NHS_koncesija_podloga

Urbroj: 119-KS-01/14
Zagreb, 10. listopada 2014.
Sindikatima udruženim u NHS
n/p predsjednice / predsjednika
Predmet: NE DAMO NAŠE AUTOCESTE
Poštovani kolegice i kolege,
kao što znate pet nacionalnih sindikalnih središnjica, dva cestarska sindikata i sedam
organizacija civilnog društva 11. listopada ove godine širom Republike Hrvatske
započinju s prikupljanjem potpisa građana za pokretanje inicijative za raspisivanje
referenduma građana protiv davanja hrvatskih autocesta u koncesije.
Ova akcija nije obojana svjetonazorskim bojama niti bojama političkih stranaka, već je
isključivo usmjerena ka naporima da se još ovo malo preostale vrijedne narodne imovine
očuva od „raskućivanja“.
Narod razne vlasti nisu pitale kad su prodavale (predavale) posebno važne nacionalne
vrijednosti koje su stvarane generacijama, kao što su banke, telekomunikacije, nacionalna
naftna kompanija, Croatia osiguranje… Sad su na redu hrvatske autoceste, za koje su
ranije generacije sa žudnjom, nadom i zanosom izdvajale dio svoje plaće kupujući državne
obveznice za izgradnju autocesta Zagreb-Rijeka i Zagreb-Split. Od svega toga izgrađen je
tek mali dio autocesta do Karlovca. Građani su bili izvarani, prevareni i dugi su niz godina
čekali nastavak gradnje. I dočekali. Autoceste su u Hrvatskoj nakon njenog
osamostaljenja, završetka domovinskog rata i mirne reintegracije izgrađene kao strateški,
razvojni projekt Republike Hrvatske (i još se grade), a ne kao komercijalni projekt.
Zbog niza propusta, loših planiranja i neznanja različitih vlasti, uključujući i aktualnu, što
za posljedicu ima dugogodišnju recesiju i krizu u kojoj se zemlja nalazi i opasno visoku
razinu inozemnog duga i proračunskog deficita, ova je vlast, ne znajući kako pokrenuti
gospodarstvo i trendove, vodeći pogrešnu gospodarsku politiku odlučila nedostatak
sredstava za povrat duga po kreditima za autoceste i „krpanje proračunskih rupa“
monetizirati hrvatske autoceste kroz njihovo davanje u dugogodišnju koncesiju.
Prevladavajuća je procjena kako je to loše za Hrvatsku i budućnost njenih građana i kako
to treba spriječiti svim zakonom dopuštenim sredstvima.
2
Sindikati, organizacije civilnog društva i razni neovisni stručnjaci kroz razne su dopise, analize,
razgovore, tribine i okrugle stolove pokušali vlastima skrenuti pozornost na dugoročnu štetnost
takve njihove odluke koja tek kratkoročno i sebično donosi korist opstanka aktualnoj vlasti bar do
izbora. No, ne može se i ne smije interese zemlje, naroda, građana podrediti svojim uskim
interesima ostanka na vlasti i zasljepljivati narod pred izbore.
Kako smo iscrpli sve mogućnosti i pokušaje razgovora, pregovora i konstruktivnog dogovora jer
druga strana za to nije imala sluha niti pokazala razumijevanje, jedino nam je još na raspolaganju
ostalo potaknuti hrvatske građane da svojim potpisima obvežu vlast na raspisivanje referenduma
kojim će propitati volju građana vezano uz davanje hrvatskih autocesta u koncesiju.
Očekujući kako ćete prepoznati važnost ove naše akcije i njen široki opće društveni značaj za našu
domovinu i sve njene građane, neovisno o nacionalnoj, stranačkoj ili svjetonazorskoj pripadnosti,
nadamo se da ćete se u nju osobno aktivno uključiti ne samo stavljanjem svojeg potpisa na
potpisnu listu i motiviranjem drugih da to učine, nego i osobnim dežurstvom na nekom od
potpisnih mjesta.
Vaše uključivanje značajno bi pomoglo uspjehu ove naše akcije koja doista nema drugih poriva
osim zauzetosti za opće dobro. A onemogućavanje davanja hrvatskih autocesta u koncesije to
svakako jest. Svi zajedno moramo bdjeti nad narodnom materijalnom baštinom i vrijednostima.
Danas su to autoceste, a već možda sutra vode, šume… Što će ostati? Buduće nam generacije
jednostavno neće oprostiti našu moguću pasivnost i ako nam sve to danas poput vode ili pijeska
jednostavno „procuri“ između prstiju.
Naša je zauzetost danas jednostavno naša obveza i nemamo se pravo izmaknuti.
Neopravdanost davanja autocesta u koncesiju
Podloga
za uključivanje u prikupljanje potpisa podrške za raspisivanje
referenduma protiv davanja autocesta u koncesiju
Uvod
Vlada RH izgradnju autocesta proglasila je hrvatskim strateškim razvojnim ciljem. Do
1990. godine RH je imala izgrađenih 350 km autocesta, danas ih ima 1.270 km, s tim da je
od 2001. do danas izgrađeno 700 km. Hrvatska je izrazito visokim iznosima financijskih
sredstava kroz niz godina izgradnju autocesta financirala iz cestarina, trošarina i
kreditima. Izdvajanje tako velikih sredstava za izgradnju autocesta odrazilo se na
smanjenje sredstava za obnovu i održavanje lokalnih cesta te je stanje cesta niže kategorije
(lokalnih cesta) znatno lošije. Autocestama upravljaju četiri tvrtke: HAC1 (850 km), ARZ2
(180 km), Bina Istra (180 km) i autocesta Zagreb-Macelj (60 km).
1
2
Hrvatske autoceste
Autocesta Rijeka Zagreb
3
Da bi „monetizirala“ javni dug vezan uz HAC i ARZ, Vlada RH je odlučila dati autoceste u
koncesiju na 30–50 godina (ovih se dana govori o 40 godina). Vlada očekuje da bi za
koncesiju nad 1.024 km autocesta na 40 godina, koncesionar platio između 2,4 i 2,9 mlrd.
eura, a na 50 godina između 2,6 i 3,3 mlrd. eura. Točan iznos, kao i okvir za reguliranje
cestarine od strane koncesionara, razdoblje zadržavanja zaposlenih radnika kao i stanje
autocesta po isteku koncesije bit će određeni naknadno, ugovornom dokumentacijom.
Ukupni dug autocesta HAC-a i ARZ-a iznosi 4 mlrd. eura. Pojednostavljeno, vezano uz
koncesiju, Vlada bi odmah preuzela sva sredstva od koncesionara, unaprijed za sve
godine, te bi ih potrošila na otplatu samo dijela duga za autoceste i na „krpanje rupa u
Proračunu“. Hrvatskoj bi preostao za vraćanje sav preostali dio duga za autoceste, za što bi
sredstva u Proračunu RH morale osiguravati naredne vlade, a istovremeno za to više ne bi
dobivale sredstva od cestarina koja bi zbog koncesija „ubirao“ koncesionar.
Autoceste su građene kao razvojni, a ne kao komercijalni projekt Republike Hrvatske. U taj
projekt RH i njeni građani uložili su najviše sredstava. Svrha građenja autocesta je
povezivanje i razvoj svih područja RH. Autoceste nisu do kraja ispunile svoju osnovnu
svrhu jer su mnoga naselja i područja, umjesto bolje povezanosti i približavanja, ostala
odsječena i međusobno nepovezana. Prelazak preko autocesta moguć je samo na mjestima
gdje su izgrađeni nadvožnjaci, a uključivanje samo na čvorištima. Visina cijene cestarine
ima izravan utjecaj na životni standard građana, ali i na promet te stoga i na razvoj
gospodarstva i turizma kao i na sigurnost prometa i broj prometnih nesreća. Stoga bi
odluke o cijeni cestarine i njenoj dostupnosti svim naseljima trebala donositi isključivo
Vlada RH, zastupajući i štiteći interese Republike Hrvatske i njenih građana, a ne tvrtke
koje bi upravo na Hrvatskoj i njenim građanima i od njih dobro zarađivale.
Pretvaranjem autocesta iz razvojnog u komercijalni projekt, promijenila bi se i njihova
osnovna svrha - umjesto razvoja RH, svrha autocesta tako bi postala stvaranje profita
privatnim investitorima/koncesionarima. Prema sad poznatim podacima, sva korist od
autocesta išla bi privatnim investitorima/koncesionarima, a sve rizike i preostali
dug plaćali bi porezni obveznici – svi građani RH!3
Iz studije o monetizaciji duga od autocesta i njihovo davanje u dugoročnu koncesiju pod
nazivom „Monetizacija javnog duga u vezi s društvima HAC i ARZ – Konačni nacrt
izvješća za Fazu 1“, koji je izradio Savjetnik grupacija: Erste Group Bank AG, društvo
Deloitte savjetodavne usluge d.o.o., društvo Wolf Theiss Rechtsanwälte GmbH –
Podružnica Zagreb, te austrijsko državno poduzeće za upravljanje autocestama (Asfinag
International), koju je Vlada RH javno objavila tek po zahtjevu sindikalnih središnjica i
organizacija civilnog društva uključenih u zajedničku akciju, razvidno je kako je Vlada
propustila projekt monetizacije autocesta proglasiti strateškim projektom, kao i donijeti
posebni Zakon o koncesiji autocesta. I sam Zakon o koncesijama krši se već u startu, jer
studija ne sadrži ni osnovne elemente koji su zakonska obveza.
Procjena vrijednosti koncesije ne temelji se na procjeni prometa i prihoda, temeljem kojih
bi se uz rashode preciznije odredila vrijednost i optimalno trajanje koncesije.
3
Da je ta teza točna pokazalo je i iskustvo davanja Istarskog ipsilona i autoceste Zagreb–Macelj u
koncesiju, gdje država (tj. porezni obveznici) koncesionarima AC Zagreb–Macelju i BINA Istri plaća
razliku između ostvarenog i ciljanog prometa.
4
Koncesija / monetizacija autocesta je sigurnosno, financijski,
gospodarski i politički neopravdana!
Štetne posljedice davanja autocesta u koncesiju - teze:
Učinci na životni standard građana:
Davanje autocesta u koncesiju na 40-50 godina znači dvije generacije opteretiti cijenom korištenja
autocesta koju diktira njihov „privatni privremeni vlasnik“ – neovisno o činjenici što su građani kao
porezni obveznici već financirali dio njihove izgradnje! Dodatno, ako Vlada RH potpiše
(nepovoljan) ugovor, a to je smjer na koji Studija upućuje (jamčenje godišnjeg povećanja prometa,
a ako se on ne ostvari, privatnom koncesionaru razlika neostvarene dobiti plaćat će se iz Proračuna
RH, uz druge troškove osiguranja kolike-tolike razine sigurnosti na autocestama, ali i cestama niže
razine!), profit ide koncesionaru, a rizici Vladi RH (odnosno Republici Hrvatskoj i njenim
građanima kao poreznim obveznicima).
Učinci na sigurnost u prometu:
Zbog mogućeg povećanja cijena cestarine, znatan dio prometa preselio bi se na usporedne ceste
niže kategorije (lokalne ceste). U tom se slučaju očekuje povećanje broja prometnih nesreća na tim
lokalnim cestama - prema procjeni stručnjaka, broj poginulih na godišnjoj razini povećao bi se
najmanje za 30 osoba, što znači da bi se broj poginulih kroz 50 godina povećao ukupno za najmanje
1.500 osoba, a teških invalida za 7.500. Uz to ide i velika materijalna šteta.
Zbog nižeg standarda održavanja (privatni koncesionar nema interes ulagati u održavanje i
sigurnosnu infrastrukturu jer mu to umanjuje profit), očekuje se povećanje broja prometnih
nesreća i na autocestama.
Gospodarski učinci:
Davanjem autocesta u koncesiju Republika Hrvatska odrekla bi se stalnih izvora prihoda od
cestarina, a ostali bi joj rashodi koji bi se pokrivali iz Proračuna RH:
-
-
vraćanje kredita - koncesijska naknada ne bi pokrila ukupan dug (koji iznosi 4 mlrd eura),
a Vlada nije jasno rekla u što bi potrošila sredstva od dobivene koncesijske naknade
(planiranih 3 mlrd. eura). Čak i kad bi Vlada sav prihod od koncesijske naknade utrošila na
vraćanje kredita, ostalo bi za vratiti još preostali dio duga. Međutim, iz izjava vladinih
dužnosnika jasno je kako bi Vlada RH tek MANJI dio te koncesijske naknade utrošila na
povrat tek manjeg dijela preostalog duga nastalog po kreditima za izgradnju autocesta, a
veći dio te naknade za „krpanje raznih proračunskih rupa“, velikim dijelom nastalih i zbog
nesposobnosti, pogrešne gospodarske politike i neodgovornosti Vlade RH. Tako bi se nekim
budućim vladama i generacijama građana RH ostavila obveza vraćanja preostalog duga
nastalog po kreditima za izgradnju autocesta, a prihod sa tih istih autocesta ubirao bi
koncesionar. Uz to bi tim istim budućim vladama (njih najmanje sljedećih 10) i građanima
ostao rizik da iz državnog proračuna plaćaju koncesionaru naknadu za mogući manji
promet na autocestama od očekivanog i planiranog.
rashodi kroz naknadu do očekivanog prometa (jamstvo rasta prometa od 1 posto
godišnje odnosno jamstvo profita koncesionaru jer ako promet bude manji od
5
prognoziranog i privatni koncesionar ne ostvari profit, država se obvezuje podmiriti
razliku),
naknada tečajne razlike,
troškovi koji bi nastali uslijed zakonskih promjena (zaštita od buke, eko standardi i sl.),
povećani troškovi održavanja usporednih cesta niže kategorije (lokalne ceste),
troškovi zbrinjavanja radnika također bi pali na teret poreznih obveznika,
korisnici će plaćati višu cijenu cestarine (koncesionar će imati pravo tijekom svake godine
korigirati cijene cestarina (tu mogućnost država nije dala HAC-u i ARZ-u).
Viša cijena cestarine izravno će negativno utjecati na razvoj turizma i gospodarstva.
Koja su druga moguća rješenja
Umjesto davanja autocesta u koncesiju sa svim štetnim posljedicama, postoje povoljniji modeli
monetizacije i to ukupnog duga, a to su:
-
reprogramiranje duga kroz dugoročne kredite s povoljnijim kamatama (trenutno se
na tržištu novca mogu naći vrlo povoljni krediti s puno nižim kamatnim stopama od onih
po kojima se zaduživala Republika Hrvatska i to ne samo za autoceste),
prodaja obveznica građanima RH i institucionalnim investitorima (fondovi, banke,
poduzeća…),
kombinirani model: dio duga bi se reprogramirao, a dio pokrio prodajom obveznica.
Navedenim modelima monetizirao bi se ukupni dug i zadržali stalni izvori prihoda od cestarina.
Ukoliko bi se Vlada opredijelila za obveznice, u dobiti bi sudjelovali i građani RH.
Akcija vezana uz analizu studije o monetizaciji duga od autocesta i njihovo davanje u
dugoročnu koncesiju
Objavljenu studiju o monetizaciji duga od autocesta i njihovo davanje u dugoročnu koncesiju
analizirao je stručni tim sindikalista i predstavnika organizacija civilnog društva, u suradnji sa
stručnjacima (Aleksandar Čaklović, bivši član uprave Autoceste Zagreb-Macelj, Željko Marušić,
profesor na Fakultetu prometnih znanosti i Ljubo Jurčić, profesor na Ekonomskom fakultetu).
Najavljeni datum početka prikupljanja potpisa je 11. listopada 2014.
Zašto se nije ranije krenulo u prikupljanje potpisa:
-
-
-
cilj je bio stvaranje široke koalicije organizacija civilnog društva, sindikata i volontera
pojedinaca za ovu i buduće akcije od općeg ili lokalnog značenja (vjerojatno su sljedeće na
redu vode, šume i tko zna što još),
u međuvremenu su najavljene i provedene dvije inicijative prikupljanja potpisa za
referendum (prikupljanje potpisa za referendum protiv ćirilice u Vukovaru i referendum
protiv izdvajanja pomoćnih poslova u javnom i državnom sektoru), pa je zaključeno kako
treba napraviti značajan vremenski odmak da bi se dobilo dovoljno vremena za jasan
identitet inicijative, neopterećen ideološkim i sličnim temama (brendiranje inicijative),
zauzetost sindikalnih središnjica izmjenama zakona koji su izravno ili usko vezani uz radna
prava (Zakon o radu, Zakon o zaštiti na radu, Ovršni zakon…),
6
-
-
u međuvremenu je najavljena (i provedena) akcija prikupljanja potpisa građana za
referendum za izmjene izbornog sustava pa se prikupljanje potpisa građana za referendum
protiv davanja hrvatskih autocesta u koncesiju pomaknulo dalje prema polovici listopada
kako se te dvije akcije ne bi međusobno križale i gubile svoj identitet u javnosti
važno je napomenuti kako je ova akcija potpuno građanska, lišena je bilo kakvog
stranačkog ili svjetonazorskog opredjeljenja, mjesta prikupljanja potpisa neće nositi
nikakva sindikalna obilježja i obilježja organizacija civilnog društva, kao organizatora i
nositelja akcije, niti bilo koga drugoga tko se u akciju aktivno uključi, već samo obilježje
akcije – otvoreni dlan s prometnim znakom zabrane prometa u jednom smjeru i naziv
akcije – Ne damo naše autoceste.
Zbog svega navedenog važno je prepoznati važnost ove akcije prikupljanja potpisa građana za
referendum protiv davanja hrvatskih autocesta u koncesiju i osobno se uključiti kroz potpis na
potpisnoj listi, ali i kroz volontiranje na potpisnim mjestima.
Davanje hrvatskih autocesta u koncesiju danas, stvorilo bi dugoročne štetne posljedice za
Republiku Hrvatsku i njene građane ne samo u razdoblju dok traje koncesija (40-50 godina), već i
puno dulje.
Ni jedna politička elita na vlasti takve odluke ne smije donositi u ime naroda, građana, a da taj isti
narod, te iste građane za to ne pita.
I zato – NE DAMO NAŠE AUTOCESTE!
Predsjednik
Krešimir Sever, v. r.

Download Report