisilno založno pravo na temelju mjere osiguranja, već
samo na temelju prethodne mjere, budući da je ta vrsta
osiguranja predviđena samo za nekretnine kao predmet
zaloga (čl. 257.-260. OZ-a).
3.2.2. Osnivanje dobrovoljnih ugovornih založnih prava
Dobrovoljna ugovorna založna prava osnivaju se na temelju valjanoga založnog ugovora odgovarajućim načinom
osnivanja.34 Titulus je uvijek založni ugovor, a modus ure33 Čl. 313. ZV-a u st. 1. određuje da se dobrovoljno sudsko založno pravo na
pravima osniva na temelju založnoga ugovora koji, u obliku sudskoga zapisnika
o sporazumu stranaka da založnim pravom osiguraju određene tražbine, one
sklope pred sudom u postupku osiguranja novčane tražbine (usp. s čl. 263/1.
ZV-a). Nastavno se određuje da se pravila koja uređujući sudski postupak
osiguranja novčanih tražbina određuju postupak i pravne učinke sporazuma
stranaka o osiguranju tražbina zalogom pokretnih i nepokretnih stvari, na
odgovarajući način primjenjuju i na davanje u zalog prava (čl. 313/2. ZV-a).
Na temelju sporazuma stranaka sudsko založno pravo osniva se na način
koji određuju zakonske odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju za osnivanje
prisilnoga založnog prava na pravu (čl. 313/3. ZV-a).
34 Dobrovoljno ugovorno založno pravo osniva se na temelju založnog
ugovora, odnosno ugovora o hipoteci. Prema čl. 307/1. ZV-a ugovorom o
davanju u zalog, odnosno ugovorom o hipoteci obvezuje se dužnik ili treći, radi
osnivanja založnoga prava koje će osiguravati vjerovnikovu tražbinu, predati
đuje čl. 310. ZV-a. Koristi se više kriterija prilikom određenja kako se osniva založno pravo na određenoj vrsti prava
kao zaloga, a u suštini, radi se o tome: a) o kojoj se vrsti
prava radi (vrsti i obliku dionice) te b) je li to pravo kao
predmet zaloga podvrgnuto režimu zalaganja pokretnina
ili nekretnina.
Razlikujući način osnivanja založnog prava s obzirom na
vrstu prava u čl. 310/1. ZV-a određeno je da se: a) na
vrijednosnim papirima koji glase na donositelja osniva
kao na pokretninama,35 b) na papirima po naredbi - založnim indosamentom, c) na papirima koji glase na ime36
i na tražbinama - ustupom radi osiguranja i notifikacijom
(obavještavanjem dužnikova dužnika o ustupu), te d) na
ostalim pravima - na način koji je predviđen za prijenos tih
prava.37 Sve, ako što drugo nije zakonom određeno.
Predmetna je odredba, kada je riječ o dionicama kao
predmetu zaloga, mjerodavna za zalaganje materijaliziranih dionica: a) dionica na donositelja za koje je izdana
isprava o dionici i b) dionica na ime za koje je izdana
isprava o dionici.
Drugi kriterij primijenjen je u čl. 310/2. ZV-a, pa je predviđeno da se na pravima koja nastaju upisom u javne knjige
ili druge javne upisnike, a o kojima nije izdan vrijednosni
papir, dobrovoljno ugovorno založno pravo osniva upisom
u tu knjigu ili upisnik na temelju prijave za upis podatka o
osnutku založnoga prava i založnog ugovora.38 Kada je
riječ o zalaganju dionica, ovo će pravilo vrijediti za osnivanje tog prava na nematerijaliziranim dionicama koje se
vode na računima središnjeg depozitorija kod SKDD-a.
Ergo, iz citiranog čl. 310. ZV-a, kada je riječ o zalaganju
dionica, a imajući u vidu vrstu i oblik dionica, proizlazi da
se dobrovoljno ugovorno založno pravo:
a) Na dionicama na donositelja za koje je izdana isprava o dionici osniva na jednak način kao i na pokretninama.
Dakle, predajom isprave u posjed (tradicijom) založnom
vjerovniku39 na temelju valjanoga založnog ugovora.
Predaje se može izvršiti u: a) neposredan posjed, što će
biti u slučaju kada se isprava o dionici nalazi u takvom
(neposrednom) posjedu založnog dužnika (dioničara), ali
i u b) posredan posjed koji se predaje tako da se notificira
predaja posjeda neposrednom posjedniku.40 U slučaju
kada nije izdana isprava o dionici, prema Barbiću, predaju
isprave zamjenjuje ustup dionice.41
b) Na dionicama na ime za koje je izdana isprava o
vjerovniku pokretnu stvar u zalog, ili mu dopustiti da svoje založno pravo upiše
u javnu knjigu kao teret stvari, odnosno prenijeti neko pravo radi osiguranja.
Ujedno se druga strana obvezuje da će čuvati zalog i čim tražbina prestane,
vratiti ga zalogodavcu, odnosno učiniti što je potrebno da bi se izbrisalo
založno pravo iz javne knjige, ili natrag prenijelo pravo.
35 Prema čl. 308/1. ZV-a dobrovoljno ugovorno založno pravo na pokretnini
stječe vjerovnik kad mu pokretnina, na temelju založnoga ugovora, bude
predana u posjed.
36 Prema čl. 1143/1. ZOO-a pravo iz vrijednosnog papira na ime prenosi se
cesijom. S tim, a što je i u konkretnom slučaju (v. čl. 227/1. ZTD-a, infra), da se
posebnim zakonom može odrediti da se pravo iz vrijednosnog papira na ime
može prenositi i indosamentom (čl. 1143/2. ZOO-a).
37 V. GAVELLA, et al., Stvarno II., str. 338.-399. Jednako BELAJ, V., op. cit., u:
BELAJ, et al., Zaštita., str. 234.-235.
38Prvenstveni red ovih založnih prava određuje se odgovarajućom primjenom
pravila zemljišnoknjižnog prava, ako zakonom nije drukčije određeno (čl. 310/4.
ZV-a).
39 Pravo iz vrijednosnog papira na donositelja prenosi se njegovom predajom
(čl. 1142. ZOO-a).
40 BARBIĆ, J., Društva., str. 358., MILADIN, P., MARKOVINOVIĆ, H., op. cit.,
str. 134., bilješka 186.
41 BARBIĆ, J., ibidem.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 9
dionici založno se pravo, na temelju valjanoga založnog
ugovora, osniva predajom u posjed42 i založnim indosamentom, ali i cesijom.43 Naime, prema općim obveznopravnim pravilima pravo iz vrijednosnog papira na ime
(dakle, i iz dionice na ime) prenosi se cesijom, s tim da se
posebnim zakonom može odrediti da se može prenositi
i indosamentom (čl. 1143/1. i 2. ZOO-a). Upravo je takav
slučaj predviđen ZTD-om za prijenos dionice na ime u čl.
227/1. ZTD-a. Njime je određeno da se materijalizirane
dionice koje glase na ime prenose i indosamentom, a na
oblik indosamenta, pravnu legitimaciju imatelja i njegove
obveze za predaju dionice na odgovarajući se način primjenjuju pravila Zakona o mjenici.44 Primijenit će se čl. 18.
ZM-a kojim se u st. 1. određuje da u slučaju kad indosament sadrži napomenu “vrijednost za osiguranje ili zalog”
ili ma kakvu drugu napomenu pod kojom se razumijeva
zalaganje, imatelj mjenice može obavljati sva prava koja
iz nje proistječu, ali mjenicu može indosirati samo kao
prijenos punomoći.45 Činjenica što je ZTD-om predviđeno
da se dionice na ime prenose indosamentom ne isključuje
mogućnost da se takve dionice prenose i cesijom. Smatra
se da je riječ o daljnjoj mogućnosti načina prijenosa, a
ne o tako uređenom načinu prijenosa koji bi dokinuo (kao
posebno pravilo) opće pravilo o prijenosu cesijom.46
Pravila ZTD-a predviđaju statutom društva odrediti da je
za prijenos materijaliziranih dionica potrebna suglasnost
društva (čl. 227/2. ZTD-a).47 48 U takvom slučaju suglasnost društva potrebna je i za osnivanje založnog prava.49
Takva suglasnost ne bi trebala za ovrhu založene dionice.50
c) Osnivanje dobrovoljnoga ugovornog založnog prava
na nematerijaliziranim dionicama koje se vode na računu središnjeg depozitorija kod SKDD-a bilo bi u domeni
pravila iz čl. 310/2. ZV, odnosno posebnog pravila iz čl.
42 Neka rješenja iz čl. 310. ZV-a u teoriji se smatraju problematičnima.
Apostrofira se uređenje prema kojem se založno pravo na papirima koji
glase na ime i na tražbinama osniva ustupom radi osiguranja i notifikacijom
(obavještavanjem dužnikova dužnika o ustupu). V., u bitnom, jednaka stajališta
o razlikovanju fiducijarne cesije i založnopravne konstitutivne sukcesije
(bez prijenosa) i cesije kao oblika translativnog stjecanja prava, kao i ostalu
argumentaciju. ERNST, H., MATANOVAC, R., op. cit., str. 5.-7., MILADIN,
P., MARKOVINOVIĆ, H., op. cit., str. 105.-109., MILADIN, P., Pravni položaj
zalogoprimca poslovnih udjela u društvu s ograničenom odgovornošću,
Zbornik PFZ-a, vol. 57., br. 6., 2007., str. 511.-512. Barbić ovaj prijenos zove
ustup radi zalaganja. BARBIĆ, J., Društva., str. 359. V. za ustup radi osiguranja,
čl. 89. u vezi čl. 82. ZOO-a.
43 BARBIĆ, J., Društva., str. 358. MILADIN, P., MARKOVINOVIĆ, H., op. cit.,
str. 134.
44 Narodne novine br. 79/94 i 92/10, dalje: ZM.
45 Barbić smatra da se prijenos može postići i bjanko indosamentom, kada
je potreban sporazum o zalaganju i predaja isprave o dionici. BARBIĆ, J.,
Društva., str. 358.-359.
46 V. npr. BARBIĆ, J., Društva., str. 346.-347.
47 Suglasnost daju uprava, odnosno izvršni direktori, a statutom se može
odrediti da o tome odlučuju nadzorni odbor, upravni odbor ili glavna skupština
društva. Razlozi zbog kojih se može odbiti davanje suglasnosti za prijenos
dionice određuju se statutom. Ako nisu određeni, davanje suglasnosti može
se odbiti samo kada je to u interesu društva, a naročito kada bi se s obzirom
na strukturu dioničara, prijenosom moglo ugroziti ostvarenje cilja društva ili
njegovu gospodarsku opstojnost. Statutom se ne mogu odrediti stroži razlozi za
odbijanje suglasnosti za prijenos dionice (čl. 227/2. ZTD-a).
48 Dok ne dobije suglasnost za prijenos dionice njen stjecatelj ne može u
društvu ostvarivati članska prava, a ako društvo u roku od mjesec dana od
primitka zahtjeva ne odluči o davanju suglasnosti ili je odbije dati iz razloga
izvan čl. 227/2. ZTD-a, smatra se da je suglasnost dana (čl. 227/4. ZTD-a).
Pri prijenosu dionice indosamentom društvo je dužno ispitati neprekinuti slijed
indosamenata, ali ne i potpise (čl. 227/5. ZTD-a).
49 BARBIĆ, J., Društva., str. 358. U ovom smislu, za suglasnost za ovršnu
prodaju, v. DIKA, M., op. cit., str. 579.-580.
50 DIKA, M., op. cit., str. 609.
495/1. ZTK-a, a koje jednako kao i čl. 310/2. ZV-a predviđa
stjecanje upisom. Ovo uređenje usklađeno je sa stvarnopravnim postulatom prema kojem u založnopravnom
režimu prava utjelovljena u nematerijaliziranim dionicama
figuriraju kao nekretnine, dok se materijalizirane dionice
(prava u njima utjelovljena) tretiraju kao pokretnine. A, što
na općoj razini ima za posljedicu da se na zalaganje prvih
primjenjuju pravila o hipotekarnom zalaganju (uz potrebnu
mjeru prilagodbe i kada je to moguće),51 te na zalaganje
drugih pravila koja uređuju pignus.
Odredba čl. 310/2. ZV-a određuje da se na pravima koja
nastaju upisom u javne knjige ili druge javne upisnike, a o
njima nije izdan vrijednosni papir, dobrovoljno ugovorno
založno pravo osniva kao hipoteka (registarsko založno
pravo).
Prema čl. 495/1. ZTK-a nematerijalizirane dionice koje
se vode na računu središnjeg depozitorija kod SKDD-a i
prava koja iz njih proizlaze stječu se u trenutku upisa na
račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira stjecatelja ili
osobe koja ga drži za njegov račun (čl. 491/3/1. i 2. ZTKa), ako trenutak stjecanja nije drukčije utvrđen posebnim
propisom, što nije. Mogu se stjecati na temelju valjanoga
pravnog posla prijenosom s računa prenositelja na račun
stjecatelja (u konkretnom), i temeljem odluke suda ili
druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona
(čl. 494/1. i 2. ZTK-a). Prijenos nematerijaliziranih vrijednosnih papira uređuje pravilo iz čl. 496. ZTK-a i u sumarnom
određuje (u dijelu koji promatramo) da se prijenos provodi
odgovarajućim preknjižbama.52 Založno pravo na nematerijaliziranom vrijednosnom papiru osniva se upisom na
temelju valjanoga pravnog posla (čl. 495/1. ZTK-a).
Upis uređuju posebna pravila podzakonske naravi koja
određuju kako se upis provodi i sadrži ih Uputa SKDD-a.53
Temeljno registarsko pravilo koje predviđa upis tereta,
između ostalih i založnog prava, je ono iz čl. 183. Upute
SKDD-a.54 Upis dobrovoljnoga ugovornog založnog prava
obavlja se na temelju izvornika založnog ugovora skloplje51 Riječ je o odgovarajućoj primjeni pravila iz čl. 304/3. i 4. ZV-a. Prema čl.
304/3. ZV-a na pokretninama i pravima koja se mogu steći jedino upisom u
javni upisnik, ili se bez upisa u takav upisnik ne smiju rabiti, moguće je osnovati
hipoteku pod pretpostavkama i na način određen zakonom (registarsko
založno pravo). Na tu se hipoteku primjenjuju posebne zakonske odredbe, a
podredno i na odgovarajući način primijenit će se i odredbe ZV-a koje uređuju
založno pravo na nekretninama, ako nisu suprotne posebnim zakonskim
odredbama ni naravi takve hipoteke. Za određenu zadršku, v. dio 4.1.
52 Prijenos nematerijaliziranoga vrijednosnog papira s računa prenositelja
na račun stjecatelja kao i prijenos prava na nematerijaliziranim vrijednosnim
papirom na temelju valjanih pravnih poslova sklopljenih izvan uređenog tržišta
ili MTP-a, na temelju odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanja
i na temelju zakona, provodi se odgovarajućim preknjižbama (čl. 496/2. ZTK-a).
V. i čl. 496/1. ZTK-a prema kojem se provodi prijenos nematerijaliziranoga
vrijednosnog papira s računa prenositelja na račun stjecatelja, na temelju
transakcije sklopljene na uređenom tržištu, MTP-u ili izvan uređenog tržišta i
MTP-a, a uz posredovanje člana sudionika, putem sustava poravnanja i namire.
53 Pod provedbom upisa podrazumijevaju se sve radnje od trenutka primitka
dokumentacije, naloga ili drugog pismena, pa do upisa naloga u depozitorij
ili okončanja provedbe upisa na drugi način. Postupak provedbe upisa
u depozitorij sastoji se iz sljedećih radnji: a) zaprimanja dokumentacije,
popunjavanje naloga od strane nalogodavatelja te utvrđivanje njihove urednosti
i uklanjanje nedostataka, b) upisa u depozitorij, te c) izvještavanje o izvršenom
upisu (čl. 111. Upute).
54 Prema čl. 183/1. Upute, osim promjena pozicija koje se odnose na prijenos
vrijednosnih papira, u depozitoriju se obavljaju promjene pozicija koje se
odnose na stjecanje i prestanak stvarnih prava na vrijednosnim papirima.
Predmetne promjene odnose se na upis založnog prava na vrijednosnim
papirima, posebnoga založnog prava, fiducijarnog prijenosa vrijednosnih
papira u svrhu osiguranja te upis ovrhe i privremenih i prethodnih mjera (čl.
183/2. Upute). Upisi se, prema čl. 183/3. Upute, obavljaju na temelju izvornika
odluke suda ili drugog ovlaštenog tijela i drugih valjanih isprava, ako se radi o
činjenicama koje su važne za pravni promet vrijednosnih papira.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 10
nog između založnog dužnika i založnog vjerovnika (čl.
183. i 184. Upute), a pretpostavka je upisa da je založni
vjerovnik upisan u depozitorij kao ulagatelj55 i da ima otvoren račun vrijednosnih papira (čl. 191/2. Upute). Upisom
zaloga na računu založnog dužnika, slobodna pozicija
prenosi se na založenu poziciju (čl. 185. Upute). S tim da
promjene pozicija koje nastanu upisom naloga u depozitorij imaju pravni učinak od dana kada je upis izvršen u
sustavu SKDD-a (čl. 124/1. Upute
SKDD-a)
Sam se upis obavlja: a) tzv. izravnim upisom ili b) predbilježbom uz naknadnu potvrdu (čl. 190/1. Upute).56 Riječ
je o dvije vrste upisa kojima se, zapravo, ostvaruju učinci
jednaki onima uknjižbe i predbilježbe u zemljišnoknjižnim
stvarima. Izravni se upis obavlja preknjižbom sa slobodne
pozicije na (prenosivu ili neprenosivu) založenu poziciju na računu vrijednosnih papira založnog dužnika. To
hoće li se preknjižba izvršiti na prenosivu ili neprenosivu
poziciju ovisi o pravom temelju založnog prava tj. o tome
ima li taj temelj značenje ovršne isprave ili ne (čl. 191/3.
Upute). U konkretnom, jer njegov pravni temelj nema takvo
značenje, založno se pravo upisuje na prenosivu poziciju,
osim ako su stranke drukčije ugovorile (čl. 191/5. Upute).57
Drukčije je, kako će se vidjeti, kada se upis obavlja na
temelju ovršne isprave (javnobilježničkog akta, solemnizirane privatne isprave, sudske ili druge odgovarajuće
odluke). Preknjižba se tada obavlja i založno pravo osniva
na neprenosivoj založnoj poziciji. Imajući u vidu da je riječ
o upisu u registar ograničene javnosti (no, ipak javnom
registru, jer u suprotnom upisi u takav registar ne bi imali
konstitutivne učinke), u svrhu publiciranja ne bi škodilo činjenicu osnivanja založnog prava učiniti dodatno vidljivom
upisom u Upisnik SJBO-a (čl. 6/4. ZU-a).
Osim izravnim upisom, upis dobrovoljnoga ugovornog
založnog prava može se obaviti i predbilježbom uz naknadnu potvrdu te predbilježbe, a što funkcionira slično
predbilježbi uz naknadno opravdanje u zemljišnoknjižnom
smislu. Predbilježba se provodi kada isprave na temelju
koje se osniva založno pravo imaju određene nedostatke
(arg. čl. 195/2. i 3. Upute). Važna je razlika u odnosu na
pretpostavke koje se trebaju steći za izravan upis, što se
za predbilježbu ne traži da je založni vjerovnik upisan u
depozitoriju kao ulagatelj i da ima otvoren račun vrijednosnih papira. Ulagatelj se može upisati tako da založni
dužnik, istodobno s nalogom za predbilježbu priloži i
nalog za upis podataka o ulagatelju.58 Mehanizam provedbe predbilježbe uključuje još jednu fazu koje nema kada
se upis provodi izravnim upisom. Predbilježba se, naime,
55 Vrijednosne papire može založiti samo ulagatelj na čijem su računu
vrijednosni papiri ubilježeni na slobodnoj poziciji (čl. 188/1. Upute).
56 Izravni upis može se provesti na temelju: a) ugovora o zasnivanju založnog
prava, b) sudske odluke, c) drugih isprava iz kojih osnovano proizlazi osnivanje
založnog prava. Isprave trebaju biti dostavljene u izvorniku ili ovjerenoj preslici
uz priložen DEP-TER nalog (čl. 191/1. Upute).
57 Prema ovom pravilu određuje se da će, ako je pravna osnova za upis
založnog prava isprava koja nije ovršna (založni ugovor sklopljen između
založnog dužnika i založnog vjerovnika na kojem je izvršena samo ovjera
potpisa založnog dužnika), založno pravo biti upisano na prenosivu založenu
poziciju, osim ako je samim ugovorom predviđeno drukčije.
58 Predbilježba upisa založnog prava provodi se isti dan ili najkasnije sljedeći
dan po zaprimanju urednog naloga DEP-TER. Na nalogu DEP-TER su obvezni
podaci o vrsti tereta, mogućnosti otuđenja, pripadnosti prava iz korporativnih
akcija, o računima vrijednosnih papira založnog dužnika i založnog vjerovnika
te podaci o vrijednosnom papiru i količini koja se predbilježuje. Podaci
navedeni na nalogu DEP-TER moraju u potpunosti odgovarati podacima iz
isprave koja će biti osnova za potvrdu predbilježbe.
provodi na temelju naloga preknjižbom sa slobodne pozicije, ali ne na založenu poziciju (prenosivu ili neprenosivu,
ovisno o tomu je li pravni temelj osnivanja založnog prava
ovršna isprava), već na predbilježenu založenu poziciju.
O toj je činjenici (sljedećeg radnog dana) SDDD je dužan
izvijestiti vjerovnika i pozvati ga da u roku od deset dana
potvrdi (opravda) predbilježbu tako da dostavi valjanu
ispravu na temelju koje se osniva založno pravo. Ukoliko
vjerovnik u ostavljenom roku dostavi potrebne isprave i
time potvrdi predbilježbu, obavlja se preknjižba s predbilježene založene pozicije na založenu poziciju (u ovom
slučaju na prenosivu). U suprotnom, predbilježba prestaje
vrijediti i vrijednosni papiri se vraćaju na slobodnu poziciju
(čl. 195/1. Upute).
3.2.2. Osnivanje (stjecanje) dobrovoljnih sudskih i javnobilježničkih založnih prava na temelju sporazuma stranaka
Pravila stvarnog prava određuju da se dobrovoljno sudsko
založno pravo na pravu osniva na temelju založnoga
ugovora koji u formi sudskoga zapisnika o sporazumu
stranaka da založnim pravom osiguraju određenu tražbinu, stranke sklope pred sudom u postupku osiguranja
novčane tražbine (čl. 313/1. ZV-a).59 Nadalje, određuju
da se na temelju sporazuma založno pravo osniva na
način predviđen pravilima o ovrsi i prisilnom osiguranju za
osnivanje prisilnoga založnog prava na pravu (čl. 313/3.
ZV-a). Objašnjeno je prije zašto je predmetno opće pravilo
derogirano u dijelu u kojem se predviđa primjena pravila o
prisilnom osiguranju i podvrgnuto režimu posebnih pravila.
To su pravila osiguranja koja su u dijelu koji se odnosi na
zalaganje pokretnina i prava (dakle, i dionica) značajno reformirana stupanjem na snagu pravila ZU-a. Prije reforme
čl. 263. OZ-a određivao je da sud, na ročištu povodom
prijedloga za osiguranje u zapisniku koji ima snagu sudske nagodbe, utvrđuje sporazum stranaka o postojanju
tražbine predlagatelja osiguranja i vrijeme njezina dospijeća te suglasnost stranaka da se radnjama osiguranja
(u ovom dijelu je uređenje ostalo isto, ali se izmijenilo u
nastavku koji se odnosi na mjere osiguranja) iz čl. 262.
OZ-a (koje su bile u vezi s vrstom predmeta osiguranja),60
osigura novčana tražbina osnivanjem založnoga prava.
Mjere osiguranja iz čl. 262. OZ-a kojima se provodilo
osiguranje (u pravilu, je bila riječ o pljenidbi predmeta
osiguranja), više se ne provode kod zalaganja pokretnina
i prava. Zamijenjene su konstitutivnim upisom založnog
prava u USJBO kao radnjom osiguranja koja ima značenje
modusa.61 Sud (kao i prema čl. 263. OZ-a), u zapisniku
utvrđuje sporazum stranaka o postojanju i dospijeću
59 Pravila koja uređujući sudski postupak osiguranja novčanih tražbina
određuju postupak i pravne učinke sporazuma stranaka o osiguranju tražbina
zalogom pokretnih i nepokretnih stvari, na odgovarajući se način primjenjuju i
na davanje u zalog prava (čl. 313/2. ZV-a).
60 Kada je bila riječ o pravima radilo se o: 1. pljenidbi novčane tražbine
protivnika osiguranja, 2. pljenidbi dijela primanja protivnika osiguranja po
osnovi ugovora o radu ili službi, 3. pljenidbi dijela mirovine, invalidnine ili
naknade izgubljene zarade, 4. pljenidbi tražbine koju protivnik osiguranja ima
na računu kod banke ili na štednoj knjižici, 5. pljenidbi tražbine da se predaju
ili isporuče pokretne stvari ili da se preda nekretnina, 6. pljenidbi drugih
imovinskih odnosno materijalnih prava, 7. pljenidbi isprava o dionici i drugih
vrijednosnih papira te njihovo povjeravanje na čuvanje, 8. pljenidbi dionica
za koje nije izdana isprava o dionici te udjela, odnosno poslovnih udjela u
trgovačkim društvima te 9. pljenidbi vrijednosnica koje se vode kod agencije.
61 To određuje čl. 41/1. ZU-a propisujući da se na temelju mjere osiguranja
na predmetima za koje je određeno da se dobrovoljna založna prava upisuju u
USJBO, založno pravo osniva upisom prema pravilima ZU-a.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 11
tražbine predlagatelja osiguranja te suglasnost stranaka o
osiguranju tražbine osnivanjem založnog prava upisom (čl.
41/2. ZU-a).62 Što vrijedi i za sudsko i za javnobilježničko
osiguranje osnivanjem dobrovoljnoga založnog prava na
pokretninama i pravima,63 pa se umjesto radnjama osiguranja iz čl. 262. OZ-a, ova prava na pravima kao zalogu
osnivaju konstitutivnim upisom u USJBO.64 Međutim, valja
imati na umu da se navedeno o derogaciji mjera osiguranja
iz čl. 262. OZ-a odnosi samo na slučajeve dobrovoljnoga
založnopravnog osiguranja. Te mjere (radnje) osiguranja,
međutim, nisu stavljene izvan snage kada je riječ o prisilnom založnopravnom osiguranju prethodnom mjerom.
Ova pravila vrijede i kada je riječ o zalaganju dionica, odnosno prava u njima utjelovljenih. Treba ih dovesti u vezu
s pravilima o vrsti i obliku dionice kao predmeta zaloga
i s posebnim pravilima koja uređuju zalaganje dionica
određene vrste i oblika. Moguće je u odgovoru na pitanje
na koji se način osnivaju dobrovoljna sudska i javnobilježnička založna prava na dionici kao zalogu krenuti od
sljedećih pretpostavki:65
a) ova založna prava na dionicama osnivaju se upisom
konstitutivne prirode u USJBO, ali samo i pod još jednom
pretpostavkom, a to je:
b) da se ne upisuju u koju drugu javnu knjigu (čl. 6/1.
ZU-a).
Prva je pretpostavka pojašnjena. U odnosu na drugu
najprije treba naglasiti da odgovor na pitanje upisuje li se
javnobilježničko založno pravo na dionici u koju drugu javnu knjigu nije u vezi s tim upisuje li se sama dionica (određene vrste i oblika) u drugu javnu knjigu. Naime, pravila
ZU-a u tom pravcu nejasnim stilizacijama stvaraju dvojbe
kojih ne bi trebalo biti. Npr. čl. 41/4. ZU-a koji doslovno
glasi: «Od dana početka primjene ZU-a sud neće određivati i provoditi mjere osiguranja iz čl. 262. t. 2. do 11.
OZ-a na stvarima i pravima koja se upisuju u ovaj Upisnik.
»Formulacija« neće određivati i provoditi mjere osiguranja
na stvarima i pravima koja se upisuju u Upisnik» može
voditi zaključku da se stvari (pokretnine) i prava upisuju
u Upisnik prema kriteriju privatnopravne vlasti (pravu
vlasništva), što nije točno. U Upisnik se ne upisuju «stvari i
prava» koja pripadaju pojedinim pravnim subjektima, već
evidentiraju «prava i mjere na pokretninama i pravima»
i to ne «sva prava i mjere», već samo točno određena.
Koja se «prava i mjere» upisuju određuje čl. 6/1/1. ZU-a.
U konkretnom: založno pravo na pokretnini, pravu, dionici,
62 Sukladno čl. 41/3. ZU-a, u rješenju o osiguranju određuje se da se
založno pravo osniva upisom. Povrh toga, čl. 41/4. ZU-a uklonjene su dvojbe
osnivaju li se ova založna prava mjerama osiguranja iz čl. 262. OZ-a, jer je
njime određeno da se na pravima koja se upisuju u Upisnik osiguranje ne će
određivati i provoditi radnjama osiguranja iz čl. 262. OZ-a. Time je derogirano
uređenje prema kojem je u rješenje o osiguranju sud određivao mjere
osiguranja iz čl. 262. OZ-a te poduzimao radnje potrebne za njihovu provedbu,
a u skladu s pravilima o ovršnim radnjama kojima se u ovrsi radi naplate
novčane tražbine stjecalo založno pravo na određenim predmetima ovrhe (čl.
264/1. i 2. OZ-a). Navedeno predviđa i čl. 17. ZU-a koji uređuje «stjecanje
založnog prava uz suglasnost protivnika osiguranja, odnosno dužnika» i kojim
se u st. 1. propisuje da se sudsko i javnobilježničko založno pravo na temelju
sporazuma stranaka, sklopljeno u skladu s odredbama OZ-a, stječe upisom. V.
detaljno MIHELČIĆ, G., Habemus Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja
tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima, Novi Informator, 2011,
5996-5997., str. 1.-2.
udjelu i poslovnom udjelu u trgovačkom društvu koje se,
u skladu sa zakonom, stječe ovrhom ili osiguranjem. I to
ona koja se «ne upisuju u koju drugu javnu knjigu».66 Ne
upisuju se u drugu knjigu, barem ne u takvu knjigu koja
ima značenje javnog upisnika, založno pravo na materijaliziranim dionicama na ime i na donositelja za koje je izdana
isprava o dionici.67 U drugu se knjigu upisuje založno
pravo na nematerijaliziranim dionicama koje se vode na
račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira središnjeg
depozitorija kod SKDD-a.
Javnobilježničko založno pravo na dionici uvijek se osniva
upisom, što za posljedicu ima stavljanje izvan snage pravila iz čl. 310/1. ZV-a u dijelu o osnivanju založnog prava
na dionicama na ime i dionicama na donositelja za koje
je izdana isprava o dionici. Iako su, naime, takve dionice
materijalizirane dionice (i time u režimu pokretnina) za
koje je izdana isprava o dionici (pa su vrijednosni papiri),
javnobilježničko založno pravo ne će se stjecati tradicijom
i ustupom radi osiguranja i obavještavanjem dužnikova
dužnika o tom ustupu (založnim indosamentom), jer posebna pravila određuju da će se osnivati upisom u Upisnik
(USJBO).68
Važno je to radi pravnih učinaka osnivanja založnog prava.
U konkretnom ih uređuje čl. 17/2. ZU-a i određuje da se
smatra da je založno pravo stečeno u vrijeme (dan, sat i minutu) kada je prijedlog za upis zaprimljen u službi upisa.69
Riječ je o, u registarskim pravilima, neuobičajenom pravilu
prema kojem se pravni učinci založnog prava vežu uz
vrijeme zaprimanja prijedloga, a ne uz čas predaje prijedloga. Da nije riječ o jezičnoj bravuri (predaja-zaprimanje)
pokazuju čl. 13/4. i 5. ZU-a koji uređuju prvenstveni red. U
čl. 13/4. ZU-a koji uređuj «kada je prijedlog za upis zaprimljen u službi upisa» u slučaju kada je prijedlog upućen
poštanskom pošiljkom, određuje se naime da je, neovisno
je li prijedlog upućen običnom ili preporučenom pošiljkom,
mjerodavno za primitak prijedloga vrijeme kad poštanska
pošiljka primljena kod službe upisa, a ne kada je poslana.
Čl. 13/5. ZU-a, pak, sadrži predmnijevu koja se veže uz
aktivitet same službe upisa (moguće i diskreciju njezinih
službenika). Predmnijeva se, naime, da su poštanske pošiljke stigle istodobno, ako su odjednom preuzete od pošte.
Povrh ovog, kada je riječ o prvenstvenom redu, postoji
još jedno pravilo koje drastično ugrožava prvenstveni red
založnog prava. Riječ je o pravilu iz čl. 17/3. ZU-a koje
uređuje konkurenciju prijedloga za upis založnog prava i
mjere zabrane otuđenja ili opterećenja koji su zaprimljeni u
66 Iz citiranih pravila drukčije Gavella koji smatra da je «mjerodavno je li
subjektivno imovinsko pravo koje se zalaže upisano u neku javnu knjigu
različitu od USJBO ili nije». GAVELLA, et al., Stvarno II., str. 458.
67 U odnosu na dvojbe oko eventualnog upisa u knjigu dionica uvodno je
objašnjeno da knjiga dionica nije javni upisnik i da se upisom u tu knjigu ne
može osnovati založno pravo.
64 DIKA, M., op. cit., str. 754.-756. GAVELLA, et al., Stvarno II., str. 269. i str.
459., posebno bilješka 274.
68 Tako i DIKA, M., op. cit., str. 765. JELČIĆ, O., Upisnik sudskih i
javnobilježničkih osiguranja te podzakonski akti za njegovu provedbu, u: BENC,
R., DIKA, M., JELČIĆ, O., MIČETIĆ, Z., NEKIĆ PLEVKO, N., TEPŠIĆ, I., Registar
sudskih i javnobilježničkih osiguranja - iskustva i problemi, Radni materijal,
Narodne novine, Zagreb, 2007., str. 94. Neizravno i Miladin i Markovinović
kada navode da registarsko založno pravo na pravu koje se ne smatra
nekretninom ne bi smjelo biti zapreka izvansudskom namirenju. MILADIN, P.,
MARKOVINOVIĆ, H., op. cit., str. 116. Čini se, drugačije Gavella kada navodi
da se «subjektivna prava u pogledu kojih je izdan vrijednosni papir ne mogu
založiti osnivanjem hipoteke upisom u javnu knjigu/upisnik, nego ih se zalaže
po pravilima za zalaganje prava utjelovljenih u vrijednosnim papirima iz čl.
310/1. ZV-a.» GAVELLA, et al., Stvarno II., str. 419., bilješka 123.
65 Ovo je pitanje važno, jer se uz njega veže nastup pravni učinaka osnivanja
založnog prava, s tim u vezi i prvenstveni red založnog prava, pa sljedstveno i
prvenstveni red ovlasti na namirenje založnog vjerovnika.
69 Služba upisa dužna je stranci na njezin zahtjev izdati potvrdu o vremenu
zaprimanja, neovisno o tome je li prijedlog službi upisa predan neposredno ili
poštom (čl. 17/2. ZU-a).
63 V. čl. 271. OZ-a.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 12
isto vrijeme i određuje da će se u tom slučaju smatra da je
odluka o zabrani otuđenja ili opterećenja stigla prije.70
Osim USJBO-a, značenje javne knjige (premda ograničene javnosti koja se dovodi u vezu s pravnim interesom
kojeg valja dokazati, čl. 497/5. ZTK-a), u smislu čl. 6/1.
ZU-a, ima račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira
u računalnom sustavu središnjeg depozitorija koje vodi
SKDD, jer se javnobilježničko založno pravo na nematerijaliziranim dionicama upisuje u taj registar. Stipuliranje
«upisuje» i «ne upisuje se», kada je riječ o osnivanju
dobrovoljnih sudskih i javnobilježničkih založnih prava, i
ovdje i inače, treba tumačiti tako da je riječ o konstitutivnom upisu kao modusu, a ne o pukom upisivanju jer takvo
upisivanje nema razloga braniti (npr. zbog publiciteta). U
tom se smislu javnobilježničko založno pravo na nematerijaliziranoj dionici osniva prema pravilima ZTK-a o upisu na
računu nematerijaliziranih vrijednosnih papira, konstitutivnim upisom.71
I kada je u pitanju ovo založno pravo na nematerijaliziranoj
dionici (kao i «obično» dobrovoljno ugovorno) vrijedi pravilo iz čl. 495/4. ZTK-a. Prema čl. 495/4. ZTK-a zabranjeno
je jednom založenu nematerijaliziranu dionicu ponovo
založiti, odnosno na njoj osnovati novo založno pravo. Ovo
se rješenje razlikuje od onog predviđenog općim pravilima ZV-a, štoviše kada bi stranke uglavile takav uglavak
u založnom sporazumu, on bi prema općim pravilima
bio ništetan. Posebno pravilo suprotno je, naime, prirodi
založnoga prava i zato kolidira s pravilom iz čl. 307/3. ZVa, prema kojem se odredbe založnog ugovora suprotne
naravi zaloga i tražbine smatraju ništetnima.
Jednako, kao i upis dobrovoljnoga ugovornoga založnog
prava, i upis javnobilježničkog založnog prava na nematerijaliziranim dionicama uređuju podzakonska pravila
kojima se određuju pretpostavke i način upisa. Iako je
uređenje slično, postoje i značajne razlike. Osiguravaju povoljniji položaj vjerovnika koji je tražbinu osigurao
javnobilježničkim založnim pravom. I ovdje je pretpostavka
za upis da je založni vjerovnik upisan u depozitoriju kao
ulagatelj i da ima otvoren račun vrijednosnih papira (čl.
191/2. Upute). Založno pravo se upisuje: a) izravnim upisom ili b) predbilježbom uz naknadnu potvrdu (čl. 190/1.
Upute). Međutim, za razliku od izravnog upisa dobrovoljnoga ugovornoga založnog prava, ovdje se izravni upis
obavlja preknjižbom sa slobodne pozicije na neprenosivu,
a ne na prenosivu založenu poziciju, jer se založno pravo
upisuje na temelju ovršne isprave (javnobilježničkog akta,
solemnizirane privatne isprave, sudske ili druge odgovarajuća odluka). Štoviše, a to pridonosi sigurnosti vjerovnika
javnobilježničkoga založnog prava, upis založnog prava
na temelju ovršne isprave provodi se isti dan po zaprimanju, ako su primljeni do 14,00 sati (čl. 184/2. Upute),
70 V. detaljno MIHELČIĆ, G., MILETIĆ, M., Prvenstveni red stvarnopravnih
osiguranja na pokretninama i njegova refleksija na ostvarenje prava na
namirenje vjerovnika prema Zakonu o upisniku sudskih i javnobilježničkih
osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima, Aktualnosti
hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Godišnjak 16, Organizator, Zagreb,
2009., str. 517.-521.
71 Drukčije Dika, pozivajući se na čl. 198. h. i 198. c. OZ-a koji smatra da se
osiguranje osnivanjem sudskoga, odnosno javnobilježničkoga založnog prava
određuje «i njihovom pljenidbom koja se ostvaruje upisom založnog prava kod
agencije (sada SKDD, op. aut.)». Smatra i da se ova založna prava ne upisuju
u Upisnik. DIKA, M., op. cit., str. 766. Drukčije, ali iz drugih razloga, i Barbić.
Pozivom na čl. 17/1. i 2. ZU-a i čl. 494/1. ZTK-a, autor smatra da se «sudsko
i javnobilježničko založno pravo na dionici stječe upisom u Upisnik tj. kad je
prijedlog za upis zaprimljen u službi upisa u financijskoj agenciji». BARBIČ, J.,
Društva., str. 359.-360.
što ne vrijedi za provedbu «običnoga» založnog ugovora
(založnog ugovora koji predstavlja pravni temelj osnivanja
dobrovoljnoga ugovornoga založnog prava i koji nema
značenje ovršne isprave). Na istom je tragu i pravilo iz čl.
186. Upute. Prema njemu je, kada je osnovano javnobilježničko založno pravo, zabranjeno otuđenje založenih vrijednosnih papira zbog izvršene pljenidbe (točnije zabranjeno
je «u pravilu»). U odnosu na ovo pravilo valja uočiti da
je protivno pravilu iz čl. 307/3. ZV-a jer priječi založnom
dužniku otuđiti predmet zaloga, što je suprotno naravi zaloga. Iz njega i netočno proizlazi da bi se sudsko i javnobilježničko založno pravo osnivalo pljenidbom. Međutim,
prijeći otuđenje, osim iznimno. Naime, prema čl. 203/4. i
3. Upute proizlazi da se otuđenje može ugovoriti. St. 4., čl.
203. Upute određuje, u slučaju kada su predmet prijenosa
vrijednosni papiri ubilježeni na založenoj neprenosivoj poziciji (a tako se osniva javnobilježničko založno pravo), da
je za njihov prijenos nužna suglasnost založnog vjerovnika
dana u odgovarajućoj formi i na kojoj je valjano ovjeren
njegov potpis.72 S tim da otuđene založene vrijednosne
papire stjecatelj stječe opterećene založnim pravom (čl.
203/1. Upute).
Osim izravnim upisom, javnobilježničko založno pravo
može se, kao i dobrovoljno ugovorno založno pravo,
predbilježiti uz naknadnu potvrdu predbilježbe osnivanja
založnog prava. U bitnom vrijedi sve što je prije rečeno.
Važna je razlika, a tako je uvijek kod osnivanja sudskih ili
javnobilježničkih zaloga, to što se predbilježba provodi
sa slobodne pozicije na predbilježenu založenu poziciju,
a potom (ako se steknu pretpostavke) na neprenosivu
založenu poziciju (kod dobrovoljnoga ugovornog na prenosivu).
3.3. Osnivanje (stjecanje) nedobrovoljnih (prisilnih)
sudskih založnih prava
Založno pravo na dionici može se osnovati i kao prisilno
založno pravo koje se osniva se na temelju sudske odluke
donesene u postupku prisilnog osiguranja tražbine: a) rješenja o osiguranju prethodnom mjerom, odnosno, b) kada
se osniva u ovršnom postupku - rješenja o ovrsi. Osniva
se kada za to postoje pretpostavke predviđene pravilima
osiguranja (čl. 311/1. ZV-a) i na način određen pravilima
o ovrsi i prisilnom osiguranju (čl. 311/2. ZV-a).73 Ovdje će
72 Prema st. 3., čl. 203. Upute traži se da u slučaju kada je pravni temelj za
prijenos založenih vrijednosnih papira pravni posao, iz priloženih isprava mora
biti razvidno da se radi o stjecanju založenih vrijednosnih papira.
73 U postupku osiguranja, ako se za to steknu pretpostavke, vjerovnik
(predlagatelj osiguranja) može svoju tražbinu osigurati tako da zahtijeva od
suda donošenje neke od, u čl. 287. OZ-a taksativno navedenih, prethodnih
mjera. Prethodne mjere su takva sredstva osiguranja čije je djelovanje
vremenski ograničeno, pa je sud u rješenju kojim je određuje dužan odrediti i
vrijeme na koje se mjera određuje (čl. 289/1. OZ-a). U slučaju da se protekom
petnaestog dana od dana do kada je mjera određena ne ostvare uvjeti za
ovrhu, postupak se obustavlja, a provedene radnje ukidaju (čl. 290/2. OZa). Vrijeme za koje se prethodna mjera određuje može trajati najdulje do
proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu (čl. 289/2. OZ-a).
Prethodnim mjerama osiguravaju se tražbine koje nisu ovršive, odnosno koje
nisu dospjele, ako su utvrđene imperfektnim ovršnim ispravama. Smatra se
da se mogu odrediti na temelju pravomoćnih, ali i nepravomoćnih odluka,
ali pod pretpostavkom da nisu ovršne TRIVA, S., BELAJEC, V., DIKA, M.,
Sudsko izvršno pravo, Zagreb, 1984., dalje: TRIVA, S., et al., Sudsko., str.
374. Koje su to isprave zakonodavac je taksativno odredio u čl. 284. OZ-a. U
teoriji se ove isprave razlikuju prema tome može li se na temelju njih odrediti
prethodna mjera tako da predlagatelj mora dokazati postojanje opasnosti da
bi u neosiguranom slučaju ostvarenje tražbine bilo onemogućeno ili znatno
otežano, ili to ne treba dokazivati, Tako se razlikuju apsolutne i relativne
imperfektne ovršne isprave. Apsolutne su one uz čije se postojanje veže
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 13
biti riječ samo o osnivanju prisilnoga založnog prava na
temelju prethodne mjere.
Pravila osiguranja određuju da se osiguranje prethodnom
mjerom određuje i provodi tako da ga sud odredi nekom
od mjera osiguranja (radnji osiguranja) kojima se, ovisno
o vrsti predmeta osiguranja, prije provodilo dobrovoljno
sudsko osiguranje osnivanjem založnog prava (čl. 287/1/2.
OZ-a). Riječ je o mjerama iz čl. 262/1/2.-12 OZ-a, koje više
ne vrijede za dobrovoljna osiguranja.
Vrijedi napomenuti da se i ovdje potvrđuje tvrdnja kako
pravilo iz čl. 41/4. ZU-a, prema kojem se «od početka
primjene ZU-a» …. «neće određivati i provoditi mjere osiguranja iz čl. 262/2.-11. OZ-a» … «na stvarima i pravima
koja se upisuju u ovaj Upisnik», treba razumjeti na način
da ne vrijedi «za prava koja se osnivaju upisom u USJBO»
u smislu konstitutivnosti upisa. To je jasno pogleda li se i
čl. 16. ZU-a. U njemu se određuje da se založno pravo na
predmetu ovrhe ili osiguranja stečeno ovrhom ili osiguranjem, a bez suglasnosti ovršenika ili protivnika osiguranja
koje se prema odredbama ZU-a upisuje u Upisnik, smatra
stečenim na način i u vrijeme utvrđeno odredbama OZ-a
(čl. 16/1. OZ-a). Premda se tako osnovano založno može
upisati i upisuje se u Upisnik pod pretpostavkom da to
predloži ovrhovoditelj ili predlagatelj osiguranja, odnosno
sud po službenoj dužnosti (čl. 16/4. ZU-a). No upisom se
samo deklarira činjenica osnivanja i ostvaruju potpuniji
publicitetni učinci erga omnes.
Promotre li se mjere (radnje) osiguranja iz čl. 262/1/2.-12
OZ-a s motrišta zalaganja dionice, mogu doći u obzir sljedeće mjere: a) ovrha isprave o dionici i njezino povjeravanje na čuvanje i b) pljenidba nematerijaliziranih dionica u
sustavu središnjeg depozitorija. Što, zapravo, implicira da
se založno pravo osniva prema ovršnim pravilima o tomu
kako se određuje i provodi ovrha na određenoj vrsti (obliku) dionice. Ovršna se pravila o ovrsi na dionicama koje
glase na ime, kao i onima na donositelja, za koje je izdana
isprava o dionicama analiziraju u 4. dijelu. Napominje se
da je tako stečena prisilna založna prava moguće upisati
u USJBO primjenom čl. 16/4. ZU-a.74
Ovdje se analizira osnivanje prisilnih založnih prava na
temelju prethodne mjere na nematerijaliziranim dionicama
koje se vode u središnjem depozitoriju. Prema čl. 287/1/2.
OZ-a kao prethodnu mjeru sud može odrediti neku od
mjera osiguranja iz čl. 262/2.-12. OZ-a, a jedna od njih je i
«pljenidba vrijednosnica koje se vode kod agencije» koja
se primjenjuje u konkretnom.75 Riječ je o pljenidbi nematepresumpcija postojanja opasnosti da će protivnik osiguranja u slučaju da sud
ne odredi prethodnu mjeru, onemogućiti ili znatno otežati osiguranje tražbine
predlagatelja osiguranja, dok su relativne one uz čije se postojanje takva
opasnost ne predmnijeva. V. TRIVA, S., et al., Sudsko., str. 377., RUŽDJAK,
M., Prethodne i privremene mjere osiguranja potraživanja, Zaštita vjerovnika
(zbornik radova), Zagreb, 1994., str. 47.- 48. Navedeno razlikovanje apsolutnih
i relativnih učinaka imperfektnih ovršnih isprava noveliranjem st. 3., čl. 285.
OZ-a Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz 2005., Narodne
novine, br. 88/05, dobilo je novo značenje. Naime, apsolutna podobnost
isprava, uz čije se postojanje veže predmnijeva postojanja opasnosti radi koje
valja odrediti prethodnu mjeru, napuštena je po čl. 285/3. OZ-a, pa će sud i
kad takve isprave postoje odbiti prijedlog za određivanje prethodne mjere,
odnosno ukinuti određenu prethodnu mjeru i obustaviti postupak, ako protivnik
osiguranja učini vjerojatnim da opasnost ne postoji ili da je prestala, dakle
teret dokazivanja je na strani protivnika osiguranja. Ako protivnik osiguranja
ne bi uspio, vrijedit će predmnijeva da opasnost postoji, ako je određivanje
prethodne mjere zatraženo/određeno na temelju isprava određenih u čl. 285/1.
OZ-a. V. MIHELČIĆ, G, Prisilno sudsko hipotekarno osiguranje tražbine, Zbornik
PFR v. 28., br. 1. 2007., str. 702.-706.
74 GAVELLA, et al. Stvarno II., str. 437.
75 Ovršnopravno uređenje nije usklađeno s uređenjem iz ZTK-a. U tom
rijaliziranih dionica u sustavu središnjeg depozitorija kod
SKDD-a.76 Ovrha na nematerijaliziranoj dionici (OZ: vrijednosnici) provodi se, prema čl. 198.b OZ-a, pljenidbom
dionice, njezinom procjenom i prodajom te namirenjem
ovrhovoditelja.
Sama pljenidba, u skladu s čl. 198.c OZ-a, na računima
kod SKDD-a (OZ: agencije tj. SDA) obavlja se dostavom rješenja o ovrsi SKDD-u, uz odgovarajuću primjenu
pravila iz čl. 196/2. -6. i st. 8. OZ-a. Pljenidbom, prema
čl. 198.c/1. OZ-a, ovrhovoditelj stječe založno pravo na
nematerijaliziranim dionicama. Ovo pravilo treba razumjeti
na način da se prisilno založno pravo osniva dostavom
rješenja o osiguranju prethodnom mjerom, ali kada i pod
pretpostavkom da prethodna mjera bude «opravdana,
odnosno kada se ispune pretpostavke za ovrhu».77 Za
provedbu pljenidbe potrebno je, a to proizlazi iz primjene
pravila iz čl. 196/2. OZ-a, da SKDD istog dana kada mu
je dostavljeno rješenje upiše da je dionica zaplijenjena te
bez odgode izvijestiti sud o obavljenom upisu odnosno o
razlozima zbog kojih ga nije bilo moguće obaviti. Što znači
da je potrebno: a) odrediti pljenidbu prethodnom mjerom,
b) rješenje dostaviti SKDD-u, c) SKDD treba upisati pljenidbu, a prisilno založno pravo nastat će: d) opravdanjem
mjere i stjecanjem pretpostavki za ovrhu s učincima ex
tunc, od časa provedene pljenidbe.78
Kako se prisilno založno pravo stječe pljenidbom, upis
činjenice da je dionica zaplijenjena (kod SKDD-a) nema
konstitutivne učinke za njegovo osnivanje (čak i kada
nastupe pretpostavke za ovrhu). Upisom činjenice da
je dionica zaplijenjena, a kada nastupe pretpostavke za
ovrhu, publicira se postojanje prisilnoga založnog prava
osnovanog pljenidbom, odnosno dostavom rješenja o
zapljeni SKDD-u.
Što se tiče samog upisa založnog prava, premda upis nije
konstitutivan, provodi se jednako kao i upis dobrovoljnoga
sudskoga i javnobilježničkoga založnog prava. Upućuje
se na ranije izlaganje i samo napominje, budući da se upis
pravcu svakako v. čl. 598. ZTK (prijelazne i završne odredbe ZTK-a) u kojem
se navodi da će se do donošenja propisa na temelju ZTK-a na odgovarajući
način primjenjivati propisi doneseni na temelju ZTVP-a, ako nisu u suprotnosti
s odredbama ZTK-a, gdje sintagmu «propisi doneseni na temelju ZTVP» treba
tumačiti uz prijeko potrebnu mjeru prilagodbe.
76 Za osnivanje nedobrovoljnih založnih prava važno je uočiti da se ne
primjenjuju pravila o osnivanju založnog prava odgovarajućim upisom u
Upisnik, kako ona iz ZU-a, tako niti ona iz ZTK-a. Tako i DIKA, M., op. cit.,
str. 835., DERENČINOVIĆ, M., op. cit., str. 528.-529. Drukčije Gavella i Belaj.
Prema Gavelli, nedobrovoljna založna prava (na temelju rješenja o osiguranju
prethodnom mjerom i rješenja o ovrsi) na takvim subjektivnim imovinskim
pravima koja su izjednačena s pokretninama osnivaju se ovrhom, a na onima
izjednačenim s nekretninama, upisom. GAVELLA, et. al., Stvarno II., str. 427. i
dalje. V. i BELAJ, V., op. cit., u: BELAJ, et al., Zaštita., str. 239.-240.
77 DIKA, M., op. cit., str. 840.
78 Određene dvojbe, i zato ih ovdje treba spomenuti, mogu proizići iz već prije
citiranih pravila čl. 183. i 184. Upute. Odnose se na pitanje pravnih temelja
založnog prava i njihovih upisa (određenosti upisa). Prema čl. 183/2. Upute,
između ostalog, u depozitoriju se obavljaju promjene pozicija koje se odnose
na «… upis ovrhe na vrijednosnim papirima i privremenih i prethodnih mjera».
Dakle, nema nikakve dvojbe da se prethodne mjere, prema ovom članku,
upisuju. Naprotiv, čl. 184/1. Upute, uređujući temelje upisa založnog prava,
određuje da su «temelji za upis založnog prava u depozitorij: zakon (zakonsko
založno pravo), pravni posao (založni ugovor sklopljen između založnog
dužnika i založnog vjerovnika odnosno javnobilježnički akt ili solemnizirana
privatna isprava - sporazum stranaka o osiguranju zasnivanjem založnog
prava) te odgovarajuća odluka suda (rješenje o osiguranju zasnivanjem
založnog prava na vrijednosnim papirima)». Ovdje navedena «odgovarajuća
odluka suda - rješenje o osiguranju zasnivanjem založnog prava» je rješenje
o osiguranju (mjera osiguranja) kojim se osniva dobrovoljno sudsko založno
pravo na temelju sporazuma stranaka. Može se zaključiti da se ne spominju
prethodne mjere ni rješenje o ovrsi kao osnove za upis založnog prava
(prisilnog). No ne bi trebalo ovo pravilo razumjeti tako da se nedobrovoljna
založna prava na temelju navedenih odluka ne upisuju.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 14
provodi na temelju ovršne isprave, kako se uvijek obavlja
preknjižbom sa slobodne pozicije na neprenosivu založenu poziciju (čl. 191/4. Upute). Sama prethodna mjera, u
skladu s čl. 224. Upute, upisuje se preknjižbom sa slobodne na blokiranu poziciju na računu vrijednosnih papira isti
dan po primitku odluke koja je temelj za upis. Nakon preknjižbe na blokiranu poziciju nije dopušten nikakav upis na
temelju naloga ovršenika ili protivnika osiguranja (čl. 225.
Upute). To slijedi pravilo iz. čl. 186. Upute prema kojem
nije dopušteno otuđenje založenih vrijednosnih papira
zbog izvršene pljenidbe pod pretpostavkom da je zabrana
otuđenja izrijekom navedena u ispravi koja je temelj za
upis založnog prava. A to je u konkretnom slučaj, jer se
rješenjem o prethodnoj mjeri ovršeniku zabranjuje raspolagati zaplijenjenim dionicama (čl. 196/6. OZ-a).79 Za razliku
od slučaja o kojem smo prije govorili kod javnobilježničkoga zaloga, ovdje ovo pravilo ima mjesto u nomenklaturi
instituta jer se založno pravo osniva pljenidbom, nakon
koje dužniku nije dopušteno raspolagati zaplijenjenom
dionicom.
4. OVLAST NA NAMIRENJE VJEROVNIKA S
NASLOVA ZALOŽNOG PRAVA NA DIONICI
4.1. Općenito
Dospijećem tražbine osigurane založnim pravom započinje stadij namirenja i aktivira se vjerovnikova ovlast na
namirenje. Naravno, pod pretpostavkom da dospjela
založna tražbina nije namirena. Ako je, pak, dužnik namirio
tražbinu ne će se aktivirati vjerovnikovo pravo na namirenje. Povrh toga, sukladno čl. 301/7. ZV-a, dužnik nije
dužan ispuniti tražbinu ako mu vjerovnik ne dopustiti brisanje upisanoga založnog prava. Ovo je posebno važno kod
založnog prava na nematerijaliziranoj dionici, imajući u
vidu čl. 495/3. ZTK-a koji određuje da, neovisno o pravnom temelju na kojem prestaje, založno pravo prestaje tek
u trenutku brisanja.80 Tako, zapravo, prestaje i javnobiljež79 V. DIKA, M., op. cit., str. 605., DERENČINOVIĆ, M., op. cit., str. 509.
80 Prema čl. 197. Upute, tzv. upis dobrovoljnog prestanka založnog prava,
a to će biti kada dužnik uredno namiri tražbinu po dospijeću, provodi se
temeljem: a) brisovnog očitovanja vjerovnika na kojem je valjano ovjeren
potpis ili b) ovjerene izjave o odricanju od založnog prava. Upisuje se: a)
izravnim upisom ili b) predbilježbom uz naknadnu potvrdu (čl. 196/1. Upute).
Izravni upis prestanka založnog prava moguće je provesti: a) kao «redovni»
i kao b) prestanak uz registraciju vrijednosnih papira s brokerom. U prvom
se slučaju obavlja preknjižbom sa založene pozicije na slobodnu poziciju
na računu vrijednosnih papira založnog dužnika (čl. 198. Upute). U drugom
slučaju provodi se na temelju «uvjetovanogga» brisovnog očitovanja založnog
vjerovnika (valjano ovjerenog). Riječ je o mehanizmu kojim se, zapravo,
vrijednosni papir «oslobađa» tereta kako bi se omogućila njegova prodaja
kao «neopterećenog» i ostvarene kupnje namirila založna tražbina prije
dospijeća. Vjerovnik dopušta brisanje založnog prava, ali pod pretpostavkom
da se vrijednosni papiri radi prijevremene otplate tražbine odmah registriraju
s brokerom radi prodaje i namirenja tražbine. Uz brisovno očitovanje treba
dostaviti ovjerenu izjavu založnog dužnika kojom potvrđuje zahtjev vjerovnika
za registraciju vrijednosnih papira (čl. 199. Upute). U njoj se naznačuje:
a) broker s kojim se vrijednosni papiri imaju registrirati, b) oznaka računa
založnog dužnika te c) oznaka vrijednosnih papira i njihova količina. Broker
može biti sam založni vjerovnik ili drugi broker kojeg je odredio založni
vjerovnik u brisovnom očitovanju, a založni dužnik na to pristao (tada treba
dostaviti i pisanu potvrdu brokera da je prihvatio nalog za prodaju vrijednosnih
papira). Kada se brisanje založnog prava provodi predbilježbom uz naknadnu
potvrdu predbilježbe prestanka založnog prava, provodi se, sukladno čl. 202.
Upute, na temelju naloga za predbilježbu u kojem mora biti naznačeno: a)
da se radi o predbilježbi prestanka založnog prava, b) poziv na broj tereta,
c) podaci o računima vrijednosnih papira založnog dužnika i založnog
vjerovnika i d) podaci o vrijednosnom papiru i količini vrijednosnih papira na
kojoj prestaje založno pravo. Predbilježba prestanka tereta ne dokazuje se
posebnim ispravama, već je dostatan samo uredan nalog založnog dužnika
kao nalogodavatelja. Nakon što se provede predbilježba, vjerovnik je, po
uputi SKDD-a, dužan u roku od deset dana potvrdi predbilježbu dostavom
ničko založno pravo upisano u Upisnik SJBO, premda u
tom smislu nema registarskih pravila.
Kada dužnik po dospijeću ne namiri tražbinu, odnosno
kada je nije spreman namiriti, vjerovnik je ovlašten namiriti se iz zaloga. Temeljno pravilo koje uređuje namirenje
založnih vjerovnika je ono iz čl. 336/2. ZV-a.81 Određuje da
se namirenje založne tražbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje putem suda primjenom pravila o ovrsi na novčanim
tražbinama, ako što drugo nije zakonom određeno (načelo
oficioznosti). Drugo važno obilježje namirenja založnih vjerovnika je tradicionalna zabrana lex comissorie (čl. 307/4.
ZV-a). Od tih pravila postoje iznimke, a riječ je o slučajevima kada je, pod određenim pretpostavkama, predviđena
mogućnost izvansudskog namirenja založnih vjerovnika,
pa čak i komisorno namirenje. Kada je riječ o dionicama,
takvi su slučajevi predviđen pravilima ZV-a i posebnim
pravilom iz ZTK-a za nematerijalizirane dionice.
Prema pravilima iz čl. 337/1. i 2. ZV-a, vjerovnik je pravo
na namirenje iz zaloga ovlašten ostvarivati izvansudskim
putem: a) ako je predmet založnoga prava pravo koje se
ne smatra nekretninom82 i b) pod pretpostavkom da je
založni dužnik u trenutku osnivanja založnoga prava ili naknadno izričito u pisanom obliku dopustio takvo namirenje.
Pretpostavke se trebaju ispuniti kumulativno. Za sporazum
o izvansudskom namirenju traži se pisana forma, a može
se zaključiti pri osnivanju založnog prava ali i kasnije. U
slučaju da se zaključi prilikom osnivanja založnog prava
najčešće će biti riječ o klauzuli unutar založnog ugovora.
Kasnije zaključen sporazum o izvansudskom namirenju
također mora biti u pisanom obliku i to u onom u kojem je
načinjen ugovor ili sporazum na temelju kojeg je osnovano
založno pravo. Od pravila da je vjerovniku izvansudsko
namirenje dopušteno samo pod pretpostavkom da se o
takvom načinu namirenja sporazumio s dužnikom, predviđen je i izuzetak. U slučaju, naime, kada je založno pravo
osnovano radi osiguranja tražbine iz trgovačkoga posla,
vjerovnik je ovlašten namiriti se izvansudskim putem, uz
pretpostavku da je riječ o zalogu koji se ne smatra nekretninom. Ipak, postoji mogućnost da dužnik takvo namirenje
zabrani. Premda nije izrijekom određeno da zabrana mora
biti u pisanoj formi, ne će doći u obzir drugačija forma.
Zabrana mora biti izričita i određena u trenutku osnivanja
založnog prava. Ne može se odrediti kasnije tj. nakon što
je osnovano založno pravo. Osim ako vjerovnik sam ne bi
isključio izvansudski način namirenja. Trebao bi to učiniti
izrijekom i u pisanom obliku. U takvom slučaju vjerovnik se
mora namiriti sudskim putem.83
Osim pravila stvarnog prava i posebna pravila ZTK-a
predviđaju izuzetak od obvezatnog namirenja založnih
tražbina u sudskom ovršnom postupku. Prema čl. 495/2.
ZTK-a, na nematerijaliziranom vrijednosnom papiru uvijek
ovjerenoga brisovnog očitovanja odnosno druge valjane isprave na temelju
koje prestaje založno pravo. Ukoliko založni vjerovnik u ostavljenom roku
dostavi prijeko potrebne isprave, potvrdom predbilježbe obavlja se upis
prestanka založnog prava preknjižbom sa založene na slobodnu poziciju na
računu vrijednosnih papira založnog dužnika. Ako založni vjerovnik u roku ne
dostavi potrebne isprave, predbilježba prestaje vrijediti. S tim da je založni
vjerovnik dužan je potvrditi prestanak založnog prava kada prestane tražbina
osigurana založnim pravom.
81 V. o namirenju s obzirom na ono što je dobiveno: a) od prava, b) na ime
ispunjenja prava, odnosno kao c) naknada za pravo u: GAVELLA, et al.,
Stvarno II., str. 410.-411. Općenito još: BELAJ, V., op. cit., u: BELAJ, et al.,
Zaštita., str. 237.
82 V. čl. čl. 304/3. i 4. ZV.
83 Postoje i slučajevi kada je vjerovnik ovlašten iz vrijednosti zaloga namiriti se
izvansudskim putem na temelju zakona. GAVELLA, et al., Stvarno II., str. 413.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 15
je dopušteno izvansudsko namirenje založne tražbine.
Odgovor na pitanje hoće li se vjerovnik s naslova založnog
prava na dionici namirivati sudskim ili izvansudskim putem
u vezi je s više pretpostavki, pa osim navedenih valja imati
u vidu i još neka pravila.
Najprije, način namirenja (sudski ili izvansudski) ovisi o
tome je li založnopravno osiguranje dobrovoljno ili nedobrovoljno. Samo je kod dobrovoljnih založnih prava
moguće ostvariti pretpostavku koja se traži za izvansudsko namirenje - sporazum o izvansudskom namirenju u
odgovarajućoj, zakonom predviđenoj formi, tj. izostanak
zabrane takvog namirenja u trgovačkim poslovima. Takva
mogućnost, de rerum natura, ne postoji kod nedobrovoljnih sudskih i zakonskih založnih prava. Međutim, moguće
je i da se vjerovnik dobrovoljnoga založnog prava, premda
ima takvu mogućnost, ne želi namiriti izvansudski. Tada se
namiruje u sudskom postupku.
Hodogram načina namirenja može ovisiti i o pravnom
temelju na kojem je osnovano dobrovoljno založno pravo.
Premda, načelno, kod dobrovoljnih založnih prava postoji
mogućnost da dužnik dopusti vjerovniku izvansudsko
namirenje, na prvi pogled izgleda da je takva ovlast rezervirana samo za vjerovnike dobrovoljnoga ugovornoga založnog prava na materijaliziranoj dionici za koju je izdana
isprava o dionici. Naime, javnobilježnička založna prava
su registarska založna prava84 i za namirenje vjerovnika
tih založnih prava vrijedila bi pravila o namirenju hipotekarnih vjerovnika koja isključuju mogućnost izvansudskog
namirenja. Stoga bi se vjerovnici ovih založnih prava mogli
namiriti samo u sudskom ovršnom postupku.85 To bi značilo da se založni vjerovnik ne može iz založene dionice
namiriti izvansudski, čak i kada je u pitanju materijalizirana
dionica za koju je izdana isprava o dionici, a stranke su
stipulirale ovlast u korist založnog vjerovnika da se namiri
izvansudskim putem.
Je li baš tako? Najprije treba reći da nema razloga da se,
slijedeći navedeno stajalište, optereti pravni položaj vjerovnika ove vrste zaloga. U prvom redu zato jer se predmetne dionice u založnom režimu tretiraju kao pokretnine
(a iz pokretnina kao vrste zaloga, pod određenim pretpostavkama, dopušteno je izvansudsko namirenje). S druge
strane, posebnim je pravilom za namirenje iz nematerijaliziranih dionica predviđeno izvansudsko namirenje. Ove su
dionice u založnom režimu podvrgnute režimu nekretnine,
i d nema posebnog pravila, iz te vrste založenih dionica
vjerovnici bi se mogli namiriti samo sudskim putem. Ovo
zahtijeva preispitati dogmatiku pravila o namirenju u skladu s načelom oficioznosti. Analiza općih pravila stvarnog
prava o namirenju založnih vjerovnika, čija će primjena
doći u obzir kod namirenja iz založene materijalizirane
dionice, budući da nema posebnih pravila (ona postoje
samo za namirenje iz nematerijalizirane dionice), može se
zaključiti:
- Neprijeporno, javnobilježničko založno pravo je registarsko založno pravo i time u domeni pravila iz čl. 304/1. i
čl. 304/4. ZV-a. Pravilo iz čl. 304/1. ZV-a određuje da je
dobrovoljno založno pravo, koje se na stvari osniva bez
predaje stvari u posjed i koje ne ovlašćuje vjerovnika da
drži zalog u posjedu, hipoteka. Sudsko i javnobilježničko
dobrovoljno založno pravo na materijaliziranim dionicama
za koje je izdana isprava o dionici osniva se bez predaje
u posjed i ne ovlašćuje na posjed. Utoliko je kompatibilno
zahtjevu iz čl. 304/1. ZV-a. Međutim, pravilo iz čl. 304/1.
ZV-a, govori o «stvarima» i hipotekama na njima. Hipoteku
na pravima, zapravo, uređuje čl. 304/3. ZV-a koji određuje
da je na pravima koja se mogu steći jedino upisom u javni
upisnik moguće osnovati hipoteku pod pretpostavkama i
na način određen zakonom (registarsko založno pravo).
Materijalizirane dionice za koje je izdana isprava o dionici
nisu prava koja se stječu “jedino upisom u javni upisnik.”
Tako se stječu samo nematerijalizirane dionice. No zato,
jer tako određuju posebna pravila, javnobilježničko založno pravo osniva se na njima kao zalogu, kao registarsko
založno pravo (hipoteka). Na hipoteku na stvarima koja se
mogu steći jedino upisom u javni upisnik, prema čl. 304/4.
ZV-a,86 primjenjuju se posebne zakonske odredbe, a
podredno odredbe ZV-a koje uređuju založno pravo na
nekretninama, ako nisu suprotne posebnim zakonskim
odredbama ni naravi takve hipoteke. U konkretnom se
radi o hipoteci posebne pravne naravi na pravima utjelovljenim u materijaliziranim dionicama za koje je izdana
isprava o dionici. Njezina je posebnost rezultat činjenice što, iako osnovana kao registarsko založno pravo (u
skladu s posebnim pravilima), ima za predmet zaloga
materijaliziranu dionicu za koju je izdana isprava o dionici,
a koja u založnom režimu figurira kao pokretnina. Pravila
namirenja iz čl. 336/2. ZV-a određuju da namirenje provodi
u sudskom ovršnom postupku osim ako, u skladu s čl.
337/1. ZV-a, založni vjerovnik ima u zalogu pravo koje se
ne smatra nekretninom i dužnik mu je u trenutku osnivanja
založnoga prava ili naknadno izričito u pisanom obliku
dopustio izvansudsko namirenje. Založena materijalizirana dionica za koju je izdana isprava o dionici nije zalog
nekretnine. Stoga treba zaključiti da se, ako je udovoljeno
pretpostavkama za izvansudsko namirenje iz čl. 337/1.
ZV-a (odnosno, ako dužnik nije zabranio takvo namirenje
u trgovačkim stvarima), vjerovnici dobrovoljnih sudskih
i javnobilježničkih založnih prava na takvim dionicama
mogu namiriti izvansudskim putem.87 Dodatni argument za
opravdanost ovog stajališta leži u tome što se izvansudski mogu namiriti založni vjerovnici iz nematerijaliziranih
dionica (jer tako određuje posebno pravilo iz čl. 495/2.
ZTK-a). Kada takvog pravila ne bi bilo, a kraj činjenice da
su u založnom režimu prava utjelovljena u dionicama ovog
oblika izjednačena s nekretninama, vjerovnici dobrovoljnih
sudskih i javnobilježničkih založnih prava (prema stvarnopravnim pravilima) mogli bi se namiriti samo u sudskom
postupku. Pa, kada je već posebnim pravilom iz kogentnih
pravila o sudskom namirenju «izvučen» zalog nematerijaliziranih dionica, tim bi prije takav način namirenja vrijedio u
odnosu na namirenje iz založene materijalizirane dionice.
Posebno pravilo kreira još jednu povlasticu u korist vjerovnika založnih prava na nematerijaliziranim dionicama. Ovi
su vjerovnici, naime, ovlašteni namiriti se izvansudski ex
lege i vjerovnik se o tomu ne treba sporazumjeti s dužni-
84 Na ovom tragu: GAVELLA, et al., Stvarno II., str. 413.-415. i 418.-419.
MILADIN, P., MARKOVINOVIĆ, H., op. cit., str. 114.-116. BELAJ, V., op. cit., u:
BELAJ, et al., Zaštita., str. 239. i 243.
86 Miladin i Markovinović uočavaju da čl. 304/4. ZV-a, za razliku od 304/3.
ZV-a koji govori o „stvarima i pravima,“ govori o „stvarima.“ MILADIN, P.,
MARKOVINOVIĆ, H., op. cit., str. 115.
85 GAVELLA, et al., Stvarno II., str. 461. V. i BELAJ, V., op. cit., u: BELAJ, et al.,
Zaštita., str. 245. i 246.
87 Tako i MILADIN, P., MARKOVINOVIĆ, H., op. cit., str. 116.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 16
kom, niti mu dužnik treba dopustiti izvansudsko namirenje.88
Što se tiče namirenja vjerovnika nedobrovoljnih sudskih
založnih prava na dionici, oni se mogu namiriti samo
sudskim putem u skladu s ovršnim pravilima koja uređuju
namirenje iz pojedine vrste zaloga. Tako je čak i u slučaju kada se dionica u založnom režimu izjednačava s
pokretninom (jer ne postoji mogućnost da dužnik dopusti,
odnosno zabrani takvo namirenje). Izuzetak postoji i ovdje
kada je riječ o nematerijaliziranim dionicama s naslova
višekratno spominjanog čl. 495/2. ZTK-a. Jednako pravilo
vrijedi i za namirenje vjerovnika zakonskih založnih prava
na dionicama.
Nastavno će se namirenje vjerovnika promatrati ovisno o
načinu namirenja prema istom ključu koji je upotrijebljen
kod osnivanja založnog prava - prema kriteriju pravnog
temelja založnog prava radi niza specifičnosti koje su već
dijelom naznačene.
4.2. Izvansudsko namirenje
4.2.1. Pravo na namirenje vjerovnika dobrovoljnoga
ugovornoga založnog prava
Ti se vjerovnici iz prava utjelovljenog u dionici, u pravilu,
namiruju izvansudski, a sudski samo: a) ako nisu ugovorili
izvansudsko namirenje, odnosno b) ako im je dužnik zabranio takvo namirenje. Naravno, vjerovnik je uvijek ovlašten namiriti se sudskim putem, pa i kada se može namiriti
izvansudski. Inverzija ne vrijedi pa založni vjerovnik, koji
bi se umjesto sudskim putem namirio neovlašteno izvansudski, odgovara za štetu (čl. 337/7. ZV-a). Izvansudsko
namirenje moguće je primjenom pravila stvarnog prava ili
posebnog pravila iz čl. 495/2. ZTK-a.
Koja će se pravila primijeniti, ovisi o vrsti i obliku dionice
kao zaloga. Iz materijalizirane dionice za koju je izdana
isprava o dionici namirenje se provodi prema pravilima
stvarnog prava koja se ovdje promatraju.
Ova pravila dopuštaju izvansudsko namirenje vjerovnika
dobrovoljnoga ugovornoga založnog prava na materijaliziranoj dionici (koja glasi na ime, odnosno na donositelja i
za koju je izdana isprava o dionici), kada postoje pretpostavke koje iz čl. 337/1. i 2. koje su već pojašnjene.
Predviđena su sljedeća sredstva izvansudskog
namirenja:89 a) prodaja i unovčenje zaloga (na javnoj dražbi, čl. 337/3. ZV-a, po burzovnoj odnosno tržišnoj cijeni
iz tzv. «slobodne ruke» (neposrednom pogodbom), ako
zalog ima takvu cijenu, čl. 337/4. ZV-a, drugim načinom
predviđenim pravnim poslom ili zakonom) te b) prijeboj
iznosa založne tražbine s vrijednosti koristi (kamata ili
povremenih davanja, čl. 337/5. ZV-a).
Prodaja i unovčenje90 u pravilu se provodi javnom draž88 U tom smislu i Stuhne (tumačeći raniji čl. 129/3. ZTVP). Ipak, autorica
smatra kako je u svrhu izbjegavanja dvojbi korisno u ugovoru o zalogu jasno
naznačiti ima li založni vjerovnik pravo na izvansudsko namirenje (no i odredba
je bila nešto drugačije). STUHNE, Z., op. cit., u: BARETIĆ, et al., Zaštita., str.
49. Sada čl. 495/2. ZTK-a izrijekom, u odnosu na raniju odredbu čl. 129/3.
ZTVP-a, propisuje da je «na nematerijaliziranom vrijednosnom papiru uvijek
dopušteno namirivanje zalogom osigurane tražbine izvansudskim putem», dok
je prije stajalo da je «na nematerijaliziranom vrijednosnom papiru dopušteno
namirivanje zalogom osigurane tražbine izvansudskim putem».
89 V. detaljno i po uzoru na: GAVELLA, et al., Stvarno II., str. 413.-415.
90 V. VTS RH Pž-6067/07-3 od 27. svibnja 2008. prema kojoj: “... Ugovor
bom, s tim da nema posebnih pravila o tome kako se
dražba provodi. Kako bi zalog prodao i unovčio na drugi
način, dakle izvan javne dražbe, a to bi bilo neposrednom
pogodbom, vjerovnik mora za to imati posebne ovlasti.
One mogu biti ustanovljene: a) ugovorom (sporazumom)
s dužnikom (dakle, pravnim poslom),91 ili proizlaziti iz b)
samog zakona. Što je slučaj: a) kada zalog ima burzovnu,
odnosno tržišnu cijenu, pa ga je vjerovnik ovlašten za tu
cijenu prodati iz slobodne ruke putem ovlaštene osobe (čl.
337/4. ZV-a), te b) kada je takvo namirenje, s obzirom na
okolnosti, jedini mogući način ostvarenja prava na namirenje (čl. 337/3. ZV-a). Kad nije riječ o navedenim slučajevima, založni vjerovnik svoju tražbinu može namiriti samo
prodajom i unovčenjem na javnoj dražbi jer u suprotnom
odgovara za štetu zbog neovlaštenog načina, odnosno
sredstva namirenja (čl. 337/7. ZV-a).92 93
4.3. Pravo na namirenje vjerovnika dobrovoljnoga
sudskoga i javnobilježničkog založnog prava
Vjerovnici javnobilježničkih založnih prava na dionicama
izvansudskim se putem namiruju: a) prodajom i unovčenjem materijaliziranih dionica za koje je izdana isprava o
dionici u skladu sa stvarnopravnim pravilima i b) prodajom
i unovčenjem nematerijaliziranih dionica koje se vode na
računu nematerijaliziranih vrijednosnih papira u sustavu
središnjeg depozitorija kod SKDD-a u skladu s čl. 495/2.
ZTK-a.
Posebnim pravilom iz čl. 495/2. ZTK-a samo je ustanovljena ovlast vjerovniku na izvansudsko namirenje. Međutim,
nije predviđeno niti kojim sredstvom bi se to namirenje
provodilo, a kamoli da postoje kakva detaljnija pravila. To
je problem, imajući u vidu da se radi o regresnom založo prodaji dionica ne može se raskinuti, ako su u cijelosti plaćene.“ Iz
obrazloženja: „U slučaju da su između društva i zaposlenika društva zaključeni
ugovor o prodaji i prijenosu dionica, kao i ugovor o zajmu zaposlenicima,
radi otplate tih dionica, kod činjenice da je kupovnina isplaćena odjednom iz
sredstava zajma, društvo ne može raskinuti ugovor o prodaji i prijenosu dionica
jer je isti ispunjen u cijelosti, već samo može samo tražiti isplatu neplaćenog
dijela zajma, neovisno od činjenice što su zajam vraćali zaposlenici
umanjenjem dijela materijalnih troškova koji bi zaposlenicima pripao na ime
prijevoza.“ Dostupno na: http://www.tszg.hr/cro/TSZG/Sudska-praksa/Parnica/
Pravo-drustava/P-596-06-od-14.-lipnja-2007.g.-potvrdeno-odlukom-VTS-RH-Pz6067-07-3-od-27.-svibnja-2008. g.
91 Vjerovnik bi zalog mogao prodati na drugi način, ako je založni dužnik u
trenutku osnivanja založnoga prava ili naknadno, izričito, u pisanom obliku
dopustio namirenje prodajom i unovčenjem na drugi način, a ne javnom
dražbom. Arg. 337/1. ZV.
92 ERAKOVIĆ, A., Založno pravo na pokretninama - posebnosti prema
Zakonu o Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na
pokretnim stvarima i pravima, u: BARETIĆ, et al., Zaštita., str. 35.
93 V. odluku VS RH Rev-1135/02 od 3. listopada 2002. prema kojoj: „Nema
povrata stvari ako vjerovnik neovlašteno proda zalog.“ Iz obrazloženja: „Čl.
337/7. ZV-a uređeno je da vjerovnik, koji je neovlašteno ostvario svoje pravo
na namirenje izvansudskim putem ili ga je ostvario na način na koji nije bio
ovlašten, odgovara za štetu koja je bi odatle proizašla. Tužitelj u tužbi upravo
i tvrdi da je tuženik ostvario svoje pravo na namirenje izvansudskim putem
na način na koji nije bio ovlašten (suprotno ugovoru prodao dionice iako
njihova vrijednost nije pala više od 30%), te stoga traži predaju 877 dionica Z.
banke d.d., danih u zalog radi osiguranja tražbine tuženika. Dakle, s obzirom
na citiranu odredbu čl. 377/7. ZV-a mogao je biti osnovan samo zahtjev za
naknadu štete zbog takva namirenja vjerovnika izvansudskim putem na koje
nije bio ovlašten. Šteta bi pak bila razlika između vrijednosti prodanih dionica
i tražbine kojom su te dionice bile osigurane. Naknada štete ne može biti ni
u kojem slučaju u vraćanju svih dionica danih u zalog bez da se vrati dug,
odnosno odbije vrijednost duga tražbine tuženika od vrijednosti dionica. Inače,
vraćanje založene stvari došlo bi u obzir da je prestala osigurana tražbina (čl.
346. ZV).“ Dostupno na: http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/OdlukaTekst.asp?do
cID=3D24337D88EE&Anonimizirano=3D&Title=5A4255079C88BA541462E75D
83CE6B9B4AED930899876F7094D735C3C88187978AD969D556FA
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 17
nom pravu, k tome na zalogu koji se u založnopravnom
režimu smatra nekretninom. Primjena općih pravila stvarnog prava o izvansudskom namirenju založnih vjerovnika94
implicirala bi da se vjerovnik može namiriti prodajom i
unovčenjem na javnoj dražbi, tj. na burzi provedbom burzovne javne dražbe, ako založene nematerijalizirane dionice imaju burzovnu cijenu ili na drugi, zakonom dopušteni
način, koji je u danim okolnostima jedino moguć, a izvan
toga samo ako mu je dužnik to izrijekom dopustio.95
Ta bi se pravila mogla tumačiti, pa bi to onda stranke
mogle i stipulirati odgovarajućim klauzulama u sporazumu
o javnobilježničkom založnopravnom osiguranju (kada je
riječ o prodaji i unovčenju kao sredstvu namirenja), tako
da se založni vjerovnik može namiriti izvansudski prodajom i unovčenjem: a) javnom dražbom ili burzovnom
dražbom, u ovom slučaja putem ovlaštene osobe (brokera), odnosno b) neposrednom pogodbom isključivo putem
ovlaštene osobe (brokera) i za burzovnu cijenu.
Pritom, stalno treba imati u vidu da je riječ o izvansudskom
namirenju registarskih založnih prava, kako u slučaju
namirenja vjerovnika javnobilježničkoga založnog prava,
upisanog u USJBO (na materijaliziranim dionicama za koje
je izdana isprava o dionici), tako i u slučaju namirenja vjerovnika založnog prava, upisanog na računu nematerijaliziranih dionica središnjeg depozitorija SKDD-a. Registarska založna prava prestaju brisanjem iz odgovarajućeg
upisnika (što USJBO izrijekom ne propisuje),96 a propisuje
čl. 495/3. ZTK koji određuje da založno pravo na nematerijaliziranom vrijednosnom papiru prestaje tek brisanjem.
Dakle, da bi založno pravo prestalo, treba biti izbrisano
iz upisnika.97 Brisanje založnog prava uređuju kogentna
registarska pravila. Najčešće se, kako bi se dopustilo brisanje založnog prava, traži za to odgovarajuća registarska
isprava. Iz toga slijedi da je izvansudsko namirenje prodajom i unovčenjem potrebno, između ostalog, provesti tako
da se stjecatelju omogući: a) brisanje založnog prava,
a u nekim slučajevima i b) upis stjecanja. Kako će se to
ostvariti valja, u izostanku drugih pravila, vidjeti analizom
pravila ZU-a i pravila iz Upute SKDD-a te utvrditi što je
vjerovnik prilikom izvansudske prodaje i unovčenja dužan
«najmanje» učiniti.
Kako se provodi prestanak i brisanje založnog prava na
nematerijaliziranim dionicama u slučaju izvansudskog namirenja, razrađuje čl. 204. Upute. Iz ove se odredbe mogu
«pročitati» i neka pravila koja bi po svojoj naravi trebala
biti zakonska. Posebno to vrijedi u odnosu na notifikaciju
činjenice dospijeća tražbine i namjere založnog vjerovnika
da se namiri izvansudskim putem na javnoj dražbi proda94 Tako i STUHNE, Z., op. cit., u: BARETIĆ, et al., Zaštita., str. 49.
95 STUHNE, Z., ibidem.
96 U ovom pravcu v. čl. 353/1. ZV-a u kojem se određuje da, pod
pretpostavkom da nije što drugo određeno zakonom, prisilno založno pravo
prestaje pravomoćnošću rješenja koja ukidaju provedene radnje i mjere kojima
je to pravo bilo osnovano, a ako je u tom postupku provedeno namirenje pravomoćnošću rješenja o namirenju, s time da hipoteka prestaje brisanjem iz
zemljišnih knjiga.
97 V. „Pravilno je prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na izdavanje
brisovnog očitovanja i upisu oslobođenja od zaloga za dionice navedene
u toč. 1. izreke jer u smislu odredbe čl. 346. ZV-a založno pravo prestaje
po sili, kad prestane cijela njime osigurana tražbina, a tužitelj je kao dužnik
podmirio tuženiku-vjerovniku sve obveze iz osnova kratkoročnih i dugoročnih
kredita zbog kojih je založno pravo i bilo zasnovano. Međutim, kada je riječ o
dionicama banaka koje se izdaju u dematerijaliziranom obliku to pravo prestaje
u trenutku njegova brisanja, a što je upravo i predmetom pobijanog dijela
tužbenog zahtjeva. VS RH, Revt 52/07-2 od 11. lipnja 2008. Dostupno na: http://
sudskapraksa.vsrh.hr/supra/OdlukaTekst.asp?docID=3F25367C85E8&Anonimi
zirano=3D&Title=5A4255079C88BA544073E35C99D3699B4DF28C
jom i unovčenjem, kao pretpostavke namirenja.98 Naime,
čl. 204. Upute određuje se da u slučaju izvansudskog
namirenja, SKDD upisuje prestanak založnog prava te
upis slobodne pozicije na račun stjecatelja (kupca). Upis
se provodi (pretpostavke su za upis) na temelju sljedećih isprava: a) izjave (vjerovnika) o dospijeću založne
tražbine, b) izjave da je izvijestio založnog dužnika o
prodaji i unovčenju (dokaz o izvršenoj notifikaciji) te c)
kupoprodajnog ugovora. Što znači da je, premda se to ne
predviđa zakonom, notifikacija pretpostavka izvansudskog
namirenja prodajom i unovčenjem javnom dražbom. Traži
se i kada prodaju obavlja ovlaštena osoba (dražbom ili
neposrednom pogodbom). Povrh toga, čini se da vjerovnik treba dokazati kako je notifikacija doista učinjena.
Ne bi bilo dovoljno da je takva obavijest samo upućena
dužniku, odnosno da je dostava pokušana, potrebno je da
je dostava izvršena dužniku. Stipulacija odredbe, naime,
glasi «… izjavu da je izvijestio dužnika …», pa vjerovnik
mora pružiti dokaz na okolnost da je obavijest o notifikaciji
uistinu dostavljena. Ne traži se znanje dužnika o notifikaciji, dovoljno je da mu je urednom dostavom omogućeno
da se o njoj izvijesti. Vjerovnik mora priložiti i kupoprodajni
ugovor, a da bi ga uopće mogao zaključiti morao bi za to
imati ovlast dužnika. Postoji i problem suglasnosti društva
kada se ona traži za prijenos dionica.
Svim bi tim zahtjevima moglo biti udovoljeno jedino pod
pretpostavkom da su stranke u sporazumu o osnivanju
javnobilježničkoga založnog prava unaprijed ugovorile
navedeno. Sam kupoprodajni ugovor treba biti načinjen
u odgovarajućem obliku. Pritom, najmanje treba imati u
vidu čl. 165/2. i 3. Upute,99 prema kojem u kupoprodajnom
ugovoru: a) ugovorne strane moraju biti točno određene i
nedvojbeno identificirane, jednako kao i b) predmet kupoprodaje (točna oznaka vrijednosnog papira, njihov broj i
sl.), c) kupoprodajna cijena mora biti određena ili odrediva, (s tim da se smatra se da ona nije odrediva, ako je
utvrđeno da će se utvrditi naknadno ili npr. posebnim ugovorom), te d) u slučaju kada je pretpostavka preknjižbe
izjava prodavatelja o primitku kupoprodajne cijene, takva
izjava mora biti dostavljena u izvorniku ili ovjerenoj preslici.
Ugovor mora biti potpisan od svih ugovornih strana, dok
potpis prodavatelja mora biti valjano ovjeren.
Slučaj izvansudskog namirenja prodajom i unovčenjem
nematerijaliziranih dionica koje imaju burzovnu tržišnu
cijenu uređuje čl. 205. Upute i određuje da SKDD upisuje
prestanak založnog prava i registrira slobodnu poziciju s
brokerom kojemu je založni vjerovnik dao nalog za proda98 Prema slovenskom pravu, kako to predviđa čl. 47. Zakona o
nematerijaliziranim vrijednosnim papirima, Zakona o nematerializiranih
vrednostnih papirjih, dalje: ZNVPS, Uradni list RS br. 2/07-pročišćeni tekst,
58/09 i 78/11, vjerovnik je ovlašten izvansudsko namirenje provesti pod
pretpostavkom da je izvršena notifikacija dužniku (založnom dužniku, ako nije
riječ o istoj osobi) o namjeri prodaje i unovčenje te da je prošlo osam dana od
izvršene notifikacije. Zahtijeva se da je obavijest učinjena u odgovarajućem
obliku (preporučenom pošiljkom), ali se ne traži i da je uredno dostavljena
dužniku. Vjerovnik je dužan dokaz o tomu da je poduzeo notifikaciju zajedno s
nalogom za prodaju i unovčenje dostaviti osobi ovlaštenoj za prodaju. Nakon
što je prodaja i unovčenje izvršeno, u Središnjem registru nematerijaliziranih
vrijednosnih papira briše se upisano založno pravo po prijedlogu vjerovnika ili
stjecatelja vrijednosnog papira. Brisanje upisanoga založnog prava može se
izvršiti na temelju: a) izjave vjerovnika kojom dopušta brisanje založnog prava
(u odgovarajućoj formi, mora biti ovjerena kod javnog bilježnika) ili b) sudske
odluke koja može zamijeniti takvu izjavu vjerovnika (čl. 48. ZNVP-a).
99 Prema čl. 165/1. Upute prijenos vrijednosnih papira na temelju
kupoprodajnog ugovora, obavlja se preknjižbom vrijednosnih papira sa
slobodne pozicije koja je ubilježena na računu prednika (prodavatelja) na
slobodnu poziciju koja je ubilježena na računu stjecatelja (kupca).
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 18
ju ili registraciju. I u ovom je slučaju vjerovnik dužan priloži
isprave koje se predviđaju u čl. 204. Upute: a) izjavu o
dospijeću založne tražbine, b) izjavu da je obavijestio
založnog dužnika o prodaji založenih vrijednosnih papira
(dokaz o izvršenoj notifikaciji) te c) kupoprodajni ugovor.
Povrh toga treba priložiti dokaz da je brokeru dao nalog za
prodaju ili broj zahtjeva za registraciju (čl. 205. Upute).
Ostvarena kupovnina (zakonodavac kaže: ugovorena
cijena), umanjena za troškove koje je broker imao, pripada
vjerovniku. Nema posebnih pravila o hyperochi tj. kome
pripada eventualna razlika koja preostane nakon namirenja založne tražbine. Vrijedi opće pravilo iz čl. 336/5 ZV-a
prema kojem je vjerovnik preostalu razliku dužan vratiti
dužniku. Također, ako založna tražbina ne bi bila u cijelosti
namirena, vjerovnik se može namiriti iz preostale imovine
svoj založnog dužnika (čl. 336/5. u vezi s 4. ZV-a).
Drukčije negoli na računima središnjeg depozitorija,
izvansudska prodaja i unovčenje odražava se na upise u
USJBO. Primarno je to posljedice suštinske razlike između
ovih evidencija. USJBO je, kako je više puta isticano i pojednostavljeno rečeno, samo evidencija tereta na pokretninama i pravima (ovdje materijaliziranih dionica za koje je
izdana isprava o dionici), dok je račun nematerijaliziranih
dionica središnjeg depozitorija upisnik iz kojeg je razvidno
tko je imatelj dionice («vlasnik»)100 i kojim teretima je dionica podvrgnuta. Dakle, u USJBO-u će, u vezi s izvansudskim namirenjem, samo trebati izbrisati upisano založno
pravo. Dok je u depozitoriju trebalo, nakon brisanja založnog prava, ostvariti odgovarajuće upise kojima se prenose
nematerijalizirani vrijednosni papiri na temelju kupoprodaje. U ZU-u nema posebnih pravila u vezi s izvansudskim
namirenjem. O primjeni stvarnopravnih pravila se govorilo.
Treba uočiti da ovdje ne postoji dužnost notifikacije namjere namirenja prodajom i unovčenjem kakva se traži kod
izvansudskog namirenja iz založenih nematerijaliziranih
dionica. Dakle, notifikacija nije nužna, ali nije isključeno da
je stranke ugovore u sporazumu o osnivanju javnobilježničkoga založnog prava. Založni vjerovnik koji ima javnobilježničko založno pravo na materijaliziranoj dionici za
koju je izdana isprava o dionici registarski je vjerovnik, čiji
je zalog osnovan bez predaje predmeta zaloga u posjed.
Činjenica što u trenutku poduzimanja izvansudskog namirenja vjerovnik nema posjed zaloga ne bi trebala utjecati
na namirenje. Moguće je pri osnivanju založnog prava
stipulirati u sporazumu dužnost dužnika predati zalog u
posjed vjerovniku po dospijeću tražbine, ako ne bude
namirena. No vjerovnik, ovlašten na prodaju i unovčenje
(za svoj račun i u ime ovršenika, jer nije «vlasnik») može
na kupca prenijeti posredan posjed zaloga, ako dužnik
odbije to dragovoljno učiniti. U tom bi slučaju sporazum o
javnobilježničkom osiguranju, koji bi sadržavao ovršnu klauzulu za predaju u posjed, bio ovršna isprava na temelju
koje bi kupac mogao tražiti ovrhu radi ostvarenja tražbine
na predaju ili isporuku pokretnina.
Kako se založno pravo briše iz USJBO-a određuje čl. 36/1.
ZU-a. Prema njemu, brisanje upisa određenog na prijedlog stranke (a takav je upis javnobilježničkoga založnog
prava) određuje se na temelju: a) prijedloga stranaka
ili jedne od njih uz suglasnost druge, b) javne ili javno
ovjerovljene isprave koja sadrži izjavu vjerovnika kako je
suglasan da se na temelju te isprave može neposredno
zatražiti brisanje, c) takve isprave kojom se dokazuje da
100 Za kritiku vlasničkopravne koncepcije, BARBIĆ, Dionica, str. 14.-18.
su ispunjeni uvjeti za brisanje upisa u skladu sa sadržajem
isprave na temelju koje je upis proveden, te d) na temelju
pravomoćne odluke suda kojom je naloženo brisanje. Prema registarskim pravilima ZU-a brisanje upisa, određenog
u povodu prijedloga stranke, može tražiti i treći koji ima
pravni interes (dakle, stjecatelj). No kad stranke nisu s tim
suglasne, brisanje se može ishoditi samo na temelju pravomoćne presude, osim ako postojanje uvjeta za brisanje
upisa ne dokaže na način predviđen ispravom na temelju
koje je upis proveden (čl. 36/4. ZU-a). Kojim od navedenih instrumenata će se poslužiti kupac (ili stranke) kako
bi se iz USJBO-a izbrisalo založno prava je questio facti,
no zajedničko je svima i potrebno u svakom slučaju da
taj instrument (sredstvo) ima značenje registarske isprave
podobne njome ostvariti željene pravne učinke u pravcu
brisanja založnog prava (usp. s čl. 23. i čl. 24. ZU-a). To
će pretpostaviti dužnost vjerovnika da kupcu (stjecatelju)
zaloga omogući da nakon provedenoga izvansudskog namirenja ishodi brisanje toga, sada namirenoga, založnog
prava iz USJBO-a.101
S druge strane, treba voditi računa da se na temelju kupoprodajnog ugovora koji je vjerovnik zaključio sa stjecateljem prilikom izvansudskog namirenja, kupac mora moći
deklarirati kao imatelj dionica, odnosno barem moći prema
vani dokazivati činjenicu kupoprodaje, pa se i kao dioničar
upisati u knjigu dionica (registar) društva. Zato, pri zaključenju ugovora najmanje treba imati u vidu čl. 226/3. ZTD-a
koji za slučaj prijenosa dionica određuje da se brisanje
prijašnjeg dioničara i upis novoga provodi u registru na
temelju zahtjeva, uz koji treba pridonijeti dokaz o tome da
je dionica prenesena.102
4.4. Sudsko namirenje
4.4.1. Pravo na namirenje vjerovnika nužnih založnih prava
U sudskim postupcima, primjenom odgovarajućih ovršnih pravila s obzirom na vrstu i oblik založene dionice,
namiruju se svi oni vjerovnici koji nisu ovlašteni namiriti
se izvansudskim putem. Izvansudsko namirenje, o kojem
je dosada bilo riječi, iznimka je a ne pravilo, u odnosu na
namirenje založnih vjerovnika.
4.4.1.1. Posebno o nekim pretpostavkama za ovršno
namirenje
101 Namirenje se može provesti i putem javnog bilježnika. Iz obrazloženja VS
RH, Revt-168/02-2 od 23. rujna 1998.: „Prodaja dionica izvršena je u skladu s
odredbom čl. 337. st. 2. ZV-a i odredbom čl. 197/3. Ovršnog zakona, Narodne
novine, br. 57/96 i 29/99. Odredbom pak čl. 337/2. ZV-a, koja je bila na snazi
u vrijeme kada je izvršena prodaja dionica na javnoj dražbi putem javnog
bilježnika (18. srpnja 1997.) propisano je, da ako je pokretna stvar ili pravo koje
se ne smatra nekretninom dano u zalog za osiguranje tražbine ili trgovačkog
posla, založni je vjerovnik ovlašten izvansudskim putem ostvarivati svoje pravo
na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga, ako založni dužnik nije takvo
namirivanje izričito isključio u trenutku osnivanja zaloga. A prema odredbi čl.
197/3. OZ-a, koja regulira pitanje prodaje dionica u ovršnom postupku, radi
namirenja ovrhovoditelja, propisano je da se procjena, utvrđivanje prodajne
cijene i prodaja dionice te namirenje ovrhovoditelja obavljaju uz odgovarajuću
primjenu odredaba Ovršnog zakona o ovrsi na pokretninama.“ Dostupno na:
http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/OdlukaTekst.asp?docID=3D2435768BEE&A
nonimizirano=3D&Title=5A4255079C
102 Kreditne, odnosno financijske institucije koje skrbe o dionicama dužne
su uz naknadu za to potrebnih troškova dati društvu sve potrebne podatke za
vođenje registra dionica (čl. 226/3. ZTD-a).
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 19
Založni je vjerovnik ovlašten neposredno zahtijevati ovrhu
i namirenje, kada se ostvare pretpostavke koje za određivanje i provedbu ovrhe traže pravila ovršnog prava. Jedna
od ključnih pretpostavki je postojanje ovršne isprave koja
mora biti ovršna,103 što znači da je tražbina koja je u njoj
utvrđena dospjela i ovršiva te podobna za ovrhu (javnobilježnički sporazum o osnivanju založnog prava opskrbljen
klauzulom ovršnosti takva je isprava). Međutim, ne raspolažu svi založni vjerovnici takvim ispravama, već samo
oni u čiju je korist osnovano založno pravo na pravnom
temelju koji ima značenje ovršnog naslova. O tomu o kojoj
se podvrsti založnog prava radi ovisi to: a) što je vjerovnik
dužan poduzeti kako bi se namirio iz vrijednosti zaloga
te b) primjenjuju li se prilikom prisilnog namirenja pravila
o ograničenju i izuzeću od ovrhe. Na najširoj razini može
se govoriti o dvije ključne točke koje dovode do različitog
položaja vjerovnika prilikom namirenja.
Vjerovnicima dobrovoljnih založnih prava osiguran je
povoljniji položaj pri namirenju od onoga što ga imaju
vjerovnici nužnih založnih prava. Naime, kod namirenja
vjerovnika ovih založnih prava dužnik se ne može pozivati
na pravila o izuzeću i ograničenju ovrhe, što kod nužnih
može.104 U postupcima namirenja vjerovnika dobrovoljnih
založnih prava105 dužnik se može pozivati samo na pravila
o isključenju ovrhe na pojedinom predmetu ovrhe, dok
se u postupcima namirenja prisilnih založnih prava može,
osim na pravila o isključenju od ovrhe, pozivati i na pravila
o ograničenju i izuzeću od ovrhe. 106
Sama dobrovoljna založna prava raslojavaju se s obzirom na to ima li njihov pravni temelj značenje ovršnog
naslova ili ne. Vjerovnici koji imaju takav pravni temelj koji
ovlašćuje neposredno zahtijevati ovrhu, a to su vjerovnici
dobrovoljnih sudskih i javnobilježničkih založnih prava,
brže se i lakše namiruju. Činjenica što vjerovnici dobrovoljnih ugovornih založnih prava nemaju ovršni naslov traži
od njih da u svrhu ovršnog namirenja prethodno provedu
parnični postupak kako bi pribavili ovršnu ispravu potrebnu za određivanje i provedbu ovrhe.
Parnični postupak se pokreće tužbom protiv založnog,
odnosno osobnog dužnika, kojom se od suda zahtijeva
donošenje odluke kojom će naložiti dužniku: a) da trpi
namirenje tražbine (čiji se opseg i visina utvrđuju prema
stanju u trenutku zaključenja glavne rasprave)107 iz vrijed103 V. za ovršnost u: DIKA, M., op. cit., str. 236.-235, v. za ovršnost ovršnih
isprava: čl. 22.-25. OZ-a, odnosno čl. 21.-24. OZ/10.
104 Prema sadašnjem uređenju do primjene ovih pravila ne će doći u
slučajevima kada je vjerovnik, na stvari koja je po zakonu izuzeta od ovrhe
odnosno u odnosu na koju je ovrha ograničena, na temelju pravnog posla,
stekao založno pravo radi osiguranja tražbine radi čijeg se prisilnog namirenja
vodi postupak. Odnosno, kada je dužnik stvar stekao od vjerovnika koji u
postupku traži namirenje tražbine nastale u vezi s tim sjecanjem (čl. 72. OZ-a).
U navedenim slučajevima primjenjuju se samo pravila o isključenju od ovrhe
iz čl. 4/4. i čl. 6. OZ-a, prema kojima predmet ovrhe ne mogu biti stvari izvan
prometa i stvari za koje je to posebnim zakonom određeno te objekti, oružje
i oprema namijenjeni obrani. Može li neka stvar biti predmet ovrhe ocjenjuje
se prema okolnostima koje su postojale u trenutku podnošenja ovršnog
prijedloga (čl. 4/7. OZ-a). O sposobnosti stvari biti predmet ovrhe i razlozima za
ograničenje, izuzeće i isključenje od ovrhe, v. DIKA, M., op. cit., str. 485.-495.
105 Ovo vrijedi za namirenje vjerovnika dobrovoljnih založnih prava na
subjektivnim imovinskim pravima neovisno o tomu je li riječ o pravima koja su
izjednačena s pokretninama ili s nekretninama, kao i vjerovnika dobrovoljnih
sudskih (javnobilježničkih) založnih prava na temelju sporazuma stranaka na
tim pravima.
nosti zaloga,108 odnosno b) da namiri tražbinu (čl. 338/1.
ZV-a). Hipotekarnim vjerovnicima u ovom slučaju stoje na
raspolaganju dva sredstva stvarnoga i zemljišnoknjižnog
prava koja, s jedne strane omogućuju publiciranje činjenice dospjelosti hipotekarne tražbine, a s druge omogućuju
da se pravni učinci te činjenice „protegnu“ na svakodobnog vlasnika. Nema razloga da se ovi instrumenti ne
primijene i u slučaju hipoteke na pravima utjelovljenim u
nematerijaliziranim dionicama.109
Nakon što je pokrenuo postupak u svrhu publiciranja
činjenice da je tražbina dospjela, vjerovnik je ovlašten
zatražiti zabilježbu otkaza koji je dao dužniku pod pretpostavkom da ga je dao u obliku javne isprave (čl. 338/2. ZVa). Osim zabilježbe otkaza, u svrhu zaštite svog prava na
namirenje, vjerovnik koji je podnio hipotekarnu tužbu ima
na raspolaganju i zabilježbu te tužbe. Učinci obje zabilježbe su da će se ovrha moći provesti protiv svagdašnjeg
vlasnika zaloga (čl. 338/2. ZV-a).110 U postupku dužnik
može isticati: a) prigovore koji se odnose na pravni posao
(dospjelost i postojanje tražbine, prestanak tražbine i sl.)
i b) prigovore vezane uz samo založno pravo (nevaljalost
upisa i sl.). Kada je riječ o osobnom dužniku i prigovore
koje ima iz osobnog odnosa s vjerovnikom (odricanje od
duga, prigovor prijeboja i sl.).111
Izbor ovršnih pravila, kako je rečeno, ovisi o tomu je li riječ
o ovrsi: a) tražbine zasnovane na vrijednosnom papiru
kada se primjenjuje čl. 153. OZ-a te, na odgovarajući način, pravila o ovrsi na novčanim tražbinama iz čl. 147.-184.
OZ-a, ili b) na vrijednosnim papirima koji su ubilježeni na
računima kod SKDD-a (u OZ-u: SDA) iz čl. 198.a-f OZ-a.112
4.4.1.2. Ovrha tražbine zasnovane na vrijednosnom papiru
Postupak ovrhe pokreće ovrhovoditelj podnošenjem
prijedloga za ovrhu (koji mora udovoljiti pretpostavkama
za određivanje i provedbu ovrhe) stvarno i mjesno nadležnom sudu.113 Pravila OZ-a slijede staru, anakronu arhitektoniku i nisu usklađena s pravilima ZTD-a i ZTK-a. Diskrepancija je dijelom uzrokovana činjenicom što su navedeni
zakoni lex posteriori (barem ZTK-a). Posebno je to očito u
odnosu na vrstu i oblik dionica kao predmet ovrhe. ZTK-a,
kako je više puta kazano, određuje da se dionice mogu
izdati kao dionice na ime i to ili tako da se izda isprava o
dionicama ili da se izdaju u dematerijaliziranom obliku na
računu središnjeg depozitorija. Samo u takvim slučajevima
2005., br. 3., , str. 63.
108 Smatra se da je takvom dužniku dopušteno «kao procesna facultas
alternativa» ponuditi «oslobađanje obveze trpljenja da se vjerovnik namiri iz
zaloga, ako isplati određeni iznos, jer tako postavljen zahtjev ima značenje
građanskopravne ponude, a ne tužbenog zahtjeva o kojem odlučuje sud.»,
JELČIĆ, O., op. cit., str. 63.-64.
109 Tako i Stuhne. STUHNE, Z., op. cit., u: BARETIĆ, M., et. al., Zaštita. str.
50.-51.
110 V. JOSIPOVIĆ, T., Založno pravo na nekretnini, u: BELAJ, et al., Zaštita.,
str. 183.
111 V. u ovom pravcu čl. 18/2. ZM koji određuje da u slučaju kad indosament
sadrži napomenu “vrijednost za osiguranje ili za zalog” ili ma kakvu drugu
napomenu pod kojom se razumijeva zalaganje (čl. 18/1. ZM) mjenični obveznici
ne mogu istaći protiv imatelja mjenice prigovore koji imaju temelj u njihovim
osobnim odnosima sa indosantom, osim ako je imatelj, stječući mjenicu,
svjesno postupio na štetu dužnika.
106 GAVELLA, et al., Stvarno II., str. 413., bilješka 100.
112 Posebna pravila o ovrsi na dionici za koju nije izdana isprava o dionici
sadrže čl. 194.-198. OZ-a.
107 V. praksu u: JELČIĆ, O., Ostvarenje prava na namirenje tražbine osigurane
hipotekom i fiducijarnim vlasništvom na nekretnini, Pravo u gospodarstvu,
113 V. DIKA, M., op. cit., str. 529.-558. GAVELLA, et al., Stvarno II., str. 431.432.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 20
dionica je vrijednosni papir.
Prema ovršnim pravilima založni vjerovnik namiruje se
pljenidbom i prijenosom tražbine.114 S tim da i u odnosu na pljenidbu i u odnosu na prijenos tražbine postoje
određene posebnosti u odnosu na opća pravila o ovrsi na
novčanim tražbinama. Načine na koje se plijeni tražbina ovršna pravila razlikuju ovisno o tomu je li riječ o: a)
tražbini zasnovanoj na vrijednosnom papiru koji se prenosi
indosamentom ili za čije je namirenje potreban taj papir
(čl. 153/1. OZ-a), b) tražbini zasnovanoj na dionici za koju
nije izdana isprava o dionici ili c) tražbini zasnovanoj na
dionici koja glasi na ime za koju je izdana ta isprava (čl.
153/3. OZ-a). Dionice za koje nisu izdane isprave o dionicama ne bi trebale imati svojstvo vrijednosnog papira.
Tako se ne bi mogla provesti ni ovrha „tražbine zasnovane
na vrijednosnom papiru.“ Ostavljajući po strani ovršna pravila o ovrsi na dionici za koju nije izdana isprava o dionici,
treba vidjeti pravila o načinu na koji se provodi pljenidba i
učincima provedbe pljenidbe.
Prema pravilu iz čl. 153/1. i 2. OZ-a pljenidbu novčane
tražbine zasnovane na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom ili za čije je ostvarenje inače potreban
taj papir provodi sudski ovršitelj oduzimanjem papira od
ovršenika i njegovom predajom sudu odnosno javnom
bilježniku. Pljenidba je obavljena oduzimanjem papira od
ovršenika. S tim da pravne radnje potrebne za očuvanje
ili ostvarenje prava iz papira obavlja u ovršenikovo ime
sudski ovršitelj na temelju zaključka suda.
Postoji i posebno pravilo iz čl. 153/3. OZ-a prema kojem
se pljenidba novčane tražbine zasnovane na dionici koja
glasi na ime za koju je izdana isprava o dionici obavlja
dostavom rješenja o pljenidbi dioničkom društvu. U tom
se slučaju primjenjuju pravila o učinku pljenidbe iz čl. 152.
OZ-a. On određuje da je pljenidba provedena danom
dostave rješenja o ovrsi dioničkom društvu (arg. čl. 152/2.
OZ-a), a ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo
na ovršenikovoj tražbini (arg. čl. 152/3. OZ-a). Riječ je o
prisilnom založnom pravu na temelju rješenja o ovrsi. 115
Ako je pljenidba već provedena, npr. temeljem rješenja
o osiguranju prethodnom mjerom ne bi trebalo ponovo
provoditi pljenidbu.116
Pljenidbu dionica na donositelja za koje je izdana isprava
o dionici provodi sudski ovršitelj oduzimanjem papira od
ovršenika (čime je pljenidba obavljena) i predajom sudu ili
javnom bilježniku.
Prijenos tražbine zasnovane na vrijednosnom papiru koji
se prenosi indosamentom ili kojega je radi ostvarenja inače potrebno podnijeti, proveden je kada sud na taj papir
stavi izjavu o prijenosu i papir s tom izjavom preda ovrhovoditelju (čl. 162/2. OZ-a). Posebnosti koje se odnose na
prijenos proizlaze iz primjene posebnih pravila koja vrijede
114 BELAJ, V., op. cit., u: BELAJ, et al., Zaštita., str. 241.
115 Smatra se da opseg ovlaštenja koje ovo založno pravo daje hirografernom
vjerovniku ne korespondira sa sadržajem založnog prava koje se u
korist založnog vjerovnika osniva izvan ovrhe (dakle ranije) i u skladu sa
stvarnopravnim pravilima. V. detaljno: MARKOVINOVIĆ, H., Ovrha na novčanoj
tražbini, Zbornik Pravnog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, 2006., vol. 56.,
poseban broj, op. cit., str. 698.-705.
116 Tako Dika kod ovrhe na dionici za koju nije izdana isprava o dionici. DIKA,
M., op. cit., str. 587. Dika smatra da pljenidbu ne bi trebalo odrediti i provoditi
niti u slučaju kada se ovrha traži na dionicama na kojima je ovrhovoditelj
prethodno pljenidbom stekao založno pravo u postupku sudskoga ili
javnobilježničkoga dobrovoljnoga osiguranja. DIKA, ibidem. Čini se da bi sada,
s obzirom na registarska pravila, u potonjem, ipak, trebalo odrediti i provesti
pljenidbu.
za prijenos nedjeljivih tražbina (čl. 161. OZ-a). Kada je
riječ o tražbinama koje su zasnovane na vrijednosnom
papiru koji se prenosi indosamentom, odnosno za čije je
ostvarenje potrebno podnošenje toga papira (ili koje se iz
drugih razloga ne mogu dijeliti), prijenos takvih tražbina
može se izvršiti samo u punom iznosu. Ovršna pravila, pri
tomu, uređuju slučaj konkurencije više vjerovnika (ovrhovoditelja) koji su podnijeli prijedloge za prijenos i postoje
dva rješenja. Ako vjerovnici prijedloge za prijenos nisu
podnijeli isti dan, vrijedi načelo prvi u vremenu, jači u pravu pa će tražbina biti prenesena na vjerovnika koji je prvi
podnio prijedlog. Međutim, ako je više vjerovnika podnijelo
prijedlog istoga dana, tražbina će se prenijeti na onog
vjerovnika čija je tražbina najveća. Ovo je posve iznimno
pravilo, koje različito od pravila stvarnoga i registarskog
prava o prvenstvenom redu, pa čak i takvih ovršnih pravila
iz čl. 156. OZ-a,117 rješava pitanje konkurencije vjerovnika.
4.4.1.3. Ovrha na vrijednosnim papirima koji su ubilježeni
na računima kod SKDD-a
U postupku koji se provodi zapljenom, prijenosom i prodajom namiruju se založni vjerovnici iz nematerijaliziranih
dionica koje se vode na računima kod SKDD-a.118 Ovršno
namirenje provodi se pljenidbom, procjenom i prodajom
dionica te namirenjem vjerovnika. Pljenidba se provodi
dostavom rješenja o ovrsi SKDD-u koji je dužan zabilježiti
da je dionica zaplijenjena. Nakon dostave rješenja i zabilježbe zapljene nisu dopuštene daljnje raspoložbe ovršenika. O svakoj promjeni glede zaplijenjenih dionica SKDD
je dužan odmah izvijestiti sud, jer u suprotnom odgovara
za štetu. Odgovornost za štetu uređena je jednako kao
i odgovornost dioničkoga, odnosno trgovačkog društva
(članova uprave i drugih odgovornih osoba) kod ovrhe
na dionici za koju nije izdana isprava o dionici odnosno
udjelu ili poslovnom udjelu.119
Sud će, kada određuje ovršno namirenje odrediti i ovlaštenu osobu kojoj će se povjeriti procjena i prodaja zaplijenjenih dionica. Ovlaštena osoba prodaju obavlja u svoje
ime, a za račun vlasnika dionica (osobe koja je kao vlasnik
upisana na računima kod SKDD-a, odnosno u skrbničkoj
knjizi ovlaštenog društva). U slučaju prodaje dionica na
temelju rješenja o ovrsi SKDD je dužan postupati kao da je
prodaja obavljena na temelju naloga vlasnika. Na ovrhu na
dionicama računima kod SKDD na odgovarajući se način
primjenjuju odredbe o ovrsi na pokretninama.
117 Prema čl. 156/1. OZ-a prvenstveni red založnih prava više ovrhovoditelja
određuje se prema danu primitka ovršnoga prijedloga. S tim da, ako su
prijedlozi više ovrhovoditelja primljeni istoga dana, založna prava imaju isti
prednosni red, a tražbine se namiruju razmjerno (čl. 156/3. i 4. OZ-a), ako se
ne mogu namiriti u cijelosti. Međutim, ako provedbom ovrhe prestaju založna
i druga prava koja su stečena prije pokretanja postupka, prvenstveni red
namirenja tih prava određuje se prema propisima koji uređuju prvenstveni reda
tih prava izvan ovršnoga postupka (čl. 156/5. OZ-a).
118 V. detaljno: DIKA, M., op. cit., str. 598.-613.
119 Pljenidbom hirograferni vjerovnik stječe založno pravo na vrijednosnicama
za koje je potrebno da u rješenju o ovrsi budu određene po količini, vrsti ili rodu
ako je riječ o nematerijaliziranim dionicama, odnosno naznačene oznakom pod
kojom se vode kod SKDD-a.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 21
5. ZAKLJUČAK
U radu se, u prvome redu, analiziralo namirenje vjerovnika
založnog prava na dionici. No pokazalo se da je prethodno trebalo promatrati osnivanje založnog prava na ovom,
po svemu specifičnom, predmetu založnog prava. Zahtijevali su to razlozi koji se tiču vrste i oblika dionice kao
predmeta zaloga, ali i pravni temelji samoga založnog prava, odnosno diskurs između dobrovoljnih i nužnih založnih
prava. To zato što se ovisno o vrsti i obliku dionice i tome
je li riječ o osnivanju dobrovoljnih i nužnih založnih prava
razlikuju načini osnivanja založnih prava. S tim u vezi je i
odgovor na pitanje kada je založno pravo osnovano i od
kada proizvodi pravne učinke. Sve je to važno za namirenje vjerovnika, posebice za ovlast vjerovnika da se namiri
izvansudskim putem odgovarajućim sredstvom namirenja.
Interakcija vrste i oblika dionice kao zaloga toliko je snažna u odnosu na osnivanje i namirenje založnih prava da ih
je potpuno nemoguće izolirano promatrati.
Vrlo je značajno što dionice koje nisu izdane u odgovarajućem obliku, a jesu izdane u takvom obliku: dionice za
koje je izdana isprava o dionici (materijalizirana dionica)
i one koje se vode na računu nematerijaliziranih vrijednosnih papira središnjeg depozitoraja, nemaju svojstvo
vrijednosnog papira i sigurnost koju to svojstvo postiže
u pravnom prometu, odnosno založnopravnom režimu.
Dionica za koju nije izdana isprava o dionici, neovisno je li
riječ o dionici u materijaliziranom obliku ili onoj nematerijaliziranoj koja se vodi u elektroničkom zapisu knjige dionica
kod društva ili osobe koju je društvo na to ovlastilo nije vrijednosni papir, ne može se zalagati po pravilima o zalogu
tih papira, a posebno je problematično i to što upisnik u
koji se upisuju takve dionice, kada su nematerijalizirane knjige dionica nemaju značenje javnog upisnika.
U radu se akcentiralo osnivanje i namirenje vjerovnika
dobrovoljnoga sudskoga i javnobilježničkoga založnog
prava. To zbog toga što su ova založna prava, poglavito javnobilježničko, u praksi gotovo istisnula tzv. obična
dobrovoljna založna prava. To nije slučajno kada se ima
u vidu brojne prednosti koje ova založna prava osiguravaju vjerovniku. S druge strane, sporazum koji predstavlja
pravni temelj ovih prava stranke mogu, poštujući kogentna pravila, u bitnom uobličiti u skladu sa zahtjevima koji
proizlazi iz činjenice zaloga dionica kao predmeta zaloga.
A to uopće ne bi mogle izvan sporazuma.
Istraživanje je pokazalo da se dobrovoljna sudska i javnobilježnička založna prava na dionicama kao predmetima
zaloga osnivaju upisom u odgovarajući upisnik, primarno u USJBO, ali zbog toga što tako određuju posebna
pravila, kada je riječ o nematerijaliziranim dionicama i na
računima središnjeg depozitorija SKDD-a. Upisi su u oba
slučaja konstitutivni i osiguravaju založnom vjerovniku prvenstveni red koji će biti važan kada bude riječ o pravu na
namirenje. Navedeno dovodi ova prava u krug registarskih
založnih prava-hipoteka, koja su klasična, kada je riječ
o hipoteci na nematerijaliziranim dionicama. Specifična
su ona na materijaliziranim dionicama za koje je izdana
isprava o dionici, jer te hipoteke posjeduju atipičnu pravnu
narav koja svoju platformu ostvaruje kroz dvije premise: a)
da je riječ o registarskom založnom pravu koje se osniva
upisom u USJBO, te b) da je predmet založnog prava vrijednosni papir i pravo u njemu utjelovljeno koje po svemu
figurira kao pokretnina. To će za posljedicu imati poseban
režim namirenja vjerovnika.
Premda se na prvi pogled čini da pravila o prvenstvenom
redu založnih prava, kada je riječ o nematerijaliziranim dionicama nemaju ono značenje koje se uz ta pravila obično
veže, iz jednostavnog razloga što posebna pravila ZTK-a
zabranjuju jednom založenu dionicu ponovo založiti, pokazalo se da to nije posve jednoznačno. Pitanje konkurencije
založnopravnih osiguranja, pa i na nematerijaliziranim
dionicama, moguće je kada je riječ o dobrovoljnim i nedobrovoljnim založnim pravima. U teoriji se, naime, smatra
da to što je zabranjeno zalaganje već založene dionice,
isključuje daljnju mogućnost samo dobrovoljnog zalaganja. Slijedom toga, dopušteno je osnivanje nedobrovoljnih
založnih prava temeljem prethodne mjere i rješenja o
ovrsi. Konkurencija takvih nedobrovoljnih založnih prava
posebno je problematična, kada se zna da se prethodnom
mjerom, tj. pljenidbom i upisom zapljene prisilno založno
pravo osniva pod pretpostavkom da se steknu uvjeti za
ovrhu. Dakle, uz naknadno opravdanje, s tim da pravi
učinci opravdanja osnažuju provedenu pljenidbu u času
kada je dostavom rješenja o prethodnoj mjeri, odnosno
upisom zapljene (njezinom deklaracijom) provedena. Ako
bi u odnosu na isti zalog bila određena ovrha, odnosno
u slučaju da bi ovrha bila određena dok prethodna mjera
još nije opravdana, a budući da ovrhom tj. pljenidbom
i njezinim upisom ovrhovoditelj stječe prisilno založno
pravo, takvo bi pravo bilo stečeno s kasnijim prvenstvenim
redom od prava stečenog prethodnom mjerom, jasno pod
pretpostavkom da su se stekli uvjeti za ovrhu i prethodna
mjera bude opravdana.
Posebno je zanimanje posvećeno analizi izvansudskog
namirenja kao načinu namirenja kojim se može osigurati
učinkovito i brzo namirenje vjerovnika što je njegov interes,
a s druge strane osigurati da namirenje ne bude takvo da
ugrozi interese dužnika i drugih ovlaštenika na predmetu
osiguranja.
Prva referentna točka je to što je izvansudsko namirenje
uređeno kao iznimka od sudskog namirenja založnih vjerovnika. Traže se određene pretpostavke: a) sporazum s
dužnikom, odnosno b) da ga dužnik nije isključio prilikom
osnivanja založnog prava (trgovački poslovi). Ova ovlast
na razini iznimke predviđena je stvarnopravnim pravilima koja se pokazuju podnormiranima. Iznimka postoji u
odnosu na namirenje založnih vjerovnika iz nematerijaliziranih dionica kao zaloga kada se predviđa izvansudsko
namirenje, ali osim načina namirenja posebna pravila ne
uređuje ništa dalje. Čime se ponovo pitanje izvansudskog
namirenja vraća u sferu stvarnopravnih pravila.
Dovodeći u korelaciju pravila ZTD-a, ZTK-a, ZU-a i, naravno ZV-a, te imajući u vidu Uputu SKDD-a, mogle bi stranke
željene učinke stipulirati odgovarajućim klauzulama u,
samom javnobilježničkom sporazumu o osnivanju založnog prava. Došle bi u obzir ovršne klauzule o a) namirenju
izvansudskim putem kao načinu namirenja, tamo gdje nije
predviđeno prisilnim propisima, ali nije niti zabranjeno, b)
namirenju prodajom i unovčenjem kao sredstvom namirenja, c) namirenju dražbom ili neposrednom pogodbom
kao obliku prodaje i unovčenja. Jednako je moguće: a)
odrediti vrijednost zaloga, ili način na koji će se odrediti,
b) ovlaštenu osobu koja će provesti prodaju i unovčenje
te c) eventualnu notifikaciju i pravila o tome kako će se
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 22
provesti, posebno kako će se dokazati da je izvršena i s
tim u vezi pravila o dostavi (presumpciji uredne dostave).
Dužnik bi trebao ovlastiti vjerovnika: a) da u njegovo ima,
a za svoj račun proda zalog, c) obvezati se dragovoljno
predati zalog po dospijeću tražbine, ako ona ne bude
namirena u posjed vjerovnika, čak c) omogućiti vjerovniku
uzimanje zaloga u posjed, naravno na odgovarajući način.
Dionice kao predmet zaloga, posebice one koje imaju
burzovnu cijenu, posebno su pogodne za komisorno namirenje. S tim da, a radi zabrane pod prijetnjom ništetnosti
komisorne klauzule, ne bi bilo dopušteno prije dospijeća
tražbine ugovoriti takvo namirenje. Ali bi se moglo ugovoriti nakon dospijeća tražbine pod pretpostavkom da ne
bude namirena.
Brojne su mogućnosti da se u sporazumima kojima se
osniva založno pravo, kao za to iznimno pogodnim instrumentima, uredi pitanje namirenja i bilo bi korisno da stranke to i učine. Nije isključena mogućnost ni da se provedba
namirenja povjeri javnom bilježniku, jasno uz potrebnu
suglasnost kao pretpostavku. Štoviše, moguće i kao
pozitivnu pretpostavku u nekom budućem uređenju koje
će valjati kreirati, a što bi imalo posebnu vrijednost kod
izvansudskog namirenja registarskih založnih prava. Ono
može biti izvansudsko uz potrebnu mjeru nadzora i ozbiljne sankcije za ponašanje vjerovnika (tijela koje provodi
namirenje) suprotno pravilima (sporazumu) o namirenju.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 23
Mr. sc. Miljenko A. Giunio
MM-prokurist, Zagreb
Prijedlog za ovrhu i za provedbu ovrhe prema
Ovršnom zakonu iz 1996. i 2010.
- pojam potrebnih „propisanih podataka“
Man is the only animal that laughs and has a state legislature.*
(Samuel Butler, britanski satiričar)
Novi Ovršni zakon, donesen potkraj 2010., trebao bi stupiti na snagu i u cijelosti zamijeniti onaj iz 1996., nakon
šestomjesečne odgode, 1. srpnja 2012. Autor, analizirajući odredbe o prijedlogu za ovrhu, odnosno o prijedlogu za
javnoovršiteljsku provedbu ovrhe i prijedlogu za sudsku i javnobilježničku ovrhu, prema dvama Ovršnim zakonima,
ukazuje na bitne razlike i novine, dodirujući ključna pitanja novoga sustava ovrhe, ne ulazeći u posebne ovršne
postupke u pogledu sredstava i predmeta ovrhe (u čijoj regulaciji nema značajnijih promjena). Autor posebnu
pozornost posvećuje pitanjima unošenja potrebnih podataka u prijedloge, propust čega zakon, kod sudske ovrhe,
sankcionira odbacivanjem prijedloga bez prava na popravak. Nekim slučajevima iz prakse ilustrira postupanje
koje smatra pretjeranim formalizmom koji zapravo i nema uporišta u zakonu. Osvrće se i na oblik u kojemu ovršne
i vjerodostojne isprave moraju biti priložene prijedlogu za ovrhu i/ili njezinu provedbu, naročito u kontekstu nove,
preciznije zakonske dikcije. Svoje zaključke podupire pragmatičnim rješenjima koja se nalaze u provedbenim
obrascima uz podzakonski propis (Pravilnik) o javnoovršiteljskim ispravama i obrascima. Zaključuje naglašavajući
potrebu racionalnog i svrsishodnog tumačenja i primjene (i ovih) propisa.
Ključne riječi: ovrha, javni ovršitelj, javni bilježnik, sud, ovršni nalog, prijedlog,
rješenje, podatak, prilog, vjerodostojna isprava, platni nalog.
1. UVOD
U primjeni Ovršnog zakona iz 1996. (dalje i OZ/96)1
prijedlog za ovrhu bio je nerijetko kamen spoticanja, u
smislu procjene njegovoga zadovoljavanja zakonskih
uvjeta za izdavanje rješenja tj. određivanje ovrhe. Tako
je završna faza vjerovnikovog ‘hoda po mukama’ (ako
je ovrsi prethodila parnica), umjesto da bude rutinska
i jednostavna, ponekad postajala relativno složena.
Odbacivanje prijedloga zbog nepotpunosti ili nekog
drugog konstatiranog nedostatka, a ponekad i odbijanje
prijedloga, rezultiralo bi vrlo često ovrhovoditeljevim
prilagođavanjem, a rjeđe „tvrdoglavim“ inzistiranjem u
žalbenom postupku. Ovaj drugi put, pa i u slučaju uspjeha
žalbe, produžavao je postizanje rezultata – ostvarenje
tražbine, najčešće naplatu duga.
Redovito je, ali ne isključivo, podloga za odbacivanje
prijedloga bila odredba čl. 35. st. 3. OZ/96, ona koja ima
svrhu disciplinirati predlagatelje na potpunost, pa upućuje
ovršni sud da odbaci prijedlog koji ne ispunjava uvjet
zakonom propisanih podataka.
*
Butlerova misao opisno je prevedena, uz prigodnu obradu, na kraju, u
posljednjem pasusu ovoga rada
1 Ovršni zakon – OZ/96, NN 57/96,29/99,42/00 /odluka USRH-a/,173/03,194/03,
151/04,88/05,121/05 /Zakon o upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja
tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima/,67/08.
Revizija ovršnog zakonodavstva, provedena 2010. godine,
s punom primjenom očekivanom najprije od 1. siječnja
2012., a zatim od 1. srpnja 2012., imala je za glavni,
barem deklariran cilj, pojednostavniti i skratiti ovršni
postupak. U sklopu toga, napuštajući sudsku ovrhu kao
primarnu ili isključivu, Ovršnim zakonom – OZ/102 uvedena
je i nova institucija javnih ovršitelja. Tako je, šest godina
pošto su javni bilježnici instalirani kao javni službenici
koji uz sudove, u specifičnim, procesno jednostavnijim
stvarima određuju ovrhu,3 kreirana javnoovršiteljska
služba kao potpuna novost u hrvatskom pravnom sustavu,
sa zadatkom da nositelji te nove javne službe, u prvom
stupnju, u najvećem broju slučajeva zamijene sudove u
ovrsi. Prema slovu Zakona, javni ovršitelji ne određuju
ovrhu, već je samo provode (čl. 1. st. 1. OZ/10).4 Ova
2 Ovršni zakon – OZ/10, NN 139/10, 125/11, 12/12.
3 To je provedeno novelom OZ-a/96, potpuno novim razdjelom (Četvrtim),
odredbama čl. 252.a – 252.l, NN 88/05.
4 Prema navedenoj zakonskoj odredbi i javni bilježnici (samo) provode prisilno
ostvarenje tražbina (na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava, dok, prema stavku
2. istoga članka, samo sudovi „određuju i provode prisilno ostvarenje tražbina“.
To je, kao i mnoge druge odredbe, rezultat brzine i nedostatne redakcijske
obrade Zakona, koji je tijekom priprema, u fazi nacrta i prijedloga, doživljavao
koncepcijske promjene. Javnom bilježniku podnosi se „prijedlog za ovrhu“, a taj
prijedlog, uz ostalo, mora sadržavati zahtjev za određivanje ovrhe (čl. 35. st. 3. i
posebno točka 2. toga stavka).
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 24
distinkcija, zapravo redukcija funkcije ovršnoga tijela, nije
odveć jasna. Naime, javni ovršitelj odlučuje o prijedlogu
za provedbu ovrhe i provodi ovrhu (čl. 39. st. 1.). Dakle, u
opisanoj nadležnosti izostavljena je funkcija određivanja
ovrhe, ali ovršitelj ipak „odlučuje o provedbi (prijedlogu)“.
Čini se da je takvo terminološko određenje ipak rezultat
htijenja da se već prima facie njihova uloga „prizemlji“,
proceduralno pojednostavni. Javni bilježnik provodi ovrhu
(ali i „određuje provedbu ovrhe“) postupajući na temelju
ovršne isprave (presude, sudske nagodbe i sl.), pa stoga
između donošenja ovršne isprave i određivanja provedbe
ovrhe nema nikakve druge odluke, tj. nema formalne
odluke o određivanju ovrhe.
Postavlja se pitanje – kako je moguće provoditi ovrhu
ako ona (ovrha) još nije određena? Čini nam se logičnim
zaključiti da ‘odluka o provedbi ovrhe’ implicitno sadrži
i odluku o određenju ovrhe. Formalna redukcija funkcija
javnog ovršitelja, u odnosu na one koje ima tijelo koje
određuje ovrhu, izražena je i u aktu koji donosi javni
ovršitelj – to nije rješenje već – ovršni nalog, odnosno
zaključak, ako je sud prethodno odredio ovrhu, bez njezine
provedbe (pa se od ovršitelja zahtijeva samo provedba
sudskog rješenja - čl. 46. st. 1. i čl. 48. st. 1. i 2.).
Ključna odredba za odbacivanje nepotpunih prijedloga,
tj. onih koji ne sadrže sve potrebne podatke, rečeno je,
u dosadašnjem zakonu bila je, i još jest, odredba čl. 35.
st. 3. OZ/96. I novi zakon sadrži skoro jednaku odredbu,
sada numerički pomaknutu za jedan stavak – čl. 35. st.
4. OZ/10. Dio odredbe jednak ranijoj glasi: „Prijedlog za
ovrhu koji ne sadrži sve podatke iz stavka 2. i 3. (odnosno
stavka 1. i 2. u odredbi OZ/96) ovoga članka sud će
odbaciti rješenjem, ne pozivajući predlagatelja da ga
dopuni ili ispravi“, a novi zakon sadrži i dodatak – „..., osim
ako ovim Zakonom nije drugačije propisano“ (jezično bi
bilo ispravno: „..., osim ako je ovim zakonom drugačije
propisano“).5
2. OVRŠNI POSTUPAK – ODREĐIVANJE I
PROVEDBA
Već smo u uvodnom dijelu rada započeli uspoređivati
normativna rješenja zakona u odlasku i novoga. Tako
ćemo i nastaviti, bez obzira na skoru neaktualnost ‘starog’
zakona, jer usporedno sagledavanje i analiza olakšavaju
razumijevanje novoga, pa i onda kada to novo nije
rezultat savršene i do kraja promišljene zakonodavčeve
(zakonopiščeve) redakcije.
Različit koncepcijski pristup očituje se već u osnovnim
odredbama dvaju zakona. Dok se OZ-om/96 uređuje
ovršni postupak (ovdje izostavljamo, apstrahiramo
postupak osiguranja), kao „postupak po kojemu sudovi
provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i
vjerodostojnih isprava“ (čl. 1. st. 1.), dotle se OZ-om/10
također uređuje ovršni postupak, ali kao „postupak po
kojem javni ovršitelji i javni bilježnici provode prisilno
5 Pogrešna formulacija koju Zakon često rabi zapravo sadržajno znači suprotno
od onoga što se htjelo reći: pravilo ne vrijedi ako nije drukčije propisano, a
vrijedi ako jest drukčije propisano!
Drukčije je propisano već u stavku 4. koji dopušta iznimku: prijedlog se neće
odbaciti i ako ne sadrži ovršenikov osobni identifikacijski broj, jer ga tada ovršno
tijelo mora pribaviti po službenoj dužnosti.
ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih
isprava“ (čl. 1. st. 1.).
Dakle, uz promjenu tijela ovrhe, do sada sudovi, a od
sada (tj. od sutra) javni ovršitelji i bilježnici, rade nominalno
isti posao – provode prisilno ostvarenje tražbina. Međutim,
da se ipak ne radi o potpuno istome vidljivo je iz odredbe
drugoga stavka čl. 1. OZ-a10. Iznimno, tj. kada je to
zakonom propisano (Ovršnim ili drugim) i sud se, već u
startu6 javlja u ulozi ovršnog tijela, ali s drugačijim opisom
poslova: „sudovi određuju i provode prisilno ostvarenje
tražbina“.
Iz ovih bi odredaba OZ-a/10, kao osnovnih (samostalno,
pa i u usporedbi s onima iz OZ-a/96), trebalo biti jasno
određenje pojma ‘ovršni postupak’. No, to ipak nije tako.
Prvo, OZ/10 izraz ‘ovršni postupak’ navodi samo uz
aktivnost javnih ovršitelja i javnih bilježnika. Ipak, ne bi
trebalo biti dvojbe da je i aktivnost suda, kada im zakon
daje taj posao – ovršni postupak.
Drugo, zaključak da i sudovi prema OZ-u/10 također vode
ovršni postupak, tj. provode prisilno ostvarenje tražbina,
te da je njihova aktivnost pri tome obogaćena, jer oni ne
samo da provode, nego i određuju prisilno ostvarenje
tražbina – trebao bi slijediti daljnji zaključak, tj. da javni
ovršitelji i javni bilježnici ne određuju ovrhu (tj. prisilnom
ostvarenje tražbina). No, ni to ipak nije tako.
Naime, iz odredaba koje konkretiziraju posao (nadležnost)
javnih bilježnika (čl. 40. st. 1. i 2. OZ-a/10) proizlazi da
„javni bilježnik odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju
vjerodostojne isprave“, a odlučujući o tome on određuje
ovrhu („Za određivanje ovrhe mjesno je nadležan javni
bilježnik ...“). Dakle, suprotno jezično izvedivom zaključku
iz osnovnih odredaba, ovrhu ipak određuje ne samo sud
već i javni bilježnik.
Ovakvo terminološko cjepidlačenje nije larpurlartističko,
ono nije samo sebi svrhom. Zakonodavac je u OZ-u/10
očito želio (i to normativno proveo) institucijski odvojiti, u
pravilu, poslove određivanja ovrhe od njezine provedbe.
Šteta je što to već u uvodnome dijelu zakona nije jasnije
izraženo.
U nastojanju da se novouvedena djelatnost (nadležnost)
javnih ovršitelja što više svede u egzekucijski okvir, oni,
barem formalno, ne određuju ovrhu. Proizlazilo bi kao da
javni bilježnik provodi ovrhu koju nitko nije odredio, jer
ovršna isprava još nikako nije i odluka o ovrsi.
Formalno, prisilno ostvarenje ovršive tražbine, naložene
ovršnom ispravom, nakon stupanja na snagu OZ6 Namjerno smo se izrazili „u startu“, umjesto uobičajenoga „u prvom stupnju“.
Prema OZ-u/10 ipak se i javni bilježnici i javni ovršitelji, kad određuju ovrhu ili
njezinu provedbu, javljaju kao ovršna tijela koja odlučuju u prvom stupnju. Protiv
njihovih odluka (rješenja) ne podnosi se prigovor, nego žalba, a o žalbi rješava
prvostupanjski sud u drugom stupnju (k tome još bez revizije! – čl. 9. st. 1., čl.
49. i 46., te čl. 11. st .1.).
Znakovito je da su u tome, instancijskom pogledu, prema OZ-u/10 izjednačene
odluke koje se donose na temelju ovršne isprave (presude, npr.) i one na temelju
samo vjerodostojne isprave, dakle javnoovršiteljski ovršni nalog i javnobilježničko
rješenje. Time je platni nalog iz rješenja o ovrsi bitno mutirao i udaljio se od
platnog naloga prema Zakonu o parničnom postupku. Vjerodostojna isprava u
ovršnom postupku dignuta je, barem s aspekta daljnjeg postupanja, na razinu
ovršne isprave.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 25
a/10, više, u pravilu, ne zahtijeva odluku o određenju
ovrhe. Faktički, kako smo već uvodno konstatirali,
javnoovršiteljski ovršni nalog implicira i određenje
ovrhe, a o tome se odlučuje ‘usputno’i implicitno, kao o
svojevrsnom ‘prethodnom pitanju’.
Te su koncepcijske novine najjače izražene u novom
uređenju dvaju prijedloga, prijedloga za provedbu ovrhe i
prijedloga za ovrhu.
3. PRIJEDLOG ZA PROVEDBU I PRIJEDLOG
ZA OVRHU
U OZ-u/96 (čl. 35. st. 1. i 2.) prijedlog za ovrhu jedinstveno
je uređen bez obzira na određenje ovrhe i njezinu
provedbu, te bez obzira na to podnosi li se temeljem
ovršne ili vjerodostojne isprave. Jedina je razlika što
prijedlog u potonjem slučaju mora sadržavati uz ovršni
zahtjev (zahtjev za ovrhu) i mandatni zahtjev, tj. zahtjev za
izdavanje platnog naloga (u sadržajnom smislu).
Uređujući prijedlog za ovrhu, taj zakon nije (u tome dijelu)
propisao kojem se tijelu prijedlog podnosi. U vrijeme
donošenja (izvornoga) zakona javni bilježnici još nisu bili
uključeni u određivanje ovrhe, pa takva distinkcija nije ni
bila potrebna.
stranaka, tražbina čije se ostvarenje traži te sredstvo
i predmet ovrhe. Prijedlog mora sadržavati i druge
propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe. I ovdje
eventualan nedostatak oib-a nadomješta ovršno tijelo.
OZ/10 uz ovaj prijedlog, nomotehnički nedosljedno, ne
navodi kome se podnosi. Iz ostalih odredaba Zakona
proizlazi da se radi o prijedlogu koji se podnosi sudu, u
onim iznimnim slučajevima kada sud određuje, moguće i
provodi, ovrhu.
Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave
podnosi se, pismeno, javnom bilježniku. Prijedlog
za određenje ‘mandatne ovrhe’ mora, već klasično,
sadržavati dva zahtjeva:
-
-
jedan, da se naloži ovršeniku da u roku od osam
dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od
tri dana od dana dostave rješenja, namiri tražbinu
zajedno s odmjerenim troškovima – platni nalog, i
drugi, kojim se traži određivanje ovrhe radi naplate
određene tražbine na imovini ovršenika koja može biti
predmet ovrhe, bez navođenja sredstva i predmeta
ovrhe.
Prijedlog za provedbu ovrhe podnosi se javnom
ovršitelju, a to je moguće učiniti ne samo pismeno već
i usmeno. Već jednostavnost oblika ukazuje na veliku
neformalnost, čime je naglašena detronizacija formalizma
u ovrsi, iako ta značajka dosadašnjih propisa, a još više
prakse, nije nastavno sukladno provedena.
Ovaj prijedlog, slično onome za provedbu ovrhe koji
se podnosi javnom ovršitelju, mora sadržavati naznaku
vjerodostojne isprave (a ne ovršne isprave - differentia
specifica), ovrhovoditelja i ovršenika, te osobni
identifikacijski broj stranaka (koji će i ovdje, u slučaju
predlagateljevog izostavljanja, dodati ovršno tijelo,
javni bilježnik). Posebno se ne navodi tražbina, jer je
ona sadržana u dvama zahtjevima. Zakon ovdje izričito
isključuje iz prijedloga navođenje sredstva i predmeta
ovrhe, pa ih, za razliku od ovršnog naloga, ne sadrži ni
javnobilježničko rješenje o ovrsi.7
OZ/10 propustio je odrediti način provedbe
javnobilježničkog rješenja o ovrsi.
Prijedlog mora sadržavati zahtjev kojim se traži provedba
ovrhe, naznaku ovršne isprave na temelju koje se traži
ovrha, ovrhovoditelja i ovršenika, osobni identifikacijski
broj stranaka, te tražbinu čije se ostvarenje traži. Dakle,
zahtjev mora biti popraćen minimalnim obvezatnim
podacima – samo o ovršnoj ispravi, tražbini i strankama.
U konceptualnom okviru Zakona, moglo bi se pretpostaviti
da se provedba ovrhe prema tim rješenjima odvija putem
javnog ovršitelja. No, javni ovršitelj određuje provedbu
ovrhe samo prema ovršnim ispravama,8 a zaključkom
provodi ovrhu samo prema rješenjima kojima je već sud,
ali ne i javni bilježnik, odredio ovrhu (čl. 46. i 48.).9
Onaj posljednje navedeni podatak – oib, nije condicio sine
qua non, jer ga u slučaju predlagateljevog izostavljanja
mora pribaviti ovršno tijelo, u ovom slučaju javni
ovršitelj (stavak 5.). Treba naglasiti da ovrhovoditeljev
prijedlog javnom bilježniku, ex lege, ne sadrži sredstva
i predmet ovrhe. Međutim, u ovršnom nalogu koji izda
javni ovršitelj naznačuju se i sredstva i predmet ovrhe
(i drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe), a to sve
određuje javni ovršitelj, na ovrhovoditeljev prijedlog ili po
službenoj dužnosti, neovisno o sredstvima i predmetu
koje je predložio ovrhovoditelj, ali vodeći računa o zaštiti
ovršenikovog dostojanstva i primjerenosti zahvaćanja (čl.
37. st. 1. i 2.)
Posebno se postavlja pitanje – može li (lege legis)
ovrhovoditelj temeljem javnobilježničkog rješenja o
ovrsi izravno zatražiti ovrhu od Financijske agencije radi
naplate iz ovršenikovih sredstava na računima kod banke
(dosadašnja izvansudska ovrha, čl. 252.g st. 1. OZ/96).
Potvrdan, ali djelomičan i usputan, odgovor na to pitanje
može se naći u odredbi čl. 118. st. 2. OZ/10.
U OZ-u/10 u tom se pogledu bitno razlikuju tri prijedloga:
- prijedlog za provedbu ovrhe, - prijedlog za ovrhu na
temelju ovršne isprave, te - prijedlog za ovrhu na temelju
vjerodostojne isprave (čl. 35. st. 1., 2. i 3.).
Prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave mora
sadržavati zahtjev za određivanje i provedbu ovrhe
ili samo za određivanje ovrhe. U prijedlogu mora biti
naznačena ovršna isprava na temelju koje se traži
ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, osobni identifikacijski broj
Naime, provedba ovrhe na novčanim sredstvima na
računu, općenito, odvija se tako da se ovršnim nalogom
7 Prema OZ-u/96, ovrhovoditelj može u prijedlogu za ovrhu predložiti da se
ovrha odredi na jednom ili više predmeta ovrhe, ali i da se ovrha radi naplate
određene tražbine općenito odredi na imovini ovršenika, bez navođenja sredstva
i predmeta ovrhe (čl. 252.c.. te, u nastavku, čl. 252.g – izvansudska ovrha i čl.
252.h – sudska ovrha).
8 Javnobilježničko rješenje o ovrsi nije, dakako, ovršna isprava.
9 Ni među brojnim javnoovršiteljskim obrascima, koje je propisao ministar, nema
takvoga kojim bi javni ovršitelj davao nalog Financijskoj agenciji ili isplatitelju
stalnih novčanih primanja za provedbu ovrhe na teret novčanih sredstava kod
ovršenikovog dužnika, na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 26
ili rješenjem o ovrsi na novčanim tražbinama po računu
nalaže (bezsubjektna formulacija – „nalaže se“) Agenciji
da banci izda nalog da novčani iznos za koji je ovrha
određena prenese sa svih ovršenikovih računa koji se
vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem
na račun koji je određen u ovršnom nalogu ili rješenju o
ovrsi (čl. 118. st. 1.). Posebno, ako se ovrha provodi na
temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave
koju ovrhovoditelj, uz pismeni zahtjev, dostavi izravno
Agenciji, Agencija će naložiti banci da novčani iznos za
koji je određena ovrha prenese na račun koji naznači
ovrhovoditelj (prema čl. 118. st. 2.).10 Inače, kada se
provodi ovrha na novčanim sredstvima putem javnog
ovršitelja, sredstva se (najprije) prenose na njegov račun
(čl. 37. st. 3. i 120. st. 3. OZ/10).
Usprkos ovome „usputnom ventilu“ koji samo by the
way upućuje na mogućnost ovrhovoditeljevog izravnog
obraćanja Agenciji,11 treba podsjetiti da izvansudska
ovrha prema OZ-u/96 obuhvaća ne samo provedbu na
ovršenikovom računu kod banke, nego i na ovršenikovom
stalnom novčanom primanju, kada se ovrhovoditelj obraća
poslodavcu ili drugom isplatitelju toga primanja (čl. 252.g
st. 2. OZ/96).
Prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima
– ZPONS,12 „nadležno tijelo, odnosno ovrhovoditelj
dostavlja osnovu za plaćanje Agenciji, u izvorniku ili
otpravku, neposrednom dostavom, preporučenom
pošiljkom, preko javnog bilježnika ili opunomoćenika,
odnosno na drugi način uređen posebnim propisom“ –
čl. 5. st. 1. (u vrijeme donošenja ovoga zakona još nije
bio objavljen novi Ovršni zakon, kao ni Zakon o javnim
ovršiteljima).
4. ISPRAVE I PODACI POTREBNI ZA ODREĐENJE I
PROVEDBU OVRHE
4.1. Oblik ovršne i vjerodostojne isprave kao prilog
prijedlogu
Između OZ-a/96 i OZ-a/10 u pogledu zahtijevanog oblika
ovršne odnosno vjerodostojne isprave, kada se oni
prilažu prijedlogu, nema bitne razlike. Razlika je samo u
formulaciji i prilagodbi novom institutu provedbe ovrhe
pred javnim ovršiteljima. To je rezultiralo dodatnom
jasnoćom (čl. 33. st.1. OZ/96 i čl. 34. st. 1. – 3. OZ/10).
Uz prijedlog za provedbu ovrhe i prijedlog za ovrhu na
temelju ovršne isprave ta se isprava podnosi u izvorniku
(ili u otpravku) ili u ovjerovljenom prijepisu (s potvrdom
o ovršnosti, osim ako se prijedlog podnosi sudu koji je o
10 Dežurni zloćko našao je u citiranoj rečenici, stavku 2. članka 118. Zakona, i
dvije jezične greške koje smo gore ispravili, jer otežavaju razumijevanje odredbe.
U rečenici se na trima mjestima rabi riječ „koji“ u različitim oblicima odnosno
padežima. Kod prvog spominjanja – umjesto „koju“ treba stajali „koje“ (tj. rješenje
a ne ispravu), drugo spominjanje je u redu, a kod trećeg spominjanja – umjesto
„kojeg“ treba stajati „koji“ (tj. račun koji ...). Treća greška jest izraz „pisani oblik“
umjesto „pismeni oblik“, ali to je već endemska bolest, što ne znači da na njezine
manifestacije ne treba ukazivati.
11 Tenor ove odredbe (čl. 118. st. 2.) nije izravno ovrhovoditeljevo podnošenje
zahtjeva za provedbu ovrhe Agenciji, nego način provedbe tj. prijenosa na račun
koji naznači ovrhovoditelj (a ne na račun javnog ovršitelja).
12 Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima - ZPONS, NN 91/2010.
tražbini odlučivao u prvom stupnju.13
Uz prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ta
se isprava podnosi u izvorniku ili u ovjerovljenom prijepisu.
Ako uz prijedlog (za provedbu ovrhe, odnosno za ovrhu)
nisu podnesene navedene isprave, javni ovršitelj odnosno
sud prijedlog će odbaciti.
Razlika je u odnosu na dosadašnju zakonsku dikciju ta
što je sada izričito navedeno da se i vjerodostojne isprave
podnose ili u izvorniku ili u ovjerovljenom prijepisu, iako je
to i do sada bilo jasno s obzirom na supsidijarnu primjenu
Zakona o parničnom postupku14 (čl. 19. st. 1. obaju OZ-a).
U novome zakonu dodana je odredba o odbacivanju
prijedloga. To pridonosi jasnoći zakona, jer: 1. odredba
u čl. 35. (obaju OZ-a) o odbacivanju prijedloga u
slučaju nedostatnih „podataka“ ne obuhvaća priloge;
2. uzročnoposljedično vezano uz prvo, nova odredba
potvrđuje i inače jasan zaključak da je „podatak“ uvijek
samo podatak, a da to nisu ni prilozi uz prijedlog, a ni
zakonske obvezatne odredbe o načinu provedbe ovrhe i
pojedinih ovršnih radnji (o tome više infra).
Može se jedino postaviti pitanje, s obzirom na različitost
odredaba čl. 34. st. 3. i čl. 35. st. 5., treba li/smije li javni
ovršitelj/javni bilježnik ili sud, ako prijedlogu nije priložena
kvalitetna isprava odnosno u kvalitetnom obliku – pozvati
predlagatelja da taj nedostatak popravi. Naime, odredba
u vezi s prilozima ne sadrži dodatak o odbacivanju bez
pozivanja predlagatelja na ispravak ili dopunu.
Koliko god su propisi o obliku ovršne odnosno
vjerodostojne isprave bili jasni i jednostavni, u
dosadašnjoj praksi predlagatelji su znali naići na
neprihvaćanje prijedloga za ovrhu kojemu je ovrhovoditelj
bio priložio mjenicu kao vjerodostojnu ispravu, u
ovjerovljenom prijepisu (umjesto izvornika). Nema sumnje
da je mjenica najkarakterističniji vrijednosni papir, te
da je mjenica uz račun najkarakterističnija i najčešća
vjerodostojna isprava koja se koristi u mandatnim
postupcima, parničnome ili ovršnom.15
Imajući na umu dosadašnju i daljnju komplementarnost
Ovršnoga zakona i Zakona o parničnom postupku, tj,
supsidijarnu primjenjivost potonjega u ovršnom postupku,
odgovor na pitanje o obliku priloga uz prijedlog, jučer i
danas, treba potražiti u potonjem zakonu. Naime, iako
je sada još i za vjerodostojnu ispravu precizirano da se
prilaže alternativno, u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu,
potanje odredbe treba ‘posuditi’ iz ZPP-a. Naime, OZ ne
precizira kvalitetu ovjere u posebnim postupcima.
ZPP je, kao i OZ, određujući postupak izdavanja platnog
naloga, propisao da će sud izdati platni nalog, tj. nalog
13 I. Crnić smatra da je i ovakvo, jučerašnje i današnje zakonsko zahtijevanje
prilaganja ovjerovljenog prijepisa ovršnih isprava nepotrebno – „Inzistiranjem i
formaliziranjem na tome da se ovršna isprava uz zahtjev za provedbu ovrhe mora
dostaviti u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu maltretira se vjerovnik i nameću mu
se nepotrebni troškovi (ako mora učiniti ovjereni preslik).“ – Početak djelovanja,
ovlasti i organizacija javnoovršiteljske službe, u Godišnjaku 18 – 2011. Hrvatskog
društva za građanskopravne znanosti i praksu, str. 363.
14
Zakon
o
parničnom
postupku
–
Z P P,
NN
53/91,91/92,112/99,88/01,117/03,88/05,2/07-USRH,84/08,96/08-USRH,123/08
(ispr.),57/11.
15 Prema novom parničnom propisu, u mandatnoj tužbi treba navesti razloge
zahtjeva za izdavanje platnog naloga umjesto podnošenja prijedloga za ovrhu na
temelju vjerodostojne isprave (koji uz platni nalog sadrži odmah i odluku o ovrsi),
pa sud ocjenjuje ne/postojanje pravnog interesa za takav, eventualno neracionalan,
put, i, eventualno, odbacuje tužbu (čl. 446. st. 2. ZPP).
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 27
tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu, kada se dospjelo
novčano potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom
priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu
(čl. 446. st. 1.). Posebna odredba za postupak pred
trgovačkim sudovima to pojednostavnjuje, na način da
priznaje valjanim i prilaganje prijepisa isprave na temelju
koje se izdaje platni nalog čiju je sukladnost s izvornikom
ovjerovilo ovlašteno tijelo pravne osobe, pa ta isprava ne
mora biti priložena ni u izvorniku niti u javno ovjerovljenom
prijepisu (čl. 501. st. 2.). Ove odredbe parničnog
postupka, dakako, mutatis mutandis vrijede i za ovrhu.16
Treba vjerovati da će eksplicitnost nove odredbe čl. 34. st.
2. OZ/10 otkloniti dosadašnje nedoumice.
4.2. Mjesto i značenje potrebnih podataka u
prijedlogu
Analizom zakonskih odredaba o prijedlozima za ovrhu
odnosno njezinu provedbu, obaju zakona, uočili smo
bitne razlike u novom uređenju u pogledu podataka
koji se moraju podastrijeti ovršnome tijelu. Pri tome
uglavnom mislimo na podatke koji se moraju dati javnom
ovršitelju. Prijedlog za provedbu ovrhe, koji se daje
javnom ovršitelju, čak ne mora biti ni pismen. Eventualan
usmeni zahtjev javni ovršitelj će pretočiti u obrazac. OZ/10
obvezao je ministra pravosuđa da donese potrebne akte
(podzakonske propise), a među njima i pravilnik o obliku
i sadržaju javnobilježničkih obrazaca (čl. 337. st. 1. toč.
1.). Pravilnik o javnoovršiteljskim ispravama i obrascima za
provedbu ovrhe pred javnim ovršiteljem17 sadrži u svom
prilogu četrdesetišest (46) različitih obrazaca, a prvi je
‘prijedlog za provedbu ovrhe’ prema odredbi čl. 35. st. 1.
Zakona, prijedlog se evidentira i ovršni nalog donosi pod
oznakom OVRO-....(uz naznaku broja, godine i podbroja).
Uz zakonom određene potrepštine u pogledu podataka
(v. supra), obrazac sadrži i prostor za moguće ‘napomene
i prijedloge ovrhovoditelja’, te za navođenje onoga što je
podnositelj prijedloga predao javnom ovršitelju (ovršna
isprava, punomoć, novac i dr.). Na kraju se nalazi mjesto
za ovrhovoditeljev potpis (i pečat). Na taj način i usmeni
prijedlog, dakako, nastavlja život kao podnesak.
Ipak, i uz ovako temeljitu, koncepcijski pojednostavnjenu
provedbu ovrhe, zadržana je odredba koja nalaže sudu
kao ovršnom tijelu – odbaciti prijedlog koji ne sadrži
sve podatke („iz stavka 2. i 3. ovoga članka“). Dakle,
odbacivanje nepotpunog prijedloga dolazi u obzir samo
kod sudske i javnobilježničke ovrhe, jer je prijedlog
javnome ovršitelju definiran u stavku 1. odnosnoga članka.
Što se tiče prijedloga koji se podnosi javnom bilježniku,
temeljem vjerodostojne isprave, ne bi smjelo biti
problema, jer su tu taksativno propisani elementi, slično
onima kod javnobilježničke provedbe ovrhe, s razlikom,
mutatis mutandis, da ovaj prijedlog sadrži i zahtjev
za izdavanje ovršnog platnog naloga, uz zahtjev za
određivanje ovrhe, a umjesto ovršne isprave, naznačuje
se vjerodostojna isprava.
Predlaganje određenja ovrhe javnom bilježniku možda
je, usprkos prividno velikoj teorijskoj razlici (bilježnik
određuje ovrhu a ovršitelj samo provedbu) moglo biti
pojednostavnjeno na jednak način kao i predlaganje
provedbe ovrhe javnom ovršitelju. Dva zahtjeva koja
konstituiraju prijedlog – onaj za izdavanje platnog naloga
i drugi za određenje ovrhe, standardni su, a u novom
zakonu još i jednostavniji, jer je isključeno navođenje
sredstva i predmeta ovrhe.18
Zbog navedenoga, a kad je riječ o obvezatnim
podacima, tj. o onima koje prijedlog mora sadržavati
da bi bio prihvaćen, a ne odbačen i to bez pozivanja
na dopunu ili popravak, teorijski ali i praktično može
biti najproblematičniji slučaj kada se prijedlog za ovrhu
(na temelju ovršne isprave) podnosi sudu, a ne javnom
bilježniku, bez obzira na to traži li se samo određenje
ovrhe ili i njezina provedba. Naime, jedino odredba koja
se odnosi na takvu ovrhu, takav prijedlog, sadrži fluidnu
formulaciju, zahtijevajući i – „druge propisane podatke
potrebne za provedbu ovrhe“ (čl. 35. st. 2. OZ/10).
4.3. Dva ilustrativna slučaja
U posebnoj situaciji, kod provedbe ovrhe radi naplate
novčane tražbine na pokretninama, novi je zakon
konkretniji i jednostavniji od dosadašnjega u pogledu
formalnih zahtjeva. Prema OZ-u/96 i OZ-u10, ovrha na
pokretninama provodi se njihovom zapljenom, procjenom,
oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje,
prodajom i namirenjem ovrhovoditelja (čl. 129. st. 1.
OZ/96, te čl. 178. st. 1. OZ/10). U nastavku, u drugome
stavku (obaju članaka obaju zakona), propisana je
ovrhovoditeljeva dužnost da u prijedlogu navede osobu
čuvara oduzetih pokretnina. Pa i taj eventualan nedostatak
u prijedlogu, prema novom zakonu i kada ovrhu provodi
javni ovršitelj, kompenzira zakonska presumpcija o
povjeravanju pokretnina javnom ovršitelju. No, za razliku
od OZ-a/96, koji je u stavku 4. nalagao sudu odbacivanje
prijedloga za ovrhu ako nije bila predložena neka
radnja prema odredbama stavaka 1. i 2., „ne pozivajući
ovrhovoditelja da ga ispravi ili dopuni“, OZ/10 izostavio je
ovaj prijeteći dodatak.
U praktičnoj primjeni stroge zakonske odredbe čl.
129. st. 4. OZ-a/96 sudovi su nerijetko znali i pretjerati
u strogosti, rekli bismo nefunkcionalnom formalizmu,
pa su znali odbacivati prijedloge za ovrhu u kojima je
bilo predloženo namirenje ovrhovoditelja „zapljenom
pokretnina, njihovom predajom na čuvanje ovrhovoditelju i
prodajom“, ali, naprimjer, bez navođenja radnje koju zakon
obvezatno vezuje uz takvu ovrhu – procjene nekretnine
(prije prodaje). Čini nam se da je prijedlog i bez toga
dostatno određen, a sud ionako u rješenju može ponoviti
sve zakonske faze, koje su ionako obvezatne ex lege.
Predlažući prodaju, ovrhovoditelj je implicitno predložio i
prethodnu procjenu pokretnina.19
Recentan ilustrativan slučaj (samo jedan?), izravno vezan
uz odredbu o odbacivanju prijedloga zbog nedostatnih
podataka, iz članka 35. OZ-a, vezan je uz ovrhu na
16 Više o tome u: M.A.Giunio - Mjenica kao vjerodostojna isprava - Javni
bilježnik br. 32/2010. str. 16. – 20.
18 OZ/96 ovrhovoditelju daje više mogućnosti: - tražiti određenje ovrhe na
jednom predmetu, - na više predmeta, - ili pak općenito na imovini ovršenika
(čl. 252.c)
17 Pravilnik o javnoovršiteljskim ispravama i obrascima za provedbu ovrhe pred
javnim ovršiteljem – NN 82/11.
19 O tome više, M. A. Giunio: Detronizacija formalizma u novim propisima o ovrsi,
u Hrvatska pravna revija, broj 5/11, str. 61.- 65.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 28
ovršenikovoj plaći. Zaštitna odredba koja se već
primjenjuje (u režimu OZ-a/96), ona iz čl. 92. OZ-a/10,
izuzima od ovrhe 2/3 prosječne neto plaće u RH, odnosno
2/3 ovršenikove plaće ako je ona manja od prosječne.
Uz to, ako se ovrhom naplaćuje privilegirana tražbina
(po osnovi zakonskog uzdržavanja i slično), umjesto 2/3
zaštićena je samo ½ plaće (prosječne ili ovršenikove), a
ako se radi o tražbini za alimentaciju za dijete – samo ¼
prosječne plaće. Dugačku i složenu zakonsku formulaciju
ovdje smo maksimalno skratili, radi preglednosti. U
konkretnom slučaju,20 radilo se o ‘običnoj’ ovrsi na plaći, a
ovrhovoditelj je u prijedlogu, zatraživši pljenidbu i prijenos,
prepisao i dio zakonskih odredaba o zaštiti ovršenika, na
način da je izostavio onu o situaciji kada ovršenik prima
plaću manju od prosječne u RH. Sud je najprije odbacio
prijedlog s obrazloženjem da je suvišno naveden slučaj
naplate privilegiranih tražbina, pa makar je bio naveden
samo uvjetno, jer da predmetna tražbina „ne potječe iz
nekog od takvih sporova“. U tom, prvom rješenju, nije
bilo prigovoreno ovrhovoditelju što nije u prijedlog unio i
slučaj mogućeg ovršenikovog primanja plaće manje od
prosječne. Nakon što je ovrhovoditelj iz prijedloga izbacio
varijantu privilegirane tražbine, te zatražio pljenidbu
1/3 plaće, uz izuzeće 2/3 prosječne plaće u RH, sud je
ponovno odbacio prijedlog, ovaj put s obrazloženjem
da provedba ovrhe na taj način „nije predviđena u OZ-u
‘10“, jer da Zakon predviđa dvije moguće situacije (2/3
prosječne plaće u RH, odnosno 2/3 konkretne ovršenikove
plaće).
Opis slučaja maksimalno smo pojednostavnili, navevši
bitno. Nepotrebnost inzistiranja na unošenju u prijedlog
svih zaštitnih odredaba naglašava i provedbeni propis
(zakon) o ovrsi na novčanim sredstvima. Prema odredbi
članka 4. st. 2. ZPONS-a - ovrha se ne provodi na
novčanim sredstvima, odnosno računima izuzetima od
ovrhe zakonom. To se ograničenje mora poštivati bez
obzira na sadržaj prijedloga i rješenja o provedbi ovrhe.
Isto vrijedi i za isplatitelje stalnih primanja, temeljem
Ovršnog zakona (koji vrijedi i za banke, a citirana odredba
ZPONS-a samo je blanketna i „podsjećajuća“).
U kontekstu ovoga slučaja želimo izraziti mišljenje o
nepotrebnosti prenošenja u prijedlog, pa čak i u rješenje,
svih zakonskih detalja kojih se tijelo ili osoba koja provodi
ovrhu mora pridržavati, bez obzira na to jesu li ti detalji
ili „detalji“ uneseni u rješenje o ovrsi. Ako je u rješenju
predloženo nešto što je nepotrebno, što je višak, to sud
(ovršno tijelo) jednostavno ne mora prihvatiti, ako je
potrebno, može u tome dijelu prijedlog odbiti. Nadalje,
sve varijante i zakonska objašnjenja u vezi s izuzimanjem
od ovrhe ne moraju biti navedeni u rješenju, a još manje u
prijedlogu.,
Prenošenje zakonskih odredaba, tj. pravila o provedbi
ovrhe, nisu „podaci“ koje sudu mora podnijeti
ovrhovoditelj kao predlagatelj.
20 Rješenja Općinskog suda u Sesvetama, broj Ovr-233/11-2 od 19.9.2011. i
od 4.10.2011.
5. ZAKLJUČNO
Rješenje o ovrsi može se izdavati dvojako - i (samo)
otiskivanjem štambilja na prijedlogu (čl. 37. st.3. OZ/96,
čl. 38. st. 5. OZ/10), ali može se i izraditi kao sudski
akt (ab initio), a to ovisi baš o potrebi konkretnog
slučaja. Kada bi prijedlog uvijek zadovoljavao sve
zahtjeve ovršnog tijela (suda) za izradu rješenja, zakon
ne bi predviđao varijantne načine njegova izdavanja
(otiskivanjem štambilja ili izradom rješenja). Idući do kraja
s maksimalističkim zahtjevima, moglo bi se, u prethodno
potonjem navedenom primjeru, inzistirati i na tome da se u
prijedlog (nastavno i u rješenje) unose i daljnje zakonske
odredbe koje preciziraju pojam „prosječne neto plaće u
smislu stavka 1. ovoga članka ...“ (iz čl. 92. st. 3. OZ/10), i
tako dalje.
Dosljedno navedenom, trebalo bi, per nefas, i onda kad
se radi o bilo kojoj drugoj situaciji ovrhe na nekim drugim
predmetima ovrhe, u prijedlogu (i rješenju) navoditi
sve zakonske kautele koje štite ovršenika. Smatramo to
nepotrebnim, a svakako ne nužnim u prijedlogu za ovrhu.
Za svrhe koje se žele postići unošenjem zakonskih
ograničenja u rješenje o ovrsi (a prethodno moguće i u
prijedlog), može biti korisna sugestija koju nudi jedan od
preporučenih obrazaca uz Pravilnik o javnoovršiteljskim
ispravama i obrascima za provedbu ovrhe pred javnim
ovršiteljem, onaj za ovršni nalog koji javni ovršitelj izdaje
temeljem odredbe čl. 47. st. 4. OZ/10, tj. kad odluči da
se „ovrha provodi na ovršenikovoj imovini koja može
biti predmet ovrhe, bez navođenja sredstva i predmeta
ovrhe“. Uz obrazac broj 10 javni ovršitelj određuje
provedbu ovrhe na ovršenikovoj imovini, uz napomenu „osim stvari i prava iz članka 3. stavka 1. i 2., članka 88.,
članka 89. stavka 1., članka 91., članka 92., članka 93.
i članka 94. Ovršnog zakona.“ Klauzula samo podsjeća,
upozorava, vrlo sumarno i jedino navođenjem brojki, jer
ograničenja vrijede i bez rješenja, bez njihova prenošenja
u (ovdje) ovršni nalog.
Takvu (sličnu) klauzulu može (mogao je) sadržavati i
štambilj kojim sud određuje provedbu ovrhe, a, dakako,
može se i standardno unositi u rješenja koja izrađuje sud.
Ipak, donositelj Pravilnika smatrao je potrebnim na ovaj
način limitirati predmet(e) ovrhe samo onda kada se
ovrha provodi na ovršenikovoj imovini bez navođenja
sredstva i predmeta ovrhe, podsjećajući time na zakonska
ograničenja glede te imovine. Za razliku od tog obrasca,
u onome koji se izdaje radi provedbe ovrhe radi naplate
novčane tražbine na određenom predmetu (obrazac
broj 12), dakle na obrascu kojim se određuje provedba
i na ovršenikovoj novčanoj tražbini, uključujući i tražbinu
na plaći - takvih ograda nema. Ako se zakonska
ograničenja ne prenose u javnoovršiteljskom
ovršnom nalogu – nema nikakvog razloga ni da se ona
(obvezatno) unose u sudsko rješenje kada se provodi
(i određuje) takva ovrha. Radi se funkcionalno o dvama
jednakim aktima.
Propisi se moraju tumačiti i primjenjivati prvenstveno
prema cilju, svrsi radi koje postoje. Rigorozne odluke koje
otežavaju ovrhu pozivajući se na to da je ovršni postupak
formalan, ili strogo formalan, često ne vode računa o
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 29
pravom smislu formalnosti koje doista postoje u ovrsi. Radi
se o tome da ovršno tijelo mora imati „čistu situaciju“ jer
ono ne sudi, već provodi, ostvaruje neku odluku.
U navedenim primjerima, slučajevima iz prakse, zakonski
zahtjev unošenja „podataka“ proširen je na potrebu
unošenja u prijedlog zakonskih odredaba o načinu
provođenja ovrhe. To, već smo konstatirali, nisu podaci i
nedostatak tih pravila u prijedlogu ne bi smio biti razlogom
njegova odbacivanja, a pogotovo ne pozivom na odredbu
o nedostatnom navođenju podataka.
Kada formalizam postane sam sebi svrhom i
opravdanjem, guši prava koja je trebalo zaštititi, i ne samo
da usporava i poskupljuje ostvarivanje pravne zaštite,
već onemogućava sudsku zaštitu, legalizira neplaćanje ili
drugo neispunjavanje obveza.
Novi ovršni sustav, bez obzira na postojeće prednosti
i/ili nedostatke, prilika je da svi sudionici u ovršnim
postupcima, a posebno oni u ovršnim tijelima, izvučemo
pouke, kako na dobrim tako i na onim manje dobrim
zakonskim rješenjima. Prilika je, naime, da shvatimo
da smo do sada ne samo normativno, nego često i
provedbeno pretjerivali sa zahtjevima koji ne vode cilju,
a forsirano su bili utemeljivani na propisu. Bez obzira na
trenutno tinjajuće dvojbe oko zakonske javnoovršiteljske
inovacije, razmatrana pitanja ostaju aktualna.
Kritičan pristup dobar je ako je konstruktivan, ako samo
ne ruši, ne destruira. Autor je (i) ovdje nastojao biti
konstruktivan.
Ljudi smo, pa, kako je napisao britanski satiričar, jedini
među bićima imamo privilegij smijeha, taj vanjski izraz
zadovoljstva i radovanja, a jedini imamo i državno
zakonodavstvo kakvo god ono bilo. Po prirodi stvari,
ovršenik ne bi trebao biti u prilici previše se smijati i
radovati, ali bi jednostavnu radost uspjeha, bez zluradosti,
trebalo omogućiti vjerovnicima u ostvarivanju njihovih
nespornih, valjano utvrđenih prava, u ovrsi.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 30
Renata Košir Skračić,
sudac Općinskoga građanskog suda u Zagrebu
Supsidijarna primjena odredaba
Zakona o parničnom postupku
u postupanju javnih bilježnika kao sudskih
povjerenika u ostavinskom postupku
1. UVOD
Potreba za pisanjem ovog rada nastala je kao posljedica
višegodišnje suradnje s javnim bilježnicima na području
Grada Zagreba, koji kao sudski povjerenici vode
ostavinske postupke1.
Ostavinski postupak je izvanparnični postupak koji je
reguliran Zakonom o nasljeđivanju (Narodne novine,
br. 52/71, 47/78, 56/00) i (Narodne novine, br. 48/03,
163/03, 35/05, u daljnjem tekstu ZN) – s ovlastima
javnim bilježnicima kao povjerenicima suda za vođenje
ostavinskog postupka.
Zakon o nasljeđivanju kao lex specialis uvodi vlastita
procesno-pravna uređenja (redoslijed vođenja postupka,
nasljedno-pravne institute i dr.) s obzirom da Republika
Hrvatska još uvijek nema svoj Zakon o izvanparničnom
postupku, za razliku od drugih bivših republika bivše
SFRJ, pa je tako za ostale izvanparnične postupke
(razvrgnuće suvlasništva, uređenje međe, uspostava
nužnog prolaza i dr.) u primjeni Zakon o vanparničnom
postupku iz 1934. godine koji se primjenjuje kao pravno
pravilo temeljem Zakona o preuzimanju pravnih propisa
donesenih prije 6. travnja 1941.
Ostavinski postupak je izvanparnični postupak (iuristictio
non contentiosa). U ostavinskom postupku postupa se
o nespornom po pravilima izvanparničnog postupka,
a u slučaju spora se postupa po pravilima parničnog
postupka. Ako odredbe ZN-a izričito ne propisuju,
u ostavinskom postupku se na odgovarajući način
primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku
(Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH,
123/08 - ispr. i 57/11, u daljnjem tekstu: ZPP), kako to
regulira čl. 173. Zakona o nasljeđivanju (NN 52/71, 47/78,
56/00) i čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne
novine, br. 48/03, 163/03, 35/05).
1 Predavanje održano u Javnobilježničkoj komori, 29. veljače 2012.
Ozbiljnije reforme je ZPP pretrpio izmjenama i dopunama
2003.godine (Narodne novine, br. 117/03) te izmjenama i
dopunama 2008. godine (Narodne novine, br. 84/08).
Ciljevi koji su se željeli postići izmjenama i dopunama
ZPP-a 2003. i 2008. godine2:
o uvođenje monokratskog suđenja u prvostupanjskom
postupku, odnosno uvođenje monokratskog suđenja
i u postupku povodom pravnih lijekova kad je to
moguće;
o radikalno uvođenje raspravnog načela;
o ograničavanje iznošenja novota;
o uvođenje efikasnih instrumenata za suzbijanje
zlouporabe procesnih ovlasti;
o ograničavanje da se iz kompetencijskih razloga
postupak odugovlači, odnosno odluke sankcioniraju;
o napuštanje instituta državno odvjetničke intervencije i
zahtjeva za zaštitu zakonitosti;
o redefiniranje instituta punomoćnika;
o reforma sustava dostave;
o uvođenje novih vrsta tužbi;
o osiguranje ostvarivanja ustavne pozicije Vrhovnog
suda Republike Hrvatske;
o opća funkcionalizacija procedure (učinkovitost i
koncentracija postupanja);
o uvođenje instituta mirenja kao alternativnog načina
rješavanja sporova.
2 Novine u parničnom postupku - Zbornik, Inženjerski biro d.d., Zagreb,
prosinac 2003., str. 5.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 31
2. PRIMJENA INSTITUTA ZAKONA O PARNIČNOM
POSTUPKU U OSTAVINSKOM POSTUPKU
(čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju)
koristeći se pritom stajalištima i praksom Europskog suda
za ljudska prava, treba uzeti u obzir sljedeće okolnosti:
-
ukupno trajanje postupka,
2.1. Načela ekonomičnosti, postupanja u razumnim
rokovima i zabrane zloupotrebe prava
-
složenost postupka, kako u postupovnom smislu tako
i s obzirom na meritum spora,
-
ponašanje samog podnositelja zahtjeva koje je moglo
pridonijeti produženju postupka,
-
važnost predmeta za podnositelja zahtjeva,
-
posebne okolnosti koje mogu opravdati produženje
postupka (objektivne i subjektivne).
Novelom Zakona o parničnom postupku (Narodne novine,
br. 117/03) po prvi put se izričito propisuje obveza suda
da parnični postupak provede u razumnom roku. Ta
obveza proizlazi iz odredbe čl. 6. toč. 1. Konvencije za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda3. Takva obveza
za sudove proizlazi i iz odredbe čl. 29. st. 1. Ustava
Republike Hrvatske prema kojoj svatko ima pravo da
zakonom ustanovljeni i nepristrani sud pravično i u
razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili
o sumnji ili optužbi zbog kažnjiva djela.
Člankom 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a
(Narodne novine, br. 117/03 od 14. srpnja 2003.) bitno je
izmijenjen čl. 10. ZPP-a. Navedeni članak sadrži nekoliko
važnih načela parničnog postupka, a to su: načelo
ekonomičnosti, načelo postupanja u razumnom roku i
načelo zabrane zloupotrebe prava.
2.1.1. Načelo ekonomičnosti
Načelo ekonomičnosti je detaljno razrađeno u čl.
10. ZPP-a: “Sud je dužan postupak provesti bez
odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova
te onemogućiti svaku zloupotrebu prava u postupku.”
Kod ostavinskog postupka kao supsidijarno procesno
pravilo također se može primijeniti u postupanju javnih
bilježnika. Na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu je
evidentirano 300 neriješenih ostavinskih predmeta koji su
povjereni javnim bilježnicima u razdoblju do 2008. godine.
S obzirom na podatak kojim raspolaže Ured za suradnju
s Europskim sudom za ljudska prava pri Vladi Republike
Hrvatske da je država s osnova utvrđenih povreda prava
iz čl. 6. toč. 1. Europske konvencije isplatila podnositeljima
zahtjeva dvadeset milijuna eura, to je stoga za razmisliti
o najefikasnijem načinu koncentriranja u raspravljanju
i egzaktnoj primjeni svih instituta nacionalnog prava,
a potom razmatranju standarda europskog prava kod
primjene nacionalnih propisa.
2.1.2. Načelo postupanja u razumnom roku - čl. 10.
ZPP-a
2.1.2.1.Tumačenje pravnog standarda - razumni rok
Po prirodi stvari bi se navedeni rok trebao računati od
trenutka kada je sud zaprimio zahtjev za pokretanje
određenoga građanskoga ili kaznenog postupka. Je li i
kada taj rok prekoračen, odnosno kada nastaju činjenice
koje nezadovoljnoj stranci omogućuju da se obrati i
drugim tijelima (primjerice Ustavnom sudu u Republici
Hrvatskoj, a sada je nadležnost županijskih sudova) da
zahtijeva da intervenira i zahtijeva od suda da obavi svoj
dio posla.
Je li u konkretnom slučaju povrijeđen pravni standard
razumni rok, tj. ustavno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava,
3 Pročišćeni tekst Konvencije je objavljen u NN - Međunarodni ugovori, br. 6/99
i 9/99.
2.1.3. Načelo zabrane zloupotrebe prava
Zloupotreba prava je korištenje pravnih ovlasti s ciljem da
se drugom nanese šteta; ili s ciljem koji je suprotan dobrim
običajima (contra bonus mores), savjesnosti i poštenja u
prometu.
ZPP u čl. 10. st. 1. obvezuje sud da onemogući svaku
zloupotrebu prava u postupku, a do novele iz 2003.
godine ova odredba ZPP-a je bila uglavnom deklaratorne
prirode. Izmjena odredbe čl. 10. ZPP-a daje sudu
mogućnost da novčanom kaznom od 500 do 10.000 kuna
kazni fizičku osobu, odnosno od 2500 do 50.000 kuna
kazni pravnu osobu koja teže zlouporabi prava koja joj
pripadaju u postupku, ako tim zakonom nije drugačije
određeno. Novčana kazna se može izreći i stranci i
umješaču, ali i njihovu zastupniku, ako je on odgovoran za
zloupotrebu prava.
Kodeks odvjetničke etike - uskrata zastupanja ako je ono
što stranka traži obijesno ili suprotno zakonu, tako da se s
velikom vjerojatnošću može predvidjeti neuspjeh.
Instituti ZPP-a koji smanjuju mogućnost zlouporaba:
obveza naknade parničnih troškova po načelu
odgovornosti za krivnju, odnosno za slučaj (čl. 156. ZPP-a,
u ostavinskom postupku čl. 191. ZN-a), zloupotreba
instituta svrhovite delegacije, instituta izuzeća suca ili
javnog bilježnika, zloupotreba odredaba o dostavi (česti
slučaj u ostavinskom postupku, pogotovo radi odredbe
čl. 219 st. 3. ZN-a i posljedica uredne dostave poziva
nasljedniku).
2.2. Pravila o nadležnosti
Pravila o nadležnosti su sadržana u Zakonu o parničnom
postupku i mogu se svrstati u tri kategorije:
•
materijalna pravila o nadležnosti kojima se utvrđuju
kriteriji za određivanje međunarodne, stvarne, mjesne
i funkcionalne nadležnosti;
•
kompetencijska pravila o nadležnosti - pravila
koja uređuju nadležnost sudova koji odlučuju o
nadležnosti;
•
pravila o proceduri prema kojoj se rješavaju pitanja o
nadležnosti.
Pojam i vrste nadležnosti:
•
nadležnost u objektivnom smislu se definira kao
djelokrug poslova određenog suda, a u subjektivnom
smislu je pravo i dužnost određenog suda da postupa
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 32
u određenoj pravnoj stvari ili da poduzme samo
određenu radnju;
Pojam stranke (fizičke i pravne osobe) reguliran je čl. 77.
ZPP-a.
•
stvarna nadležnost za provođenje ostavinskog
postupka je regulirana čl. 176. ZN-a;
Stranačka i parnična sposobnost regulirana je čl. 79. - 83.
ZPP-a.
•
mjesna nadležnost u ostavinskom postupku je
određena čl. 177. ZN-a, a zabrana sporazuma o
nadležnosti je predviđena čl. 178. ZN-a.
Sud po službenoj dužnosti tijekom cijelog postupka pazi
može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka
u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično
nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li
zakonski zastupnik posebne ovlasti kad je ono potrebno čl. 82. ZPP-a (posebni skrbnik- Obiteljski zakon, odobrenje
skrbniku za davanje nasljedničke izjave, sklapanje
nasljedničkog sporazuma i sudske nagodbe, specijalni
punomoćnik - ovlasti izričito navedene u javno ovjerenoj
izjavi).
Ispitivanje nadležnosti predstavlja prethodnu radnju koju
je javni bilježnik dužan poduzeti prije zakazivanja ročišta
za ostavinsku raspravu - čl. 211. ZN-a, pa ako ustanovi
da se radi o mjesnoj nadležnosti drugog suda, donosi
rješenje o mjesnoj nenadležnosti i spis po pravomoćnosti
rješenja vraća sudu radi upućivanja nadležnom sudu.
Oglašavanje nenadležnosti i obustava postupka, ako javni
bilježnik utvrdi da je za postupanje nadležno inozemno
tijelo, kako to propisuje odredba čl. 211. st. 2. ZN-a.
Pravila za određivanje nadležnosti, kada je u konkurenciji
nekoliko inozemnih tijela za vođenje ostavinskog
postupka, regulirana su Zakonom o rješavanju sukoba
zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima
(Narodne novine, br. 51/91, u daljnjem tekstu – ZRSZ-a),
za ostavinski postupak - isključiva međunarodna
nadležnost suda Republike Hrvatske ili drugog tijela
Republike Hrvatske koja je propisana čl. 71.-73. ZRSZ-a.
2.3. Sastav suda, izuzeće
Sastav suda - ostavinski postupak u prvom stupnju se
provodi pred općinskim sudom odnosno pred javnim
bilježnikom kao povjerenikom suda. U općinskom sudu
ostavinski postupak provodi sudac pojedinac ili sudski
savjetnik - čl. 176. ZN-a. Ovlasti javnog bilježnika kao
povjerenika u ostavinskom postupku su propisana čl. 176.
st. 4 ZN-a, čl. 241., 242., 243. i 244. ZN-a.
Izuzeće - pravila o izuzeću sudaca, sudskih savjetnika,
zapisničara i sudskih vještaka regulirana su Zakonom o
parničnom postupku.
Pravila o izuzeću javnih bilježnika su regulirana čl.
36. Zakonom o javnim bilježnicima (Narodne novine,
br. 78/93., 29/94. i 162/98.), a o razlozima za izuzeće
javnog bilježnika kao povjerenika u ostavinskom
postupku odlučuje predsjednik suda koji ga je postavio
za povjerenika - čl. 246. st 2. ZN-a - kod odlučivanja o
razlozima za izuzeće primjenjuju se odredbe 71. - 76.
ZPP-a.
Članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda određuje da svatko ima pravo na pravično i
javno suđenje u razumnom roku od strane neovisnoga
i nepristranog suda, ustanovljenog na temelju zakona Odbor ministara Vijeća Europe donio je Preporuku No.
R(94) 12 “O neovisnosti, učinkovitosti i ulozi sudaca”,
koja među ostalim načelima sadrži i “I. Opća načela
neovisnosti sudaca” te “V. Odgovornosti sudaca”.
2.4. Stranke, punomoćnici i zastupnici
Stranke u ostavinskom postupku - strankom se u smislu
ZN-a smatraju nasljednici i zapisovnici kao i druge osobe
koje ostvaruju neko pravo iz ostavine.
Privremeni zastupnik - čl. 84. - 86. ZPP-a - mogućnost
postavljanja privremenog zastupnika i pravnoj osobi troškovi objave oglasa u Narodnim novinama - ne idu
na teret proračunskih sredstava (450 kn), niti na teret
javnog bilježnika, već ih podmiruju poznati nasljednici
u ostavinskom postupku ili zainteresirane osobe na čiji
prijedlog je pokrenut ostavinski postupak ili postupak
radi raspravljanja naknadno pronađene imovine, također
općina ili grad kada se radi o ošasnoj ostavini (čl. 20. ZNa).
Punomoćnici - u ostavinskom postupku stranke mogu
poduzimati radnje osobno ili putem punomoćnika, no sud
može pozvati stranku koja ima punomoćnika da se osobno
izjasni o činjenicama koje se treba utvrditi u ostavinskom
postupku - čl. 89. ZPP-a.
Stranku kao punomoćnik može zastupati samo odvjetnik,
ako zakonom nije drugačije određeno. Stranku može
zastupati kao punomoćnik osoba koja je s njome u
radnom odnosu, ako je potpuno poslovno sposobna.
Stranku kao punomoćnik može zastupati srodnik po krvi
u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug - ako je potpuno
poslovno sposoban i ako se ne bavi nadripisarstvom - čl.
89.a ZPP-a.
Ako se kao punomoćnik pojavi osoba koja ne može biti
punomoćnikom prema odredbi čl. 89.a ZPP-a, sud će
takvoj osobi uskratiti daljnje zastupanje i o tome izvijestiti
stranku, a žalba protiv rješenja o uskrati zastupanja ne
zadržava provedbu rješenja - čl. 90. ZPP-a.
Opseg ovlasti odvjetnika po punomoći i odvjetničkog
vježbenika je predviđen u odredbama čl. 95. i 96. ZPP-a.
Dužnost punomoćnika je da podnese punomoć pri prvoj
radnji u ostavinskom postupku što je navedeno u čl. 98. st.
1. ZPP., dopuštanje punomoćniku privremenog obavljanja
radnji za stranku bez punomoći uz istodobnu naredbu da
se uredna punomoć dostavi u kraćem roku uz upozorenje
iz čl. 98. ZPP glede mogućnosti ukidanja radnji poduzetih
bez punomoći i naknadnog odobrenja stranke.
Opoziv i otkaz punomoći potrebno je zapisnički
konstatirati, ako se čini na ročištu. Opoziv punomoći čini
stranka, a otkaz čini odvjetnik koji je dužan zastupati
stranku trideset dana nakon otkaza punomoći, kako je
regulirano čl. 99. ZPP-a.
Smrt stranke, odnosno prestanak pravne osobe glede
prestanka punomoći kao instituti su regulirani odredbom
čl. 101. ZPP-a.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 33
2.5. Jezik u postupku, podnesci
Hrvatski jezik i latinično pismo kao službeni jezik i pismo u
postupku su propisani čl. 104. ZPP-a.
Pravo stranaka i drugih sudionika u postupku da pri
sudjelovanju na ročištima i poduzimanju drugih procesnih
radnji pred sudom upotrebljavaju svoj jezik, uz prevođenje
ovlaštenih sudskih tumača. Troškovi prevođenja padaju na
teret stranke ili sudionika kojega se tiču - čl. 102. ZPP-a.
Upotreba jezika i pisma nacionalnih manjina uređena
je posebnim zakonom, a troškovi prevođenja na jezik
nacionalne manjine padaju na teret sredstava suda - čl.
105. ZPP-a.
Podnesci - način podnošenja, sadržaj, broj primjeraka,
podnošenje izvornika ili preslike, prijepisa regulira
odredba čl. 106.- čl. 108. ZPP-a.
Postupak s nerazumljivim ili nepotpunim podneskom je
uređen odredbom čl. 109. st. 1.- 6. ZPP-a.
Vrijeđanje suda, stranke ili drugog sudionika u postupku izricanje novčane kazne - fizičkoj (500-5000 kn) i pravnoj
osobi (2000-20.000 kn) - čl. 110. ZPP-a.
2.6. Rokovi, ročišta i zapisnici - čl. 111.-128. ZPP-a
Rokovi - određuje ih sud - javni bilježnik s obzirom na
okolnosti slučaja (sudski rokovi), mogućnost produljenja roka
na prijedlog zainteresirane osobe, ako za to postoje opravdani
razlozi - čl. 111. ZPP-a. Zakonski (prekluzivni) rokovi su točno
određeni i ne postoji mogućnost njihova produljenja.
Računanje rokova - na dane, mjesece i godine - čl. 112.
ZPP-a - slučaj kod dostave rješenja o nasljeđivanju i dr.
rješenja protiv kojih stranke imaju pravo prigovora i čl.
113. ZPP-a - na dostavu podneska javnom bilježniku na
odgovarajući se način primjenjuju pravila o dostavi sudu.
Javni bilježnik jednako kao sud mora organizirati svoj rad
tako da stranke u zakonskim rokovima mogu podnositi
pravne lijekove protiv njegovih odluka. U slučaju kada
stranka preporučenom pošiljkom pravodobno podnese
prigovor protiv javnobilježničkog rješenja o nasljeđivanju,
ali se navedena pošiljka ne može uručiti javnom bilježniku
zbog njegova izbivanja iz mjesta sjedišta ureda, radi se
o propustu javnog bilježnika, a ne o propustu stranke
pa stoga stranka zbog nemogućnosti podnošenja
pravodobnog prigovora ne može snositi štetne posljedice.
Zato ni ponovno podnesen prigovor sud ne smije odbaciti
kao nepravodoban.
Ročište - kao institut regulirano je čl. 114.-122.a ZPP-a zakazivanje ročišta, opća pravila postupanja čl. 180. ZN-a,
poduzimanje radnji na ročištu, načelo usmenosti - čl. 182.
ZN-a.
Zapisnici i bilješke - instituti su predviđeni čl. 183. ZN-a.
U ostavinskom postupku javni bilježnik sačinjava zapisnik
o svim poduzetim radnjama - ročištima i očevidima. U
zapisniku se konstatiraju prisutne stranke, punomoćnici,
zakonski zastupnici, posebni skrbnici, skrbnici i dr.,
uzimaju se njihovi osobni podaci, uzimaju se podaci za
rodoslovlje, čitaju se i proglašavaju oporuke, saslušavaju
svjedoci usmene oporuke, utvrđuju raspolaganja
ostavitelja za života (ugovori o dosmrtnom/doživotnom
uzdržavanju, ugovori o darovanju i dr.), utvrđuje se opseg
ostavine - nekretnine, pokretnine, prava, dugovi ostavine,
izjave vjerovnika ostavine, konstatiraju se upozorenja
koja javni bilježnik daje strankama glede nasljednih
prava te se uzimaju nasljedničke izjave svih stranaka.
Zapisnički javni bilježnik odlučuje o procesnim institutima
- zastupanje odvjetnika bez punomoći, uskrata zastupanja
punomoćniku koji ne smije zastupati (čl. 89.a ZPP-a),
određivanje vještačenja, saslušanje vještaka na prigovore
stranaka na nalaz i mišljenje i druga procesna rješenja.
Bilješke (čl. 183. ZN-a) - su institut koji javni bilježnik
primjenjuje kada stranka pristupi u ured izvan ročišta
za ostavinsku raspravu, pa o pristupu stranke (ukoliko
bilježnik procijeni relevantnim za postupak) sastavlja
službenu bilješku koju uvezuje u spis.
2.7. Dostava pismena i razmatranje spisa
- čl. 133.-150. ZPP-a
Dostava pismena - institut dostave je intenzivniji razvoj
doživio u noveli ZPP-a 2003. g., a posebice novelom iz
2008. godine, reguliran je člancima 133.-146. ZPP-a.
Novela ZPP-a iz 2008. g. predviđa nekoliko vrsta dostave
te posebno detaljno razrađuje institut sudske dostave:
o čl. 133.a ZPP-a - dostava pismena putem javnog
bilježnika - primjenjuje se na sve postupke u tijeku čl.
282. ZID ZPP;
o čl. 133.b st. 1. ZPP-a - dostava tuženiku na adresu
naznačenu u pisanom sporazumu s tužiteljem, ako to
tužitelj predloži, ili dostava tuženiku putem određene
osobe u RH u skladu s prethodnim sporazumom s
tužiteljem;
o čl. 133.b st. 2. ZPP-a - dostava pismena tuženiku po
oglasnoj ploči suda kada se dostava na adresu ili
određenoj osobi u RH nije mogla obaviti;
o čl. 133.c st. 1. ZPP-a - izravna dostava pismena
koje stranke upućuju jedna drugoj preporučenom
pošiljkom - potrebna suglasnost stranaka i odluka
suda;
o čl. 133.c st. 2. ZPP-a - izravna dostava pismena u
sjedištu pravne osobe ili fizičke osobe koja obavlja
registriranu djelatnost, ako je prijem pismena
ovjerovljen pečatom te pravne osobe;
o čl. 133.c st. 3. ZPP-a - izravna dostava pismena
jednog odvjetnika drugom - uključuje dostavu
državnom odvjetniku - suglasnost odvjetnika,
državnog odvjetnika i odluka suda;
o čl. 134. ZPP-a - dostava osobi ovlaštenoj za prijem
pismena, ali i radniku koji se zatekne u uredu ili
poslovnoj prostoriji kada se dostava ima izvršiti
državnom tijelu ili pravnoj osobi, bez obzira jesu li
državna tijela odredila svog radnika za punomoćnika
koji ih zastupa u postupku;
o čl. 134. st. 2. ZPP-a - dostava državnom odvjetniku
se smatra obavljenom kada je predana u pisarnici
državnog odvjetništva;
o čl. 134.a st. 1. ZPP-a - dostava za pravnu osobu na
adresu naznačenu u tužbi, te dostava pravnoj osobi
na adresu registriranog sjedišta kada dostava na
adresu iz tužbe ne uspije;
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 34
o čl. 134.a st. 2. i 3. ZPP-a - dostava na oglasnu ploču
pravnoj osobi kada se dostava nije mogla obaviti na
adresu sjedišta registriranog u javnom upisniku;
o čl. 134.a st. 3. ZPP-a - dostava na oglasnu ploču
fizičkoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost
kada se radi o sporu koji se tiče te djelatnosti, kada
se dostava ne može obaviti na adresu sjedišta
registriranog u javnom upisniku;
o čl. 134.b st. 1. ZPP-a - dostava putem pretinca suda
za osobe koje to zatraže, a predsjednik suda im to
odobri;
o čl. 134.b st. 2. ZPP-a - dostava odvjetniku putem
pretinca suda temeljem rješenja predsjednika suda;
o čl. 134.b st. 5. ZPP-a - dostava odvjetniku po oglasnoj
ploči suda, ako odvjetnik ne podigne pismeno u roku
od osam dana od polaganja u pretinac;
o čl.134.b st. 5. ZPP-a - dostava svakoj osobi kojoj je
odobrena dostava putem pretinca u sudu putem
oglasne ploče suda, ako ta osoba ne podigne pismeno
u roku od osam dana od dana polaganja u pretinac;
o čl. 135. ZPP-a - dostava vojnim osobama,
pripadnicima redarstvene službe i djelatnicima
morskoga, riječnoga i zračnog prometa obavlja
se putem njihova zapovjedništva ili neposrednog
zapovjednika;
o čl. 137. ZPP-a - dostava osobama lišenim slobode se
obavlja putem uprave zatvora;
o čl. 139. ZPP-a - dostava odvjetniku kao punomoćniku
obavlja se predajom njemu osobno ili osobi koja radi
u odvjetničkoj pisarnici;
o čl. 141. st.1. ZPP-a - dostava poslovno sposobnom
članu domaćinstva adresata, ako se adresat ne
zatekne u svom stanu;
o čl. 141. st. 2. ZPP-a - dostava susjedu ili kućepazitelju
adresata, ako oni na to pristanu, i ako se adresat ne
zatekne u svom stanu;
o čl. 141. st. 3. ZPP-a - dostava osobi koja radi s
adresatom na radnome mjestu, ako ta osoba na to
pristane;
o čl. 142. st. 1. ZPP-a - dostava osobno stranci, njenom
zakonskom zastupniku ili punomoćniku kada se radi
o fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost
ili o fizičkoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost u
sporu koji se ne tiče te djelatnosti;
o čl. 142. st. 2. ZPP-a - dostava punoljetnom članu
domaćinstva stranke kada se dostavlja tužba, platni
nalog, presuda, rješenje protiv kojeg je dopuštena
posebna žalba i pravni lijek, ako stranka nije zatečena
u svom stanu pod uvjetom:
a) da stranka nije zatečena u svom stanu ili radnome
mjestu gdje se dostava ima obaviti,
b) da je dostavljač poslovno sposobnom članu
domaćinstva, susjedu, kućepazitelju ili osobi koja
sa strankom radi na istome radnome mjestu ostavio
obavijest stranci da u određeno vrijeme bude radi
dostave u svom stanu ili radnome mjestu,
c) da se stranka niti u vrijeme obavijesti nije zatekla u
svom stanu;
o čl. 142. st. 2. ZPP-a - dostava susjedu, kućepazitelji
ili osobi koja sa strankom radi na istome radnome
mjestu;
o čl. 143. st. 1. ZPP-a dostava na adresu prijavljenog
prebivališta u RH;
o dostava na oglasnu ploču suda - kada dostava na
adresu prijavljenog prebivališta nije uspjela, dostava
se ponovi sukladno čl. 141. i čl. 142. ZPP-a po isteku
roka od 30 dana te i ta dostava bude bezuspješna;
o čl. 143. st. 3. ZPP-a - dostava na adresu prijavljenog
boravišta ili dostava drugoj osobi;
o čl. 143. ZPP-a - dostava na adresu naznačenu u tužbi
kada je ona ista kao i adresa prijavljenog prebivališta
pod uvjetom:
a) da je prije pokušana dostava na adresu iz tužbe,
b) da je ponovno pokušana dostava po isteku roka od
15 dana od prethodne dostave,
c) da osoba nije kod MUP-a registrirala boravište ili
drugi način dostave ili osobu kojoj se dostava ima
obaviti,
o čl. 143.a st. 1. ZPP-a - dostava posebno označenoj
adresi evidentiranoj u policijskoj upravi prema mjestu
prebivališta;
o čl. 143.a st. 1., 2. i 3. ZPP-a - dostava fizičkoj osobi
sukladno izjavi osobe kojoj se dostava ima obaviti;
o čl. 143.a st. 5. ZPP-a - dostava na oglasnu ploču ako osoba koja je registrirana kod MUP-a za primanje
pismena odbije primiti pismeno;
o čl. 144. ZPP-a - dostava na oglasnu ploču - kada
osoba kojoj je pismeno upućeno, njezin poslovno
sposoban član domaćinstva, ovlašteni radnik pravne
osobe ili državnog tijela odbije prijem bez zakonskog
razloga uz istodobno ispunjenje ovih uvjeta:
a) ostavljanje obavijesti da će se dostava obaviti
putem oglasne ploče,
b) bilješka dostavljača na pismenu o odbijanju
prijema pismena,
c) vraćanje pismena sudu;
o čl. 145. st. 5. ZPP-a - dostava putem oglasne ploče
suda - kada stranka ili njezin zastupnik promjeni
adresu, a o tome ne obavijeste sud;
o čl. 146. st. 1. i 2. ZPP-a - dostava punomoćniku ili
zastupniku za prijem pismena;
o čl. 146. st. 4. ZPP-a - dostava putem oglasne ploče
suda - kada stranka opozove punomoć punomoćniku
za primanje pismena, a istodobno ne imenuje
drugog punomoćnika za primanje pismena sve dok
ne imenuje punomoćnika, - kada punomoćnik za
primanje pismena otkaže punomoć o tome obavijesti
sud te stranka u roku od 30 dana od dana prijema
obavijesti o otkazu punomoći ne imenuje novog
punomoćnika;
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 35
o dostava poziva stranci na ročište na kojem će
se izvoditi dokaz saslušanjem stranaka, obavlja
se putem punomoćnika stranke, ako stranka ima
punomoćnika - čl. 268. st. 2. ZPP-a - izuzetak u
ostavinskom postupku u kojem se poziv za ročište
uvijek mora dostaviti neposredno stranci, a ne njenom
punomoćniku, radi posljedica koje propisuju odredbe
čl. 217. st. 3. ZN-a.
Discipliniranje stranaka je bitno načelo rukovođenja
parničnim i izvanparničnim postupcima kako bi se
ostvarilo načelo predviđeno čl. 10. ZPP-a - suđenje u
razumnom roku, sa što manje troškova i bez zloupotrebe
procesnih ovlasti.
Razmatranje spisa - stranke imaju pravo razmatrati i
prepisivati ostavinski spis, a ostale zainteresirane osobe
mogu to činiti uz odobrenje suca ili predsjednika suda
kada je predmet pravomoćno okončan - čl. 150. ZPP-a, čl.
180. ZN-a.
Koncentrirano raspravljanje je pojam koji je vezan za
rukovođenje parničnim i izvanparničnim postupcima,
a odnosi se na raspravljanje o svim činjenicama i
prigovorima u onom broju ročišta koja su objektivno
potrebna da bi se svim strankama omogućilo raspravljanje
te da bi se proveli svi dokazi kao i na temelju tako
provedenog postupka utvrdilo potpuno činjenično stanje i
donijela zakonita odluka.
2.8. Troškovi postupka
2.11. Prekid i zastoj (ostavinskog) postupka
U ostavinskom postupku svaka stranka snosi svoj trošak
postupka kako to regulira čl. 191. st. 1. ZN-a. U trećem
stavku čl. 191. ZN-a spominje se snošenje troškova
ostavinskog postupka po načelu krivnje koje se vrlo rijetko
primjenjuje jer u ostavinskom postupku se sve stranke
imaju pravo očitovati o svim istaknutim zahtjevima i
prigovorima, radi čega mogu nastati dodatni troškovi koje
snosi svaka stranka u postupku.
Prekid postupka kao institut parničnog procesnog
prava je reguliran odredbom čl. 212. ZPP-a kojom su
taksativno navedeni razlozi prekida (smrt stranke, gubitak
parnične sposobnosti, a stranka nema punomoćnika,
smrt zakonskog zastupnika ili prestanak njegove ovlasti
za zastupanje, a stranka nema punomoćnika u parnici,
prestanak postojanja pravne osobe odnosno postojanje
pravomoćne odluke o zabrani rada, nastupanje pravnih
posljedica otvaranja stečajnog postupka, kada se stranka
zbog izvanrednih događaja - poplave i dr. odsječeno od
suda, kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu,
kad je to drugim zakonom određeno).
Troškove vještačenja, prijevoda po sudskom tumaču,
dostave po sudskom dostavljaču, javnom bilježniku,
izlaska sudske komisije na očevid, snosi stranka u
ostavinskom postupku koja predlaže provođenje
određenog dokaza ili provođenje određene radnje u
postupku, a sve sukladno spomenutoj odredbi čl. 191. st.
1. ZN-a.
U ostavinskom postupku javni bilježnik, ukoliko donosi
rješenje o trošku sukladno odredbi čl. 191. st. 3. ZN-a, kod
odlučivanja glede osnovanosti i visine troška primjenjuje
podredno odredbe čl. 154., 155. i čl. 163. ZPP-a.
2.9. Pravna pomoć
Besplatna pravna pomoć je institut koji je reguliran
Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći, temeljem čijih
odredbi se stranka u postupku radi ishođenja besplatne
pravne pomoći može zahtjevom obratiti Gradskom
uredu opće uprave. U tom slučaju javni bilježnik može
zastati s postupanjem ili prekinuti ostavinski postupak
do okončanja upravnog postupka (prethodno pitanje)
do pravomoćnog okončanja upravnog postupka radi
donošenja odluke glede zahtjeva za besplatnu pravnu
pomoć.
Zanemarivanjem činjenice da je stranka podnijela zahtjev
za besplatnu pravnu pomoć, javni bilježnik čini bitnu
povredu procesnih odredbi, radi čega sud ukida njegovu
odluku i ponovno provodi postupak, uvažavajući pravo
stranaka za isticanjem zahtjeva za besplatnom pravnom
pomoći.
2.10. Tijek (ostavinskog) postupka
Održavanje procesnog reda, discipliniranje stranaka i
koncentrirano raspravljanje regulirano je čl. 217., 218.
i 219. ZN-a te je navedena tema razrađena prethodno
prilikom pisanja o institutu zapisnika i bilješki u
ostavinskom postupku.
U čl. 213. ZPP-a reguliran je prekid postupka u slučaju
kada se pojavi prethodno pitanje, koje je definirano čl.
12. ZPP-a, a sud odluči da sam ne rješava o prethodnom
pitanju. Kao prethodno pitanje u ostavinskom postupku
se može pojaviti priznanje strane sudske odluke, ispravni
zemljišno-knjižni postupak, postupak priznanja statusa
izvanbračnog supružnika i dr.
Zastoj postupka kao institut je reguliran odredbom čl.
215.a ZPP-a, a zastoj postupka nastupa:
- kada sud ustanovi da zakonski zastupnik osobe
pod skrbništvom ne pokazuje potrebnu pažnju u
zastupanju, obavještava centar za socijalnu skrb
te ako bi zbog propuštanja zastupnika mogla
nastati šteta za osobu pod skrbništvom, zastaje
se s postupkom i predlaže određivanje drugoga
zakonskog zastupnika (čl. 81 st. 3. ZPP-a);
- kada sud donese rješenje kojim ne dopušta
nagodbu stranaka (čl. 321 st. 5. ZPP-a);
- do pravomoćnosti međupresude (čl. 330. st. 2.
ZPP-a).
Prekid ostavinskog postupka je institut nasljednog prava
koji je reguliran čl. 222., 223. i 224. ZN-a. Javni bilježnik
nakon provedenoga ostavinskog postupka, u kojem su
raspravljeni svi zahtjevi stranaka, spornu ostavinu upućuje
sudu. Kod postupka naknadno pronađene imovine kada je
sporna, postupak se ne prekida no postoji li u toj situaciji
ovlast javnog bilježnika donijeti rješenje kojim se prijedlog
za naknadno pronađenu imovinu odbija ili spis uputiti kao
spornu naknadno pronađenu imovinu sudu, pitanje je koje
valja razmotriti tijekom sudske prakse.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 36
2.12. Dokazi i izvođenje dokaza, osiguranje dokaza
čl. 193. st. 1. ZPP-a, a u vezi sa čl. 175. st. 2 ZN-a;
U ostavinskom postupku ne provode se dokazi kao u
parničnom postupku prema načelu o teretu dokazivanja,
no pri provođenju procesnih radnji saslušanja svjedoka
usmene oporuke, provođenju dokaza vještačenjem u
slučaju kada su stranke suglasne da se uračunavanje
darova provede u ostavinskom postupku, zatim kod
sudjelovanja sudskih tumača, javni bilježnik podredno
primjenjuje odredbe ZPP-a kojima su regulirani navedeni
instituti:
● rješenje kojim se smatra da je prijedlog za naknadno
pronađenu imovinu povučen te se postupak obustavlja
radi neaktivnosti stranke - čl. 109. st. 4. ZPP-a, a u vezi s
čl. 175. st. 2. ZN-a;
- svjedoci: upozorenja svjedocima kod saslušanja
svjedoka usmene oporuke, konstatacija da su upozoreni
te da se svjedok - imenom i prezimenom - upućuje izvan
sudnice (prostorije u uredu javnog bilježnika gdje se vodi
ročište za ostavinsku raspravu) do poziva radi saslušanja
kako je regulirano čl. 235. - čl. 249. ZPP-a;
- sudski vještaci: rješenjem imenovati sudskog vještaka i
odrediti mu zadaću vještačenja, sukladno odredbama ZNa, te mu naložiti da nalaz i mišljenje dostavi u dovoljnom
broju primjeraka za sud i stranke u određenom roku, uz
upozorenje što će sud/javni bilježnik poduzeti ako vještak
ne dostavi nalaz ili ga ne dostavi u ostavljenom roku, kako
je predviđeno čl. 250.-262. ZPP-a;
- sudski tumači: postupanje kod sudjelovanja sudskih
tumača u postupku je predviđeno čl. 263. ZPP-a;
- očevid: kojeg kao radnju u ostavinskom postupku javni
bilježnik poduzima radi popisa pokretnina koje se nalaze u
nekretnini ostavitelja, te radi pečaćenja nekretnine, ili radi
uzimanja nasljedničke izjave nepokretne stranke - čl. 227.,
228. i 229. ZPP-a;
- isprave: mogućnost pribave isprava i podataka
službenim putem (načelo ekonomičnosti) - čl. 230.- 234.
ZPP-a;
- uvid u spis: kojim je osiguran dokaz (popis pokretnina,
izjave svjedoka, procjena nekretnina i dr.).
2.13. Odluke koje donosi javni bilježnik u ostavinskom
postupku:
● rješenje o mjesnoj nenadležnosti - čl. 20. i 21. ZPP-a, a u
vezi sa čl. 175. st. 2 ZN-a;
● rješenje kojim se odlučuje da se ostavina neće
raspravljati radi nedostatka ostavine - čl. 215. ZN-a;
● rješenje o nasljeđivanju i zapisu - čl. 226. ZN-a;
● rješenje o postavljanju privremenog zastupnika
nasljedniku nepoznatog prebivališta i boravišta – čl. 84. i
85. ZPP-a u vezi s čl. 175. t.2. ZN-a;
● rješenje o privremenom skrbniku ostavine uz prethodnu
suglasnost svih stranaka u postupku - čl. 128. ZN-a;
● rješenje o uručenju ošasne imovine – čl. 6. i 20. ZN-a;
● djelomično rješenje o nasljeđivanju čl. 339. ZPP-a, a u
vezi sa čl.175. st. 2 ZN-a;
● rješenje o naknadno pronađenoj imovini – čl. 234. ZN-a;
● rješenje kojim se utvrđuje da je prijedlog za naknadno
pronađenu imovinu povučen te se postupak obustavlja -
● dopunsko rješenje – čl. 339. ZPP-a u vezi s čl. 175. st. 2.
ZN-a;
● rješenje o ispravku rješenja koje je donio javni bilježnik –
čl. 342. ZPP-a, a u vezi sa čl. 175. st. 2 ZN-a.
2.14. Redovni i izvanredni pravni lijekovi u ostavinskom postupku
Redovni pravni lijekovi u ostavinskom postupku su
prigovor i žalba. Prigovor protiv rješenja koje donosi javni
bilježnik i postupak po prigovoru pred sudom su propisani
odredbama čl. 185., 186. i 187. ZN-a.
Prethodno razmatranje prigovora provodi sud te prigovor
po svom sadržaju može biti prijedlog za ispravak, dopunu
rješenja i dr., pa postoji mogućnost da sud vrati spis
javnom bilježniku jer se ne radi o prigovoru. U rješenju
kojim vraća spis sud daje detaljnu uputu javnom bilježniku
glede postupanja. Sud može vratiti spis javnom bilježniku,
ako je spis dostavljen kao sporna ostavina, no u postupku
postoje propusti i nedostaci koje uklanja javni bilježnik, a
ne sud.
Žalba kao redovni pravni lijek je dopuštena protiv rješenja
suda i regulirana je odredbama čl. 188. i 189. ZN-a.
Odredbom čl. 190. ZN-a predviđen je izvanredni
pravni lijek u ostavinskom postupku, zahtjev za zaštitu
zakonitosti. Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a
(Narodne novine, 117/03) isključen je i zahtjev za zaštitu
zakonitosti pa se smatra da navedeni izvanredni pravni
lijek nije više dopušten u ostavinskim postupcima. Revizija
isto tako nije dopuštena u ostavinskom postupku, što
se ne odnosi na parnične postupke koji su posljedica
spora o pravima iz ostavine. U tim postupcima je revizija
dopuštena pod pretpostavkama iz čl. 382. ZPP-a. Bi
li stranke mogle u ostavinskim postupcima izjavljivati
izvanrednu reviziju (čl. 382. st. 2. ZPP-a), ne bi trebalo
isključiti kao mogućnost, no o tome će nešto više buduća
sudska praksa.
U rokovima i zbog razloga radi kojih se može zahtijevati
ponavljanje parničnog postupka, stranke mogu nakon
pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili o zapisu
pokrenuti parnicu i u njoj ostvarivati svoja prava kako to
regulira odredba čl. 237. st. 1 ZN-a. U toj parnici će sud o
postojanju pretpostavaka za ponavljanje postupka odlučiti
kao o prethodnome pitanju - čl. 237. st. 2 ZN-a.
2.15. Postupak mirenja - upućivanje stranaka (Novela 2008.)
Novelom ZPP-a (Narodne novine, br. 84/08 od 18.
srpnja 2008.) koji je stupio na snagu 1. listopada 2008.,
ispravljenim u Narodnim novinama, br. 123/08 od
24. listopada 2008. - mirenje je kao institut reguliran
odredbama ZPP-a čl. 186.d - 186.g.
Sud može tijekom cijelog postupka strankama predložiti
da spor riješe u postupku mirenja pri sudu (čl. 186.d
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 37
ZPP-a) ili pri nekim od centara za mirenje (čl. 186.f
ZPP-a). Nagodba u mirenju je izjednačena sa sudskom
nagodbom.
Na postupke mirenja pred sucem izmiriteljem na
odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o
mirenju (Narodne novine, br. 163/03 i 79/09) i ZPP-a.
Sporne ostavine u kojima stranke suglasno predlažu
mirenje, javni bilježnik nakon provedenog postupka
upućuje spis sudu, a sud upućuje stranke na mirenje pred
sudom ili pri nekom od centara za mirenje. Javni bilježnik
je u ostavini ovlašten uputiti stranke glede mogućnosti
da svoj spor riješe u postupku mirenja, pa je stoga
oportuno da javni bilježnik raspolaže osnovnim znanjima
glede upućivanja stranaka u postupke mirenja kako bi se
stranke o navedenoj mogućnosti upoznale već u postupku
pred javnim bilježnikom, čime se znatno može pridonijeti
preveniranju budućih dugotrajnih, skupih i iscrpljujućih
parnica neizvjesnih ishoda.
3. ZAKLJUČAK
Zaključno valja ponoviti da je svrha ovog rada bila
podsjetiti o značaju i važnosti supsidijarne primjene
procesnih instituta građanskoga procesnog prava u
ostavinskom postupku kojeg javni bilježnici provode kao
povjerenici suda.
Instituti procesnog prava nam omogućuju potpunije
definiranje procesnog reda u ostavinskom postupku te se
njihovom primjenom ujedno jasnije definira discipliniranje
stranačkog postupanja, a ovlasti suda i javnih bilježnika su
usmjerena na učinkovito i brzo prikupljanje podataka za
ostavinu i očitovanja stranaka, a potom i donošenje odluka
u razumnim rokovima.
Primjenom svih navedenih instituta u ostavinskom
postupku jamči se zakonitost, učinkovitost i postizanje
svih ciljeva koje je zakonodavac postavio pri izmjenama
ZPP-a 2003. i 2008. g., a ujedno se prevenira priljev novih
sporova koji proizlaze iz spornih ostavina koji nerijetko
spadaju u najkompliciranije i najteže civilne sporove.
Osim navedenih instituta parničnoga procesnog prava,
valja napomenuti da je kompetencija voditelja postupka
(sudac, sudski savjetnik, javni bilježnik) svakako
komponenta koja može bitno odrediti trajanje postupka.
Javni bilježnici su svojom kompetentnošću i efikasnošću
dokazali visok stupanj profesionalnosti i stručnosti u
vođenju ostavinskih postupaka kao povjerenici suda, no
ujedno su iskazali i spremnost za stalnim usavršavanjem
i propitkivanjem stečenih znanja i vještina u obavljanju
javne službe. Takvim pristupom dokazuju i svjedoče
potrebama struke koju obavljaju, u cilju ostvarenja još
veće stručnosti i kompetencije u obavljanju funkcije
povjerenika suda.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 38
Mario Franjić,
javnobilježnički prisjednik u uredu javnog bilježnika Slavke Marković u Bjelovaru
Obnova zemljišnih knjiga
1. UVOD
Poznata je činjenica da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara
stvarnom stanju prava vlasništva nekretnina, a ono nije
usklađeno ni s podacima koji se vode u katastarskom
operatu. To stvara mnoge probleme u pravnom prometu
nekretnina i dovodi do određene pravne nesigurnosti.
Takvo stanje nekretnina posljedica je niza razloga, od
onih koji se odnose na nemar samih stranaka, namjere
stranaka da ne prijavljuju promjene prava vlasništva zbog
izbjegavanja plaćanja poreza, nesklada u postupanju
između zemljišnoknjižnog odjela i katastra, neažurnosti
geodeta, koji su podatke o obavljenoj izmjeri dostavljali
samo u katastar, pa sve do grešaka u postupanju
zemljišnoknjižnih odjela. Među važnim razlozima nesklada
svakako je i višegodišnje pravno ustrojstvo temeljeno na
institutu društvenog vlasništva koje nije poznavalo privatno
vlasništvo, a rezultiralo je potpunom zanemarenošću i
zapuštenošću zemljišnih knjiga.
Radi usklađenja podataka o nekretninama u zemljišnim
knjigama i katastru nekretnina Ministarstvo pravosuđa
pokrenulo je prije petnaestak godina reformu sustava
stvarnih prava koja je započela donošenjem više novih
zakonskih propisa, a svakako su najvažniji: Zakon o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1(dalje: ZV) i Zakon o
zemljišnim knjigama2 (dalje: ZZK).
Donošenjem tih zakona osigurana je mogućnost da se
određenim postupcima3 zemljišnoknjižno stanje nekretnina
uskladi sa stvarnim stanjem kao i sa stanjem nekretnina
koje se vodi u katastarskom operatu. No to je povezano
s nizom poteškoća koje se pojavljuju pri vođenju tih
postupaka.
Bitno je napomenuti kako je u Republici Hrvatskoj na snazi
dualistički sustav vođenja evidencije nekretnina, što znači
da se nekretnine evidentiraju u zemljišnoknjižnom odjelu i
u katastarskom operatu, pa je s tog motrišta bitan i jedan
zakon koji nije u bliskoj vezi s propisima koji se primjenjuju
u zemljišnoknjižnim postupcima, a riječ je o Zakonu o
državnoj izmjeri i katastru nekretnina4.
1 Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06
2 Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99,114/01, 100/04, 107/07
3 Prvenstveno se misli na postupke obnove zemljišnih knjiga, dopune
zemljišnih knjiga i pojedinačnih ispravnih postupaka
4 Narodne novine br. 16/07
Naime, postupku obnove zemljišnih knjiga nužno prethodi
postupak katastarske izmjere ili tehničke reambulacije
katastarskih podataka.
Postupak katastarske izmjere provodi Državna geodetska
uprava uz prethodnu suglasnost Ministarstva pravosuđa,
a sve radi usklađivanja faktičkog stanja sa stanjem u
katastarskom operatu. Nakon toga se vodi postupak
osnivanja nove zemljišne knjige koja poslije provedenih
postupaka u potpunosti odgovara stvarnom stanju
nekretnina na određenom području.
U ovom radu prikazat će se postojeće zakonsko rješenje
u postupanju tijela koja sudjeluju u postupku izrade
novoga katastarskog operata i obnove zemljišnih knjiga
te sam postupak koji nadležna tijela provode pri izlaganju
katastarskog operata i formiranju zemljišne knjige.
Ujedno će se ukazati na probleme koji su mogući prilikom
provedbe tih postupaka kao i mogućnosti novih zakonskih
rješenja koja bi u znatnoj mjeri mogla ubrzati postupak. A
sve to s osobnoga gledišta, budući da sam niz godina bio
član zemljišnoknjižnog povjerenstva i aktivno sudjelovao
u postupku obnove zemljišnih knjiga u više katastarskih
općina.
2. TIJELA KOJA SUDJELUJU U POSTUPKU
Kako bi se postigao potpuni učinak nužno je da postupku
obnove zemljišnih knjiga prethodi postupak katastarske
izmjere ili tehničke reambulacije katastarskih podataka.
Postupak katastarske izmjere i tehničke reambulacije
provodi izvođač radova kojeg je izabralo nadležno tijelo
na javnom natječaju, a izvođač radova obavlja snimanje
cijele katastarske općine i prikuplja podatke koji se
odnose na oblik, površinu i kulturu čestica.
Na temelju tih podataka nadležna povjerenstva provode
postupak izlaganja novoga katastarskog operata i
obnove zemljišnih knjiga. U tom postupku sudjeluju
dva povjerenstva, i to katastarsko povjerenstvo i
zemljišnoknjižno povjerenstvo.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 39
2.1. Katastarsko povjerenstvo
2.2. Zemljišnoknjižno povjerenstvo
Što se tiče postupanja, odnosno izlaganja na javni uvid
podataka prikupljenih u postupku katastarske izmjere ili
tehničke reambulacije, zakonom je propisano da izlaganje
provodi povjerenstvo Državne geodetske uprave koje
imenuje ravnatelj te Uprave. Povjerenstvo se sastoji od
dva člana, a nužno je da u njegovu sastavu bude i osoba
koja ima pravnu naobrazbu i to zbog toga što prigovore
upućene tom povjerenstvu mora rješavati po odredbama
Zakona o općem upravnom postupku, dok je preostali
član povjerenstva osoba koja ima završenu naobrazbu iz
područja geodezije.
Novelom ZZK čl. 179. st. 4. propisano je da osnivanje
zemljišne knjige provodi sudac pojedinac ili sudski
savjetnik, ali pojedine radnje u postupku mogu se povjeriti
i ovlaštenom zemljišnoknjižnom referentu prema odluci
predsjednika suda.
Osnovna zadaća katastarskog povjerenstva sastoji se u
tome da podatke katastarske izmjere koji su prikupljeni
novom izmjerom ili tehničkom reambulacijom prezentira
svim strankama u postupku izlaganja na javni uvid
katastarskog operata.
Način na koji se provodi izlaganje propisan je Zakonom o
državnoj izmjeri i katastru nekretnina.
Katastarsko povjerenstvo vodi postupak na način da
poziva na izlaganje osobe koje su u katastarskom
operatu u posjedovnom listu upisane kao posjednici
nekretnina koje se na taj dan izlažu. Pozivanje stranaka
se obavlja prema odredbama Zakona o općem
upravnom postupku i pozivanje stranaka je usklađeno
s radom zemljišnoknjižnog povjerenstva na način da
se istim pozivom pozivaju i osobe koje su upisane kao
vlasnici u zemljišnim knjigama (no u praksi neka su
povjerenstva postupala na način da je svako povjerenstvo
pozivalo svoje stranke)5. Sve to zbog toga što je rad
dva povjerenstava nužno međusobno povezan i bitan
za kvalitetan postupak, budući da sve osobe koje su u
elaboratu katastarske izmjere ili tehničke reambulacije
iskazane kao nositelji prava na nekretninama, u postupku
izlaganja na javni uvid pisano potvrđuju da su im podaci
katastarske izmjere ili tehničke reambulacije prezentirani i
da su suglasni sa stanjem prikupljenih podataka.
Kad neka stranka nije suglasna s prezentiranim
podacima i smatra da u pogledu površine, kulture i oblika
ne odgovaraju stvarnom stanju nekretnine, ona ima
mogućnost ulaganja prigovora katastarskom povjerenstvu.
Potom se postupa na način da se ponovno obavlja terenski
očevid, na kojem su nazočni izvođač radova i stranka
koja je uložila prigovor, pa se utvrđuje je li potrebno
mijenjati podatke u izmjeri. Tada se pred katastarskim
povjerenstvom ponovno provodi izlaganje na uvid podatka,
ovaj put onih novih koji su evidentirani na očevidu.
Nakon što katastarsko povjerenstvo izloži sve podatke iz
svoje nadležnosti, a stranka nema nikakvih primjedbi ili su
one povodom prigovora riješene, stranka se upućuje na
daljnji postupak kod zemljišnoknjižnog povjerenstva.
5 Naime, katastarsko povjerenstvo je pozivalo stranke koje su upisane u
posjedovni list, dok je zemljišnoknjižno povjerenstvo svojim pozivima pozivalo
stranke koje su upisane u vlastovnici zemljišnoknjižnog uloška kao vlasnici
nekretnine koja je predmet izlaganja. Smatram da to postupanje nije dobro
zbog toga što bi dva povjerenstva morala zajednički sudjelovati u postupku
obnove zemljišnih knjiga, jer je tijekom postupka nužna pomoć jednih drugima
Stavkom 5. istog članka propisano je da se pojedine
radnje u postupku osnivanja zemljišne knjige mogu
povjeriti i zemljišnoknjižnom referentu, koji će te poslove
obavljati pod nadzorom suca ili sudskog savjetnika.
Iz navedenog je vidljivo da je predsjednik suda ovlašten
sastaviti povjerenstvo koje će voditi postupak obnove
zemljišnih knjiga, a to povjerenstvo mogu činiti sudac
pojedinac i zemljišnoknjižni referent, sudski savjetnik i
zemljišnoknjižni referent. U dosadašnjoj praksi najčešće
zemljišnoknjižna povjerenstva su sastavljena od sudskog
savjetnika i zemljišnoknjižnog referenta.
Tako sastavljeno zemljišnoknjižno povjerenstvo svoj rad u
postupku obnove zemljišnih knjiga provodi u dva dijela.
U prvom dijelu zemljišnoknjižno povjerenstvo sastavlja
zemljišnoknjižni uložak na način da preuzima podatke iz
novoga katastarskog operata, a pod tim se prvenstveno
misli na preuzimanje podataka o novoj katastarskoj
čestici, odnosno podataka koji se upisuju u posjedovnicu.
Zbog toga je bitno da zemljišnoknjižno i katastarsko
povjerenstvo budu i fizički prisutni u jednoj prostoriji
prilikom izlaganja, iako neka povjerenstva postupaju
odvojeno i u različitom razdoblju.
Sam postupak sastavljanja zemljišnoknjižnog uloška
provodi se prema odredbama ZZK i to na način da
se za svaku katastarsku česticu sastavlja poseban
zemljišnoknjižni uložak (osim u slučaju kad je na više
katastarskih čestica izgrađena jedna zgrada, tada će se
sve čestice unijeti kao jedno zemljišnoknjižno tijelo i upisati
u isti zemljišnoknjižni uložak, kao i u slučaju kad je riječ o
više katastarskih čestica koje su različito opterećene, a
koje pripadaju istom vlasniku).
U vlastovnicu i teretovnicu novoga zemljišnoknjižnog
uloška unijet će se podaci koji će se preuzeti iz
zemljišne knjige koja će se zatvoriti osnivanjem nove
zemljišne knjige, te podaci iz knjige položenih ugovora
i katastarskog operata, o čemu će biti više riječi u
posebnom dijelu u kojem će se detaljno pojasniti postupak
obnove zemljišne knjige.
U drugom dijelu zemljišnoknjižno povjerenstvo sudjeluje
na način da odlučuje o prijavama i prigovorima koji se
podnose u ispravnom postupku, a može se reći da su
postupanja povjerenstava i o ovom pitanju različita te
se očituju u tome da neka povjerenstva postupaju na
način da tijekom izlaganja zaprimaju prigovore stranaka
na zapisnik i rješavaju tijekom postupka izlaganja, dok
druga o prijedlozima i prigovorima odlučuju u ispravnom
postupku.
3. POSTUPAK OBNOVE ZEMLJIŠNIH KNJIGA
Zemljišne knjige u Republici Hrvatskoj su većim dijelom
u nesređenom stanju, a to se odnosi na sam oblik
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 40
vođenja zemljišnih knjiga i podataka koji se upisuju u
posjedovnicu, vlastovnicu i teretovnicu, tako da je u
budućnosti nužno provesti obnovu zemljišnih knjiga kako
bi imale svoju osnovnu svrhu koja se sastoji u tome da
točno prezentiraju stvarno stanje nekretnina.
Zakonom je izričito propisano kada se po službenoj
dužnosti pristupa obnovi zemljišnih knjiga. Tako je u
čl. 198. st. 2. ZZK propisano da će se zemljišna knjiga
obnoviti po službenoj dužnosti, ako se provede nova
premjera ili reambulacija katastarskih podataka u
odnosnoj katastarskoj općini, dok je u st. 3. propisano
kako se na obnavljanje zemljišne knjige na odgovarajući
način primjenjuju odredbe ZZK i to odredbe o postupku
osnivanja i ispravnom postupku.
Također, zemljišna knjiga će se obnoviti po službenoj
dužnosti ako je uništena, izgubljena ili je iz nekog razloga
postala neuporabljiva. U zadnjih desetak godina u
Republici Hrvatskoj najčešći razlog obnove zemljišnih
knjiga odnosi se na činjenicu da je načinjena nova
katastarska izmjera, pa se vezano uz to paralelno provodi
i obnova zemljišnih knjiga, kako bi se podaci iz izmjere
uskladili s podacima iz zemljišnih knjiga.
Poznato je da se glavna knjiga sastoji od zemljišnoknjižnih
uložaka, a zemljišnoknjižni uložak sadrži posjedovnicu
(list A), vlastovnicu (list B) i teretovnicu (list C), pa
se pri obnovi zemljišnih knjiga pristupa sastavljanju
posjedovnice, vlastovnice i teretovnice.
3.1. Sastavljanje posjedovnice
Podaci koji su upisani u posjedovnici najčešće ne
odgovaraju stvarnom stanju nekretnina kako u pogledu
oblika, oznake zemljišta, odnosno kulture, tako i u smislu
površine zemljišta.
Te nepravilnosti posljedica su činjenice što su predmetni
podaci upisani prije stotinjak i više godina i prikupljeni su
temeljem tada dostupne tehnologije za izmjeru, a vlasnici
nisu bili ažurni u pogledu izmjene podataka o kulturi
koja je naknadno mijenjana, dok su se podaci o površini
s vremenom mijenjali na način da su površine čestica
porasle ili su smanjene na štetu ili korist susjednih čestica.
Nova katastarska izmjera ili tehnička reambulacija sastoji se
u tome da tijelo koje provodi katastarsku izmjeru ili tehničku
reambulaciju uz pomoć današnje suvremene tehnike
prikupi točne podatke o kulturi, obliku i površini čestica koje
su predmet izmjere i da ih upiše u posjedovnicu.
Sastavljanje posjedovnice u postupku obnove
zemljišnih knjiga je u isključivoj nadležnosti katastarskog
povjerenstva. Ovu ovlast katastarsko povjerenstvo crpi
iz odredbe čl. 183. ZZK u kojem je propisano da se u
posjedovnicu zemljišnoknjižnog uloška, koji se sastavlja,
unose podaci iz katastra o površini, obliku i izgrađenosti
katastarske čestice, odnosno svih čestica koje tvore
zemljišnoknjižno tijelo6.
U postupku obnove zemljišnih knjiga te podatke
zemljišnoknjižno povjerenstvo ne unosi samo, nego
podatke preuzima od katastarskog povjerenstva. To
preuzimanje obavlja se na način da podatak o površini,
6 Čl. 19 st. 2. ZZK propisuje da se zemljišnoknjižno tijelo može sastojati od
jedne ili više katastarskih čestica koje se nalaze u istoj katastarskoj općini
obliku i izgrađenosti katastarske čestice zemljišnoknjižno
povjerenstvo prima iz programa katastarskog povjerenstva
i nijedan podatak ne može se izmijeniti.
Naime, navedeni podaci se upisuju u posjedovnicu
zemljišnoknjižnog uloška prema podacima katastarske
izmjere zemljišta koji je sudu dostavilo tijelo nadležno za
katastar, a koji podaci su dobiveni izmjerom na terenu.
Kao što je već rečeno, sve te podatke prije negoli su putem
programa dostavljeni zemljišnoknjižnom povjerenstvu,
katastarsko povjerenstvo je već izložilo strankama koje su
se s tim podacima suglasile, a u slučaju da ti podaci nisu
odgovarali stvarnom stanju, oni su mogli uložiti prigovor o
kojem je katastarsko povjerenstvo dužno odlučiti.
Prigovori koji se mogu uložiti odnose se na razne
nepravilnosti koje mogu nastati u radu tijela koje provodi
izmjeru na terenu, tako da se ti prigovori, prije odluke o
osnovanosti, dostavljaju tom tijelu na očitovanje.
3.2. Sastavljanje vlastovnice
Za razliku od posjedovnice, čije je sastavljanje u isključivoj
nadležnosti katastarskog povjerenstva, nadležnost
za sastavljanje vlastovnice je u isključivoj nadležnosti
zemljišnoknjižnog povjerenstva.
Svoju nadležnost za sastavljanje vlastovnice
zemljišnoknjižno povjerenstvo nalazi u činjenici da se u
vlastovnicu zemljišnoknjižnog uloška, koji se sastavlja,
unose podaci o vlasnicima iz zemljišne knjige koja će se
zatvoriti osnivanjem nove zemljišne knjige, te iz knjige
položenih ugovora (čl. 184. st. 1. ZZK).
Također, i Zakon o državnoj izmjeri katastru nekretnina
u čl.49. st. 2 ističe da podaci o nositeljima prava na
nekretninama nisu izvorni podaci katastra, nego su to podaci
zemljišne knjige koji se u katastarski operat preuzimaju.
Pri sastavljanju vlastovnice zemljišnoknjižno povjerenstvo
može naići na različite probleme koji mogu imati
dalekosežne posljedice, osobito imajući u vidu činjenicu
da se upisom u vlastovnicu zadire u pravo vlasništva i da
je osjetljivost stranaka razumljiva.
No ZZK je predvidio mogućnost nastanka određenih
problema koji su mogući prilikom sastavljanja vlastovnice,
pa je ponudio i određena rješenja.
Tako, ako u zemljišnoj knjizi koja će se zatvoriti otvaranjem
nove, a ni u knjizi položenih ugovora, ne postoji podatak
kome pripada vlasništvo nekog zemljišnoknjižnog tijela,
ili postoji podatak samo glede nekih dijelova prava
vlasništva ali ne svih, kao vlasnik upisat će se osoba koja
je prema katastru posjednik, odnosno korisnik zemljišta
(čl. 184. st. 2. ZZK).
Iz te odredbe vidi se kako je u postupku osnivanja zemljišnih
knjiga bitno, ne samo tko je upisan kao vlasnik nekretnine u
zemljišnim knjigama, nego svoje značenje i važnost u nekim
slučajevima ima i posjednik koji je evidentiran u katastru
nekretnina. Za slučaj da ni prema podacima iz katastra nije
moguće zaključiti tko je vlasnik nekretnine, tada će se kao
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 41
vlasnik upisati Republika Hrvatska. Kao vlasnik Republika
Hrvatska će se upisati i u slučaju kad se radi o napuštenoj
nekretnini,7 nekretnini za koju je naznačeno da se nalazi
u društvenom vlasništvu, a nema upisa o nositelju prava
upravljanja, raspolaganja i korištenja.
Međutim, osim ovih problema zemljišnoknjižna
povjerenstva u svom radu susreću se s mnogim drugim
pitanjima na koja zakon ne daje odgovor. Tako je moguće
da stranke na ročište, na koje ih se pozove, dostavljaju
isprave temeljem kojih se može obaviti prijenos prava
vlasništva (pravomoćna rješenja o nasljeđivanju,
pravomoćne sudske odluke, razne ugovore i sl.), tako
da su postupanja zemljišnoknjižnih povjerenstava o tom
pitanju različita i kreću se od toga da jedni postupaju po
istima i provode upise u vlastovnici, dok drugi ne.
3.3. Sastavljanje teretovnice
Nadležnost za sastavljanje podataka koji se upisuju u
teretovnicu pripada zemljišnoknjižnom povjerenstvu
koje je obvezno u teretovnicu uloška, koji se sastavlja,
unijeti sve podatke8 o teretima i njihovim ovlaštenicima,
upisanima u zemljišnu knjigu koja će biti zatvorena nakon
što se otvori nova obnovljena zemljišna knjiga.
Podaci koji se upisuju u teretovnicu propisani su čl. 25.
ZZK, a odnose se na stvarna prava kojima je opterećeno
zemljišnoknjižno tijelo ili idealni dio nekog suvlasnika,
kao i prava stečena na ovim pravima, pravo nazadkupa,
prvokupa, najma i zakupa, te ona ograničenja raspolaganja
zemljišnoknjižnim tijelom ili suvlasničkim dijelom kojima je
podvrgnut svagdašnji vlasnik opterećenog dobra.
Osim ovih upisa u teretovnicu se upisuje i koncesija prema
odredbama za upis zakupa na onim zemljišnoknjižnim
tijelima koja su u opće dobro u vlasništvu Republike
Hrvatske ili jedinica lokalne samouprave kao i zabrane
otuđenja i opterećenja nekretnina.
Bitno je napomenuti da je zakonom propisano da se
tereti upisuju s onim prvenstvenim redom koji dobivaju po
vremenskom redoslijedu kojim su bili uneseni u zemljišnu
knjigu, koja će se zatvoriti osnivanjem nove9.
Međutim, mnoga zemljišnoknjižna povjerenstva su u svom
radu pri sastavljanju teretovnice primjenjivali odredbe koje
se primjenjuju u postupku preoblikovanja ručno vođene
zemljišne knjige u EOP zemljišnu knjigu, i to u pogledu
neprenošenja nekih tereta.
Tereti koji se nisu prenosili u novu knjigu propisani su u čl.
203. st. 2. ZZK, a odnose se na upise čiji sadržaj ne može
biti predmetom zemljišnoknjižnog upisa (nedopušteni
upisi), kao i upise koji se s velikom vjerojatnošću mogu
smatrati bespredmetnim, jer pravo koje im je predmetom
ili na koje se oni odnose, ne postoji ili se trajno ne može
faktično izvršavati, zastarjelo je ili je to hipoteka od čijeg
je upisa proteklo najmanje trideset godina, a vrijednost
njome osigurane tražbine je očito neznatna.
7 Čl. 133. st. 2. ZV
8 U teretovnicu se unose i podaci o teretima iz katastra zemljišta, ako nisu
u suprotnosti s ostalim podacima upisanim u posjedovnicu, vlastovnicu i
teretovnicu.
9 Čl. 185. st. 3. ZZK
U primjeni navedene zakonske odredbe uočena su
različita postupanja zemljišnoknjižnih povjerenstava, od
onih koja su brisala sve terete koji su stariji od trideset
godina do onih koja nisu u punom smislu primjenjivala
tu odredbu i nisu brisala terete. Stoga se opravdano
postavlja pitanje učinka obnove zemljišne knjige u njihovu
postupanju.
4. ISPRAVNI POSTUPAK
Drugi dio postupanja zemljišnoknjižnog povjerenstva
odnosi se na ispravni postupak.
Ispravni postupak je vrlo bitan zbog toga što se njime
omogućuje strankama da mogu podnijeti prijave i
prigovore koji se odnose na upis u zemljišne knjige, i to
zbog toga da nešto u zemljišnoj knjizi nije upisano ili da
neki upis treba izmijeniti.
Nakon što se provede postupak sastavljanja svih
zemljišnoknjižnih uložaka tada se može reći da je
zemljišna knjiga osnovana, te će ministar pravosuđa
odrediti dan s kojim je zemljišna knjiga osnovana.
S danom osnivanja zemljišne knjige otvara se postupak
ispravljanja upisa u njoj, tzv. ispravni postupak. Sam
tijek ispravnog postupka kao i postupanje nadležnog
povjerenstva detaljno je propisan ZZK (čl. 186.- čl. 197.).
Zakonska je obveza zemljišnoknjižnog suda, propisana čl.
186. st. 1. ZZK, kad se ispravni postupak otvori, da se bez
odgađanja objavi javnim oglasom:
- da je otvorena zemljišna knjiga za određenu
katastarsku općinu te mjesto i vrijeme uvida u nju, u
katastarske planove, popise i drugo;
- da se određene do tada postojeće javne knjige i druge
javne evidencije o nekretninama zaključuju s otvaranjem
zemljišne knjige i stavljaju izvan uporabe (zatvaraju), jer
je zemljišna knjiga stupila na njihovo mjesto;
- da će od dana otvaranja zemljišne knjige samo upisi
u nju proizvoditi, glede nekretnina na koje se ta knjiga
odnosi, one pravne učinke u pogledu stjecanja,
promjene, prijenosa i ukidanja prava vlasništva i
ostalih knjižnih prava koji su zakonom određeni za
pravne učinke upisa u zemljišne knjige;
- da je otvoren ispravni postupak glede otvorene
zemljišne knjige pa se sve osobe koje smatraju da
bi u tu knjigu trebalo upisati nešto što nije upisano,
ili da bi trebalo izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati neki
upis ili njegov prvenstveni red, pozivaju da stave
zemljišnoknjižnom sudu svoje prijave, prijedloge za
upis odnosno svoje prigovore o postojećim upisima ili
njihovom prvenstvenom redu u određenom roku (rok
za ispravak);
- da se, dok ne istekne oglasom rok za ispravak i
prigovore, ne smatra da su upisi u zemljišnu knjigu
istiniti i potpuni.
Rok za ispravak ne smije biti kraći od mjesec dana ni
dulji od godinu dana, računajući od dana objave oglasa
u Narodnim novinama. Osim u Narodnim novinama oglas
se mora dostaviti i na oglasnu ploču suda, s time da se
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 42
oglas može objaviti i na drugi prikladan način u svrhu
publiciteta. U praksi je tako oglas oglašavan na lokalnim
radiopostajama i oglasnim pločama mjesnih domova,
a sve radi bolje informiranosti svih stranaka na čijem
području se vodi postupak obnove zemljišnih knjiga,
odnosno ispravni postupak.
Kao što je i u samom radu prezentirano, tijela koja
provode postupak obnove zemljišnih knjiga, a
prvenstveno se misli na zemljišnoknjižno povjerenstvo,
u svom su radu ograničena određenim zakonskim
ograničenjima i nedorečenostima koja se odnose na tijek
vođenja postupka obnove zemljišnih knjiga.
U oglasu će se stranke upozoriti na pravne posljedice
propuštanja podnošenja prijava i prigovora, na činjenicu
da se rok ne može produžiti ni da se može dopustiti povrat
u prijašnje stanje.
Također, bitno je reći da zakonske nedorečenosti
za sobom nužno povlače i različita postupanja
zemljišnoknjižnih povjerenstava, pa tako jedni postupaju
na način da zajedno s katastarskim povjerenstvom
zajednički izlažu podatke, što je kvalitetnije rješenje, dok
drugi postupaju odvojeno i katastarsko povjerenstvo
izlaže svoje podatke samostalno, a zemljišnoknjižno
povjerenstvo svoje samostalno nakon dva do tri mjeseca.
Stranke u ispravnom postupku mogu podnositi prijave i
prigovore. Prijava se podnosi u onom slučaju kad stranka
smatra da u zemljišnu knjigu treba upisati nešto što u nju
nije upisano, dok se prigovor podnosi u onom slučaju
kad stranka smatra da neki upis ili njegov prvenstveni red
treba izmijeniti, dopuniti ili izbrisati.
Nakon što sud zaprimi u ostavljenom roku sve prijave
ili prigovore, zakazat će raspravu za ispravak na kojoj
će se raspraviti podnesene prijave ili prigovori. Važno
je reći kako se rasprava za ispravak vodi po pravilima
izvanparničnog postupka, a podredno se primjenjuju
odredbe o parničnom postupku.
Na raspravi za ispravak stranke koje su uložile prijave i
prigovore iznijet će njihov sadržaj, a zemljišnoknjižni sud
će izvesti dokaze koje smatra potrebnim te će donijeti
odluku kojom može usvojiti, odbiti ili odbaciti prijavu ili
prigovor upisa.
Čl. 194. st. 3. ZZK sadrži odredbu prema kojoj se protiv
odluke zemljišnoknjižnog suda, donesenoj na raspravi
za ispravak, ne može uložiti žalba, ali ona ne sprječava
ostvarivanje prava u parnici pred sudom ili drugim
nadležnim tijelom.
Ovdje je važno istaknuti praksu nekih zemljišnoknjižnih
povjerenstava koja su tijekom izlaganja obnove zemljišnih
knjiga odnosno sastavljanja vlastovnice i teretovnice,
na zapisnik zaprimala prigovore te ih rješavala u tijeku
samog postupka. Navedena postupanja zemljišnoknjižnog
povjerenstva primjenjivana su u onim katastarskim općinama
u kojima je zemljišnoknjižno stanje u pogledu upisa, koji se
odnose na vlastovnicu, bilo usklađeno sa stvarnim stanjem
u većem postotku, tako da je u stvarnosti bio mali broj
prigovora. Stoga su povjerenstva u smislu ekonomičnosti
postupka odmah rješavala i te prigovore ili prijave, tako da
u otvorenom ispravnom postupku za navedenu katastarsku
općinu naknadno nije bilo prijava ili prigovora.
Vrlo važna odredba zakona je ona sadržana u čl. 187. ZZK,
a tiče se pravne sigurnosti svih stranaka. Sadrži odredbu
prema kojoj se, dok rok za ispravak određen oglasom
ne istekne, upisi u zemljišnu knjigu ne smatraju istinitima
i potpunima, pa se nitko ne može pozivati na to da je
postupao s povjerenjem u njihovu istinitost i potpunost.
5. ZAKLJUČAK
U ovom prilogu opisan je postupak obnove zemljišnih
knjiga nakon nove izmjere ili tehničke reambulacije,
kao nužan preduvjet u usklađivanju zemljišnoknjižnog
stanja nekretnina, koje je kao što je poznato u potpunosti
neusklađeno.
Osim toga, u ovom prilogu je na više mjesta izložena
realnost koja se očituje u različitom postupanju
zemljišnoknjižnih povjerenstava u pogledu istih problema,
koji imaju za posljedicu različite sadržaje zemljišnoknjižnih
uložaka nakon provedenog postupka obnove zemljišnih
knjiga. To je neprihvatljivo jer se postavlja pitanje same
svrhe obnove zemljišnih knjiga.
Navedene nejasnoće mogle bi se ispraviti određenim
izmjenama ZZK na način da se u tim situacijama zakonom
propiše postupanje zemljišnoknjižnog povjerenstva i na taj
način bi se olakšalo i ubrzalo postupanje povjerenstava u
postupcima obnove. Primjer tako kvalitetnoga zakonskog
rješenja je ispravni postupak koji je u potpunosti ZZK
propisan, pa je u mnogome olakšan posao povjerenstvima.
Isto tako, važno je reći da sam tijek postupka koji se odnosi
na postupanje oba povjerenstva, vremenski gledano, traje
i do godinu dana za jednu katastarsku općinu. Imamo li
u vidu činjenicu da većina sudova u Republici Hrvatskoj
ima u zemljišnoknjižnim odjelima pedesetak katastarskih
općina, u tom slučaju je jasno da bi obnova zemljišni knjiga
trajala idućih pedesetak godina, što je u ovom trenutku
predugo razdoblje. Pritom, treba reći kako nisu uzete u
obzir velike katastarske općine kao što su gradovi, gdje bi
sam postupak mogao potrajati i do desetak godina.
Jasno je da će nadležno ministarstvo morati poduzeti
određene mjere da bi se postupci ubrzali te mjere koje
bi se mogle sastojati u tome da se na sudovima imenuje
više povjerenstava koja bi provodila postupke, ovisno
o kadrovskim mogućnostima sudova. U cilju povećanja
učinkovitosti povjerenstava moguća su i razmišljanja u
smjeru izmjena ZZK na način ako bi se ovlasti za vođenje
tih postupaka, kao nespornih postupaka, prenijele na
javne bilježnike kao nepristrane povjerenike koji su
svojim dosadašnjim radom na povjerenim ostavinskim
postupcima dokazali svoju kompetentnost na način da su
opravdali ukazano povjerenje kvalitetnim i brzim vođenjem
povjerenih postupaka.
Mišljenja sam da bi se u ovom trenutku morale mobilizirati
sve kadrovske mogućnosti kako bi se postupak obnove
zemljišnih knjiga proveo u što kraćem roku. Jer, cilj kojem
se teži je da se reformom zemljišnih knjiga i katastarskih
operata uskladi stanje nekretnina u zemljišnim knjigama
i katastru nekretnina, s jedne strane, sa stvarnim
vlasništvom nekretnina s druge strane. To bi za posljedicu
imalo uspostavu pravne sigurnosti u prometu nekretnina,
jer bi u tom slučaju zemljišnoknjižni izvadak i posjedovni
list odražavali stvarno stanje nekretnina.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 43
Katarina Sokić,
javnobilježnički prisjednik u uredu S. Šaškora u Zagrebu
Uloga javnih bilježnika u nekim gledištima
imovinskopravne zaštite osoba lišenih
poslovne sposobnosti
Osobe s duševnim smetnjama, bilo da su duševne smetnje uzrokovane starošću ili bolešću, bez sumnje su jedna
od najranjivijih, a samim time i najugroženijih društvenih
skupina. Takva stanja u pravilu uzrokuju potpuni ili djelomični gubitak sposobnosti osobe da skrbi o sebi i da ravnopravno sudjeluje u donošenju životnih odluka. To može
rezultirati potpunim ili djelomičnim lišenjem poslovne sposobnosti osobe. Poslovna sposobnost je svojstvo osobe
da vlastitim očitovanjem volje stvara pravne učinke (čl. 18.
st. 1. Zakona o obveznim odnosima)1, dakle, da vlastitim
očitovanjem volje stječe prava i obveze, tako da gubitak
poslovne sposobnosti bitno utječe na cjelokupni pravni
položaj osobe jer joj se oduzima sposobnost da samostalno nastupa u pravnom prometu. Svi pravni poslovi kojima
se raspolaže imovinom i pravima ovih osoba moraju biti
sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta.
S obzirom na najavljenu reformu skrbništva u Republici
Hrvatskoj koju provodi Ministarstvo socijalne politike i
mladih i na obvezu naše zemlje da svoje propise uskladi s
Konvencijom o zaštiti osoba s invaliditetom2 koju je Opća
skupština UN-a usvojila 13. prosinca 2006. (Rezolucija A/
RES7617106.29, trenutak je za obuhvatniju evaluaciju uloge javnih bilježnika u zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
Jedna od osnovnih zadaća javnih bilježnika je sastavljanje
javnih isprava o pravnim poslovima i izjavama (javnobilježničkih akata) koji imaju snagu javnih isprava, ako su
prigodom njihova sastavljanja i izdavanja ispunjene bitne
formalnosti propisane Zakonom o javnom bilježništvu3 (čl.
3. st. 1. i 2. ZJB-a). Prema odredbi čl. 53. st. 1. točka 1.
ZJB-a, javnobilježnički akt je potreban za pravnu valjanost
ugovora o raspolaganju imovinom maloljetnih osoba i
osoba kojima je oduzeta poslovna sposobnost.4
Iz stilizacije ove odredbe proizlazi da je javnobilježnički
akt potreban za sve ugovore koje sklapa osoba koja je
potpuno ili djelomice lišena poslovne sposobnosti u području imovinskopravnih raspolaganja, jer je u oba slučaja
riječ o osobi kojoj je u određenom opsegu “oduzeta”
poslovna sposobnost.
Smisao ove odredbe je zaštita osobe lišene poslovne sposobnosti od mogućih zlouporaba u raspolaganju njezinom
imovinom. Javni bilježnik prilikom sastavljanja javnobilježničkog akta mora provjeriti zastupa li štićenika ovlaštena
osoba (u pravilu skrbnik ili roditelj, koji ostvaruje roditeljsku
skrb nakon punoljetnosti djeteta) i ima li zastupnik prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb, ako se radi o
poslu koji prelazi okvir redovite uprave imovinom štićenika
(čl. 186. st. 1. i čl. 261. st. 1. ObZ-a).5
U nastavku će se ukazati na manjkavosti postojećih
zakonskih rješenja i na neusklađenost ZJB-a s pravnom
ustanovom djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti kako
je poznaje Obiteljski zakon6 te ponuditi neka nova rješenja
za prevladavanje tog problema.
Posebnu pozornost valja obratiti dužnosti javnog bilježnika da uskrati obavljanje službenih radnji u određenim
situacijama. Na kraju će biti prikazana usporedba postojećih rješenja ZOO-a i ZJB-a, vezana za pravne posljedice
povrede pravila o obliku (formi) ugovora o raspolaganju
imovinom poslovno nesposobnih osoba.
Prema odredbi čl. 53. st. 1. toč. 1. ZJB-a, javnobilježnički
akt je potreban za pravnu valjanost svih pravnih poslova
o raspolaganju imovinom osobe lišene poslovne sposob4 ZJB koristi termin “oduzimanje poslovne sposobnosti“ koji će za potrebe
ovog biti zamijenjen terminom “lišenje poslovne sposobnosti“ prihvaćenim u
Obiteljskom zakonu
2 Zakon o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i
fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, Narodne
novine - Međunarodni ugovori, br. 6/07, 3/08, 5/08, (dalje: Konvencija)
5 Ova dužnost javnog bilježnika proizlazi iz čl. 57. ZJB-a prema kojoj: “Pri
sastavljanju javnobilježničkog akta javni bilježnik mora, ako je to moguće,
ispitati jesu li stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje posla,
objasniti strankama smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i
ozbiljnoj volji …”
3 Zakon o javnom bilježništvu, Narodne novine, br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07,
75/09, (dalje: ZJB)
6 Obiteljski zakon, Narodne novine, br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11,
61/11,(dalje: ObZ)
1 Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine, br. 35/05, 41/08, (dalje: ZOO)
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 44
nosti, bez obzira na njihovu vrijednost. Ova odredba je
izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama ZJB-a iz
veljače 2007. godine7, na način da je prestala važiti
prijašnja odredba st. 2. istoga zakonskog članka prema
kojoj javnobilježnički akt nije bio potreban, ako se radilo o
malim poslovima svakodnevnog života.
pravnog standarda malih poslova svakodnevnog života
trebala je razraditi sudska i javnobilježnička praksa,8 ali iz
objavljenih sudskih odluka nije zamjetno da je o tome odlučivano. U pravnoj teoriji obiteljskog prava bilo je zauzeto
stajalište da se pod tim poslovima podrazumijeva kupovina prehrambenih namirnica, odjeće, kupovina ulaznica za
kulturno-umjetničke predstave i sl., jednom riječju da se
radi o ugovorima male vrijednosti za koje bi bilo preskupo
i životno neizvedivo (npr. kupnja iz ruke u ruku), da ih se
sklapa u obliku javnobilježničkog akta.9
Navedena izmjena ZJB-a nije dobro rješenje i njezina je
provedba u svakodnevnom životu nezamisliva. Naime,
proizlazi da svako raspolaganje imovinom osobe lišene
poslovne sposobnosti zahtijeva oblik javnobilježničkog
akta. Dosljedna primjena dovela bi do, možemo slobodno reći, apsurdnih situacija, ako zamislimo da primjerice
zakonski zastupnik kod svake kupoprodaje iz sredstava
štićenika poziva trgovce na sklapanje javnobilježničkog
akta?! Malo je vjerojatno da je zakonodavac imao namjeru
postići takav učinak, pa ostaje za pretpostaviti da se kod
ove izmjene naprosto nije vodilo računa o posljedicama
novog rješenja ili je bivša odredba čl. 53. st. 2. ZJB-a
omaškom ispuštena iz novoga zakonskog teksta.10
Manjkavost navedene odredbe leži i u činjenici što ona
obuhvaća sve osobe lišene poslovne sposobnosti bez
obzira na stupanj lišenja, tako da bi se njezinim doslovnim
tumačenjem moglo zaključiti kako i osobe djelomice lišene
poslovne sposobnosti, kojima ta sposobnost nije oduzeta
u pogledu raspolaganja imovinom, moraju sklapati ugovore o raspolaganju svojom imovinom u obliku javnobilježničkog akta.
Ovakvo tumačenje nije prihvatljivo jer dovodi u pitanje sam
smisao instituta djelomičnog lišenja, pa bi u ovoj situaciji
trebalo pribjeći teleološkom tumačenju i zahtijevati oblik
javnobilježničkog akta samo za poslove koje osoba temeljem odluke o lišenju poslovne sposobnosti nije sposobna
samostalno poduzimati.
Pitanje je koji bi bio prihvatljiv izlaz iz ove situacije de lege
ferenda.
Polazeći od rješenja prihvaćenih ObZ-om, opravdano se
oblik javnobilježničkog akta zahtijeva samo za sklapanje
onih pravnih poslova koji prelaze redovito poslovanje
7 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnom bilježništvu, Narodne novine,
broj 16/07.
8 V. Dika, M., Javnobilježnička služba u Republici Hrvatskoj (I.), Pravo i porezi,
broj 1/02, str. 7.
9 V. Korać, A. u Alinčić, M., Hrabar, D., Jakovac-Lozić, D., Korać, A., Obiteljsko
pravo, Zagreb, Narodne novine, 2006., str. 392. i 393.
10 Povjerenstvo za stalno stručno usavršavanje Hrvatske javnobilježničke
komore nije predložilo ovu zakonsku izmjenu, ali je unatoč tome u članku
objavljenom u časopisu Javni bilježnik, Zagreb, broj 25/2007, str. 78. pod
naslovom Osvrt na usvojene izmjene i dopune Zakona o javnom bilježništvu
(Narodne novine, br. 16/07 od 09.02.2007. godine) izostala bilo kakva kritika
ove zakonske izmjene, što navodi na zaključak da se javnobilježnička komora
slaže s usvojenim zakonskim rješenjem
imovinom štićenika u smislu odredbe čl. 186. st. 1. ObZ-a.
Ovime bi se s jedne strane konačno uskladili ObZ i ZJB,
a s druge strane uvela bi se dodatna kontrola nad skrbnikom od strane javnih bilježnika koji su dužni provjeriti ima
li skrbnik potrebno prethodno odobrenje za poduzimanje
tog posla (čl. 34. ZJB st. 3.).
Radi jednakosti pravnog položaja svih osoba lišenih poslovne sposobnosti, bez obzira jesu li pod skrbništvom ili
pod roditeljskom skrbi, trebalo bi za raspolaganja imovinom tih osoba uvesti isti pravni režim. Prema važećim ObZ
propisu (čl. 261. st. 1.), roditeljima je za svako otuđenje ili
opterećenje imovine njihova djeteta, nad kojim ostvaruju
roditeljsku skrb nakon punoljetnosti, potrebno odobrenje
centra za socijalnu skrb, što znači da su u odnosu na
skrbnike pod strožim pravnim režimom.
Ako bi de lege ferenda došlo do analogne primjene ove
odredbe na ZJB, proizišlo bi to da se za svako raspolaganje imovinom opet zahtijeva javnobilježnički akt.
Razloge koji su motivirali zakonodavca da pravni položaj
roditelja maloljetne djece izjednači s pravnim položajem
roditelja koji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti
djeteta ovdje gube svrhu koja se time željela postići, a to
je olakšan položaj roditelja u odnosu na skrbnika.11
Rješenje je izmjena ZJB-a u smislu da se njime izrijekom
propiše kako je javnobilježnički akt potreban samo za
poslove koji prelaze okvir redovitog poslovanja imovinom
osoba koje su potpuno lišene poslovne sposobnosti i
osoba djelomice lišenih poslovne sposobnosti u pogledu
raspolaganja imovinom u granicama i na način određen
odlukom o lišenju. Pitanje kriterija po kojima će se prosuđivati vrijednost tih poslova je dosta bitno i treba ga
riješiti propisivanjem jasnih parametara koji neće ostavljati dvojbe oko postavljanja granice između redovnoga i
izvanrednog posla.
Ukoliko ti kriteriji ne budu jasni i jednoznačni, pojavit će se
problem utvrđivanja vrijednosti pravnog posla.
Prema Pravilniku o privremenoj javnobilježničkoj tarifi (čl.
5.)12, kad se javnobilježnička nagrada određuje prema vrijednosti pravnog posla, uzima se u obzir tržišna vrijednost
stvari (čl. 6. st. 1. ZJB), ali izvođenje dokaza radi utvrđivanja tržišne cijene nije dopušteno (čl. 6. st. 3. ZJB). To
znači da je javni bilježnik dužan prihvatiti vrijednost koju
su stranke odredile i nema mogućnosti da utvrđuje stvarnu
(tržišnu) vrijednost.
Iz ovoga proizlazi da skrbnik može iz imovine štićenika
otuđiti pojedine njezine dijelove po cijenama koje mogu
znatno odstupati od tržišnih radi pogodovanja određenim
stjecateljima u svrhu postizanja nekog svog interesa ili iz
pukog neznanja.
Radi zaštite interesa osoba lišenih poslovne sposobnosti
javni bilježnik bi trebao, imajući na umu zaštitni karakter
odredbe čl. 53. ZJB-a, odbiti svoje sudjelovanje u sklapanju pravnog posla, ako je očigledno da označena vrijednost pravnog posla odstupa od tržišne vrijednosti i o tome
obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb.
11 O tome v. Hrabar, D., op. cit. u bilj. 9., str. 426.
12 Pravilnik o privremenoj javnobilježničkoj tarifi, (Pročišćeni tekst), Narodne
novine, br. 97/2001.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 45
Sve ove probleme moguće je izbjeći ako centar za socijalnu skrb u odluci kojom odobrava sklapanje određenog
pravnog posla jasno naznači njegovu vrijednost i time
ukloni svaku dvojbu.
USKRATA OBAVLJANJA SLUŽBENE RADNJE OD
STRANE JAVNOG BILJEŽNIKA RADI ZAŠTITE
OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA
Načela povjerljivosti i integriteta javnog bilježnika nameću
mu opću dužnost da uskrati obavljanje službenih radnji
koje su nespojive s njegovom službenom dužnošću, ako
bi se njegovo sudjelovanje zahtijevalo radi postizanja očito
nedopuštenoga ili nepoštenog cilja (čl. 33. st. 3. ZJB-a).
Dužnost uskrate službene radnje postoji i ako je zahtijeva
osoba za koju javni bilježnik zna ili mora znati da je zbog
nekog zakonskog razloga nesposobna da poduzme ili
sklopi određeni pravni posao (čl. 34. st. 2. ZJB-a).
Otvoreno je pitanje treba li javni bilježnik odbiti ovjeriti
potpis neke osobe ako zna ili opravdano posumnja da je
riječ o osobi koja nije sposobna shvatiti značenje pravnog
posla koji poduzima.13 Svjedoci smo ekspanzije kreditnog
zaduživanja i neučinkovitosti pravnog sustava u sankcioniranju raznih ”zajmodavaca“ koji otvoreno nude sklapanje
lihvarskih ugovora, a žrtve su nerijetko osobe s poteškoćama u sposobnosti racionalnog prosuđivanja. Kod ovjere
potpisa (legalizacije), javni bilježnik potvrđuje da je stranka u njegovoj nazočnosti svojeručno potpisala pismeno ili
da je na njega stavila svoj rukoznak, odnosno da je potpis
ili rukoznak koji se već nalazi na pismenu priznala kao svoj
(čl. 77. st. 1. ZJB-a), ne ulazeći pritom u sadržaj pismena,
niti u ovlasti stranke da poduzme taj posao (čl. 77. st. st.
3. ZJB-a).
Premda nije zakonom propisano, javni bilježnik je s obzirom na svoju ulogu osobe od javnog povjerenja u smislu
odredbe čl. 34. st. 1 ZJB-a, dužan odbiti ovjeriti potpis
osobe koja pokazuje vidljive znakove duševne poremećenosti, smetenosti, opijenosti, straha, uslijed kojih očito
ne shvaća značaj pravnog posla na kojem ovjerava svoj
potpis ili kad je očigledno da ne razumije sadržaj i značaj
isprave na kojoj namjerava ovjeriti svoj potpis ili rukoznak.
PRAVNE POSLJEDICE POVEDE PRAVILA O
OBLIKU UGOVORA O RASPOLAGANJU IMOVINOM
POSLOVNO NESPOSOBNIH OSOBA
PREMA ZJB-u I ZOO-u
S obzirom da je javnobilježnički akt zakonom propisan
oblik za sve ugovore o raspolaganju imovinom poslovno
nesposobnih osoba, jasno da je on uvjet njihove pravovaljanosti i da je isključen svaki drugi oblik, uključujući i
solemnizirane (potvrđene) privatne isprave koje inače imaju snagu javnobilježničkog akta (čl. 59. st. 1. ZJB-a).14
Povreda pravila o obliku (formi) ugovora uzrokuje njegovu
ništetnost, jer ugovor koji nije sklopljen u propisanom (ili
ugovorenom) obliku nema pravni učinak, ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo (čl. 290.
st. 1. ZOO-a).
Ovo pravilo o posljedicama nedostatka potrebnog oblika ugovora ZOO dopunjuje odredbom čl. 294. kojom je
ostavljena mogućnost naknadnog osnaženja (konvalidacije) ugovora koji nije sklopljen u obliku što se zahtijeva
za njegovu valjanost, ako su ugovorne strane u cijelosti ili
u pretežitom dijelu ispunile obveze koje iz njega nastaju,
osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan ne proizlazi
što drugo.15
S obzirom da je javnobilježnički akt forma ad solemnitatem
za ugovore kojima se raspolaže imovinom osobe lišene
poslovne sposobnosti propisan radi zaštite te osobe, ne
bi mogla doći u obzir primjena odredbe o konvalidaciji iz
niže navedenih razloga. Sklapanju ugovora o raspolaganju
imovinom poslovno nesposobne osobe u nekom drugom
obliku prethodi davanje prethodnog odobrenja skrbniku
od strane centra za socijalnu skrb, kojim se određuje namjena pribavljenih sredstava i nadzor nad njihovom uporabom (čl. 186. st. 2. ObZ-a). Postojanje valjanog odobrenja
javni bilježnik je dužan utvrditi u javnobilježničkom aktu
kao činjenicu od koje zavisi dopustivost sklapanja određenoga pravnog posla. Ovo proizlazi iz dužnosti bilježnika
da pri sastavljanju akta ispita jesu li stranke sposobne i
ovlaštene za poduzimanje i sklapanje posla (čl. 57. ZJBa), tako da se skrbnika koji nije pribavio traženo prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb ne može smatrati
ovlaštenom osobom.
Zaštita pravnog položaja poslovno nesposobne osobe u
pravnom prometu predstavlja javni interes, jer je osobita
skrb države posvećena zaštiti ovih osoba i njihovu uključivanju u društveni život ustavna kategorija16, a socijalna
pravda je jedna od najviših vrednota ustavnog poretka
Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.17
U svakom slučaju sud je dužan kod primjene čl. 294.
ZOO-a utvrditi svrhu propisanog oblika imajući pritom u
vidu i odredbe ZJB-a o pravnim posljedicama povrede
pravila o sastavljanju javnobilježničkog akta, pa ako utvrdi
da se zadanim oblikom (propisanim,
odnosno ugovorenim) štiti opći (javni) interes, neće priznati konvalidaciju ugovora kojemu nedostaje potrebna
forma.18
14 Ako privatna isprava odgovara po svom obliku propisima o javnobilježničkoj
ispravi (čl. 43.- 48. ZJB-a) i propisima o sadržaju javnobilježničkog akta (čl. 69.
ZJB-a), javni bilježnik će je potvrditi (solemnizirati) bez sastavljanja posebnog
javnobilježničkog akta, na način da će na ispravu staviti posvjedočenje o
javnom bilježniku koji je sudjelovao u obavljanju službene radnje, naznaku
načina na koji je utvrđena istovjetnost sudionika i napomenu da je isprava
sudionicima pročitana ili da su održane formalnosti koje zamjenjuju čitanje akta
(čl. 59. st. 3. ZJB)
15 O nedostatku potrebnog oblika kao uzroku ništetnosti v. Vedriš, M. – Klarić,
P., Građansko pravo, Zagreb, Narodne novine, 2001., str. 142.
16 Čl. 57. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 56/90, 135/97,
113/00, 28/01, 41/01-pročišćeni tekst, 55/01, (dalje: Ustav RH)
17 Čl. 3. Ustava RH
13 Može se raditi o situaciji da je osoba npr. u vidno alkoholiziranom stanju,
odnosno pod utjecajem opojnih sredstava ili se može raditi o osobi čije
ponašanje na prvi pogled pobuđuje sumnju u sposobnost rasuđivanja
18 V. Gorenc, Komentar Zakona o obveznim odnosima, RRIF Plus, Zagreb,
2005., bilj. 130., str., 420. gdje autor ističe da kod prosuđivanja što se smatra
javnim (općim) interesom treba biti oprezan, jer ono što čini opći interes u
jednom, ne mora biti opći interes i u drugom slučaju
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 46
Određene povrede pravila o postupanju javnog bilježnika
prilikom sastavljanja
javnobilježničkog akta također utječu na njegovu kvalitetu. Radi se o situacijama u kojima postoji isprava koja
nosi naziv javnobilježnički akt, ali ona nema snagu javne
isprave19 jer prilikom njezina sastavljanja nisu poštivana
određena pravila (čl. 70. st. 1. ZJB-a).20 Oduzimanjem
javnobilježničkom aktu snage javne isprave ne znači da
je on samim tim i pravno nevaljan, tako da pitanje njegove
pravne valjanosti nije riješeno ovom odredbom.
Nije jasna niti svrha odredbe čl. 70. st. 2. ZJB, kojom je
ostavljeno sudu na ocjenu da li, i u kojoj mjeri, određene
povrede u postupanju javnog bilježnika prilikom sastavljanja javnobilježničkog akta, oduzimaju ili umanjuju njegovu
vjerodostojnost.21
Naime, ako određena javnobilježnička isprava zbog formalnih nedostataka propisanih
ZJB-om nema svojstvo javne isprave, njezinu je dokaznu
snagu sud uvijek ovlašten prosuđivati po slobodnoj ocjeni.
Iz toga proizlazi da nema suštinske razlike između povreda navedenih u odredbi čl. 70. st. 1. ZJB-a i onih povreda
za koje je ostavljeno na dispoziciju sudu da procjenjuje da
li one, i u kojoj mjeri, oduzimaju ili umanjuju vjerodostojnost javnobilježničkog akta (čl. 70. st. 2. ZJB-a).
Imamo li u vidu da je odredbom čl. 53. ZJB-a javnobilježnički akt propisan kao obvezni oblik ugovora o raspolaganju imovinom osoba koje zbog nekih svojih stanja ili
svojstava zaslužuju posebnu zaštitu, trebalo je preciznije
odrediti sankcije za najteže povrede odredbi o postupanju
pri sastavljanju javnobilježničkog akta i za povrede koje se
tiču bitnih elemenata njegova sadržaja.
Među najteže povrede u postupku sastavljanja javnobilježničkog akta bi de lege ferenda trebalo uvrstiti propust
javnog bilježnika da ispita sposobnost i ovlasti stranaka
i sudionika za poduzimanje i sklapanje pravnog posla,
kao i propuštanje dužnosti da pojasni strankama smisao i
posljedica posla i uvjeri se u njihovu pravu i ozbiljnu volju
(čl. 57. ZJB-a).
Kad je u pitanju javnobilježnički akt kojim se raspolaže
19 Uz javne isprave se vežu dvije presumpcije: 1. presumpcija o njihovoj
autentičnosti i 2. presumpcija o istinitosti onoga što se u njime određuje i
potvrđuje. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene
činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena i dovoditi u pitanje autentičnost
takvih isprava (čl. 230. Zakona o parničnom postupku). Zakon o parničnom
postupku, Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08,
57/11.
20 Radi se o povredi pravila o utvrđivanju istovjetnosti sudionika (čl. 60. st. 1.
ZJB-a), o svojstvima svjedoka istovjetnosti (čl. 61. st. 1. ZJB-a), o aktima čijem
sastavljanju moraju biti nazočni svjedoci istovjetnosti (čl. 62. st. 1. ZJB-a), o
tome da svjedok akta mora znati službeni jezik (čl. 63. st. 1. ZJB-a), o tome tko
ne može biti svjedok akta, o posebnim uvjetima za sastavljanje akata gluhih
i nijemih sudionika te o sudjelovanju tumača (čl. 64.-68. ZJB-a) i o sadržaju
javnobilježničkog akta, ako ne sadrži napomenu da je javnobilježnički akt
sudionicima pročitan ili da su održane formalnosti koje zamjenjuju čitanje akta,
ili dan, mjesec, godinu i mjesto, odnosno sat kada je isprava sastavljena ili
potpis i pečat javnog bilježnika koji ga je sastavio, ili potpis sudionika, svjedoka
i tumača (čl. 69. st. 1. toč. 5., 6., i 7. ZJB-a)
21 Riječ je povredi pravila o formi i načinu sastavljanja javnobilježničkog akta
(čl. 60. st. 1, čl. 61.,62/2. i 3., čl. 63. ZJB-a), osim ako se ne radi o upotrebi
službenog jezika, te o povredi pravila o sadržaju javnobilježničkog akta
sadržanim u odredbi čl. 69. st. 1. toč. 1.- 4. ZJB i čl. 69. st. 2. ZJB-a
imovinom poslovno nesposobne
osobe, nedostatak ovlasti za njegovo sklapanje na strani
zakonskog zastupnika značio bi da je javni bilježnik
pristupio sastavljanju javnobilježničkog akta bez prethodnog odobrenja centra za socijalnu skrb, koje je skrbnik ili
roditelj koji ostvaruje roditeljsku skrb nakon punoljetnosti
djeteta bio dužan pribaviti. Ovakvim propuštanjem bi se
kršile odredbe čl. 186. st. 1. i čl. 261. st. 1. ObZ-a kao i
odredba čl. 57. ZJB-a koje su prisilnog karaktera, pa bi
primjerena sankcija trebala biti ništetnost takvog akta (čl.
322. st. 1. ZOO-a).
Jednako teškom povredom koju bi trebalo sankcionirati
ništetnošću, treba smatrati i povredu pravila o čitanju javnobilježničkog akta (čl. 69. st. 1. točka 5. ZJB-a).22
Najteže povrede pravila o sadržaju javnobilježničkog akta
su nedostatak potpisa i pečata javnog bilježnika koji je
sudjelovao u njegovu sastavljanju te nedostatak potpisa stranaka, svjedoka i tumača akta (sudionika) koji su
sudjelovali u njegovu sastavljanju. Naime, svaka javnobilježnička isprava, da bi djelovala kao javna isprava, mora
imati barem potpis i pečat javnog bilježnika (čl. 44. st. 1.
ZJB-a), a potpisi sudionika te svjedoka i tumača su potvrda da su navedene osobe suglasne sa sadržajem akta i
da im je on pročitan i protumačen, a stavljaju se na kraj
isprave nakon napomene o čitanju akta (čl. 44. st. 1. ZJBa u vezi s čl. 69. st. 1. toč. 5. ZJB-a). Bez jasnih odredbi
o sankcioniranju najtežih povreda pravila o sastavljanju i
sadržaju javnobilježničkog akta pravna zaštita nije dovoljno učinkovita, jer se otvara prostor različitom tumačenju
pravnih normi, što uvijek rezultira nejednakošću u njihovoj
primjeni, čiji je krajnji ishod pravna nesigurnost.
Izlaz iz ove situacije moguć je dopunom postojeće odredbe čl. 70. ZJB-a, na način da se jasno propišu pravne
posljedice za pojedina kršenja pravila o sastavljanju i
sadržaju javnobilježničkog akta, od kojih bi ništetnost svakako trebala biti sankcija za najteže povrede.
Uloga javnih bilježnika u zaštiti osoba s duševnih smetnjama uvelike nadilazi poslove sastavljanja javnobilježničkih
akata. Javni bilježnici imaju značajnu ulogu u regulaciji
nasljednopravnog položaja ovih osoba kroz vođenje
ostavinskog postupka, posebice kod davanja nasljedničkih izjava, priznanja valjanosti oporuke, diobe nasljedstva,
ocjene odnosa oporučne i poslovne sposobnosti te kod
sklapanja ugovora o nasljeđivanju i u vezi s nasljeđivanjem. Ova materija, s obzirom na svoj značaj i složenost,
zahtijeva da bude predmetom zasebne evaluacije.
***
22 Smisao je čitanja akta da se stranke upoznaju s njegovim sadržajem te da
se javni bilježnik uvjeri, postavljanjem neposrednih pitanja, da sadržaj akta
odgovara volji stranaka (čl. 57. ZJB-a)
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 47
Treba se nadati da će najavljena reforma skrbništva, osim
izmjena ObZ-a, obuhvatiti i druge propise koji reguliraju
pravni položaj osoba lišenih poslovne sposobnosti od
kojih je jedan od značajnih propisa ZJB.
Suvremeni trendovi koncepcije skrbništva za osobe s
duševnim i/ili tjelesnim smetnjama postavljaju zahtjev za
multidisciplinarnim pristupom različitim kategorijama ovih
osoba, poštivanjem njihove slobode izbora i neovisnosti,
njihovom punom i učinkovitom sudjelovanju i uključenosti u
društvo, prilagodbi ograničavajućih mjera osobnim okolnostima i njihovu ograničenom trajanju uz očuvanje prava tih
osoba da posjeduju ili nasljeđuju imovinu, kontroliraju svoje
financijske poslove, zaštitom od proizvoljnog oduzimanja
imovine, pravom jednakog pristupa pravosuđu i olakšanom
sudjelovanju u sudskim postupcima, a sve radi postizanje
njihove (re)integracije u sve oblike društvenih zbivanja.
Imajući na umu da je riječ o vrlo osjetljivom dijelu populacije koji je bez jasne pravne regulative i bez učinkovitih
mehanizama kontrole zaštitnih mjera izložen diskriminaciji,
socijalnoj nesigurnosti, nejednakosti pred zakonom, izolaciji i siromaštvu, trebalo bi ozbiljno razmisliti o donošenju
novoga, modernog zakona o skrbništvu koji bi uredio
skrbništvo na načelima Konvencije, po uzoru na suvre-
mena zakonodavstva, na jednome mjestu regulirao sva
pitanja vezana za zaštitu osobnih i imovinskih prava osoba
s duševnim i/ili tjelesnim smetnjama. U situaciji postojanja
jednog «krovnog» propisa o skrbništvu, ostali postojeći
propisi bi se lakše uskladiti s njegovim odrednicama, pomirile bi se postojeće suprotnosti i pritom izbjegle nove.
Ovo je ujedno prilika da se konačno riješe svi prijepori
oko njihova pravnog položaja i utjecaja gubitka poslovne
sposobnosti na valjanost pravnih poslova, ustroji služba
profesionalnih skrbnika, predvidi mogućnost imenovanja
više skrbnika kad to okolnosti zahtijevaju, omogući svakoj
osobi da si odredi skrbnika za slučaj gubitka poslovne
sposobnosti, te da se odlučivanje o svim pitanjima skrbništva stavi u sudsku nadležnost.
Svrha novog propisa bila bi pružanje zaštite u skladu s
najvišim svjetskim standardima, što osobe s duševnim i/
ili tjelesnim smetnjama konačno i zaslužuju jer kako stoji u
preambuli Konvencije, «invaliditet« kao koncept u razvoju
nastaje kao rezultat međudjelovanja osoba s oštećenjima
i prepreka koje proizlaze iz stajališta njihove okoline te iz
prepreka koje postoje u okolišu, a koje onemogućuju njihovo puno i djelotvorno sudjelovanje u društvu na izjednačenoj osnovi s drugim ljudima.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 48
Mr. sc. Zorislav Kaleb,
sudac Općinskoga kaznenog suda u Zagrebu
Odgovornost trgovačkih društava za
kaznena djela
Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, koji je donesen 11. rujna 2003., a stupio je na snagu 24.
ožujka 2004., drugi put je izmijenjen od njegova stupanja na snagu. Novela Zakona iz travnja 2011. uvjetovana je
prvenstveno terminološkim i sadržajnim usklađivanjem s novim Zakonom o kaznenom postupku. Daljnje izmjene
se odnose na predstavnika pravne osobe u odnosu na njezino zastupanje i postavljanje te pitanje svrhovitosti
pokretanja postupka kod pravnih osoba u stečaju. Odgovornost pravne osobe temelji se na krivnji odgovorne
osobe.
1. UVOD
Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela,
donesen je dana 11. rujna 2003., a stupio je na snagu
24. ožujka 2004.1 Zakon je izraz napuštanja načela da
pravne osobe ne mogu biti kazneno odgovorne jer nisu
sposobne za radnju i krivnju kao osnovne elemente
kaznenog djela, te je predstavljao bitnu novinu u
hrvatskom kaznenopravnom zakonodavstvu i praksi.
Time je po prvi put u Republici Hrvatskoj prestala
rezerviranost kaznenog prava i postupka za fizičke
osobe te se nadležnost kaznenih sudova i državnog
odvjetništva proširila i na pravne osobe. Donošenjem tog
zakona Republika Hrvatska uskladila je pitanje kaznene
odgovornosti pravnih osoba i s pravnom stečevinom
Europske unije (posebice s Drugim protokolom
Konvencije za zaštitu financijskih interesa Europske
unije) i konvencijskim pravom Vijeća Europe (posebice s
Kaznenopravnom konvencijom o korupciji). Donošenjem
zakona Republika Hrvatska se svrstala u red modernih
europskih kaznenih zakonodavstava koja su poznavala
institut odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela te je
pored građanskopravna i prekršajne uvedena i kaznena
odgovornost za pravne osobe.
dopunama Zakona o odgovornosti pravnih osoba za
kaznena djela, koji je stupio na snagu 28. travnja 2011. 4
Zakon je do sada dvaput izmijenjen i dopunjavan od
njegova stupanja na snagu, prvi put novelom iz 2007.
godine.2 Time je radi usklađivanja s Okvirnom odlukom
Vijeća 2005/667 PUP od 12. lipnja 2005. o jačanju
kaznenopravnog okvira za provedbu zakona protiv
onečišćenja brodovima, povećana opća gornja granica
novčane kazne za pravnu osobu (članak 10.).3 Hrvatski
sabor donio je, 8. travnja 2011., Zakon o izmjenama i
1.1. Dosadašnja primjena zakona u praksi
Prvu skupinu izmjena Zakona čine promjene kojima se
redefinira položaj predstavnika pravne osobe u kaznenom
postupku. S obzirom na promijenjenu nadležnost i
proširene ovlasti državnog odvjetništva u prethodnom
postupku, osim suda, ovlasti za utvrđivanje istovjetnosti
predstavnika pravne osobe i njegove ovlasti za zastupanje
ima i državni odvjetnik koji postupa prije podizanja
optužnice. Osim osoba koje ni prema dosadašnjem
zakonu nisu mogle biti postavljene za predstavnika
pravne osobe (osoba koja je u istom postupku pozvana
kao svjedok te osoba protiv koje se vodi kazneni
postupak zbog istoga kaznenog djela), niti branitelj
okrivljene odgovorne osobe ne može više biti određen
kao predstavnik pravne osobe u kaznenom postupku koji
se protiv nje vodi. Razlog za ovu izmjenu je u tome što
je moguć sukob interesa između okrivljene odgovorne i
okrivljene pravne osobe u postupku, te nema opravdanja
da pravnu osobu predstavlja branitelj okrivljene
odgovorne osobe.
2 Narodne novine, br. 110/2007.
Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela
prvenstveno uređuje odgovornost pravnih osoba za
kaznena djela koja su počinile odgovorne osobe u tim
pravnim osobama. Jedna je od osnovnih postavki Zakona
da je pravna osoba u zakonom propisanim slučajevima
odgovorna za kaznena djela odgovornih osoba, stoga se
ne govori o kaznenoj odgovornosti pravnih osoba, nego
o njihovoj odgovornosti za kaznena djela. Nakon stupanja
na snagu Zakona bilo je dosta dvojbi hoće li uopće Zakon
3 Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgovornosti pravnih
osoba za kaznena djela s konačnim prijedlogom Zakona, Vlada Republike
Hrvatske, Zagreb, ožujak 2011., str. 1. (dalje: Konačni prijedlog Zakona)
4 Narodne novine, br. 45/11 od 20. travnja 2011.
1 Narodne novine, br. 151/2003.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 49
zaživjeti u praksi i hoće li se primjenjivati.5
Zakonom se određuju pretpostavke kažnjivosti,
kaznenopravne sankcije i kazneni postupak za kaznena
djela prav­nih osoba, koje su i strane osobe koje se po
hrvatskom pravu smatraju pravnim osobama. Pravna
osoba kaznit će se za kazneno djelo odgovorne osobe,
ako se njime povređuje neka dužnost pravne osobe
ili je njime pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti
protupravnu imovinsku korist za sebe ili drugoga. Pravna
osoba se kažnjava za kaznena djela propisana Kaznenim
zakonikom i drugim zakonima koji sadrže kaznena djela.
Odgovorna osoba u pravnoj osobi je ona koja vodi poslove
pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje poslova iz
područja djelovanja pravne osobe. Odgovornost pravne
osobe se temelji na krivnji odgovorne osobe. Pravna osoba
će se kazniti za kazneno djelo odgovorne osobe i u slučaju
kad se utvrdi postojanje pravnih ili stvarnih zapreka za
utvrđivanje odgovornosti odgovorne osobe. To će biti u
situaciji kada je odgovorna osoba umrla, ima imunitet koji
nije skinut ili je nedostupna sudu.
Za kaznena djela mogu se izreći pravnim osobama
uvjetna osuda i sigurnosne mjere, a mogu se kazniti
novčanom kaznom od pet tisuća do osam milijuna kuna i
kaznom ukidanja pravne osobe. Kazna ukidanja pravne
osobe može se izreći ukoliko je prav­na osoba osnovana
radi činjenja kaznenih djela ili je svoje djelovanje pretežito
iskoristila za počinjenje kaznenih djela. Uz kaznu sud
može pravnoj osobi izreći i sigurnosne mjere i to: zabranu
obavljanja određenih djelatnosti ili poslova, zabranu
stjecanja dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija, zabranu
poslovanja s korisnicima državnog i lokalnih proračuna i
oduzimanje predmeta.
Zakon je u primjeni punih osam godina, a statistički
podaci Državnog odvjetništva RH pokazuju porast broja
prijava, optuženja, pa dijelom i presuda. Smatra se da
dosadašnja iskustva pokazuju kako se izricanjem sankcija
pravnoj osobi, u skladu sa Zakonom o odgovornosti
pravnih osoba za kaznena djela, može utjecati na
gospodarske subjekte da ne čine kaznena djela i samim
time utjecati na odgovornije ponašanje pravnih osoba.6 U
pojedinim slučajevima kažnjavanje pravne osobe je nužno
jer se kažnjavanjem samo odgovorne osobe ne postiže
svrha kažnjavanja.
Zakon se mogao primjenjivati samo za kaznena djela
počinjena nakon 24. ožujka 2004., a prvih nekoliko
godina rijetko su na sudu primjenjivane njegove odredbe.
Nakon primjene Zakona punih osam godina smatramo
da njegove odredbe o odgovornosti pravnih osoba za
kaznena djela nisu u cijelosti zaživjele u praksi, kao što je
bilo i u slučaju kod donošenja istog zakona u Republici
Sloveniji 1999. godine.
Bilo je prijedloga i za odgodu primjene Zakona još dok je
zakon bio u obliku Prijedloga radi smanjenja
dodatnog opterećenja pravosuđu, upitnih rezultata i bržeg
rješavanja gospodarskih kaznenih djela.7
Zakon je donesen prema Preporuci Vijeća Europe br. R
(88) od 20. listopada 1988. g. pod nazivom Odgovornost
poduzeća za kaznena djela, koja preporučuje “usvajanje
mjera koja će poduzeća učiniti odgovornim za kaznena djela
počinjena u okviru njihove djelatnosti ne računajući već
postojeće oblike građanske odgovornosti”. Iako je Republika
Slovenija 1999. donijela Zakon o odgovornosti pravnih
oseb za kazniva dejanja8, on se dugo nije primjenjivao
u praksi. Neki slovenski autoriteti kaznenog prava, kao
prof. dr. Ljubo Bavcon, smatrali su da kažnjavanje pravnih
osoba predstavlja povrat na državni intervencionizam koji je
nespojiv s koncepcijom slobodnog tržišta.
Novčanu kaznu je lako izreći i naplatiti velikom
trgovačkom društvu (iako bi one uz dobro plaćene
odvjetnike to pokušale izbjeći), no poteškoće se javljaju
kada treba kazniti i naplatiti kaznu od društva pred
stečajem ili u gubitku čije će poslovanje s tom kaznom
biti okončano, a zaposleni radnici će ostati bez posla.
Dokazivanje počinjenja kaznenih djela pravnih osoba,
uzevši u obzir dokazivanje individualne krivnje u
predmetima gospodarskog kriminala posljednjih godina,
bilo je dugotrajno i složeno te se uglavnom zasniva na
financijskom vještačenju, što je povezano i s dodatnim
financijskim troškovima.
Sudovi odgovornost pravnih osoba nikada nisu prihvatili
u cijelosti, već su to smatrali nepotrebnim opterećenjem
kaznenog postupka, a pravnu osobu stranim tijelom u
samom postupku. Uglavnom su podizane optužnice i
optužni prijedlozi, uz odgovornu osobu, protiv trgovačkih
društava: u stečaju, pred stečajem, nelikvidnim,
insolventnim ili koja ne posluju već više godina. Od njih
se u slučaju kažnjavanja nisu mogli naplatiti troškovi
kaznenog postupka, a kamoli novčana kazna i oduzeta
imovinska korist. Sudovi su pritom imali dodatne troškove
vještačenja i plaćanja odvjetnika – kao postavljenog
predstavnika pravne osobe po službenoj dužnosti. Nakon
pravomoćnosti bezuspješno su se pokušavali naplatiti
troškovi kaznenog postupka i oduzeta imovinska koristi od
društava koja su u stečaju, bez imovine ili godinama ne
posluju zbog nelikvidnosti. Za ta društva nije nitko imao
ni podići poziv. Pritom je nedovoljno korišteno načelo
oportuniteta (čl. 24. ZOPOKD u vezi čl. 175. ZKP-a) o
odlučivanju o daljnjem kaznenom progonu prema načelu
svrhovitosti tijekom glavne rasprave.
1.2. Statistički podaci
Tijekom primjene Zakona od 2005. do 2010. za kaznena
djela protiv pravnih osoba prijavljeno je 2566 pravnih
osoba, što je prosječno 0,7% svih kaznenih prijava koje
su zaprimila državna odvjetništva, dok je udio kaznenih
prijava u 2009. bio 1,2%. Podaci Državnog zavoda za
statistiku RH pokazuju da su državna odvjetništva u
cijelome promatranom razdoblju donijela 2566 odluka za
5 Novosel, D.; Rogić-Hadžalić, D. Kaznena odgovornosti pravnih osoba za
kaznena djela 2005.-2009. Studije i analize br. 108, Državni zavod za statistiku
Republike Hrvatske, Zagreb, 2010., str. 9. (dalje: Novosel i dr.).
7 Vidjeti opširnije u: Kaleb, Z. „O nekim prijedlozima za poboljšanje stanja u
pravosuđu i hitnim mjerama za rješavanje starih predmeta“, Hrvatska pravna
revija, br. 9/02, str. 117-118.; i „Jesu li hrvatskom pravosuđu potrebne hitne
ad hoc mjere u rješavanju starih predmeta - tzv. Šok-terapija - Neki prijedlozi
za rješavanje stanja u pravosuđu“, Informator, br. 5010 od 28. lipnja 2002. str.
9-10.
6 Novosel i dr., cit. dj.
8 Uradni list Republike Slovenije, br. 59/99. od 23. srpnja 1999.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 50
kaznena djela koja su počinile pravne osobe. Kaznene
prijave su odbačene u 1315 slučajeva, a protiv 1197
pravnih osoba podnesena je optužnica ili optužni prijedlog
(46,7%). Osuđeno je i proglašeno odgovornima zasada
208 pravnih osoba. Izrečeno je 208 novčanih kazni
od kojih je 36 izrečeno uvjetno. Nije izrečena nijedna
kazna ukidanja pravne osobe, a u 9 slučajeva oduzeta
je imovinska korist. U promatranome petogodišnjem
razdoblju bilo je 30 slučajeva primjene mjera opreza.
Podaci Državnog zavoda za statistiku RH pokazuju da je u
208 osuđujućih presuda protiv pravnih osoba izrečeno 35
novčanih kazni s više od 20.000 kuna, 61 novčana kazna
od 10.001 do 20.000 kuna, te 112 novčanih kazni od 5000
do 10.000 kuna. Od svih izrečenih novčanih kazni 36 ih
je izrečeno uvjetno. Također, nije izrečena nijedna kazna
ukidanja pravne osobe, dok je u devet slučajeva oduzeta
imovinska korist te 30 slučajeva primjene mjera opreza.9
Struktura pojedinih kaznenih djela protiv sigurnosti platnog
prometa i poslovanja pokazuje da se više od dvije trećine
njih odnosi na kazneno djelo prijevare u gospodarskom
poslovanju te na kazneno djelo zlouporabe ovlasti u
gospodarskom poslovanju. U odnosu na trajanje postupka
od optužbe do pravomoćne odluke za optuženja protiv
pravnih osoba, podaci pokazuju da su odluke protiv
pravnih osoba donesene najčešće od 6 do 12 mjeseci.10
2. IZMJENE ZAKONA PO NOVELI IZ TRAVNJA 2011.
2.1. Načelo svrhovitosti pokretanja postupka
Dosadašnja odredba članka 24. Zakona kojom se regulira
odlučivanje o pokretanju kaznenog postupka prema
načelu svrhovitosti upućuje na odlučivanju o progonu
prema načelu svrhovitosti. Radi se o situacijama u kojim
pravna osoba nema imovine ili je ona tako neznatna da ne
bi bila dovoljna ni za pokriće troškova postupka ili ako se
protiv nje vodi stečajni postupak.
Prema članku 521. novog ZKP-a državni odvjetnik
može rješenjem odbaciti kaznenu prijavu ili odustati od
kaznenog progona protiv pravne osobe, iako postoji
osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo za
koje se progoni po službenoj dužnosti samo ako je za
to kazneno djelo predviđena novčana kazna ili kazna
zatvora do pet godina te ako je:
1) s obzirom na okolnosti vjerojatno da će se u
kaznenom postupku protiv okrivljenika primijeniti
odredbe članak 58. Kaznenog zakona o oslobođenju
od kazne;
2) protiv okrivljenika u tijeku izvršenje kazne ili
sigurnosne mjere, a pokretanje kaznenog postupka
za drugo kazneno djelo nema svrhe s obzirom na
težinu, narav djela i pobude iz kojih je ono počinjeno
te na rezultate koje je kaznenopravna sankcija
ostvarila na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena
djela;
3) okrivljenik prijavljen za više kaznenih djela kojima
je ostvario bića dvaju ili više kaznenih djela, ali je
9 Ibid. str. 61.
10 Ibid.
svrhovito da se počinitelj osudi samo za jedno, jer
pokretanje kaznenog postupka za druga kaznena
djela ne bi imalo bitnog utjecaja na izricanje kazne
ili drugih sankcija počinitelju. Rješenje će državni
odvjetnik osim okrivljeniku, dostaviti oštećeniku i
podnositelju kaznene prijave, uz pouku oštećeniku
da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati
u parnici. Protiv istog rješenja državnog odvjetnika
žalba nije dopuštena.
2.2. Načelo oportuniteta pokretanja postupka
Novi Zakon o kaznenom postupku proširio je područje
odlučivanja državnog odvjetnika prema načelu
oportuniteta na kaznena djela za koje je zapriječena
kazna zatvora do pet godina. Državni odvjetnik tako može
odbaciti kaznenu prijavu ili odustati od kaznenog progona,
iako postoji osnovana sumnja da je počinjeno kazneno
djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti i za koje je
propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina
u zakonom propisanim slučajevima.11
Prema članku 522. državni odvjetnik može, nakon
prethodno pribavljene suglasnosti žrtve ili oštećenika,
rješenjem odbaciti kaznenu prijavu ili odustati od
kaznenog progona protiv pravne osobe, iako postoji
osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo za koje
se progoni po službenoj dužnosti i za koje je predviđena
novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, ako
okrivljenik preuzme obvezu: izvršenja neke činidbe
u svrhu popravljanja ili naknade štete prouzročene
kaznenim djelom ili uplate određene svote u korist javne
ustanove, u humanitarne ili karitativne svrhe, odnosno u
fond za naknadu štete žrtvama kaznenih djela.
Državni odvjetnik će, u rješenju odrediti rok u kojem
okrivljenik mora ispuniti preuzete obveze, koji ne smije
prelaziti godinu dana. Rješenje će državni odvjetnik
dostaviti osim okrivljeniku oštećeniku i podnositelju
kaznene prijave, uz pouku oštećeniku da svoj
imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici. Protiv
rješenja državnog odvjetnika žalba nije dopuštena. U
dosadašnjem ZKP-u to je bilo ograničeno na kaznena
djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora
do tri godine. Usto sada su u članku 522. stavku 2.
preciznije razrađeni uvjeti odlučivanja prema oportunitetu,
a posebno se vodilo računa o zaštiti prava žrtve kaznenog
djela.12
Kako novi Zakon o kaznenom postupku13 načelo
svrhovitosti regulira samo djelomično za lakša kaznena
djela u skraćenom postupku (članci 521. i 522.), dok
je odbacivanje kaznene prijave odnosno odustanak od
kaznenog progona kod teških kaznenih djela (ako je to
razmjerno težini počinjenih kaznenih djela i značenju
iskaza te osobe, važno za otkrivanje i dokazivanje
kaznenih djela i članova zločinačke organizacije),
sukladno članku 212. Zakona o kaznenom postupku,
regulirano Zakonom o Uredu za suzbijanje korupcije
11 Obrazloženje prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
kaznenom postupku, Zagreb, 2009. str. 191.
12 Ibid., str. 192.
13 Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/2008 , 76/2009.,
80/11 i 121/11- pročišćeni tekst)
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 51
i organiziranog kriminaliteta14. Stoga je izmijenjena
odredba bez pozivanja na konkretne odredbe iz Zakona
o kaznenom postupku. Time sadržajno ništa nije
promijenjeno, a formulacija uklanja potrebu usklađivanja
Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela u
slučaju eventualnih daljnjih izmjena zakona koji reguliraju
odlučivanje o pokretanju kaznenog postupka prema
načelu svrhovitosti.15
osobu predstavlja branitelj okrivljene odgovorne osobe.17
U tom smislu predstavnika u obje situacije rješenjem prije
podizanja optužnice postavlja predsjednik nadležnog
županijskog suda, a nakon podizanja optužnice sud
pred kojim se vodi postupak. 18 Prema stavku 5. istog
članka nije dopuštena žalba protiv rješenja o postavljanju
predstavnika, a u cilju sprječavanja odugovlačenja
postupka.
Stoga, po novoj odredbi članka 24. državni odvjetnik
može rješenjem odbaciti kaznenu prijavu ili odustati od
kaznenog progona ukoliko pravna osoba nema imovine
ili je ona neznatna da ne bi bila dovoljna ni za podmirenje
troškova postupka. Tako će postupiti i ako je protiv pravne
osobe u tijeku stečajni postupak. Zakon ništa ne govori
za slučaj ako je nad pravnom osobom dovršen stečajni ili
likvidacijski postupak. No ako su oni dovršeni, smatra se
da pravna osoba više ne postoji te bi trebala biti brisana iz
sudskog registra trgovačkog suda, čime je onemogućena
bilo kakva naplata. Stoga nema svrhe ni pokretanja
postupka protiv takve pravne osobe.
Stoga je prema novom stavku 1. članka 28. pravna osoba
dužna u roku od osam dana od primitka prvog poziva
odrediti predstavnika i tijelu koje vodi postupak dostaviti
dokaz o njegovoj ovlasti. O tome će tijelo koje vodi
postupak u pozivu upozoriti pravnu osobu.
Prema načelu svrhovitosti od 2005. do 2010. odbačeno je
38 prijava, a da se radi o beznačajnom djelu 54 prijave.16
U istom razdoblju u 50 predmeta je državni odvjetnik
odustao od kaznenog progona na glavnoj raspravi.
2.3. Izmjene u odnosu na predstavnika
pravne osobe
Prema novom Zakonu o kaznenom postupku izmijenjena
je nadležnost i proširene su ovlasti državnog odvjetništva
u prethodnom postupku. Zbog toga osim suda, ovlasti
za utvrđivanje istovjetnosti predstavnika pravne osobe
i njegove ovlasti za zastupanje prema Noveli ima i
državni odvjetnik koji postupa prije podizanja optužnice.
To je u skladu s terminologijom i sadržajem članka
202. stavka 34. Zakona o kaznenom postupku te tijelo
koje vodi postupak u prethodnom je postupku državni
odvjetnik, koji postupa prije podizanja optužnice te sud
koji provodi istragu na zahtjev oštećenika kao tužitelja i
tijekom provođenja dokaznog ročišta. Nakon podizanja
optužnice ili privatne tužbe, tijelo koje vodi postupak je
sud. Riječ „identitet“ zamijenjena je riječju „istovjetnost“
radi usklađivanja s terminologijom Zakona o kaznenom
postupku (npr. članak 112. stavak 1., članak 117., članak
123. stavak 1. točka 1. itd.). S obzirom da obveza pravne
osobe da u zakonskom roku od osam dana odredi
svog predstavnika sadržajno ne pripada u članak 27.
stavak 4., premještena je u članak 28. stavak 1. kojim
je regulirano postavljanje predstavnika pravne osobe.
Proširen je i stavak 5. na način da, osim osoba koje ni
prema dosadašnjem zakonu ne mogu biti postavljene
za predstavnika pravne osobe (osoba koja je u istom
postupku pozvana kao svjedok te osoba protiv koje se
vodi kazneni postupak zbog istoga kaznenog djela), niti
branitelj okrivljene odgovorne osobe ne može biti određen
kao predstavnik pravne osobe u kaznenom postupku koji
se protiv nje vodi. Razlog za ovu izmjenu je u tome što je
moguć sukob interesa okrivljene odgovorne i okrivljene
pravne osobe u postupku pa nema opravdanja da pravnu
Ukoliko pravna osoba ne odredi predstavnika u
navedenom roku, prije podizanja optužnice postavit će
ga rješenjem predsjednik nadležnog županijskog suda na
zahtjev tijela koje vodi postupak.
Ako pravna osoba prestane postojati prije nego je
pravomoćno okončan kazneni postupak tako da ima
sveopćega pravnog slijednika, taj je slijednik dužan
odrediti svog predstavnika u roku od osam dana od
prestanka pravne osobe, a u protivnom predstavnika će
rješenjem prije podizanja optužnice postaviti predsjednik
nadležnog županijskog suda, a nakon podizanja
optužnice sud općinski ili županijski.
Ukoliko pravna osoba odredi predstavnika protivno
članku 27. stavku 2. i 5. ovoga Zakona, tijelo koje vodi
postupak pozvat će je da u roku od osam dana odredi
drugog predstavnika, te ako ne odredi predstavnika u tom
roku, postavit će ga rješenjem prije podizanja optužnice
predsjednik suda, a nakon podizanja optužnice sud. Protiv
rješenja o postavljanju predstavnika žalba nije dopuštena.
2.3.1. Ispitivanje predstavnika pravne osobe
Sukladno članku 275. stavak 1. Zakona o kaznenom
postupku prvo ispitivanje okrivljenika snima se uređajem
za audio – video snimanje. Novi članak 28.a predviđa
da se na ispitivanje predstavnika pravne osobe, koje je
po sadržaju i smislu različito od ispitivanja okrivljenika
kao fizičke osobe, izričito isključila primjena navedene
odredbe Zakona o kaznenom postupku. S obzirom da
se sukladno članku 275. stavak 5. Zakona o kaznenom
postupku u zapisnik ispitivanja koje se snima, ne unosi
iskaz okrivljenika, potrebno je u ovoj odredbi koja je
lex specialis i primjenjuje se isključivo na ispitivanje
predstavnika okrivljene pravne osobe, propisati da se
iskaz predstavnika unosi u zapisnik o ispitivanju.19
Stoga se prvo ispitivanje predstavnika okrivljene pravne
osobe ne snima se uređajem za audio-video snimanje, a
iskaz predstavnika pravne osobe unosi se u zapisnik (čl.
28.a ). Naime u pravilu u toj fazi postupka pravna osoba
ne imenuje predstavnika a postavljeni predstavnik po
službenoj dužnosti – odvjetnik koji nije dovoljno ili uopće
upoznat sa predmetom i time što se pravnoj osobi stavlja
na teret, obično koristi zakonsko pravo da ne iznosi
obranu te se brani šutnjom.
14 Narodne novine, br. 76/2009, 116/2010 i 145/2010.
17 Obrazloženje prijedloga Zakona, str. 5.-6.
15 Obrazloženje prijedloga Zakona, str. 5.
18 Ibid, str. 6.
16 Ibid. str. 29.
19 Ibid.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 52
3. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Novela Zakona o odgovornosti pravnih osoba za
kaznena djela iz travnja 2011. uvjetovana je prvenstveno
terminološkim i sadržajnim usklađivanjem s novim
Zakonom o kaznenom postupku. Daljnje izmjene se
odnose na predstavnika pravne osobe u odnosu na
njezino zastupanje i postavljanje od strane predsjednika
suda prije podizanja optužnice. Također je uređeno
pitanje svrhovitosti i oportuniteta pokretanja postupka kod
pravnih osoba u stečaju te radi uvođenja OIB-a .
Tijekom petogodišnjeg razdoblja primjene od 2005. do
2010. za kaznena djela protiv pravnih osoba prijavljeno je
2566 pravnih osoba, što je prosječno 0,7% svih kaznenih
prijava koje su zaprimila državna odvjetništva, dok je
udio kaznenih prijava u 2009. bio 1,2%. Statistički podaci
Državnog zavoda za statistiku RH pokazuju da su državna
odvjetništva u cijelome promatranom razdoblju donijela
2566 odluka za kaznena djela koja su počinile pravne
osobe. Kaznene prijave su odbačene u 1315 slučajeva,
a protiv 1197 pravnih osoba podnesena je optužnica
ili optužni prijedlog (46,7%). Osuđeno je i proglašeno
odgovornima zasada 208 pravnih osoba. Izrečeno je
208 novčanih kazni od kojih je 36 izrečeno uvjetno. Nije
izrečena nijedna kazna ukidanja pravne osobe, a u 9
slučajeva oduzeta je imovinska korist. U promatranome
petogodišnjem razdoblju bilo je 30 slučajeva primjene
mjera opreza.
U punih osam godina primjene zakona došlo je do
porasta broja prijava, optuženja, pa dijelom i presuda.
No njegove odredbe nisu u cijelosti zaživjele u praksi, a
sudovi odgovornost pravnih osoba nikada nisu prihvatili u
cijelosti, već su to smatrali stranim tijelom te nepotrebnim
opterećenjem kaznenog postupka. Optužnice su podizane
uglavnom protiv nelikvidnih i insolventnih trgovačkih
društava koja godinama ne posluju. S druge strane
gotova da nema optužnica protiv poznatih i velikih aktivnih
trgovačkih društava. Sudovi su pritom imali dodatne
troškove vještačenja i postavljanja predstavnika, a po
pravomoćnosti su bezuspješni pokušaji naplate troškova
kaznenog postupka i oduzete imovinske koristi od
nelikvidnih i insolventnih društava. Smatramo da u takvim
situacijama državni odvjetnici trebaju više koristiti zakonsko
načelo oportuniteta o odlučivanju o daljnjem kaznenom
progonu prema načelu svrhovitosti tijekom glavne rasprave,
te odustajati od kaznenog progona na glavnoj raspravi
protiv pravne osobe u cilju djelotvornijeg dovršetka
postupka protiv odgovorne osobe u pravnoj osobi.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 53
Ante Loboja, dipl.iur.
Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske
Postupak sklapanja ugovora za usluge iz dodatka
II.B Zakona o javnoj nabavi, s posebnim naglaskom
na nabavu javnobilježničkih usluga
UVOD
Važeći Zakon o javnoj nabavi („Narodne novine“ 90/11,
dalje u tekstu: Zakon), stupio je na snagu 1. siječnja 2012.
godine. Zakon donosi značajne novine u postupcima
javne nabave koje imaju za cilj smanjenje formalizma
u postupcima nabave, smanjenje troškova provedbe
postupaka za naručitelje i ponuditelje, bržu i efikasniju
provedbu postupaka sklapanja ugovora, te efikasniju
pravnu zaštitu u postupcima javne nabave.
Kao i prethodni Zakon o javnoj nabavi („Nar. nov.“ 110/07,
125/08) i novi Zakon kao postupke javne nabave propisuje
otvoreni postupak, ograničeni postupak, pregovarački
postupak, natjecateljski dijalog i natječaj.
Ovaj članak se detaljnije bavi pitanjem nabave usluga iz
Dodatka II.B Zakona (primjerice: hotelske i restoranske
usluge; pravne usluge; zaštitarske usluge, i sl.), za nabavu
kojih je propisana, uz mogućnost nabave navedenih
usluga provedbom nekog od redovnih postupaka javne
nabave i mogućnost provedbe fleksibilnijeg postupka
propisanog člankom 44. Zakona.
POJAM I TEMELJNA PRAVILA PROVEDBE
POSTUPKA PROPISANOG ČLANKOM 44. ZAKONA
Važeći Zakon, kao i prethodni, pristupa uređenju ugovora
o javnim uslugama na tri različita načina. Naime, tri su
različita režima prema kojima naručitelji postupaju kod
nabave usluga. To su:
– usluge izuzete od primjene Zakona,
– usluge iz Dodatka II. A Zakona, te
– usluge iz Dodatka II. B Zakona.
Za usluge koje su izuzete od primjene Zakona (npr.
usluge istraživanja i razvoja; usluge koje određeni javni
naručitelj pruža temeljem isključivog prava; usluge arbitraže i mirenja; i sl.) naručitelji nisu obvezni, prije sklapanja
ugovora za te usluge, provoditi postupke propisane Zakonom o javnoj nabavi.
Zakon u odredbi članka 59. stavka 4. predviđa mogućnost
objave prethodne obavijesti o namjeri sklapanja ugovora
i u slučaju ugovora koji su izuzeti od primjene Zakona.
Navedena mogućnost nije i obveza naručiteljima da
predmetne usluge na koje se primjenjuje institut izuzeća,
nabavljaju sukladno Zakonu o javnoj nabavi. Međutim, ako
naručitelj objavi rečenu obavijest, obvezan je primijeniti i
rok mirovanja koji iznosi 15 dana od dana objave prethodne obavijesti o namjeri sklapanja ugovora. Također, Zakon
u članku 150. predviđa i mogućnost ulaganja žalbe u roku
od deset dana od objave prethodne obavijesti o namjeri
sklapanja ugovora u odnosu na zakonitost sklapanja takvog ugovora primjenom instituta izuzeća.
Sukladno odredbi članka 60. stavka 6. Zakona „...
naručitelj može objaviti obavijest o sklopljenom ugovoru
izuzetom od primjene Zakona“.
Usluge navedene u Dodatku II. A Zakona su tzv. prioritetne usluge. Na nabavu tih usluga se primjenjuju sve odredbe Zakona. Postupak javne nabave prioritetnih usluga ni po
čemu se ne razlikuje od postupka nabave robe ili radova.
Dakle, ovisno o procijenjenoj vrijednosti usluga iz Dodatka
II. A Zakona, naručitelji su obvezni primjenjivati odgovarajuće odredbe Zakona, za velike ili male vrijednosti.
Za nabavu usluga iz Dodatka II.B Zakon propisuje poseban, fleksibilan režim nabave. Među navedene usluge
spadaju: (VIDJETI TABLICU NA SLJEDEĆOJ STRANICI)
Vrijednosti europskih pragova kod nabave usluga iz Dodatka II.B Zakona koji se primjenjuju na javne naručitelje
iznosi 200.000,00 eura, dok za sektorske naručitelje taj
prag iznosi 400.000,00 EUR.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 54
Kategorija
br.
Predmet
17
Hotelske i restoranske usluge
64
18
Usluge željezničkog prijevoza
711
19
Usluge prijevoza vodenim putovima
72
20
Prateće i pomoćne usluge prijevoza
74
21
Pravne usluge
861
22
Usluge posredovanja pri zapošljavanju i
pribavljanja osoblja
872
23
Istražiteljske usluge i usluge na području
sigurnosti, osim usluga oklopnih vozila
873 (osim
87304)
24
Usluge obrazovanja i stručnog osposobljavanja 92
25
Zdravstvene i socijalne usluge
93
26
Usluge u području rekreacije, kulture i sporta
96
27
Ostale usluge
Dakle, kod nabave usluga iz Dodatka II.B Zakona naručitelji mogu:
- provesti jedan od redovnih postupaka javne nabave
(otvoreni, ograničeni, pregovarački s prethodnom objavom
i sl.), primjenjujući sve odredbe Zakona i provedbenih
propisa koje se odnose na određeni postupak, ili
- provesti postupak propisan člankom 44. Zakona.
Prema tome, ovisno o prirodi usluge o kojoj se radi, uključujući i razinu tržišnog natjecanja u tom području, naručitelj će se u praksi odlučiti za provedbu nekog od redovnih
Referentni broj
CPC8
Referentni broj CPV
Od 55100000-1 do
55524000-9, te od
98340000-8 do
98341100-6
Od 60200000-0 do
60220000-6
Od 60600000-4 do
60653000-0, te od
63727000-1 do
63727200-3
Od 63000000-9 do
63734000-3
(osim 63711200-8,
63712700-0,
63712710-3, te od
63727000-1, do
63727200-3), i
98361000-1
Od 79100000-5 do
79140000-7
Od 79600000-0 do
79635000-4
(osim 79611000-0,
79632000-3,
79633000-0), te od
98500000-8 do
98514000-9
Od 79700000-1 do
79723000-8
Od 80100000-5 do
80660000-8 (osim
80533000-9, 805331000, 80533200-1
79611000-0, te od
85000000-9 do
85323000-9 (osim
85321000-5 i
85322000-2
Od 79995000-5 do
79995200-7, te od
92000000-1 do
92700000-8
(osim 92230000-2,
92231000-9,
92232000-6
postupaka javne nabave (npr. kod nabave zaštitarskih
usluga, i sl.) ili za postupak propisan člankom 44. Zakona.
Naručitelj, javni ili sektorski, je taj koji odlučuje koji postupak javne nabave će provesti za nabavu tih usluga.
Početak postupka propisanog člankom 44. Zakona
Ako odluči provesti postupak sklapanja ugovora za
usluge iz Dodatka II.B Zakona propisan člankom 44.
Zakona, naručitelj tada objavljuje zahtjev za prikupljanje
ponuda na internetskim stranicama. Objavom zahtjeva
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 55
za prikupljanje ponuda osigurava se transparentnost u
postupanju naručitelja kod sklapanja ovakvih ugovora.
Postupak započinje danom objave zahtjeva za
prikupljanje ponuda na internetskim stranicama. U
pravilu će to biti internetske stranice samog naručitelja
ako ih ima, odnosno internetske stranice pružatelja
takvih usluga na tržištu, ako sam naručitelj ne raspolaže
istima. Također, može se raditi o internetskim stranicama
osnivača neke ustanove (npr. dječjeg vrtića, škole, i sl.),
ako takve ustanove ne raspolažu vlastitim internetskim
stranicama.
Zahtjev za prikupljanje ponuda ne objavljuje se u
Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike
Hrvatske. Također, Uredba o objavama javne nabave
(„Nar. nov“ 10/12) ne sadrži standardni obrazac zahtjeva
za prikupljanje ponuda, već isti kreiraju sami naručitelji
prilikom njegovog objavljivanja, poštujući minimalan
sadržaj zahtjeva propisan Zakonom.
U tom smislu zahtjev za prikupljanje ponuda sadrži
najmanje: 1. naziv naručitelja, 2. opis predmeta nabave i
tehničke specifikacije, 3. procijenjenu vrijednost nabave,
4. kriterij za odabir ponude, 5. uvjete i zahtjeve koje
ponuditelji trebaju ispuniti, ako ih ima, 6. rok za dostavu
ponude (datum i vrijeme), 7. način dostavljanja ponuda,
8. adresu na koju se ponude dostavljaju, 9. internetsku
adresu ili adresu na kojoj se može preuzeti dodatna
dokumentacija, ako je potrebno, 10. kontakt osobu, broj
telefona i adresu elektroničke pošte, 11. datum objave
zahtjeva na internetskim stranicama.
Zahtjev mora biti dostupan na internetskim stranicama
najmanje 60 dana od njegove objave. Ovaj rok ne treba
dovoditi u vezu s rokom za dostavu ponuda propisanim
člankom 44. stavkom 8. Zakona. Smisao ove odredbe je
transparentnost u postupanju naručitelja, ali i dostupnost
podataka o objavljenom postupku sklapanja ugovora za
usluge iz Dodatka II.B, za potrebe onih državnih tijela
kojima je to potrebno (npr. Državna komisija za kontrolu
postupaka javne nabave; Središnje tijelo državne uprave
nadležno za sustav javne nabave; nadležno državno
odvjetništvo, i sl.).
„U vezi s upitom kojim se traži mišljenje o provedbi
postupka sklapanja ugovora za predmet nabave:
javnobilježničke usluge, odgovoreno je kako slijedi.
Istodobno s objavljivanjem zahtjeva za prikupljanje ponuda na internetskim stranicama naručitelj može, što znači
da nije obvezan, uputiti zahtjev za prikupljanje ponuda
određenom broju (najmanje tri) gospodarskih subjekata,
po vlastitom izboru. Ovisno o prirodi usluge o kojoj se radi,
uključujući i razinu tržišnog natjecanja u tom području,
broj gospodarskih subjekata može biti manji od tri.
Upravni odbor Hrvatske javnobilježničke komore na 91.
sjednici, održanoj 7. ožujka 2008. godine donio odluku
u kojoj se između ostaloga navodi da su javni bilježnici
u smislu odredbi Zakona o javnom bilježništvu, određeni
kao osobe od javnog povjerenja, koje su prema Kodeksu
javnobilježničke etike dužne čuvati svoju potpunu
nezavisnost. Javni bilježnik ne smije pristati raditi ili naplatiti
manju nagradu od predviđene, a protivi se časti i ugledu
javnog bilježnika svaka nelojalnost u poslovanju, što se
prvenstveno odnosi na ponudu da će obaviti kakav posao.
Kada naručitelj nije obvezan objaviti zahtjev za prikupljanje ponuda
Iznimno, naručitelj nije obvezan objaviti zahtjev za
prikupljanje ponuda ukoliko je objava zahtjeva u suprotnosti s posebnim propisom (npr. Zakon o javnom
bilježništvu, i sl.) kojim je regulirano obavljanje određenih
usluga. U tom slučaju naručitelj upućuje zahtjev za prikupljanje ponuda gospodarskom subjektu po vlastitom izboru (npr. određenom javnom bilježniku, i sl.).
Primjer iz prakse: Mišljenje Ministarstva gospodarstva,
Uprave za sustav javne nabave od 21. ožujka 2012. godine, o pitanju nabave javnobilježničkih usluga, sukladno odredbama Zakona o javnoj nabavi.
U Dodatku II.B Zakona, pod kategorijom 21, navedene su
„pravne usluge“. Navedene usluge odnose se na referentne brojeve u Jedinstvenom rječniku javne nabave (CPV)
od 79100000-5 do 79140000-7.
Člankom 2. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne
novine“ 78/93; 29/94; 162/98; 16/07) određeno je da se
javnobilježnička služba sastoji u: službenom sastavljanju
i izdavanju javnih isprava o pravnim poslovima, izjavama
i činjenicama na kojima se utemeljuju prava; u službenom
ovjeravanju privatnih isprava; u primanju na čuvanje
isprava, zatim novca i predmeta od vrijednosti radi
njihove predaje drugim osobama ili nadležnim tijelima
te u obavljanju, po nalogu sudova ili drugih javnih tijela,
postupaka određenih zakonom, kao i drugih poslova
predviđenih istim zakonom.
Sukladno članku 3. stavku 1. Zakona o javnom bilježništvu
javnobilježničke isprave su: isprave o pravnim poslovima
i izjavama koje su sastavili javni bilježnici (javnobilježnički akti); zapisnici o pravnim radnjama koje su obavili ili
kojima su bili nazočni javni bilježnici (javnobilježnički zapisnici) i potvrde o činjenicama koje su posvjedočili javni
bilježnici (javnobilježnička potvrda).
Navedenim nadležnostima javnih bilježnika propisanim
Zakonom o javnom bilježništvu odgovaraju sljedeće CPVoznake i opis usluga iz Dodatka II.B Zakona:
79130000-4 Usluge pravnog dokumentiranja i ovjeravanja,
79131000-1 Usluge dokumentiranja,
79132000-8 Usluge ovjeravanja.
Člankom 2. stavkom 2. Zakona o javnom bilježništvu
propisano je da „javnobilježničku službu obavljaju javni
bilježnici kao samostalni i neovisni nositelji te službe, koji
imaju svojstvo osoba javnog povjerenja“.
U Kodeksu javnobilježničke etike (“Narodne novine”
55/11) utvrđuju se načela i pravila ponašanja javnog
bilježnika u obavljanju službe i izvan nje na način kako to
zahtijevaju dostojanstvo i ugled javnobilježničke službe.
U toč. I.17 Kodeksa navodi se da se protivi časti i ugledu
javnog bilježništva svaka nelojalnost u poslovanju, te
između ostaloga pribavljanje stranaka putem ponuda,
posrednika ili reklama.
S druge strane, Zakon o javnoj nabavi u članku 43.
stavku 3. propisuje da „za sklapanje ugovora o javnim
uslugama iz Dodatka II. B javni naručitelji provode jedan
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 56
od postupaka javne nabave ili postupak opisan u članku
44. istoga Zakona”.
Za sve usluge iz Dodatka II.B Zakona, pa tako i za
nabavu javnobilježničkih usluga naručitelji mogu provesti
postupak javne nabave propisan člankom 44. Zakona.
za sustav javne nabave, povodom upita „je li odabir
javnog bilježnika od strane ovrhovoditelja, koji je naručitelj u smislu Zakona o javnoj nabavi, radi izdavanja
rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, usluga u smislu Zakona o javnoj nabavi“, dalo je sljedeće
mišljenje.
U tom smislu:
1. naručitelj sukladno odredbi članka 44. stavka 1. Zakona
objavljuje zahtjev za prikupljanje ponuda na internetskim
stranicama. Zahtjev mora biti dostupan na internetskim
stranicama najmanje 60 dana od dana njegove objave
(stavak 1.),
2. istodobno s objavljivanjem zahtjeva za prikupljanje
ponuda na internetskim stranicama naručitelj može
uputiti zahtjev za prikupljanje ponuda određenom broju
gospodarskih subjekata po vlastitom izboru (stavak 2.).
3. broj gospodarskih subjekata kojima naručitelj upućuje
zahtjev za prikupljanje ponuda ne smije biti manji od tri.
Ovisno o prirodi usluge o kojoj se radi, uključujući i razinu
tržišnog natjecanja u tom području, broj gospodarskih
subjekata može biti manji od tri (stavak 3.).
4. zahtjev za prikupljanje ponuda upućuje se na način
koji omogućuje dokazivanje da je isti zaprimljen od strane
gospodarskog subjekta (dostavnica, povratnica, izvješće
o uspješnom slanju telefaksom, elektronička isprava i sl.)
(stavak 4.).
5. iznimno, naručitelj nije obvezan objaviti zahtjev za
prikupljanje ponuda ukoliko je to u suprotnosti s posebnim
propisom ili pravilima kojima je regulirano obavljanje
određenih usluga. U tom slučaju naručitelj upućuje zahtjev
za prikupljanje ponuda u skladu s točkama 2.-4. (stavak 5.).
Temeljem svega navedenoga, uzimajući u obzir naprijed
navedene odredbe Zakona o javnom bilježništvu,
odredbe Kodeksa javnobilježničke etike te stavove
Upravnog odbora javnobilježničke komore, prilikom
nabave javnobilježničkih usluga naručitelji mogu postupiti
sukladno članku 44. stavku 5. Zakona.
U tom slučaju, naručitelji:
−
−
upućuju zahtjev za prikupljanje ponuda za
nabavu javnobilježničkih usluga, pri čemu broj
javnih bilježnika kojima se upućuje zahtjev može
biti manji od tri, tj. zahtjev se može uputiti i samo
jednom javnom bilježniku;
nisu obvezni objaviti zahtjev za prikupljanje
ponuda na internetskim stranicama.
Uz to, mišljenja smo da nabava javnobilježničkih usluga
od strane naručitelja koji su obveznici primjene Zakona
o javnoj nabavi na naprijed opisan način nije protivna
odredbama Zakona o javnom bilježništvu, a niti Kodeksu
javnobilježničke etike.
Napominjemo da su javni naručitelji sukladno članku
60. stavku 1. Zakona obvezni za svaki sklopljeni ugovor
poslati na objavljivanje obavijest o sklopljenom ugovoru
najkasnije 48 dana od dana sklapanja ugovora o javnoj
nabavi a sektorski naručitelji sukladno članku 125. stavku
1. Zakona, najkasnije dva mjeseca od dana sklapanja
ugovora o javnoj nabavi“.
Primjer iz prakse: Ministarstvo gospodarstva, Uprava
„U Dodatku II.B Zakona pod kategorijom 21, navedene su
„pravne usluge“. Navedene usluge odnose se na referentne brojeve u Jedinstvenom rječniku javne nabave (CPV)
od 79100000-5 do 79140000-7.
Člankom 2. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne
novine“ 78/93; 29/94; 162/98; 16/07) određeno je da se
javnobilježnička služba sastoji u: službenom sastavljanju
i izdavanju javnih isprava o pravnim poslovima, izjavama
i činjenicama na kojima se utemeljuju prava; u službenom
ovjeravanju privatnih isprava; u primanju na čuvanje
isprava, zatim novca i predmeta od vrijednosti radi
njihove predaje drugim osobama ili nadležnim tijelima
te u obavljanju, po nalogu sudova ili drugih javnih tijela,
postupaka određenih zakonom, kao i drugih poslova
predviđenih istim zakonom“.
Sukladno članku 3. stavku 1. Zakona o javnom bilježništvu
“javnobilježničke isprave su: isprave o pravnim poslovima
i izjavama koje su sastavili javni bilježnici (javnobilježnički akti); zapisnici o pravnim radnjama koje su obavili ili
kojima su bili nazočni javni bilježnici (javnobilježnički zapisnici) i potvrde o činjenicama koje su posvjedočili javni
bilježnici (javnobilježnička potvrda)“.
Navedenim nadležnostima javnih bilježnika propisanim
Zakonom o javnom bilježništvu odgovaraju sljedeće CPVoznake i opis usluga Dodatka II.B Zakona:
79130000-4 Usluge pravnog dokumentiranja i ovjeravanja,
79131000-1 Usluge dokumentiranja,
79132000-8 Usluge ovjeravanja.
Člankom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 57/96,
29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10,
125/11) daje se javnim bilježnicima u nadležnost provedba
prisilnog ostvarenja tražbina na temelju vjerodostojnih
isprava (ovršni postupak) te postupak osiguranja tražbina
(postupak osiguranja). Prisilno izvršenje tražbina na
temelju vjerodostojne isprave je do izmjena Ovršnog
zakona 2005. godine („Narodne novine“ 88/05) bilo u
sudskoj nadležnosti.
U tom smislu javni bilježnici temeljem javnih ovlasti koje im
je dodijelio zakonodavac, a po prijedlogu ovrhovoditelja,
izdaju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
Sukladno odredbi čl. 23. Ovršnog Zakona vjerodostojna
isprava je račun, mjenica i ček s protestom i povratnim
računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna
isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim
propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i
obračun kamata.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 57
Sukladno članku 252.b Ovršnog Zakona prijedlog za
ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelj
može podnijeti javnom bilježniku po svom izboru i od
njega zatražiti da donese rješenje o ovrsi na temelju takve
isprave.
s predmetom nabave; da ima odgovarajuće ovlaštenje
za obavljanje navedene djelatnosti; odrediti određene
minimalne tehničke uvjete u vezi s predmetom nabave i sl.).
Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje
javni bilježnici donose u ovršnom postupku na temelju
prijedloga ovrhovoditelja ne spada u usluge pravnog
dokumentiranja i ovjeravanja.
Rok za dostavu ponuda ne smije biti kraći od 15 dana
od dana upućivanja odnosno objavljivanja zahtjeva za
prikupljanje ponuda. Navedeni minimalni rok je isti i kod
nabave male vrijednosti i kod nabave velike vrijednosti. To
je minimalni rok za dostavu ponuda kojeg određuje Zakon,
dok rok za dostavu ponuda u određenom slučaju može
biti i dulji od minimalnog zakonskog roka, ako je to potrebno za pripremu i dostavu ponuda.
Temeljem naprijed navedenoga mišljenja smo da odabir
javnog bilježnika od strane ovrhovoditelja, koji je naručitelj
u smislu Zakona o javnoj nabavi radi izdavanja rješenja o
ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nije usluga u smislu
Zakona o javnoj nabavi“.
Razlozi isključenja i uvjeti sposobnosti
Naručitelj može, ali nije obvezan u zahtjevu za prikupljanje
ponuda odrediti razloge za isključenje ponuditelja (izrečena pravomoćna osuđujuća presuda za jedno ili više u
Zakonu pobrojanih kaznenih djela, kao što su: udruživanje
za počinjenje kaznenih djela, primanje mita u gospodarskom poslovanju, davanje mita u gospodarskom poslovanju, zlouporaba položaja i ovlasti, i sl; neplaćeni porezi i
doprinosi; lažni podaci u dostavljenim dokumentima).
Naručitelj također može, ali nije obvezan navesti i ostale
razloge isključenja ponuditelja iz postupka javne nabave
(stečaj, likvidacija, profesionalni propust, i sl.).
Isto tako, naručitelj može, ali nije obvezan odrediti i uvjete
sposobnosti koje ponuditelji moraju ispunjavati (upis u
sudski, obrtni, strukovni ili drugi odgovarajući registar
države sjedišta gospodarskog subjekta).
Također, ako natjecatelj ili ponuditelj mora posjedovati
određeno ovlasti ili kako bi mogao izvršiti određeni
ugovor u državi njegova sjedišta, naručitelj može, ali nije
obvezan od njega tražiti da dokaže posjedovanje važećeg
ovlaštenja ili članstva (različite suglasnosti, ovlaštenja ili
dozvole).
Ovdje je potrebno napomenuti da, iako Zakon o javnoj
nabavi ne obvezuje naručitelja koji nabavlja određene
usluge iz Dodatka II.B prema proceduri iz članka 44.
Zakona, da u zahtjevu za prikupljanje ponuda određuje
uvjete iz članaka 67. do 74. Zakona (razlozi isključenja
i uvjeti sposobnosti ponuditelja), naručitelj treba uzeti
u obzir odredbe posebnih propisa kojima je regulirano
obavljanje određene djelatnosti, te sukladno zahtjevima iz
posebnih propisa propisati određene uvjete sposobnosti
za ponuditelje (npr. dozvola nadležnog tijela za obavljanje
zaštitarske djelatnosti, i sl.).
Osim obveze poštivanja posebnih propisa kojima je
regulirano obavljanje neke usluge iz Dodatka IIB Zakona,
često je iz praktičnih razloga, primjerice radi mogućnosti
odabira najpovoljnije ponude sposobnog ponuditelja,
potrebno u zahtjevu za prikupljanje ponuda navesti „uvjete
i zahtjeve koje ponuditelji trebaju ispuniti“ (npr. da je
ponuditelj registriran za obavljanje djelatnosti povezane
Postupak otvaranja ponuda
Rokovi za dostavu ponuda određuju se na način da se
utvrdi točan datum i vrijeme do kojeg se ponude mogu
pravodobno dostaviti. Prilikom određivanja rokova za
dostavu ponuda, naručitelj mora posebno uzeti u obzir
složenost predmeta nabave i vrijeme potrebno za izradu
ponuda poštujući minimalne rokove određene Zakonom.
Za ponuditelje koji sudjeluju u postupku sklapanja ugovora
za usluge iz Dodatka IIB važno je ponudu za predmetne
usluge sastaviti na način da udovoljava svim uvjetima i
zahtjevima navedenim u zahtjevu za prikupljanje ponuda,
ako ih ima, kao i opisu predmeta nabave (propisanim
tehničkim specifikacijama), te istu dostaviti najkasnije do
vremena određenog za dostavu ponuda.
Naručitelji, kada provode postupak za nabavu usluga iz
Dodatka II.B sukladno postupku propisanom u članku 44.
Zakona, mogu ali nisu obvezni javno otvoriti ponude,
kao što je to slučaj, primjerice u otvorenom, ograničenom i
pregovaračkom postupku s prethodnom objavom. Sadržaj
Zapisnika o javnom otvaranju ponuda propisuje Uredba o
načinu izrade i postupanje s dokumentacijom za nadmetanje i ponudama (članak 23.).
Postupak pregleda i ocjene ponuda
Nakon otvaranja ponuda naručitelj pregledava i ocjenjuje
ponuda na temelju uvjeta iz zahtjeva za prikupljanje ponuda
i dodatne dokumentacije, ako postoji. Pregled i ocjena ponuda tajni su do donošenja odluke o odabiru ili poništenju. U
postupku pregleda i ocjene ponuda naručitelj može zatražiti
objašnjenje neuobičajeno niske cijene ponude ili neuobičajeno niske pojedine jedinične cijene, ako dovode u sumnju
mogućnost pružanja usluge koja je predmet nabave.
U postupku pregleda i ocjene ponuda naručitelj može
u primjerenom roku koji ne smije biti kraći od pet niti
duži od deset dana od dana dostave zahtjeva pozvati
ponuditelje da pojasne ili upotpune dokumente koje su
predali sukladno člancima 67-74. Zakona, ako su isti bili
traženi. Pojašnjenje ili upotpunjavanje dokumenata smije
se odnositi samo na nejasnoće, manje nedostatke ili
pogreške koji su uklonjivi.
Također, naručitelj može u primjerenom roku koji ne smije
biti kraći od pet niti duži od deset dana od dana dostave
zahtjeva zatražiti pisano pojašnjenje ponude ako ponuda
sadrži nejasnoće, manje nedostatke ili pogreške koje
naručitelj smatra uklonjivim.
Naručitelj izrađuje Zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda te
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 58
odabire najpovoljniju ponudu sukladno kriteriju za odabir
ponude. Sadržaj Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda
također je propisan Uredbom o načinu izrade i postupanje
s dokumentacijom za nadmetanje i ponudama (članak 23.).
Ponude dostavljene na temelju objavljenog zahtjeva
za prikupljanje ponuda na internetskim stranicama,
uzimaju se u razmatranje pod istim uvjetima kao i ponude
dostavljene na temelju zahtjeva za prikupljanje ponuda
upućenog gospodarskim subjektima.
Objava prethodne obavijesti o namjeri
sklapanja ugovora
Prethodna obavijest o namjeri sklapanja ugovora je jedan
od standardnih obrazaca (standardni obrazac br. 15) za
objave javne nabave, propisanih Uredbom o objavama
javne nabave, koja propisuje izgled i sadržaj standardnih
obrazaca za objave javne nabave, te način i uvjete njihova
objavljivanja.
Sadržaj prethodne obavijesti o namjeri sklapanja ugovora
za usluge iz Dodatka IIB propisan je Dodatkom V.H Zakona, a čini ga: 1. Naziv, adresa, broj telefona, broj faksa,
adresa elektroničke pošte naručitelja te djelatnost naručitelja; 2. Opis predmeta nabave. Vrsta ugovora. Brojčane
oznake nomenklature. 3. Procijenjena vrijednost nabave.
4. Obrazloženje odluke naručitelja da sklopi ugovor bez
objave poziva na nadmetanje: u slučaju sklapanja ugovora
o javnim uslugama iz Dodatka II. B, obrazloženje sklapanja takvog ugovora. 5. Naziv i podaci o gospodarskom
subjektu s kojim naručitelj namjerava sklopiti ugovor. 6.
Podaci o iznosu ugovora koji se namjerava sklopiti. 7. Naziv i adresa žalbenog tijela. Točni podaci o rokovima za
podnošenje žalbe, ili, ako je potrebno naziv, adresa, broj
telefona, broj faksa i adresa elektronske pošte službe od
koje se mogu dobiti ti podaci. 8. Ako je potrebno, drugi
podaci koje naručitelj smatra korisnima.
Nakon odabira ponude naručitelj može, ali nije obvezan
objaviti prethodnu obavijest o namjeri sklapanja ugovora.
Ako naručitelj objavi prethodnu obavijest o namjeri sklapanja ugovora dan objave obavijesti ima učinak dostave
odluke o odabiru. Naručitelj je obvezan primijeniti rok
mirovanja koji iznosi 15 dana kod nabave velike vrijednosti
odnosno deset dana kod nabave male vrijednosti od dana
objave prethodne obavijesti o namjeri sklapanja ugovora.
Početak roka mirovanja računa se od prvoga sljedećeg
dana nakon dana objave prethodne obavijesti o namjeri
sklapanja ugovora.
Donošenje i dostava odluke o odabiru
Ako naručitelj ne objavi prethodnu obavijest donosi
odluku o odabiru koju dostavlja ponuditeljima s
preslikom zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda, na
dokaziv način (dostavnica, povratnica, izvješće o
uspješnom slanju telefaksom, elektronička isprava i sl.).
Naručitelj je također obvezan primijeniti rok mirovanja
koji iznosi 15 dana kod nabave velike vrijednosti odnosno
deset dana kod nabave male vrijednosti od dana dostave
odluke o odabiru. Početak roka mirovanja računa se od
prvoga sljedećeg dana nakon dana dostave odluke o
odabiru.
Rok mirovanja
Rok mirovanja je rok u kojem naručitelj ne smije sklopiti
ugovor. Odluka o odabiru postaje izvršna nakon proteka
roka mirovanja i nastaje ugovor o javnoj nabavi.
Rok mirovanja ne primjenjuje se ako je u postupku
sklapanja ugovora o javnim uslugama iz Dodatka IIB
sudjelovao samo jedan ponuditelj čija je ponuda ujedno i
odabrana. U tom slučaju odluka o odabiru postaje izvršna
dostavom ponuditelju (što znači da u trenutku njene
izvršnosti nastaje ugovor o javnoj nabavi), a to je dan
objave prethodne obavijesti o namjeri sklapanja ugovora
odnosno dan dostave odluke o odabiru na dokaziv način.
U slučaju sklapanja ugovora za usluge iz Dodatka
IIB, naručitelj je obvezan u prethodnoj obavijesti o
namjeri sklapanja ugovora, ako istu objavljuje, navesti
obrazloženje razloga sklapanja takvog ugovora. (Dodatak
V.H, toč. 4b). U tom smislu sadržaj obrazloženja odnositi
će se prvenstveno na činjenicu da se zaista radi o
uslugama iz Dodatka IIB.
Žalbeni rokovi
U postupku sklapanja ugovora o javnim uslugama iz
Dodatka II. B velike vrijednosti, žalba se izjavljuje u roku
deset dana odnosno u postupku nabave male vrijednosti
u roku pet dana, i to od dana objave prethodne obavijesti
o namjeri sklapanja ugovora u odnosu na sadržaj zahtjeva
za prikupljanje ponuda i dodatne dokumentacije ako
postoji, postupak pregleda, ocjene i odabira ponuda.
Kada naručitelj nije objavio prethodnu obavijest o namjeri
sklapanja ugovora, žalba se izjavljuje u roku deset dana
u postupku velike vrijednosti odnosno u roku pet dana u
postupku nabave male vrijednosti, i to od dana primitka
odluke o odabiru ili poništenju u odnosu na sadržaj
zahtjeva za prikupljanje ponuda i dodatne dokumentacije
ako postoji, postupak pregleda, ocjene i odabira ponuda
odnosno razloge poništenja.
U slučaju kada nije objavljen zahtjev za prikupljanje
ponuda niti prethodna obavijest o namjeri sklapanja
ugovora, žalba se izjavljuje u roku 30 dana od dana
objave obavijesti o sklopljenom ugovoru u odnosu na
odabir postupka.
U slučaju kada nije objavljen zahtjev za prikupljanje
ponuda niti prethodna obavijest o namjeri sklapanja
ugovora, te naručitelj propusti objaviti obavijest o
sklopljenom ugovoru, žalba se izjavljuje sukladno članku
151. Zakona kojim su propisani rokovi za ulaganje
žalbe u slučajevima sklapanja ugovora bez prethodno
provedenog postupka javne nabave. U tom slučaju rok za
žalbu je od 30 dana od dana saznanja za takav ugovor
(subjektivni rok) a žalba se može izjaviti unutar roka od
šest mjeseci od dana sklapanja ugovora (objektivni rok).
Obavijest o sklopljenim ugovorima.
U slučaju ugovora o javnim uslugama iz Dodatka II. B
Zakona naručitelj mora objaviti obavijest o sklopljenim
ugovorima u Elektroničkom oglasniku javne nabave
Republike Hrvatske, ali u obavijesti navodi slaže li se s
njezinim objavljivanjem.
Naručitelj također u obavijesti o sklopljenom ugovoru
navodi obrazloženje sklapanja takvog ugovora (Dodatak
V.D, toč. 14.b).
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 59
DIJAGRAM TIJEKA POSTUPKA SKLAPANJA UGOVORA ZA USLUGE IZ DODATKA II.B
I.
II.
Za sklapanje ugovora o javnim uslugama iz Dodatka II. B javni naručitelji provode jedan od
postupaka javne nabave (otvoreni, ograničeni, pregovarački postupak s prethodnom objavom
odnosno natjecateljski dijalog) ili
postupak opisan u članku 44. Zakona:
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 60
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 61
Doc. dr. sc. Branka Grbavac
Odsjek za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Zagrebu
Iz prošlosti javnog notarijata
– od notarskog bastardela do izdane isprave
Razdoblje 12. stoljeća predstavljalo je ključno doba kada
se dotadašnja dominantna usmena kultura ranog srednjeg vijeka počinje povlačiti pred pismenom kulturom,
kojoj notarijat postaje jedan od najznačajnijih izdanaka. U
tom razdoblju notarska isprava je stekla karakter javnosti
i postala okosnicom poslovnog života srednjovjekovnih
mediteranskih komuna.
Oblikovanje notarske isprave (instrumentum publicum) bio
je dugotrajan proces. Kad se u 13. st. notarijat potpuno
izgradio, koristili su se priručnici, tzv. formulari s predlošcima kao pomagalo za sastavljanje isprava.
Srednjovjekovne notarske isprave koje su dalmatinski
notari sastavljali do nas su došle u tri osnovna oblika, koji
odražavaju različite faze u procesu njihovog nastajanja:
a) notarski koncept (bastardelli),
b) notarski registar ili knjiga imbrevijatura
(quaternus imbreviaturarum) i
c) pojedinačne isprave sačuvane uglavnom na
pergameni (publicum instrumentum)
U srednjovjekovnoj dalmatinskoj komuni stranka koja je
željela sastaviti ugovor o nekom pravnom poslu najprije
bi otišla notaru i zamolila da joj sastavi dotični ugovor.
Taj se čin nazivao rogatio. Častan notar nije smio strankama uskratiti svoju službu tj. uslugu (officium) jer je na
to bio obvezan i po zakletvi koju je polagao. Dakako, to
se odnosilo samo za sklapanje ugovora o dodopuštenim
poslovima. Sastavljanje isprava o zabranjenim poslovima
poput onih o otuđenju nekretnina samostanima i svećenicima povlačila bi za sobom gubitak službe i časti notara
ako bi on stavio svoj potpis na tu ispravu.1 Po zamolbi
stranke notar bi skraćeni zapis ugovora unosio u knjigu
koncepata, tj. posebnu knjižicu manjeg formata koja se
nazivala bastardel (bastardelli). Ovdje je važno istaknuti
da je taj notarski koncept nastajao paralelno sa samim
pravnim činom. Budući da se radilo samo o skici ugovora
1 Vidi: Josip Kolanović i Mate Križman, Statuta Iadertina – Zadarski statut, Zadar:
Ogranak Matice Hrvatske - Hrvatski državni arhiv, 1997. [dalje u tekstu: ZS], knjiga
III, gl. 14, str. 259-261.
Slika 1: Bastardel zadarskog notara Ivana de Calcina iz 15. stoljeća
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 62
notar bi tu zapisao samo najosnovnije podatke bez ikakvih
diplomatičko-formalnih obilježja.
Potom je notar čitav ugovor morao upisati u notarsku
knjigu (quaternus imberviaturarum ili abreviaturarum)
cjelovito i odvojeno od riječi do riječi uz prisutnost dvojice
svjedoka, egzaminatora. Notar je bio obvezan zapisati sva
imena svjedoka i ugovaratelja, te količinu s točnim navodom dana, mjeseca i godine. Tim činom smatralo se da
je posao zaključen. Unos poslova u notarske knjige bio je
Zadru, Šibeniku i Trogiru notar je u roku od mjesec dana,
na osnovi onoga što je zabilježio u registar, morao stranci izdati ispravu dok je u Splitu taj rok bio kraći. Naime,
Splitski statut je propisivao da je notar u roku od tri dana
od zamolbe morao na osnovi onog što je zabilježio u svoj
registar izdati stranci notarsku ispravu. Takvu izdanu
ispravu notar je ovjerio svojim notarskim znakom kojim se
sama javna isprava vezala za osobu notara, tj. on je njime
prenosio javnu vjeru koju je sam uživao.
Bilo je i slučajeva da je neki notar preminuo prije nego
je pripremio ispravu za publikaciju stoga su komunalnim
statutima bili regulirani i takvi slučajevi. Naime, statutom
je bilo propisano da u slučaju ako neki notar premine prije
nego strankama izda javnu ispravu knez je zajedno sa
svojom kurijom trebao izabrati drugog podobnog notara
koji je iz pokojnikovih zapisa trebao sastaviti javnu ispravu
koja je imala potpunu pravnu valjanost.3 Da je to doista
bilo tako pokazuju i onodobni sačuvani notarski dokumenti
poput onog iz ožujka 1350. godine u kojem je zapisano
kako je zadarski notar Franjo pok. Šimuna iz Mestra sastavio testament na temelju abrevijatura pokojnog zadarskog
notara Antonija.4
3 Vidi: ZS, knjiga II, gl. 88, str. 207
4 Jakov Stipišić, Spisi zadarskog bilježnika Franje Manfreda de Surdis iz Piacenze
1349-1350, Spisi zadarskih bilježnika. Notarilia Iadertina, sv. 3, Zadar: Historijski
arhiv – Zadar, 1977., dok. 192, str. 133-134.
Slika 2: Početak registra zadarskog notara Artikucija iz Rivignana iz 14. st.
obveza pod prijetnjom kazne koja se naplaćivala od plaće
koju je notar dobivao od općinskih vlasti.2 Na taj način štitila su se prava stranaka koje su se u slučaju da su zagubili
ispravu uvijek mogle pozvati na notarski zapis (registar).
Sami notarski registri u kojima su bili upisani sklopljeni
poslovi bili su vlasništvo komune, što je bilo propisivano i
statutima samih komuna, jer bi odlaskom notara, a s njima
i njihovih spisa nastajala šteta i gubitak za stranke.
Ukoliko su stranke željele imati izvornik, na temelju upisa
u knjigu imbrevijatura izdavala bi im se javna isprava
(instrumentum publicum) sa svim diplomatičko-formalnim
obilježjima. Rok, u okviru kojega je prema rogaciji morala
uslijediti redactio in publicam formam, tj. izdavanje javne
isprave stranci, bio je određen komunalnim statutima. U
2 U Zadarskom statutu ta je kazna iznosila 6 groša: ZS, knjiga II, gl. 89, str. 209,
a u splitskoj komuni 40 solida (Antun Cvitanić, Statut grada Splita, Split: Književni
krug, 1987. [dalje u tekstu: SS], knjiga II, gl. 60, str. 439).
Slika 3: Unutrašnjost registra
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 63
Slika 4: Izdana isprava krčkog notara Petra arhiđakona iz 1283. godine
U proučavanju same povijesti institucije javnog notarijata
vrijedno se kratko osvrnuti na pitanje odnosa samog teksta
kako je sačuvan u notarskom registru i onog u pojedinačnoj ispravi koju je notar izdao strankama. Da bi to pitanje
postalo jasnije potrebno je ovdje nešto reći o osnovnim
značajkama notarske isprave. Svaka notarska isprava
(instrumentum publicum) imala je svoje unutarnje i vanjske
značajke. Vanjske isprave činili su pismo, materijal, tinta,
notarski znakovi, a među unutarnje značajke ubrajali su se
struktura, jezik i stil.5
Glavni protagonisti srednjovjekovne notarske isprave bili
su auctor, tj. osoba koja je vršila pravnu radnju, zatim
destinatarius, tj. osoba kojoj je bio namijenjen pravni čin,
te pisar koji je po svom zvanju bio zamoljen od stranaka
da sastavi ispravu. 6 Strukturu notarske isprave činila su
tri osnovna dijela, protokol (uvodni dio), corpus (tekst) i
eshatokol (završni dio). Svaki od ovih dijelova sastojao se
od čitavog niza manjih formula.
Tako se protokol kao uvodni dio svake privatno-pravne
isprave sastojao od invokacije (zaziv Božjeg imena) poslije
koje bi slijedila datacija. Nakon datacije u ispravama je
slijedila formula promulgacije kojom se ulazilo u samu bit
isprave budući da je ona sastavni dio teksta ili corpusa
isprave. No, osim promulgacije tekst se je dakako sastojao od dispozicije s naracijom kao jedne od najvažnijih
formula isprave jer se u njoj nalazilo težište pravnog čina.
Nakon dispozicije slijedile bi tzv. clausulae finales kojima
5 Jakov Stipišić, Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi, Zagreb: Školska
knjiga, 1985., str. 150-157.
6 Isto, str. 158.
se štitio učinak pravnog čina. One dakako nisu bile prijeko
potrebne pa se vrlo često u ispravama ne nalaze. Završni
dio isprave tj. eshatokol sastojao se od potpisa notara,
koroboracije i aprekacije.7
Kao primjer tekstualne razlike između isprave zapisane u
notarskom registru i one izdane strankama donosim ispravu zadarskog notara Ivana pokojnog Baldinota de Casulis
sastavljenu 21. srpnja 1382.8
Iz navedene tablice (na sljedećoj stranici) razvidno je kako
je notar iz knjige imbrevijatura u izdanu ispravu vjerno
prenio najveći dio dispozicije s naracijom koji je ujedno
i najvažniji dio jer je u njoj sadržan pravni čin. Protokolni
dio, koji se u knjizi imbrevijatura sastoji samo od nadnevka, kao i eshatokolni dio isprave uglavnom su kraćeni kako
je i za očekivati. Kraćenje je posebno vidljivo u završnom
dijelu gdje je veliki dio teksta notar zamijenio sintagmom
etc. ut supra in similibus. Također su izostavljeni potpisi
egzaminatora i notara kao i notarski znak.
Zanimljivo je također da su kvalifikacije svjedoka s obzirom na njihov staleški položaj također skraćene, što bi u
slučaju kasnijeg ponovnog izdavanja isprave od strane
nekog drugog notara moglo izazvati problem. Vrijedno je
7 O strukturi isprave, i razlikama između javnih i privatnih isprava vidi više u:
Stipišić, Pomoćne povijesne znanosti, str. 159-163; Alessandro Pratesi, Genesi
e forme del documento medievale, Roma: Società Editoriale Jouvence, 1979.,
str. 25-55; Franjo Šanjek, Latinska paleografija i diplomatika, Zagreb: Hrvatski
studiji, 2005., str. 149-163.
8 Državni arhiv u Zadru, Spisi zadarskih bilježnika, Iohannes de Casulis, b. I, fac.
1/1, fol. 38; Tadija Smičiklas, Marko Kostrenčić, Jakov Stipišić i Miljan Šamšalović,
Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Codex diplomaticus
Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. 16, Zagreb: JAZU, 1976., dok. 245,
str. 298-299.
isprava iz knjige imbrevijatura
izdana isprava
PROTOKOL
In Christi nomine.
Amen.
Die XXI Iulii
TEKST
(KORPUS)
Anno incarnationis eiusdem millesimo trecentesimo nonagesimo (!) secundo, indictione
quinta, die vigesimo primo mensis iulii, regnante serenissimo principe et domino nostro
domino Lodouico, dei gracia illustri rege Ungarie, Pollonie, Dalmacie etc.; tempore reuerendi patris et domini domini Petri de Matafaris, dei et apostolice sedis gratia archiepiscopi Iadrensis, et magnifici et potentis domini domini Emerici Bubek, regnorum Dalmacie
et Croacie bani ac honorabilis comitis ciuitatis Iadre.
Nouaccus quondam Iurci de villa Stomorinauaz per se et
suos heredes et succesores iure proprio in perpetuum dedit, uendidit et tradidit Zufco quondam Iuannis de Lucorano
Ementi
pro se et suis heredibus et successoribus duos suos
clappos terre, quorum vnus positus est in Lucorano gognai
vnius cum dimidio, cuius hos dixerunt fore confines: de
austro est terra Martini Iurci, de trauersa est terra Iohannis,
de borea terra Georgii calafati et de quirina est mons. Et
alius clappus positus est in dicto loco gognaiorum duorum
uel circa cuius hos dixerunt fore confines: de austro est uia
publica; de trauersa terra Crelan Brayse de Lucorano, de
borea domus Nise et de quirina terra Dminuli quondam Saracini ad habendum, tenendum et possidendum et quicquid
sibi et suis heredibus et successoribus placuerit deinceps
perpetuo faciendum cum omnibus et singulis, que infra
predictos continentur confines et alii, si qui forent, accessibus et egressibus suis usque in uiam publicam et cum
omnibus et singulis, que habent super se infra seu intra se
in integrum omnique iure, actione, usu seu requisitione ex
ipsis clappis pro ipsis aut
Ipsis
eis clappis terre
modo aliquo pertinente et hoc pro pretio et nomine pretii librarum quadraginta sex paruorum; quod precium dictus venditor fuit confessus et contentus
se a dicto emptore
habuisse et recepisse, exceptioni dicti pretii non habit et non recepti, spei future numerationis et omni alii legum et statuti auxilio
Penitus et
omnino renuntians,
quos clappos terre idem uenditor se dicti emptoris nomine possidere constituit, donec
dictorum clapporum terre dictus emptor possessionem acceperit corporalem, quam
accipiendi et retinendi deinceps dictus venditor dicto emptori licenciam omnimodam
contulit,
nec non promittens per se et suos heredes et successores de dicta uenditione dicto emptori nullo unquam tempore questionem mouere uel mouenti
consentire, sed dictos duos clappos terre dicto emptori semper, ut supra; ab omni persona
communi, collegio et vniuersitate
legitime defendere et excalumniare et dictam uendicionem et omnia et singula suprascripta firma et rata habere, tenere et non contrafacere uel uenire
per se uel alium aliqua causa uel ingenio de iure uel de facto sub pena quarti
etc. ut supra in similibus.
ESHATOKOL
tocius eius, de quo pro tempore questio moueretur in singulis huius contractus capitulis
in solidum promissa cum expensis damnorum litis et extra ac interesse refectione; qua
pena soluta uel non et dictam expensam et interesse litis et extra refectis uel non, firma
remaneant nichilominus omnia et singula suprascripta. Pro quibus omnibus et singulis
firmiter attendendis et obseruandis obligauit omnia et singula eius bona presencia et futura et tam habita, quam habenda, renuntians omnibus et singulis exceptionibus, quibus
contra premissa uel aliquod premissorum posset aliquid quomodolibet excipi, obici uel
opponi.
Actum
Iadre in statione habitationis mei Iohannis notarii infrascripti
presentibus ser Cresciolo quondam Gregorii de Zadulinis,
nobili ciue Iadrensi,
et Radosclauo Radini,
habitatore Iadrensi,
Testibus
vocatis, habitis et
rogatis et aliis et ser Blasio de Soppe, iudice examinatore.
Ego Blasius de Soppe, iudex examinator Iadrensis, me subscripsi.
(Signum notarii)
Ego Iohannes quondam Baldinocti de Baldinoctis de Casulis, imperiali auctoritate
notarius et nunc iuratus ciuitatis Iadre, premissis omnibus, dum agerentur, interfui et ea
rogatus scripsi et publicaui.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 65
napomenuti i da su neke očite pogreške u pisanju u izdanoj ispravi ispravljene, npr. krivo navedena strana svijeta ili
krivi padež (vidjeti bilješke).
Ovako izdane notarske isprave imale su javnu vjeru i služile su pred sudom kao potpun i neoboriv dokaz postojanja
u njima navedenih činjenica i pravnih odnosa. Stoga, kako
bi se zaštitile od moguće zlouporabe i krivotvorenja u
statutima dalmatinskih gradova propisane su i neke mjere
opreza. Te su se mjere prvotno odnosile na isprave koje
nisu sastavljane u samim komunama. Primjerice, kada je
riječ o valjanosti takvih isprava u zadarskoj komuni statut
je propisivao da niti jedna isprava o zastupništvu (instrumentum procurationis) izdana negdje drugdje, a ne u
gradu Zadru odnosno njegovom distriktu nema nikakvu
vjerodostojnost, osim uz pismeno svjedočanstvo načelnika
onog mjesta u kojem ta isprava bude izdana. Također je
bilo potrebno da se navede kako je ispravu sastavio čovjek na dobru glasu te pravi i dobro poznati notar.9 Osim
isprave o zastupništvu u kasnijem tekstu statuta nalazi
se odredba kojom se propisuje da se ne treba poklanjati
nikakva vjera bilo kojoj ispravi koja nije bila izdana u gradu
Zadru osim u spomenutim slučajevima.10
Te mjere zaštite mogu se pronaći gotovo u svim statutima
dalmatinskih gradova.11 Povrh navedenih mjera Splitski,
Šibenski i Trogirski statut donose još neke mjere opreza.
Tako npr. da se ne bi pobudila sumnja u falsificiranje
Trogirski statut propisuje da notarska isprava koja je bila
rasparana u nekim dijelovima ili pocijepana na pola, iskrižana, nadopisivana, ispravljana ili brisana nije imala javni
značaj.12 Svrhu sprječavanja zloporabe notarskih isprava
imala je i odredba Splitskog statuta koja je određivala da
nijedan notarski instrument o dugovanju, davanju ili plaćanju nekog novčanog iznosa ili neke druge stvari, stariji
od 30 godina, ne vrijedi niti obvezuje ako kroz to vrijeme
ne bude obnovljen. Ova odredba jasno je pokazivala kako
su se notarske isprave da bi zadržale pravnu valjanost
morale obnavljati unutar roka od 30 godina.13
Kao jedna od najjačih mjera očuvanja vjerodostojnosti
notarske isprave odnosi se na propise o kažnjavanju
notara tj. osoba koje bi sastavile lažnu notarsku ispravu. U
Šibenikom, Splitskom i Trogirskom statutu bile su propisane stroge kazne za one koji bi narušili ugled notarske
9 ZS, knj. II, gl. 38, str. 159.
10 ZS, knjiga II, gl. 103, str. 217.
11 Vidi npr: Zlatko Herkov, Statut grada Šibenika, Šibenik: Muzej grada Šibenika,
1983., knjiga III, gl. 46, str. 108; SS, knjiga III, gl. 13, str. 479-481.
12 Marin Berket, Antun Cvitanić i Vedran Gligo, Statut grada Trogira, Split: Književni
krug, 1988. [dalje u tekstu: TS], knjiga I, gl. 41, str. 27.
isprave. Primjerice, notar koji bi sastavio lažnu ispravu u
splitskoj komuni kažnjavao bi se globom od 200 libara, što
je u ono doba bila velika svota, a uz to je oštećenoj stranci
morao nadoknaditi dvostruku štetu od one koju joj je prouzročio lažnom ispravom. Koliko su te mjere bile rigorozne
vidi se u daljnjem tekstu statuta kojim je propisano kako
se onomu koji nije mogao isplatiti navedenu svotu novca
trebala odsjeći desna ruka kojom je pisao te nije smio više
nikad doći u Split i njegovo predgrađe.14 S druge strane,
u slučaju ako je netko prijavio notara da je napisao lažan
dokument također je morao platiti kaznu ako to nije mogao
dokazati.15
Sama srednjovjekovna notarska teorija poznavala je nekoliko vrsta privatno-pravnih isprava pa se u skladu s time
one mogu podijeliti na pet osnovnih kategorija:
1) privatne isprave u užem smislu tj. instrumente (za
sve vrste pravnih poslova),
2) oporuke (testamente),
3) notarske zapisnike tj. brevijarije (u tom razdoblju
prvenstveno brevijarije dražbi i oporuka),
4) notarske zapise (note) i
5) inventare.
Pod terminom instrument onodobna notarska teorija
podrazumijevala je ugovore između ravnopravnih strana,
a najveći broj sačuvanih (a i sastavljanih) dokumenata
pripadao je u tu skupinu. Po svom sadržaju, instrumenti se
dijele u nekoliko skupina. Prvu od njih čine oni instrumenti
u kojima se bilježi trajni prijenos vlasništva nad imovinom.
Glavni tipovi takvih instrumenata bili su:
a) kupoprodaja (instrumentum venditionis),
b) donacija (instrumentum donationis),
c) davanje umjesto plaćanja (datio in solutum) i
d) zamjena imovine (instrumentum permutationis).
Drugu skupinu čine instrumenti o raznim vrstama zakupa
imovine i stupanja u službu (lokacije):
a) zakup (instrumentum locationis ad laborandum, ad
pastinandum, ad affictum) i
b) stupanja u službu odnosno naukovanja (instrumentum locationis ad standum, ad famulandum, ad
serviendum, ad adiscendum).
13 SS, knjiga III, gl. 115, str. 575.
Treću skupinu čine oni instrumenti u kojima se priznaje
dugovanje tj. zadužnice (instrumentum mutui).

Četvrtu skupinu čine instrumenti u kojima se ugovorne
strane obvezuju nešto izvršiti ili isplatiti, tj. obveznice (instrumentum obligationis). Takvi instrumenti strukturalno su
odgovarali zadužnicama.
Napomene uz tablicu (Footnotes)
1 U knjizi imbrevijatura pogrešno borea.
2 U knjizi imbrevijatura piše: et actione.
3 U knjizi imbrevijatura piše: XLVI.
4 U knjizi imbrevijatura pogrešno dicti.
5 U knjizi imbrevijatura piše: stipulanti.
14 SS, knjiga IV, gl. 54, str. 653.
15 TS, knjiga II, gl. 28, str. 82.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 66
Petoj skupini pripadaju oni instrumenti u kojima se namiruje ili isplaćuje dug, tj. priznanice (instrumentum finis ili
securitatis).
Šestu grupu čine oni instrumenti koji se odnose na miraznu imovinu (instrumentum dotis).
U sedmu skupinu ubrajali su se instrumenti u kojima se
prepuštaju različita prava, a koji su se dijelile na:
a) instrumentum cessionis i
b) instrumentum vigoris et roboris.
U prvom slučaju određena prava su se prepuštala izravno,
a u drugom putem neke prethodno sastavljene notarske
isprave.
Osmu grupu čine instrumenti o raznim punomoćima i
postavljanju različitih pravnih zastupnika (instrumentum
procurationis, curatoris, tutoris, sindici).
Posljednju grupu čine oni instrumenti u kojima se sklapaju
razna društva i udruge (instrumentum societatis, compromissi, laudi et arbitri, pacis et concordie, emancipationis).
Drugu skupinu notarskih isprava čine one koji se bave
provođenjem posljednje volje. One se dijele na:
a) testamente ili oporuke,
b) kodicile i
c) darovanja u slučaju smrti.
Slika 6. Početak oporuke iz notarskog registra
Poseban tip notarskog dokumenta činili su brevijariji, u
kojima se donosio zapisnik prethodno obavljenog pravnog
posla. U razdoblju razvijenog notarijata takvi dokumenti
sastavljali su se samo kao zapisnici javnih dražbi (breviarium incantus) ili oporuka (breviarium testamenti). Potonji
slučaj odnosio se na naknadno bilježenje posljednje volje
osobe koja iz nekog razloga nije mogla sastaviti redovnu
oporuku pred notarom. Zapisivanje se vršilo putem izjava
Slika 5: Priznanica (Instrumentum finis)
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 67
svjedoka pred odgovarajućim komunalnim vlastima. Brevijariji su obično započinjali formulacijom testificor ego.
Slika 8: Nota
Pod pojmom nota podrazumijevaju se notarske isprave u
kojima se prepričava sadržaj nekog prethodnog dokumenta te se pravni posao dopunjava novim elementima. Takav
tip isprave najčešće je započinjao vremenskim veznikom
cum. Formule unutar prvog dijela note tako su ovisile o
dokumentu koji se prepričava, ali nisu imale pravi pravni
karakter, dok se iza toga dokument nastavljao formulama
potrebnim za pravni posao o kojem se radilo.
Slika 7: Brevijarij javne dražbe
Posljednji tip notarskog dokumenta činili su inventari, tj.
službeno sastavljeni popisi imovine. Njihovo sastavljanje
obično se reguliralo statutarnim odredbama. Tako na
početku inventara notar je morao ucrtati oveći znak križa,
a inventar je trebao sadržavati popis svih nekretnina (res
immobiles): kuće, zemlje, solane, zatim pokretnine (res
mobiles), u što je spadao novac, zlatnina, srebrnina,
nakit i svi mogući dragulji, tekstil, osobne stvari, zatim
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 68
stvari iz kućanstva sve do posljednje sitnice. Također
su trebale biti upisane sve tužbe, dugovi, potraživanja s
točnim imenom i prezimenom te sa svim odgovarajućim
pripadnostima. Pri tome treba naglasiti da je uvodni dio
inventara koji je sadržavao okolnosti njegova sastavljanja i
nalog komunalne vlasti o njegovom sastavljanju zapisivao
obično neki notar u službi komunalnih vlasti, dok su listu
inventarizirane imovine popunjavale osobe zadužene za
to (poput izvršitelja oporuke) ili neki notar za njih, a ovjeru
inventara obavljala je komunalna instanca kojoj se inventar predavao (npr. prokurator komune). To je ujedno bio i
jedini tip notarskog dokumenta koji nije bio rezultat rada
samo jednog notara.
Slika 9: Početak inventara
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 69
Božo Marković,
javni bilježnik iz Malog Lošinja
Glagoljski lošinjski notari
Otok Lošinj ima svoju povijest javnog bilježništva. Među
najznačajnijim dokumentima iz tog područja, kojima se
već dugo vremena bavi znanost, glagoljski su protokoli
lošinjskih notara Mikule Krstinića i Ivana Božičevića iz 16.
i 17. stoljeća. Oni pripadaju rijetkim ranim protokolima
glagoljaških notara uopće. U Župnom uredu Veli Lošinj
nalazi se drugi dio originalnog protokola notara Ivana
Božičevića. Prvi dio iste knjige nalazi se u privatnoj
obiteljskoj zbirci obitelji Bussanich iz Trsta. Stariji protokol
koji je pripadao notarima glagoljašima Mikuli i Žuvanu
Krstiniću, za kojeg jedan kasniji lošinjski notar Botterini
tvrdi da se nalazi u arhivi lošinjske notarske obitelji
Botterini, svezak veličine 34 x 11,5 cm koji sadrži 103
lista, dobro je očuvan osim što je papir djelomice stradao
od vlage. U 18. stoljeću protokol je uvezan u nove korice
na koje je talijanskim jezikom upisano „Libro I. Testamenti
e Scritture di Don Nicolo e Don Zuanne Karstinich ...“
Najznačajnija činjenica je da su prvi lošinjski notari pisali
hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom, iako se radi o
razdoblju mletačke vlasti nad otokom.
Iz svega što je poznato razvidno je kako glagoljaški notari
nisu svoj naslov javnog notara dobivali ni od Mletačkog
senata, ni carevim ili papinim privilegijem, već su oni
zapravo zamjenici kneževih kancelara u Osoru, odnosno
činovnika osorske općine, ovlaštenih da sude u manjim
sporovima i procjenjuju štete na općinskim dobrima.
Ovom temom se bavilo više povjesničara i slavista krajem
19. i početkom 20. stoljeća, pa tako i: Šime Ljubić („Borba
za glagoljicu na Lošinju“, rad JAZU, Zagreb, 1881.
godine), Josef Karasek, slavist iz Beča (svojim izvješćem
iz 1900. godine), Rudolf Strohal („Hrvatska glagolska
knjiga“, Zagreb 1915. godine), Ivan Milčetić („Hrvatska
glagolska bibliografija“, Zagreb 1911. godine).
Nakon Drugoga svjetskog rata i priključenja Lošinja matici
zemlji nastavlja se interes znanstvenika za ove protokole:
Branko Fučić („Izvještaj o putu po otocima Cresu i
Lošinju“, Zagreb, 1949. godine) i Leo Košute („Glagoljski
tekstovi u arhivu osorske općine“, Rijeka, 1953. godine).
Konačno je JAZU sredinom 20. stoljeća lošinjske
protokole snimio i mikrofilmirao te mikrofilmove pohranio u
tadašnjem Historijskom institutu, gdje su i danas dostupni.
Za ovaj kratki uvid u zanimljivu povijesnu građu, s nadom
da će biti zanimljiva današnjoj generaciji javnih bilježnika,
a u povodu godišnje sjednice Skupštine Hrvatske
javnobilježničke komore koja će se održati na Lošinju
(12. svibnja 2012.), bit će prije svega korištena građa iz
knjige „Glagoljski protokoli notara Mikule Krstinića i Ivana
Božičevića (1564.-1636.)“, koju je priredio Leo Košuta u
izdanju Staroslavenskog zavoda „Svetozar Ritig“ (Zagreb,
1988. godine).
Notari glagoljaši otoka Lošinja, kao i javni notari u drugim
glagoljaškim sredinama, pisali su za vrijeme mletačke
vladavine svoje prve isprave i spise hrvatskim jezikom i
glagoljskim pismom. Od toga su sačuvana dva protokola
iz Velog Lošinja u koje su od 1564. do 1636. godine, dakle
u razdoblju dužem od 70 godina, notari unosili skraćene
verzije različitih notarskih isprava. Među tim ispravama
su oporuke, darovnice, kupoprodajni ugovori, punomoći,
procjene šteta i drugi sudski spisi. Citirana zbirka, koju je
priredio Leo Košuta, sadrži na više od 220 stranica sve te
isprave koje su, bez skraćivanja, u cijelosti i kronološkim
redoslijedom objavljene u latiničnoj verziji.
Povjesničari i drugi znanstvenici koji se bave glagoljicom,
smatraju da objavljeni tekstovi dvaju glagoljaških
lošinjskih protokola pripadaju vrlo važnom kompleksu
hrvatskoglagoljaških isprava, koji nam mnogo govore o
gospodarstvu, društvenoj, pravnoj i kulturnoj povijesti
otoka Lošinja toga doba. Osim toga, tekstovi su vrlo
zanimljiva građa s motrišta jezikoslovlja (dijalektologije),
značajni za proučavanje čakavskog dijalekta jednoga
kompaktnoga hrvatskog naselja na kvarnerskom području
pod mletačkom vlašću.
Autor ovog teksta je, od ukupno objavljene 642 notarske
isprave, odabrao nekoliko njih, nastojeći da među njima
bude zastupljen makar po jedan pravni posao, koji su bez
izmjene i skraćivanja doslovce prepisani u nastavku ovog
rada. Inače, u citiranoj knjizi Lea Košutića prijepisi isprava
iz protokola Mikule Krstinića označeni su rimskim brojem
I, a isprave iz protokola Ivana Božičevića rimskim brojem
II. Potom je arapskim brojem navedena stranica na kojoj
se pojedina isprava nalazi. Čitajući sve te notarske isprave
nailazimo na mnoštvo istih ili sličnih formulacija koje se
ponavljaju te u tom dijelu pomalo podsjećaju i na današnje
naše „copy-paste“ isprave. Autor knjige, koji je izvršio
transliteraciju iz glagoljice u latinicu radi lakšeg iščitavanja
za glagoljsko slovo „jat“ koristi znak ê u vrijednosti „ja“,
odnosno ĵ u vrijednosti „j“, za „đerv“ koristi znak j ili je u
vrijednosti „je“, a glagoljsko „ju“ preneseno je s ju, dok je
glagoljsko „šta“ označeno znakom ć ili šć.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 70
Slika 1. Glagoljski protokol strana 23, čuva se u Velom Lošinju
po ednu živinu moga belega, dokle ga teći bude, da
razdile ubozim vdovicam i ostalim ubozim. A od ostaloga
uboštva, ča ostae, da imaju razdiliti lipo i lubleno meju
sobu. A trsja, ka su nasadili moi sini s manu stoeći na svoe
1.
ime i pokle su se o mene dilili, da im se ne mozite v račun
(I, 3)
staviti, nego ki e ča nasadil, da mu budu libera franka.
1. II. 1564.
Na tom biše svidoci: domin Šimun Krapulić i Pero Stuparić
I H S 1564, pervara dan 1, v Lošini, Seli Velom, a v kući
i ja pop Mikula Krstinić, nodar pupliki, ki to pisah.
Matiaša Barićevića. Ovo ja Matiaš Barićević, budući na
moei postili nemoćan, a dobre pameti i nadijući se odlučiti
od ovoga svita, naporučam b(og)u dušu, a materi zemli
10.
telo, da se pokopa pri crikve svetoga Antona v grob
(I, 29)
moih stariih. Pak pušćam za moju dušu trsje moe, ko e v
15. VIII. 1583.
Javornoi, v dražici kod Jurina, da imaju davati moja obitel
po ne intrade, ka bude va tom trsji, na vsako obraćenje
I H S Maria. 1583, augusta 15, v Lošini, Seli Velom. Anton
goda moga i moje žene edan obed redovnikom i dvi
Ragužinić pred svidoci: Žuvanom Nadalićem i pred Luku
mise vele i dvi male. Jošće pušćam 10 živin ovčih na
Forcinićem dobrovolno prodaje vse svoje pravi i dobra
polih moih redovnikom, ki budu kapelani ovde u svetoga
svoja, ka nega pritende v Lošini Velom, v kuntradi v Poli i
Antona; a terečene ovce da imaju stati v rukah moe
v Blvanidi i v Plesku, Dumcu Rerečiću, svomu svaku, a te
obiteli, a intradu, ka bude od nih, da ju potežu redovnici.
rečene pravi Anton rečeni prodaje Dumcu rečenomu kako
Jošće pušćam 13 živin ovčih moemu sinu Grguru, a to
vse svoe libero franko, a Dumac rečeni kupuje i prijemle te
više dela, ki ga pretendi, i vrtal, ki e sa z juga kuće pod
rečene pravi od Antona rečenoga po štimi jušti, kako bude
ča(r)niku, i polovicu vse masarie i vse robe, ka se naide v
štimano po štimadurih, ki budu štimali i dilili meju ostalimi
moih kućah. Jošće pušćam Mikuli, vnuku moemu, a sinu
kunsorti, kih tu i va tom mesti imaju, poznati svoi deli. I
Mandinu, pet kozjih živin. I jošće pušćam na vsaki Božić
za te rečene pravi oziva se Anton rečeni Ragužinić, da
IZBOR TEKSTOVA NOTARSKIH ISPRAVA
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 71
prijimle od Dumca Rerečića libar 100. Jošće čine Anton i
Dumac rečeni meju sobu dogovor i pat i zavez, da ako se
ne bi mogle te rečene pravi štimati, Aton da je kuntenat ob
tih` sto libar, kako e više pisano, a Domac da je kuntenat
priati i udržati i uživati te pravi libere franke, ke pritende
Antona rečenoga. I na to esu kuntenti edna i druga stran,
ako li bi se kada štimale te pravi, da jima refati edna stran
drugoi vsako krivo.
19.
(I, 14)
30. VIII. 1586.
1586, agusta 30, v Lošini, Seli Velom, a v kući Matia Bel(a)
nića. Čini se promina meju Matiem Belanićem i mej(u)
Jurićem Belanićem. Naipria Matii Belanić prijmle od
Jurića, brata svoga, v Bulbini zemle i trsja i fruti libar 8 i
jošće rečeni Mati(i) priemle od Jurića, brata svojega, edan
Na to esu svidoci: Žuvan Nadalić i Luka Forcinić i ja pop
kus kućišća, ki nega pretendi, li v prominu; bi štimanu libar
Mikula Krstinić, nodar pupliki, ki to pisah.
20. Pak priemle Jurić rečeni Belanić, li v prominu od Matia
rečenoga, brata svoga na riti zemle i tr(s)ja i fruti libar 8.
Pak prijemle Jurić rečeni od Matija rečenoga, brata svoga,
vrt(a)l za libre 3 i ... Pak prijemle Jurić rečeni od Matia,
brata svoga, opuk libar 13 a za ostalo do kavidala do libar
18.
28. Jurić rečeni oziva se da je prial pinez i vina od Matia,
(I, 14)
brata svoga. I na tom esu kuntenta edna i druga stran. A
24. VIII. 1586.
te rečene pravi edne i druge biše štimane po štimaduro
(!), obranom po dobri voli edne i druge stran, Grguru
Lećiću, kako e više pisano.
I H S Maria. 1586, agusta 24 v Lošini, Seli Velom. Jurai, sin
Na tom su svidoci: Marko Šćarbić i Martin Tancabelić i ja
pokoinoga Lovrinca Grepelića, i Gašpara, hći rečenoga
pop Mikula Krstinić, nodar pupliki, ki to pisah.
Lovrinca, čine svoga prokuratura eneraloga Frančiska
Matočića. I Jurai i Gašparina više pisani daju punu oblast
više rečenomu Franiću Matočiću, da mozi prokurati i
22.
kumpariti pred vsaku pravdu i vzeti termen i apelati vsaku
sentenciju nihovu i učiniti prokuratura drugoga koga nemu
(I, 16)
bude drag(o) i naiti advokata za nih.
7. X. 1586
Na to su svidoci: Žuvan Dračić i Žuvan Krstinić i ja pop
1586, oktubra 7, v Lošini, Seli Velom. Afitiva Ivan Škrivanić
Mikula Krstinić, nodar pupliki, ki to pisah.
Martinu, Mikule Budinića sinu, ovac svoih 9 od fruta v
Slika 2. Glagoljski protokol strana 24, čuva se u Velom Lošinju
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 72
termen do dva godišća, 8 soldini na godišće. A ta rečeni
fit poča o Sutviji pasanoi. Pak rečeni Jivan Škrivanić afitiva
Antonu Kučiću ovac svoih 17 na ta imprežii, kako e više
pisano; osam soldini vsaka, a to do dva godišća; a te ovce
esu od fruta.
(I, 17)
12. VII. 1587.
Na to esu svidoci: Žuvan Nadalić i Luka Ćurilić i Antić
Forcinić i ja pop Mikula Krstinić, nodar pupliki, ki to pisah.
(Prekriženo!)
Slika 4. Glagoljski protokol strana 169, čuva se u Velom Lošinju
35.
1587, miseca ijulea dan 12, a to bi v Lošini, Seli Velom.
Budući deferencii meju Grgurom Lećićem i meju tovariši
Na to su svidoci: Pero Košćica i Franić Halić i ja pop
negovimi, ki su š nim v kanti orjulskom, ke deferencie
Mikula Krstinić, nodar pu(p)liki, ki pis(ah).
est od potribe načiniti, i budući se staviti v kumpromese
Jošće Ivan više pisani Škrivan afitiva Franiću Haliću ovac
meju dobri ludi, kako se udrži v kompromesi, pisanom
svoih 27, a te rečene ovce esu od fruta, osam soldini po
po rukah domina Jivana Božićevića, i sada pred svidoc:
vsakoi ovci; a te rečene ovce afitiva Ivan rečeni Franiću
Luku Ćurilićem i pred meštrom Jurjem Karamanovićem,
rečenomu do pet let.
Grgur Lećić i Jurić Šimičić i Franić Hrvoić i Matii Blažev i
Marko i Šimun Šćerbići i Tomić Neretvić i Jivan Šimičić i
Na to e svidok: Pero Košćica i Martin Holevina i ja pop
Martin i Franić Halići i Jakov Belanić i Anton Krisinić i Jivan
Mikula Krstinić, nodar pupliki, ki pisah.
Dronić, ti vsi više pisani ratifikaše i potvardiše kumpromes
pisani. I vsi ti više pisan(i) naidoše sudac i kumpromesuri:
Matia Buškaju i Matia Rereku i Mikulu Škrivanića i ti vsi
više pisani daju oblast tim sucem, kako budu slišali te
nihove deferencie, (da) mozite suditi i judikati te nihove
33.
deferencije; i ti vsi više pisan(i) rtifikaše da drago i dobro
(I, 28) imati. A penu čine ti suci rečeni 10 dukat, da plati on, ki bi
5. V. 1587.
porekal tu sentenciju, ku ti suci učin(e).
1587, maja 5, v Lošini, Seli Velom. Činimo škrit meju
To pisah ja pop Mikula Krstinić, nodar pupliki.
Matiem Matočićem i meju meštrom Zuvanom, kalafatom
A tu 10 dukat da potegne on ki saldu ostane.
od Pirana, ki stoi v Lošini, za broda polovicu, ku prodae
rečeni meštar Zuvan Matiju rečenomu. Meštar Jivan,
kalafat od Pirana, a ki stoi v Lošini, prodae svoju polovicu
gripa ili reći broda Matiju Matočiću libera franka oda
vsake ingarie za dukat 35; ki dukati rezumiju (!) se šest
libar, vsaki dukat na termeni niže pisani: prvi temen čine
da Matii rečeni jima dati Ivanu rečenomu na Božić prvi,
ki pride, 12 dukat za ta rečeni brod, a ostalo do kavidala,
kako e više pisano; o Sensi, ka pride na tisuća i petsat
i osamdeset i osam, ka Sensa prihodi na dvaiset i šest
maja, da Matii rečeni jima dosatisvati ta impreži i te rečene
pinezi meštru Zuvanu, kako e više pisano, do kavidala i
numera do dukat 35. A ta rečeni imprežii i tu ceno, kako
e više pisano, rečeni Matii i rečeni Zuvan učiniše meju
sobu dobrovolno i na to esu kuntenta edna i druga stran.
A ta rečeni brod da bude na poštu i na zapovid Matija
rečenoga, kada pride z Sense Matii rečeni i brod rečeni s
puta, na kom sada.
435.
(II, 127)
20. V. 1620.
Slika 3. Glagoljski protokol strana 100, čuva se u Velom Lošinju
1620, ma(ja) 20. Kadi ja Gargur Šimičić činih pisati moi
taštament. Naiparvo priporučujem bogu dušu, a telo
materi zemli. Zatim pušćam za dušu moju pol Dražice
gorin(em) krai na Kurnom i tarsje, ko e koli Ivula, i da oni
uživaju i za dušo moju z otoga da čine, ča budu moći, i
za mater nihovu; i da ne mozite tu zadušćinu diliti. I da
pokopaju telo moe v grobu, ka(di) je žena moe i (da)
daju spud vina za nas (!) grob i dvoe gargurske mise. A
ostalo da dile bratrski i pravo. I z ove kuće da davaju dvi
mise vele na leto, ednu za me, drugu za moju ženu. Ursi
2 ovce, Antoni 2, Mandi 3, to više dela. Mandi skrinu za
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 73
Slika 5. Glagoljski protokol strana 193, čuva se u Velom Lošinju
Slika 6. Glagoljski protokol koji se čuva u Velom Lošinju
sega. Jurica (da) kupi parsten, osam kožic vašel. Mandi 2
sukne i 2 košule, to ei pušćam za luba(v) božju. Pušćam
momu sinu Juriću pol ove kuće za luba(v) božju. Pušća(m)
5 ovac v lemozinu. Činim za moih pr(o)karaduri moga
sina i ze(t)a Antića i Martina Šćarbića. A stane vlastelin da
uživa moi sin i da plaća urdinatii. Parohianu 1 ovcu.
Svidoci: Marko Belanić i Martin Tacabelić.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 75
DRUŠTVENA DOGAĐANJA
Dan javnih bilježnika u Rovinju
Rovinj, 12. studenog 2011.
Sedamnaesti Dan javnih bilježnika obilježen je ove
godine u Rovinju, 12. studenog 2011., u hotelu Park uz
prisusutnost uglednih gostiju i više od 150 sudionika.
Predsjednik HJK, Ivan Maleković pozdravio je i izrazio
dobrodošlicu svima prisutnima te upoznao nazočne s dodjeljivanjem zahvala Komore članovima koji
su sudjelovali u radu njezinih tijela i svojim radom u
proteklom razdoblju doprinijeli razvoju javnobilježničke
službe.
Predavanja o djelovanju, položaju i tradiciji Notarijata u Kraljevini Nizozemskoj održali su prof. dr. C.M.
Cappon, sa Sveučilišta u Amsterdamu i g. Maarten R.
Meijer, notar u Amsterdamu, a prof. dr. sc. Alan Uzelac
s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu je moderirao
skup.
Nazočnima su se obratili predstavnici pravosudnih,
državnih i javnih tijela Republike Hrvatske i Europske
unije: Amélie Leclercq, šef misije Glavnog direktorata za pravosuđe Europske komisije, za pravosudni
trening, mr.sc. Jadranko Jug, sudac Vrhovnog suda,
Ante Galić, predsjednik Upravnog suda, Iztok Krbec,
predsjednik Županijskog suda u Puli, Jasna Jaklin
Majetić, predsjednica HGK -Županijske komore Pula,
Željka Bregeš, voditeljica sudskog registra Trgovačkog
suda u Zagrebu, Anton Etinger, odvjetnik u Rovinju u
ime Hrvatske odvjetničke komore i Odvjetničkog zbora
Istre.
Izlaganje uvaženog gosta iz Nizozemske prof. dr. C.M. Cappona, sa
Sveučilišta u Amsterdamu
Fotografije skupa javnih bilježnika snimio: Digitalni foto studio DUGA, vl. Goran Ukić, Rovinj
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 76
Pozdravni govor predsjednika HJK Ivana Malekovića
Ivan Maleković, Iztok Krbec i Anton Etinger
Gordana Hanžek, tajnik HJK
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 77
Maarten R. Meijer, notar, prof. dr. C.M. Cappon, prof. dr. sc. Alan Uzelac i Gordana Hanžek
Amélie Leclercq, predstavnica Europske komisije
Jadranko Jug, sudac Vrhovnog suda RH
Ante Galić, predsjednik Upravnog suda
Amélie Leclercq, Jasna Jaklin Majetić, Iztok Krbec, Anton Etinger, Ante Galić, Jadranko Jug i Denis Krajcar
Prof. dr. sc. Alan Uzelac
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 78
Savjetovanje Makedonske notarske komore
Ohrid , 11.-13. studenog 2011.
U organizaciji Makedonske notarske komore u Ohridu
je održano savjetovanje o novim tehnologijama, obiteljskom pravu, ovršnom i kaznenom pravu i katastru.
Na savjetovanju su sudjelovali i predstavnici Hrvatske
javnobilježničke komore A. Micelli, S. Pandža i D. Margeta-Nuber.
Aleksandra Micelli održala je predavanje o kompetencijama hrvatskih javnih bilježnika u ovršnom postupku.
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 79
HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA
ZAGREB, Radnička cesta 34
Tel.: 01/4556-566, faks 01/4551-544
E-mail: [email protected]
http://www.hjk.hr
POPIS JAVNIH BILJEŽNIKA
10000 ZAGREB (01)
Andrašić Damir, Prilaz Ivana Visina 5
tel. 655 59 05, fax. 655 58 28
e-mail: [email protected]
Dražen Markuš, jb prisjednik
Ankon Jasminka, Nehajska 22
tel. 301 76 93, fax. 301 76 93
e-mail: [email protected]
Snježana Torić, jb prisjednik
Vedran Horvat, jb prisjednik
Baković Marija, M. Matošeca 3
tel. 373 13 76, fax. 373 59 25
e-mail: [email protected]
Milijana Baburić, jb prisjednik
Ivana Baburić, jb prisjednik
Viktorija Nikolić, jb savjetnik
Barbarić Sanja, Ivana Šibla 13
tel. 663 61 70, fax. 663 62 70
e-mail: [email protected]
Duje Ordulj, jb prisjednik
Brozović Škrinjarić Štefica, Remetinečki gaj 2F
tel/fax. 614 13 85
e-mail:[email protected]
Jadranka Kuić Humek, jb savjetnik
Dragana Bošnjak Kovačević, jb vježbenik
Burec Mladen, Trg Stjepana Konzula 1
tel. 239 55 44 fax. 234 45 35
e-mail: [email protected]
Božo Miletić, jb prisjednik
Ivana Kozar, jb prisjednik
Valentino Koščak, jb vježbenik
Nikica Matan, jb vježbenik
Čaklović Ljubica, Ilica 253,
tel. 370 30 35, fax. 370 33 97
e-mail:[email protected]
Daniela Božić, jb prisjednik
Čavajda Zorka, Radnička cesta 48,
tel.483 16 70, fax. 604 04 45
e-mail:[email protected]
Tatjana Kralj, jb prisjednik
Doroteja Filipović, jb prisjednik
Mija Žužul, jb vježbenik
Filip Milak, jb vježbenik
Čerić Velimir, Ul. Hrvat. proljeća 65,
tel. 298 98 22, fax. 292 30 89
e-mail: [email protected]
Dolores Svitlanović, jb vježbenik
Dabelić Marina, Vukovarska 284, tel. 230 30 58
e.mail:[email protected]
Gordana Relić-Gutenberger, jb prisjednik
Despot Zorka, Lastovska 12
tel. 618 07 10, fax. 618 09 56
e-mail:[email protected]
Davor Dukat, jb prisjednik
Dolinar Nenad, Varšavska 4/II
tel. 483 00 95, fax. 483 00 96
e-mail: [email protected]
Martina Šugar, jb prisjednik
Draškić Lada, Frana Petrića 1
tel.481 32 01, fax. 481 34 02
e-mail:[email protected]
Aleksandra Martinović, jb prisjednik
Blaženka Plećaš, jb prisjednik
Martina Jankač, jb savjetnik
Jelena Gvozdanović, jb vježbenik
Dujmović Iva, Jurišićeva 21, tel/fax. 481 45 19
e-mail:[email protected]
Renata Marković, jb prisjednik
Džankić Pero, Korčulanska 3E/II
tel. 618 03 50, fax. 618 03 61
e-mail:[email protected]
Martina Plastić, jb prisjednik
Ivana Džankić, jb savjetnik
Frid Zdenko, Poljička 27
tel. 615 43 22, fax. 615 43 23
e-mail: [email protected]
Darja Bošnjak, jb prisjednik
Ana Škarić, jb prisjednik
Svjetlana Pleić, jb savjetnik
Gajski Alemka, Mandrovićeva 17
tel. 231 13 32, fax. 234 57 17
e-mail: [email protected]
Boža Svedrec, jb prisjednik
Dubravka Rakitničan, jb prisjednik
Melita Čondrić, jb prisjednik
Nadija Jeić, jb savjetnik
Marko Reš, jb vježbenik
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 80
Iva Kralj, jb vježbenik
Jelena Gajski, jb vježbenik
Galić Radojka, Čikoševa 5
tel. 230 36 24, fax. 230 36 62
e-mail: [email protected]
Mirjana Mrčela, jb prisjednik
Marina Bukovčak, jb vježbenik
Galović Stanislava, Miroslava Milića 4
tel. 388 17 57, fax. 388 17 80
e-mail:[email protected]
Tomislav Garofulić, jb savjetnik
Gorana Blaić Hebrang, jb prisjednik
Glibota Milan, Trnjanska cesta 23, tel/fax. 615 19 60
e-mail: [email protected]
Vedrana Jerosimić, jb prisjednik
Luka Glibota, jb vježbenik
Grladinović Dubravka, Draškovićeva 13
tel/fax. 461 23 16
e-mail:[email protected]
Tina Jokić, jb prisjednik
Ivana Macanić, jb prisjednik
Mirna Ivković, jb savjetnik
Herceg-Miličević Ljiljana, Jurišićeva 1
tel. 492 12 20, fax. 492 12 21
e-mail: [email protected]
Ivana Herceg, jb prisjednik
Zvjezdana Popović , jb prisjednik
Matej Herceg, jb vježbenik
Horvat-Pernar Željka, Savska cesta 9, tel/fax. 482 95 70
e-mil:[email protected]
Ernita Obuljen, jb prisjednik
Valerija Pernar, jb vježbenik
Hukelj Anica, Mrazovićeva 6/I
tel. 481 99 55, fax. 481 99 51
e-mail: [email protected]
Kristian Hukelj , jb prisjednik
Mirna Zec, jb savjetnik
Marina Mesić, jb vježbenik
Jakić Branko, Zelinska 3, tel/fax. 611 46 44
e-mail: [email protected]
Lidija Lešić Duralija, jb prisjednik
Marko Elijaš, jb prisjednik
Mihovil Vukša, jb vježbenik
Ivan Jakić, jb vježbenik
Ivana Gulić, jb vježbenik
Jakobović Gordana, Ilica 176, tel/fax. 377 73 17
e-mail:[email protected]
Ljerka Gec, jb prisjednik
Sinja Maja Oštrek, jb prisjednik
Jelavić Zoran, Hrvatskog proljeća 40, tel/fax. 291 36 08
e-mail:[email protected]
Tamara Kaiser, jb prisjednik
Ivana Drnić, jb vježbenik
Ježek Mladen, Šoštarićeva 8/III, tel./fax. 492 96 41
e-mail: [email protected]
Danaja Debicki, jb prisjednik
Tomislav Žabek, jb savjetnik
Jukić Nevenka, Unska 2a, tel. 617 09 33, 617 09 34
e-mail: [email protected]
Jurić Marijan, Savska cesta 56
tel. 617 71 34, fax. 617 72 07
e-mail: [email protected]
Marija Bartolić, jb prisjednik
Ivan Jurić, jb prisjednik
Marija Ćatić, jb vježbenik
Juroš Alen, Dankovečka 8, tel. 298 94 94
e-mail:[email protected]
Kelečić Vesna, Zagrebačka avenija 104 c/III
tel. 387 80 88, fax. 387 81 07
e-mail:[email protected]
Tina Petrić, jb prisjednik
Željka Štefanić, jb vježbenik
mr.sc.Knego-Rogina Jadranka, Argentinska 4
tel/fax. 345 19 46, e-mail: [email protected]
Vika Despot Roso, jb prisjednik
Marija Pezer, jb prisjednik
Krešimir Rogina, jb vježbenik
Margareta Rogina, jb vježbenik
Kutija-Kušpilić Renata, Maksimirska 3
tel. 239 59 84, fax. 239 59 85
e-mail: [email protected]
Nikolina Milešević, jb prisjednik
Lisonek Ilinka, Trg hrvatskih velikana 4
tel. 481 04 93, fax. 487 15 48
e-mail: [email protected]
Sanja Kodrnja, jb prisjednik
Suada Jašarević, jb prisjednik
Sandra Nikolov, jb prisjednik
Zrinka Akalović, jb vježbenik
Lovrić Biserka, Grižanska 6
tel. 295 52 10, fax. 295 52 12
e-mail: [email protected]
Franka Kralj, jb prisjednik
Božica Jagoić Tukša, jb savjetnik
Lea Vrščaj, jb vježbenik
Marčinko Vladimir, Palmotićeva 43a
tel. 483 96 27, fax. 492 11 20
e-mail: [email protected]
Tanja Kapitan, jb prisjednik
Tena Genc, jb prisjednik
Iva Kršić, jb savjetnik
Marija Streny, jb vježbenik
Maroslavac Željka, Av. Dubrovnik 12
tel. 655 13 73, fax. 654 81 51
e-mail: [email protected]
Gordana Manojlović, jb prisjednik
Irena Marić, jb prisjednik
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 81
Sandra Bednaršek, jb savjetnik
Martinović Igor, Petrinjska 14
tel. 492 02 51, fax. 492 03 99
e-mail: [email protected]
Mirela Kovačević, jb vježbenik
Matijević Tomislav, Ilica 191 A, tel. 370 01 99
e-mail:[email protected]
Matko Ruždjak Jožica, Kneza Višeslava 2
tel. 461 17 60, fax. 462 28 33
e-mail: [email protected]
Sanja Vladušić, jb prisjednik
Nataša Marijanović, jb prisjednik
Vida Baranović, jb savjetnik
Matoš Mladen, Ilica 297
tel. 377 92 06, 377 65 60, fax. 374 56 78
e-mail: [email protected]
Željka Belić, jb prisjednik
Medina Karahasanović, jb prisjednik
mr. sc. Rotim Jozo, Trg J.F.Kennedyja 6b
tel. 238 36 40, fax. 238 36 41
e-mail: [email protected]
Boro Bubnjić, jb prisjednik
Ivan Rotim, jb vježbenik
Nevena Cota, jb vježbenik
Sabol Terezija-Zinka, Turinina 5
tel. 480 20 80, fax. 660 39 92
e.mail:[email protected]
Marina Babić Katić, jb prisjednik
Marijana Ćosić, jb prisjednik
Jan Mikuličić, jb savjetnik
Serda Pavlović Suzana, Maksimirska 38, tel. 231 01 30
e-mail:[email protected]
Biserka Hrvatin, jb savjetnik
Modrušan Kornelija, Draškovićeva 8, tel. 481 43 53
e-mail: [email protected]
Sudar Duško, Frankopanska 2A
tel. 484 78 69, fax. 481 53 18
e-mail: [email protected]
Katarina Dilber, jb prisjednik
Tihana Sudar, jb prisjednik
Suzana Ilić Musić, jb savjetnik
Igor Sudar, jb vježbenik
Pandža Sanda, Kačićeva 9
tel.484 07 03, fax. 484 63 37
e-mail: [email protected]
Snježana Pavlović Rajčević, jb prisjednik
mr.sc.Svedrović-Kilibarda Ljubinka, Ilica 139a
tel. 377 93 00, fax. 377 95 00
e-mail: [email protected]
Iva Glamočak, jb savjetnik
Parlov Ivan, Ozaljska 21
tel. 309 73 33, fax. 309 83 33
e-mail: [email protected]
Mate Juroš, jb prisjednik
Ivana Jerković, jb savjetnik
Šarčević Vladimir, Tratinska 79/I
tel. 302 26 12, fax. 309 43 32
e-mail: [email protected]
Ivana Vrcić, jb prisjednik
Pejović-Fumić Lidija, Gundulićeva 31
tel. 484 67 95 fax. 485 46 90
e-mail: [email protected]
Picukarić Željka, Boškovićeva 12, tel. 481 00 95
e.mail:[email protected]
Tina Čepo, jb vježbenik
Popov Lucija, Iblerov trg 2/II, tel/fax. 455 27 02
e-mail: [email protected]
Tea Pavičić Gracin, jb prisjednik
Vanja Popov, jb prisjednik
Pučar Vesna, Miramarska 24
tel. 615 51 91, 615 51 94, fax. 615 51 90
e-mail: [email protected]
Ozren Ivković, jb prisjednik
Vedran Vujanović, jb savjetnik
Ranogajec Branko, Heinzelova 40, tel. 450 08 88
e-mail: [email protected]
Domagoj Ranogajec, jb prisjednik
Ribarić Obrenija, Nikole Tesle 16, tel/fax.485 50 84
e-mail: [email protected]
Ivana Blaić, jb prisjednik
Marija Antolin, jb prisjednik
Šaškor Stjepan, Petrinjska 4, tel/fax. 481 05 35
e-mail: [email protected]
Vesna Lelas, jb prisjednik
Katarina Sokić, jb prisjednik
Borna Balta, jb vježbenik
Škrinjar Kos Senija, Vlaška 103, tel/fax. 466 50 78
e-mil: [email protected]
Marijana Dekanić, jb prisjednik
Marija Šajatović, jb vježbenik
Andrijana Plenča, jb vježbenik
Štefčić Jasna, Zajčeva 1, tel/fax. 242 28 66
e-mail: [email protected]
Tadić Nikola, Prilaz Đ. Deželića 23
tel. 482 64 40, fax. 482 65 12
e-mail: [email protected]
Jelena Maržić Benzia, jb prisjednik
Maša Morić, jb savjetnik
Diana Dominis, jb vježbenik
Matea Radišić, jb vježbenik
Trkman Pajić Mirjana, Škrlčeva 39
tel/fax. 230 23 35
e-mail: [email protected]
Jana Pajić, jb prisjednik
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 82
Valić Katica, Trg N. Š. Zrinskog 17
tel. 487 30 60, fax. 487 30 51
e-mail: [email protected]
Nada Jukić, jb prisjednik
Tomislav Knez, jb prisjednik
Kristijan Krznarić, jb vježbenik
Vodopija Čengić Ljiljana, Rudeška cesta 173
tel. 388 85 16, fax. 388 85 17
e-mail:[email protected]
Nevenka Šimac, jb savjetnik
Alen Alić, jb vježbenik
Zajec Vlasta, Trg K. Tomislava 4
tel. 485 27 07, fax. 485 27 08
e-mail: [email protected]
Sanja Lovrić, jb prisjednik
Domagoj Balentin, jb prisjednik
Zorić Jasna, Dugoselska 12, tel./fax. 231 13 31
e-mail: [email protected]
Anamarija Baljkas Hrgić, jb prisjednik
Nikolina Gažić jb prisjednik
Ivana Mlinarević, jb savjetnik
Hrvoje Benković, jb vježbenik
Fran Kocur, jb vježbenik
Ivona Tomičić, jb vježbenik
Žitko Janko, Poljička 12, tel. 611 73 03, fax. 617 64 71
e-mail: [email protected]
Dada Žitko, jb vježbenik
Lovro Tomičić, jb vježbenik
Žitko Jasna, Milana Amruša 7/II
tel. 481 01 65, fax. 481 31 66
e-mail:[email protected]
Marina Sente, jb vježbenik
Živković Iva i Škaričić-Sinčić Lada, Gajeva 2/IV
tel. 487 60 71, fax. 481 29 67
e-mail:[email protected]
Sabrina Kafedžić, jb prisjednik
Anita Škurjanec, jb prisjednik
Margita Kozina Ištuk, jb savjetnik
Kristina Mikulić, jb savjetnik
Barbara Živković, jb vježbenik
Katarina Krznarić, jb vježbenik
31300 BELI MANASTIT (031)
Milas David, Kralja Tomislava 39
tel. 742 242 , fax. 742 240
e-mail: [email protected]
Krešimir Milas, jb savjetnik
23420 BENKOVAC (023)
Dražina Martina, Trg Alojzija Stepinca 14
tel.682264, fax.682261
e-mail: [email protected]
23210 BIOGRAD NA MORU (023)
Kvartuč Dušan, Obala P. Krešimira IV bb, tel/fax. 383 021
e-mail: [email protected]
43000 BJELOVAR (043)
Čulo Poljak Marija, Trg E. Kvaternika 2, tel. 220 696
e-mail: [email protected]
Kustić Marija, A. Starčevića 5b, tel/fax. 242 145
e-mail: [email protected]
Sandra Naumovska, jb prisjednik
Natalija Batinac, jb prisjednik
Marković Slavka, Ul. A. K. Miošića 28a
tel. 241 553, fax. 221 252
e-mail: [email protected]
Mario Franjić, jb prisjednik
Dujmović Martina, P. Preradovića 8/I, tel. 241 250
e-mail: [email protected]
Ivana Mrsin, jb savjetnik
20271 BLATO (020)
Vojvodić Markita, Ulica 31, tel/fax. 851 917
e-mail: [email protected]
52460 BUJE (052)
Nazarević Snježana , Trg J. Broza Tita 1
tel. 721 743, fax. 721 744
e-mail: [email protected]
Dijana Akrap, jb prisjednik
52420 BUZET (052)
Ivković Miodrag, Trg Fontana 2
tel. 695 712, fax. 662 929
e-mail: [email protected]
Marijela Antonac, jb vježbenik
51250 CRIKVENICA (051)
Boras Koko, Ul. K. Zvonimira 29, tel/fax. 241 952
e-mail: [email protected]
40000 ČAKOVEC (040)
Crnčec Jasenka, I. G. Kovačića 6, tel/fax. 311 507
e-mail: [email protected]
Latinka Ivošević, jb prisjednik
Tatjana Pavlic Blažon, jb savjetnik
Jalšovec Sanda, Valenta Morandinija 13, tel. 310 688
[email protected]
Kvakan Ivan, R. Boškovića 21, tel/fax. 390 733
e-mail: [email protected]
Jelena Bogdan Kvakan, jb savjetnik
Petar Kvakan, jb vježbenik
Marodi Ivan, Matice hrvatske 14, tel/fax. 390 477
e-mail: [email protected]
Katarina Posavec, jb prisjednik
Sandra Marodi, jb vježbenik
Zvonarek Mirjana, Park Rudolfa Kropeka 2
tel. 390 750
e-mail: [email protected]
Irena Levačić, jb savjetnik
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 83
51219 ČAVLE (051)
Vesna Šeškar, Čavle 78, tel. 545 326
[email protected]
Željka Tuškan Bregovac, jb prisjednik
Jelena Papić, jb savjetnik
43240 ČAZMA (043)
Torbašinović Ljerko, Trg čazm. kaptola 9
tel. 772 342, fax. 227 040
e-mail: [email protected]
Renata Koščević, jb vježbenik
31326 DARDA (031)
Marija Kovač, Sv.Ivana Krstitelja 91, tel/fax.741 151
e-mail: [email protected]
43500 DARUVAR (043)
Čop Mladen, Trg K. Tomislava 1, tel/fax. 333 512
e-mail: [email protected]
51300 DELNICE (051)
Mihelčić Nikola, Amerikanska 3, tel/fax. 811 812
e-mail: [email protected]
49240 DONJA STUBICA (049)
Cividini Marija, Trg M. Gupca 11, tel/fax. 286 268
e-mail: [email protected]
Maja Baković, jb savjetnik
31540 DONJI MIHOLJAC (031)
Đurđević Dinko, Trg A. Starčevića 11, tel/fax. 632 527
e-mail: [email protected]
Zrnka Stamatoska, jb prisjednik
Ines Matijević, jb vježbenik
Viđen Nikša, Vukovarska 22, tel. 412 644, fax. 311 566
e-mail: [email protected]
Anto Lozančić, jb prisjednik
Mirna Franić, jb vježbenik
47250 DUGA RESA (047)
Bišćanin Pešut Zdravka, Bana Josipa Jelačića 7,
tel.841075, fax.8410079
e-mail: [email protected]
10370 DUGO SELO (01)
Copić Krešimir, Dragutina Domjanića 1, tel. 275 44 79
e-mail: [email protected]
Natalija Pavlović, jb prisjednik
Perić Slavica, J. Zorića 8, tel. 277 56 20, fax. 277 56 21
e-mail: [email protected]
Andreja Tanasković, jb prisjednik
Ksenija Borček-Ptiček, jb savjetnik
Marija Dajak, jb vježbenik
31400 ĐAKOVO (031)
Brač Nikola, Ulica pape Ivana Pavla II 8, tel/fax. 810 605
e-mail:[email protected]
Crnov David, Ul.Pape Ivana Pavla II 9/I, tel/fax. 815 136
e-mail:[email protected]
Ratinčević Pavao, Stjepana Radića 4, tel/fax. 822 186
e-mail: [email protected]
48350 ĐURĐEVAC (048)
Matulec Darko, Kralja Tomislava 2, tel/fax. 813 891
e-mail: [email protected]
22320 DRNIŠ (022)
Buva Dijana, Nikole Tesle 17a, tel. 886 749, fax. 886 593
e-mail: [email protected]
Šimčić Ankica, Trg Sv.Jurja 1, tel/fax. 811 811
e-mail:[email protected]
Iva Markov, jb vježbenik
47259 DUGA RESA (047)
Bišćanin Pešut Zdravka, Bana Josipa Jelačića 7,
tel.841075,fax.841079
e-mail: [email protected]
43280 GAREŠNICA (043)
Marko Bilandžija, Ul. Hrv. branitelja 1, tel/fax. 532 476
e-mail: [email protected]
20000 DUBROVNIK (020)
Bronzan Luce, Vukovarska 24, tel. 411 292, fax. 311 943
e-mail: [email protected]
Iva Carić, jb prisjednik
Mozara Nikša, Vukovarska 17, tel. 638 570, fax. 638 574
e-mail: [email protected]
Jelena Škrabo, jb prisjednik
Marijana Milković, jb vježbenik
Matea Šagarjelo, jb savjetnik
Radović Ivo, Dr A.Starčevića 20/I, tel. 492 050
e-mail: [email protected]
Stanić Anđelko, Dr A. Starčevića 20
tel. 357 777, fax. 357 946
e-mail: [email protected]
Nada Pirjać, jb prisjednik
Iva Radović, jb vježbenik
44400 GLINA (044)
Bukovac Marina, S. i A. Radića 12, tel/fax. 882 625
e-mail: [email protected]
53000 GOSPIĆ (053)
Fajdić Mile, Kaniška 9, tel/fax. 573 337
e-mail:[email protected]
Zdunić Boris, Popa Frana Biničkog 10, tel/fax. 574 862
e-mail: [email protected]
Marija Grivičić, jb savjetnik
Vesna Stručić, jb vježbenik
Marijana Živković, jb vježbenik
43200 GRUBIŠNO POLJE (043)
Luketić Ivo, A.G.Matoša 3, tel/fax. 485 025
e-mail: [email protected]
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 84
44430 HRVATSKA KOSTAJNICA (044)
Pličanić Gordana, Nine Marakovića 69, tel/fax. 851 229
e-mail: [email protected]
Belma Pličanić, jb savjetnik
32236 ILOK (032)
Šimunić Tomislav, Dr Franje Tuđmana 50, tel. 590 300
e-mail: [email protected]
Marko Šimunić, jb vježbenik
21260 IMOTSKI (021)
Ujević Petar, Ante Starčevića 17, tel/fax. 670 001
e-mail: [email protected]
42240 IVANEC (042)
Šagi-Belcar Nada, Ak.Ladislava Šabana 5, tel. 782 104
e-mail: [email protected]
Danijela Marković, jb prisjednik
Vedrana Žitnjak, jb vježbenik
10310 IVANIĆ GRAD (01)
Mišković Marijan, Moslavačka 12, tel. 288 86 88
e-mail: [email protected]
10450 JASTREBARSKO (01)
Volarić Stjepan, Braće Kazić 7, tel. 628 39 69
e-mail: [email protected]
Ivana Širanović Vulić, jb prisjednik
47000 KARLOVAC (047)
Antić Ivanka, Josipa Šipuša 1, tel. 844 262
e-mail: [email protected]
Ines Antić, jb prisjednik
Augustinović Marina, V. Nazora 6, tel. 615 466
e-mail: [email protected]
Željka Tranfić, V. Nazora 6, tel. 615 466
e-mail: [email protected]
Ivana Lipošćak, jb prisjednik
Tihana Stepić, jb vježbenik
Bubaš-Magličić Nina, I. G. Kovačića 2, tel. 616 111
e-mail: [email protected]
Sandra Rekaš, jb savjetnik
Dijana Radečić, jb vježbenik
Plavetić Snježana, Domobranska 6, tel/fax. 600 605
e-mail:[email protected]
Vlatka Petak, jb vježbenik
Žaja Blanka, Gundulićeva 8, tel. 615 920, fax. 615 940
e-mail: [email protected]
Morana Kasun, jb prisjednik
51215 KASTAV (051)
Mavrinac Radosna, Trg Matka Laginje 1, tel. 691 070
e-mail: [email protected]
Martina Lučić, jb prisjednik
Emina Dedić, jb savjetnik
21216 KAŠTEL STARI (021)
Donika-Stanojević Joško, Obala kralja Tomislava 26
tel. 232 333
e-mail:j [email protected]
Tatjana Perić, jb prisjednik
Rozika Dajak, jb savjetnik
49290 KLANJEC (049)
Čižmek Mirko, Trg mira 11, tel. 550 331
e-mail: [email protected]
22400 KNIN (022)
Čujec Josip, Tvrtkova 3, tel. 662 673
e-mail: [email protected]
48000 KOPRIVNICA (048)
Bakrač Nikola, Opatička 5, tel. 622 755
e-mail: [email protected]
Ostović Marina, A. Nemčića 4a, tel. 623 820
e-mail: [email protected]
Aleksandra Vareškić, jb vježbenik
Papac Ljubica, A. Nemčića 1/I, tel. 626 817
e-mail: [email protected]
Antonia Torma, jb savjetnik
Pavlović Ronald, Križevačka 5, tel/fax. 622 440
e-mail:[email protected]
20260 KORČULA (020)
Kaliman Ivna, Kovački prolaz 25, tel. 715 758
e-mail: [email protected]
Petra Šunjo, jb vježbenik
51221 KOSTRENA (051)
Flego Davorka, Žuknica 1b, tel. 289 700, fax.289007
e-mail:[email protected]
Andrea Nikolić, jb vježbenik
49000 KRAPINA (049)
Bjelčić Damir, Ljudevita Gaja 8, tel. 373 064
e-mail: [email protected]
Martina Majcen, jb prisjednik
48260 KRIŽEVCI (048)
Jelić-Veršić Nataša, Baltićeva 4
tel. 682 890, fax. 271 340
e-mail: [email protected]
Ana Benko Budja, jb prisjednik
Tušek Višnja, I. Z. Dijankovečkog 9
tel. 681 700, fax. 271 218
e-mail: [email protected]
Željkica Skalički, jb prisjednik
51500 KRK (051)
Katunar Zrinski Miljenka, Trg bana J. Jelačića 5
tel/fax. 520 536
e-mail: [email protected]
Andrej Pavešić, jb prisjednik
Kristijan Trinajstić, jb vježbenik
mr.sc. Ružić Mirko, Šetalište Sv. Bernardina bb,
tel/fax. 221 674
e-mail: [email protected]
Sandra Turčić, jb vježbenik
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 85
44320 KUTINA (044)
Malačić Mira, Hrvat.branitelja 11, tel.681 500, fax. 676 500
e-mail: [email protected]
Tina Puškaš, jb savjetnik
Mandić Ljerka, Braće Radića 6
tel. 612 093, fax. 612 092
[email protected]
Lana Kusturić Škurla, jb vježbenik
Medić Mato, Trg kralja Tomislava 7, tel. 683 525
e-mail: [email protected]
Iva Medić, jb vježbenik
35400 NOVA GRADIŠKA (035)
Jelinić Stanka, Karla Dieneša 3, tel/fax. 363 388
e-mail: [email protected]
Domagoj Strinavić, jb savjetnik
Mokry-Uroić Dubravka, Kneza Trpimira 2a, tel. 630 288
e-mail: [email protected]
52220 LABIN (052)
Udovičić Rita, Zelenice 18/I, tel. 852 013
e-mail: [email protected]
Nino Rojnić, jb vježbenik
Terković Branko, Rudarska 7 , tel. 851 141, fax. 851 142
e-mail:[email protected]
Čekada Lara, jb prisjednik
51415 LOVRAN (051)
Radmila Mandić, Šetalište M. Tita 35, tel. 293 426
e-mail: [email protected]
Patricija Radetić, jb savjetnik
42240 LUDBREG (042)
Radašić Kruno, Miroslava Krleže 27, tel. 810 125
e-mail: [email protected]
Lidija Bačani, jb savjetnik
21300 MAKARSKA (021)
Barbić Ante, Ul. 4. svibnja 533 br. 1, tel. 615 500
e-mail: [email protected]
Anamarija Arapović Vranješ, jb prisjednik
Pejković Ante, Ul. Stjepana Radića 7, tel. 615 257
e-mail: [email protected]
Anja Pejković, jb prisjednik
Lora Pejković, jb vježbenik
51550 MALI LOŠINJ (051)
Marković Božo, Braće Vidulić 2-6,
tel. 233 047, fax. 520 401
e-mail: [email protected]
Filip Marković, jb vježbenik
20350 METKOVIĆ (020)
Pandža Joško,v.d.jb A. Starčevića 9, tel. 681 154
e-mail: [email protected]
Zima Dražen, Trg kralja Tomislava 5, tel/fax. 361 961
e-mail: [email protected]
Dražen Orešković, jb prisjednik
52466 NOVIGRAD (052)
Aleksandra Micelli , Trg Pozzetto 19
tel. 757 043, fax. 726 232
e-mail: [email protected]
Lejla Ritoša Horvat, jb prisjednik
Antonija Škarda, jb savjetnik
42220 NOVI MAROF (042)
Vidović-Džidić Nada, Zagrebačka 2
tel. 612 244, 205 244, fax. 205 243
e-mail: [email protected]
Valentina Žugec, jb prisjednik
51259 NOVI VINODOLSKI (051)
Tus Jelena, Korzo Vinodolskog zakona br. 50A,
tel/fax. 245 503, e-mail: [email protected]
44330 NOVSKA (044)
Ante Đerek, Trg L. I. Oriovčanina 18/1, tel/fax. 601 515
e-mail: [email protected]
47300 OGULIN (047)
Brčić Mirjana, Vladimira Nazora 23, tel/fax. 525 444
e-mail: [email protected]
21310 OMIŠ (021)
Vuković Radoslav, Četvrt Ž. Dražojevića bb
tel/fax. 861 753
e-mail: [email protected]
51513 OMIŠALJ (051)
Kućar Neven, Put mora 1, tel/fax.841126,
e-mail: [email protected]
Plećaš Vedran, Trg kralja Tomislava 3/I, tel. 681 177
e-mail: [email protected]
Jure Plećaš, jb vježbenik
51419 OPATIJA (051)
Kuzle Krešimir, Maršala Tita 75/I
tel. 272 939, fax. 711 280
e-mail: [email protected]
Hrvojka Kuzle, jb prisjednik
Marta Jakotić, jb vježbenik
40315 MURSKO SREDIŠĆE (040)
Hoblaj Ruža, Trg braće Radića 8a, tel. 543 300
e-mail: [email protected]
Hana Hoblaj, jb vježbenik
Šuran Nataša, Maršala Tita 80
tel. 272 955 , fax. 271 738
e-mail: [email protected]
Morana Čavka Markiš, jb vježbenik
31500 NAŠICE (031)
Godžirov Boris, Pejačevićev trg 11, tel. 615 100
e-mail: [email protected]
Ivna Godžirov, jb vježbenik
33515 ORAHOVICA (033)
Novačić Antun, Trg pl. Mihalovića 2, tel/fax. 674 336
e-mail: [email protected]
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 86
49243 OROSLAVJE (049)
Tadić Petar, Ul. Milana Prpića 65, tel/fax. 284 362
e-mail: [email protected]
31000 OSIJEK (031)
Arambašić Biserka, Kapucinska 17/I
tel. 214 660, fax. 214 661
e-mail: [email protected]
Vjenceslav Arambašić, jb prisjednik
Marija Šarić, jb prisjednik
Borić Mirjana, Jakova Gotovca 13
tel. 202 200, fax. 202 204
e-mail: [email protected]
Ivana Kovačević, jb prisjednik
Aleksandra Kolev, jb prisjednik
Vedran Borić, jb vježbenik
Dumančić Dragica, Vrt J. Truhelke 3, tel/fax. 201 277
e-mail: [email protected]
Marijan Dumančić, jb prisjednik
Rahela Kovačić, jb savjetnik
34550 PAKRAC (034)
Grgurić-Rukavina Dubravka, Trg bana Jelačića 6
tel/fax. 412 905
e-mail: [email protected]
52000 PAZIN (052)
Blečić Marija, Jože Šurana 6, tel/fax. 621 544
e-mail: [email protected]
Marijan Paulišić, jb prisjednik
Deana Matković, jb vježbenik
Jeromela Mauša Nataša, Dinka Trinajstića 2
tel/fax. 621 111
e-mail: [email protected]
44250 PETRINJA (044)
Antoš-Kovačićek Višnja, Dr Franje Tuđmana 7
tel/fax. 814 587
e-mail: [email protected]
Kokić Anamarija, Trg slobode 3/I, tel. 204 027
e-mail: [email protected]
33405 PITOMAČA (033)
Anđal-Mlinarić Brigita, Trg Kralja Tomislava bb
tel/fax. 801 561
e-mail: [email protected]
Marina Mlinarić, jb vježbenik
Kovačev Tatjana, Europske avenije 4, tel/fax. 206 605
e-mail: [email protected]
Janjić Dora, jb prisjednik
10451 PISAROVINA (01)
Barbarić Petar,Trg Stjepana Radića 4/I, tel/fax. 629 18 69
e-mail: [email protected]
Pavelić-Musa Zdenka, Županijska 13, tel/fax. 200 808
e-mail: [email protected]
Ljiljana Vodopija, jb prisjednik
20340 PLOČE (020)
Žderić Tomislav, Neretvanskih gusara 12, tel/fax. 670 323
e-mail: [email protected]
Perić Lidija, Kapucinska 25/I, tel/fax. 201 110
e-mail: [email protected]
Mijo Perić, jb prisjednik
Jasminka Pavlov, jb prisjednik
Antonija Rako, jb savjetnik
44317 POPOVAČA (044)
Greblo Vladimir, Trg grofa Erdedya 28, tel/fax. 670 771
e-mail: [email protected]
Popović Mandica, Trg A. Starčevića 10, tel. 650 211
e-mail: [email protected]
Rok Verica, Kapucinska broj 23/I
tel/fax. 700 707, 205 211
e-mail: [email protected]
Lana Albert Majstorović, jb prisjednik
Šimašek Zlatko, Vijenac Paje Kolarića 2, tel/.fax. 215 650
e.mail: [email protected]
Šustić Hrvatin, Hrvatske Republike 31b, tel. 213 213
e-mail: [email protected]
47280 OZALJ (047)
Tea Ivić, Zrinskih i Frankopana 15, tel/fax. 732 048
e-mail: [email protected]
23290 PAG (023)
Škunca Elizabeta, Podmir bb, tel. 612 281, fax. 616 905
e-mail: [email protected]
52440 POREČ (052)
Ferenc Tanja, Trg slobode 2, tel. 452 905, fax. 428 210
e-mail: [email protected]
Marjana Kirin, prisjednik
Pahović Đordano, Trg Joakima Rakovca 5, tel. 442 163
e-mail: [email protected]
Sabina Parencan, jb savjetnik
Hrvatin Marija, 8.marta 1, tel. 433 258
e-mail: [email protected]
Tina Kalac, jb savjetnik
Morena Gojtanić, jb vježbenik
34000 POŽEGA (034)
Bagarić Niko, Ul. Sv. Florijana 6, tel/fax. 272 551
e-mail: [email protected]
Marijana Perić, jb prisjednik
Brekalo Ante, Dragutina Lermana 6
tel. 272 332, fax. 313 152
e-mail: [email protected]
Zdenka Husar, jb prisjednik
Domagoj Brekalo, jb vježbenik
Ivana Kronšteter, jb vježbenik
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 87
mr.sc.Včelik Mario, Primorska 2, tel/fax. 251 640
e-mail: [email protected]
Ksenija Hudeček, jb prisjednik
40323 PRELOG (040)
Balaban Marijan, Trg Sv.Florijana 20
tel. 646 200, fax. 645 155
e-mail: [email protected]
Blažeka Ljiljana, Glavna 26, tel/fax. 645 062
e-mail: [email protected]
Andreja Pavleković, jb prisjednik
49218 PREGRADA (049)
Pavelić Irma, Kostelgradska 9, tel/fax. 377 884
e-mail: [email protected]
Gordana Večerić, jb prisjednk
52100 PULA (052)
Crljenica Alida, Ćirilometodske družbe 1, tel/fax. 215 625
e-mail: [email protected]
Sandra Bilić, jb prisjednik
Maja Crljenica, jb savjetnik
51000 RIJEKA (051)
Banić Miroslav, Korzo 4/II, tel/fax. 338 114
e-mail: [email protected]
Petar Banić, jb savjetnik
Borčić Jadranka i Sokolić-Ožbolt Olga
Užarska 28-30/II, tel/fax. 212 513
e-mail: [email protected]
Danijela Miloš, jb prisjednik
Kristina Jurčić, jb savjetnik
Martina Klarin, jb vježbenik
Ćuzela Vesna , Korzo 18, tel. 339 686, fax. 322 969
e-mail: [email protected]
Milena Čehajić, jb prisjednik
Sunčica Žužić Kovačić, jb prisjednik
Zvonka Beg Kvaternik, jb savjetnik
Grozdanić-Dekleva Marija, Korzo 35/I, tel/fax. 336 727
e-mail: [email protected]
Loris Baričević, jb prisjednik
Nikolina Božić, jb vježbenik
Marina Paić-Čerin, Olge Ban 8, tel. 215311, fax. 380 804
e-mail: [email protected]
Duško Bambić, jb prisjednik
Marko Vitasović, jb savjetnik
Legović Gordana, Rudolfa Strohala 3
tel. 322 922, fax. 321 052
e-mail: [email protected]
Veronika Fućak Zvonarić, jb prisjednik
Silvija Perišić, jb vježbenik
Kopić Nansi, Anticova 9/I, tel/fax. 217 808
e-mail: [email protected]
Vedran Franković, jb prisjednik
Ivan Beletić-Tatić, jb vježbenik
Tena Kopić, jb vježbenik
Andrej Pudelko, jb vježbenik
Lovrović Lečić Vera, Fiorello la Guardia 25
tel/fax. 212 665
e-mail: [email protected]
Nada Jovanić, jb prisjednik
Katarina Datković, jb savjetnik
Ivan Dobrović, jb vježbenik
Krajcar Denis, Flanatička 10, tel/fax. 215 315
e-mail: [email protected]
Mladen Meničanin, jb prisjednik
Željko Valenta, jb prisjednik
Marinković Žaklina, Korzo 22, tel. 331 323
e-mail:[email protected]
Kukučka Ivan, Jurja Žakna 4b, tel. 544 755, fax. 213 097
e.mail: [email protected]
Danijela Diković Komadina, jb prisjednik
Miroslav Kutlača, jb vježbenik
Obrovac Skira Sonja, M.Laginje 2, tel. 211 260
e-mail:[email protected]
Perković Divna, Mletačka 2, tel. 217 505, fax. 522 316
e-mail: [email protected]
Pliško Mirna, Smareglina ul. br.7
tel. 210 511, fax. 522 377
e-mail: [email protected]
Ivan Regvat, jb prisjednik
Vesna Perković, jb savjetnik
51280 RAB (051)
Radić Ermina, Mali Palit bb, tel/fax. 725 498
e-mail: [email protected]
Draženka Pičuljan, jb prisjednik
Panjković Velibor, Ante Starčevića 4
tel. 317 370, fax. 317 076
e-mail: [email protected]
Snježana Horvat Paliska, jb prisjednik
Branka Šarić, jb prisjednik
Amira Predovan, jb prisjednik
Danijela Duran Šunić, jb savjetnik
Tamara Mihalović, jb vježbenik
Neva Matulović, jb vježbenik
Nataša Babić, jb vježbenik
Branka Ramić, jb vježbenik
Paravić Darko, Gnambova 2/II, tel/fax. 330 532
e-mail: [email protected]
Robert Beletić, jb prisjednik
Blanka Kosjek Rumora, jb prisjednik
Mario Brajdić, jb savjetnik
Marin Bartulović, jb vježbenik
Pejnović Stevan, Ribarska 2/2, tel. 214 783
e-mail: [email protected]
Marija Butković, jb prisjednik
Sablić Dorčić Marina, Ciottina 5, tel. 494 169
e-mail: [email protected]
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 88
Vesna Matković, jb prisjednik
Ana Sabljak, jb savjetnik
Smojver-Bašić Anđelka, Školjić 2, tel/fax. 335 890
e-mail: [email protected]
Željko Bašić, jb prisjednik
Švegović Vesna, Titov trg 10, tel/fax. 335 753
e-mail: [email protected]
Vrsalović Zoran, Korzo 40,
tel. 322 211, fax. 322 393
e-mail:[email protected]
Ana Huserik Zujić, jb prisjednik
Andrea Batelić, jb prisjednik
Valentin Jakovac, jb vježbenik
Darja Kaleb Gavran, jb vježbenik
Vuger Ignac, Karlovačka c. 2., tel/fax. 200 88 28
e-mail: [email protected]
Joško Pervan, jb prisjednik
Andrija Vuger, jb vježbenik
21230 SINJ (021)
Delonga Vladimir, Trg dr Franje Tuđmana 7
tel/fax. 825 900
e-mail: [email protected]
Romac Ana, Put Petrovca 12/2, tel. 823 081, fax. 826 022
e-mail: [email protected]
Marijana Buljan, jb savjetnik
52210 ROVINJ (052)
Dušić Davor, Ul. Carera 20, tel/fax. 818 051
e-mail: [email protected]
Morana Erak Dušić, jb prisjednik
44000 SISAK (044)
Briševac Imprić Gordana, Trg Lj.Posavskog 3
tel. 522 909
e-mail:[email protected]
Ana Podoreški, jb savjetnik
Zujić Rino, N.Quarantotto bb, tel. 830 008, fax. 840 197
e-mail: [email protected]
Tatjana Burić, jb prisjednik
Čubelić Šimac Sanja, S.i A. Radića 34, tel/fax. 521 228
e-mail: [email protected]
Domagoj Ocvarek, jb prisjednik
10430 SAMOBOR
Frković Gordana - Jožinec Ljubica
Trg K. Tomislava 13/I, tel/fax. 336 62 10
e-mail: [email protected]
Dubravka Leljak Hršak, jb prisjednik
Kristina Župančić, jb prisjednik
Marković Ivan, S. i A. Radića 1, tel/fax. 523 694
e-mail: [email protected]
Maja Tomazinić Grahovac, jb prisjednik
Palinić-Čulin Sandra, Gajeva 35,
tel. 332 65 86, fax. 332 65 87
e-mail:[email protected]
Martina Naletilić, jb prisjednik
Remenarić Slavko, Trg kralja Tomislava 10
tel. 338 72 43, fax. 338 72 45
e-mail:[email protected]
Elvira Belošević, jb prisjednik
53270 SENJ (053)
Vrban Zvonimir, Pavlinski trg 17, tel/fax. 881 759
e-mail: [email protected]
Eda Biondić, jb prisjednik
10360 SESVETE (01)
Batušić-Šlogar Zinka , Vladimira Ruždjaka 8
tel. 205 82 88, fax. 205 82 99
e-mail: [email protected]
Ana Gerić, jb prisjednik
Daniela Erlić, jb vježbenik
Čergar Milka, Ninska 1, tel. 200 05 82, fax. 201 02 91
e-mail: [email protected]
Marija Čukelj, jb savjetnik
Ana Žigrović, jb vježbenik
Ledić Sanja, Ninska 3,
tel. 200 55 50, 200 55 52, fax. 200 55 17
e-mail: [email protected]
Javorka Zaplatić, jb prisjednik
Kraljičković Ivica , S. i A. Radića 25, tel/fax. 523 363
e-mail: [email protected]
Dragutin Habulin, jb prisjednik
Stojanović Natalija, S i A.Radića 6/6
tel. 522 708, fax. 522 723
e-mail:[email protected]
35000 SLAVONSKI BROD (035)
Bračun Miroslav, Ul.P. Krešimira IV br. 3
tel. 449 467, fax. 449 468
e-mail: [email protected]
Mira Relić, jb prisjednik
Zvonimir Bračun, jb prisjednik
Čečatka Robert-Anton, Trg pobjede 19
tel. 449 498, fax. 404 140
e-mail: [email protected]
Leo-Mario Pavić, jb vježbenik
Kemec Nada , Trg pobjede 22, tel/fax. 410 299
e-mail:[email protected]
Blanka Marjanac, jb prisjednik
Iva Kemec, jb savjetnik
Lukačević Mario, Matije Gupca 30
tel. 445 805, fax. 445 833
e-mail: [email protected]
Medunić Ruža, Trg pobjede 10, tel. 440 616
e-mail: javni biljeznik.ruza [email protected]
Katarina Oreč, jb prisjednik
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 89
33520 SLATINA (033)
Krpačić Mato, Trg Sv. Josipa 9, tel/fax. 550 665
e-mail: [email protected]
21210 SOLIN (021)
Ivančić Marija, Kralja Zvonimira 75, tel/fax. 210 548
e-mail: [email protected]
Snježana Ludvajić, jb prisjednik
Maja Maleš Talaja, jb prisjednik
Jurišić Boško, Kralja Zvonimira 85, tel/fax. 213 286
e-mail: [email protected]
Yvonne Zlatar Šunjić, jb prisjednik
Marinko Šutić, jb vježbenik
21000 SPLIT (021)
Bilan Vedrana, Kneza Lj. Posavskog 17/I, tel/fax. 321 505
e-mail: [email protected]
Vesna Ogorevc, jb prisjednik
Vesna Radovan, jb prisjednik
Bradarić Ivan, Obala Hrv. nar. preporoda 9
tel/fax. 345 859
e-mail: [email protected]
Pero Berić, jb prisjednik
Ivana Bradarić, jb prisjednik
Čipčić Mila, Gundulićeva 20, tel/fax. 380 122
e-mail: [email protected]
Sandra Jelavić, jb prisjednik
Dragun Helena, Škrape 53, tel. 530 902, fax. 530 988
e-mail:[email protected]
Karabotić-Milovac Teo, Kavanjinova 4
tel. 339 888, fax. 339 890
e-mail: [email protected]
Marko Pavičić, jb prisjednik
Igor Buzdovačić, jb vježbenik
Kekez Nevenka, Hrvatske mornarice 1B
tel. 485 255, fax. 322 361
e-mail: [email protected]
Dunja Brajčić, jb prisjednik
Irena Šimunović, jb prisjednik
Kovačević Borica, Ivana Gundulića 44/II, tel/fax. 362 497
e-mail: [email protected]
Pavlović Dalibor, Klaićeva poljana 3
tel. 772 948, fax. 772 943
e-mail:[email protected]
Nenad Bekavac, jb vježbenik
Popovac Mirjana, Mažuranićevo šet. 13, tel/fax. 317 401
e-mail: [email protected]
Ana Zaninović Popovac, jb vježbenik
Ivana Brkljačić Malenica, jb savjetnik
Mr.sc.Puljiz Zoja, Mažuranićevo šetalište 14
tel. 322 495, fax. 347 000
e-mail: [email protected]
Snježana Felzer-Puljiz, jb prisjednik
Lucija Bulja, jb vježbenik
Rubić Mira, Domovinskog rata 11, tel/fax. 348043
e-mail: [email protected]
Šarić Ilija, Hrvatske bratske zajednice 3a
tel. 480 341, 480 358
e-mail: [email protected]
Matijana Paradžik, jb prisjednik
Šuško Ante, Domovinskog rata 3, tel. 348 104
e-mail: [email protected]
Ivana Barišić, jb prisjednik
Zlokić Ante, Velebitska 26, tel/fax. 534 528
e-mail:[email protected]
Kornelija Valjan, jb prisjednik
Katarina Oreč, jb vježbenik
21300 SUPETAR (021)
Kuzmanić Ervin, Ratac 2, tel/fax. 630 555,
e-mail: [email protected]
Dinko Martinović , jb prisjednik
Ivana Miletić, jb savjetnik
21460 STARI GRAD (021)
Plenković Jadranka, Sv. Rok bb, tel/fax. 765 547
e-mail: [email protected]
10380 SVETI IVAN ZELINA (01)
Rački Branka, Trg Ante Starčevića 14/II, tel/fax. 206 09 37
e-mail: [email protected]
Ivan Rački, jb savjetnik
Makelja-Šuljić Jagoda, Šimićeva 2, tel/fax. 371 442
e-mail: [email protected]
Dražen Makelja, jb prisjednik
Jagoda Vuković, jb savjetnik
22000 ŠIBENIK (022)
Malenica Ljiljanka, Fra Stjepana Zlatovića 18
tel. 331 812, fax. 331 819
e-mail: [email protected]
Vesna Maretić, jb savjetnik
Matačić Jasna, Poljana kneza Trpimira 6, tel/fax. 482 509
e-mail: [email protected]
Damir Mikolčević, jb vježbenik
Nakić Nevenka, A.Starčevića 5, tel. 212 265
e-mail: [email protected]
Neven Nakić, jb prisjednik
Milić-Štrkalj Zrinka, Domov. rata 27b
tel. 485 776, fax. 322 455
e-mail: [email protected]
Goranka Mališa, jb prisjednik
Ana Vukojević, jb savjetnik
Lučev Igor, S.Radića 79a, tel/fax. 330 025
e-mail: [email protected]
Vinko Bukić, jb prisjednik
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 90
Vuletin Vojislav, Vladimira Nazora 15
tel. 212 096 , fax. 213 190
e-mail: [email protected]
Marko Vuletin, jb prisjednik
Sunčica Vuletin, jb vježbenik
Ana Čvrljak, jb vježbenik
Štimac Bojana, Braće Radića br. 6, tel/fax. 212 833
e-mail: [email protected]
Lana Mihinjač, jb prisjednik
Iva Zadrović, jb prisjednik
Bojana Štrlek Voćanec, jb savjetnik
Martina Ivek, jb vježbenik
21220 TROGIR(021)
Biuk Željena, Matije Gupca 1/II, tel/fax. 885 397
e-mail: [email protected]
Velebita Erkapić, jb prisjednik
Anica Krnić, jb vježbenik
Trstenjak Stjepan, Trg slobode 1
tel. 300 550, fax. 300 552
[email protected]
Ana Brezovec, jb savjetnik
Žanko Petar, Matije Gupca 1/I tel/fax. 885 330
e-mail: [email protected]
Danira Margeta-Nuber, jb prisjednik
Ana Pavković, jb prisjednik
Ivana Bartulica Antulov, jb vježbenik
52470 UMAG (052)
Krajina Željko, Trgovačka 1, tel. 743 464, fax. 743 463
e-mail: [email protected]
Fabiana Kliman, jb prisjednik
Anita Lovrić, jb prisjednik
31550 VALPOVO (031)
Gagro Ružica, Trg kralja Tomislava 10, tel. 663 555
e-mail:[email protected]
Maja Gagro, jb savjetnik
Grgić Jelena, Vij.107.brigade HV 3
tel. 650 100, fax. 650 190
e-mail: [email protected]
42000 VARAŽDIN (042)
Benc Rankica, Vrazova 8c
tel. 211 400, 212 558, fax. 211 400
e-mail: [email protected]
Lidija Metlikovec, jb prisjednik
Tamara Horvat, jb savjetnik
Jelena Plantak, jb vježbenik
Čmrlec-Kišić Biserka, Mihanovićeva 2
tel. 211 662, fax. 211 699
e-mail: [email protected]
Marija Peručić Jošić, jb savjetnik
Natalija Kaselj, jb vježbenik
Duić Melanija, Franjevački trg 17, tel/fax. 212 214
e-mail: [email protected]
Andreja Levatić Marin, jb prisjednik
Željka Poljak Tuholjak, jb savjetnik
Vajdić-Sevšek Jagoda, Pavlinska 5, tel/fax. 320 015
e-mail: [email protected]
Jasenka Pjevac, jb prisjednik
Sunčica Gložinić, jb prisjednik
10410 VELIKA GORICA (01)
Jurlina Marko, Slavka Kolara 1
tel/fax. 622 10 97, fax. 622 15 52
e.mail:[email protected]
Iva Brazda, jb prisjednik
Mirna Rob, jb vježbenik
Maleković Ivan, Trg kralja Tomislava 7
tel. 622 21 23, fax. 622 52 66
e-mail: [email protected]
Bernarda Meštrović, jb prisjednik
Ivana Švegar, jb savjetnik
Gordana Mikulčić, jb vježbenik
Sabine Živković, jb vježbenik
Martina Galeković, jb vježbenik
Maja Grgurić, jb vježbenik
Mirčetić Nives, N. Šopa 41, tel. 622 52 77, fax. 623 25 83
e-mail: [email protected]
Martina Begović, jb prisjednik
Blanka Štivičić, jb vježbenik
Spevec Ranka, Trg kralja Tomislava 39
tel. 621 38 69, fax. 625 11 06
e-mail: [email protected]
Jasminka Vrba, jb prisjednik
32100 VINKOVCI (032)
Kovač Mirodar, Trg B. J. Šokčevića 1, tel/fax. 334 235
e-mail: [email protected]
Nikola Perković, jb savjetnik
Mendeš Marijan, Duga ulica broj 10/I, tel/fax. 334 221
e-mail: [email protected]
Tomislava Komesarović, jb vježbenik
Mađarić Koraljka, Kapucinski trg 2/I
tel. 201 323, fax. 210 329
e-mil:[email protected]
Janica Plantak, jb savjetnik
Emilija Ivetić, jb vježbenik
Vajcl Alen, Duga ulica 8, tel. 338 285, fax. 338 118
e-mail:[email protected]
Rauš-Klier Zvijezdana, Anina 2, tel. 212 812, fax. 200 672
e-mail: [email protected]
Željka Brlek-Margetić, jb prisjednik
Barbara Viličić, jb savjetnik
33000 VIROVITICA (033)
Filipović-Kovačić Dubravka, Andrije Kačića Miošića 2,
tel/fax. 726 850
[email protected]
Vulić Nikola, Vladimira Nazora 13, tel/fax. 338 050
e-mail:[email protected]
JAVNI BILJEŽNIK 36 2012 | 91
Ema Nađ, Antuna Mihanovića 26, tel/fax.800-635
e-mail: [email protected]
21480 VIS (021)
Mladineo Margarita, Šetalište Stare Isse 2
tel/fax. 718 088
e-mail: [email protected]
Zvjezdana Tafra Roguljić, jb savjetnik
52463 VIŠNJAN (052)
Poropat Anka, Trg slobode 1, tel. 427 852, fax. 427 854
e-mail: [email protected]
Ksenija Gambiroža, jb prisjednik
22211 VODICE (022)
Gojanović Aljoša, Obala Juričev Ive Cote 27
tel. 441 644, fax. 440 944
e-mail: [email protected]
10340 VRBOVEC (01)
Koretić Dubravka, Ul. poginulih branitelja bb
tel/fax. 279 28 92
e-mail: [email protected]
21276 VRGORAC (021)
Kristić Ivan, Tina Ujevića 13, tel. 675 160, 098 448 795
e-mail: [email protected]
32000 VUKOVAR (032)
Arambašić Boro, I. G. Kovačića 2/I
tel. 441 988, fax. 441 989
e-mail: [email protected]
Duška Uzelac, jb prisjednik
Ivana Stočko, jb savjetnik
Kovačić Jelica, Trg kralja Tomislava 1, tel/fax. 421 278
e-mail: [email protected]
Sanja Tokić, jb prisjednik
Ore Vojislav, Dr Franje Tuđmana 5
tel. 413 304, fax. 443 331
e-mail: [email protected]
Branislava Jovanović, jb prisjednik
Grigillo-Ramljak Darija, Dalmat.sabora 5, tel/fax. 213 000
e-mail: [email protected]
Josipa Zubčić, jb prisjednik
Ana Ramov, jb savjetnik
Hrabra Suzana, Don Ive Prodana 4, tel. 312 166
e-mail:[email protected]
Kolega-Zubčić Alkica, Stjepana Radića 42b
tel/fax. 300 900
e-mail: [email protected]
Dragana Marčina, jb savjetnik
Filip Zubčić, jb vježbenik
Tereza Jurlina, jb vježbenik
Marčina Vera, 112.brigade br.3, tel/fax. 314 665
e-mail: [email protected]
Jelena Skoblar, jb prisjednik
Goran Marčina, jb savjetnik
Ana Svorcina, jb vježbenik
Mišković mr. sc. Davor, Ul. Mihovila Klaića 7
tel/fax. 311 111
e-mail: [email protected]
Mišković Pavica, Braće Vranjanin 9, tel/fax. 319 167
e-mail: [email protected]
Ana Mikulić, jb vježbenik
10290 ZAPREŠIĆ (01)
Adžija Ivan, Baltazara A. Krčelića 15
tel. 331 08 75, fax. 331 08 76
e-mail: [email protected]
Lidija Kolombo, jb prisjednik
Mirta Adžija, jb prisjednik
Poljak Estera, Tržna 12, tel. 331 45 94, fax. 331 45 93
e-mail:[email protected]
Konstantin Dika, jb prisjednik
49250 ZLATAR (049)
Bartolek Zvonimir, Trg Slobode 2, tel/fax. 466 808
e-mail: [email protected]
49210 ZABOK (049)
Martinić Javorka, Matije Gupca 47/I, tel/fax. 221 152
e-mail:[email protected]
Pozaić Đurđica, Zagrebačka 15a, tel/fax. 467 077
e-mail: [email protected]
Doroteja Mendek, jb vježbenik
Podgajski Vlasto, Matije Gupca 70
tel. 221 168, fax. 501 197
e-mail: [email protected]
Jadranka Kramar, jb prisjednik
52341 ŽMINJ (052)
Patricia Pucić, Pazinska 2/h, tel/fax. 846 530
e-mail: [email protected]
Vedrana Kliman, jb savjetnik
23000 ZADAR (023)
Emil Brkić, Ul.Domovin.rata 3, tel. 231 383, fax. 231 481
e-mail: [email protected]
Ivana Gadža Beganović, jb prisjednik
32270 ŽUPANJA (032)
Kaluđer Mladen, Veliki Kraj 59, tel/fax. 830 130
e-mail: [email protected]
Marija Karalić, jb vježbenik
Grdović Silvana, Zrinsko Frankopanska 38
tel.300646, fax.300648
e-mail: [email protected]
Marošević Kata, Veliki Kraj 54, tel/fax. 832 793
e-mail: [email protected]
Hrvoje Marošević, jb vježbenik
Igor Bojić, jb vježbenik

JAVNI BILJEŽNIK - Hrvatska javnobilježnička komora

Pravne praznine u Ovršnom zakonu

Javni bilježnik, a tko je to? - Hrvatska javnobilježnička komora

ZNATE LI ŠTO TREBATE UČINITI da biste OTVARANJE

uređenje i prikaz bitnih pitanja

16. HAIKU DAN «DUBRAVKO IVANČAN» KRAPINA 2014

IZLAGANJE PREDSJEDNIKA REPUBLIKE NA ZAJEDNIČKOJ

Obavijest iz članka 212. stavka

privatni smjestaj katalog 2016

Ovrha i osiguranje na imovini pravnih osoba

Dan javnih bilježnika