KAKO ZAISTA VOLJETI SVOJE DIJETE dr. Ross Campbell STEPress zagreb, 2001. Naslov izvornika HOW TO REALLY LOVE YOUR CHILD Ÿ 1977, 1992 SP Publications, Inc. Prevedeno i objavljeno s dopuπtenjem nakladniËke kuÊe ChariotVictor Publishing, 4050 Lee Vance View, Colorado Springs, Colorado 80918 U.S.A. Sva prava pridræana. Ÿ za Hrvatsku 2001 STEPress, Zagreb, p.p. 745 nakladnik STEPress prevela i uredila Bruna Filli-Tereπak lektorica Zlata BabiÊ korektorica Mirjana ©ah tehniËki urednik rutta naslovnu stranicu opremio Momir Blaæek tisak Zrinski d.d., »akovec CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb UDK 159.922.7:37 37.015.3 CAMPBELL, Ross Kako zaista voljeti svoje dijete / Ross Campbell ; <prevela Bruna Filli - Tereπak>. - Zagreb : STEPress, 2001. Prijevod djela: How to really love your child. ISBN 953 - 6350 - 14 - 9 I. Roditelji i djeca - - Odgojni aspekti II. Obiteljski odgoj - - PriruËnik 410703030 SADRÆAJ Predgovor ................................................07 Uvod ..........................................................09 01. Problem .................................................... 12 02. OzraËje .....................................................30 03. Temelj ....................................................... 48 04. Kako iskazati ljubav pogledom .......... 62 05. Kako iskazati ljubav tjelesnim dodirom .................................................... 76 06. Kako iskazati ljubav usredotoËenom pozornoπÊu .............................................. 94 07. Primjerena i neprimjerena ljubav ... 114 08. DjeËja srdæba ........................................ 132 09. ©to je disciplina .................................... 142 10. Disciplinirati s ljubavlju ..................... 162 11. Disciplina: molbe, zapovijedi, nagrade i kazne ....................................................180 12. Djeca s posebnim problemima......... 204 13. Kako djetetu pruæiti duhovnu pomoÊ ..................................................... 216 6 kako zaista voljeti svoje dijete PREDGOVOR O vo je potresna knjiga, ali ispravno odgajati dijete u danaπnjemu svijetu nije lako. Knjiga stoga zadire u prave roditeljske probleme. Kako se roditelji ne osposobljavaju za roditeljski poziv, odgoj djece uglavnom je stihijski. Svaki “uspjeh” Ëini se sluËajnim. Ova Êe knjiga povesti roditelje u ispravnome smjeru s obzirom na danaπnje stilove æivota. Autor knjige dr. Ross Campbell istiËe razliËite naËine na koje djeci moæemo iskazati pravu ljubav - posebice gledanjem u oËi, tjelesnim dodirom i pridavanjem “usredotoËene pozornosti”. PodsjeÊa nas da djeca razliËitim naËinima ponaπanja neprekidno pitaju roditelja: “Voliπ li me?” S mnogo osjeÊaja piπe o disciplini i njezinu mjestu u obitelji. Njegova promiπljanja u ovoj knjizi, uklopljena u krπÊanski kontekst, spremno pruæaju odgovore - i to takve koji sigurno pronalaze ostvariv naËin da uæivamo u dubljem odnosu sa svojom djecom. Iznimno je dojmljiva autorova iskrenost. Osim πto upuÊuje na zdrava naËela, opisuje i kako su ta 8 kako zaista voljeti svoje dijete naËela djelovala u æivotu njegove obitelji. Ne zazire od problema veÊ nudi rjeπenja, navodeÊi nam kao primjer vlastite neuspjehe i uspjehe. Knjiga ne teæi osuditi Ëitateljeve neuspjehe, veÊ mu pokazati kako da bolje postupa. OsvjeπÊuje ga za radost, ali i za odgovornosti roditeljstva. Doktor Campbell piπe kao psihijatar, ali lako Ëitljivim stilom koji nije optereÊen struËnim izrazima. PreporuËujemo vam da ovu knjigu proËitate prije nego πto vam djeca postanu tinejdæerima. To je praktiËno πtivo koje Êete poæeljeti uvijek nanovo Ëitati dok vaπa djeca budu odrastala do tinejdæerske dobi. Roy i Fiona Castle UVOD K njiga je namijenjena roditeljima djece koja joπ nisu uπla u adolescenciju. Cilj joj je majkama i oËevima razloæiti razumljiv i praktiËan pristup prelijepoj, a ipak zastraπujuÊoj zadaÊi odgoja djece. U njoj razmatram djeËje potrebe i najbolji naËin njihova zadovoljavanja. Podizanje djece u cjelini je sloæen pothvat pri kojemu se veÊina roditelja danas popriliËno muËi. A silno mnoπtvo knjiga, Ëlanaka, predavanja i seminara o odgoju djece, naæalost, uvelike frustrira i zbunjuje roditelje unatoË Ëinjenici da je veÊina ponuenih informacija izvrsna. Smatram da je nevolja u tomu πto se veÊina knjiga, Ëlanaka i predavanja bavi samo jednim oblikom ili, u najboljem sluËaju, samo nekim posebnim oblicima odgoja djece, a ne razmatraju temu u cjelini, ili pak jasno ne de≤niraju posebno podruËje kojim se bave. Zbog toga su mnogi savjesni roditelji ozbiljno pokuπavali znanja steËena Ëitanjem ili sluπanjem primijeniti kao temeljni naËin postupanja prema djetetu - i upravo zato nisu uspjeli. Uzrok njihova neuspjeha 10 kako zaista voljeti svoje dijete uglavnom nisu pogreπne informacije, veÊ naËin na koji su ih primijenili. Problem je, rekao bih, uglavnom u tomu πto roditelji nemaju opÊi, uravnoteæeni stav o odnosu prema djetetu. VeÊina roditelja zapravo je informirana, ali zbrka nastaje kad treba razluËiti kada i u kojim okolnostima primijeniti koje naËelo. Ta je dvojba razumljiva. Roditeljima Ëesto govore πto Ëiniti, ali im ne kaæu kada, a Ëesto ni kako to Ëiniti. KlasiËan je primjer podruËje discipline. Tom se temom bave mnoge izvrsne knjige i seminari o odgoju djece, ali ne pojaπnjavaju da je disciplina samo jedan od oblika vaπeg odnosa prema djetetu. Mnogi roditelji stoga zakljuËe da je disciplina temeljni i osnovni naËin postupanja prema djetetu. Lako je pogreπno zakljuËiti, pogotovo kad Ëujete tvrdnju “Voliπ li svoje dijete, moraπ ga disciplinirati”. Ta je tvrdnja, dakako, istinita, ali tragiËno je da mnogi roditelji gotovo iskljuËivo discipliniraju dijete ne pokazujuÊi mnogo ljubavi koju ono moæe osjetiti i koja ga moæe utjeπiti. Zato mnoga djeca ne vjeruju da ih roditelji iskreno, bezuvjetno vole. Pitanje, dakle, nije treba li dijete disciplinirati ili ne, veÊ kako djetetu putem discipline pokazati da ga volimo te kako ljubav iskazati i drukËije, srdaËnije. uvod 11 Ta sam pitanja razloæio jednostavno i razumljivo, da pokaæem kako opÊenito treba pristupati odgoju djece. Nadam se, osim toga, da Êu roditeljima pruæiti informaciju koja Êe im pomoÊi da u svakoj situaciji znaju odabrati primjeren postupak. Dakako, nemoguÊe je u svakoj prilici ispravno postupiti, ali πto smo tomu bliæe, to Êemo viπe uæivati i naπe Êe dijete biti sretnije. Velik dio grae za knjigu prikupio sam pripremajuÊi niz predavanja koja sam proteklih godina na brojnim konferencijama odræao o temi odnosa roditelja prema djeci. PRVO POGLAVLJE Problem problem “ T 13 omica je kao mali bio tako dobar deËko; tako se lijepo ponaπao”, zapoËeli su æalosni roditelji Esther Smith i njezin muæ Jim svoju bolnu priËu u mojoj ordinaciji. “Da, Ëinilo se da je zadovoljan i nikada nas nije osobito gnjavio. Pobrinuli smo se da ide svuda kamo je trebalo - u izviaËe, na bejzbol, u crkvu, i sve to. Sada mu je Ëetrnaest godina i neprekidno se tuËe s bratom i sestrom ali to je samo bratsko suparniπtvo, zar ne? Izuzme li se to, Tom (sad viπe nije Tomica) nam nikad nije pravio prave probleme”, zakljuËila je Esther Smith. “Pokatkad je zlovoljan pa se na dugo vremena povuËe u svoju sobu. Ali nikada se prema nama ne odnosi bez poπtovanja, nije neposluπan niti nam drsko odgovara. O tome se brine njegov otac. Ako je iËega dovoljno imao, onda je sigurno imao dovoljno discipline. To nas zapravo najviπe i Ëudi. Kako dijete koje je cijeloga æivota bilo tako disciplinirano moæe odjednom poËeti hodati naokolo sa svojim nediscipliniranim vrπnjacima i raditi iste stvari kao i oni? I pokazivati takvo nepoπtovanje prema vlastitim roditeljima i drugim odraslim ljudima? Ti balavci Ëak laæu, kradu i piju. Ne mogu viπe imati povjerenja u Toma. Ne mogu s njim razgovarati. Tako je namrgoen i πutljiv. »ak me i ne gleda. Kao da ne æeli s nama uopÊe niπta imati. A ove je godine loπ i u πkoli.” 14 kako zaista voljeti svoje dijete “Kad ste kod Toma opazili te promjene?” upitao sam. Jim Smith je pogledao u strop. “Da razmislim. Sad mu je Ëetrnaest, gotovo petnaest godina”, rekao je. “Najprije smo opazili da ima loπe ocjene. Prije pribliæno dvije godine. U posljednjim mjesecima πestoga razreda primijetili smo da gubi zanimanje za πkolu, a zatim i za druge stvari. PoËeo je mrziti iÊi u crkvu. Poslije je Tom Ëak izgubio zanimanje za svoje prijatelje i sve je viπe vremena provodio sam, obiËno u svojoj sobi. Sve je manje i manje govorio. Ali stanje se zaista pogorπalo u zavrπnim razredima. Toma su prestale zanimati omiljene aktivnosti - Ëak i sport. Tada je potpuno napustio stare prijatelje i poËeo se viati s momcima koji su obiËno u nevolji. Svoje je stavove prilagodio njihovima. Malo je dræao do ocjena i nije htio uËiti. Ti su ga njegovi prijatelji Ëesto znali uvaliti u nevolju.” “Sve smo pokuπali”, preuzela je priËu gospoa Smith. “Najprije smo ga tukli πibom. Onda smo mu ukidali povlastice, na primjer gledanje televizije, kino itd. Jedanput smo mu zabranili da izlazi cijelih mjesec dana. Pokuπali smo ga nagraditi za dobro ponaπanje. Mislim da smo stvarno isprobali svaki savjet koji smo Ëuli ili proËitali. problem 15 Zaista se pitam moæe li itko pomoÊi nama ili Tomu.” “U Ëemu smo pogrijeπili? Jesmo li loπi roditelji? Bog zna da smo se stvarno jako trudili”, dodao je Jim Smith. “Moæda je Tomovo ponaπanje priroeno. Moæda je Tom to naslijedio? Mogu li uzroci biti tjelesne naravi? Ali naπ ga je pedijatar pregledao prije nekoliko tjedana. Da ga odvedemo specijalistu za ælijezde? Da napravimo EEG? Potrebna nam je pomoÊ. Tomu je potrebna pomoÊ. Mi volimo svojega sina, doktore Campbell. ©to moæemo uËiniti da mu pomognemo? Mora postojati neπto.” Poslije, kad su gospodin i gospoa Smith izaπli, u ordinaciju je uπao Tom. Dojmila me se njegova prirodna pristojnost i naoËit izgled. Ali gledao je dolje, a kad bi me i pogledao u oËi, bilo bi to samo na trenutak. Iako je oËito bio bistro dijete, Tom je govorio samo kratkim, otresitim i gunavim reËenicama. Kad se napokon osjetio dovoljno ugodno da govori o sebi, rekao mi je uglavnom isto πto i njegovi roditelji. Dodao je joπ: “Nikome nije zaista stalo do mene osim mojim prijateljima.” “Nikome?” upitao sam. “Ne. Moæda mojim roditeljima, ne znam. Prije, kad sam bio malen, mislio sam da me vole. Ali sada to valjda ionako viπe nije vaæno. Njima je 16 kako zaista voljeti svoje dijete stvarno stalo samo do njihovih prijatelja, do posla, zabave i materijalnih stvari. Ionako ne moraju znati πto radim. To ih se ne tiËe. Æelim se samo maknuti od njih i upravljati svojim æivotom. Zaπto bi se brinuli zbog mene? Ni prije se nisu.” Kako je razgovor napredovao, postajalo je jasno da je Tom popriliËno potiπten te da nema razdoblja kad je zadovoljan sobom ili svojim æivotom. Oduvijek je Ëeznuo za bliskim, toplim odnosom s roditeljima, ali posljednjih je mjeseci od tog sna polako odustao. Okrenuo se vrπnjacima smatrajuÊi da Êe ga prihvatiti, ali je zbog toga bio joπ nesretniji. To je Ëesta tragiËna pojava naπega doba. DjeËak u ranoj adolescenciji s kojim je vjerojatno u ranome djetinjstvu sve bilo dobro. Dok nije navrπio dvanaest ili trinaest godina, nitko nije slutio da je Tom nesretan. Tijekom tih godina bio je dobro dijete koje nije postavljalo velike zahtjeve roditeljima, uËiteljima ni ostalima. Nitko nije sumnjao u to da se osjeÊa posve voljenim i prihvaÊenim. UnatoË tomu πto je imao roditelje koji su ga silno voljeli i brinuli se o njemu, Tom se nije osjeÊao iskreno voljenim. Da, znao je da ga roditelji vole i brinu se o njemu i nikada ne bi rekao drukËije. Ipak, nije iskusio tu neopisivu problem 17 emocionalnu blagodat da se osjeÊa potpuno i bezuvjetno voljenim i prihvaÊenim. To je vrlo teπko razumjeti jer su Tomovi roditelji zaista dobri roditelji. Vole ga i brinu se za njegove potrebe kako najbolje znaju. OdgajajuÊi Toma, Jim i Esther Smith primijenili su ono πto su Ëuli i proËitali, a traæili su savjet i od drugih. I brak im je sigurno bolji od prosjeËnoga. Zaista se vole i poπtuju. Dobro poznata priËa VeÊini je roditelja teπko odgajati djecu. Uza sve pritiske na obitelj i napetosti koje svakodnevno rastu, lako se zbuniti i obeshrabriti. Svi plaÊamo emocionalni danak sve ËeπÊim rastavama braka, gospodarskoj krizi, sve loπijoj kakvoÊi obrazovanja te gubitku povjerenja u vodstvo. Kao roditelji sve se viπe tjelesno, emocionalno i duhovno iscrpljujemo i postaje nam sve teæe skrbiti za dijete. Uvjeren sam da djeca nose najveÊi dio tereta tih teπkih vremena. »lan naπega druπtva s najveÊim potrebama upravo je dijete, a njegova je najveÊa potreba potreba za ljubavlju. PriËa o Tomu Smithu danas je vrlo dobro poznata. Roditelji ga silno vole. Odgajali su ga kako su najbolje znali, ali neπto nedostaje. Jeste li opazili 18 kako zaista voljeti svoje dijete πto? Ne, ne manjka ljubavi - roditelji ga zaista vole. Osnovni je problem u tome πto se Tom ne osjeÊa voljenim. Treba li optuæiti roditelje? Je li to njihova krivnja? Ne bih rekao. Istina je da su gospodin i gospoa Smith oduvijek voljeli svojega sina, ali da to nikada nisu znali pokazati. Kao i veÊina roditelja, vjerovali su da zadovoljavaju Tomove potrebe za hranom, smjeπtajem, odjeÊom, obrazovanjem, ljubavlju, vodstvom itd. Da, zadovoljavali su te potrebe, ali su previdjeli njegovu potrebu za bezuvjetnom ljubavlju. Iako gotovo svi roditelji u srcu imaju ljubavi za svoju djecu, teπko im je tu ljubav iskazati. Vjerujem da svi roditelji koji iskreno æele dati djetetu ono πto mu treba, mogu to nauËiti unatoË problemima danaπnjega æivota. Da bi svojemu djetetu mogli dati sve πto mogu za kratkoga razdoblja dok æivi s njima, svi roditelji trebaju nauËiti kako zaista voljeti dijete. Koji je oblik discipline najprimjereniji “SjeÊam se neËega πto se dogodilo kad mi je bilo πest ili sedam godina. I sad se joπ raæalostim kad o tome razmiπljam, a katkad se i razbjesnim”, rekao je Tom kad je nekoliko dana poslije opet doπao k meni na savjetovanje. “Nehotice sam problem 19 loptom razbio prozor. Grozno sam se osjeÊao i skrio sam se u πumi sve dok me mama nije doπla potraæiti. Bilo mi je tako æao! SjeÊam se da sam plakao jer mi se Ëinilo da sam vrlo zloËest. Kad je tata doπao kuÊi, mama mu je rekla za prozor i on me zviznuo.” Tomove su se oËi napunile suzama. “©to si ti rekao?” upitao sam. “Niπta”, promrmljao je. Taj dogaaj ilustrira joπ jedan zbunjujuÊi naËin ponaπanja prema djeci: discipliniranje. U ovomu je primjeru naËin na koji su Toma disciplinirali u njemu pobudio osjeÊaje boli, srdæbe i gorËine prema roditeljima, osjeÊaje koje bez neËije pomoÊi nikada neÊe moÊi zaboraviti ni oprostiti. Godinama poslije Toma je joπ uvijek boljelo to πto se zbilo. Zaπto mu se baπ taj dogaaj tako utisnuo u sjeÊanje? Znao je dobiti batine i prihvatiti ih bez problema, a katkad je bio Ëak i zahvalan na njima. Moæda zbog toga πto mu je veÊ bilo æao i πto se kajao zbog razbijenog prozora? Je li veÊ dovoljno pretrpio zbog svoje pogreπke da bi podnio joπ i tjelesnu bol? Jesu li batine moæda uvjerile Toma da ga roditelji ne razumiju kao osobu ili da su beπÊutni glede njegovih osjeÊaja? Jesu li mu upravo tada bili potrebniji roditeljska toplina i razumijevanje nego stroga kazna? Ako je tako, kako su to Tomovi roditelji mogli znati? I 20 kako zaista voljeti svoje dijete kako su mogli razabrati koji je tip discipline najprikladniji u tom trenutku? ©to mislite, kolege roditelji? Bismo li unaprijed trebali odluËiti πto Êemo rutinski poduzimati odgajajuÊi dijete? Mislite li da bismo trebali biti dosljedni? Koliko dosljedni? Bismo li dijete trebali kazniti svaki put kad je neposluπno? Ako bismo, treba li to uvijek Ëiniti na jednak naËin? Ako ne, koje su druge moguÊnosti? ©to je disciplina? Jesu li discipliniranje i kaænjavanje jedno te isto? Bismo li trebali prouËiti jednu πkolu razmiπljanja, primjerice πkolu djelotvornog roditeljstva (Parent Effectiveness Training), i dosljedno je provoditi? Ili bismo se trebali posluæiti vlastitim zdravim razumom i intuicijom? Ili kombinirati? Koliko Ëega? Kada? To su pitanja s kojima se danas muËi svaki savjestan roditelj. Bombardiraju nas knjigama, Ëlancima, seminarima i znanstvenim skupovima o tome kako nam valja odgajati djecu. Pristupi su razliËiti - od toga da ih uhvatimo za trapezni miπiÊ (onaj izmeu ramena i vrata) pa do toga da ih nagraujemo slatkiπima. RijeËju, kako su roditelji mogli postupiti u toj situaciji da Toma discipliniraju, a da ipak zadræe s njim topao odnos pun ljubavi? Poslije Êemo razmotriti to teπko pitanje. problem 21 Rekao bih da se svi roditelji slaæu kako je u danaπnje doba posebno teπko podizati djecu. Djelomice je tako zato πto djeca velik dio vremena provode pod nadzorom i utjecajem drugih primjerice πkole, crkve, susjeda i vrπnjaka. Zato se mnogim roditeljima Ëini da svi njihovi napori, ma koliko oni dobro postupali, slabo utjeËu na njihovu djecu. Istina je upravo suprotna Istina je upravo suprotna tomu. Prema svim studijama koje sam proËitao, dom uvijek pobjeuje. Roditeljski je utjecaj mnogo jaËi od svega ostaloga. Dom Êe u najveÊoj mjeri odluËiti koliko Êe dijete biti sretno, sigurno i stabilno, kako Êe se slagati s odraslima, s vrπnjacima i drukËijom djecom, koliko Êe imati pouzdanja u sebe i svoje sposobnosti, koliko Êe biti osjeÊajno ili povuËeno, kako Êe reagirati na nepoznate situacije. Da, unatoË brojnim stvarima koje ga od njega odvlaËe, dom ipak ima najveÊi utjecaj na dijete. Ali on u potpunosti ne odreuje kakvim Êe dijete postati. Ne smijemo grijeπiti okrivljujuÊi dom za baπ svaki problem i razoËaranje. Da pitanje razmotrimo pravedno i potpuno, smatram da treba uzeti u obzir i drugi najveÊi utjecaj na dijete. 22 kako zaista voljeti svoje dijete Priroeni temperament Zapravo, ima mnogo priroenih temperamenata. Do danas ih je identi≤cirano devet. Istraæivanje koje je rezultiralo tom spoznajom proveli su dr. Stella Chess i dr. Alexander Thomas. O podacima su izvijestili u knjizi Temperament i poremeÊaji ponaπanja u djece (Temperament and Behavior Disorder in Children) u izdanju University Pressa iz New Yorka. Ta se knjiga smatra klasikom i zaista je velik doprinos bihevioristiËkoj znanosti u svjetskim razmjerima. OdliËno objaπnjava zaπto su djeca takva kakva jesu. Objaπnjava i zaπto je neku djecu lakπe odgajati nego drugu. Zaπto je neku djecu lakπe voljeti i postupati s njima. Zaπto djeca odgojena u istoj obitelji ili u vrlo sliËnim uvjetima mogu biti tako razliËita. ©to je najbolje, Chess i Thomas dokazali su da to kakvo Êe dijete biti nije uvjetovano samo okolinom u domu nego i njegovim osobnim crtama. To je imalo izvanrednih rezultata u ublaæavanju Ëestoga neopravdanog okrivljavanja roditelja Ëija djeca imaju problema. Nesretna je navika mnogih ljudi (pa i profesionalaca) da pretpostave kako za sve u svezi s djetetom treba kriviti roditelje. Chessino i Thomasovo istraæivanje pokazuje da su neka djeca sklonija teπkoÊama od drugih. problem 23 Razloæimo ukratko njihovo istraæivanje. Opisali su devet temperamenata koji se mogu prepoznati u novoroenËadi. Ti temperamenti nisu samo priroeni (postoje od roenja) nego su i temeljna obiljeæja djeteta koja se najËeπÊe i zadræe. Ta se obiljeæja mogu mijenjati utjecajem okoline, ali temperamenti su ipak duboko usaeni u cjelokupnu djetetovu osobnost i ne mijenjaju se lako te se mogu doæivotno zadræati. Evo tih devet temperamenata. 1. Razina aktivnosti; priroeni je stupanj djetetove motoriËke aktivnosti koji odreuje koliko Êe ono biti aktivno ili pasivno. 2. RitmiËnost (pravilnost nasuprot nepravilnosti); odreuje predvidivost funkcija kao πto su glad, predloæak hranjenja i obavljanja nuæde te ciklus spavanja i buenja. 3. Pribliæavanje ili povlaËenje; djetetov je naËin reagiranja na novi podraæaj, primjerice na hranu, igraËku ili osobu. 4. Prilagodljivost; podrazumijeva brzinu i lakoÊu kojom se trenutaËno djetetovo ponaπanje moæe mijenjati reakcijom na strukturne promjene u okolini. 5. Intenzitet reakcije; koliËina je energije koju dijete ulaæe u iskazivanje raspoloæenja. 24 kako zaista voljeti svoje dijete 6. Prag reakcije; odreuje jaËinu poticaja potrebnoga da se izazove reakcija. 7. KakvoÊa raspoloæenja (pozitivno za razliku od negativnoga); zaigrano, vedro, veselo, prijateljsko, za razliku od neugodnoga, plakanja, neprijateljskog ponaπanja. 8. Nepostojanost; odreuje koliko Êe izvanjska okolina utjecati na smjer trenutaËnog ponaπanja. 9. Opseg i postojanost pozornosti; duljina je vremenskog razdoblja tijekom kojega se dijete bavi nekom aktivnoπÊu te nastavak aktivnosti uz ometanje. TreÊi, Ëetvrti, peti i sedmi temperament najpresudniji su za to hoÊe li dijete biti lako ili teπko odgajati. Djeca s visokom razinom reaktivnosti (vrlo “emocionalna”), djeca koja se u nepoznatim situacijama uglavnom povlaËe (“povuËena”), koja se teπko prilagoavaju novim situacijama (ne podnose promjene) i djeca koja su obiËno loπe raspoloæena vrlo su podloæna stresu i osobito su osjetljiva na velika oËekivanja roditelja. A odrasli im, naæalost, obiËno pridaju manje ljubavi i paænje. problem 25 Moramo, dakle, nauËiti da su djetetove temeljne karakteristike Ëesto izravno povezane s vrstom majËinske njege i odgoja koju dobiva. Uz pomoÊ ta Ëetiri temperamenta Chessova i Thomas procjenjivali su novoroenËad pripisujuÊi im brojËane vrijednosti. Iz tih su podataka jasno mogli predvidjeti koje Êe bebe biti “dobre”, πto znaËi da Êe se za njih biti lako brinuti, s njima Êe se lako uspostavljati dobar odnos i bit Êe ih lako odgajati. Djecu za koju se teπko brinuti, s kojima je teπko odræavati dobar odnos i koju je teπko odgajati nazvali su “teπkim bebama”. Ta Êe djeca od svojih majki zahtijevati viπe nego “dobre bebe” od svojih. Zatim su usporedili napredak te djece prema vrsti majËinske njege koju su dobivala. Chess i Thomas prouËavali su bebe “briænih” majki (koje su æeljele dijete i koje su mogle pruæiti ozraËje ljubavi u kojemu su se djeca osjeÊala prihvaÊenima). ProuËavali su i bebe majki koje nisu “briæne” (koje svjesno ili nesvjesno odbacuju svoju djecu ili im nisu sposobne pruæiti ozraËje u kojemu bi se dijete osjeÊalo prihvaÊenim i voljenim). U tablici su saæeti rezultati tih istraæivanja. Kao πto se iz rezultata vidi, “dobre bebe”i “briæne” majke odliËna su kombinacija. Ta se djeca razvijaju dobro, gotovo bez ikakvih loπih posljedica. 26 kako zaista voljeti svoje dijete “Briæne” majke s “teπkim bebama” imale su problema s djecom, ali te su se situacije najËeπÊe pokazale pozitivnima. OpÊenito, djeca su se, zahvaljujuÊi ozraËju ljubavi koju su im majke pruæale, uglavnom dobro razvijala. “Dobre bebe” s majkama koje nisu “briæne” uglavnom nisu tako dobro napredovale. Imale su viπe teπkoÊa nego “teπke bebe” “briænih” majki. Njihova su iskustva ËeπÊe loπa nego dobra. “Briæne” majke Majke koje nisu “briæne” “Dobre bebe” + + + — “Teπke bebe” + — — — Ne iznenauje πto su “teπke bebe” Ëije majke nisu “briæne” najgore proπle. Ta su djeca bila u tako teπkom poloæaju da su ih s pravom prozvali djecom “s visokim faktorom rizika”. Poloæaj u kojemu se takva djeca nalaze zaista Ëovjeku slama srce. Izloæena su svakoj opasnosti - od zlostavljanja do toga da budu napuπtena. Zaista su to djeca izloæena velikom riziku. Sagledamo li sve te dragocjene podatke, dolazimo do iznimno vaænih Ëinjenica. Najprije, djetetov napredak ne ovisi samo o njegovoj okolini problem 27 - o domu i roditeljima. Temeljne priroene karakteristike svakoga djeteta snaæno utjeËu na njegov razvoj, napredak i sazrijevanje. Te osobine uvjetuju, a Ëesto i odreuju koliko Êe se biti lako ili teπko brinuti za dijete i koliko Êe to frustrirati njegove roditelje, πto pak utjeËe na naËin na koji se roditelji odnose prema djetetu. To je dvosmjerna ulica. Ti su podaci pomogli mnogim roditeljima iz moje svakidaπnje prakse koje je muËio osjeÊaj krivnje. Joπ je jedna pouka vaæna za roditelje: vrsta majËinske (i, razumije se, oËinske) brige snaænije utjeËe na djetetov napredak nego tip djetetova priroenoga temperamenta. ProuËite joπ jedanput tablicu. Iako je “teπko” dijete, naravno, teæe odgajati, vrsta emocionalne skrbi viπe utjeËe na konaËni ishod. Roditeljska briga moæe promijeniti priroeni djetetov temperament nabolje ili nagore. Upravo je to razmotreno u ovoj knjizi. Ona je neka vrsta priruËnika s uputama o tome kako se odnositi prema djetetu da ono πto bolje napreduje; kako pruæiti djetetu emocionalnu njegu koja mu je iznimno potrebna. NemoguÊe je u knjizi razmotriti sve oblike odgoja. Zato je u nju uvrπteno ono πto sam smatrao temeljnim za djelotvoran roditeljski odnos. 28 kako zaista voljeti svoje dijete »injenica je da veÊina roditelja voli svoju djecu te smatra kako tu ljubav i iskazuje djetetu. To je danas najveÊa pogreπka. VeÊina roditelja ne iskazuje svojoj djeci ljubav koju osjeÊa - zato πto ne znaju kako to Ëiniti. Posljedica toga je da se mnoga djeca ne osjeÊaju iskreno, bezuvjetno voljenima i prihvaÊenima. To je, vjerujem, uzrok veÊine problema koje djeca imaju. Ako roditelji nemaju s djecom temeljni odnos ljubavi i povezanosti, sve Êe se ostalo (disciplina, odnosi s vrπnjacima, uspjeh u πkoli) graditi na loπem temelju i nastat Êe problemi. U ovoj Êete knjizi naÊi osnovne upute o tomu kako uspostaviti odnos ljubavi i povezanosti. problem 29 DRUGO POGLAVLJE OzraËje ozraËje P 31 rije nego πto razmotrimo temeljna naËela iskazivanja iskrene ljubavi i discipliniranja djeteta, vaæno je razmotriti i pretpostavke dobrog odgoja. Prva i najvaænija je dom. Napomenut Êemo samo nekoliko presudnih Ëinjenica. Najvaæniji odnos u obitelji je braËni odnos. Vaæniji je od svih ostalih odnosa, pa i od odnosa roditelj - dijete. I kakvoÊa odnosa roditelj - dijete i djetetov osjeÊaj sigurnosti uvelike ovise o kakvoÊi braËnoga odnosa. Zato je iznimno vaæno supruænicima pomoÊi da uspostave dobar odnos prije nego πto pokuπamo rijeπiti njihove probleme u odgoju djece. ©to je braËni odnos bolji, primjena informacija koje Êu razloæiti bit Êe djelotvornija i uspjeπnija. Ako ste, meutim, samohrani roditelj, uvjeravam vas da se ono πto razmatramo u ovoj knjizi jednako odnosi i na vas, dragi roditelju. Biti samohrani roditelj u mnogome je teæe, ali je u neËemu i lakπe. Ali bez obzira na to je li u obitelji samo jedan roditelj ili oba, naËin na koji se odnosimo prema naπoj djeci mijenja mnogo toga u naπem domu. Moæemo zapoËeti spoznajom da kognitivna (tj. intelektualna ili racionalna) komunikacija i emocionalna (osjeÊajna) komunikacija nisu jedno te isto. Osobe koje komuniciraju prije svega na kognitivnoj razini uglavnom se bave Ëinjenicama. 32 kako zaista voljeti svoje dijete Razgovaraju o temama kao πto su sport, burza, novac, kuÊa ili posao, te temu razgovora zadræavaju izvan podruËja emocionalnoga. ObiËno se neugodno osjeÊaju razgovarajuÊi o temama koje pobuuju osjeÊaje, osobito one neugodne, poput srdæbe. Zato izbjegavaju razgovarati o temama koje obuhvaÊaju ljubav, strah i srdæbu. Tim je osobama stoga teπko iskazivati toplinu i potporu svojim supruænicima. Drugi komuniciraju viπe na osjeÊajnoj razini. Same Ëinjenice lako ih zamaraju i imaju potrebu razmjenjivati osjeÊaje, pogotovo sa supruænikom. Smatraju da ozraËje izmeu muæa i æene mora biti πto slobodnije od neugodnih osjeÊaja kao πto su napetost, srdæba i gorËina. Zato æele razgovarati o tim osjeÊajima, razrijeπiti sukobe sa supruænikom, sve raπËistiti i uspostaviti ugodno meusobno ozraËje. Nitko, dakako, nije posve kognitivan ni posve emocionalan. Svi Êemo biti negdje u rasponu koji prikazuje jednostavni gra≤kon. Ako se modeli neËije osobnosti i komunikacije uglavnom oËituju kao posve emocionalni, takva Êe osoba pripadati lijevoj strani gra≤kona. Pokazuje li tko kognitivni predloæak komunikacije, pripadat Êe desnoj strani gra≤kona. Svi se nalazimo negdje izmeu te dvije krajnosti. Kamo vi pripadate? ozraËje emocionalan 33 kognitivan ©to biste vi rekli: kamo pripadaju æene, a kamo muπkarci? Tako je! Æene se po pravilu emocionalnije odnose prema drugima, posebice prema supruænicima i djeci. Muπkarci su u naËinu komunikacije viπe kognitivni. Mogli biste sada zakljuËiti da je poæeljnije biti na desnoj nego na lijevoj strani gra≤kona. To je uvrijeæena zabluda. Istina je da oba tipa osobnosti imaju i prednosti i nedostatke. Osoba s lijeve strane gra≤kona, koja viπe iskazuje osjeÊaje, nije nuæno manje pametna ni inteligentna. Jednostavno je svjesnija vlastitih osjeÊaja i obiËno je sposobnija poduzeti neπto u svezi s njima. Osoba koja, naprotiv, pripada desnoj strani gra≤kona te ne pokazuje osjeÊaje, moæda ih samo potiskuje pa ih je zato i manje svjesna. Iznenauje Ëinjenica da tzv. kognitivnim osobama (desno) osjeÊaji upravljaju jednako koliko i tzv. emocionalnim osobama, samo πto one toga nisu svjesne. UkoËeni, formalni intelektualci, primjerice, imaju uglavnom jednako duboke osjeÊaje, ali troπe golemu energiju da te osjeÊaje potisnu kako ih oni ne bi uznemiravali. Ali ipak ih, naæalost, uznemiravaju. Kad netko (primjerice 34 kako zaista voljeti svoje dijete “emocionalna” æena ili dijete) zatraæi da im iskaæu ljubav i toplinu, oni ne samo da to neÊe moÊi uËiniti nego Êe se i razljutiti πto je time naruπena njihova dragocjena ravnoteæa. OËev prvi korak “Moj muæ Fred tako se dobro brine o nama i toliko je poπtovan”, objasnila mi je izbezumljeno Mary Davis, “da mi je grozno zbog mojih osjeÊaja prema njemu. Straπno se znam naljutiti na njega, a onda me tako muËi krivnja da sama sebe ne mogu podnijeti. Pokuπavam s njim razgovarati o svojim osjeÊajima prema njemu i prema djeci. Njemu je tada neugodno, zaπuti i ljuti se na mene. Onda se ja naljutim i razbjesnim se na njega, Ëak postanem frigidnom i ne mogu s njim voditi ljubav. ©to mogu uËiniti? Toliko sam zabrinuta za svoj brak i za svoju djecu, a s muæem ne mogu o tome Ëak ni razgovarati. Kako naπ brak moæe trajati?” To je stara priËa. Fred Davis struËnjak je u poslovnome svijetu. Zna svoj posao. Zna sve Ëinjenice. Ugodno mu je u svijetu bez emocionalnih Ëinitelja, ondje gdje ih nema i gdje uglavnom nisu ni potrebni. On komunicira “kognitivno”. Ali kod kuÊe je kao riba na suhome. Ima normalnu æenu, ozraËje 35 s normalnim potrebama æene i supruge. Mary treba toplinu i potporu svojega muæa. Ima potrebu s njim podijeliti svoju zabrinutost, strahove i nade. Ona “emocionalno” komunicira. Ima potrebu osjetiti da je njezin suprug voljan preuzeti odgovornost za obitelj. Te su njezine potrebe normalne i ne znaËe da je slaba, pretjerano osjetljiva ili da je sama neodgovorna. Nisam joπ vidio zaista sretnu, toplu obitelj u kojoj suprug ili otac nije preuzeo obiteljske odgovornosti. Supruga i majka ima vlastite odgovornosti, ali suprug mora biti voljan pomoÊi joj i poduprijeti je u tome. Jedan od razloga za to jest Ëinjenica da je æeni teπko prvoj iskazivati ljubav prema suprugu ako osjeÊa da je on nije spreman potpuno podræati u svim podruËjima obiteljskog æivota, ukljuËujuÊi i emocionalno. Isto, dakako, vrijedi i za suprugove obiteljske odgovornosti. On mora znati da mu je supruga spremna pomoÊi i “uskoËiti” kad god je potrebno. Mogli bismo reÊi i ovako: æeni se teπko osjeÊati sigurno, udobno i voljeno ako mora preuzeti odgovornosti zato πto njezin suprug to jednostavno ne æeli uËiniti. Jedna æena koju sam savjetovao poæalila se, primjerice, da je nesigurna u suprugovu ljubav i da joj je teπko uzvratiti mu ljubav. Pokazalo se da je ona odgovorna za gotovo 36 kako zaista voljeti svoje dijete sve oblike obiteljskog æivota, od ËiπÊenja dvoriπta do obiteljskog budæeta. Takav dogovor moæe biti dobar ako se oba supruænika s njime slaæu i ako su time oboje zadovoljni, ali suprug Ëak i tada mora preuzeti sve te odgovornosti ako zatreba; mora biti spreman i voljan preuzeti ih ako je supruga preoptereÊena. Suprugova voljnost da bude posve na raspolaganju vlastitoj obitelji najveÊe je bogatstvo koje æena i djeca mogu imati. Æena moæe prihvaÊati ljubav koju prvi iskazuje suprug i divno je umnogostruËiti te je odraæavati prema njemu i djeci - i tako ispuniti dom predivnim ozraËjem. Ali suprug mora preuzeti odgovornost da tu ljubav prvi iskaæe. Muæevima koji su otkrili tu tajnu ima se na Ëemu pozavidjeti. Ljubav koju im supruga uzvraÊa neprocjenjivo je vrijedna, po mojemu miπljenju najdragocjenija od svega na svijetu. Teπko je prvi iskazati ljubav, ali kad muæ iskusi æeninu uzvraÊenu ljubav i uvidi da je umnogostruËena i svaki put sve veÊa, bit Êe mu to sve lakπe Ëiniti. Ako to pravilo ima iznimaka, ja joπ nisam vidio nijednu. Muæ koji preuzima punu, potpunu, posvemaπnju odgovornost za svoju obitelj te koji prvi iskazuje ljubav svojoj æeni i djeci, iskusit Êe nevjerojatnu nagradu za to: zahvalnu æenu punu ljubavi, spremnu da mu pomaæe, koja Êe uvijek ozraËje 37 divno postupati prema njemu, te djecu koja se osjeÊaju sigurno, zadovoljna su i mogu se razvijati na najbolji naËin. Nikada nisam vidio da brak u kojemu su zadovoljeni ti vaæni uvjeti ne uspije. Nijedan neuspjeli brak koji sam vidio nije udovoljio tim bitnim uvjetima. OËevi, prvi je korak na vama. Ali, upitat Êete, kako to da muæ treba uËiniti prvi korak i prihvatiti odgovornost za iskazivanje ljubavi u obitelji kad je uglavnom kognitivan i nespretan s osjeÊajima, a æena je sposobnija na podruËju emocionalnoga? To je danas jedan od najËeπÊih braËnih problema, neprepoznat i teæak. Teπko ga je rjeπavati jer ga veÊina muπkaraca, kao ni Fred Davis, nije svjesna. Umjesto da shvate kako je emocionalni æivot njihove æene i djece od æivotne vaænosti, oni ga doæivljavaju kao neugodnu gnjavaæu koju treba izbjegavati. Posljedak je, razumije se, nevolja kakva je nastala izmeu Freda i Mary - frustracija i zbunjenost te ozbiljan prekid komunikacije. »ini se da danas svi shvaÊaju kako je komunikacija presudna za obiteljski æivot. UoËavate li iz Fredova i Maryna odnosa kako komunikacija prestaje kad “kognitivni” muæ ne moæe razgovarati na emocionalnoj razini, a “emocionalna” æena ne moæe s njim razgovarati o svojim najdubljim 38 kako zaista voljeti svoje dijete osjeÊajima i Ëeænjama? Kakve li dvojbe! Muæevi, moramo se suoËiti s Ëinjenicama. Veliki su izgledi da su naπe æene kompetentnije na podruËju ljubavi, brige i prepoznavanja naπih i djeËjih emocionalnih potreba. A obiËno slijedimo upute struËnjaka, zar ne? OËito je, dakle, da je nama muπkarcima oËajniËki potrebna pomoÊ supruga da nas vode kroz taj nama donekle stran svijet osjeÊaja. Muæ ne mora samo biti voljan priznati æeninu priroenu sposobnost na podruËju emocionalnoga i dopuπtati da ga ona vodi, nego mora hrabriti svoju æenu i podupirati je u svakidaπnjoj zadaÊi stvaranja emocionalnoga ozraËja u domu. Ako je u tome ometa ustrajuÊi pri odluci da probleme rjeπava ne obaziruÊi se na njezine osjeÊaje, obeshrabrit Êe je i na kraju Êe je slomiti. Koliko sam samo supruga susreo u savjetniËkoj praksi koje su muæevi sprjeËavali u naporima da iskazuju ljubav njima i djeci! Te su æene slomljene, a posljedak je onesposobljujuÊa depresija. Ali pogledajte brakove u kojima muæ poπtuje æenine duboke osjeÊaje i njezinu potrebu da ih iskazuje. On Êe je sluπati, πtoviπe, uËit Êe od nje. NauËit Êe da je zadovoljstvo emocionalne razmjene dragocjeno i duboko ispunjavajuÊe, bili osjeÊaji ugodni ili neugodni. Takav Êe brak s godinama jaËati. A muæ i æena postajat Êe sve ozraËje 39 bliskiji i dragocjeniji jedno drugome. Takav je brak jedan od najljepπih æivotnih darova. Je li ljubav slijepa “Vidite, John me viπe ne voli. Samo me kritizira”, poæalila se lijepa Yvonne. Ona i njezin muæ doπli su k meni na savjetovanje pri posljednjem pokuπaju da spase brak. Yvonne je nastavila: “Zar o meni nemaπ niπta dobro reÊi, Johne?” Na moje veliko iznenaenje, John se zaista nije mogao sjetiti niËega zbog Ëega bi pohvalio svoju suprugu. Yvonne je bila privlaËna, inteligentna, pribrana i nadarena, ali Ëinilo se da je John mogao vidjeti samo loπe. U braku su bili πest godina. Odakle ta oËita nelogiËnost? Uzme li se u obzir zaprepaπÊujuÊe velik broj rastava, teπko je razumjeti da uglavnom svi brakovi zapoËnu s velikom nadom, oËekivanjima, ljubavlju i predivnim osjeÊajima izmeu mladenaca. U poËetku se sve Ëini divnim; svijet je savrπen. Brak izmeu Yvonne i Johna takoer je tako zapoËeo. ZapanjujuÊe li promjene! Kako je do nje moglo doÊi? Jedan je razlog nezrelost. Ali πto je nezrelost? Donekle je povezana s godinama, ali ne nuæno. U granicama toga konkretnog problema nezrelost se moæe de≤nirati kao nesposobnost toleriranja 40 kako zaista voljeti svoje dijete ili izlaæenja na kraj s podvojenostima na svjesnoj razini. Podvojenost su jednostavno nasuprotni ili kon≥iktni osjeÊaji prema istoj osobi. To objaπnjava izreku da je “ljubav slijepa”. Dok smo u poËetku zaljubljeni, ili za prvih nekoliko tjedana ili mjeseci braka, svojega ljubljenog ili ljubljenu doæivljavamo kao savrπeno biÊe i ne moæemo podnijeti neugodan osjeÊaj prema njemu ili njoj. Zato potiskujemo (nijeËemo, zanemarujemo) sve πto nam se kod supruænika ne svia i svjesni smo samo njegovih ili njezinih dobrih osobina. Slijepi smo za stvari kao πto su nesavrπen stas ili vanjski izgled, brbljavost, πutljivost, sklonost debljini ili mrπavosti, prevelika æivahnost, povuËenost, mrzovoljnost, nedostatak dara za sportove, glazbu, umjetnost, πivenje ili kuhanje. Skrivanje supruænikovih nepoæeljnih osobina od sebe u poËetku odliËno uspijeva. ÆiveÊi s ljubljenim ili ljubljenom iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, otkrivamo o njemu ili njoj nove stvari, neke dobre, a neke manje dobre. Neke Ëak i odvratne. Ali dok neugodno potiskujemo u podsvijest, svojeg dragoga ili dragu i dalje moæemo doæivljavati kao savrπeni uzor, i sve je dobro. Ali tu je i problem. Neπto ne moæemo potiskivati zauvijek. Jednoga dana dosegnemo toËku zasiÊenosti. Tada smo u braku veÊ nekoliko dana ozraËje 41 ili nekoliko godina. To ovisi (1) o naπoj sposobnosti da potiskujemo, previdimo i zanemarujemo neugodno i (2) o razini naπe zrelosti, tj. naπe sposobnosti da se svjesno nosimo s proturjeËnim osjeÊajima. Kad dosegnemo tu kritiËnu toËku, viπe ne moæemo potiskivati negativno. Odjednom smo suoËeni s danima/mjesecima/godinama neugodnih osjeÊaja prema supruæniku. I opet zbog nezrelosti (nesposobnosti da rijeπimo podvojenost) Ëinimo suprotno. Potiskujemo dobre osjeÊaje i istiËemo loπe. Tada supruænika vidimo u gotovo suprotnome, uglavnom loπem ili nimalo dobrom svjetlu. Sve se to moæe brzo zbiti. Dva mjeseca prije John je Yvonne smatrao oliËenjem savrπenstva. Sada jedva podnosi njezinu blizinu. Yvonne je uglavnom ostala ista. No, naËin na koji je John doæivljava posve se promijenio. Kako rijeπiti taj Ëesti problem koji potkopava strukturu naπega druπtva i slabi jezgru naπega nacionalnog biÊa? Kao i obiËno, na to je lako odgovoriti, ali odgovor je teπko provesti u praksi. Najprije moramo shvatiti da nitko nije savrπen. Nevjerojatno! Sluπamo tu tvrdnju svakoga dana, ali u nju ne vjerujemo. Potiskivanjem pokazujemo da od svojih ljubljenih æelimo i oËekujemo savrπenstvo. 42 kako zaista voljeti svoje dijete Osim toga, neprekidno moramo biti svjesni vrlina i nedostataka svojih supruænika. Moram razumjeti i ne zaboravljati da sam za neke osobine svoje æene zahvalan, a da bi mi za druge draæe bilo da su drukËije - po tomu se ona ne razlikuje od ostalih æena. Dugo mi je trebalo da nauËim, u trenucima kad me supruga razoËara, razmiπljati o njezinim predivnim osobinama. I na kraju, moramo nauËiti svoje supruænike prihvatiti onakvima kakvi jesu, zajedno s njihovim nedostacima. Vjerojatnost da Êemo pronaÊi nekoga ili neπto bolje ako se rastanemo i opet vjenËamo ili u izvanbraËnoj vezi vrlo je malena, posebice zbog jakog osjeÊaja krivnje i drugih problema koje bi takav postupak donio. Ne zaboravite da je vaπ supruænik nezamjenjiv. Bezuvjetna ljubav “Ljubav je vrlo strpljiva i blaga, nikada ljubomorna ni zavidna, nikad se ne hvasta i ne oholi, nikada nije uobraæena, sebiËna ili gruba. Ljubav ne zahtijeva. Ne ljuti se i nije uvredljiva. Ne zamjera i jedva zamjeÊuje kad joj drugi nanesu nepravdu. Nikada se ne raduje nepravdi, veÊ se veseli kad god pobijedi istina. Volite li koga, bit Êete mu odani po svaku cijenu. Uvijek Êete u njega vjerovati, ozraËje 43 uvijek od njega oËekivati najbolje i uvijek ga odluËno braniti” (slobodan prijevod Prve poslanice KorinÊanima 13:4-7). Ta nam jasna tvrdnja kazuje kakav je temelj svih odnosa ljubavi. Ta se tajna moæe nazvati “bezuvjetnom ljubavlju”, koja ne ovisi o tomu koliko je vaπ supruænik uspjeπan, star, teæak ili pogreπiv. Takva ljubav kaæe: “Ja svoju æenu volim bez obzira na sve. Ma πto uËinila, ma kako izgledala, ma πto rekla, uvijek Êu je voljeti.” Da, bezuvjetna je ljubav ideal koji se ne moæe posve dosegnuti, ali πto mu se viπe pribliæim, moju Êe æenu Bog koji nas toliko voli uËiniti savrπenijom. A πto je on viπe suobliËuje sebi, ona Êe mi biti bolja pa Êu ja biti njome zadovoljniji. Doπli smo tako do kraja rasprave o braku per se. Naveo sam samo nekoliko napomena, ali o toj temi ima mnogo odliËnih knjiga koje moæete nabaviti za daljnje prouËavanje. Sada bih æelio prijeÊi na naπu najvaæniju zadaÊu: nauËiti kako voljeti dijete. IstraæujuÊi djeËji svijet, moramo upamtiti da braËni odnos neprijeporno ostaje najsnaænija veza u obitelji. Ona silno utjeËe na dijete za cijeloga njegova æivota. To potvruje i jedan primjer iz mojega iskustva. RijeË je o krπÊanskoj obitelji koja je k meni 44 kako zaista voljeti svoje dijete doπla na savjetovanje. Petnaestogodiπnju Pam roditelji su mi doveli zbog njezina neprimjerenog seksualnog ponaπanja, posljedak kojega je bila trudnoÊa. DjevojËica je bila prelijepa, i divna osoba. Bila je viπestruko nadarena. Imala je Ëvrst, topao, zdrav odnos s ocem - πto je danas rijetka blagodat. Njezin se odnos s majkom takoer Ëinio zdravim. U poËetku me zbunjivalo da se Pam odluËila upustiti u seksualne odnose a da prema djetetovu ocu nije mnogo osjeÊala niti je za njega marila. A nije pripadala djevojkama Ëiji je temperament takav da na neprimjeren naËin privlaËe pozornost muπkaraca. Pam je uvijek bila dijete puno poπtovanja, posluπno, i bilo ju je lako odgajati. Zaπto je onda zatrudnjela? UopÊe mi nije bilo jasno. Zatim sam razgovarao s Paminim roditeljima, zajedno, pa pojedinaËno. Pogodili ste! Njezini su roditelji bili u braËnome sukobu koji su skrivali od drugih. Odavna su bili u svai, ali je obitelj uspijevala godinama funkcionirati priliËno stabilno. Pam je uvijek imala blizak odnos s ocem. Kako je odrastala, majka je postajala sve ljubomornijom na tu povezanost. Ali izuzme li se ta ljubomora, majka je pruæala Pam priliËnu potporu. DjevojËica je uπla u adolescentno doba. Tjelesno je poËela sliËiti æeni i majËina se ljubomora ozraËje 45 produbila. RazliËitim naËinima neverbalne komunikacije (o kojima Êemo poslije neπto reÊi) majka joj je jasno prenijela poruku: Pam, sada si æena pa se, dakle, moæeπ sama brinuti o vlastitim emocionalnim potrebama, posebice o pozornosti muπkaraca. Kao i mnoge djevojËice te dobi, Pam je tatinu ljubav pokuπala zamijeniti pozornoπÊu muπkih vrπnjaka. Ponaπala se u skladu s majËinim nesvjesnim, neizgovorenim uputama. Pamina je majka bila svjesna svoje loπe braËne situacije, posljedak koje je bio i loπ seksualni æivot sa suprugom. Bila je svjesna i bliskosti izmeu Pam i oca. Ali nije bila svjesna da je silno ljubomorna na Pam. I nije znala da je potaknula Paminu seksualnu pustolovinu. U takvim je prilikama nekorisno i Ëesto πtetno svaku osobu (posebice majku u ovome primjeru) izravno suoËiti s njezinim loπim postupkom. Iako se u prvi mah Ëinilo da je problem Pamino ponaπanje, temeljni je problem bio braËni odnos njezinih roditelja. Da bih toj obitelji pomogao iskazujuÊi joj πto viπe potpore, ljubavi i suÊuti kao terapeut, morao sam pomoÊi roditeljima da poboljπaju svoju braËnu vezu, a ne usredotoËiti se na to da pronalazim i osuujem njihove pogreπke. Morao sam ih dovesti do toga da prime Boæje oproπtenje u Isusu Kristu. Kad se braËna veza u 46 kako zaista voljeti svoje dijete takvim sluËajevima obnovi i kad se ukloni osjeÊaj krivnje, moæe se popraviti i odnos izmeu majke i djeteta. Taj nam primjer pokazuje koliko je braËno zajedniπtvo roditelja vaæno u djetetovu æivotu. ©to je ta veza ËvrπÊa i zdravija, kao roditelji Êemo imati manje problema. A moÊi Êemo i djelotvornije primjenjivati spoznaje iz ove knjige. Razmotrimo sada drugi najvaæniji odnos u obitelji.
© Copyright 2024 Paperzz
