ZA NAROD ŽIV! T K O J E UMRO ZA N i! PETAR ZRINSKI i KRSTO FRANKOPAN 30. IV. 1671,; IZ DA O O D B O R Z A P R O S L A V U Z RI NS KI H I F R A N K O P A N A U OSIJEKU U R E D I O R. F. M f l O J E R iíw j í ADRIANSZKOGA M O R A SY R E N A CFfí¡> GROFF ZRINSZKI P E T A R X I< n JL g jg g tg g g g GRADSKA i SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK ■li |||íi| GRADSKA I SVF-UttUéNA KNJIŽNICA Signatura: 871311612 'cw aJ LIŠTE 3a s t r o s s m a y e r a U O S IJE K U S í* » Š T A M P A N A ú B E N E C Z lH .i Pri Zamarij Turrinu. Leta M .DC.LX. Dopuíchenicm Obchinízkim. NASLOVNA STRANA ,, ADRIANSKOGA MORA SIRK N E" ^ 30. IV. 1671 S P O M E N SPIS IZ D A N O l T l'.ORIST: osnutka Javne pučke knjižnice i čitaonice u Osijeku i spomenika Zrinskih i Frankopana u Zagrebu po odboru za proslavu Zrinskih i Frankopana u Osijeku, zaključ kom izaslanika ovih društava: „hrvatska Čitaonica“ (Vražić, Ritezer, Schmidt), „Lipa“ (dr. Michl, Suchanek), „Gusle“ i „Srpski Sokol“ (dr. Belajčić ), „Zrinjski“ (Kristič, Knopp, Hartl, D. Hafner), ,,Braća hrvatskog Z m aja“ (Mayer), „K lub hrvatskih književ nika“ (Magjer), „Jugoslavenski omladinski klub“ , tfMepokoj. R. Neuman), ,,Savez trgovaca“ (Eisner) „Zajednica“-' (Glembay), Hrvatski Sokol“ iz Donjega grada (Turkalj, Škrinjarić), „Javna pučka knjižnica i čitaonica“ (Trohar), „Prosvjeta“ (Fichtner, riml-Hntunović), „Zabavni odbor -SHS željezničara“ (Mešeg, Capić) i „Hrvatsko narodno kazalište“ (Bublik) na sastanku 15. i 22. 111. i 22. IV. 1919. U K I: D 1 O RDDOLFO FKflNJIM Svijetao primjer najbolji je poticaj. M H O J F. R MAČ, KOJIM SU O D R U B L J E N E GLAVE PETRA ZR 1N SK O O A I KRSTE FR A K O P A N A M n o g e svoje slavne i neslavn e u s p o m e n e n a sto ja o je g rad W ie n e rn e u sta d t usčuvati u s v o m m uzeju, koji se nalazi u g rad sk o j vijećnici, z aje d n o s g ra d sk im arkivom. Taj muzej ima i za nas H rvate važnost. U n je m u se naim e p o k a z u je mač, kojim s u o d r u b lje n e glave Petra Z rin s k o g a i Franje Krste F ra nk opa n a . Taj m ač je ravan, nešto dulji o d metra, na obje strane oštar, a na b ridu zaokru žen , a ima ove napise : N a je d n o j s tr a n i: G ott allein die E h r Nix m e r d u e ich b e g e r. Karl H a sc h vo n d e r N eustadt. Za tim slijedi urezani kotač : Hicce rebelle c ap u t v ind ex d e m e s s u it ensis F r a n g o p a n e tibi, Petre tibipue Zrini. (O vaj osvetnički m ač o d r u b io je glavu urotničku tebi F r a n k o p a n e i tebi P e tre Zrinski.) Na drugoj stran i: D e r find es v e rlorn wird, D e r kauft es feil wird D e r stirbt eh d asz er krank wird. A nno 163 (Iza to g a urezana vješala.) F r a n g e p a n et P e tru s gladio cecidere su b isto Zrinio iste com es, m arch io et alter erat. ( F ra n k o p a n i Petar Zrinski p a d o š e p o d tim m ačem , ovaj je bio grof, a onaj markiz.) U m uzeju čuva se jo š slika, koja prikazuje s m a k nuće, te dva p u c eta Z rin s k o g a d o lm ana. T rid eseti tra va n j od sad treba da bude da n osvetne slave za s m r t Z rin skoga i F ra n ko p a n a ' HRVATSKI M U Č E N I C I BAN PETAR ZRINSKI I FRA N JO K R S T O F R A N K O P A N ■Vjerna u Hrvatskoj po ro dica, čija bi im ena većim sjajem sjala na o b z o rju h rvatske prošlosti kao što su sjala im ena starih hrvatskih r o d o v a knezova ŠubićaZrinskih i F ra n k o p a n a . D ične te p o r o d ic e p re k o šest stoljeća s u d je lo v a h u u političkom i kulturnom životu h rv a ts k o g a n a ro d a . O v e su p o d a le hrv atsko m n a ro d u dvanaest b a n o v a , o d kojih su neki zaista odlučivali u d e s o m h rv a tsk o g a kraljevstva. T k o se ne sjeća s a m o slavnoga p r im o r s k o g a b a n a Pavla 1. S ub ića-B ribirsk og a (1272— 1312), koji je ustao protiv zad n je g a A rp ad ovića Andrije III. »Mlečanina« ? T k o se ne sjeća to g a diva, koji je svojim patriotskim r a d o m i nastojanjem sp rije čio z lo n a m je rn e o sn o v e Andrijine matere, p o d le i lu kave M lečanke To m asine M orosini i njezinoga brata Albertina Morsini, koji su htjeli da divnu hrvatsku zemlju i m o dri hrvatski Jad ran p o s v e m a s p r e m e p o d vlast gra b e ž ljiv o g a krilatog lava sv. M arka? A što da r e k n e m o tek o najvećem junaku svih vjekova i v rem ena, sig e tsk o m e lavu i hrvatskom Leonidi Nikoli SubićuZ rinjskom e, to m e uzoru viteštva, junaštva i z a d a n e riječi? T o sv e bijahu muževi, koji su ostavili časnu Muškarcu je rad životna potreba, a ženi: ljubav. uspom enu, svim poznijim hrvatskim naraštajima i p o dali im svijetao i sjajan primjer, kako se bori za nje zinu i našu dragu i slatku s lo b o d u ! 11. Hrvati izabravši Ferdinanda Cetinu za kralja hrvatskoga, Habsburgovca nadahu se, da će na im on biti čvrsta potpura i obrana u boju protiv Turaka. Ali nažalost, njegovim izborom , slabo bi pom oženo H r vatskoj. Ne samo da se nijesu riješili raka, već si naprtiše na krvoločnih T u vrat i drugo, još i veće zlo, koje im posla bečki dvor kao nagradu za njihove to like žrtve. Surove čete njemačke soldateske, te njemački oficiri i generali poplaviše doskora vagjahu na jadnom u narodu naše krajeve i iz- gore i teže zulum e od samih Turaka, od kojih nije patio, samo prosti puk već i velikaši, koji su uzalud slali u Beč tužbe i ja d i kovke na zulum e njemačke soldateske. Po svojim po uzdanicim a slali su njemački časnici neprestano u Beč lažne poruke, da su hrvatska gospoda ponajviše kriva, što Turci često provaljuju u hrvatske krajeve, jer da oni upravo hotim ično izaziviju kavge s njima. Naročito su karlovački generali mrzili odlične rodove Zrinjskih i Frankopana* koji su po cijeloj Hrvatskoj imali svoje kićene gradove i bogate posjede. Divni gradovi i zamc' bijahu trn u oku njemačkim generalima i njihovim p o magačima u Beču, koji su neprestano snovali, na koji način da se dokopaju toga bogatstva. Decenije šurovali su potajno s Turcima i ove huškali, da provaljuju u krajeve, gdje su Zrinski i Frankopani imali svoje p o sjede. Razum ljivo je, da predstavnici tih rodova nijesu Najljepši su oni dani, koje smo posvetili kojim dobrim djelom . 5 mogli skrštenih ruku gledati, kako im bogate posjede, žanjstvo. Turčin uništava a bijedni narod kolje i odvodi u su Uslijed tih neprestanih i krvavih bojeva s Turcima, počela se slava roda Zrinjskoga pronositi cije lim zapadom , a Turci počeli su sve jače strepiti pred njihovim junaštvom. Nikola VII. Zrinski, praunuk si- getskoga junaka Nikole IV., kao i njegov kršni brat Petar IV. Zrinski, bijahu proslavljeni junaci, koje su poštivali svi zapadno-evropski vladari i odlikovali ih m nogim častima. Sam Nikola VII. piše u jednom svom listu o svom srećnom ratovanju s Turcima krat gospodin Bog da nam se turske dati«. ... A slično postupao je »ar gusto sramote nagle s Turcima i njegov Petar, koji je u svojoj dokolici provodio brat srećne dane u krugu svoje umne žene Katarine Frankopanke, te velike i oduševljene Hrvatice, koja je svim srcem lju bila svoju dom ovinu, koja je od tadanjih hrvatskih velikašica jedina iskreno ljubila i narodni hrvatski jezik i u njemu pisala nabožne i ostale knjige. Zaista svijetla ženska pojava u ono tužno doba ! Petar bijaše »strah i trepet Bosne i Hercegovine«, a podjedno u vječnoj borbi i kavgi s njemačkim krajiškim časnicima i s kar lovačkim generalom grofom Herbartom Auerspergom. Na njegove podle spletke slavni je Petar svaki čas primao iz Beča zabrane i poruke, da ne smije ratovati s Turcima, jer da ih time vrijegja i izazivlje. Ali kada su u Beču počeli ozbiljno pomišljati o lome, kako da Ugarsku i Hrvatsku pretvore u austrijske provincije, tada planuše braća Zrinski. Rogjenu svoju grudu bili su spremni braniti i oružanom rukom pro- Kasno kajanje izgubljeno ne vraća. $ 6 tiv svakoga pokušaja bečkoga dvora. U to umre upravo kralj i car Ferdinand III. dana 2. travnja i 657., a naslijedi ga njegov 17 godišnji sin L e o p o l d I On bijaše ružan i mlitav. U vladarske poslove slabo se razumio. Tu nije mislio svojom glavom, već glavom svojih prepredenih i neiskrenih savjetnika, megju ko jima su se osobito isticali: grof Ivan Porcija, knez Ivan Auersperg, stariji brat karlovačkoga generala Herbarta i knez Većeslav Lobkovitz. To bijahu ljudi slaba značaja, kojima je glavna i jedina briga bila, kako da se lakše i brže zabogate. Ivan Auersperg bijaše megju njima najgori i najpodliji. Preko mjere tašt i bezumno slavohlepan bijaše opće nito omražen, naročito megju Hrvatima i Ugrima. Većeslav Lobkovitz bio je odličnoga držanja i vanjštine, a uz to vanredno duhovit. Radi porugljivih i peckavih primjedaba postao je takogjer dosta omra žen. Uz to bio je takogjer »nemilosrdan i bez ikakvoga pravnog ¡moralnog osjećaja'. Vazda je imao pred očima samo vlastite interese kao i njegov predčasnik Auersperg. Leopold se u njega silno pouzdavao. On je bio onaj, koji je dlične prvake roda Zrinskoga i Frankopana doveo na stratište i prikazao ih Leopoldu kao najveće veleizdajnike i buntovnike. Uz takove „tajne savjetnike“ nije nikakvo čudo da je Leopold u hrvatskim velikašima gledao same buntovnike, koji rade na zator bečkoga dvora. Pogo tovo je to izbilo u jačoj mjeri iza Vašvarskoga mira, koji je sklopljen 10. kolovoza 1664. — Premda je Leopoldu vojskovogja general Rajmund Montecuccoli pomoću francuskih pomoćnih četa održao kod Sv. Pjesmu, koju ti pjevaš, pjevat će i tvoja djeca. I 7 Gottharda na rijeci Rabi sjajnu pobjedu nad velikim vezirom Ahmedom Koprolijem (Čuprilićan), to ipak bečko dvorsko ratno vijeće sklopi tako sramotan mir na 20 godina, da su pobjegjenim Turcima ostale ne samo sve zemlje, koje su dosele imali u rukamama, već im se Leopold obvezao platiti još i 200.000 talira ratne odštete ! Ovaj sramotni mir nakon ovako sjajne pobjede presenetio je sav kršćanski svijet. Hrvatska i Ugarska, koje su najviše stradavale od turskoga zuluma, htjele su da se rat za oslobogjenje svom snagom nastavi, jerbo je svetogotthardska pobjeda bila prva sjajna pobjeda kršćanstva, koja je potkopala temelje silnoga i dosele nepobjedivoga osmanlinskoga carstva. — Ali time, što je u Vašvaru sklopljen onaj sramotni mir, bile su sve lijepe nade Hrvatske i Ugarske pokopane. Pošto bečki dvor nije nikako htio dozvoliti, da se redovito sastanu sabori, na kojima bi se iznijele na javu sve tegobe i nevolje s kojih pati Hrvatska i Ugar ska, planuše mnogi velikaški rodovi, da prava svoja i svoga naroda zaštite pred nasiljima bečkoga dvora. U prvi mah pomišljali su nezadovoljni velikaši, da potraže pomoć u Poljske i Švedske. No doskora uvidješe, d > im od njih ne može biti mnogo pomoći. Pomišljalo se i na Veneciju, ali jer je ova sama bila u ratu s Turcima, odustalo se brzo i od nje. Preostade samo još Francuska, čiji je vladar Ljudevit XIV. iz svih sila nastojao, da uskoleba svjetski položaj Hapsburgovaca. f rancuski poslanik u Veneciji, Petar de Bonzy, biskup bozierski, bio je posrednikom izmegju nezadovoljnih, hrvatskih i ugarskih velikaša, koje je nepravda bečkoga Hrvatski narod, dočekat će skoro bolju sreću, ako mu muževi budu valjani na predni gospodari, a žene dobre kućanice. d v o r a v iše zbližila n e g o d o s e le , n a r o č ito N ik o le i P etra Z r i n js k o g a , palatin a F r a n je W e s s e le n y i, a o s t r o g o n s k o g a nadbiskupa D ju r e L ip p a y a, d r ž a v n o g s u c a ( i u d e x cu- riae) F r a n je N a d a s d y - a i d r u g i h , k o je je p o d u p i r a l a u n j ih o v i m n a s to ja n jim a i u m n a P e t r o v a ž e n a K atarina s a s v o j i m m l a g j a h n i m b r a to m F r a n j o m K rs to m F r a n k o p a n o m T r ž a č k im . D u š a s v e g a p o k r e t a bio je b a n Ni k o l a Z rin s k i, koji s e n a k o n v a š v a r s k o g a m ira s a s ta o u B e č u s n e k im o d lič n im F r a n c u z i m a i s k lo p i o lična pri jateljstva. N jim a je n e v o l je N ik o la hrvatsk o g a živim r ije čim a o p i s a o p a t n j e i i ugarskog naroda tako, da je m a rk iz G n itry, j e d a n o d L j u d e v ito v ih d v o r a n i k a iz.avio d a bi n a j b o lje b ilo , d a H rvati i M a d ž a ri i z a b e r u L j u d e vita XIV. z a s v o g a kralja. Kao m o ć a n i u g l e d a n v la d a r o n bi b e z u v j e t n o u z e o u zaštitu o v e dvije z e m lj e i d o s k o r a ih o s l o b o d i o i b e č k o g a i t u r s k o g ja rm a. — D a k a k o d a je b a n , k a o i n j e g o v b r a t P e ta r, o b j e r u č k e p rih v a tio o v u p o n u d u ta k o , d a je v e ć s r e d i n o m r u jn a 166'4 k n e z P e t a r p o s l a o s v o j u ž e n u K ata rin u u V e n e ciju da P etro m o n d je de o d uševljen stu p i u d o d i r s p o s l a n i k o m b i s k u p o m Bonzy. za o so b n i doći u D apače knez P e ta r b i o je ta k o s a v e z s fra n c u s k im kraljem , d a je htio V e n e c iju d a v o d i slanik d e B o n z y , p o sav jetu pregovore. sam oga kralja No XIV., p o r u č i P e t r u n e k a n e do la zi u V eneciju , to m o g lo neka kome pasti u oči, v e ć bude k o ja p o v je rljiv a lič nost. B o n z y ju p is m e n i sa stav a k, d a je nezadovoljna pod sv. S tje p a n a n u d e nje m ač k p m L ju d e v itu je r bi po sred n ik o m Z rinski p red lo žiše H r v a ts k a i U g a r s k a upravom XIV. po L jn d e v ita Sa i da sv o jim krunu če ta m a, U ovome rata požalili su muogi, što su u svojoj mladosti odnemarili školu, te zato pored svojih zdravih očiju ostali slijepi. / 9 kao i s a p o m o ć n i m č e ta m a fra n c u s k im provalili bi na ■tursko zem ljište, z e p o č e li rat za o s l o b o g j e n j e i u isto vrije m e d e tro n iz ira li L e o p o l d a , izabrali L ju d e v ita XIV. M e g ju tim d o g o d i s e velika n e s r e ć a . N a 18. s t u d e n o g a 1 6 6 4 . p o g i b e b a n N ik o la u lo v u u K u r š a n e č k o m lu g u n e d a l e k o o d Čakovca. Vele, d a g a je r a z d e r a o divlji v e p a r koji je b io ran je n . N eki u to s u m n j a j u i d rž e , d a je iz z a s je d e n a p a d n u t i ubit. Č u d n o je s v a k a k o d a ta k a v ju n a k , kakav je bio b a n N ikola, nije ni p u c a o ni s je k a o , p r e m d a je im a o u z a s e i m a č i p u š k u . S m rt n j e g o v a b ija še za n e z a d o v o l j n i k e velik u d a rac, d o k z a T u r k e n e o p i s iv a r a d o s t. Kaniški na pr. dali o d veselja pucati, a n ekoji bečki su T u rc i m inistri nijesu t a k o g j e r tajili, d a isto o s je ć a ju k ao i T u rc i. po ld 24 Nakon kneza s ije č n ja d ip lo m i d v o m j e s e č n o g a k r z m a n ja i m e n o v a L e o P e tr a Z r i n j s k o g a h rv a tsk im b a n o m i to 1665. ju n a k o m Da m u ra z n im p o la z k a sta rim Zelimiru, Z v o n i m i r u i K re šim iru . k r š ć a n s tv a a stra š ilo m T u r a k a « . O vo la sk a v o p r iz n a n je kralj, n a z v a g a u h r v a tsk im j u n a c im a N a z v a o g a i »štitom i im enovanje ip a k nije P etra o d v r a ti lo o d n je g o v ih o s n o v a . U s v o jo j du ši o s ta o je p r o tiv n ik b e č k o g a d v o r a . N a r o d n e n e v o l je i u sta v n e p o v r e d e bile s u p re v e lik e , d a bi g a o d v ratile o d d o b r o p r o m iš lj e n e o s n o v e . U to v rije m e u d a d e s v o ju k r a s n u k ć e r J e le n u za k n e z a F r a n ju R a k o c z y ja u T r e n č i n s k im T o p l i c a m a i p o d j e d n o sk lo p i s n jim e pis m eni u g o v o r n a s p a s U g a r s k e i H rv a tsk e . U r u jn u 1667. n a g j e n o v o g a s a v e z n ik a u b o g a t o g š t a j e r s k o g u p ravitelja E r a z m a T a f te n b a c h a , koji je t a k o g j e r bio n e z a d o v o l j a n s politik o m b e č k o g a d v o r a . V stara vretneua mnogo se pata reklo: „Dat će Bog.f<‘ al iskustvo naučilo nas, da on daje satno radiš/. 10 1 u p r a v o u- času , k a d a je b a n P e ta r m islio d a će n a jla k š e p r o v e s t i o s l o b o g j e n j e s v o je d o m o v i n e , s n a g j e g a osjetlivi u d a r a c . L ukavi fra n c u s k i kralj L ju d e v it XIV. n a k o n o d u l j e g a š a ra n ja izjavi, d a m u n e m o ž e p o m o ć i i d a g a o sta v lja »zauvijek«. T o n a p u š t a n j e u slijedilo je n a j e d n o m zato, je r s e L ju d e v it ta jn o p o ld o m z b o g d io b e španjolske n a g o d io s Leo- baštin e i p o l u č i o o n o , z a čim je toliko težio. 1 ta k o o s t a d e P e ta r Z rinski n a cjed ilu. Niti P o l j sk a niti V e n e c ija n e h t j e d e g a p o d u p r ije ti, b u d u ć i s e o v a p o s l j e d n j a izmirila s T u r s k o m . Ali htijući p o š t o p o t o p r o v e s t i s v o je n a m je r e , o d lu č i najviše, p o n a g o v o r u s v o g a lju b i m c a k a p e ta n a F ra n je B u k o v a č k o g a sk lo p iti s a v e z i sa s a m o m T urskom . U to im e p o s la s a m o g a B u k o v a č k o g a u S o lu n k s u lt a n u M e h m e đ u IV., koji g a v r lo lijep o prim i na s a m B a d n ja k 1669. Uvjeti s a v e z a b i j a h u : d a U g a r s k a i H r v a ts k a d o la z e p o d p o k ro v ite ljstv o s u lt a n o v o i p la ć a ju g o d iš n ji d a n a k o d 12.000 talira, koji s e n e m o ž e n ik a d a p o v eć ati. Sultan će o b i m z e m lj a m a o ču v a ti u s ta v i n jih o v e sta re s l o b o štine. P e ta r H rv atsk o m Z rin sk i i i U garskom , P a š a sa 3 0 .0 0 0 v o jsk e . n je g o v i a p o to m ci p o m a g a t će G radove, v la d a t ga k o je bi će b u d im s k i T u rc i oteli N ije m c i m a , p r e d a t će H rv a tim a i U g rim a. Ali ta d an ji veliki vezir A h m e d K6pr61i b ija še p r o tiv t o g a u g o v o r a , jer nije im a o v o lje d a s e zarati s L eopoldom , Z rinskom u. No a valjd a nije p r a v o ni B u k o v a čk i, drže ći da v jerovao P e tr u će sa s a m im s u l t a n o m u t a n a č e n i s a v e z u spjeti, d o ja v i b a n u p o s v o m d r u g u k a p e t a n u P o g l e d i ć u t o b o ž n ji p o v o ljn i rezultat p o s la n s tv a . N a tu vijest u z e s e b a n s p r e m a ti sa šu rja- Ko ne prolazi stazom poštenja, zabasat će na stranputici zla. 11 kom F ran jo m K rs to m F rankopanom n a u s ta n a k . S v e n<i P r i m o r j u i u G o r s k o m s v o je k m e t o v e k o ta r u p o z o v e n a o r u ž je i o b e ć a š e im o s l o b o g j e n j e , a k o s e za njih. d ig n u . P o u z d a n i k p a k o K rs te F r a n k o p a n a , k a p e ta n G a š p a r Č o ln ić, p o g j e o p e t s 30 k o n ja n ik a u Z a g r e b i na M ark o v o m trg u p o z v a g r ič k e ključe Z rinskom u, banu učiniše, P e tr u ali z a g r e b a č k i K a p to l g r a g ja n e , d a s e p r i što ovi v e s e lj e m i b ijaše p ro tiv a n . Č o l n ić o d e p r e k o S a v e u B r e z n ic u i p o z v a h r v a t s k o p l e m stv o d a s e p riključi b a n u i d a s e ta k o o s l o b o d i n j e m a č k o g a nasilja. D o k s e to s v e z b iv a lo u H rv a ts k o j, d o z n a b e č k a v la d a k r o z s v o g a r e z id e n ta k o d p o r t e Ivana C a s a n o v e što je Z rin sk i u ta n a č io p r e k o B u k o v a č k o g a s a s u lt a nom, pa udarac se u z e | o z b iljn o s p r e m a ti da odbije taj M e g ju tim u b r z o o p a z i b a n P etar, d a g a i T u rc i vara ju , p a n a š a v ši s e o d sv iju h n a p u š t e n i s lo m lje n ih krila, o d lu č i d a s e k o n a č n o izmiri s b e č k im d v o r o m , te u tu s v r h u p o s la z a g r e b a č k o g a b i s k u p a M a rtin a B o r k o v ić a u s v o g a sin a je d in c a li je ban Beč P e ta r da p o sred u je , Ivana A n tu n a . d o b io a m a lo iza n j e g a i N o jo š prije n e g o b ilo k akovi p o v o ljn i g la s iz Beča, o d n o s n o z a tr a ž e n o o p r o š t e n j e , p ro v ali u j e d a r e d c a r s k a v o j s k a u M e g j u m u r j e i u d a ri n a Č a k o v a c , g d j e s u u to d o b a boravili P e ta r Z rinski s a obitelji i k n e z F ra n jo K rsto F r a n k o p a n . B a n je u prvi m a h h tio d a se o p r e c a r s k o j vojsci, ali g a j e d a n o d n j e g o v ih k a p e tana je d v a o d g o v o r i o d to g a . O n s a m n e h t je d e s e s a stati s n je m a č k im g e n e r a lim a k o je je iz d n a d u š e m r zio, v e ć iste n o ć i u 1 1 sati o p r o s t i se o d ž e n e Kata- , Ako želimo, da narodna naša budućnost bude sretnija moramo svo/u djecu uz gajati tako, da postanu bolji ljudi, nego što smo m i sami. 12 r ine i sa š u r j a k o m F r a n j o m F r a n k o p a n o m i s p r a t n j o m o d nekih 25. ljudi ni u s n u slutio, krene na d a se k s v o j o j l j u bl je no j put u Beč. Ja dnik, nije n i k a d a više Katarini, niti živ ne će n j e g o v e će vratiti oči više ug l e dat i d r a g e h r v a t s k e d o m o v i n e . . . Megjutim surova njemačka soldateska u ša vši u Č a k o v a c , stala je n e m i l o p o n j e m u harati. N a j p r i j e se bacila n a i z vr sn a vi na u p o d r u m u č a k o v a č k o g a g r a d a 1 opijala s e u tolikoj mjeri, d a s u časnici mor al i i z b i jati d n a o d b a č a v a i prolijevati vino, s a m o d a ih o d v u k u o d n j e g i . Iza t o g a usli jedi lo je p lj ačka n j e . L a k o mi časnici p r ed nj a či l i s u u s v e m u . D i v n o p o k u ć t s v o . sj a jn o o r užj e , skupocjeni p et pari k o n j a i koči je sagovi, kuhinjske s opremom sprave, o d v u k o š e iz Č a ko vca . G e n e r a l S p a n k a n p r i s v oj i o si je k o n j e i kočiju, 2 ure, m n o š t v o s a g o v a , 1 s r e b r n i m a č i 12 velikih s r e b r n i h v r če va. P u k o v n i c i G r a n a i Leslie o r u ž j e i ost a l e k onj e , k a p e t a n Kanicki 12 s r e b r n i h tasa i s t onjaka, a d r u g i s k u p o c j e n e vel ike srebrne s vij ećnjake, u o p ć e sve, što s e d al o odnijeti ta ko , d a k a d a je p o sl a ni k r a t n o g vijeća F r a n j o b a r u n Wi l d e n s t e i n d o š a o d a u c a r e v o i me plijeni u Č a k o v c u , nije v e ć ništa n a š a o a carski časnici stavljali s u m u s v e m o g u ć e z a preke. Banici Katarini nije o st a lo nigdje ništa, p a se p u n i m p r a v o m p ot u ži l a caru, d a s u joj carski vojnici i časnici s v e odnijeli, n e ostavivši joj »ni zdj ele, ni r a ž n j a - — A sl i čn o z bi va l o s e i p o ostalim Z r i n s k o F r a n k o p a n s k i m g r a d o v i m a (Svarča, Ozalj, R i bni k, N o v i g r a d , Sever i n, Bo s i l j e vo itd.), g d j e j e o p e t h a r a č i o H e r b e r s t e i n . N a O z l j u g r a d u istrgali su vrata i p r o z o r e i p os k i d a li iste b r a v e . . . . Z a fu d je m a n e v a zd a s m o s tr o g i s u d ija , z a svo je r je č iti b r a n ite lj. 13 U to isto v r i j e me st i goše P e t a r Zri nski i Franjo Krs t o F r a n k o p a n u Beč, d a se l ično p r e d L e o p o l d o m opravdaju . . . 1 1 !. I s p r v a p o s t u p a l o s e s P e t r o m Z r i ns k i m i F r a n j o m F r a n k o p a n o m n a o k o lij epo i u d v o r n o . O s o b i t o se u t o m l j ub ež l j i v o m s u sr e t a ju isticao mi ni star L o b ko ic. N a n j e g o v n a g o v o r n a p i s a o je Pet a r Zri nski o d u l j e p i s m o s v o m e zetu R a k 6 c z y j u i kćeri Jeleni, n e k . o d u s t a n u o d d a l je g a p o k r e t a p r ot i v Beča, j e r da je T u r č i n p r o s t a v a r a l i c . Ova U s t a n ak pisma zoistd u sjevernoj su pomogla Ugarskoj odmah bečkom je dvoru. p r es t a o, ali Z r i n s k o m u i F r a n k o p a n u nije b il o ništa p o m o ž e n o . Ne s a m o d a se n i j e s u “smjeli više m e g j u s o b n o s a s t a jati v e ć n i j e su ni n i k o g a d r u g o g k n ji m a puštali. Sta više. ih p o d oštri n a d z o r i p a s k u . P r e d n j i h o v e s o b e staviše ja ke v oj n i č k e straže š g o l i m s a bl j a ma . L o b k o v i c je tro r uk e o d r adost i , d a se na ovaki laki n ač i n d o m o g a o Z r i n s k o g a i F r a n k o p a n a , za k o j e je ve ć unaprijed st vor i o osnovu, k a k o će ih mimo ■vakoga z a k o n a i p r o p i s a k r al j evs t v a h r v a t s k o g a staviti p r e d tugji b e č k i sud, koji nije u n i k o j e m s l u č aj u b i o kompetentan d a su d i h r v a t s k i m velikašima. I str aga vukla se p r e k o r e d a d u g o tako, d a je j e d n o m z g o d o m l' et ar Zri njski izjavi j s u c u istražitelju H o c h e r u „ d a n e vjeruje, d a ć e g a i na s u d n j e m d a n u o v a k o t e š k o mučiti“. . . Zlobni neprijatelji njihovi sl ož i še se k o n a č n o j e d n o g l a s n o u s u d u , da s u Zri nski i F r a n k o p a n p o £to nam providnost dosudi, vazda j e 'z a nas najbolje i onda rani, dušu hi da i glavu obori. — k a d nam srce 14 činili ziočin veleizdaje, koji im je nedvojbeno i do kazan, pa da se mogu staviti pred sud. Parnicu Frankopanovu uzeo je sud u raspravu dne 9. i 10. travnja, ustanovivši najprije svoju tobož nju kompetentnost, odbivši dakako jednoglasno pri govor Frankopanov protiv te kompetentnosti. Na 11. travnja bude Frankopan odsugjen na smrt, jer je kri vac, što nije bečkom dvoru prijavio savez Petra Zrinskoga s Turčinom, već mu se još piidružio i u svemu ga podupirao. Protiv Zrinskoga sastao se sud na 18 travnja. Sudac Abele uložio je svu snagu svoga uma, znanja i mržnje, samo da dokaže, kako je Zrinjski prvi i glavni vjerolomac, buntovnik i lupež, pa ga stoga treba osuditi na smrt i to tako, da mu se pored glave odsiječe još i desna ruka, sva imanja zaplijene, a od sječena glava nabije na kolac i istakne u Megjumurju. Takova teška kazna zato, jer je htio da bude ono isto što je Njegovo Veličanstvo, t. j. vladar FIrvatske, pa stoga neka se mjesto krune takne kobac njegove glave. 1 zaista još istoga dana bi Petar Zrinjski odsugjen na smrt i to da mu se odsiječe glava i desna ruka, dok je nabijanje glave na kolac zabačeno. Na 21. travnja skupiše se u Lobkovićevom stanu tajni savjetnici u vijeće, kako da se caru Leopoldu pred loži pravorijek suda. Lobkovic je sve sile upeo, da se onako osuda predloži, kako je to sud izrekao. »Dok je god Zrinski živ, car nije pred njim siguran I* go vorio je i uvjerao Lobkovic. Konačno nakon dugog vijećanja bi zaključeno, da je parnica provedena u redu i korektno i car se umoljava, da potvrdi smrtnu osudu. Rod Zrinjskih i Frankopana nije samo tvrdio, već i djelom dokazao, da ban Hrvatima ima biti isto što i kralj. 15 28. travnja oko 4 sata poslije podne proglasiše carski komisari Krsto Abele i dr. Leopold Molitor, Petru Zrinjskome i šurjaku mu Franji Frankopanu smrtnu osudu. Drugi dan 29. travnja Zrinjski i Frankopan provedoše zadnji dan u pripravi za smrt i vječnost. O bo jica napisaše još oprosna pisma svojim dragim drugaricama. jedno i drugo pismo puno je ljubavi i nježnosti. Petar Zrinjski, kao ban i Hrvat, napisao je svojoj dragoj Katarini u hrvatskom jeziku, dok je Irankopan svojoj ljubljenoj mlagjahnoj ženi Juliji Naro, Talijan ki, jedan u talijanskom jeziku. Napokon osvanu kobni dan 30. travnja 1671. Zrinski i Frankopan slušahu oko 6 sati u jutro svetu misu i ostadoše u molitvi do 8 sati U to doba pri premahu carski povjerenici sve za smaknuće. Oko 9 sati uvedoše najprije kneza Petr3* u prvo dvorište car ske oružane, gdje su već čekali povjerenici Smrtna osuda bi još jednom pročitana sa svim njezinim raz lozima. U zadnji još čas stiže vijest da je car Zrinskoga pomilovao, te mu se oprašta siječenje desne ruke. lađa se uspne na uzvišeno mjesto, koje je bilo pre kriveno crnim suknom, sam si skine gornju haljinu, t e ju predade svome komorniku Teodoru, razgali sebi odjeću i izvadi zlatom vezeni rubac za oči, koji mu sveza komornik. Dignuvši bujnu podulju kosu i ne ickaši ni riječi, spusti se na koljena i prigne glavu. ( hlbivši ura deveti sat, zamahne krvnik, dok Zrinjski zavapi: >U Tvoje ruke, Gospode, predajem duh svoj! « Prvi uda:ac ne odrubi glave, već istom drugi. Truplo N ajveći ju n a c i p r i Čaši, često su kukavice na djelu. 16 Petrovo odnesoše četvorica ljudi na stranu i pokriše ga crnim suknom . . . Zatim ođoše povjerenici u drugo dvorište, gdje se imalo obaviti smaknuće Franje Frankopana. Dove den na stratište, Frankopan je slabo slušao čitanje osude, već se neprestano usrdno molio Bogu i nekoliko puta poljubio raspelo. Uspeo se na stratište, sam si je takogjer razgalio vrat i po sluzi Bernardinu dao si zave zati oči. Uskliknuvši „isuse i M arijo!" primi prvi uda rac ali tako nesrećno, jer ga je krvnik zahvatio po desnom ramenu i bacio svom silom na tle. Nesrećni knez ht ede da ustane, no u tom ga zapriječi drugi udarac, koji mu konačno odrubi glavu . .. Prisutni na rod nije mogao da gleda toliko mrcvarenje, uzbuni se, a krvnik bi zatvoren. Trupla obojice mučenika smjestiše u lijesove, prekrivene crnim suknom, te ih odvezoše u crkvu i ondje sahraniše. Petru Zrinskom bijaše pedeset, a Franji Frankopanu tek trideset godina . . . S banom Petrom Zrinskim leše u grob »odu ševljeni Hrvat u misli i u radu. Kome bijaše samo stalnost njegove domovine i naroda glavno načelo i težnja« . . . , dok s mlagjahnim Franjom Krstom Fran kopanom pade u grob posljednji svoga roda, koji je oduševljeno pristao uz svoga svaka Petra Zrinskoga, da bijednoj i ispaćenoj svojoj hrvatskoj otadžbini pribavi oslobogjenje ispod iugjinskoga jarma. . . * * * I nakon 247 godina, kako kosti hrvatskih veii kana i narodnih mučenika počivaju u tugjini dopriješe do njihovoga dragog groba u tugjini gromovni gla Da hrvatski narod još živi, ima da zahvali domoljublju i požrtvovnosti svojih sinova 17 sovi njihovoga ispaćenog naroda . . . Dopre do njih osvetnički ali pobjedonosni krik: Divovi naroda hr vatskoga, mučenici roda svoga, vi ste osvećeni! Gra bežljivi dvoglavi orao svladan je i hrvatski narod p o laže ga otkinutih pandža i slomljenih krila na Vaš dragi grob, s kojega se ne će više nikada vinuti u visine, da odanle i opet zaokruži nad Vama i Vašim plemenitim i junačkim narodom . . . 1 nije daleko onaj čas, kada ćemo Vaše drage ostanke prenijeti u domo vinu Vašu, da ih položimo u p e t i n o v i grob, ko jem će hodočastiti zahvalni Vaš narod. Na tom dragom grobu kazivat će očevi hrvatski i majke hrvatske djeci svojoj patnje Vaše, boli i borbu Vašu . . . Ali kazivat će im i to, da ste Vi nakon dva i p6 vijeka ipak slavno pobijedili nepravdu i silu . . . Vaš hrvatski narod još živi, kao što još stoje i Vaši ponosni gradovi, u kojima ste snovali i radili za slo bodu Vašega naroda. Vaša uspomena živi i živjet će u vjekove, živjet će dotlije, dok bude hrvatskoga imena i plemena, koga ne će nekažnjeno nitko maknuti sa svjetskoga poprišta! Alilutin Mayer , Sve što prevrši pravu mjeru ruši se samo od sebe. Z A D N JE P ISM O PETRA ZR 1N SK O G A SV O JO J ŽEN I KATARINI*) »M o je drag o srce ! N e m o j se žalostiti svrhu o v oga m oga pism a, sutra o deseti n a u ku p e niti burkati. uri tvojem u g o g a srčeno budu P o la g b o žje g a đ o k o n č a n ja m ene bratcu. glavu D anas sekli i tulikajše sm o jedan o d d ru p rošćenje uzeli. Z ato jem ljem ja sada p o o v o m listu i o d tebe jedan vekovečni valete, tebe p r o šeci, ako sam te u čem zbantuval, ali ti se u čem zam eril (koje ja d o b ro znam ) i oprosti hvaljen, šim, ufam B u di Bog niti se pla ja se ufam u b o g a v sve m o g u će g a , koji me je n a o v o m svitu p onizil, vati, mi. ja sam k smrti d o b ro pripravan, da se tulikajše m ene h o će smilo- i ja ga b u d e m m olil i prosil se), da se mi n a u k u p e (k o m u pred tronušem u diki vekivečne sastanem o. znam ti pisati, niti za sina, niti za sutra n je g o v im dojti svetim Veće ništar ne d ruga đ o k o n č a n ja našega siromaštva, ja sam sve na volju b o ž ju ostavil«. *) Kao b an hrvatski i pisac hrvatski on je svojoj ženi b a n ic i i spisateljici hrvatski pisao. N e zaboravimo nikada, da su se za narodna slobodu, koju smo mi doživjeli boriili kroz vjekove najbolji naši sinovi. ZA D N JE P ISM O KRSTE FR A N K O P A N A SV O JO J ŽENI JULIJI N A R O *) P redraga i preljubljena Julijo, m o ja d ra g a ! P ošto mi je v o ljo m neba i b o ž jo m o d re d b o m prijeći iz o v o g a svijeta u drugi, da tako dadem zadov oljštinu za p o č i njene uvrede proti carskom Veličanstvu p rem ilostivo ga gosp odara, h tje d o h te iz srca da zagrlim ovim redcim a i reći ti p o slje d n ji s B o g o m , m oleći te, m o ja Iju bezna Julijo, da m i za b o žije m ilosrgje oprostiš kršćanskom b la g oh otnosti, b u d e š li radi m o je neobzirnosti m orala trpjeti uvreda i m uka. Isto te tako m o lim , draga Ju lijo , da mi oprostiš svaku i n a jm a n ju uvredu koju <8am ti nanio, otkad sm o se uzeli svega povod srca i sa svom Ja ti sa svoje praštam od d u šo m n espo razum ljen ja, i zaboravljam na svaki što si ga m eni nrouzročila, ma da i jest b io tek posljedica tvoje čiste i prave lju bavi spram m ene. O p raštam se o d svih rogjaka i prijatelja m o jih i p rep o ručam ti se za jedne zadušnice za m o ju dušu. N a d a m se, da će on a za nekoliko sati u ž i vali božanski p o g le d m ilo šću i p o m o ć u bo žjo m . M o ja draga Julijo ! ustaviti Želio bih iz sve duše, da ti u z m o g n e m p o sje d n ji sp o m e n svoje na jd u b lje lju b a v i, ali sam go i sirom ah. N o zam olio sam N je g o v o V e lič a n ’ ) O v o po sm rtno pism o pisao je Frankopan na talijanskom jeziku, b u d u ć i da m u je žena bila Talijanka. Slobode vrijedan je s t samo onaj narod, kojim si je mole izvojstiti i iisčuvatL 20 stvo, da se napram tebi iskaže veledušnim po svojoj prirogjenoj dobroti i milosti, kao dokaz moje zahval nosti prema tvojoj vjernosti, pa s toga ni ne sumnjam, da ćeš osjetiti dokaze slavnoga veledušja. Opraštam se takogjer s Orfejom i molim ga, da mi oprosti, štogod sam mu na žao učinio, te ga zakiinjem ljubavlju, koju mi je vazda iskazivao, da zamoli oproštenje najponiznijom molbom od Njeg. Veličanstva cara, ako ga je čim god uvrijedio, što bi dalo povoda srdžbi. Vrata milosti ne će mu biti zatvorena, a može dapače da bude dionikom koje carske blagodati, za što smjerno zamolih Njeg. Veličanstvo. Neka mi ne zamjeri, što mu ne ostavljam nikakove uspomene, jer nerm m ništa njega dostojna. Tijem, draga moja Julijo, s Bogom ! Ja sam ti na ovom svijetu bio odan muž, a na drugom bit ću ti najvjerniji posrednik kod Boga. Ostajem za uvijek, moja draga Julijo, tvoj najljubljeniji i na vjer niji muž Franjo Frankopan. U Wiener Neustadtu 20. aprila 1671. P. S. Ako bi sluga Bernardin došao k tebipreporučam ti ga, moja draga Julijo, za ljubav moju i za vjernosl, kojom mi je služio«. Vrijedni smo sinovi domovine samo onda, kad živimo njoj u korist i čast. NAPIS NA GROBNOJ PLOČI PETRA ZRINSKOGA 1KRSTE FRANKOPANA U W1ENERNEUSTADTU*) H O C IN T V M V L O IA C EN T C O M E S P E T R V S Z R IN IV S B A N V S C R O A T IA E ET M A R C H IO FR A N C ISC . F R A N G iP A N V L T IM V S F A M ILIA E Q V I Q V IA C A E C V S C A E C V M D V X IT A M BO IN H A N C F O V E A M C E C ID E R V N T . Izpod toga krvnički mač s dvije mrtvačke gla^e i riječima : I »ISCITE M O R T A L E S E T C A SV DISC1TE N O S T R O O B S E R V A R E FID FM , R E G IB V S A T Q V E D EO A N N O DOM . M D C L X X I D IE X X X . APR. H O R A iX. AM B1TIONIS M ETA E S T T V M BA . (•U ovom grobu počivaju grof Petar Zrinski, ban Inv,liski i markez Franjo Frankopan, posljednji od pomulice, koji, jer je slijepac vodio slijepca, oba u ovu ii.uliiie jamu“ . Pod mačem: „Učite se smrtnici i po n.ivcm se učite slučaju uzdržavati vjernost kraljevima i I'. o j m i . God Gosp. 1671. dana X X X . Apr. ure 9 Cilj l istine je grob*.) ) Ploča se nalazi na vanjskom južnom zidu gradske župne i'rkvt!. sretau je onaj narod, u koga su muškarci pravi rodoljubi, a žene dobre matere. ZRINSKI I FRANKOPANl KAO KNJIŽEVNICI NIKOLA I PETAR ZRINSKI Petar Zrinski rodio se god. 1621. u Vrbovcu, a brat njegov Nikoia 1620. u Čakovcu. Nauke su izučili kod Isusovaca u Gracu i Trnavi. Odgoja njihova zavr šila se putom u Italiju, naročito u Rim, gdje je papa Urban Vili. primio braću veoma ljubazno i poklonio im svezku svojih pjesama. Nikola Zrinjski izdao je svoja pjesnička djela pod naslovom „Adriai Tengernek Syrenaia“ (Beč, 1651.), u kojoj knjizi pored lirskih pjesama ima heroičko ro mantički ep u XV. pjevanja o sigetskom junaku. Pored ove knjige ostala nam je njegova dirljiva „Elegia fia halalara“ (U smrt moga sina), koja se smatra biserom madžarske lirike XVII. stoljeća. Petar Zrinski pisao je u latinskom jeziku o latin skim riječima, a u svoje je gradove sabrao velike bi blioteke i umjetnička djela. U Mlecima je 1660. izdao u hrvatskom prijevodu madžarsko djelo svojega brata Nikole pod naslovom „ Adrianszkoga mora Syrena“ . Knjiga je štampana u folio obliku, a ukrašena origi nalnim drvorezima, što ih je izradio Jac. Piccinus, i to je najraskošnije i opremljeno i izdano pjesničko djelo u starijoj hrvatskoj književnosti. Rečeno djelo sadrži: 1.) „Pisan II. v kojoj se spočita velika okornost Viole“ , K a d n a s s u d b in a p o f/odi sv o jo m p je s n ic o m , n e ž v li sv a k i p u t d a n a s sm rvi, v e ć p o n a jv iše sa m o to, d a n a šu s n a g u r a z b u d i i volju, p o tič e n a k o r is ta n r&d. 23 ii 56 tercina. 2.) „Pisan 11. v kojoj se spoznaje tužba /virarova“ , u 36 kvartina.'3.) „Obsidu Sigecku“, epsku pjesan u 15 „delova“ ili pjevanja. 4.) „Plač Ariane“ u polemetrima 5.) „Žalost Orfeusa za Euridicom“, takogjer /,) „Epigramata“ svojim junacima. 8 ) „Vzdihanje k odKupitelju na križu razpetom. 9.) „Izpivanje“ , u pet l vartina. 10) „Tumačenje imen i riči neznanih“. Petar Zrinski posvećuje knjigu „plemenito i dobro mienini, svake hvale i časti dostojnim, virnim i vridnim innakom, vse horvacke i primorske krajine hrabrenim i te/ovom“ , a preveo je knjigu „iz ugrskoga na hrvatski naš jezik . . . starijih mojih u svakom kripostnom činu ntc nasliđujući“ . Hrvatskim vitezovima poklanja svoje l|do: prvo, „da svit vidi, kakove sini i viteze ov naš n r.a g (hrvatski), zdrži, redi i poštuje, premda od vnoili /.apuščeni i skoro zanemar vrženi jesmo“ ; drugo, •ila se mi u slavna ova dila kako u zrcalo nagledaju|;i pn/nati moremo“ , i treće, „da se diče tijem potomci onih (Hrvata), koji su slavno pali kod Sigeta" Rad Petra Zrinskoga može se prije nazvati para li. i/om nego li prijevodom, jer na mnogo mjesta ide '.vo|im samostalnim putem, slaveći djela junaka siget■.ki>)>;«. Petar je mnogo ljepše izrekao svoju nakanu u pu-ilgovoru, nego li brat mu Nikola u madžarskom; onaj je posve skroman, ne će se taknuti o slavu s bralom Nikolom, koji nekako dosta smjelo izriče svoje mrili; Petar se ponosi svojim patriotizmom, čega u Nikole nikako nema; Petrova je pjesma smjera hrvatkoj-a, namijenjena narodu hrvatskomu, da mu u uspo meni sačuva slavu na borioce pod Sigetom. Petar je po griješto izostavljao iz madž. originala (u „Opside / ’ i'i/f/f je pravi, čas, d a s v a k i H rv a t d je lo m doleaže, da j e v rijed a n m a k s la v n ih sv o jih d jed ov a. 4 -poto 24 sigetske' 34 strofe), a gdješto opet i dokazao (111 novih strofa) od svoga i preragjivao original. Jezik je čakavski pomiješan s kajkavskim. O b lik pjesme poka zuje, da je poznavao knjigu dubrovačku. N jegovo je i latinsko stručno djelo ,,De beliica disciplina restituenda“ . FRAN JO KRSTO FRANKO PAtf Fo.slije smrti svojega oca Vuka Krste (1652), po • vjeren je zagrebačkom Kaptolu nadzor nad baštinom Franje Krste Humanističke nauke svršio je na isuso vačkoj gim naziji u Zagrebu, a god 1656. pošao je u Italiju, radi dalje naobrazbe, i to — čini se — u Maceratu, gdje je još iste godine izdao jednu latinsku pjesmu, koja je kasnije izašla u talijanskom prijevodu („D iv o to pianto composto in versi latini del conte Francesco C ristophoro Frangipani“ , Loreto 1794). U Italiji se oženio plemenitom Rimljankom Julijom de Naro. Tu je zavolio i savremenu talijansku poeziju u kojoj je prevladalo pastirstvo i anakreontika, pa je prvi prenio poeziju ove ruke u hrvatsku književnost, s ovu stranu Velebita i najbolji hrvatski lirik do potkraj XVIII. stoljeća. Frankopan je za tamnovanja pjevao ljubavne pjesme u duhu savremene galantne lirike, prpošne i raspasane, ali refleksivnu njegovu liriku zalio je ipak m rtvi val tuge utamničenika. Kao takav priredio je p o sve za tisak zbirku lirike pod naslovom „G artlic za čas kratki“ , koju je kasnije nepotpuno izdao Ivan Kostrenčić pod naslovom „V rtić “ (1871). U „G artlicu“ (Gartenvrl) nalaze se „cvitja vsakojačkih popivak“ , ali pjesnik Ako se ugledan, o u nesebičnosti i požrtvovnost naših najvećih muževa, kojima ime povjesnica čuva, bit će nam nova država skoro ujedinjena. 25 se boji, da će mu cvjetovi biti maganjasti, ne će lijepo izacvasti, ,,az moja meštrija ni vrtlarija“ . ,,K tom u za sadit cvitja — kaže dalje u predgovoru — triba je vrime povoljno, srce zadovoljno. O vi pako gartlic je zasadjen o oblačnih dnevih v urah nesrićnih, srcem tu robnim, mislih n epriličn ih“ . Osobito valja istaknuti, da se u „G artlicu" opaža utjecaj narodne poezije, njenih motiva i dikcije, te se on, uopće bogat pjesničkim oblicim a, služi i narod nim desetercem i dikcijom narodne pjesme. Frankopan je prema tvrdom e značaju Petra Zrinjskoga mekan, nježan i osjećajan, premu njemu epiku on je čisti li rik. Osjećaj mu je mekan i nježan, ali nije raznježen ; topao je, ali se ne rastapa; teče, ali se ne razliva. Ima u njegovim pjesmama i duševne vedrine, pa i u očaju dosta samoprijegora, postojanosti i muževnosti. Pisao je i prozom . O d ovoga rada važan je u l( / mak jedne kom edije bez naslova, čiju je radnju lokalizovao na domaćem tlu. Ta je komedija prijevod M olierova „G eorge Dandiria“ , koji je izišao 1668., pa će to jamačno biti uopće prvi prijevod ove savremene ko.i edije. KATARINA ZRINSKA Sačuvao se rukopis „S ib ile“ , knjige gatalice u stihovima, ukrašen©' slikama, koja bijaše vlasništvo Katarine Zrinske, kćerke Vuka Krste Frankopana i žene Petra Zrinskoga. Proučavanjem jezika dokazano je, kao vrlo vjerojatno, da je to djelo Petra Zrinskoga. A li ni ta „S ibila“ nije izvorno pjesničko djelo već Ne propada narod u koga j e narodni ponos jak, a samosvijest živa. 26 prijevod „F o rtu n e 1, što je izašla na m a d žarsk o m je ziku g o d . 1594 Katarina Zrinska istakla se književ nim rado m time, što je izdala „P utni to v a ru š “ (Mleci, ¡661.), m olitvenik „iz sa nim šk o g a na hrvatski jezik istom ačen i sp ra v lje n “ , drvorezim a Elisabete hrvatskoga i slo v insk o g a lju d e m o b n je g a Piccini, a nam ijenjen „vsega orsaga g o s p o d i i poglavitim spola, vsake vrste i fele d o b rim krš- č e n ik o m “. K njiga (prvo izdanje) je u 12-tini. N aslov im a 441 je o v a j: „Putni v n o g im i lipim i, n o vim i i p o b o s n im i skoga na liervaczki m eni groff Petra Z rinsk o g a štam pi na jezik F ra n k o p a n h isn o m suitlo stranu, štam pana T ovaruš (d rug ) m o litvam i iz nim- isztom achen i szpraulen po C atharini g o s z p o d in a tovarussu. dan i v n o g im Pernich groffa szada u p o b o s n im ly ud em na vsivanju i tovaristno v d ily e n “ . * Katarina, Brankovićeve, kći F erdinanda p ra u n u k a F ra nk op ana despota i Marije G ju rg ja Brankovića, a žena sigetskog junaka N ikole Z rin sk o g , napisa i izda „M olitvene knjižice, b o ž n im i nauki i on koterich m olitvam i je m ed d ru g im i po- M arijanski i m rtvečki offi- c iu m “ (1560.) HRVATSKI PISCI I PJESNICI PREMA Z RIN SKIM A I F R A N K O P A N iM A Jurju Z rinsk om e, sinu sigetskoga junaka N ikole, p o sv e ću ju svoja djela P ergo šić u H rvatskoj, Karnautić iz Z a dra i Zlatarić iz D ub ro v n ik a. N ikoli i Petru Z rjnsk om , do k su jo š bili nejaka V e lik a tr p i, a k o j u s u d b in a p r ik u j e uz la n a c s itn ih d u šic a . 27 dieča, p osvećuje F ranjo G la vinić svoje hrvatsko djelce „Četiri p o slid n ja kanonik člo v ik a “, (M leci, 1628.). Juraj zagrebački, p osvećuje regum et b a n o ru m D alm atiae, (Beč, 1652.) m la d o m e i Petru Z rin sk o m e M enčetić pjeva svoje Croatiae et S lav on iae“ kralju F e rd in a n d u IV. te N ikoli Ne zadugo panegirik kao bojnika i u m nika, Ratkaj, djelo „M em oria D u b ro v č a n in Vladislav Petru koji bi Z rin sk o m e i slavi ga b io dostojan ,kra!jevat svijet1. * Franjo G la v in ić p anu svoje djelo vec izdao posvetio je V u ku Krsti Franko ,C vit svetih“’ (1 (>28), a Baltazar M ilo je troškom Katarine knjigu „D v o j dušni kinč' Zrinske i posvetio jo j (Beč, 1661.). Z a n im iv o je, da je Katarina, kći Ivana Frankopana Cetinskoga, udata za M adžarina G a v ru Pereny a još g. 1533. dala štam pati p o s la n ic u sv. Pavla, prijevod svoga dv orsk og a k apelana Benka K o m ja tia i n joj je p osve*' ćena ova prva m adžarska štam pana knjiga. Š to u is t in u h o će m o , o d toga n a s n iš ta o d v r a titi n e će. IZ „SIRENE“ (ADRIANSZKOGA MORA SYRENA) PETRA ZRINSKOGA Ali te prisega more bit zdržava Cesara nimškoga, ka se kod vas đava; Z n a j da te od t o g a s a m B o g r a z v r g a v a n e m o g u ć n o s t sv o g a kada oprošćava. Ako se pak ufaš, bane v pom oć nimšku da od nje prijimaš tvoju sriću Z iin s k u : v e r u j Ni mc u , da znaš, k a k o s u n c u z i ms k u , od njega moć imaš kad primeš smrt tminsku. Još i sam to bolje moreš razumiti, da b i te rad g lj u b i j e p o d z e m l j o m v i d i t i 11 e g d a ž i v a s a b l j e m o r a j u s l i d i t i . t a k e j' N i m a c v o l j e t e b i u g o d i t i M a l o j’ k i p r i j a z a n j u r n i m š k u n e s p o z n a Ugrom je protivan i kruto dotožna; Hrvat ki j’ već viran tomu j’ već nazlobna vnoga j’ za to vsalc dan vsud prilika složna Nimcu li veruješ ti razumni bane ? O d njega šćekuješ pomoći poslane? Ki, s kimi vojuješ, želi zakopane, prij’ neg, ku ziskuješ, u pom oć se gane. Prijaznosti Nimške gdo b’ ne znal poznati, kako s Ugri zlizke znadu baratati, katane ugrske za ništar držati; hiljad znam istinske na te elde dati A 1 po ričah tvojih neka t’ Nimac priđe: Na nogah rakovih znaš li da on ide? Potle duši. vas vsih ’z mrtvih tel izide Siget grad ruk svojih već Nimci ne vide. I z o v o g a se v id i, kam o j e cilja o p je s n ik o vo m » h isto rijo m « : p r i k a z a ti z a s lu g e H rv a ta i n e v je r u N im aca. A da to g a u n a p r j e d n e b u d e , h r v a ts k i ep o s is tiče , e d je sam o m ože, h r v a ts k u h ra b ro st, h r v a ts k o ju n a š tv o h r v a ts k i n aro d n i K a ra k ter. Tko sebi dobro želi, ne smije ni drugomu učiniti krivo. POZVANJE NA VOJSKU Na vojsku, na vojsku, vitezi zibrani, kog god majka junačka o th ra n i! Jur bubni, herpauke p osvuda se čuju, sipi, irumbite na dalek glasuju, dični šeregi skup se zastaju. Na noge, na noge, vi jalni l e ž a c i ! U vojsku, u vojsku, hranbreni junaci ! Sablje i puške nabrzom priprav’te, sabe i konje viteški op ra v’te, vreda pot'ež’te k slavnom dundaru ! Stirajte od srca vsak oblak plahosti, vazmite na se šćit batrivosti! Dražje nam budi glas, ime, poštenje neg hip, magnutje, sramotno živlenje: navik 011 živi, ki zgine pošteno. Ni moć izmislit hvalnije skszanje n eg na mejdanu vridno držanje, gdi gromi od pušak i sablje se viju, vnoga gospoda krv svoju preliju za domovinu, za veru kršćansku. Boga višnega na pom oć z a z o v ’te, vaših starih glas, ime p o n o v ’ te, na svoje sprotivne naval’ te ognjeno, jedan drugoga izruč’ te ljubleno, živ'te bratinski, pogin ’ te v i t e š k i ! U svjetlu vanrednih životnih p r ilik a -pokazuje svaki narod tko j e i k olik o vrijed i u u ta k m ici svjetske arene. 30 K a da v a m s r i ć a n a r u k u p o te g n e , t e r n e p rijate lj iz m e s ta okrene, oh, k a k v o p o š t e n j e , p a jd a ši b o g a ti, sa blje , p a lo š i i konji b a h ati, s p r a v e k o v a n e , sv ite g o s p o d s k e ! N u b r a ć a iju b le n a, n a nog e , n a noge, t u r s k o m m is e c u d a tla č im o r o g e ! Z a v e r u k r š ć a n s k u , v i te š t v a zlam enje, sv itu n a h a sa n a n a m n a p o š t e n je naj n a m n e b u d e p r e m i i o živ lenje! Franjo Krsto Frankopan EPIGRAM Najgušće žesto k e Jele vjetri viju, Višnji turnji g o r k e Već m a h e p ojim lju , 1 g o re visoke N a jv eć strieli biju, U d o lin e n i z o k e T r ie s k i n e d o sp iju . Petar Zrinski Do slave vo d i: duh, h rabrost i vještina. U SLAVU ZR IN JSK O M 1 F R A N K O P A N U B ije sn o zvijere, ć e s a r podli, N e v j e r a n stiže z lo ć o m ku gu, Krv j u n a k a sigetskih p ro li I la n c e sk o v a n a š e m Ju gu. T m i n a , p r o k l e t s t v o s v u d z av iad a , P o n o r r o p s t v a i tug ja sila, A viš k u le Sigeta g r a d a Savi se u cviljen a vila. N a b e d e m klo n u sirotica, P l a č e i jeca, s u z e r o n i ; K o s a joj p a la p r e k o lica, D a g a o d zvijeri silnih sk loni. N e v o l je t e š k e t a r u r o b a , G i n e ž iv o t bijednih sin o v a , P a d a ju ž rtv e , p a iz g r o b a O s v e t u t r a ž e p r a d je d o v a . P r o l a z e teški, crni dani, D o k vje č n a m ije n a i t u siiu U z d r m a , sruši, u ta mani, S l o b o d u Braći vrati milu. U s ta d e vila i p o z iv a Z d r u ž e n i n a r o d , Sinke Ju ga, S p a s t e g ro b n i c u , gd je p o č i v a J u n a k P e t a r p o k ra j s v o g d r u g a . T o z a č u Z rinski u tugjini, G d j e g a vijek teški la n a c prati, T e kliče g r o m k o D o m o v i n i: S r e ć n a n a m b u d i V je čn a Mati. J u g o s l a v e n e p o z d r a v i m ile i s p r e d r o b o v a u g r o b u sv o m , G d j e s n o s e t e r e t t u g je sile, P o v r a t a k čeka juć i u d o m ! Beorpafi 2 |ll ki9l9. C. C. X Tajni dušmanin opasniji je od očita neprijatelja, je r ovaj se pošteno bori, dok onaj. nišani podlo iza busije. R U K O V ET EPIGRAMA DVOGLAVI O R O N e b u p o d o b l a k e d i z a o je krila, O č i bile o gan j, u p a n d ž a m a sila, K lju v a o je b i s e r s v a k o m u sa v ra ta ; O n d a d o š la P r a v d a s r e d p o n o ć n o g sata, M a h n ito j aždaji o p rž ila p e rje , P a s a d v je ta r vitla š i š a v o iverje I ko b u g a c d a n e s a m r tn i č k e trati . . . — — T a k o b iv a s v a k o m , k a d N e m e z a p la ti. SLOBODA S l o b o d a k a d sine d o n e b a z a h v a ć a , A1 joj z ato i je s t c ije n a n e iz m je r n a . N i š t joj nije z la to i z r n a b i s e r n a ; S l o b o d a se k rvlju z n a č a j e v a p laća. MAV P rim ali ste n o v a c , n a m a da li čagju, P o g r d u i p s o v k u n a n a s ste sipali I kidali sla v u k r a lje v s tv a n a m lagju, Koja v a s s a d u s v o m b ije su tek . . . žali. KROZ G O D I N E . . . Slagali s m o u s e j e d i o tro v ljuti, T aložili na d n u m n o g u g o r k u s u z u I gutali s r d ž b u . O k o v a n u u z u R a strg li s m o o n d a i n a ši su pu ti P la n u li u tili č a s ko v a tr a s a m a ; Platili sm o h a ra č b iče m a ž d a ja m a . D o s a ? n o s ta ln o s ti n e m o že d o ć i n a r o d , k o ji n e m a s a m o p o u z d a n ja n v la s titu s v o ju s n a g u , veo se vječn o p r iš iv a v a s u s je d u o s k u t. 33 MADŽARSKOM VLASTO DRŠCI! / D o k su d o tri b r a t a trli se i klali, Ti si u š u r b r a o , d ra g i m oj g o lu b e, I u m u t n o m h vato. U t o su si dali B r a ć a t v r d u vjeru. S a d ti č a č k a j z u b e ! 29. X. 1918. I taj čas je d o š o d u g o ž eljko van i, 1 taj čas je d o š o i n e b o se d a n i; 1 taj č as je d o š o : S l o b o d n a tri brata O s n o v a š e d o m svoj. P r e d n j ih o v a v rata S in u lo je s u n c e i d r u ž b a se b r a t i ; J e d n o s a d su : S rb in , S lo v e n ac , H rv ati. SH S Z a g r l j e n a d o tri b r a t a d o m o m jezde, Ko m o d r o m na n e b u d o tri svijetle z vije zde , Š t o ć e R o d u cijelom d a sja je i k rije pe S v a k o g p u t e m n a še b u d u ć n o s t i lijepe, O d j e su d o tri b r a t a o d s a d tijelo jed no, Š to s l a v o m v je n č a v a c a r s t v o n e p r e g l e d n o . * D o tri slo v a sa m o , al s v i m a s u d raga, A m a n e t n a š to je, što n a s k cilju vod i, P a u s t r e b a 1’ : p o ć i ć e m o i p r o t 'v r a g a , J e r to sv e t je z a lo g sv a n u lo ] slo b o d i. * ^ S a m o d o tri slova, ali m n o g o m dosta, D a m a m e n p o b jesni. P a n e k a ih ! N a m a S v e tin ja su, što će n a v ije k e o sta t A m a n e t , k oj’ svijetli p o p u t a le m - k a m a . O S A M S TO G O D IŠN JEM SUSJEDU V j e r o v a o n isi ni su z i i kletvi, Ni p o š t e n j u n a še m , ni d elii ni htijenju , P a e t o : što si n a m sm islio u sjetvi, P o ž n j e o k s i u sv o m p a d u , p o n iž e n ju . A k o n a m je č a st u o p a s n o s ti, tr e b a s m je s ta s k o č iti n a s a m o o b r a n u in a č e o s ta t će lja g a n a n a m a . — 34 DU G O Si N A M . . . Dugo si nam oči dim io i čagjti Sipao u lice. Gutali smo sve to l snosili mirno, dok nam nije sveto Pramaljeće ćošlo, pa nam našu lagju Slavom ovjenčalo. 1 sad brza ptiče — — — — Sa tvog groba Rodu cijelom život sviće. % KRUNI N A G N U T IM K RIŽEM Dugo si nam. dugo život teretila 1 1(6 teška pala svu sudbinu vila : U to zasvjetlila naše krvi kruna, A ti si u bezdan pala s tvojeg truna. O SIJEK U . Lijepi ti moj grade, pun riječi i fraza, Ti si za lihvare vazda bio maza, A ratnim bankarom . . . prepuna magaza. * Skinuli su table i napise tugje, Al ti osta opet tugjincu . . . orugje. Dosta da se k aže: govori hrvatski, A kolje i svagja k6 i prije — bratski. * Na oko si lijep, svjež i mlad ko neva, Tek svirala tvoja staru pjesmu pjeva, Pa mi često puta muti se i gruša, Jer ti srce hladno, još praznija duša. . . R. F M. SVćU ĆIUŠTE JOSIPA JURJA S fROSSMAYERAU OSIJEKU ' G R ADSKA ! SVEUČILIŠNA K N JIŽ N IC A O SIJEK Uspjehom će sve u rodili, što j e zasnovao zanos, a ostvarila nesebičnost. 37 *1 - i pl / .A J C ■ » Z r in s k o F r a n k o p a n k a . P je v a » L ip a « »Z rin ski« I K U M IČ IĆ : „Petar Z r in js k iH is t o r ič k a '.id n ji (5.) čin p r ik a z u ju č la n o v i H r v a ts k o g ii.i;' k azališta u O s ije k u n a s to la n je m i d ra m a , narod- kazal. rav n atelja V la d im ira B u b lik a , a u režiji A. V . Beka. L ic a : Petar Z rin s k i : V a s o V e s e lin o v ić, K rsto F r a n k o p a n : ^ l'.ek, Juraj T a r d ić : V atro slav Jele na S tanić, o p a t O t o n I.e o p o ld A. V. H la d ić , p a ž B e n a r d in o : K a p u c in : M a rk o V eble , d r. M o lit o r : Ivan R o c h . # III. P o slije iz v e d e n o g a ra s p o re d a u k azalištu b it će k o m e rs u s p o m e n Z . i F. u v e lik o j d v o r a n i H ote lR o y a la , n a k o je m s u d je lu ju svi su d je lo v a te lji sam e p ro sla v e i č la n o v i kul. pro sv . d ru šta v a d e k la m o v a n je m , p r e d a v a n je m , p je v a n je m , m u z ic ir a n je m ild. * Č I J I , N I : : I. za p r o s la v u u k azalištu ( lo ž e : o p e r n e cijiMie, parket i g a le r ija : dra m sk e cijene). II. za k o m e rs u I io te l- R o y a lu : p o o s o b i 3 K, g ja c i i u č e n ic e 2 K , a ' o b ite lj sa četiri č la n a 10 K. S p o m e n s p is : 2 K R o đ o jn e d o p is n ic e 50 fii. Č is t u trža k n a m ije n je n je o s n u tk u ne p u č k e k n již n ic e i čita o n ic e u O s ije k u i za sponik Z r in s k o g i F r a n k o p a n a u Z a g re b u , p a se p r e li: i n o v č a n i izn o s i p r im a ju z a h v a ln o š ć u i ob jelo (l.m ii će se ja v n o . P o s e b n i arci za sa b ira n je p r ir o s a za i s p o m e n ik Z . i F. bit će iz lo ž e n i n a b la g a jn i u k azalištu l i H ote l- R o y a lu . P o š to m se šalju , k ao i p rep late, Jo s ip i I ( ile m b a y . O s ije k I. P e ja č e v ić e v a 3 4 , a svi d o p is i i i upiti tajn ištv u o d b o r a za p r o s la v u Z . i F. u O s ije k u 1. ( G a ] jev trg. 4.), g d je će se d o b iv a ti s p o m e n spis i d o p is n ic e ., j i t | N a 30. IV. 1919. k ao d a n N a r o d n o g a b la g d a n a j treba da sv a k i s v o ju k u ć u okiti tr o b o jk o m ! I I UŽI O D B O R ZA PROSLAVU Z. i F. U OSIJEKU: S. T ro h a r, M . M ayer. M . K ristić, V . B u b lik , R. F. M a g je r, T. K n o p p . (Svi izaslanici hrv. kult.-prosvj. društava, označeni na l.s tr . 4 „Spoinen-spisa% članovi su odbora za proslavu Z. i F u Osijeku j uz M. Pinterovićev i B. Šrama, ko,i tamo liijesu spomenuti). J EKA od OSIJEKA ILUSTROVAN! KNIŽEVNO-UMJETNIČKI A LM A NAH I VELIKI KALENDAR ZA GODINU 1920. Izdaje Klub Hrvatskih Književnika u Osijeku. Naslovni list po narodnim motivima sa starohrvatskog veza izradila D. D R U O O V IĆ E V A C IJEN A 7 K, POŠTOM 8 K. N O V A C V A L J A P O S L A T I UN APRIJED N A U PR AVU K. H. K. OSIJEK ( G A JE V TR G 4.) P RE PLA T E O B JEL O D A N IT ĆE SU U » JE K I OD O SIJEK A «. TKO M OŽE NEKA NARUČI V IŠE KOMADA JE K E I R A Z D IJ E L I M E G JU M LADEŽ, S E L JA K E I RA D N IK E. »Jeka od Osijeka« sadržavat ee vrlo mnogo zabavnih i poučnih prinos« (pripovijedaka, pjesama, crtica, aforizama, rasprava i t. d. od V. Dukata, Š. Petranoviea, M. Lazarića, Ts7. Vlašiea, Patila BelićMaroševićeve, dra. R. Horvata, Gj. Arnolda, dr. I Kršnjavoga, Stj. Djakoviča, A. Morića, dra. F. Nikolića,M. Mayera, dra. Ja n Magiere, Josipe Glembayeve, B. Šrama, J . Lovretića, o. M. Barbarića, Lj. Dlustiiša, Ive Rod. R. F. Magjera, 15. A. Servaeija, T. Tomusovića, M. Vežića, De Gore, J . Žerava, I. Crepića, dra Higy-Manđića, J Medveda, I. Rabara, M. Pavlovića, V. A. Kulundžića itd., a od sli kara: prof. Orlića, Leovića, Filakovca D. Renarića, Š. Šantel.4, S. Tomerlina i drugih. Za god. 1920 izdat će K.H.K. u 0 . po treći puta alm a nah i kalendar „Jeku od O sijeka“ i već od prije naumljeni pučki kalendar sa kalendariumom, adresatorom grada Osijeka, sajm ovnikom i t. d. Bit će u njim a po prvi puta zastupana ćirilica. Uz hrvatske i srpske pisce bit će u rečenim djelima zastupani i slovenački, češki i poljski pisci, koji obećaše svoje suradništvo. ČIST UTRŽAK NAMIJENJEN JE STRO SS.VIAYER OV O M D O M U U OSIJEKU. Kako je »Jeka« patriotski pothvat, ne bi smjelo b ti be'. njt* SI IS. doma. Nek:\ se uvaži, d i je baš osnutkom »JEKE« prestao i/l.i/iiiti Mnogo godišnji »Esseker 13o'e<. PREDRADNJE ZA PROSLAVU NARODNOGA BLAGDANA NA DAN SV. ĆiRILA ! METODA (5. SRPNJA 1919.) valja p ostep eno udešavati odm ah p o slije Z rinsk o - Frankopanske Isto će se p r ig o d u seriju učiniti i u O sije k u izdati p o se b an ro d o lju b n ih proslave. i za tu sp o m e n spis, dop isnica i koju s k la d b u u rečenu svrhu, pa da se od utrška nam ak nu potrebna m jesne potrebe sredstva za kulturno - prosvjetnih društava ■ PROBFSAne KfSflNjčE\?iće\?E pjesme izašle su u lijepoj o p re m i K > H . K. u O . sa slikom i p o tp iso m pjes n ikov im . Tu se nalaze na ok u p u iz svih njego vih knjiga najljepše sa m o m uz iscrpivu K ranjčeviću pjesam a studiju iz o pera Lj. D lustuša. K njizi su d o d an i b ib lio grafski podaci, koji p ru ža ju pre gled o Kr. pjesnikovanju i životu. Cijena je 3 K 60 f. HRVATSKI I S I J H I I KNJIŽEVNICI Nil PROPIITOVMJD m OSIJEK d o b r o će uraditi, a k o s v o j d o l a z a k n a j a v e K .H .K . u O. n e k o lik o d a n a prije, pa da z a s v o g u O s i je k u o d r ž e k o j e in f o r m a t iv n o boravka p re d a v a n je o k u lt u r n o - s o c i ja l n im t e č e v i n a m a i prilikama, pa tako d je l o t v o r n o porade oko hrvatske i sveslav enske u z a ja m n o s t i. S V E P O Š I L J K E 1 U P I T E , k o ji s e o d n o s e n a h r v a t sk u k n ji ž e v n o s t , n a b a v u knjiga, d op isn ic a , skladbi, slika i dru go, k a o i prire db u k u ltu rn o - p r o s j e t n i h p r o s l a v a v a l ja upraviti na n a s l o v : k n již ev n ik a u O sijek u, I Klub hrv a tsk ih G a j e v trg 4. NAKLADNICIMA, N AK LA D N IM KNJIŽARAMA I O D B O R I M A K U LT. - P R O S V J E T N I H P R O S L A V A , k o je p o tr e b u ju izvornih ru kopisa , sk la d b a i valjanih p r i j e v oda iz slav en sk e i sv je t s k e k njiž evno sti, p re p o r u č a m o da se ob ra te, u s lu č a ju p o tr e b e , na K .H .K . u O , koji će rad o b e sp la tn o p o sred ov a ti i z m e g ju k njiževnik a i v l a s n ik i a u to rsk og prava, a b u d e li od p o t r e b e staviti se u s p o razum, sk ladate ljim a , sl ik a rim a i kiparim a u svrhu re p ro dukcija njiho vih slika i skulptura. IZDANJA K. H. K. U OSIJEKU U ZAMJENU d obiv a svako u red n ištvo, ako ih zatraži i š a lje s v o j list b e sp la tn o K.H.K. u O , k o je p r i m l je n e k n jig e, n o vine i č a s o p i s e s p r e m a i u stu plju je jav n o j p u č k o j k n již nici i č i t a on ic i, koju re č e n i Klu b rukovodi. KNJIŽEVNICI I JAVN! KULTURNI RADNICI d obiv a ju u sv r h e n a u čn e i k n již e v n e s v a iz da n ja K.H.K. u O ., ako zatraže, b e sp la tn o, ali su dužni sa r a d n jo m , d o p isiv a n je m i ja v n im p r e d a v a n jim a p o tp o m o ć i rad i n a s t o ja n je K .H .K . u O. JUGOSLAVENSKA HIMNA S K L A D B A ZA K L A V I R I P J E V A N J E UGLAZBIO : VALERE RIJEČI: RUDOLFA F. ANTUNOVIĆ FRANJIN A MAGJERA. CIJENA 3 K I S T A S K L A D B A K A O D O P I S N I C A 5 0 F1L1RA ,,D A V O R I J A Z R I N S K O - F R A N K O P A N S K A “ O D I S T O G A S K L A D A T E L J A K A O D O P I S N I C A 50 f R. F. M A G J E R inOJ PUT E R O T IK A PJESME Za svaku knjigu na c rta o j e u d v ije b o j e naslovni list s l o veiiačkl slik ar pro f. Šaša Ša ntel. C i je n a sv ak o j k oje su t is k a n e u ob lik u albu m a, 2 K. D o b iv žara m a H rvatskog šta m p a rsk o g za v o d a knjizi, se u k n j i d. d. u Osijeku. P R E G LE D A J TE S V O J E KNJIŽNICE, pa su v išn e knjige d ajt e za osnu tak j a v n e p u č k e k njižnice i Čitaonice, koju o s n iv a Kiub hr vatskih književ nika u O s i j e k u u sv o jim p ro s t o r ija m a (soba 23 .) u pri zem lju niže p u č k e šk o le u Jiig e ro v oj ulici. Im ena d a rov atelja o b j e lod aniti će se u „ J e k e od O s i j e k a “ n ared n om godištu i drugim o s je čk im no vinam a . S L IK n R S K H J Š K O L n HKPiD. S LIK R R H Slciv^a Tomcrlina P o d u č a v a se u c rta n ju i S lik a n ju po n a ra v i, kom poziciji, p o rtre tira n ju u svim te h n ik a m a . Prijaviti s e m o ž e s v a k e srijede i č etv rtk a od 3 — 5 s a ti poslije podne u prostorijam a javn e puč ke k njižnice i č ita o nic e K lu b a h rv a ts k ih kn jiževnika u Osijeku ( P u č k a š k o l a u Jd g e ro v o j ulici, prize m no , d e sn o , s o b a broj 23.) D R AG U TIN HAFNER, O SIJEK Agenturni i kom isionalni posao. — Zastupnik prvorazrednih domaćih i čeških tvornica i trgovačkih kuća. N u g ja p ra v e dalm atinske proizvode, i to v in a : o p o lo , sto ln o c rv e n o , c rn o -ta m n o , b ije lo ž u tk a s to , lik ere P ro š e k i V u g a v a , č i s t i m a slin o v a u lja , s r d je le , sm o k v e, b ad e m e i s u h e v i š n j e ; n a d a lje ra z n e p a rfu m e rije , kem ik alije, g r a g je v n o g m a te rija l , g o riv ih d rv a i u g lje n a , sv e uz p o v o ljn e ,c ije n e i u v je te. N a s l o v za p i s m a : O si j e k , I . , I l i r s k a ul . 1 1. B r z o j a v i : D R A G U T I N H A F N E R , O si je k. F IL A T E L IS T E ! Poduprite V a šu A b o n ira jte V aš sa m o s ta ln i i n e o v isn i o rg a n dom aću stručnu š t a m p u , j e r t o je i u in t e r e s u lia š e m i rip l ik iin n p 7 ., , fila te lije ! i JUGOSLAVENSKI FILATELISTA* Frvorazredna oprem a i sadržaj! q ° d iš n i;i p r e t p la t a K ir i- A d re s a za sv e p o š iljk e : „JU G O S L A V E N S K I F IL A T E L IS T A “ , S lav o n ija S H S O S IJE K I. p o št. p re tin a c 48. TRCjO VACK l DOM F lorijana S tahettija B astinici T E L E F O N 240. O S I J K K I. T E L E F O N 240. B o g a to s o r t i r a n o s k l a d iš te sv ih v u n e n ih , p a m u č n i h i svilenih tk an in a f r a n c u s k e i e ng le sk e p r o v e n ije n c ije . P l a tn e n a i k ra tk a r o b a u svim v r s t a m a i cijenam a. U o d j e l e n ju z a k o n f e k ciju su najnov iji m o d e l i k u ć n ih o p r a v a iz vlas tito g k r o j a č k o g ateliera. Veliki izbor bosanskih narodnih veziva, Poznato solidna podvorba i umjerene cijene. Moderno i najveće S vratište,Royal‘ Osijek /. ističe se svojom elegantnom kavanom te izvrsnim restaurantom. Kinokazalište „Royal* do nosi stalno najbolje filmove. UMJETNA KLESAONA K O S T E NANAY-a I D R U O Iz rad ju je sv e vrsti klesarskih, kiparskih i b e to n s k ih rad nja , n a d g r o b n e s p o m e nike, g r o b n i c e , s p o m e n p l o č e i t. d. NASLOV: OSIJEK 1., Nova ulica br. 43. I Zavod za iimjetno 1 svjetloslikanje O S I J E K III Široka ulica 1. = LAVOSLAV K O Z M A R O S IJE K KAPUCINSKA ULICA 4. Vazda veliki izbor cipela svake vrsti. Po m jeri izragju ju se n a rudžbe brzo. Cijene prim jerene. VELIKO SK LA D IŠT E = = CIPELA V' _ i svih vrsti slamnatih S E S IR A za gospodu, gospodjice, dječake i djecu od n ajedn ostavn ije do n ajfin ije iz ra d b e n a veliko i n a m alo p r o d a je : TRGOVAČKA KUĆA CIPELA ALEX. BÜCHLER Osijek I. D eszathycina u lica 4. Telefon br. 212. — ............. . - — Telefon br. 212. Narode! Potpisaj prvi Narodni 4°0 zajam Prvorazredno svratiste, kavana i restauracija H OTJE L C E N T R A L OSIJEK I. Trg Khuen Hedervarya 3. Izvrsna pića i dobra kuhinja. Svake večeri koncert gospojinske glazbe. Sobe u 1. i II. katu lijepo uregjene i udobne. Podvorba savjesna Vlasnik VJEKOSI.AV OŽANIĆ SRIJEMSKI PO DRUM OSIJEK I. Pejačevićeva ulica 4. Ročište osječkog gragjanstva i svih Hrvata iz oko lice. Prostorije prijane. Vrt lijepo uregjen. Toči se izvrsno iločko vino. Dobra kuhinja. Podvorba i :vrsna. Cijene umjerene Vlasnik NIKOLA KARLOVIĆ JOSIP ZIMERMANN tr g o v in a žita i dom aćih plodina Kupuje i prodaje svaku količinu robe, kojom trguje. PISARNA: Osijek I. Deszathyčina ul 13 Telefon pisarne: 238—612. STAN: Preradovićevo šetalište broj 4. Telefon stana: 612. O S IJE K I. Županijska ulica 8. M e h a n ič a r * u vlastitoj kući. Preporuča svoje veliko skladište šivaćih strojeva i njihovih dijelova kao i vlastita radionica istih. Eligius Gregor urar i zlatar Osijek: i. Trg Khuen-Hedervarya N ajveći iz b o r u alem ina, zlatu, srebru i kina-srebru. B ogato skladište svih vrsti satova F O T O G R A F S K I A T E L IE R Franjo Svirče vic izragjuje slike u svakoj veličini. Izradba fina s lič nost zajam čena. O S IJE K 1. K apucinska ulica broj 14 Telefon broj 446. —Biser kosa — Tko još ne poznaje glasovitu „Biser ko su“ i orugje, neka odm ah naruči kod Središne otprem ne kuće „B i ser k o sa“ O sije k 1. Strossm ayerova ulica 2. ADOLF G O L D S T E IN P rim am iz svakog sela zastupnike za m oje kose uz visoku pro viziju . — C ije n ik badava. D roge rija i parfum erija C rv e n o m Križu ALADAR GOBETZKY O sije k 1. Ž u p anijska uiica. Bogato skladište parfum erija toaletnih sapuna i kosmetičkih sredstava. Crem Ideal. Z a rekonvalascente Samatose, Sam atogen, D rouge, kem ikalije, kirurgičke sprave, bandaže. Sve potrepštine za njegu bolesnika. Sva hraniva sretstva za djecu. Fotografičke sprave i potrepštine P o sluga brza i solidna. Telefon 203. T elefon 203. •94(4gy.5) Ašl TR kao središnja zadruga u O s i j e k i v a . Utemeljene godine 1875., preustrojeno godine 1911. Zadatak društva. Z adatak je društva, da un apre djuje cjelokupno dom aće gospodarstvo n opće i svaku granu gos podarstva napose, naročito, da na tem elju u z a jam nosti u n apre djuje vjeresiju, štednju, privredu i gospodarenje svojih članova ; njegova je još i ta zadaća, da kr. hrv.-slav.-dalm. zem aljskoj vladi i zem aljskom zastupstvu stoji u z bok kao savjttu ju ć i organ u svim a odnošajim a, koji se tiču zem ljišne kultuj-e. (§ 1. društvenih pravila.) Članovi. Č lan o vim a društva m o g u b i t i : 1. gospodarska društva kao zadruge, ustrojena radi provedbe zadataka d ru š tv e n ih ; 2. izravno sam ostalni i m oralno n eporočni po je dinci, jurističke osobe ili zadruge, ako se d otičnici, odnosno članovi zadruge, bave p o ljo privredom . O prim itku članova o d lu ču je up ravn i odbor društva. (§ 4.) Brodska hrvatska eskontna i mjenjačna banka (D IO N IČ A R S K O D R U ŠTVO) P O D R U Ž N IC A O S IJ E K I. Središnjica : Brod n. S. Podružnice: Zagreb i Djakovo® Dionička glavnica K 6,00°.000’— Pričuve preko K 2,500.000*— Obavlja sve bankovne transakcije najkulantnije. Finansira trgovačka i industrijska poduzeća. /
© Copyright 2024 Paperzz