Američki i uredski namještaj
Blagajne i kasete
sigurne proti vatri i provali.
Pisaće strojeve
raznih sustava uz jam stvo dobavlja
NOTTER I DRUG
ILICA ai.
ZAGRE8
TELEFON 9-27.
HRVATSKA
HIMNA
A. MIHANOVIĆA
J. R U N J A N I N A
IZDAO I UREDIO KLUB HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA U OSIJEKU
1 SVEČANOSNI ODBOR ZA PODIZANJE SPOMEN-PLOČA
ZASLUŽNIM HRVATIM A I DRUGIM SLAVENIMA
U VINKOVCIMA
Antun, pl. Mihanović-Petropoljski rodio se 1796. u Zagrebu, a
umro je 1861. u K lanjcu u Hrvatskom Zagorju Hrvatsku himnu
spjevao je pod naslovom „Hrvatska Domovina “ i štampao u 10.
broju ,,Dan:cze Horvatzke, Slavonzke y Dalmalinzke“ (Techaj
/ . D ana 14. Szušhcza 1835.)
G RAD SK A
ISVEUČILIŠNA K N J I Ž N I «
O S IJEK
SVEUČILIŠTE
.(OSIPA vlURJA STROSSMAYERA
U OSIJEKU
G R A D S K A I SVEU ČILIŠN A K N JIŽ N IC A
O S IJE K ,
llli!lll!ir illll!!llll!|
871311626
B ro j in v e n ta ra
S i g n a t u r a :........¿ ¿ ¡S ie L -G .d ___
B
A
N
I
€
$
A
Horpatzka, Slavonzfca y Dalmalin%ka.
,
Techaj I.
Dana 14. Szushćza 1035.
Br. 10.
Početak jc večkrat dala
Stvar velikoj sreći o i i i .
Velike i dične «tvari
Stvar m aljaliua <r*ctrat *k?ari„
VliBsavid.
HORVATSKA DOM O V INA .
Lepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave dčdovhao,
Da bi vazda čestna bila2
Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina,
Mila, kuda si nam ravna
Mila, kuda si planina!
Vedro
Blagu
Toplo
Bistra
nebo, vedro ćelo,
persa, blage noći,
leto, toplo delo,vode, bistre oči:
Vele gore, veli ljudi,
Rujna lica, rujna vina,
Silni gromi, silni udi;—To je naša domovina!
Ženju šerpi, malu kose,
Dćd se ¿uri, snope broji,
Škriplju vozi, brašuo nose,
.Snaša preduć malo doji:
Pase marha, rog se čuje,O j, oj zvenči, oj , u tmine,
K . ognju star i mlad šetuje;
Evo t '.naške domovine!
L u i iz mraka đalko šija,
Po veseloj livadici,
Pžsme glasno bržg odbija,
iLjubni poje k tamburici:
K ola vode, živo kolo,
I na berd-u , i v dolini,
Plešu mJa-dji sve okolo; —
31i sva», pobre, v domovini!
IVI?«'a, što li, Una skriva?
Ni i' io
jauk turobni?
Tko ii snoJti smert naziva?
ti' sioijodai, ¿1' su robni?
.,Hnt jt:« bratjo, rat junaci,
Puška hvataj , «obiju psai,
Sedlaj koojče, huiš pesjaci,
Slava ¿udi, g/ii su ti.'.ši!“
55uči b u ra , m a g la 'r r o jd e , — •
P u c a z o r a / tm in a b e z i, —
'fu g a r.iliv;, rađćst ¿ o jd e ,—
Z d r a v o e io b o s i, —
đ u šm a n le ii* .
Veseli 5<*, (y?.n»’m atif
Faćo&e tt verli. sini,
Sin jur.-i'Ct, ko H orvati,
L jašs iiu v c u domovini!
Tor!. 5 sva hitre, teci
I m ti Dunaj silu gubi,
¥.ud !i sumiS, svitu reci:'
?D& svog’ doma Horvat ljubi«
Dok' mu
Dok mu
Dok mu
Dok mu
njive sunce gnje
hrastje bura vije,
mertve grob sakrije,
žiro serdee bije!
hrvatskom himnom. Ovaj
tri puta umanjen.
i Deseti broj Gajeve „Danice“ sa
simil izrađen je po originalu
fak
Vlastoručni potpis dobili sm o dobrotom M ilana O k ovića , u vod iitlja v o d o v o d a
i limara u Petrinji.
JOSIP RUNJANIN-KUZMIĆANIN
Ishitrilac napjeva hrvatskih pjesama.
S n ađ em o iz povijesti pa i iz praktičkoga života, da se kadikađ
zbivaju u dva razna naroda posvema slični događaji, ma da
im nije bio povod jedan te isti, niti da je jedan narod drugi
oponašao. Takva dva slučaja zbila su se na glazbenom polju,
sa postankom m elodija dviju pjesama, u Francuza i Hrvata.
G odine 1792. dne 20. travnja navijesti Francuska rat Austriji.
Ova činjenica uzbudi ženijskoga časnika od dvadeset i dvije
god in e Josipa R o u g e t d e l’ I s l a , koji je tada bio u Strassburgu u posadi, da spjeva pjesmu, koja bi imala usplamtiti
francusku vojsku. U kući m a i r a Strassburükoga D i e t r i c h a,
izvrsnoga francuskoga rodoljuba, spjevao je mladi časnik u
noći 20 travnja god. 179i. pjesmu, kojoj kojoj je nadjenuo
naslov ,,Le chant de guerre de l'arm ée du R hin“ , te ishitri
na nju ujedno i napjev. R ouget nije bio učen glazbenik, ali je
um io ponješto glasovirati, po kajdama pjevati i melodiju svoju
sam ukajdio.
Za nekoliko dana pjevala je sjeverna francuska vojska tu
popijevku s velikim oduševljenjem uz pratnju vojničke svirke.
D ošavši ta vojska m jeseca srpnja u Pariz pjevala je tu popijevsku, a Parižani bili su od nje do skrajnosti ushićeni,
no ne znajući od koga i od kuda potječe, nazvali su ju, pošto
su ju dobrovoljci marseljski pjevali, M a r s e l j s k o m h i m n o m
ili na kratko M a r s e l j e z o m , koje ime nosi ta popijevka jošte
i danas. Kakva je čudesa ta himna stvorila, ne treba da po
tanko iznesem o, dosta će biti ako spom enem o, da je njemački
-glasoviti pjesnik K l o p s t o c k Rougetu rekao, kad ga je ovaj
g od . 1797. posjetio u H am burgu: „V i ste strahovit č o v je k :
vašom ste popijevkom usmrtili pedeset hiljada vrlih Nije*
maca !*‘
Unatoč tome ostao je Rouget od svojih zemljaka neopažen,
te je živio u zabiti, a narod malo da ga nije zaboravio. Istom
god. 1830., kada m u je već bilo 70 godina, sjetiše ga se Francuzi,
te ga počeše u velike slaviti. Umro je 20. lipnja god, 1836:
Glede m elodje marseljeze valja istaknuti, da se je Rouget —
i-hitrujuć napjev za svoju pjesmu — ugledao u , , 0 r e d o ‘‘
j'sdne mise bečkoga komponiste Holtzmana, koja sa misu u
Strassburgu kadikad izvađali. U ostalom Rouget nije počinio
krađu, uzevši Holtzmannovu melodiju, kakva je bila, već je
upotrijebio samo nekoliko fraza, koje su m u nehotice od te
melodije u glavi ostale. No ako je i naći u m elodiji marseljezeprizvuka spomenutog „ G r e d a “, to je Rouget sve prizvuke
tako' prilagodio glazbenoj tradiciji francuskoga puka i stvorio
takovu čistu francusku m elodiji, da porijetlo, njezino samo
m uzikolog upam titi može.
Nešto slična kao sa francuskom »marseljezom« dogodilo se j&
i sa hrvatskom pjesmom A ntuna Mihanovića »Hrvatska domo
vina« („Lijepa naša dom ovino“!, koja je našla uglazbioea u c_
kr.krajiškom kadetu Josipu R un j a n i n u. 1 ovaj nije bio
vještiji glazbi od Rougeta, ali je mjesto glasovira um io udarati
u kitaru i u cindru (Zither), te pjevati po kajdama. Mladoga i
vatrenoga našega rodoljuba R unjanina uznijela je Mihanovićeva pjesma takc, da je kušao za nju ishitriti napjev, pošto
se nije našao ni jedan od tadašnjih glazbotvoraca, koji bi tu
pjesmu uglazbio bio, premda je ona još god.1835. ugledala,
svjetlo u »Danici* (u br. 10. od
14. veljače), R u n ja n in m i
sleći, da je prvi uvjet za narod težeći za slobodom, ljubiti i
uzveličavati otadžbinu, u kojoj si se rodio i u kojoj obitavaš,,
ishitrio je za pjesmu „Lijepa naša dom ovino“ napjev godine1846. u Glin-, gdje je tada u svojstvu carskoga kadeta u. posadi
bio. Pogledom na sadržaj pjesme, koja uči diviti se toj hrvat
skoj domovini i ljub iti ju, melodija je te pjesme više ljupka i?
ushitna nego li ratoborna ili buntovnička, kako je to marseijeza. Pa kako se Rouget oslonio pri ishitrenju napjeva na,
—
6
—
>mjemačku, tako i naš R u n ja n in na m elodiju talijansku»
Melodija, koja je R u n ja n in u pri ishitrenju napjeva „Lijepe
’naše dom ovine“ u ušima zujila, potječe iz trećeg čina Donizettijeve opere »L ucia di L am m erm oor“, gdje ju pjeva tenor
Eđ garde i bariton Enrico u dvopjevu. Naša melod'ja u ostalom
nije plagijat, već je slobodno prerađena i pohrvaćena kako- je
ona za marseljezu pofrancežena.
Runjani® je doduše svoju melodiju sam ukajdio, ali m i ne
marno žalibože njegove ukajbe, već samo onu, koju je Vatroslav
L i c li t e n e g g e r (b vš koralista i učitelj pjevanja u glaz*
benom aavodu i u preparandiji) napisao godine 1861. po predaji..
No slavni n&š pjesnik i gorljivi hrvatski patriota pukovnik
Ivan vitez Trnski, koji je tada skupa s R unjaninom u G lin i
-službovao, uvjeravao me je, da je Liehtenegger R u n janin o vu
melodija, ako ne posverna točno uk ijdio, to ipak prilično onako,
kako su ju tada u G lini pjevali uz pratnju kitare, u koju se
j « R u n ja nin dobro razum io*
Iz svega to g a v dimo, da je napjev na francusku pjesmu »A 11 o n sr
e a f a n s d e 1a p a t r i e» i napjev za hrvatsku pjesmu » L i j e p a
n a š a d o m o v i n o « ishitrio patriot;čki vojnik, da nije ni
Rouget ni R unjanin bio učeni konponista, da je jednom u i dru
gom u dala povpd tuđa popijevka i da je jedan i drugi tuđu
melodiju preradio po glazbenoj tradiciji svojega naroda; a na
pokon, da se francuski narod isto tako dugo nije brinuo za
iskitrioca svoje him ne, kako hrvatski narod za svojega.
Što se u objema popijevkama ne sudara jest to, da je tekst
i napjev francuske him ne ishitrila jedna osoba, tekst hrvatske
him ne pak da je spjevao d .u j i čovjek; nadalje, da naša him na
ne izazivlje narod na očajnu borbu i na m ržnju drugoga naroda
kako maršelfeza, već d i uči ljubiti lijepu našu 'domovinu. U
s mislu prave himne, to jest hvalopjeva, daleko je marseljeza
* Isto to tvrdi i brgitie našega Josipa R unjanina, Dr. R u njan n u listu od 26.
kolovoza god. 1893. upravljenom na m e: »Moguće, da je melodija, kojom je
on (Josip) pjevao pjesmu »Lijepa naša domovino« imala u njekoliko čega
različitoga od današnje melodije, meni ipak, ako i laiku i muzici, čini se, da
je njegova melodija Jaila istovjetna, kako se ona i danas pjeva.«
od h im n e , ali
i naša popijevka nije
u
onom
sm islu
kojom se uzveličava vladareva osoba koje z e m le ,
ip ak prava h im n a , je r slavi o tadžbinu.
h im na,
ali je
zato
U naravi stvari leži, da ustaška popijevka m ora im ati u tekstu i
u m e lo d iji kre p kih , v atre n ih , ne o d ljiv ih fraza; osobna h im na ,
da je re lig io zn a i p un a strahopočitanja, narodna h im n a pako
da je jednostavna, dostojanstvena i ponosita.
S u d b in a ob iju h im n a ne sudara se još
u
tom e, što je
mar-
seljeza prodrla za kratko vrijem e u sve slojeve francuskoga
d ruštva sviju krajeva, i što su ju F ran c uzi proglasili narodnom
h im n o m , dok je popjevka „L ije p a naša dom o vin o " trebala
gotovo
pedeset godina, dok je prodrla u sve naše
krajeve
dok je bila p rihvaćena za h rvatsku narodnu h im n u .
i
Zašto je
to m u tako dugo trebalo, vrije dn o je da se znade. K ako su mi
p ripovjedali vjerodostojni svjedoci R u n ja n in o v a doba, doprla je
pop jevka »L 'je p a naša dom ovino« još godine 1846 u Zagrebu,
no naši njem ački glazben ici n ik a k o n isu htjeli n ju uob iča jiti,
jo š m anje pak upotrebljavati narodnom h im n o m , jer da nije
kom ponovana u
stilu
koralnom ,
svaka pak
h im na
(oni
su
d akako uvijek m isi li sam o na lojalne h im n e ) treba da bude
re lig io zn a i ponizna. Sam L is in s k i pristao je uz ovo m nijenje
»Znadem o jako dobro« — govorili bi naši nje m šk utari m e đu
sobom —
»da i »Još Hrvatska« ne odgovara h im n i, dapače
još m anje nego »L ijepa naša dom ovino«, ali onu m oram o zato
kod
raznih
narodnih
svečanosti
svirati
ili pjevati,
tječe ......... od m o g u ć e g a
dra. Gaja«.
Zagrebački g r a d in i m isleći, da ti g lazben i
stručnjaci
jer
po
zn adu,
kakva m ora b ti narodna him na, napustili su R u n ja n in o v u p o
p ije v k u ; ali ne tako naša m ladež. O na je na svojim sastancur a
rado pjevala »L ijepa naša dom ovino«, ako i ne u um jetničkoj a
to u divljačkoj ude zb'. Da se i tome pomogne, zam o lili su z a
grebački
učiteljski
p rip rav n ici
svoga
učite lja
Vatr. Lichte-
neggera, da im tu popijevku udesi za m uški zbor, da ju m ogu
prav lno pjevati u skupu. Lichtenegger nije doduše prianjao
svom dušom hrvatkoj pripovijeci, ali opet nije spadao u kolo
lo lju tih n a šim švabom ona, te je za to p opijevku udesio go-
p in e 1861. za»m uški četvoropjev, u k a jd iv m e lo d iju onako, kako
su m u prip ravnici pjevali. G odine 1862. objelodanio je Lichtenegger „L ije p u našu d o m o v in u “ sa svojom udezbom u »Zbirci
ra z lič itih četveropjeva m u šk o g a zbora« u 11. svesku pod br. 9
izdano narodnog glazb e n o g zavoda u Zagrebu. U istoj ud e zb i
štam pana je ta popijevka i u »zbirci razn ih četveropjeva« izdanoj
god. 1864 od g lazb en og društva duhovne m la d e ži u Zagrebu.
Sada 86 počela ta popijevka sve više širiti po Hrvatskoj i po
S la v o n iji, a đaci su ju uv ije k stavljali na čelo svakoj pjevanki*.
Ipak im sav trud u z a lu d bio, da narod p o p rim i tu popijevku
narod nom
h im no m , je r
naši
glazbenici,
koji
nisu
zn ali za
ra z lik u izm e đu slavopjeva, ostali su pri tom , da to nije h im n a
a većina naših n ao b raže n ih p rik lju čila se njim a.
U to spjeva P etar P reradović pjesm u: »Bože živi«, te ju obje
lodani godine 1870. u br. 5. »V ijenca«. -- „Evo sada im a d e te “
— reklo se je našim glazbotvorcim a — »lijepu i p rik la d n u
pjesm u, u g lazb ite ju u o b lik u prave h im n e , da već je d n o n o m
i m i Hrvati dobijem o naš n a r o in i slavopjev«.
Prvi, koji je tu Preradovićevu pjesm u uglazbio, bio je u Beču
živ u ć i češki konp onista Forchtgott-Tovačovsky. Slavenski đaci
u Beču pjevali su ju prvi put u ja v n o m koncertu dne 10.
siječnja god. 1871. Hrvatske i druge slavenske novine vilo su
h v alile kom poziciju Tovačovskoga, ali naše
ipak izrazile že lju , da
bi
i
hrvatski
su
novine
glazbotvorci
uz
to
kušali
svoju sreću. N a to je raspisao grad Karlovac natječaj i opre.
dijel'o nagradu od deset d uk ata za najbolju ko m p o ziciju i ve
Preradovićeve pjesme, a rasudb u k o m p o z ic iji prenio je na
odbor h rvatskog pjevačkog društva »K ola«.
Svi su se naši glazbotvorci natjecali, a n eki su b ili i n a g ra
đeni, ali hrvatsko općinstvo nije ni je d n u tih ko m pozicija d u
šom prisv jilo, i hrvatsko m n aro d n o m h im n o m proglasilo. P je
vačka naša društva pjevala su svaku t h him na, te i koješta
kušala, da d o m o g n u ovoj ili onoj kom p oziciji do pobjede, aili
, Li jepa naša d om ovino“' ostala je i sada lju b im c e m , m a da i
* Osječki gimnazijalci kad su me počastili god. 1864. pijelom (serenadom),
pjevali su također »Lijepu našu domovinu« kao prvu popijevku.
o n a j o š u v i j e k n i j e bil a p r o g l a š e n a n a r o d n o m h i m n o m .
g.
1891. u v r i j e m e
zagrebačke
izložbe
poslužio
se
Istom
hrvatski
n a r o d s v o j i m p r a v o m , te j e s o u v e r e n i m s v o j i m g l a s o m p r o g l a
s i o p o p i j e v k u „ L i j e p a n aš a d o m o v i n o “
to na
p r e d l o g đalrr at i nski h
v e l i k o m b r o j u posj et i l i bili.
Hr v a t a ,
Ta
narodnom
ko j i
volja
su
himnom,
i
izložbu
u
našu
cjelokupnog
hrvatskog
n a r o d a našla j e p o t k r e p u n a š e m p u t u u D u b r o v n i k g o d . 1893.
k o t k r i ć u G u n d u l i ć e v a s p o m e n i k a . S v a g d j e i s v a ki put , k a d su
vr l i
naši
pjevači
pjevali
»Lijepa
naša
domovina«,
a
z b i l o sto i sto puta, o t k r i v a o bi n a r o d g l a v u , a tada
urnebesnim,
do
Hrvatska"! —
skrajnosti
oduševljenim
M o g u potvrditi
iz
očevida,
glasom:
da
kod
to
„Živjela
te
7gode
n is u r a z n e s v e č a n o s t i i p a r a d e , niti m n o g o b r o j n i z a n o s n i
g o v o r i , v e ć j e d i n o naše p o p i j e v k e u s k o
da su p o p i j e v k a » G l a s n a
j a s na «
(Zajc>,
svih
Hrvata,
„ Us t a j
rode“
(Gjuro
naša
H r v a t e iz
»hrvatsku
k r a j e v a za
go-
svezale
E is e n h u t h ) n a r o č i t o p ak „ L i l j e p a
na j d al j ni h
se
kriknuo
domovino“
usplamtile
misao«.
Ako
se
m o ž e govoriti o kakvoj pobjedi prilikom to g n aš e g hodočašća,
t o j u j e i z v oj š t i l a u p r v o m r e d u : » L i j e p a na š a d o m o v i n o « .
o č i te č i n j e n i c e n e m a v i š e p r i z i v a proti o d l u č n o j toj v o l j i
U
hr
v a t s k o g n ar o da , a z ato m i s l i m , da n e ć e biti suv i š e , a k o u p o
z o r i m n a š e g l a z b o t v o r c e na to, da o v u n a m a H r v a t i m a u z v i š e n u
p o p i j e v k u n e p r o fa n u j u t i me , da n j e z i n u m e l o d i j u u p o t r i j e b e za
k o j e k a k o v e z a b a v n e k o m a d e i za p l e s o v e , za p o t p u r ij e i d r u g e
slične k omp ozici je.
*
U p o v i j e s t te n a š i h r v a t s k e
h i m n e spa da i
glazbene novine »Gusle«, redigovane
Klaića u br
4. o d 1. t r a v n j a g o d
to,
što
su
pisal e
o d p r o fe s o r a V j e k o s l a v a
1892
o
Runjaninovoj
me-
m e l o d i j i , i to n a t e m e l j u d o p i s a N a p o l e o n a S m e k a l a , k a p e l a n a
u R u m i . T u se n a i m e veli, da j e b r a t i ć J o s i p a R u n j a n i n a ,
dr,
R u n j a n i n , p o d ž u p a n s k i l i j e č n i k u R u m i , r e k a o S me ka l u , da j e
o v u me lo d iju uzeo
„0
Josip
Runjanin
s o l e p i u r a p i d o “ , i da j e
sam
od
Jos p
Talijanske
R unjann
p o p i j e v k u s v o j e m u b r a ti ć u s t a l i j a n s k i m t e k s t o m .
—
10
—
popijevke :
pjevao
tu
M e n e j e o v a v ' j e s t u t o l i k o i z ne nadi l a, što sa m a n a l i z a j uć m e
l o d i j u naše h i m n e , d o u v j e r e n j a b i o d o š a o , da j e
g l a z b e n o j tradiciji h r v a t s k o g a
n a r o d a , te da
je
dakle
a ne
građena
po
t a l i j a n s k o g a
g o t o v o n e m o g u ć e , da j e ta
m e l o di j a
t a l i j a n s k o g p ori j et l a, b u d u ć i da tal ijanska g l a z b a i m a d e d r u g e
oeebine
nego
hrvatska.
gra f i j a ma o v e k n j i g e
No
nisam
radeć
se
tada
mogao
na
b avi t i
drugim
z a g o n e t k e . I s t o m kada j e r e d d o š a o n a is hi tr i oca
Jisipa
nj ani na, p r i m i o s a m i tu s tvar u r uke. Na j pr i j e sa m
v i š e stot i na t a l i j an s k i h
b i l o traga ni t e k s t u
pučkih
popijevaka,
ali
> 0 s o le p u r a p i d o « ni
bio
riješenjem
u
te
Ru-
pročitao
njima
me l od i j i .
nije
Ob r a t i o
sam se d a k l e na S me ka l a s m o l b o m , n e k a p ta dra. R u n j a n i n a ,
d a li on z n a d e , je li jte
o v a t a l i j a ns ka p o p i j e v k a u m j e t n i č k a ,
k a k a v i m a d e n a s l o v , ili
je
Mjesto S m e k a la o d g o v o r i o
n e z na
možda
mi
je
iz
koje
sam
dr.
t al i j a v s k e
opere.
Runjanin,
da
on
p o r i j et l o te p ; e s m e , ali da to stoji, da mu j e n j e g o v
br a t i ć J. sip, tad» ka p e t a n p r v e b a n s k e p u k o v n i j e , p j e v a o g o d .
1851., t a d j e u V i n k o v c i m a na d o p u s t u bi o , tu p o p i j e v k u
tali
j a n s k i m t e k st o m i to u z o n u m e l o d i j u , na k o j u se d a n a s p j e v a
„ L ' j e p a naša d o m o v i n o “ .
N a l o s a m j a p i s a o 31. k o l o v o z a
god.
1893.
m e d ju ostal'm i ovo: „ K o l i k o ja p o z n a je m
dru.
Runjaninu
glazbenu
t radi ciju
h r v a t s k o g a i t<: l i j a n s k o g a puka, o d n o s n o n j i h o v a pravil a m e l o d z a c j e i r i t mi z a ci j e , m o g u r e ći , da j e n a p j e v p j e s m e „ L i j e p a
naša d o m o v i n a “ s k r o z h r v a t k o g kroj a, a p o t o m , da n e
može
da b u d e i st ovj etna s k o j o m t a l i j a n s k o m m e l o d i j o m . J e d i n o
što
j e m o g u ć e p o m o m s u d u j est to,
tri
da su
Josipu
dala
dva
takta k o j e tal i j anske m e l o d i j e p o v o d n j e g o v o j me l o d i j i , ali da j e
o n o n u s l o b o d n o p r e r a d i o i p o s v e m a pr e i n a č i o , a tada
i
t a l i j a n s k i
tekst
po
s v o j o j
pjevao
p r e i n a č e n o j
m e l o d j . T o m i s l i m , da m o g u t i m s g u r n i j e tvrditi, j er
mi
je
p o z n a t i z v o r n j e g o v e m e l o d i j e p j e s m i , , L j u b i m o te naša d i k o “ ,
te z n a d e m , k a k o je s o r i g i n a l o m p o s t u p a o . Ja i m a d e m silu b o ž j u
tal i j anski h po p i j e v ak a , pa lijepi b r o j t a l i j a n s k i h
opera,
ali
do
s a d a n i s a m m o g a o u n|ima n a ć i r e č e n o g a t a l i j a n s k o g a teksta, ,
kamo
li
melodiju
naše
himne.
—
U
Ovo
—
traženj e n e i z m j e r n o j e
m u čan posao, no ja ne ću m irovati, dok ne n ađem
spom enuti
tekst i o rig in a ln u m elodiju, da v id im , tko im ade pravo. K atkad
se m ože istin ab o g prevariti i m u zik o lo g isto tako, kako i onaj,
k o ji se bavi sravnajujućo m filologijom , ali u slučaju, da sam se
ja prevario, p riz n a t ću to skrušeno.“
Jo š m i n>je odgovorio bio dr. R u n ja n in na to m oje pism o a ja
eto saznah za onu talijan sku popijevku. Došao je n aim e i .
ru jn a god. 1893.
k
m eni
prijatelj
E u g e n ijo K um ičić, te m i
kaže: „ Za onu talijansku popijevku, ko ju vi tražite znade dr.
M arijan D erenčin: nalazi se u operi „L u c ia di L a m m e rm o o r“.
T ako se riješi ta zagonetka, a ja posvem a sretan, što se m o
že m o pouzdati u zakone hrvatske m uziko logije .
D a n danas pjeva se m elodija pjesme ,,L ijepa naša d o m o v in o -4
m alo d ru k čije nego kako ju je L chtenegger ukajdio, a preim a čio ju je sam narod. M oguće da će ju
setak godina opet d ru k čije redigovati.*
narod
Z n a ju ći dakle, da m elodija naše
h im n e
hrvatske
za
koji
nije
de
prosti
plag ijat, veo po stru k tu ri svojoj čisto hrv atski napjev, zanim at
će svakoga Hrvata nešto p ob liže doznati o samoj osobi Josipa •
R u n ja n in a . Dapače ja m islim , da je upravo naša d u žn o st za
b ilje žiti sve ono, što
o Josipu
doznati
m ogosm o,
jer
nema
dvojbe, da će se danas sutra iskazati uspom eni uglazb ite lja
naše narodne h im n e ona čast, k o ju isk azuju d ru g i narodi
tv o rite ljim a svojih narodnih slavopjeva.
*
J o s i p R u n j a n i n rodio se 8./XII. (26,/Xl.)
k o v cim a (današnja ulica Krste F rankopana
s lav n ih roditelja. Otac m u
je
Naco
bio
1921. u
br. 2.)
krajiški
od
V in
pravo
u m iro v lje n i
građevni kapetan (Bau-H auptm ann); a oženio
se (god. 186 i),
gospodjicom
Pt-rakovića.
kapetana Tom e
O tilijo m ,
kćerju
u m iro v lje no g
N o rm a lk u i g im n a z iju svršio je Josip u V inkovcim a. U osam .
najstoj g o d in i, i to 25. prosinca god. 1838., bude unovačen
* M m o g i pje v a či p je vaju prvi ta kt i one taktove, koji su slični prvo m u taktu,
p o triče tvrtin sko j
4obro opazio
m jeri,
kako je
—
to
zbororavnatelj
12
-
»K ola«
N ikola
Faller
SVEUČILIŠTE
JOSIPA JURJA STROSSMAVERA
U, OSIJEKU
I
|
G RADSKA I SVEUČILIŠNA
KNJIŽNICA OSIJEK
prostim vojniko m o gu linske kraj ške pukovnije, a m alo zatim
p rim ljen u kadetsku školu. G odine 1840. bivši k ad e ts k im
korporalom bude prem ješten u I. ban sk u p u k o v n iju (Jelačića)
i to u m jesto G lin u . Ovdje je učio Josip od kapelnika vojn ičke
svirke po kajdam a pjevati i po kajd am a kitarovati. Josip je im a o
zvonko grlo, te je p o s t o vještim pjevačem , tako da je često
pjevao i u g lazb e n im m isam a.
U kolu g linske o m ladine, na čelu im žu p n ik Josip M arić, b ila
je nekoliko vatrenih m la d ih hrvatsk h ro d o lju b a : Ivan T rn sk i,
R u n ja n in , D ra k u lić i d rug i. G odine 1843 spjevao je T rnski
u slavu tadašnjega p u k o v n ik a b a ru n a Jelačića, a poslije b ana
H rvatske p je sm u : , L ju b im o te naša d ik o “, koju je pjesmu
R u n ja n in m elodisovao, i to
po
talijanskoj
popijevci
,,Io son
ricco e tu sei b ella‘\ Kako m e je uvjerio Ivan T rnski, pjevale
su tu p opijevku naskoro sve krajiške pukovnije u zn ak lju b av i
i zahvalnosti prem a b aru n u Je lačiću. A li T rnski nije m i z n a »
reći, iz koje je talijanske opere izvadio R u n ja n in rečenu
m e
lodiju. Is'o n kada sam pisao R usanovu b io g rafiju i našao
m f đ u pjesm am a, koje je R usan preveo i ovu: „Ja sam bogat,,
ti si b la g a ‘‘ s o znako m da je iz D onizettieve opere ,,L ’ E lis ir
d am ore ‘ , m ogao sam usporediti o rig in al s R u n ja n in o v o m
m elodijom .
L ako je razabrati, da je R u n ja n in i ovu D o n iz itije v u m e lo d ijit
znatno prein ačio, ali da je
ipak
više
p rid ržao
od
o rig in a la
nego u onoj za L ije p u našu d o m o v in u 1. Zbog toga i ne od
govara stilizacija m elodije za „ L ju b im o te naša d ik o u toliko
hrvatskoj glazbenoj tra d ic ’ji koliko ona druga.
Izim ovih d v iju m elodija ish itrio je R u n ja n in ji š i druge,
da li se je i p ri ovima oslanjao
na
tu đ e
sam izm islio, nije m i poznato, n iti sam
m elodije,
m ogao
ili
dozn ati,
no
ih
je
koje
je pjesme m elodisovao. A li da je on više pjesam a uglazb io ,
svjedoči nam ono, što m i je pisao njegov b ratić
dr.
R u n ja n in . „K rasno sam provodio to vrijem e, dokle je Josip
godine 1851. na dopustu kod svoga oca bio, je r Josip se volio
šaliti, znao je m no g o i zan im ljiv o p rip ovije d ati, a v rh u svega
pjevao bi rado, i uč.o b i nas, svoje obje sestre J u lč ik u i M ariju.
-
13
—
i m ene m noge n o v e p j e s m e , koje je izJG H n e donio. !zm i đa n j e g o v i h pjesam a bila je pjesm a „ L 'je p a naša do
m o v in o “ ona pjesma, koja se m eni najbolje d o p adala“.
G odine 1848. postade Josip — prije nego što je po šao’ na
ratište u Ita lija — p o ručnikom . Iskazav se tu hrab rošfu , po
stade još iste godine natporučnikom , a slijedeće godine (1849).
kapetanom drugog reda.
Kako je Josip s prvine brzo avancirao, tako je dugo trebao,
dok je postao kapetanom prvoga reda, naime p u n ih osam god.
(1857.), a dok je postao m ajorom , trebao je opet devet god ina
(1866.) U god n am a 1859. i 1863. bio je također
na bojnom
polju. P otpukovnikom postao je god. 1871. (od koje godine p o
tiče i R u n ja n in o v a s lik a * koju ovdje donašam o, a koju im adem o
zah valiti njegovoj udovici, koja sad u G radcu živi), te bude
prem ješten u p u k o v n iju M eklenburg-Strelicku, a god. 1873. u
W e tz la ro v u p uko v n iju . S tu p iv ši god. 1876. u m ir, nastanio se
je u N ovom e Sadu, gdje je i um ro 2 . veljače god. 1878.**
Josip R u n ja n in , po
p rip o vije dan ju
svih
n je govih
n e kad an jih
drugova i prijatelja, bio je oduševljen h rv atski patriota, te je
svoju h rv atsku o ta d žb in u svim žarom svoje plem enite duše
ljubio, a svakom zgodom odrješito zastupao načelo, da svatko,
koji se u ovoj hrvatskoj ze m lji rodio, bio m a koje vjere, im ade
hrvatsko im e častiti i prem a svejim u m n im d arovim a po m o
gućnosti isto proslaviti. Mi Josipu R u n ja n in u ne m ože m o lje p šu
kitu cvijeća na grob njegov položiti, nego ako od M ihanovićeve
pjesme, — koja se danas u tako m ilo j i ljupko j
n jan in o v o j a toli oduševljeno
po
svim
m elodiji
h rv atskim
Ru-
krajevim a
odaziva i koja je od vaskolikoga naroda h rvatskoga narodnom
h im h b fn hrihvaćena, — p rvu ip o slje d n ju sedm u kiticu ,,u spom en
Jo sip u R u n ja n in u “ ovdje preštam pavam o :
* Po njoj je — u idejalaoj zamisli Runjanina kao prevoditelja Mibanovićevog
ilirizm a— nacrtao Milenko. D. Gjurićsvoj perocrtež i izradio sam reljef. — Op. ur.
Ove životopisne podatke priopćio nam je većom st-anom um ir. pakovnik
I D r a k u l i ć . Hvala m u od srca!
—
14
—
Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo n ila,
8tare slave djedovina,
Da bi vazda časna bila!
Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedim.,
Mila, kuda si nam ravna,
Mila kuda si planina.
Teci, Savo, hitra teci,
Nit ti Dunaj silu gubi.
Kud li šumiš, svijetu reci,
Da svog' doma Hrvat lju b i:
Dok m u njive sunce grije,
Dok m u hrašće bura vije.
Dok mu mrtve grob sakrije,
Dok m u živo srce bije!
F ran jo S av erij K u h a č *
* „Ilirski glazbenici“ . Prilozi za povijest hr^atsloza preporoda. N-ig adeno iz
zaklade Adolfa Veber-TIalčtvica za god. 1892. Zagreb, 189!. Izdanje ..Matce
Hrvatske“, vidi str. 280.— 244.
—
_ _ _
IZVADAK IZ KNJIGE KRŠTEN1H 0
JOSIPU RUNJANIND I NJEGOV NADIMAK
Dobrot om v i n k o va čk o ga p a r o h a K. Šušića evo doslovni p r e ‘
p s iz k nj ige r o đ e n ’h o J os ipu R u n j an i nu .
Izvadak glasi :
Izvod
iz protokola kreščenih cerkve hrama sošestvia sujatago Duha
v Vinkovcjeh, suščija ot ljeta 1821.
Knjiga II.
L ist 6.
Rodisja m i n e (mladenac) pola m užeskago m c a (mjesjaca) Noem vrija dne 26 ljeta predpoloženago: Oč (otec) mladenca
Ignjatij Runjanin Bauschreiber, m ati že Sofija žitelije vinkovačkiji. KUicja (krestieja) i morom štim fsvjatim ) pomazasja črez mene Jereja A dam a Popouića, paroha črkve
(cerkve) št (svjat): Sošest. sv. Duha v Vinkovcjeh suščija:
M]a (m jesjaca) i dne pod ljetom položennago. I dano bist vo
št (svjat.) kršceniji (kreščeniji) mladencu imja Josif. Vosprijemnica bist Blagorod. Gla (Gospoža) Sultana M ihaljević
majorica i viceban direktor žitelnica vinkovačkoja.
1821.
M ša Nojem.
dne 30.
M 31.
Jako sej izvod protokola kreščennih cerkve hram a Sošestvija
siago D uha v. Vinkovcjeh suščija svojemu podliniku so usjem
soglasujetsja podpisanijem imena mojego i priloženijem obiknovenija pečati svidjetelstvuju
V Vinkovcjeh dne 18. fevruarija 1920.
K . Šušić s. r.
admin. parohiji
*
Josip Runjanin imao je nadimak „K u z m i n č a n i n“. Taj po
tiče otuda, što se je otac Josipov rodio u Kuzminu, pa su ga
tim im enom zvali vinkovački građani.
—
16
—
Relkovićev spomenik na groblju u Vinkovcima.
—
17
-
VIN KO VC I
N a jm la đ i n a š g ra d ko m la d a , sv je ža ru ž a ,
S to rtu b u s u c v a te u sre d p e riv o ja ,
V e d ro lice Z ori n a u r a n k u p ru ž a
1 c je lo v o m to p lim g a li n je d r a svoja.
T u je n e k o ć M ate T o p alo v io sk la d o
H v a lu G ra n ič a ra , što d a n a s jo š o ri;
» Č v rsto sto ji k o k lisu ra « — p ro šla n a d o ,
S p o m e n z la tn a , k o ja v a tro m b u k ti, gori.
N a jm la đ i n a š g r a d ko z re lo g g ro ž đ a loza
"Na sv e s tr a n e p r u ž a so č n e sv o je sta ze ,
B o sta n i L enije, k u d k o lija voza
M lad o st s v u d i sv a g d je i s n a š e i m az e,
Š to se ta jn o lju b e s K rn ja š a i s ta r e
E rv in ic e 1, g d je j e m n o g o m lijepo bilo,
D ok se k r a j B o su ta i v o d e n e M are2
Uz c ik u i k olo r u jn o v in c e pilo.
A pio g a i n a š R elk o v ić s ta rin a ,
J e r in a k o n ik a d n i » S a tira « n e bi
Bilo, p a i p ije v » H rv a tsk a d o m o v in a « 3
J o š bi d u g o čeko sv o je g m a e s tr a 4. Tebi
Z a to id e h v a la p o sto p u t i više,
N a jm la đ i n a š g r a d e , što si
U č a s u , k a d s ta ri C ibalis izdiše,
A v je ra n p u k p o štu K o z a rc im a
Tu
Tu
Tu
Tu
je m n o g i s rc e sv o je o sta v io ,
je m n o g i L ju b u sv o ju o b lju b io ,
je m n o g i s u z u p rv u p ro su z io ,
s a m i s a m tr a jn o p rija te ljs tv o svio,
* T u je s v o je d o b n o b o r a v io u z a to ć e n ju p o k o jn i Daš k r a lj P e t a r I. ^
3 N a M a ric i.
■
> lN as'ov h r v a t s k e h i m n e o d A . M ih a n o v ić a .
* J o a p R u n ja n in - K o z m in č a n i n , V in k o v č a n in .
-
18
—
Š io m i d a n e ved ri sre d b u r a i tm u š e ,
Š t o mi ja č a lep e t p je s n ič k ije h krila,
Š to m i d r a g a sp o m e n s la v ja n s k e L ju b u š e
K a d k ro z g u s to g r a n je sla z i s re m s k a V ila,
Š t o m i v id a r a n u v a tr e n o g a p a k la .
G d je je U sud sv ije ia o š tro z a s je k a o
Đ o d n a d u še . T u je g r a d od k r h k o g sta k la
M ojih d v o ra , m o j s a n i e v ije t p ro c v je ta o . . .
. . . U z v in o v u lozu, šio se sto lo m p lete
T ra d ic io n a ln im , p o k ra j k e s te n o v a .
K u d a do tri ro d e 5 g o d in a n iz lete,
A ro d sv e đ se m lad i, z id a k u d a n o v a .
S a d jo š tr e b a d a n a m , u sv o je m u k ra s u .
S B ra ts tv a d o m o ro d n i oživi d u h s ta r i
I ra d po »K ućniku« n a n a jb o lje m g la s u
P a će t u b it o p e t silni G ra n ič a ri.
P a će t u b it o p e t silni G ra n ič a r i —
D o tr i B ra ta , što će ru šit k r š n e stije n e ,
A dobri će Vinko, d a n a s sv e n a d a r i
i i s n e b a će s ip a t c v ijeće, što n e v e n e.
Ii. F. Mogjer
* S a d t ž a j b u d u ć e g a g r b a g r a d a V iu k o v a c a ( p o
d v i d o v ić a ) iz r a d io
D r. F o jriič ić ,
D r . K r s n ja v i i
z a m is li
M a te
M e-
s li k a r M . R a č k i .
OSNUTAK HRVATSKOG PJEVAČKOG I
TAMBURAŠKOG DRUŠTVA „RELKOVIĆ“ U
VINKOVCIMA
«Godine 1900., mjeseca listopada pobudila se je p r v i nam isao,
d a te o vd je u V in k o v c im a osn uje hrvatko p jeva čk o društvo,
k ao što ih imadu v e ć sva o v e ć a mjesta naše mile hrvatske
d o m o v in e . N am isao ta potekla je od ovdašnjih mladih V ink ovčana : Franje R a d a u š a ml. te Stjepana i Feliks* Š v a g e 1 a,
k oji su živ o ok o t o g i poradili, da se ta krasna ideja doista i
-oživotvori. Njima se o d n a h pridružtše valjani ro d olju bi D ra
gutin H e g e r i Đ a r o H o r v a t i ć u z n ekolicinu d ru gih mladića.
P o š ta je za društvo bio potreban veći broj članova, to se oni
•obratiše m o lb o m na k ru g svojih znanaca i prijatelja, da im
■se pridruže, u čem su bili doista sretne ruke, je r je odziv
b io povoljan, unatoč silnom rov aren ju protiv društva, k oje
j e — od početk a osnutka pa sve d o danas — zaprečavalo
napredn iji društveni razvitak. O b država n i su n ebrojen i m e đ u
s o b n i sastanci, p rig o d o m kojih je bilo i okršaja s red a rstvom ,
k oje je u o n o d oba ‘političke nesigurnosti nazrijevalo u tim
n e d u ž n im sastancima b o g zna kakove urote — ali to nije
sm etalo naše rod oljube u započetom radu, v e ć su re v n o provađali org an iza ciju n o v o g društva. Na p rv o m sastanku, koji
je bio sazvan dne 1. stu den oga 1900. u gostioni K o r d a y,
konstituirao se je prvi p riv rem en i odbor, u k o jem je izabran
p otpre dsjed n ik om : Franjo R a d a u š, tajnikon : Feliks Š v a g e 1,
tajn. z a m je n ik o m : Dragut H e g e r, b la g a jn ik o m : Đ uro H o r v a t i ć , a r h iv a r o m : Franjo
M e s a r o š , a odbornicim a:
F e r d e r b e r , Stjepan Š v a g e l
—
21
Đuro
i Ivan K a t a n e c . P riv re m e n i
—
se je odbor obratio sada molbom na tada u miru ž iv u ć e g a
potpukovnika Ivana pl. D o m c a, da primi čast društvenogpredsjednika, koju j e molbu vrli rodoljub najvećim veseljem?
primio, te se od tada tek može reći, da j e društvo započelo
živjeti. Drugo se je ne m a n je važno pitanje ticalo društvenogzborovcđe, kojemu bi bila zadaća članove u pjevanju poduča
vati. T u j e društvu došao u su sret Jo3ip E p p n e r, koji j e
kratko v rijem e preuzeo na se obuku u pjevanju, dok n ije
njegovo mjesto zauzeo Gustav V o d a , m aturanta kr, val.
gim nazije i to dozvolom [ravnateljstva istoga zavoda, sve do
onog vremena, kadno j e ostavio gimnaziju i pošo na teh n ič k e
nauke u P rag. Iza tog sklopljen j e ugovor sa H o e h m u t om*,
kapelnikom iz Nove Gradiške, koji j e do konca god. 1906..
obavljao rad zborovođe, kadno ga je opet zamijenio VećesEav
B a r t o š Tako je društvo započelo svoj rad faktično dne
1. siječna 1901., te su onda i pravila sastavljena
i zeiualj.
vladi na potvrdu otposlana. U prvom
početku bilo je istina,
bog teško društvu u financijalnom pogledu, j e r j e bilo m n oge
izdataka, a prihoda malo, dok se nije povećao broj potpomagajućih članova, koji su izdašnom potporom priskočili društvu
upomoć.
Prvi koncerat Relkovićev bio j e vrlo dobro posjećen, tako, da.
je društvu nakon podmirenja sviju izdataka preostala lijepa,
svota, kojom se je dalo već nešto započeti, te su odmah n a
b avljen e društvene tam bure uz mjesečnu otplatu.
P rv e društvene prostorije bile su u gostioni „Milit&ra“. T u j e
društvo neko vrijem e obdržavalo vježbe i sastanke, dok mu
nije zapovjedništvo dobrov. vatrogasnog društva ustupilo dvo
ranu u vatrogasnom spremištu i to besplatno. K asn ije j e
to društvo najm ilo posebne prostorije u Dugoj ulici učhe3|ice
Č u r i 1 0 v i ć, a zatim P r u k m a y e r a , gdje se jošte i danas
nalazi. Zanimivo je i to, da društvo nije u prvi mah im alo
imena, dok se osnivači ne sjetiše slavnog pjesnika Relkoviža.*-* Iz ,,Sp om en -sp is& h rv atsk o g p jevačk og i tam b u rašk og d ru štv a „ R e lk o v ič“ u
V inkovcim a, izdan prigodom posvete d ruštvene z a sta v e 7. VI. 1908.“ S a s ta s io
A nđ elko T o m e rlin . 0 ;m ., vidi s r. 2 2 — 23.
—
22
—
Sadašnji
društveni
ofdbor:
Predsjednik : Ivan J a g o d i ć
P odprep sjednik: Emil B e n i ć
T ajn ik
Franjo B a r a c
Zam jenik tajnika : Stevo B e n a k
B la g a jn i k : Marko L o m b a r o v i ć
0 d b or n i c i :
Matija D o š e n , Ivan Č u l j a k , Stan ko Z a m b e l l i (b arjaktar)
Duka J a k o v l j e v i ć , (zamjenik barjaktara)
Z b o ro v o đ i: Josip P i z e k
P a la č a Š u m sk o -g o sp o d a rs tv en o g u red a b r o d s k e im ovn e op ćin e
u V inkovcim a.
-
23
-
NOVINE HORVATZKE.
T líC H Á J I.
D a n a 0. P ro szin cza 1 8 3 5 .
I z Z agreba. D an 30. m eszc cz a G ru d n a
fi. 1834 z a ra d i obcliinzke y nouavadno, ra d o •v.ti, z kojum . n am jc o s z v e n u l, o s /.eb u jn o g a
'/jio m e n k a j c v re d e n . Y zalo /. izpiszom vc- ;
sz o ly a n a slio g a llo rv a tz k e N o v in e ra d o v o lv - i
lio za p o eh im lv em o . Ov n a jm ro d an N yih |
E .\cc lli‘nc/.ia. G o z p o d in - A lte a n d e r A h g b v ic h , i
B isk u p Z ag re b e c h k i y K raJvevzki Cba/.ii Ban*
zko N arucztniii sz-veteehno ob szlu sav a l jc pot■deszeto loto m a s h n ic h tv a s/.vojega. K ovoj
s/.v(’tecfiito/.ti v re .p o d v ee h o r d a n a 20 . ob (i
v n ri n ajp e rv iu h z v elikem zvonom vu ztoliioj cz irk v i. y zatoni zo zkitp zv o n e n v em po
v szo h c z irk v a h zn a m en y c jo d a n o ; izti vec lie r kas/.ne.sho' szledela jc p ri N yih E.vcello n rzii (¡o zp o d in u B isk u p u m u s ik a p re d g ra / dom po b an d i o v d e Ic sech e g a d o m o ro d n o g a
R o g in i'-n ta Ii. Jiadoshevich z p e ly an a. — D an
puko sz v e te c h n o z u ob 10 v u ri vszi zvoni
v a r a s h a vjavili sze j o s z u , y vesz C lerhs z
< V zpodini K a n o n ik i isltel jo p re d N y ib E xcollem -ziu, k ojega z pro.shoczium vu c z irk v u
< lopelyashe: v u g o d n o sza d a oglaszi sze p e rvip u t novi velike ezenc e z e v n ik ' ilu o r g u le ,
y o n d a z m u s ik u m o v d e sb n y o g a zk la d n o g la sz-'
nozti d ru š tv a poch e h t sze j e m a s h a z po p ev k n m : „ H o d i d u h s z v e ti“ i t d . P ri ovoj m e
siji b ila je v n o s in a o b o d vojoga zpola. vszak o g a z ta liš h a y re d a n az o ch n a , koju j e volio hanztvo N o v o i n a s h n o g a P a z t i r a vu p r a
hu p o n izn o sti p re d V š z am o g u ch cm z k ru sh o n o g a vu z a s g a n u po b o sn o zt poztavilo, y n a ly u bav p ro ti m iloztivnoniu o v om u d o m o v iu ejZ av o tn ik u g o n u lo , k o le ra v re p re z to g a g o ru e h a
Iv ubav jo s h bol.ve o e h itu v a la sze je , d a ovd c s lin v e g a Szl. K a p to lo m a G. K a n o n ik i, za iztinzko szvoje y S zereheno n a g n e n y e izkazati.
n a v szu p ri o lta ru d v o rb u do z a d n v fg a nos h e n v a szv e eh n y ak o v y k ad iln iez e N j i h E xcollenezii P m z v is b e n o m u G ozpodiuu N o v o m a s l m i k u w ilo v o ly n o a ld u v a li s z e je s z u ; ko
j a o s ze b u jn a p e ld a vnogom zaizto lv u b av i szuzu l o k a jd zvabila. K ad bi sze za d n y ie k m e-
K R O J 1.
s lia m ed szlosnora p u e z a n y e m v o jakov Cz.
Kr. D ivizie R e g im e n ta g o re re e h e n o g a , te r
S/.lob. K r. V a ra s h a v K a p to lo m a z velik u m
p a ra d u m n a K aptolom zkom piaczil p oztavlycneli P u rg a r o v , y m ed g e n n e n v e m m u s a ro v z
p o p e v k u m : „ T e b e B o se h v a lim o 11 d o k o n e h a la ;
P re iz v is h e n i ¡G ozpodin B isk u p , k a k g o d e r dosh av sh i, tak y o d iduchi blagoszlov delil, y
m ed C lerom vu re d u z je d n o y z d ru g e z tra ni zto jec h em o d vszeh r e d o r y z ta lish ev Gozpode zp rev o d y p n v u g ra d p o v e rn u l sze jc,
o b ra d u v a n z ves:telem p o zd ra v ly e n y e m vszc- (
g a p uka, koj. N y e m u z je z e ro g l a s z m i : „ B og
s i ć i “ n e p re z ta n e z e vikal je.
Ob dveh v a r a h pop o ld an v elik i v g ra d u
d e rs a n i sV.u b ili ztoli vu t r e h p a la e h a h , pri
kojoj p rilik i, p o k lam k ak G. K a n o n ik J o s e f
r-Varott d oleszlodeehe v u g o d n o g o v o re n y e n a
N.vih E x e e lle n ez iu v oztaty z v ish en e G ozte
bi bil zrek el. P re iz v is h e n i G ozpodin B isk u p
od" szvoje ztcani ly u b ly en o sze za h v a lc c h i,
n a jp re d i N y ih V e lic zan z tv u S zv etlo m u C zeszan r y K raly u , za tem Szvetloj C zeszariczi, m la
d om u K ra ly u y v szcm u n a jv is h o s h e m u A uztriarizkom u R o d u p re s z la v n u zd’ra v ic z u je n a
p i!, koju vszi szlosno z n e p r e t e r g n y e n e m :
n 'i a ć p o tv erd ish e , do k iam p ro ti O težu y L adav.ozu lyubavi p u n a s z e rd e z a vu po p ev k u
Bose s ić i F r a n tju C za r a " bi sze b ila zle jala. ■
Z atem z d rav iez a p ila sze je za N v ih
E x ccilcncziu G ozpodina B isk u p a , d a M u 0 toez itebiizki jo sclic v n o g a leta za o b ch in z k o
tlubro y n a h asz en szvote v ere vu n a ru e h a ju
llo rv a to v p re siv e ti do p u zti. — P o tla m n ap itn ieze y zdravic-ze za n a z o c b n e y n e u a z o e h n e
dom o v in e e h u v a r e , b ra n ite ly e y v k o 7.adn y ic h v ern e d o m o ro d e ie pol»g z ia ro h o rra tz k o g a o b ie b a ja : „ B oy siv i* zp ite y po n a š k i *p«v a u e szu bile.
N a v eeh e r bil j« g o rn y i y d o in y i v&ra«k
po dobrovolynor.ti ztanovnikov n a znarnduyo. p re s tira a v a u v a ta su v et« cíiao iti p o v w u í
r a a M V ® «lu « .
P rv i broj „G a je vih „ N o v in a “.
HRVATSKO-SLOVENAČKA I
SRPSKA HIMNA
„Društvo za zgradbo učiteljskoga konvikta“ u Ljubljani izdalo
je u vrlo dobroj priredbi učitelja Franje Marolta pod naslovom
„Naši himni" (1. Lepa naša domov na. 2. Bc že pravde.) hrvatsko-slovenačku i srpsku himnu, pa tom prilikom ne će biti
na odmet, ako se kaže usput nekoliko nuzgrednih opazaka.
Ja sam to, više kao bilješku, učinio već u almanahu ,Jeka od
Osijeka“ za god. 1920. Kluba hrvatskih književnika u Osijeku
(„Jugoslavenske narodne hi mne “, str. b0.), pa me rečeno izdanje
sve više uvjerava, da je krajno vrijeme, da se pribere sav
materijal pa u zaokruženoj cjelini prikažu sve tri naše himne
već i zato. što su nam to najmilije i najsvetije naše pjesme,
pa već zato treba da je njihov postanak i historijat poznat
svakom inteligentu. Ja ću zato onako, bez reda. priopćiti neka
data, koje sam tamo od prevrata 29. X. 1918. u dokoiici zapisao.
Hrvatskn himnu spjevao je Antun pl. Mihanović Petropoljski
(* 1796 u Zagrebu, f 1861. u Klanjcu) za 10. broj Gajeve
„Danice“ god. 1835 pod naslovom „Horvatska domovina“, a sa
potpisom početnih slove u prezimenu (Mi .......... ć) u sedam
kitica, od kojih se obično pjeva prva i sedma. Ta je pjesma u
raznim pjesmaricama, antologijama i školskim čitankama.
Svatko je u njoj mijenjao, šr.o mu se htjelo, pa je tako bez
ikakoga razloga promijenjen i sam naslov u „Lijepa naša“,
što treba da nestane, jer tako zahtijeva original same pjesme.
Sam tekst još je najispravnije štampan u antologiji hrvatskog
i srpskoglpjesništva „Naša pjesma1' od Josipa Milakovića (Sarajevo, l 9 L 5 . r n V str. 223. do 224. Milakovićev ispravak u 4.
kitici zadnjega stiha: „Mi smo, pobre v d o m o v in i ! 1 u ,,Mi—
25
—
smo u našoj dom ovini“ ne čini m i se dosta spretan, a istotako onaj četvrti stih u 7. k itic i: ,,Đa svog doma Hrvat ljubi“
u „Da svoj narod Hrvat ljubi“. Ne valja ni „školski“ ispravak
četvrtoga stiha u 1. kitici: ,,Da bi vazda časna|b lau (Miharcović
veli: ,,čestna‘ ) u , Da bi vazda sretna (bila“, jer častan i sretan
nijesa istovjetni pojmovi.
Braća Slovenci često su pjevali hrvatsku him nu kao svoju, a
osobito tamo za vrijeme ratnih god na 1914. i dalje U
„Slovenskom Narodu' *, koji izlazi sada u LIV. godištu, registtrira to napose nepotpisani člankopisac povodom Vidovdanske
proslave 1919 u Ljubljani.
U M anltovom zdanju, koje naprijed spominjem, glasi prva i
sedma kitica ovako :
Lepa naša dom ovina,
O ju n a žk a zem lja mila,
l\ci, Sava, Drava, teci,
Dunav sile ti ne gubi,
Stare slave đedovina,
D a bi vedno častna bila.
Koder šumiš, svetu reci,
Da svoj narod Slovan ljub i
Mila kakor si nam
Dokler njive solnce greje
slavna,
Mila si n am ti edina,
Dokler hrastje b u rja vije,
M ila
D okler m rtve grob nam krije,
kakor si n am ravna.
DoUer živo srce bije.
Mila kak o r si planina.
Mekana slovenščina čita se kao original, a umetnata je u
prvom stihu 7. kitice „Drava“ mjesto hitra. U četvrtom s th u
iste kitice ime Hrvat zamijenjen sa Slovan, protivu čega nema
i ne može biti prigovora, jer ,svaka him na mora da ističe ime
svojega naroda, koji tu him nu pjeva, budući da „naš narod“
ne kazuje ništa.
Nije m i poznato, a trebalo bi znati, kad su braća Slovenci
otpjevali zadnji puta „službeno“ ili narodnom voljom „Naprej“ !
i prvi puta zapjevali hrvatsku h>mnu kao slovenačku, tko je
to i zašto potakao i poticao, preudesio hrvatski tekst i t. d.
Isto bi valjalo kazati koju vise i o hrvatskoj him ni, kad nam
je poznato, da je to trebala postati Preradovićeva „Bože živi“,
koju su zaoto uglazbili mnogi hrvatski skladatelji, kako to
* U podlisku rečenih novina napisao je lijep inform ativni član ak
o jugosla
venskim h im n a m a vrli naš Dr. Fran, llešić, pa valja i o n jem u voditi računa.
—
26
-
navodi Klaić u svojoj pjesmarici (izd. „Matice Hrvatske“ u Z.)^
a da uza sve to nije prodrla u narod.
Je li tačno, da je hrvatska him na od časa, kad se pjevala na
zagrebačkoj izložbi, ne znam, a i čudan je slučaj, ako je istina,
da je to postala u času, kad se stala pjevati, i baš za to se
digao sa sjedala tadanji hrvatski ban Khuen Hedervari i otkrio
glavu, a to isto učinilo i općinstvo uz srdačan pljesak . ...
Nešto o tom zabilježeno je i u Runjaninovoj biografiji u Kuhačevim „Ilirskim glazbenic m a“ (izd. „ Matice Hrvatske1' u Z.)
Kod crkvenih svečanosti (dakle i u crkvi) pjevaju braća Slovenci
ariju hrvatske him ne posebnim podmetnutim tekstom, kojega
je spjevao S.lvin Sardenko, a priopćio u 11 — 12 broju od gcd.
1918. glazbenoga lista . Crkveni Glazbenik“.
Taj je tekst odobrio „knezoškofijski ordinariat z razpisom z
dne 7. ju lija 1919. št. 3543“, a g la s i:
B agoslov naj se razliva
V tvojih poljih in lesovih.
Bog ljub ezm naj prebiva
V tvojih selili in dom ovih.
V božjem dihu, v božjem varstvu
Tvoja ladja vatno p k v a ,
Mir s teboj po vsem vladarstvu!
Tvojim sinom večna slava!
Potaknut tim primjerom, spjevao je hrvatski pjesnik Ferdo
R ožić slični dodatak molitvenog sadržaja i u hrvatskom jeziku
objelodanio u ,,Sv. Ceeiliji' vsveska 4 od god. 1919.) a glasi ovako :
Bog ti bio to plim kolono,
Pod njim rasla, pod n jim evala!
B< g ti bio živim bilom,
Uz njega se suncem sjala!
Puna da si Božjeg daha,
Poštuj samo svetost prava;
Letu svome d a d n i m aha,
Nek je R o d u svijetom slava!
Trebat će izvesti na čistac, što je potaklo pokojnoga Dra
Božidara Krnica, da je 7. IX. 1910. u zagrebačkom
Obzoru'—
27
-
^broj 243.), a po njemu prof. Geza Krnic u „Književnom Prilogu'1
Kluba hrvatskih književnika u Osijeku (od god. 1911/12 str246-247) ustvrdio, daje Josip W endl, svojedobni kapelnik vojničke
glazbe u Glini, kod kojega je navodno učio glazbu Josip Runjanin, imao udjela kao ishitrioc hrvatske himne, dok nasu
prot 1 Zach (ili Zoch) tvrdi to opet za nekoga Slanku. Uvaži
li se, da je F. Š. Kuhač, najbolji poznavalac glazbe ju žn ih
Slavena, izdao svoje „Ilirske glazbenike“ 1893., a iste godine
publ cirao i vrli naš živući historik i skladatelj V. Klaić svoju
pjesmaricu (oba izdanja u ,,Matici Hrvatskoj'1) i suglasno ostaju
kod Runjanina, a oba iznose svoju vjerodostojnost, orda tu
nema nikakove sumnje tim više što danas istinitost pomenutih
posvedočava i jedinica Runjaninova Vilheimina, pa niz ličnih
znanaca Runjanina, među kojima je dosta spomenuti Matasića
Blagajskoga, koji mi je pisao o tom u više pisama i drugi.
Da se, je štogod barem sačuvalo od pomenutoga W endla i
Slanke dalo bi se barem disputovati, a ovako je to vilo teška
stvar. Bit će po srijedi ovo: U ono doba zanosa, prije i poslije
1846. godine, nije se pitalo: tko? već što?
Runjanin je možda počeo ishitrivati, a W endl i Slanka, ako
su bili na okupu, mijenjaše i sporazumno nadopunjivaše,
ispravljajući i prilagc đujući sam napjev duhu jezika (u tekstu,
i pučkoj hrvatskoj glazbi'. Ali kako je Runjanin rečenu melo
diju, kao dobar spjevač i gitaraš, prvi povrh toga i popularizovao, dapače kao osamljena pojava baš svagda on sam
današnju hrvatsku himnu iznosio na vidjelo kao Hrvat, ide ga
prvo mjesto i prednost uz kapacitetske tvrdnje jednoga Kuhača i
Klaića, ali zaoto svejedno zapisujemo na vidnom mjestu i ime
W endla i Slanke.
*
Srpsku himnu spjevao je navodno Jovan Gjorgjević, pa ne će
b.ti na odmet, ako priopćim u cijelosti bilješku* sa potpisom
K , koja glasi :
Do sada se pod srpskom himnom razumijevala lijepa srpska
„Onam onamo“, čiji je autor knjaz Nikola. Ali „Onamo, natno"
nije srpska himna, čak ni crnogorska, jer Crna gora ima svoju
V id i ,,O b zo r£/, popodnevni list (Zagreb, broj 246. od 31. X , 1918,)
I
-
26
—
himnu, koja počinje ovim riječima : „Na ubavoj Crnoj G o ri"..Kraljevina Srbija još pod Obrenovićima imala je srpsku him nur
koja počinje riječima: „Bože pravne ti što spase od propasti
do sad nas . . . „Teks ove himne napisao je Mite* Gjorgjević,.
poznati srpski patriotski pjesnik. Kad su došli Karagjorgjevići
na vladu god. 1903. raspisan je bio natječaj za novu srpsku
himnu, o kojoj je imao rješavati naročiti jury srpskih književ
nika i narodne skupštine, te ministra narodne prosvjete.
Za srpsku narodnu him nu stiglo je preko 40 ponuda raznih
pjesnika. Među njima bile su najbolje i kao takve priznate od
jurya, himna darovitog srpskog lirskog pjesnika iz Mostara
Alekse Šantića „Bože na polja zemlje ove" i himna Stevana
Beševića, koji je dugo vremena živio u Zagrebu. Himne nijesu
zadovoljavale, ali je ipak Šantičeva bila priznata i dobila j e prvu nagradu. Aleksa Šantić je konponirao svoju himnu, jer
je on poznat kao dobar kompozitor. Ali, iako je himna bila
prihvaćana i dobila nagradu, ipak , nije mogla da prodre u
srpski narod. U Srbiji se i dalje pjevala stara himna „Božepravde“ , jedino mjesto riječi, pri svršetku : „Aleksandra bože
spasi ', pjevalo se „kralja Petra bože spasi“ : Stvar je iznesena
ponovno pred srpsku Narodnu Skupštinu i bilo jednoglasno
usvojeno, da himna kraljevine Srbije ostaje i dalje stara him na,
jedino se nvjenjaju riječi, koje smo gore ispisali. Dakle kad s&
govori o srpskoj himni, samo i jedino može da se razumije
pod tim pjesma „Bože pravde“, čiji tekst naši Srbi i onako
gotovo svi dobro znaju.
ćlankopisac K. pominje tom prilikom, da pored ove srpske
himne najpoznatije su srpske narodne pjesme i davorije, koje
se pjevaju po srpskom narodu : „Padajte braćo, plinite u krvi ‘
od Đure Jakšlća ,.Što ćutiš, ćutiš Srbine tužni“ od St. Vlad.
Kaćanskog, „Doline tutnje“ poznata Miletićeva himna i „Hej
trubaču s bojne Drine“ od St. Vlad. Kaćanskog. Dalje veoma
je popularna pjesma „Bože bratstva“, himna srpskog bečkog
akademskog društva „Zore“, koju je spjevao zemunski advokat
Dr. Jovan Radivoječić-Vačić. Pored ovih starijih patriotskih
* Zapravo: Jovan.
—
29
—
pje sam a pjevaju se m n o g e kom itske pjesme na pr : „S p re m 'te
se, spremite č e tn ic i!", ,,U zelenoj gori ko m ita ću b it i“ i „Ne
bi te žalba Stojane bre ! ‘
T ražio sam , da saznam sto više o Jo v an u G jo rg je viću, ali
kako ga B ogdan Popovio u svojoj an to lo g iji i dr. Jovan S kerić
u svojoj istoriji ne p om im je a nem am p ri ruci d ru g ih pam agala,
posegao sam za ,,HjiycTp 0 BaH0M bcjihkom cpncicoM J la p o ir 1
{H obh Ča#, 1887., K&nacapa Bpafae M. IIonoBHfe), str. J .— 2. gdja
je štam pana srpska h im n a pod naslovom „HapoAHa X niynra“ a ne
.„Boace npaBHe4'1 i „CpncKa xHMHail, što je bez sum nje p ro m ije
njen noviji naslov kao i kod hrvatske
•Gjorgjevićeva pjesm a glasi u , Jlu p n “
Boace upan^e,
th
hito cnace
II
h oa
oa
n aša“ ,
cpncKy 6pahy APaAy
Ha CBaK£ AH’iaH, cviaBaB paA:
Cwiora 6afee nopa3 Bpary,
C U o jk h
Ofl nponae.TH ao caA Hae!
H yj
h im n e , L ije p a
caA Harne iviace.
caA naM 6yAM eoac!
A
H a jja q n C p n c T B y r p a ft!
MohHOM pVKOM BO^H, 6paHH
H
By3,ykaooTH cpncKH OpoA;
Boace cnacH, Bome xpaHH
B paT C K e c jio r e 3JiaTaH
CpacKor Kpa.i>a, cpneKH po^!
C p n c K o r Kpa^&a. c p n c K H p o A !
H ok Ha cpncKo Be^po hpjio
TBor He na^He rjteBa rpoM,
C p n c K e K p jH e
EaarocvioBn Cp6y ce^io,
HaCTa.no j e
hobh c ja j,
hobo A o6a
I l o jb e , H.HBy, r p a ^ h a °m !
H oBy cpeky
6oace Aa ) !
K a f l H a c r y n e 60p 6 e Aa H 0 5
K paj£>eBHHy c p u c K y
K ’ noče^H My boah xoa;
UeTBeKOBHe 6 o p 6 e
Boace cnacn, Boace xpaHH
CpncKor Kpa^ta, cpncKH p oA!
K p a .t
bk
Ha C p n c x B y 6jncT a rpaHii
h .i o a
;
B o ac e c n a c a , B p a c e x p a a a
CHHy r p o č a
M 3 M p a ^H o ra
M
o jih
M a^aH a
Te
ch
6paHH.
hjioa ;
B o a c e x pa H H ,
cpncna p o ^!
U zadnjoj k itici m ijen jalo se, prem a K. „ k ralj M ila n a ' u
A leksandra“, do nedavna u „k ralja P etra“ , a sad će se opet
u , A le ksand ra“. Tako je štam pao (ćirilico m ) i M arolt
u
slovenačkom izd a n ju , dodavši ispod toga (latinicom ) tekst,
koji
se, m alo m
prom jenom , pjeva
—
30
—
u
Sloveniji.
R e čena
pro-
m je n a slaže se s m ojim predlogom u ,,Jeki od O sije k a“ , gdje
sam k azao: Svakako će neke preinake u tekstu za službene
p r ijo d e valjati p ro m ije n iti u srpskoj Jh im n i, b u d u ć i da S rb i
H rvati i Slovenci im a d u je dno ga kralja, a to treba tam o
dođe do iz r a ž a ja “ . Ta se preinaka n alazi u drugoj kitici m jesto
„N ek na srpstvu blista g r a n i“ u „N ek na našoj blista
g ram “
i na koncu, kad se kaže „S rp sk o g kralja, srpski rod ‘ u , .Našeg
kralja i naš rod.“
Ova prom jena ko n ze n k v e n tn o je provedena u najn ovije m Maroltovom izd a n ju „N aro d n e h im n e in dom orodne pjesme za
m la d im o “ (1920. broš 5 K, U čiteljska tiskarn a u L ju b lja n i),
tim e, da zad n jih stil
u
4
k itic i:
glasi
.,K ralja
Petra,
Bože
h ra n i, — Moli Ti se sav naš r o d ‘‘.
Još bi preostalo da n am koji brat Slovenac potanje koju kaže
o slovenačkoj m arseillezi „N a p re j“ , koju je spjevao S im o n
Naprej.*
Naprej, zastava Slave,
na boj. junaška k n !
Za blagor oüetnjáve
naj puška govori?
Z orožjem in desnico
Nesćmo vraga grom,
zapisat v kri pravico,
ki terja jo naš dom.
Draga m ati je prosila,
roke okol‘ vrata vila,
plakala je moja m ila:
,,Tu ostani, ljubi m o j!
Z Bogom, m ati, ljub'ca zdrava !
Mati m i je očetnjava,
ljub'ca moja čast in slava,
hajd'mo liajd'mo zanje! v boj ?
Je n k o (‘ 1835. na Sorškom polju nad L ju b lja n o m , -f- u K ran ju
1869.), a koji brat S rb in o postanku skladbe srpske h im n e ,
koju da je uglazbio S lo v e n a c : D avorin Jenko, dok d ru g i neki
misle, da je to u čin io s k la ia te lj ruske h im n e
Aleksej
Lw ow
('1799. u R e v a lu , f 28./XI1. 1870. u K ow nu), jer jedna i d rug a
skladba nosi bijeg prave svečane h im n e , a to je pošlo za r u
kom samo ruskom skladatelju.
Sad b io što m u drago, je dno je
nepobitna č.njenica, ako
je sklad»telj srpske h im n e D av o rin Jenko, d a je po osjećajim a,
* Tumač: kri = krv; očetnjava — otadžbina, domovina; terjati = zahtijevali.
—
31
—
Slovenac,
ako
je
Zukovsky,
da
je
Rus,
dakle
Slaven,
a
skladatelj h rv atsk e
himne,
Josip
Runjanin,
graničarski
č a sn ik po vlastitoj izjavi osjećao se H rv a to m i ako je
p o v j e r i b i o ist. p r a v o s l a v n e u n a j v eć o j n a š o j n a r o d n o j s v e
tinji, h i m n a m a , o d r a z u j e s e čisto i n e p a t v o r e n o n a r o d n o j e d i n
s t v o , k o j e m u . t r e b a d a r e č e n e p j e s m e z a v a z d a u b u d u ć e i služe..
P rij e s v e g a tr e b a n a m s lu ž b e n a izjava b r a ć e Slovenaca, pa da
se kao h i m n a n ap u s ti ,,N aprej“ , ako ova u n a ro d u kao takova
ži vi, a p r i h v a ć a „ H r v a t s k a d o m o v i n a “ , a o n d a k o n z e k v e n t n o
p rovesti pjevanje hrvatsko-slovenačke i srpske svuda,
k o d s v j e t o v n i h t a k o k o d c r k v e n i h (i u c r k v i ) z g o d a .
kako
N e m i s l i li s e r a s p i s a t i n a t j e č a j za n o v u J u g o s l a v e n s k u h i m n u ,
o n d a v a l j a u d o l i č n o j u m j e t n i č k o j al i n a r o d n o j c p r e m i (ov o
n a g l a š u j e m !) i z d a t i n a š e h i m n e z a m u š k i i ž e n s k i z b o r u z
p r a t n j u h a r m o n i j a ili k l a v i r a z a s e b n o . T o i z d a n j e n e k a n o s i
sl i k e k a k o p j e s n i k a ta k o i n j ih o v i h s k la d a t e lja sa
biografijom
i h i s t o r i j o m , p a d a o n d a p j e s m a u č i n i s v o j e p r e m a o n oj j s t a r o j
ali v a z d a s a v r e m e n e j k r i l a t i c i : O d s r c a k s r c u ! k a d n a s n j e
zini i pjesnici i sladatelji uopćuju n a što tješnju u za ja m no st
t a k o v o m m i l i n o m , kojoj odolj eti n e m o ž e s a m o k r u t o i op ak o
srce. A toga u p r a v o g a S lav en a nemu, jer je
za
n j e g a l i j e po
F ra n jo Marković u „ K o h a n u i Vlasti“ rekao :
Ta
Ta
Ta
Ta
on je d e b a r k a o v e d a r dan,
on je nevin ko djetinji san,
n a š e zem lje on j e k r o t a k sin,
on je naš, ta on j e S lav jan in!
R F. Magjer*
* Kad j e gornji č la n a k već bio n apisan , došlo mi n a r u k u češ k o djelo
,,H im ny spoj ne ck yc h n a r o d u “ od E. K r a u sa (Edition M ojnir U r b a n e k , P r a h a
— Cbicsgo , broj 15, i-tr. 17.) Tu su n a okupu sve n a f e sla v e n s k e h im n e podloženim te k stom (u v rsn om češkom prijevodu). Kod o d sje k a C h o r v a ts k a krivo
j e o z n a č e n n a slo v ,.L epa n a š a d o m o v in o “ , k a o slo v e n ač k a „ N a p r e j “ , a kod
srp s k e „Bože p r a v d e “ piše do slo v o : „ S l o v a f d V. A. Ž u k o v s k ć h o .
H u d b a o d A, L v o v a (1833)“ . — S v a k a k o će ove bilješke valjati n a
dopuniti s o n im a iz „Don i Sv ijeta“ (Zagreb, XXXIII. god. od 1920.), „ V j e s
n i k a “ Ž up an ije V iro v itič k e “ (Osijek 1921.; i d rug ud. J a ću drage volje sve
prikupiti, s a m o da mi se pruže po d a ci i upozori n a p u blic irane ra dnje . S va ka k o
j e z n a H j n o , d a se tu n e spom inje Davorin J e n k o ni J o v a n Gjorgjević, već
pjesnik r u s k e h im n e ,,V. A. Z uk oskevo“ , koji se, kao Lvov, spom inju ka O '
a u to r i r u s k e i c rn ogo rs k e h i m n e (U p e v n il's nam* Č ernom Horu . . .)
—
32
—
B A N I CZ A
H o rr a fc k a , Slctv-on%ka y Dahiialtn-zJca.
1.
T echaj
B r.
D an a 1 0 . P ro s z in c z a 4 8 3 5 .
N arod p re z n a ro d n o sti
J e le tu j>rez k o z ii.
JV ircch je h o rv a iz k o .
i ) A -V I C Z A.
Z
d a n ic z u m
S / . o lv iir » ' v
z e m lv u
p lu g
Y
d r ;« c h n e
p lo d e ;
ra z re se
D ft s / . e
l'm ii*
z te m i z n y c
la ti
k
d a n ic z u m .
Z
d a n ic z u m
D iv o jc h ir z c
b nssze
T e r le tis h e
N is u
sz erp c,
v e rp e ;
s z e v t f z tis z n e
'L
¿ .u u c z u n i.
Z
d a n ic z u m
o n o ja ta
u
g n jiz d a p re m ila .
s o k o lo v a h ;
su
C6ete v i t e z d v a h :
ono
H o rv a tja n a h
n a g l a s u j- u n a k a h ,
po
v ite z
„ Z a p o v id
D om u
lju b lje n o
sam
s te
C aru
J o s h jih
h v a le
v ir n i
se
lili,
n a n o s i l i !u
d ic s n i g e n e r a li;
I tc c s e j, G e p p e rt, F in ju c t i o s ta li;
D a s u v je r n o s t p o k a z a li C a r u ,
G e n e ra lo m
s v o jih
k r je p o s t s ta ru .
ta d a z a h v a l i s h e ,
1 s v im , k o ji d o b r o
in i x c l i s h c :
, , B o g p o .v iv i s v i t l a F r a n j u
K oi nam
T er se
d ile
S e n ju
d a ro v a
d rag e ,
b ilo m ’ d o d j o s h c
Im b ro
C a ra,
ta k v o g ’ d a ra ! “
p u t I lo rv a ts k c
O se g o v ic h
O ra ln i¡n R akov«-.
¡ /.b o r v o j a c i ;
vazda
z d ra v jic a
P ra d id o v a h
Z b tn litn o s z c y p o s z lu jm r t,
S z l o s n i m k o r a k o m p u tu jin o ;
Da nam o n o n c p o g in c ,
f> h to j e n a s h c o d z t a r i n c .
Z d a n ic z u m .
z a d o b io ,
bi v a s p u s tio .
p o s lili h r a b r e n i ju n a c i
l l o d ’t e ,
Z DANfCZl M
iz u s ti:
c arsk u
v ashem ’ da
llo r v a tja n i' po
Jer
T c r g o v a c z u la d ju / t a j e ,
Y o d b ro d i v d a lk e k ra j * ;
iz b o r v o ja k a h .
g e n e ra l o d p u s ti,
S la v n i
S r itn o
Z d a n ic z u m
J u h a k c liila v ra n fc z a h r a n i ,
G le d a n a v s z c s z v e t a z t r a n i :
J e l ' s z e j u g ii s z e v e r l y u t i ,
Z a h o d ili i/.h o d m u ti
Z d a n ic z u ;n .
D A N IC I.
A u s tria n s k ih
R a d e c k i ih
g ru d u
D a o b iln o z t ta n k p o z t a v i ,
C d e s z c z l o s z i r o l i c z v ja v i
Z d a iiiczi'.m .
I
s o k o lo v a h
T a l ia n s k i h k o d b ilih g r a d o v a ! » ;
S v o j a s iv a r a z a s te r s h e k r ila ,
h a m b n ri p u n i b u d u ,
K uda
s e ja ta
V ech
Z le riii s o n v u , s z u o p e
Da
zahode ,
p o d ig n u ,*
z c in lv i p rig n u
Z
G R A N I C I
S k u p is lie
sad
na p rag e ;
n jih
d ic s i,
S l a v n i b is k u p v e li n jim a r ic s i:
„ Z d r a v o d o s h li d ra g i d o iiio ro d c i,
R a la
Jer
Z a to
S
s in i.
s te
b la g o g
m ira o t c i !
d o m u v a v je k
vam
se
v irn i
b la g o s lo v
o v a k o v i lip i b la g o s lo v i
N a d a re n i n a sh i s o k o lo v i.
¥
Prvi broj Gajtvt ,,Danice“.
b ili.
p o d ili .“
J.
ZNAČENJE I VAŽNOST HRVATSKIH KNJIŽEV
NIKA JOSIPA I IVANA KOZARACA ZA
VINKOVčANE
G O V O R 9. V. 1920. N A AKADEM IJI
U „H R V A T S K O M
DO
M U “ P R IG O D O M OTKRIĆA NJIHOVIH S P O M E N -P L O č A U
U V IN K O V C IM A
V is o k o cijen jen o slu šateljstvo! Pala mi je u dio časna zadaća,
da prikazem značenje i važnost hrvatskih k n jižev n ik a Josipa i
Ivana Kozaraca za nas V inkovčane.
nije mi namjera da izlož im iscrpljiv
u jed n u ruku d u g otra jn o i p o m u č n o
podataka, u drugu pak nijesam rad,
fakata n a v u čem na vedra lica sv og a
i m rzov o lje . T e k ću da izn esem par
Dajući
se
na
taj
posao
ž iv otopis obojice, što je
prikupljavanje od nosn ih
da nabrajanjem zgoljn ih
slušateljstva oblak dosade
re m in iscen cija iz p ro š lo
sti, u k oliko su od prijeke nužde, da osvijetle
p re d m et
ovog a
prikaza i da ih popratim s n ek o lik o refleksija.
Među im en im a žitelja v in k ov a čk ih t. zv. „starosjedilaca“ , čija
nam se imena čuvaju u maticam a r. k. žu pne crkve vin kov ačk e, dolazi i im e Kozaraca. Župne matice : krštenih, vjenčan ih
i p okojn ih o v e župe saču vane su nam od g od . 1718., dakle
sada je tom u 202 god in e. Jesu Ii se i prije toga vodile, ne
z n am o ; m o ž e b it jesu, sam o se izgubile, a m o ž e b it nijesu, ba
re m sustavne ne. O vo će poton je biti vjerojatnije kad se u z m e
na um, da je Slavonija sve do p od kraj 17. vijeka stenjala pod
turskim ja rm om . T ek p o b je d o m kršć. vo jsk e nad v elik im v e z i
r o m Mustafom ć u p r i li ć e m kod Slankam ena 1691. stala se je
Slavonija čistiti od Turaka tako te su se prilike u V in k o v c im a
d o 1718. (mogle) na toliko sredile, da se je m o g l o započeti
v o đ e n je m matica.
—
34
—
¿Napomenut mi je, da u to d oba nije još bilo o v e župne crk ve
koja je sagrađena za Marije T er ez ije 1772. n e g o j e župnom
c r k v o m bila ona 1 jepa zgrad a
na
početk u
V in k ov e ulice
na
t. z v . m e r a j i “ , što j e sada magacin V eselinovića.
Ja sam te matice d ob r otom župnika v in k o v a č k o g a im ao
u rukama, po njima prevrtao i naišao na nekoje, osobito po
stan je vinkovačke „ s ta r o s je d io c e “ v e om a zanim ljive podatke.
T a k o na pr. u najstarijim g od ištim a tamo od 1718. dolaze u
ti m m aticam a im ena ovih vin kovačk ih p o r o d i c a : Apići, Bertići,
B o ž ici, Rašlići, Bošnjakovići, Markovljevići, Kozare', Senčići,
Z a lu šk i, T ek m e ta ro v ić i, V u kovići, C vrkovići, C vitkovići, ć u r ilo v ić i, Dragaševići, K o p ilovići, Z vonarevići, Liščići, Ć a p ić i ,
Ž d e r ić i, Jakšići, Grgići, Inrići, Petikići, Stojanovići.
Istodobno
javljaju se m n o g o familije, koje su se ili razamrle ili raselile.
4
T o su : Benići, Bernatovići, Sučevići, lvankovići, Rajčevići, IvaBovići, Trbu šan ci (od kojih je m ožebit ostalo im e je d n o g atara
¥ in k ovačk og), Babici, S v rž ići, K ršipločići, D pinovci, R en d u lo■vići, D ragan ovci (od njih j e valjda ostalo im e Draganovci),
Svr a č ić i, T erzići, B alugdžići, Siranovići, Maričići, Matijaševići,
J e m r i ć i , Svilanovići, Blatnjakovići, Abjanovići.
«
N e m a sumnje, da su se p o ro d ic e s o v im im en im a, ukoliko to
nije bio autohtoni živalj, u z e le seliti am o davn o još prije
pro
pasti kraljevstva b o s a n s k o g 1463, i dalje u s lijed ećem u v j e k u
s v e tamo d o osvojen ja Slavonije po Tu rcim a god. 1541. Ostale
p o r o d ic e vin k ov ačk e s hrvatskim i srpskim im en im a javljaju se
o v d j e kasnije tamo u d ru goj polovini vladanja Marije T e r e z ije i
•Josipa II. Istodobno ja v lja se i n jem a čk i elemenat.
Mene je dakako najviše zanimala p o rod ic a Kozaraca. Kako r e
k o h , ja vlja se to^ime u m aticam a
odm ah
u početku
njihova
V o đ e i r a . P r e v r ću ći m a tice krštenih, upala su m i u oči osobito
d v a imena N ik ole i Pavla Kozarca. O d a b erem od njih d v o jice
N i k o l u i u z m em pratiti dramu n je g o v e porod ice.
Ti ini se —
p o m is lim —- po im en u su deći činiš čo v je k snažne i poduzetne
p r i r o d e , d ok je Pavle, — m ož eb it tvoj brat, m o ž e b it nije, tko
M fco znao — čdvjek b la g e i tihe ćudi.
-
35
—
Dakle N kola K. sa svojom ženom Katom krsti prvo svoja
dijete 1736 godine. Sad slijede redom d,eca njegova sve tam o
do 1757. desetero na broju. Troje ih um ire u mlađanoj dobiNikola i Kata K. zabilježeni su češćeei kao krsni kumovi. —
U zm em m aticu pokojnika. Najprije nailazim na ime Kate
Kozarac, žene N ikoline, koja um rije 1772. u 63. godini. Dvijegodine kasnije um ire i Nikola u 75. godini. Pavao um ire 6godina prije njega u 50 god;ni.
Ćudan dojam izvodi na čovjeka listanje po ovakovim .starim
registrima. Zgoljno i suhoparno nabrajanje imena i godina —
pa opet, iz grobova svojih regbi ustaju, kt-pe se oko teber
razgovaraju stobom o davno m in ulim događajima, pričaju svoje?
jade i svoje nade, a ti čuvstvuješ s njima, simpatični su ti,
m ili su ti kao bliski rođaci.
Kako je listanje po starim registrima dosta danguban posaoa meni nedostajalo vremena, okanih se daljeg prekapanja.
S pom enut ću još samo ovo, prije nego što prijeđem na
glavnu stvar. Nam jerio sam se u 18. vijeku na jednoga Kozarca*.
nekoga Stipu, koji je prema matici pokojnik umro 1760. u
doci od 108 godina. Nijesam gotovo vjerovao svojim očima,,
ali badava, čitljivim , lijepim , starinskim brojkama stoji tam o
napisano ,ffeetatia snae anno 108." Još me je većma o ispravnosti
bilješke uvjerilo to, što samo dvije rubrike kasnije dolazi im e
nekog Mate Božića iz Rokovaca, koji um rije iste godine u
105. gopini. Zaista lijepa starost! Dakle je taj Štipa K. živ io
za pet vladara iz Habsburške kuće, a znamo, da su Habsburgovci b ili jako dugovječni. Još im pozantnijom izlazi ta starost,,
kad se uzm e na um , da se je za života toga čovjeka izm ije
m io 14 papa na biskupskoj stolici rimskoj.
Zatim u 19 vijeku nailazim na jednog Kozarca, koji je
društvenim svojim položajem odvojio nekako od svoga roda.
i čiji je život dosta zanim ljiv pa ne mogu da ga ne spome
nem. To je Đ uro Kozarac, u svoje vriieme cijelim Vinkovcima,
poznat pod imenom „Šorša“. R cđen 1839. od oca Martina,
Ju rira (vojničkog pisara) i majke Stane, rod. ć u tić , svršio 6
razreda vinkovačke gim nazije (u to vrijeme nije ova gimnazija.
—
36
—
im a la još svih 8 razreda), stupi u đakovačko sjemenište,
zapopi se 1861. i postane profesorom u biskupijskom sjeme■ništu u Đakovu. Bio je to čovjek fine ob azovancsti, govorio
francuski izaonda velika rijetkost), bio dobar guslač, izvrstan
pjevač, vješt govornik i dialektik. Poradi tih lijepih svojstava
rado je bio viđen na dvoru slavnoga vladike Strossmayera i
bio pravi njegov ljubimac. Svakih praznika išao je na puto
vanje i kupke a sve na trošak vladikin. Nego od jednoć
god. 1869. nasta peripetija u njegovu životu i njega nenadano
jedne noći nestane iz Đakova. Kasnije stiže u Vinkovce glas,
da je u Šapcu uč telj. Malo poslije gim nazijskim profesorom u
Beogradu, najposlije i ravnateljem iste gim nazije. Kao takav i
um ro je u Beogradu. Srce ga je kako se vidi vuklo u Srb ju.
S to nije čudo. Na dvoru vladike Strossmayera upio je bio ideju
njegovu o Jugoslaviji, kojoj je duševni otac, kako je poznato
veliki vladika. Toj novoj idejalnoj državi Srb ja je bila ono, što
ujedinjenoj Italiji Piém ont. Na dvoru se vladikinu čitala
korespodencija, koju je ovaj vodio s visokim , pače najvišim
ličnostima za onda kneževine Srbije. Par puta navraćao se je
Šorša Kozarac amo u svoj rod pa tom sam ga prilikom i ja
upoznao. Bio je tada čovjek u najlepšim godinama, impozantne
-vanjštine, fina otmjena vladanja, pravi gentleman.
Josip Kozarac ! Braća naša u Srbiji kažu Kozarac, ali mi se
držim o našeg tradicionalnog vinkovačkog izgovora Kozarac.
Josip Kozarac ! Vulgo Pepa. Poznavao sam ga još iz đaćkih
vremena. Ja nijesam istina rođeni V inkovčanin, .ali sam
naturalizirani, jer sam doveden amo u m lađanoj svojoj dobi,
kad sam dorasao za školu.
D anašnji Veselinovićev magacin, bijaše, kaošto sam već
spomenuo stara crkva sv. Vinka i Ilije. Naokolo crkve bilo je
-.groblje. A kad je god. 1772. sagrađena nova crkva, dopala je
stara ruku vojnog krajiškog erara, koji ju je učinio vojničkom
rušnicom . Okolina stare crkve t. zv. „meraja" b ila j e najm ilijim
zabavištem, nas dječaka, m alih đaka normalaca a bogme i
gim nazijalaca, koji smo spadali u ovaj rayon. Tu su se izvodile
dječje igre ondašnjeg vremena. Tu se je igralo pincike, ćore.
—
37
—
navlačkapa, kockanje na puceta i glikere (špekule), no najradije
se loptalo (kapoša, šintermete, langemete i t. d\ Kako se v id i
dandanas slabo poznate igre. Mi opet nijesmo poznavali
dandanas kod m ladeži tako obljubljena, do dosadnosti tjerana,
nogometa. A opet igre, bilo antikne, bilo moderne u rezultatima,
svojima istovjetne: jačanje tijela istinabog, ali i ista m lade
načka pretjeranost, igranje do umornosti, do iznemoglosti. Iste'
pogrješke: najviše cornera i autova — najmanje goalova. A ti
su nam autovi znali pribaviti gdjekada znatnih neprilika ili b i
se luda lopta zaletjela u susjedni prozor, ili u glavu kakovu
bezazlenu prolazniku, ili bi najposlije. željna počinka, odletjela
kamo u tuđe dvorište, da ju više ne nađemo. Igralo se je
istina i na lenijama, ali to samo četvrtkom, kad nije bilo škole,,
ili kad je bilo dijeliti junački megdan sa šegrtima, jer je onda
vladao za čudo velik antagonizam između đaka i šegrta. —
A k&d se je ovda onda otvarao m agac:n, i vojnici iznosili ruho*
da ga praše ili štempliju — ni to nije dakako moglo biti beznas. Eto nas odmah pun magacin i puna „meraja“ da smetamo,
dok ne bi dosadili soldatima pa nas rastjerali. Ili bi se m e đu
n jim a našao kakav šaljivdžija, te bi,, štem plujući vojničku
m onturu masnom crvenom bojom zaštemplao komugod od
naših kaputić ili kapu i to spolja na \
’eliku radost maminu,».
A m eđuto dok smo se mi normalci i mali gimnazijalci pomeraji nadmetali loptama, oštrim klipićim a i ćorama ili natezali
s papirnatim zmajem, dotle se je u susednoj kući, u najbližoj
b lizin i stare crkve malo jedno društvance zabavljalo na sasvim,
drugi način. To je društvance sačinjavao Josip Kozarac i
Nikola Tordinac. — Valja naime nevinkovčanim a i m lađoj
generaciji vinkovačkoj znati ovo. Na onome mjestu, gdje dana&
u Kozarčevoj ulici blizu stare crkve stoji nova lijepa kuća
Removačeka (to je ona pred dimničarom), stajala je jo š
pred kojih 15 godina starinska drvena kuća s visokim, šindrom
pokritim krovom. U tu se je kuću po mnogo strm ih stepenica
ulazilo na vrata usred kuće. Sobe lijepo vapnom ili modrom
bojom okrečene, gore grede i drvene tavanice, ali soba nisk©
i tijesne, kako je to već odgovaralo ukusu prošlih vremena»
—
38
-
Uz kuću prostrano, travom obraslo dvorište sa tri velika
granata oraha, veliki kućni vrt i najnužnije nuzgredne zgrade
u štilu same kuće. Ta je kuća bila župni dvor, dok je stara
crkva bila uistinu crkva. A kad je 1772 crkva prešla u
vlasništvo krajiškog vojnog erara, prešao je onamo i župni
dvor pa je odsada bio stan erarnih službenika.
Ele stom kućom i neposrednom okolinom spojene su najljepše
uspomene iz prve polovine moga đačkoga života. I kad sam
se kasnije poslije mnogo godina vratio amo, da službujem u
ovoj gim naziji, stajala je ona stara drvena kurija sa svojim
drvenim nuzgrednim zgradama, svojim zelenim dvorištem,
svojim golem im orasima i zapuštenim vrtom. S godine u
godinu prolazio sam dnevice kraj te kuće i svaki put bi na
pogled njen uskrsla uspomena na koji prizor, kojem sam u
mladosti svojoj pribivao i sam aktivno sudjelovao. A kuća je
međuto sa svojim nuzgrednim zgradama sve više propadala.
Svake godine zapažao sam sa žalošću po koju rupu više u
drvenu krovu njenu, a starije sve na šire zijevale. Prava slika
prolaznosti svega zemaljskog., Sic transit gloria m undi ! Gle !
mišljah, tako i mi svakim danom bivamo sve stariji, doduše i
pametniji, ali vrijeme leti a s vremenom i ljudski vijek, a s
vijekom dolazi breme života, a to breme biva dnevice sve teže
dok se pod težinom njegovom ne uvine i obori bijedni čovjek
sa svim svojim nadama, željama i neizvedenim osnovama!
Čudnovato! a opet je gle svakomu m ila starost. To je ono,
čega se svatko plaši, a opet što svak ž e li! Kako ono veli
narodna pjesma?
,,Pita m ajka Kraljevića Marka,
Što se smiješ moje dijete drago,
Ili svojoj ostarjeloj majci,
Ili njenoj ubogoj večeri?“
,,Ne smijem se, mila moja majko,
Ne smijem se ubogoj večeri,
Što tko ima, ono i večera,
N it se smijem, što ,si ostarila,
Ta svakom je ostariti drago!'1
1 g le ! jednog lijepog dana pred
-
39
kojih
—
15 godina
nesmiljena
sjekira i budak obori do tem elja tu drevnu, mnogostoljetnu
građevinu i na njeno mjesto sazida nešto moderno, dok i toj
modernoj paradi ne dođe kraj, možebit još prije nego staroj i
ustupi mjesto nečemu još modernijemu. Tako to ide odiskona.
Vrijem e gradi, vrijeme razgrađuje!
Ali glavno je sad ovo. U toj starinskoj kući u vrijeme moga
nastupa u gim naziju 1874. stanovao je neki građevni činovnik
vojnog krajiškog erara (Maurer polier) tako se zvao, po imenu
Lojdolt sa svojom brojnom porodicom. Jednom njegovom sinu
bio sam vršnjak ; pošli smo zajedno u gim naziju i po njemu
dobio sam pristup u tu kuću. L'jepo njeno malo dvorište bilo
nam je najm ilije pland šte.
No dok smo m i kao prvo- i drugoškolci balansirali po dvorištu^
dotle su se Josip Kozarac i Nikola Tordinsc u maloj Nikolinoj đačkoj sobici bavili literarnim radom. Nikola je naime par
godina zaredom stanovao kao gim nazijalac kod Lojdoltovih i
bio, premda dvije godine po školama m lađi od Kozarca,
njegov literarni drug i prisni prijatelj. Obojica su se gotovo
dnevice pohađali — sad eto Pepe k Nikoli, sad Nikole k Pepi.
Jer Pepa je stanovao u istoj ulici, koja se danas zove Kozarčeva.
Stvar je ova. Josip se je Kozarac rodio u kući br. 50. u
Gundulićevoj ulici — valgo Krnjašu. Otac Josipov, Lojza
Kozarac, koji je bio štopski pisar (Stabsschreiber stoji u matici)
siđe s temelja i sagradi sebi kuću do nje. U njoj se je rodio
Josip A kad je um rla punica Lojzina i supruga njegova
Terezija baštinila kuću svoje matere, proda otac Josipov svoju
kuću u Gund. ulici i preseli u tu baštinom stečenu kuću. To
je ona kuća u današnjoj Kozarčevoj ulici br. 16. vis à-vis kući
um ir. kapetana Sremčev ća. Kasnije je to bila kuća šk. nadzornika iz. si. Miloša Ljubica. Iz te je kuće m ladi Jos. Kozarac
pošao u gim naziju 1868 Prije — ne zt am koliko godina općinsko
je vijeće dalo toj ulici ime Kozarčeve ulici u krivoj predmnjevi,
da je ono rodna kuća Josipova. Zapravo bi se dakle Kozarčevom ulicom imala zvati sadašnja Gundulićeva ulica, jer su u
toj ulici rodne kuće obojice Kozaraca.
«U toj su dkle drevnoj kuriji u tihoj đačkoj sobici dva mlada
—
40
—
hrvatska pregaoca Josip Kozarac i N ikola Tordinac vodili
literarne svoje domijenke. Tu se rađaju prvi plodovi poletna
njihova mlađanoga
genija. Pokojni slavne uspomene vrli
profesor Pero Brašnić rukovodi i upućuje ljubim ca svoga
đaka Pepu Kozarca, ovaj opet udijeljenu si pouku bratski
saopćuje mlađemu svomu pregaocu Nikoli. A ovaj m u to is
kreno priznaje i blagodari. U rukopisnoj ostavini Tordinčevoj
im a p:smo Nikolina, namijenjeno Kozarcu, gdje mu piše među
ostalim i „ . . . Tebi hvala kao učitelju, je da Tebe. nije bilo*
ja danas ne bih ni pera umočio; što znam, od tebe zn am ; što
radim i što ću raditi, tvoja zasluga, tvoja slava, ne moja
U to doba počeo sam ja sa svojim m ladim suučenicima upo
znavati Jos. Kozara. Kad velim, „upoznavati“, ne mislim time
reć', da smo snjim stupili u kakav saobraćaj ili ća drugovali
snjime Otkale? 0 i je bio godinama daleko pred r.ama. Kad
je on počeo gim naziju, mi smo još jahali na prutovima kao
na vilovitim paripima, a kad smo kao gim nazijalci došli bili
u doba, gdje smo i sami uzeli zazivati u pomoć jednu od
devet mu z a : (bez čega ne prođe gotovo nijedan gim nazijalac:',
onda je Kozarca već davno bilo nestalo iz gimazije. Nego ja
mislim ovo. Mi smo počeli postajati svijesni o zamašitosti nje
gova literarnog rada, njegove duševne veličine. S kojim smo
ponosom m i mali gim nazijalci pogledali na njega kao na kakovo
svjetsko čudo! „Vidiš, to je Kozac; taj p ;še knjige; njegove
se pjesme štam p aju !" 1 sa čežnjone u srcu iščekivasmo čas,
kad ćemo i mi biti u stanju dati se na taj posao. S kojim
poštovanjem susretasmo i pozdravljasmo njega m i mališi ! A
on, uspravna hoda, dugoljasta lica, tiha i smjerna držanja,
s knjigam a pod pazuhom, uz prijazan sm iješak odzdravlja i
skida kapu uz običan onaj đački pozdrav „zdravo 1" ili „servus !“
A nama se krijese oči od zadovoljstva, što se je udostajao
prijazno nas pogledati i ozdraviti nam. I sama pomisao, da
da ulazimo s njim u istu gim nazijsku zgradu, uzdizala nas i
ispunjavala ponosom!
A međa to ne treba m isliti, da je Jos. Kozarac bio Bog zna
kako izvrstan đak. Nije. Prolazio je sad bolje, sad gore i —
—
41
—
© Copyright 2024 Paperzz
