Život u molitvi, radu i šutnji

Neobična & originalna BiH
smislu da su u samostanu zapošljavali, odgajali, učili, poučavali, na sve moguće načine pomagali narodu. Inače,
svi samostani u svijetu pomažu ljude.
Naš samostan je imao veliko sirotište
za djecu. Bila su tu sva djeca, bez obzira na vjeru, koja su bili siromašna,
nisu mogla da završe škole. Svima
smo omogućili da završe zanat, dali im
alat za zanat za koji su osposobljeni i
pustili ih u život. U samostanu “Marija
Zvijezda” obučavali smo za 35 zanata –
objašnjava nam Zvonko i otvara vrata
monumentalne crkve. Sve je na svom
mjestu, samo nedostaju ljudi. Hladnoća će uvukla u zidove.
Život u molitvi,
radu i šutnji
Trapisti
Zanat i alat
Piše: Elameri ŠKRGIĆ-MIKULIĆ
Foto: Fuad FOČO
U vrijeme kada je “imati” postalo
svrha života, gdje su riječi kao
modni dodaci samo sredstvo
raspoznavanja koliko uspješno
vodimo trku s vremenom, u društvu koje bez trunke srama skida
posljednje krpice dostojanstva
– priča o trapistima postaje još
uzbudljivija. Postoje ljudi koji
šutnju smatraju najvišim oblikom
mudrosti, rad, molitvu i siromaštvo načinom da se približe Bogu.
“Fabrika duhana Sarajevo” pomogla nam je da ih vama predstavimo
L
ijepo i uzvišeno bi bilo okrenuti leđa materijalnom svijetu. I
svako od nas, makar na trenutak, poželio je takvu vrstu spokoja za
sebe i svoje najbliže. Takav izbor nas
izdiže iznad površnosti, pomahnitale
trke za novcem, sitne ljudske zlobe i
nudi neistražena polja duhovnog života. Nije u pitanju postati nešto drugo, nego da čovjek postane ono što u
biti već jest – konačno se osloboditi
svojeg lažnog JA. Ipak, najjednostavniji život je i najteži, a potreba za njim
nikad nije bila izraženija.
Alternativni život pojam je naše
epohe, a njegova najkonkretnija manifestacija je redovništvo koje je zastupljeno u svim religijama. Ova priča posvećena je trapistima – onim
mističnim monasima koji su zavjetovani na šutnju, prave znameniti sir i
Balkanu su donijeli struju. Banjalučku Gospodsku ulicu osvijetlili su čak
deset godina prije nego što je sijalicu vidio Zagreb.
Zaputili smo se u “Marija Zvijezdu”, banjalučki trapistički samostan.
Kada bismo barem mogli udahnuti
vjeru koja je veća od najviše mjesečne plaće i novih cipela zbog kojih
ćemo naredni mjesec usavršiti neku
novu laž.
U Dalibašino selo, nadomak Banje Luke, tako se davne 1869. godine
uputio Austrijanac Franc Wendelin
Pfanner. Kada je ovaj riđobradi redovnik pregazio Savu kod Gradiške,
vjerovatno nije slutio da je na pragu
nečeg velikog. Bosna je bila turska, s
većinskim muslimanskim življem, ali
će ubrzo završiti u naručju Austrije.
Nije mu smetalo što je redovničke
halje morao skriti. Važan je bio cilj.
Došao je sa šest saputnika i najprije
izgradio malu kolibu, koja rekonstruirana i danas stoji u dvorištu crkve
“Marija Zvijezda”.
- Sad nas je dvojica, ali pripremamo još tri nova kandidata. Jedan
je veoma mlad ima 18 godina, drugi
je student ima oko 22 godine, a treći
je još stariji. Nadam se da će sva trojica, ako ne barem dvojica, pristupiti
redu trapista. To je dug put – odgovara Zvonko na našu bojazan da nakon
140 godina postojanja neće izumrijeti ovaj katolički red u Bosni.
Nekada je ovaj samostan brojao 256 članova, bio je najveći i najbogatiji samostan. Danas su ostala
samo dvojica trapista: braća Zvonko
i Tomislav Topić. I od velikog samostana ostala im je samo crkva. Sve
ostalo su im uzeli. U dvorištu crkve
dočekalo nas je nekoliko bezopasnih
avlijanera. Obišli smo pomoćne proDoživjela je “Marija Zvijezda” u
storije u potrazi za Zvonkom. Najprije
tim godinama brojne uspone i padoje bio nepovjerljiv.
ve, preživjela razne političke režime,
ali ostala vjerna autentičnom životu
kakav vode ovi redovnici. Trapisti žive
po pravilu Svetog Benedikta. Tako još
žive benediktinci, cisticiti, ali trapisti
su najstrožiji u tome. Ta strogoća se
ogleda u zavjetu šutnje, zatim vjernost mjestu, oni gotovo ne izlaze iz
samostana, ne jedu meso, noću pet
puta ustaju na molitvu.
- Trapisti su kontemplativni
red, zatvoreni u samostanu,
uopće nisu upućeni na
ljude, kao, naprimjer,
franjevci. Osim u
S obzirom na to da ih nema dovoljno, banjalučki trapisti nisu u mogućnosti provoditi sva pravila svog
reda.
- Mi jesmo opatija, ali nemamo
opata. To znači da nemamo dovoljan
broj članova, odnosno redovnika s
vječnim zavjetima. Trebalo bi ih biti
najmanje šest. Postoje i jednostavni
zavjeti, ali vječni su doživotni, kao što sad Tomo i
ja imamo. Potrebno je najmanje šestorica braće
da bi se mogao izabrati starješina
opat.
T ajna sira
Trapistička groblja
Vrlo su jednostavna. Sastoje se samo od križa na kojem piše i ime
i ništa više. Ne izdiže se humka, sve je u istoj ravnini. Nekad su se u zemlju polagali kao muslimani i židovi na dvije daske, pokriveni plahtom.
Odnedavno su uvedeni sanduci.
O
ra et labora
Trapist radi i stječe. “Ora et labora” (moli i radi) je credo njihovog
života. Oni mogu uživati u plodovima
svoga rada, ali ne i posjedovati ih. Nekada je konzumacija mesa vezivana
isključivo za bogatije ljude, a trapistima je bogatstvo zabranjeno i vegeterijanci su od davnina.
- Samostan “Marija Zvijezda”
sada je župa, i to je jedinstven slučaj u svijetu. Komunistički sistem
nam je oduzeo sve, baš sve, osim
crkve. Biskup nam je dao župu, da
bismo mogli preživjeti. Kada sam ja
došao, 1971. godine, bilo je 12 svećenika i osam mladih, to je bila prilično velika zajednica – prisjeća se
Zvonko.
“Marija Zvijezda” je momentalno pod upravom Rima, i to je jedinstven slučaj, jer su najmanja zajednica. Pitali smo Zvonka kako je on
postao trapist.
- Kad sam završio osmi razred,
javio sam se trapistima s namjerom
da budem redovnik. Opat me poslao
da završim franjevačku gimnaziju u
Zagreb, nakon toga sam završio fi-
lozofiju u Sarajevu, a potom dobio
poziv za vojsku. Tek nakon vojske
sam donio definitivnu odluku da želim postati redovnik. Do tada nisam
bio ni za, ni protiv. Otišao sam u novicijat u Francuskoj. Pod paskom novicmajstora tamo te odgajaju, uče
predanosti molitvi i radu. Učio sam
latinski, hebrejski, starogrčki, arapski, njemački, italijanski, ruski, engleski i francuski.
Nikad nisam poželio da odem. Cijeli rat smo proveli u Banjoj Luci.
Niti jedne sekunde nismo napuštali samostan. Tu gdje položite
zavjet, uđete u samostan, ostajete do smrti. Mene veže zavjet koji
sam položio, ali i ljubav. Zavolio
sam ga kao dijete
Vjerski, kulturno, ekonomski Banja Luka počinje živjeti s trapistima. U
samostanu je živjelo približno 17 nacija redovnika. Deset godina prije nego
što je Zagreb dobio struju, prva sijalica osvjetljavala je samostan u Banjoj
Luci. Trapisti su sami proizvodili struju, pa su gradske vlasti njih zamolili
da osvijetle Željeznički stanicu, nakon
toga ugledni građani Banje Luke su
zamolili da se osvijetli Gospodska ulica. Struja je najprije proizvođena na
parnoj centrali, a uskoro i na hidro pogonu.
Otac Tomislav trenutno u ovom dijelu Evrope
jedini zna tajnu sira. Originalni sir trapist mogu i jedino proizvode redovnici
trapisti. Samo trapisti imaju recept ili
tajnu tog sira. Ta tajna se čuva u Francuskoj, u samostanu “Port du Salut”
(Port di Sali), i prenosi se usmeno. Original je samo jedan. Trapist redovnik
je 1882. godine došao iz tog samostana u “Marija Zvijezdu” i prenio znanje o
spravljanju tog sira.
- U samostanu gdje ima više
redovnika samo dvojica mogu znati recepturu. Tu tajnu može znati
samo onaj kojeg poglavar samostana odredi. U našem slučaju, samo
ja znam recepturu spravljanja sira.
Ako Bog da, pa bude više nas redovnika, prenijet ću znanje na nekog od
njih. Trapisti su ovaj sir proizvodili
od 1882. godine i naprije su počeli u
“Marija Zvijezdi”, a glavnu siranu su
imali u Bosanskoj Topoli.
Proizvodnja je trajala sve do
kraja Drugog svjetskog rata, kada su
sve vjerske zajednice ostale bez svoje
imovine. Njihova sirana postala je PIK
“Mlad e n
Stojanović”, a danas je to
privatna farma. Od
Drugog svjetskog
rata pa sve do prošle godine sir uopće nije
pravljen za prodaju.
- Pravio ga je naš zadnji redovnik brat Mohor, ali isključivo za potrebe samostana. Tada smo imali dvije-tri krave i pravili smo sir za sebe
– objašnjava nam Tomo.
Otac Tomislav trenutno u ovom
dijelu Evrope jedini zna tajnu
sira. Originalni sir trapist mogu
i jedino proizvode redovnici trapisti. Samo trapisti imaju recept
ili tajnu tog sira. Ta tajna se čuva
u Francuskoj, u samostanu “Port
du Salut” (Port di Sali), i prenosi
se usmeno
M
ala župa
Biskup Franjo Komarica i direktor “Caritasa”, monsinjor Milenko Aničić, odlučili su pomoći
“Marija Zvijezdi” i ponovo pokrenuti
proizvodnju sira.
Bosanci i rakija
Franc Pfanner se dao u
nemoguću misiju da Bosance
riješi rakije. Podučio je tehnologiju proizvodnje piva, najprije bezalkoholnog, a potom
i alkoholnog. Mještane je podučavao da se šljive mogu sušiti, praviti kompot, pekmez…
Pored svega toga, jednom je
uhvatio grupu mještana kako
od sušenih šljiva pokušavaju
peći rakiju.
šim životom, da bi bili sigurni mogu voće, kako bi se umanjila popularna
li i žele li oni to. To traje skoro godi- proizvodnja rakije. Ali, ideja nije monu. Nakon toga stupaju u novicijat, gla opstati.
koji traje dvije godine. Oni ne dolaze
iz religijskih škola, jedan od aspiranaJeste li znali
ta, naprimjer, završava drugu godinu
Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
U Katoličkoj crkvi trapisti
Važno je samo da budu katolici – posu drugi po strogoći opslužijašnjava Tomo.
vanja, prvi su kartuzijanci (čiji
samostan se nalazi u SloveniOvo je jedini trapistički samo- Naš kazan za mlijeko je od stan u ovom dijelu Evrope do Austrije.
ji). U monarhe spadaju trapi1000 litara. Na toliko mlijeka dobi- Uzdržavaju se sami, prodajom sira. Taj
sti, kartuzijanci, benediktinci.
jemo 60 komada sireva, sir je težak novac im treba i za popravku crkve i
Kontemplativni su oni redovi
od 1,500 ili 1,700 kg kad sazri. Po siru održavanje ono malo dvorišta što im
koji žive odvojeni od svijeta, u
se potroši sedam ili sedam i po litara je ostalo. Njihova župa je mala. Ne
samostanima, mimo ljudi. Svaki
mlijeka. Sir trapist je polutvrdi, puno- mogu sakupiti dovoljno novca ni da
samostan trapista se održava
masni sir od kravljeg mlijeka, lako re- se prehrane. Prije rata brojali su blizu
od vlastitog rada.
ziv, umjereno slan. Sir je odnio nekoli- 2000 katolika, danas ih je ostalo sveko nagrada za kvalitet na sajmovima ga 245. I to su, uglavnom, stariji ljudi.
hrane.
Od 1873. do 1901. godine izgra- Nikad nisam poželio da odem. dili su pivovaru (i donijeli tehnologiju
U sirani rade četiri čovjeka, Cijeli rat smo proveli u Banjoj Luci.
Tomo kao tehnolog i još trojica mo- Niti jedne sekunde nismo napušta- proizvodnje piva), tvornicu cigle i crimaka koji su zaposleni. Oni nisu re- li samostan. Tu gdje položite zavjet, jepa, klaonicu, mlin za mljevenje kostiju, tvornicu ljepila, voćni i šumski
dovnici.
uđete u samostan, ostajete do smrti. rasadnik, suknaru s predionicom i
- Oni koji žele da budu redovni- Mene veže zavjet koji sam položio, ali tkaonicom, štampariju s kartonažom
ci nama se jave. Trojica mladića, koji i ljubav. Zavolio sam ga kao dijete – i knjigoveznicom, bačvarsku, stosu sada u proceduri, nazivaju se as- kaže Tomo.
larsku i kolarsku radionicu, pekaru,
piranti - to su oni koji žele. Oni jedno
vrijeme provedu kod nas, pa onda
odu kući, te se opet vrate da žive na-
tvornicu kože, stočne hrane, tvornicu
boja, hidrocentralu (početak gradnje
Teško je pobrojati sve čime su 1899.), hladnjaču, tvornicu makaroovi vrijedni monasi zadužili Bosansku na, sapuna, soda-vode i bezalkoholKrajinu. Ovo su neka od materijalnih nih pića, mosta preko Vrbasa (Most
dobara: ciglana i kovačnica s radioni- sv. Bernarda, početak radova 1904.)
com za plugove (1869.), godinu kasni- ...i još mnogo toga.
je napravili su žitnicu i kamenolom;
mlin, sirana, pilana, sušara za šljive
nastajali su narednih godina, a sušara za šljive krila je ideju da se otku- Da otkrijemo za Vas neobičnosti i specifičnosti
i Hercegovine, pomogla nam je
pe šljive iz okolice za zdravo sušeno Bosne
“Fabrika duhana Sarajevo”.
Š ta su dali Banjoj Luci

Download Report