ZAJEDNICA Zemljišnih ZAJEDNICA hrvatske Bilten broj 7 Velika Gorica, Zagrebačka 37 Velika Gorica, 22. studenog 2011. Uvodno Predizborno je vrijeme, vrijeme sabiranja, potmulog ogorčenja, neizvjesnosti i nade, straha od zavodljivih obećanja, praznih i zaglušujućih retoričkih strasti, odmjerenih programskih očitovanja - odgovornog nemira i besprizivnog odlučivanja. Broj 7 Biltena je način očitovanja i sudjelovanja ZZZH u predizbornim aktivnostima. Nadamo se da smo za slijedeći upit dosad i u ovom broju javno iznijeli dostatne i vjerodostojne opravdavajuće osnove, neprijeporne činjenice i odgovorna promišljanja. JAVNI UPIT PREDSJEDNICIMA POLITIČKIH STRANAKA NOSITELJIMA IZBORNIH LISTI I KANDIDATIMA ZA HRVATSKI SABOR PITAMO VAS: 1. Da li se slažete s našom tvrdnjom da je onemogućivanje povrata imovine zemljišnim zajednicama Hrvatske ustavno neutemeljeno, gospodarski i politički štetno te narodnosno, kulturalno i demografski, pogubno? 2. Podržavate li stav da slijedeći saziv Hrvatskog sabora treba u najkraćem roku poništiti zabludni zakon Sabora NRH iz 1947. i štetni dio Zakona o naknadi (1996.) te onemućiti daljnje razdjeljivanje i rasprodaju naše oduzete imovine i njezin povrat pravim vlasnicima? 3. Smatrate li da je sadašnji prijedlog zakona o povratu imovine zemljišnim zajednicama primjeren zakonski osnov za početak povrata te trajnog i suvremenog rješavanja pitanja gospodarenja dobrima od trajnog narodnog interesa. Umoljavamo vas za primjeren javni stav, mišljenje i prijedloge! Predsjedništvo ZZZH PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O NAKNADI ZA IMOVINU ODUZETU ZA VRIJEME JUGOSLAVENSKE KOMUNISTIČKE VLADAVINE Članak 1. Članak 21. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine mijenja se i glasi: „Imovina bivših zemljišnih i njima sličnih zajednica i krajiških imovnih općina koja je 1947. godine proglašena općenarodnom i oduzeta bivšim vlasnicima, a koja do dana stupanja na snagu ovoga zakona nije pravovaljanim pravnim postupkom uknjižena u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba nego je uknjižena kao vlasništvo države, prenosi se u posjed i vlasništvo zemljišnim i sličnim zajednicama te krajiškim imovnim općinama koje uredno podnesu osnovan zahtjev za povrat imovine. tracija, upravljanje, gospodarenje imovinom i obavljanje djelatnosti utvrdit će se posebnim zakonom. Članak 3. Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.“ Članak 2. Vlada Republike Hrvatske posebnom će odlukom definirati uvjete i rokove za podnošenje zahtjeva za povrat imovine iz članka 21. ovoga Zakona u roku od 6 mjeseci od dana donošenja ovoga Zakona. Za imovinu koju nije moguće naturalno restituirati izvršit će se naknada prema odredbi članka 1. stavka 3. i 4. ovoga Zakona. Osnivanje zemljišnih i njima sličnih zajednica, njihova regis- Goran Beus Richembergh, Zdravko Lučić i Silvano Hrelja s netom urudžbiranim Prijedlogom zakona 29. prosinca 2010. SKUPINA ZASTUPNIKA U HRVATSKOME SABORU PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O NAKNADI ZA IMOVINU ODUZETU ZA VRIJEME JUGOSLAVENSKE KOMUNISTIČKE VLADAVINE Zagreb, 29. prosinca 2010. Članak 21. važećeg ZAKONA koji se mijenja i dopunjuje Iznimno od odredbe članka 20. stavka 1. ovoga Zakona, Vlada Republike Hrvatske može donijeti odluku kojom se poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište koje je postalo vlasništvo Republike Hrvatske na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Zakona o šumama, a koje je preneseno u društveno vlasništvo na temelju zakona iz točke 20. stavka 1. članka 2. ovoga Zakona, prenosi na jedinicu lokalne uprave i samouprave radi ostvarivanja namjene za koju su to zemljište koristile zemljišne i njima slične zajednice te krajiške imovne općine. I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. alineji 1. i članku 3. i članku 48. Ustava Republike Hrvatske. „Zakonsko uređenje restitucije užitničkih prava na nekretninama zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina oslanja se na ustavna načela jamstva prava vlasništva i njegove nepovredivosti (čl. 48. st. 1. i čl. 3. Ustava Republike Hrvatske). Užitnička prava su stvarna prava izvedena iz prava vlasništva te se jamče i štite kao i vlasništvo. Pravna osnova i pretpostavke denacionalizacije (restitucije ili naknade) prava vlasništva u širem smislu, uključujući užitnička prava bivših zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina, nalazi se u Ustavu Republike Hrvatske koji jamči pravo vlasništva i njegovu nepovredivost (čl. 48. St. 1. i čl. 3.). Ustavni pojam prava vlasništva širi je od građanskopravnog pojma te obuhvaća sva stvarna prava, uključujući i spomenuta užitnička prava koja su bila uređena posebnim zakonima. Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine drastično je suzio pravnu osnovu restitucije prava vlasništva pa je potpuno isključio restituciju ili naknadu užitnicima spomenutih zajednica i krajiških imovnih općina. Zadržavanje državnog vlasništva na poljoprivrednom zemljištu, šumama i šumskom zemljištu spomenutih zajednica, te krajiških imovnih općina nakon 31. prosinca 1997. godine (zadnji rok za donošenje Zakona o naknadi…) predstavlja povredu prava vlasništva tih zajednica i krajiških imovnih općina kao i užitničkih prava njihovih članova, jer nije vraćeno ono što je silom oduzeto. Užitničko pravo na poljoprivrednom zemljištu pretvaralo se u pravo vlasništva po zakonu koji je bio na snazi do 6. travnja 1941. godine, pa i nakon toga ako su te nekretnine bile prenesene u općenarodnu imovinu (1947.) ukoliko je postupak pokrenut prije 6.travnja 1941. Kako bi se ovi postupci konačno završili (uređeno je) Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o proglašenju zemljišnih i njima sličnih zajednica, te krajiških imovnih općina od 20. ožujka 1987. (NN 13/87) bilo je propisano u čl. 1. st. 1. kojim se dopunjava čl. 3. st. 2.“ (pravno mišljenje prof. dr. sci. Petra Simonettija od 29. travnja 2010. godine) II. OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Zemljišne zajednice u Hrvatskoj su raznoliko povijesno nastali poseban oblik poslovnog udruženja fizičkih osoba (pravne su izuzeci, župne zajednice npr.) s pravoužitničkim privatnovlasničkim udjelima (ovlašteničko pravo) u ukupnoj imovini (uglavnom poljoprivrednom i šumskom zemljištu) radi zakonski i statutarno propisanog zajedničkog gospodarenja, uživanja i raspolaganja. Iako neke svoje postojanje datiraju još u 13. stoljeće, većina ih je nastala u 18. i 19. stoljeću, osobito nakon ukidanja kmetstva. Njihovi užitnici, odnosno ovlaštenici bili su dužni otplatiti dodijeljenu zemlju a velik broj zemljišnih zajednica svoju je imovinu stjecao i uvećavao kupovinom zemlje od trećih osoba. Pravno su bile ujednačene, sukladno Općem 2 građanskom zakoniku (1853. g.), Zakonom o zemljišnim zajednicama Sabora kraljevina Hrvatske i Slavonije (1894. g.). Kao poseban zakon (lex specialis ali s istim ili vrlo sličnim rješenjima i na istim načelima) 1895. g. je bio donesen i Zakon o uređenju Plemenite općine turopoljske. Po porijeklu jednoseliške plemićke (npr. Draganić i Turopolje) i gradske poveljene zemljišne zajednice (npr. Komposessorat Jastrebarsko) najstarije su jer sežu u 13. stoljeće. Po ukupnom su obujmu urbarske (nastale po ukinuću kmetstva segregacijom i otplatom vlastelinske zemlje) i krajiške imovne (nastale u Vojnoj Krajini segregacijom od carskog erara) najveće. Ustanovljeno ih je na području Hrvatske i Slavonije gotovo 3 000 a nakon razgodbi (individualne podjele udjela među tadašnjim ovlaštenicima) preostalo ih je 1947. godine još 1 225 s 579 000 jutara pašnjaka i 405 000 jutara šuma. Ovlaštenička prava članova zemljišnih zajednica su uredno verificirana i neprijeporno nasljeđivana a bila su, uz klauzulu prvokupa, predmet pravnog prometa ovlaštenika unutar i izvan zemljišne zajednice. Njihov temeljno individualno privatnovlasnički status dokazuju i sudski diobni i nasljedovni postupci od kojih su neki još i danas u tijeku. Valja spomenuti da na hrvatskom području Cislajtanije (Dalmacija i Istra koje su bile pod izravnom upravom Austrije, dok je ostatak Hrvatske spadao pod Ugarsku, odnosno Translajtaniju s već spomenutim Zakonom iz 1894. g.) nije postojao zakon o zemljišnim zajednicama. No postojali su javnopravno važeći običaji temeljem kojih se sudbeno i danas polučuje povrat imovine – to je očiti znak dvojnog pravnog sustava u našoj zemlji! Po istom osnovu i logici (dakle po običajnom pravu a ne pisanome zakonu!) Republika Slovenija je 1994. donijela Zakon o povratu i zemljišnim zajednicama (agrarnim skupnostima). Valja napomenuti da institut zemljišnih zajednica nije hrvatski i slovenski specifikum. Gotovo čitava Europa još uvijek poznaje ili je poznavala institut zajedničkoga vlasništva nad poljoprivrednim i šumskim zemljištem. U nekima od njih je još davno provedena razgodba vlasništva (najprije u Engleskoj, potom u njemačkim zemljama i Francuskoj) ali u mnogim drugima (od Portugala, sjeverne Italije do Austrije) još uvijek postoje i nerazgođene i funkcionalne zemljišne zajednice. Imovina svih tada zatečenih zemljišnih zajednica u Hrvatskoj oduzeta je 1947. godine Zakonom o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom ,koji je donio Sabor Narodne Republike Hrvatske, dvaput ga dopunjavajući 1958. I 1987. godine (“Narodne novine”, br. 36/47., 51/58. i 13/87.). Imovina je zemljišnim i sličnim zajednicama oduzeta bez ikakva prava na naknadu a koncem devedesetih godina prevedena je iz općenarodnoga u državno vlasništvo. Država njome loše gospodari. Uglavnom se radi o zapuštenom poljoprivrednom zemljištu ili devastiranim šumama; dio je dat u zakup ili već prodan. Na razne načine udruženi ovlaštenici zemljišnih zajednica Hrvatske (uglavnom u organizacijama osnovanim prema Zakonu o udrugama) od 1991. kontinuirano i javno, pismeno i usmeno, zalažu se za skupni povrat svoje oduzete imovine odnosno udjela u zajedničkoj imovini. Načelno su oni za obnovu zemljišnih zajednica kao zakonski definiranog skupnog poslovnog upravljanja. Zalažu se za osuvremenjeno očuvanje narodskih tradicija i uvažavanje trajno prihvatljivih načina i kriterija gospodarenja svojom naslijeđenom ukupnom, posebice poljoprivrednom i šumskom, imovinom. Novčana naknada nije moguća budući ogromnu vrijednost imovine zemljišnih zajednica država ni skupno ni pojedinačno ne može isplatiti. Zahtjev za povratom imovine zemljišnim zajednicama temelji se na načelu sadržanom u demokratskom duhu Ustava RH da naime postoji neosporiva javna političko-zakonodavna – da povijesno-narodsku ne spominjemo! - obveza Hrvatskoga sabora zakonito povratiti vlasnicima i nasljednicima imovinu koja im je totalitarnim političkim zakonom Sabora NRH (1947. g.) proglašena općenarodnom i oduzeta bez prava na ikakvu naknadu. Naznačena je obveza Hrvatskoga sabora da ispravi tu nepravdu i omogući povrat oduzete imovine trajna, legitimno neotklonjiva i načelno nezastariva kao što su, analogno, i individualna vlasnička prava ovlaštenika zemljišnih zajednica količinski individualno utvrdiva, moralno nezanemariva i pravno nezastariva. Ustavno-pravno gledano je opravdano – dapače nužno, jer su i sama nadustavna načela pravednosti i zajedničkog dobra povrijeđena! - da se u izričito ideološko-političkom totalitarnom i antivlasničkom sustavu oduzeta imovina vrati vlasnicima i nasljednicima u demokratskom ustavnom poretku. Naime, taj čin nije bio nacionalno opravdan stoga ni ustavno demokratski legitiman. Riječ je o povijesnoj nepravdi prema hrvatskom seljaštvu, narodu i državljanima Hrvatske. Jamčeći sva zakonita stvarna prava Ustav jamči i ovlaštenička prava ovlaštenika i zemljišnih zajednica koja su nasilno, nedemokratski ukinuta Zakonom iz 1947. koji je zapravo derogiran novim ustavnim poretkom ali nepravda i šteta nanešena njime još uvijek nije uklonjena. Više je hrvatskih pravnih a osobito ustavno-pravnih stručnjaka godinama upozoravalo na neodrživost stanja u kojemu hrvatski zakoni rješavaju probleme povrata oduzete imovine ignorirajući obvezu povrata imovine zemljišnih i sličnih zajednica. Među njima i dr. Jadranko Crnić, predsjednik Ustavnoga suda RH dok u svome pravnome mišljenju od 29. travnja 2010. godine prof. dr. sci. Petar Simonetti iz Rijeke, jedan od vodećih hrvatskih pravnih stručnjaka navodi: „Ustavno jamstvo vlasništva i njegove nepovredivosti (čl. 48. st. 1. i čl. 3. Ustava Republike Hrvatske) odnosi se, ne samo na pravo vlasništva u građanskopravnom smislu, nego i na sva ostala stvarna prava (prava na stvarima) koja su zakonom priznata, pa i na užitnička prava o kojima se ovdje raspravlja. Uostalom ta prava su se pretvarala u pravo vlasništva prema pravnom uređenju važećem do 6. travnja 1941. čak i u vremenu od 15. svibnja 1945. do stupanja na snagu Zakona o naknadi (1. siječnja 1997.), ako je postupak bio pokrenut do 6. travnja 1941., a zahtjev je podnijet za dovršenje postupka do 31. prosinca 1988. (infra). Užitnička prava fizičkih osoba ukinuta su bez prava na naknadu, zajedno s ukidanjem zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina Zakonom koji je derogiran ustavnim poretkom Republike Hrvatske pa se moraju restituirati njihovim ovlaštenicima pod sličnim pretpostavkama pod kojima se restituira pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu, šumama i šumskom zemljištu po Zakonu o naknadi. Spomenute zemljišne zajednice i krajiške imovne općine ne mogu se izjednačiti s pravnim osobama na čijoj imovini njihovi članovi nemaju užitnička prava ili druga stvarna prava. Tipično je za pravnu osobu (korporaciju) da je njena imovina potpuno odvojena od imovine njenih članova. Samo na takve pravne osobe se odnosi čl. 12. Zakona o naknadi. Zemljišne i njima slične zajednice i krajiške imovne općine su specifične pravne osobe koje imaju pravo vlasništva na nekretninama na kojima istovremeno imaju užitnička prava njihovi članovi.[6] Zbog toga je, s gledišta ustavnog poretka Republike Hrvatske, nužno regulirati ove odnose posebnim odredbama Zakona o naknadi ili drugim posebnim zakonom na način restitucije prava vlasništva spomenutih zemljišnih zajednica i krajiških imovnih općina te stvarnih prava njihovih članova (užitnika). Bez restitucije prava vlasništva tim se pravnim osobama ne mogu, naime restituirati užitnička prava njihovim članovima. Alternativno rješenje je neposredno pretvara nje ukinutih užitničkih prava u pravo vlasništva užitnika, odnosno njihovih nasljednika pod određenim zakonskim pretpostavkama. Moguće rješenje de lege ferenda Mogući prigovor da naš pravni sustav poznaje samo jednu vrstu vlasništva (čl. 1. st. 2. ZV-a) – privatno vlasništvo, pa se ne može restituirati ni jedan povijesni oblik kolektivnog vlasništva, govori u prilog pretvorbe toga oblika vlasništva u privatno vlasništvo ovlaštenika užitničkih prava (npr. na poljoprivrednom zemljištu), odnosno prava vlasništva Republike Hrvatske (npr. na šumama i šumskom zemljištu) ili pak pravo vlasništva jedinica lokalne samouprave, npr. na pašnjacima i na građevinskom zemljištu koje predstavlja prostornu cjelovitost (čl. 55. t. 3. ZN-a) ili drugih pravnih osoba koje obavljaju javnu djelatnost (čl. 54. i 55. toč. 4. ZN-a). U slučaju uskraćivanja stjecanja prava vlasništva, zakonom bi se moralo urediti pravo užitnika na odgovarajuću kompenzaciju. Pretvorba užitničkih prava na poljoprivrednom zemljištu u pravo vlasništva užitnika bila je uređena zakonom do 6. travnja 1941., po ugledu na razvijenije zemlje gdje je ta pretvorba provedena u 17. i 18. stoljeću, [7] pa se ne može ignorirati pri donošenju zakona kojim bi se na suvremen način uredili ovi pravni odnosi. Restitucijom užitničkih prava pružila bi se mogućnost da se budućim zakonom urede pretpostavke i postupak stjecanja prava vlasništva “užitnika”, odnosno Republike Hrvatske ili jedinica lokalne samouprave na nekretninama koje su bile u vlasništvu zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina. Kako je mogućnost pretvaranja užitničkih prava u pravo vlasništva bila uređena propisima koji su bili na snazi do 6. travnja 1941., Zakonom o dopuni Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina od 20. ožujka 1987., propisano je: 3 “Pismeni zahtjevi za dovršenje diobnog postupka zemljišnih i njima sličnih zajednica na poljoprivrednom zemljištu pokrenutog prije 6. travnja 1941. godine mogu se podnijeti općinskim organima uprave nadležnim za imovinsko pravne poslove najkasnije do 31. prosinca 1988. Zahtjevi podneseni nakon toga roka neće se uzimati u postupak” (čl. 1. st. 1., koji dopunjava čl. 3. st. 2.). Današnji zakonodavac mogao bi na takav ili sličan način urediti pretvorbu užitničkih prava u pravo vlasništva, a mogao bi propisati i pravo na naknadu za ta prava njihovim nositeljima, odnosno zakonskim nasljednicima tih osoba, uzimajući u obzir njihovu specifičnost i uvjete pripadanja užitnicima, ako se u javnom interesu zakonom isključi restitucija. Kada je socijalistički Zakon priznavao stečena prava ovlaštenicima užitničkih prava spomenutih zajednica koje su do 6. travnja 1941., pokrenuli postupak diobe poljoprivrednog zemljišta, utoliko prije bi se Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi morala predvidjeti restitucija prava vlasništva na poljoprivredno zemljište spomenutih zajednica i krajiških imovinskih općina, da bi se užitnicima priznalo pravo vlasništva bar na to zemljište. Ukoliko bi budući zakon propisivao da se građevinsko zemljište tih zajednica i krajiških imovnih općina prenosi u vlasništvo jedinicama lokalne samouprave, a da šume i šumsko zemljište ostanu u vlasništvu Republike Hrvatske ili drugih javnopravnih osoba, užitnicima bi pripadala odgovarajuća naknada. U slučaju kada nije isključena restitucija bilo bi možda prikladnije izravno priznati pravo vlasništva užitnicima, odnosno njihovim zakonskim nasljednicima pod određenim zakonskim pretpostavkama, a jesu li te pretpostavke ispunjene utvrđivalo bi se u svakom konkretnom slučaju u sudskom izvanparničnom postupku, odnosno u slučaju spora u parničnom postupku.“ Nacionalno i državno-politički je štetno da oduzeta imovina bude u proizvoljnom vlasništvu državnih tijela i političke birokracije. A može se zasigurno u 90% slučajeva izvršiti naturalni povrat bez značajnih državnih troškova. Nažalost, upitno je koliko će se zemljišnih zajednica osposobiti za podnošenje zahtjeva za povrat! Država nije i ne može biti učinkovit poljoprivredni poduzetnik i mjerodavni gospodarski posrednik. Kao gospodarski posrednik država – kao i svaka politička-partijska birokracija - je izvor privilegija. Državni nadzor gospodarskog planiranja i upravljanja nad imovinom od nacionalnog interesa mora pri tom ostati trajnom njezinom obvezom. Važno je razvijati i osnovano povjerenje državljana prema državi kao promicatelju i zaštitniku ideje pravednosti, pravne dosljednosti i sustavnosti te jednakopravnosti građana u raznim sustavima vlasništva. Dodatno, ovakvim pristupom narodni i državni suverenitet dobivaju suvremeni sadržaj i neospornu težinu. Gospodarski gledano je najveći dio oduzete imovine mrtvi kapital. Nasuprot tome bi obnovom zemljišnih zajednica i povratom njihove imovine ona postala kapitalno aktivna u različitim vidovima korištenja i poduzetništva. I velik bi broj građana bio stavljen u poduzetnički status i priliku. Poticajni učinak u poljoprivredi, turizmu, obrtništvu i malom poduzetništvu je neupitan. Osobito povoljan učinak valja očekivati u razvoju stočarstva, voćarstva i povrćarstva prema suvremenim, produktivnim i ekološki prihvatljivim kriterijima. U tom smislu valja omogućiti osnivanje i novih zemljišnih zajednica radi okrupnjavanja poslovnih jedinica i općeg razvoja 4 zadrugarstva. I ne samo susjedne zemlje, Italija i Slovenija primjerice, neka nam budu primjerom. O tome se desetljećima izjašnjavaju i neki vodeći stručnjaci s područja agronomije. Prof. dr. Zvonko Robić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu svojim je znanstvenim komparativnim istraživanjima dokazao izravni utjecaj oduzimanja imovine zemljišnih zajednica na drastičan pad u uzgoju goveda te proizvodnji mlijeka i mliječnih proizvoda u Hrvatskoj nakon 1947. godine a u novije vrijeme tim se problemima i pitanjima revitalizacije hrvatskoga sela osobito bavi prof. dr. Ivan Jurić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. O gospodarskim aspektima moguće obnove zemljišnih i sličnih zajednica te utjecajima na razvoj hrvatskoga poduzetništva i gospodarstva u cjelini bavio se i prof. dr. Branko Horvat s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Demografsku katastrofu Hrvatske valja zaustavljati na različite pa i na ovaj način. Povrat potiče gospodarsku moć sela i životnu perspektivu na selu. Stihijna i politički nepromišljeno vođena urbanizacija – danas i metropolizacija – izazivana i poticana idealom i praksom jednostrane industrijalizacije i proletarizacije uzrokovala je odumiranje sela i ukupnu demografsku stagnaciju. Nužno je započeti procese osnaženja sela – svih područja i regija Hrvatske! - u kojem je moguća raznolika povezanost poljoprivredne i sitnopoduzetničkih djelatnosti. Stambeni i komunalni troškovi su na selu niži, veća je mogućnost kombiniranog rada, život je zdraviji i jeftiniji. Povećanje seoskog stanovništva omogućuje njegov brži civilizacijski napredak, urbanizacijsku i prometnu povezanost, opće povećanje životnog standarda i perspektivu za mlade. A to su preduvjeti važni demografske obnove. Razloge zbog kojih ovo pitanje povrata imovine zemljišnim i njima sličnim zajednicama još 1996. odnosno 2002. godine nije riješeno tada donesenim zakonima kojima se reguliralo pitanje povrata oduzete imovine u doba jugoslavenske komunističke vladavine možemo tražiti prije svega u političkim i klijentelističkim pritiscima. No, jedan od najvažnijih bio je strah da bi omogućavanje povrata spomenute imovine ostavio državu bez vlasništva nad ogromnim površinama prije svega poljoprivrednoga i šumskoga zemljišta. Taj je strah potpuno neopravdan. Naime, od ukupnoga broja ovlaštenika zemljišnih i sličnih zajednica i njihovih nasljednika (procjenjuje se da se radi o oko 400 tisuća građana) tek manji broj njih doista je i stvarno upućen u te mogućnosti pa onda i zainteresiran za ovu vrstu korporativnoga vlasništva. Iskustvo susjedne Slovenije, koja je još 1994. godine donijela takav zakon pokazalo je da i uz višekratno prolongiranje rokova za predaju zahtjeva za povrat nije vraćeno više od jedne četvrtine ukupno procijenjenih površina koje su teoretski spadale pod odredbe zakona. No i jedna četvrtina, što bi bio optimalno očekivati i u Hrvatskoj, značila bi mnogo ne samo za priznanje prava oštećenima nego i za spašavanje zapuštenoga zemljišta u svrhu gospodarske iskorištenosti i revitalizacije ruralnih područja. Narodnosno i kulturalno gledajući nužno je zaustaviti procese kulturalnog obezličenja i narodnosne unifikacije koji zanemaruju ukupno duhovno nasljeđe, guše izvornu kulturalnu i zavičajnu raznovrsnost, stvarajući od narodne kulture tek muzealne i eventualno turističke vrijednosti i robu. Pri sadašnjoj neupitnosti nacionalno-političke opstojnosti kulturalno-narodnosna različitost je preduvjet i imperativ bogatstva života. A njemu treba i gospodarska osnova. Povrat imovine tome bi znatno pridonio. podržavatelji povrata imovine ovlaštenici Zemljišnih zajednicA kod Zorana Milanovića Predstavnici zemljišnih zajednica Hrvatske su 11.05.2011 u Saboru RH, posredstvom saborskog zastupnika Tonine Picule, bili na razgovoru s predsjednikom SDP-a Zoranom Milanovićem na temu o Prijedlogu zakona o povratu imovine zemljišnim zajednicama, koji je devet zastupnika uputilo u saborsku proceduru. Zoran Milanović je cjelovito obaviješten o nastajanju, ozakonjenju 1894. i konfisciranju imovine zemljišnih zajednica 1947., te o nastojanju i prijedlozima povrata imovine zemljišnim zajednicama koja je oduzeta bez prava na ikakvu naknadu. Ustvrdio je da u prethodnom upoznavanju s problemom nije imao potpunu sliku o njegovoj veličini i kompleksnosti kao i domašaju za hrvatsko gospodarstvo i poljoprivredu. „Vi ste potpuno moralno u pravu“, istaknuo je Zoran Milanović. Zajedničari su ovakvu izjavu saborskog zastupnika – a sve njih javno obvezuje moralna prisega koju kao zastupnici polažu na početku svog mandata – doživjeli i primili kao praktičnu obvezu s nadom da ona obvezuje sve zastupnike iz svih stranaka. Tematska rasprava tri saborska odbora, za pravosuđe, za poljoprivredu te šumarstvo i regionalni razvoj predviđena je za 19. svibnja 2011. godine. - Nadamo se da će saborski zastupnici iz svih stranaka ozbiljno savjesno i narodski saslušati izlaganja javnih stručnih osoba i uz eventualne prijedloge dopuna prijedloga Zakona predložiti Zakon za drugo Goran Beus Richembergh: Saborski zastupnici daju prisegu da će raditi savjesno na dobrobit hrvatske države i njezinih građana. Upravo kao neovlaštenik smatram da je pitanje povrata oduzete (otete) imovine zemljišnih zajednica između ostalog, pitanje na kojem se testira pravednost države prema građanima. Država koja nije pravedna prema svojim građanima nego otimačinu smatra samorazumljivim dijelom svoje prošlosti nije demokratska i uzalud je vjerovati da se u njoj može suzbiti korupcija, kriminal i druge oblike nasilja nad građanima i njihovom imovinom. Miljenko Dorić: U hrvatskom Primorju a pogotovo u Gorskom kotaru su zemljišne zajednice bile ne samo nasljeđe nego često puta odlučan dio zajedničkog života i rješavanja komunalnih i razvojnih preblema. Koliko sam čuo one su bile svojevrsno okupljalište, središte narodnog gospodarskog života. Njihovo se ukidanje osobito u Gorskom kotarau osjeća kao nedostatak a obnova i povrat imovine se doživljava kao nada i osnova realnog planiranja. Jozo Radoš: Nisam ovlaštenik ali odrastajući u Slavoniji načuo sam o zemljišnim zajednicama. Kao saborski zastupnik predložio sam u ime HSLS-a 1996. godine Lučićev amandman na prijedlog postojećeg i Zakona o naknadi. Naravno, nije uvažen. Smisao mu je bio isti kao i ovog prijedloga. Bio sam uvjeren u njegovu narodsku korisnost i državotvornu dostojanstvenost. Moramo se založiti da Sabor donese zakon ovakovog sadržaja. Ne razumijem na osnovu čega bi neki zastupnici mogli biti protiv. Zlatko Koračević: Mi od Bednje v Zagorju smo se nepravde naužili kak i velikaškoga i orsaškoga terora sekakvuga. A bivši kmetovi, podložnici porezom su otkupili zajedničku zemlju. Već i po tome sam za povrat oduzetog. Nije važno koliko urbarskog zemljišta još ima važno je da se pravda istjera. Svakako, imovina hrvatske države ne smije biti na bezočnoj nepravdi zasnovana. U protivnom to zapravo i nije država. čitanje - kaže predsjednik ZZ Zagrebačke županije Franjo Kos. U delegaciji su bili Franjo Kos, predsjednik Udruge zemljišnih zajednica Zagrebačke županije, Ivan Šinković, predsjednik Udruge zemljišnih zajednica Grada Zagreba, Zdravko Lučić, predsjednik zemljišnih zajednica Hrvatske, Drago Bašić, predsjednik zz Jaske i Stjepan Rakarec, predsjednik Urbarskih zz Turopolja. Tonino Picula: Supotpisao sam prijedlog Zakona jer ne vjerujem u prevlast društva utemeljenog na dominaciji bezobzirnih interesa nad zajednicom u kojoj se solidarnost može sretno nasloniti na razumnu produktivnost. Ovaj prijedlog Zakona širi svijest o naravi imovine zemljišnih zajednica i nudi pravična rješenja. Silvano Hrelja: Mi smo umirovljenici svjesni raznih nepravdi. I trpimo ih. Iako su izgledi za znatnije poboljšanje naših novčanih prihoda mali ne odustajemo od toga da ono što je u totalitarizmu oduzeto našim očevima i djedovima ne proslijedimo u vlasništvo našoj djeci i unučadi. Toliko imamo pravo od sebe očekivati i od države zahtijevati. Ivan Butković: Kao kandidat političkog pokreta Hrast za Sabor Republike Hrvatske u VII izbornoj jedinici javno izjavljujem: 1. Osporavanje povrata imovine Zemljišnih zajednica Republike Hrvatske ustavno je neutemeljeno, gospodarski i politički štetno te kulturalno i demografski pogubno za Republiku Hrvatsku. 2. Podržavam stav da slijedeći saziv Hrvatskog sabora treba u najkraćem roku poništiti zabludni zakon Sabora NRH iz 1947. i štetni dio Zakona o naknadi te onemogućiti daljnje razdjeljivanje i rasprodaju naše oduzete imovine te njezin povrat svim ovlaštenicima. 3. Smatram da je sadašnji prijedlog zakona o povratu imovine Zemljišnih zajednica primjeren zakonski osnov za početak povrata te trajnog i suvremenog rješavanja pitanja gospodarenja dobrima od trajnog narodnog interesa. Ova Javna izjava trajno je obavezujuća. Dopredsjednik Udruge Zemljišnih zajednica Primorsko–goranske županije i kandidat za VII izbornu jedinicu na listi Hrasta Ivan Butković U Sungeru 21.11.2011.g. 5 1. Skupština predstavnika zemljišnih zajednica Hrvatske u Lukavecgradu U Lukavcu je u nedjelju 13. studenog održana I. Skupština predstavnika zemljišnih zajednica Hrvatske koju je sazvalo Predsjedništvo Zajednice zemljišnih zajednica Hrvatske. Pod vodstvom Radnog predsjedništva u sastavu Zdravko Lučić, predsjednik ZZZH, Franjo pl Kos, dopredsjednik ZZZH, Vesna Fabijančić Križanić, tajnica ZZZH, Ivica Briški, predsjednik Udruge zemljišnih zajednica Primorskogoranske županije i Zdenko Kuftinec, predstavnik Udruge zemljišnih zajednica Grada Zagreba podnijeta su izvješća o dosadašnjem radu na povratu imovine zemljišnim zajednicama te organiziranju i djelovanju Zajednice ZZH. Nakon svestrane rasprave u kojoj su osim predstavnika 60-ak udruga zemljišnih zajednica sudjelovali Josip Jambrač, predsjednik Županijske organizacije HNS-a Zagrebačke županije te saborski zastupnik (i kandidat) Goran Beus Richembergh a u ime SDP-a i saborskog zastupnika Tonina Picule pozdravila kandidatkinja za Sabor Vesna Fabijančić Križanić potvrđen je Javni upit ZZZH, usvojena Deklaracija i iskazane zahvale svim dosadašnjim aktivistima i podržavateljima. DEKLARACIJA I. SKUPŠTINE PREDSTAVNIKA ZEMLJIŠNIH ZAJEDNICA HRVATSKE PODSJEĆAMO da je oko 400 000 ovlaštenika zemljišnih zajednica, s imovinom od oko 1 500 000 jutara, kojima je suvlasničku imovinu Sabor Narodne republike Hrvatske 1947. godine proglasio općenarodnom bez prava na ikakvu naknadu, jedina grupacija hrvatskih građana koja je Zakonom o naknadi isključena iz povrata ili naknade. Politička obećanja, zakonski prijedlozi i podržavajuće rasprave saborskih odbora, slovenski primjer povrata iz 1994. i svjetska iskustva, knjige i razne tiskovine te javni aktivitet udruga ovlaštenika i podrąka dijela političara i svih znanstvenika koji su su se bavili zemljišnim zajednicama nisu polučila donošenjem zakona o povratu. Zbog veličine vrijednosti realna je novčana naknada nemoguća. Sabor je do sad ostao besćutno nijem. Šumarski i poljoprivredni lobiji potpomognuti političkom birokracijom bili su dosad jači, za dosadašnje sazive Sabora RH, nažalost, uvjerljiviji. NAPOMINJEMO da dosadašnji način raspolaganja našom otetom imovinom nije donio nikakvu vidljivu gospodarsku korist ni narodu ni državi, nego je na očitu nepravdu dometnuo ogromnu štetu: pravnu, moralnu, gospodarsku, samoupravno-političku, narodnosnu i proračunsku. SMATRAMO da je onemogućivanje povrata imovine zemljiąnim zajednicama Hrvatske ustavno neutemeljeno, gospodarski i politički štetno a narodnosno, kulturalno i demografski, pogubno, te da je sadašnji prijedlog zakona o povratu imovine zemljišnim zajednicama primjeren zakonski osnov za početak povrata te trajnog i suvremenog rješavanja pitanja gospodarenja potrošivim dobrima od trajnog narodnog interesa. 6 UPOZORAVAMO da nada i vjera u državnu zaštitu suveritetnog narodnog dobra pri ugovorenom umanjenju državnog suvereniteta ulaskom u EU nisu vjerodostojne kad je u pitanju nama oduzeto zemljište i imovina. Zakonski usiljeno i zbiljski nasilno odvajanje naroda od rodnog zemljišta, a u korist besprizornog svjetskog kapitala – programirana proletarizacija sela i naroda u korist financijskih nenarodskih moćnika – jest siguran put u gubljenje narodnog suvereniteta i svestrano ugušivanje narodnog, posebice zavičajnog, života. ZAHTIJEVAMO da slijedeći saziv Hrvatskog sabora u najkraćem roku poništi zabludni zakon Sabora NRH iz 1947. i štetni dio Zakona o naknadi iz 1996. te onemući daljnje razdjeljivanje i rasprodaju naše oduzete imovine i njezin povrat pravim vlasnicima.! ODOBRAVAMO dosadašnje programsko usmjerenje, javnu argumentaciju i ukupan rad Zajednice zemljišnih zajednica Hrvatske kao nestranačke, nevladine i neprofitne gospodarsko-kulturalne udruge županijskih udruga zemljišnih zajednica te Udruge zemljišnih zajednica Grada Zagreba i Plemenite opčine turopoljske kao i obznanjene ciljeve Zajednice: 1. Donošenje zakona o povratu imovine zemljišnim zajednicama i zakona o zemljišnim zajednicama. 2. Obnova i uspostavljanje zemljišnih zajednica kao važnih gospodarskih činitelja civilizacijskog napretka te kulturalne i demografske obnove hrvatskog sela i hrvatskog naroda. 3. Uvažavanje zemljišnih zajednica kao respektabilne znanstvene i općedruštvene teme u kontekstu njezine suvremene nazočnosti i priznatosti u evropskoj i svjetskoj znanosti. 4. Razvijanje općedruštvene i političke svijesti o zemljiš- Dio sudionika 1. Skupštine predstavnika zemljišnih zajednica Hrvatske nim zajednicama kao obliku i načinu suprotstavljanja globalizacijskoj tendeciji kapitalske i državnovlasničke dominacije narodnim dobrima, uništavanju prirodnog okoliša i zatiranju kulturalnih hrvatskih zavičajnosti. strankama, znanstvenicima, poduzećima i pojedincima na raznovrsnoj podršci i pomoći, bez kojIH bi dosadašnji rad Zajednice bio nemoguć. Posebno izričemo zahvalnost Plemenitoj opčini turopoljskoj na njenoj dosadašnjoj vodećoj organizacijskoj ulozi te županijskoj organizaciji HNS-a ZagrePODUPIRAT ćemo u svojoj sredini i promovirati u javnosti bačke županije na programskoj podršci i financijskoj pomoći očitovanu djelatnost Zajednice: u pripremi knjige K povratu imovine zemljišnim zajednicama 1. Udruživanje ovlaštenika i organiziranje njihovih udruga. Hrvatske i Podružnici HNS-a Velika Gorica na tehničkom 2. Organiziranje znanstvenih i stručnih skupova, izdavanje omogućenju rada Zajednice ZZH i pripremi skupštine. Izričitu knjiga, časopisa, novina i ostalih tiskovina i promičbenih sred- zahvalnost iskazujemo zastupnicima predlagačima zakona stava. na čelu s Goranom Beusom Richemberghom. Vjerujemo i 3. Uspostavljanje trajne suradnje sa svim udrugama, tije- u daljnja suradnju i njihova nastojanja pa im u tom smislu lima državne i lokalne samouprave, političkim strankama i dajemo punu javnu potporu. pojedincima čije je djelovanje sukladno ciljevima Zajednice ili Lukavecgrad, 13. studenog 2011. na bilo koji način može doprinjeti njihovu ostvarivanju. 4. Svestrana suradnja i pripomoć u donošenju svih zakona Druga Izborna skupština Zajednice zemljišnih zajednica u vidokrugu ciljeva Zajednice. Hrvatske predviđena je za 29. prosinca 2011. 5. Predstavljanje ciljeva i djelatnosti Zajednice u svim javnim sredstvima priopćavanja. ISTIČEMO da je knjiga K povratu imovine zemljiąnim zajednicama Hrvatske, u kojoj je problem argumentirano izložen zajedno s popisom i vrstama oduzete imovine od oko 1500 zemljišnih zajednica te s podrškom znanstvenika potkrijepljen, važno sredstvo za javno prezentiranje naših polazišta, stajališta i usmjerenja, za informiranje ovlaštenika i znanstvenika te preporučamo njezino korištenje u pospješivanju djelatnosti Zajednice. ZAHVALJUJEMO svim udrugama ovlaštenika, općinama, gradovima i županijama, saborskim zastupnicima i političkim Impresum: Izdavač Zajednica zemljišnih zajednica Hrvatske, Velika Gorica, Zagrebačka 37 Uredništvo: Zdravko Lučić, glavni i odgovorni, Radovan Arbanas, Ivica Briški, Vesna Fabijančić Križanić, Mile Grubišić, Franjo pl Kos Grafički urednik: Zvonko Šimunić Telefon/fax: 01/6260-001, 098 921 28 77 E-maill: [email protected] Web: www.zemljisnezajednice.hr 7 Bez organizirane glasnosti ovlaštenika nema povrata! Nakon što je 29. prosinca 2010. zakon o povratu imovine zemljišnim zajednicama predan (Potpisan od 9 višestranačkih zastupnika) u saborsku proceduru valjalo je preciznije odgovoriti na pitanje: U kojim su dijelovima Hrvatske službeno i poimenično evidentirane zemljišne zajednice kojima je 1947. oduzeta imovina bez prava na naknadu. Slijedeće su tabele nepotpuno privremeno izvješće o osobnom užurbanom radu u Državnom arhivu Hrvatske u Zagrebu. Podaci su isključivo iz Hrvatskog DA pa zahvaljujem osoblju arhivske čitaonice na razumijevanje i strpljivosti. Vjerujem da će toga trebati i ubuduće. Raznovrsnih dokumenata ima mnogo (Samo za pojedinačne zemljišne zajednice ima preko 800 arhivskih kutija.) no nisu sortirani ni jednoobrazni a dijelom su bez oznake autora i institucije pa na brzinu nije moguće utvrditi točno stanje. Uočene nedosljednosti i nevjerodostojnosti u izvorima potrebuju malo više istraživačkog rada. Zbirni podaci su uglavnom vjerodostojni i za prvu orijentaciju dovoljni. Različite vrsti pogrešaka – prepisivačke pogotovo – su neizbježne. Dokumentacije ima i u svim pokrajinskim arhivima. Podaci za kotare su raznovrsniji dok se za pojedinačne zemljišne zajednice većinom navode samo imena i ukupna količina oduzetog zemljišta izražena u ralima (katastarsko jutro (kj) ral = 5754,64 m 2 = 1600 kvadratnih hvati). Navođenje ostalih pronađenih i još nepronađenih podataka zbog obimnosti ne spada u bilten pa mora pričekati sljedeću prigodu. Znatnim dijelom to ovisi o pokazanom interesu udruženih ovlaštenika zemljišnih zajednica. Uz tekst zakona i obrazloženja u Biltenu 4 Zajednice zz Hrvatske su navedene tabele neophodne za početnu cjelovitiju obavijest zainteresiranima, pogotovo ovlaštenicima, znanstvenicima i saborskim zastupnicima. Vjerujem da je toliko dovoljno i za brojnija okupljanja, udruživanja i priključivanja ovlaštenika Zajednici zemljišnih zajednica Hrvatske u javnom i nadstranačkom davanja podrške usvajanju predloženog zakonu. Naime. očekivati da će zakon biti usvojen bez udruženog javnog glasa ovlaštenika nije preporučljivo. Ali jest naivno i neodgovorno! Pa previše je moćnih tajkunskih i politikantskih aspiracija na našu djedovinu. Osobito profitabilnu. Neki su i u otvorenoj službi inozemnog kapitala. Mediji pak uglavnom uvažavaju samo one koji su dovoljno brojni, organizirani i glasni. Što bi trebali ovlašenici (Uglavnom su to nasljednici: djeca i unučad.) prvo učiniti? Prepoznati sebe i bližnje kao suovlaštenike te odlučiti da kao zainteresirani hoće pobliže čuti i čitati o čemu se radi. Drugo, pozvati izvjestitelja saborskog prijedloga u Saboru Gorana Beusa Richembergha i predstavnika Zajednice zz Hrvatske na javnu tribinu o Zakonu te na primjeren način obavijestiti okolne ovlaštenike o datumu i mjestu održavanja. Treće, podrobnije obaviješteni, zaključiti da osnivaju udrugu ovlaštenika svoje zemljišne zajednice koja se s drugima na razini općine/grada i županije priključuje Zajednici zz Hrvatske u zajedničkom javnom djelovanju. Zemljišne zajednice iskazane Ministarstvu poljoprivrede Vlade NRH od narodnih kotarskih i gradskih odbora 1947-49. godine (djelomični podaci) Kotar/grad broj zz 1. Vukovar 22 Vukovar grad 5 2. Vinkovci 20 3. Županja 14 4. Đakovo 57 Đakovo grad 1 5. Osijek 18 Osijek grad 1 6. Beli Manastir 19 7. Valpovo 41 8. Našice 38 9. Orahovica 38 10. Donji Miholjac 21 11. Podravska Slatina 39 12. Virovitica 1? 13. Slavonska Požega 89 14. Slavonski Brod samo spomen 15. Nova Gradiška 79 16. Daruvar 39 17. Pakrac Iskaz I 17 Iskaz II 15 Iskaz III 17 8 pašnjaka šuma 3 215 104 4 699 3 580 6 162 36 3 890 1 805 50 340 25 10 820 564 1 136 38 4 644 4 578 3 880 7 957 512 5 779 19 067 1 163 939 1 137 1 810 3 736 8 171 11 589 4 524 7 400 1 803 17 339 2 938 2 112 3 421 ukupno ral/jutro 6 761 174 6 598 6 786 18 826 720 7 344 402 1 869 9 140 14 575 17 252 14 147 4 187 7 912 8 387 23 663 17 339 5 946,5 3 325 5 741 Kotar/grad broj zz pašnjaka šuma ukupno ral/jutro 18. Novska Izdvojili za ag ref i kolonizaciju 1233 j 19. Kutina bilo 59, zasad nema dokumenta no za agr. ref. i kolon. izdvojili zemlju 20. Grubišno polje 15 103 110 647 21. Garešnica KNO VII/47 izvješćuje da su prije 6.4.1941 bez prigovora podijeljene 22. Čazma 18 1350 455 2 406 23. Bjelovar 89 1635 389 3 768 24. Đurđevec 17 196 796 ? 25. Koprivnica 10 1375 157 2 675 26. Križevci Izdvojili za ag ref i kolonizaciju 27. Prelog 20 5 485 28. Čakovec 102 3172 1 965 6 369 Čakovec grad ? 2 209 55 279 Čakovec grad ? 4 206 7 388 29. Ludbreg 47 1208 2 521 5 712 30. Varaždin 35 1279 2 521 4 308 31. Novi Marof 32. Ivanec 30 2 261 33. Pregrada 1 47 47 34. Krapina KNO 5.3. 1948 izvješćuje da nemaju površina pod zem. zaj. 35. Pregrada bilo 13, zasad samo Vinogora 36. Klanjec bilo 12, pišu da nemaju zz 37. Dolna Stubica 31 212 5 276 5 505 38. Zlatar 12 2 580 39. Zagreb 25 593 8 267 9 382 Zagreb grad 1 25 40. Vrbovec 9 402 90 536 41. Sv. Ivan Zelina 9 130 980 1 117 42. Dugo Selo bilo ih 14 samo spomen 43. Ivanićgrad ima ih ali zasad nema dokumenta 44. Samobor 23 884 1 251 2 057 45. Žumberak 8 1384 9 028 46. Jastrebarsko bile su 92, ima ih, no nema dokumenta, izdvojili su za ag ref i kolon. Komposeratu Jaska VII/47 uskraćena dioba 47. Pisarovina bilo 29 nema traga 48. Velika Gorica puno ih, no zasad nema cjelovitog dokumenta 49. Sisak 23 5103 6 606 14 270 Sisak grad 2 872 50. Petrinja 73 2974 2 653 6 108 51. Kostajnica 17 966 945 2 566 52. Dvor na Uni 1 ? 11 058 2 191 15 434 53. Glina 39 5 082 1 068 7 164 54. Vrginmost 39 27 236 55. Vojnić 35 14 470 4 707 20 206 56. Karlovac 9 2 914 1 930 5 390 Karlovac grad 6 92 588 709 57. Slunj 35 24 355 58. Ogulin 37 27 749 6 203 35 958 59. Vrbovsko 11 6 585 7 770 60. Delnice 11 601 6 589 7 247 23 4 802 21 524 27 547 61. Čabar bile 21 zasad ništa 62. Sušak bile 21 zasad ništa 63. Crikvenica 9 8 054 10 573 22 773 64. Senj bilo 8 prikupljaju podatke 65. Brinje bilo 9 Sad da nema U drugom da su podaci prikupljeni. 66. Otočac 20 18 910 67. Perušić 15 28 955 68. Gospić 31 32 627 8 394 43 314 69. Titova Korenica bilo 16 ima traga skupa s Udbinom (bilo 11) 70. Donji Lapac bile 21 da su ušle pod šumsku upravu 71. Gračac bilo 28 zasad ni spomena „Prema riječima ministra Stjepana Prvčića je 1947. bilo u NRH 1255 zemljišnih zajednica. Prema gornjem zbirnom popisu – bez kotara u kojima su zasigurno bile ali za njih dokumente nisam u DAH do sada našao - bilo ih ih je 1434. U sljedećoj tabeli ih je nabrojeno – za manji broj nisu dokumentirani nazivi – 1447. To bi bilo blizu broju 1658 koliko ih se prijavilo 1992. za povrat imovine. Procjenjujem da ih je 1947. bilo iznad 1700. Stotinjak ih je bilo u razdiobi. Koliko ih se i zemljišnoknjiški razdijelilo ne znamo jer su postupci trajali i iza 1987. kada se zakonski rok za prijavu nastavka diobe započete prije 6. travnja 1941. produžio 9 Rekli su… 10 Sadržaj Predgovor Pojam, podrijetlo i upravnopravno uređenje zemljišnih zajednica Oduzimanje imovine i ugušenje zemljišnih zajednica 1947. Popis zemljišnih zajednica i imovine ioduzete 1947. Prijedlog zakona s obrazloženjem Vladino mišljenje o Prijedlogu zakona Očitovanje Zajednice zemljišnih zajednica Hrvatske na Vladino mišljenje Izvodi s rasprave Okruglog stola 3. ožujka 2011. Izvodi s tematske rasprave saborskih odbora 24. svibnja 2011. Prilozi Iz javnog prosvjeda i zamolbe zastupnicima Hrvatskog sabora, hrvatskoj Vladi i hrvatskoj javnosti 10. listopada 1996. Gospodo! Priznajemo, i mi se tek budimo u obvezi, pa razumijemo i Vaš zaborav, život u mraku povijesnih sjećanja i dužnosti. Mi, nezatrti, se budimo, svoje starodavne zajednice obnavljamo, u udruge ovlaštenika zemljišnih zajednica se udružujemo. I mi Vas upozoravamo! Pa, ako ovo zvuči kao prijetnja i to je bolje nego da vas stigne povijesna kletva! DOPUNJENO IZVJEŠĆE SABORSKIM ZASTUPNICIMA PREDLAGAČIMA ZAKONA O POVRATU IMOVINE ZEMLJIŠNIH ZAJEDNICA O AKTIVNOSTIMA NAKON TISKANJA KNJIGE K POVRATU IMOVINE ZEMLJIŠNIM ZAJEDNICAMA HRVATSKE za press konferenciju HNS-a-HSU-a 6. listopada 2011. Iz tiskare knjiga je najprije vožena u Sabor radi dostave svim saborskim zastupnicima. U protekla tri mjeseca knjiga je prezentirana i prezentna na velikom području od Hrvatskog primorja do Vukovarsko-srijemske županije. U tom smislu je za povrat imovine zemljišnim zajednicama pokazana visoka razina interesa i razumijevanja i prije a pogotovu nakon upoznavanja sa sadržajem knjige i predloženog zakona. Može se stoga ustvrditi da je prijedlog zakona podržan od nekoliko stotina ovlaštenika, stručnih osoba, udruga, općinskih, gradskih i županijskih vijećnika, načelnika, gradonačelnika i župana. U znatnom broju su ovlaštenici te stručne službe i čelnici lokalne samouprave naručivali knjigu radi upoznavanja vijećnika i ovlaštenika te osnivanja udruga ovlaštenika. Posebno valja istaknuti koordinaciju goranskih gradonačelnika i načelnika koja je proljetos zaključila potaknuti osnivanje udruga ovlaštenika u svim jedinicama lokalne samouprave Gorskog kotara. U tu svrhu osnovali su i posebno povjerenstvo, na čelu s bivšim načelnikom općine Lokve Božidarom Pleše, koje koordinira aktivnosti. Gradsko vijeće Grada Jastrebarskog posebnim je zaključkom podržalo prijedlog zakona i aktivnosti Zajednice zemljišnih zajednica. Gradonačelnici Otočca i Dugog Sela su uputili i posebnu pismenu podršku aktivnostima Zajednice zemljišnih zajednica Hrvatske a time i predlagačima predmetnog zakona. Dakako, ima i iznimaka kao što su Grad Ilok i Grad Virovitica koji su pokazali svojevrsnu odbojnost prema povratu imovine zemljišnim zajednicama iako je na njihovom području znatna imovina oduzeta zemljišnim zajednicama. Ponekim gradonačelnicima i načelnicima je pomalo neugodno priznati da o ovoj tematici nisu niukoliko upoznati pa su sustegnuti ili obavijesne materijale upučuju stručnim službama kao da je riječ o konktretnom upravnom a ne o zakonodavnom postupku. Radi kratkoće nabrojat ćemo ilustrtivno nazive dijela jedinica lokalne samouprave u kojima je uspostavljen sadržajni kontakt s ovlaštenicima, prezentirana ili promovirana knjiga i u tijeku su osnivanja udruga ovlaštenika radi organizirane javne podrške donošenju predmetnog zakona: Primorsko-goranska županija - Čavle, Crikvenica, Vinodolska općina te sve općine i gradovi Gorskog kotara (osnovana udruga ovlaštenika zz Lokve), Zagrebačke županije – Velika Gorica (od 1991. i narednih godina osnovana Plemenita opčina turopoljska s 22 sučije i Udruga ovlaštenika urbarskih zemljišnih zajednica – ukupno 32 udruge), Jastrebarsko (povezano a dijelom i kao udruga osnovano ovlaštenika iz 29 zz, održana promocija), Kostanjevac (osnovana udruga ovlaštenika Žumberak i održana promocija knjige), Ivanićgrad (održana promocija knjige i obnavlja se rad 2001. g. osnovanih udruga Lijevi Dubrovčak i Posavski bregi), Dugo Selo, Vrbovec, Pisarovina (osnovana udruga ovlaštenika zemljišne zajednice Lučelnica III), Grada Zagreba (uz nekoliko postojećih osnovane udruge ovlaštenika u Demerju i Čehima) , Sisačko-moslavačke županije – osnovana udruga ovlaštenika Svinjičko a u pripremi je još nekoliko, Bjelovarsko-bilogor- ske – općina Velika Pisanica, Brodsko-posavske – u Novoj Gradiški je održana promocija i u pripremi je osnivanje nekoliko udruga, Vukovarsko-srijemske županije – održana promocija u Vinkovcima za županiju, općina AndrijaševciRokovci kupila knjige za vijećnike i ovlaštenike, u pripremi je osnivanje udruga i Varaždinska županija – općina Bednja. Kontakti su uspostavljeni, iako u manjem broju i nedovoljno organizirano, s ovlaštenicima iz svih županija na koje se protezao Zakon o zemljišnim zajednicama (dakle, osim Dalmacije i Istre). O promociji knjige i osnivanju udruga ovlaštenika izvještavali su lokalni mediji. U Velikoj Gorici, 5. listopada 2011. 2 dodatka Izvješću: 1. Nakon datuma Izvješća predstavljanje knjige i razgovor o podršci Prijedloga zakona i organiziranju udruga ovlaštenika kao i njihovih udruga održani su u Ivanićgradu, Dugom selu i Pisarovine. U Sesvetama je promotor bio i prof Ivan Koprić. Brojne kontakte, dogovore i planove – osobito u Karlovačkoj i sisačko-moslavačkoj županiji - nije moguće ovdje pobrojati. 2. U Delnicama je 17. listopada 2011. održan skup predstavnika ovlaštenika zemljišnih zajednica Primorsko-goranske županije. U zaključcima je pohvaljen trud autora te stručnost i korisnost knjige K povratu imovine zz Hrvatske, upućena zahvala gradonačelnicima i načelnicima na dosadašnjoj cjelovitoj podršci i zamolba za podršku i ubuduće, dana podrška ZZZH i njenom predsjedniku, upućen poziv čelnicima političkih stranaka na davanje javne podrške, iskazana namjera širenja aktiviteta na susjedne Ličko-senjsku i Karlovačku županiju kao dijela Gorske Hrvatske te podrška nastavljanju organizacijske povezanosti i zajedništvu svih županijskih udruga i sazivanju 2. izborne skupštine ZZZH. 3. izborna skupština Udruge zz Grada Zagreba održana je 23. listopada 2011 u Hrašču. Novoizabrano Predsjedništvo čine Davor Šimunec (Donji Čehi), predsjednik, potpredsjednici Mato Filipan (Sesvetski Kraljevec), dr Tomislav Kos (Hrašće) i Mirko Ročić (Markuševec) te tajnik Zvonko Filipčić (Sesvetski Kraljevec). Osnivačka skupština Udruge zemljišnih zajednica Primorsko-goranske županije održana je u Delnicama 11. studenog. Za predsjednika je izabran Ivica Briški (ZZ Delnice), poslove tajnika obavljat će Tomislav Mrle, a u Izvršni odbor uz njih izabrani su predsjednici zemljišnih zajednica osnivača ove udruge – Ivan Butković (ZZ Sunger), Božidar Pleše (ZZ Lokve), Željko Tomac (ZZ Razloge-Turke), Viktor Pajnić (ZZ Hrib), Jovan Trbović (ZZ Moravice) te Zdravko Mihelčić (ZZ Vrbovsko). Temeljni cilj Udruge bit će povrat imovine i obnova zemljišnih zajednica na području Primorsko-goranske županije te stvaranje i provedba Zakona o povratu imovine i o zemljišnim zajednicama. 11 Potkrepljujući stavovi znanstvenika U Zagrebu je 16. veljače 2002. organiziran Okrugli stol o zemljišnim zajednicama (Objavljeno u glasilu Zajednice zemljišnih zajednica Hrvatske Zajedničar br 2 od 8. ožujka 2002.). Glavni voditelj mu je bio prof. dr Branko Horvat (Njemu je to, nažalost, bio zadnji nastup u takovoj ulozi.), naš svjetski najpoznatiji ekonomist. Bezrezervno podržavajući zahtjev za povrat imovine i obnovu zemljišnih zajednica ustvrđuje: Zemljišne zajednice su oblik zadruga. Kod nas se suočavamo s tipičnim hrvatskim neznanjem. Njih ima vrlo različitih vrsta. Ako pogledate Dansku ili Norvešku, zadruge pokrivaju 60-80% proizvodnje. To su uređene zemlje, a poljoprivredniku to odgovara. Onog trenutka kada zemljišne zajednice profunkcioniraju, treba razmišljati kako ih prilagoditi sadašnjoj situaciji. Tada treba omogućiti osnivanje novih zemljišnih zajednica. Prof. dr Ivo Jurić, ugledni profesor Općeg stočarstva napominje: Godine 1992. smo publicirali prvi rad u kojem smo već tada zaključili da zemljišne zajednice treba vratiti i omogućiti osnivanje novih. Nismo mislili tada da bi se mogla organizirati stočarska proizvodnja bez zemljišnih zajednica. Ja ne želim reći da možda neće političari naći drugi put, ali iz svih propisa koji se donose i svega ostalog, drugi put ne vidim. Zato mislim da je vrijedno razmisliti o zemljišnim zajednicama, ne samo da ih se obnovi, već da se otvori mogućnost formiranja novih zemljišnih zajednica. Dr Petar Simonetti je za Okrugli stol poslao svoj prilog. Na tematskoj raspravi tri saborska odbora 21. veljače 2002. ističe: Vraćanje nije akt dobre volje države, niti pravičnosti shvaćene u elastičnom smislu, nego je to ustavni imperativ iako to Ustav nigdje ne spominje. Ovlaštenici prava na restituciju ili reprivatizaciju su svi vlasnici bez razlike. Svakom se vlasniku u ovoj zemlji jamči pravo vlasništva i njegova nepovredivost. Ne možemo ići s tezom da oni nisu vlasnici jer im je oduzeto pa treba tek da im se vrati. Ne, oni su postali potencijalni vlasnici onog časa kada je proglašen Ustav, a zakonom je trebalo urediti pretpostavke i postupak vraćanja. Dakle, svima. „Nasljednici“ uopće nisu nasljednici nego su ovlaštenici ex jure proprio. To su oni koji su trebali biti ili bi bili nasljednici da nije oduzeta imovina. Zemljišne zajednice isl. nisu pravne osobe kao što su druge pravne osobe, a Vlada kaže da je prekinut kontinuitet, pa nisu djelovale na teritoriju RH od 1947. Ne, ovo su zajednice u kojima njihovi članovi imaju ovlaštenička prava i to imovinska prava koja sa stanovišta Ustava također spadaju u kategoriju vlasništva. Pazite, Ustav ne operira s pojmom vlasništva sa stanovišta građanskog prava. Kao i Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima on ima širi pojam vlasništva. Svakako su tu obuhvaćena sva stvarna prava. Prema tome i ta užitnička prava koja su najbliža pravu plodouživanja i pravu uporabe. Bitno se razlikuju jer se ne gase smrću, jer pripadaju onima koji su članovi tih zajednica. Ako se njima ne mogu povratiti ta prava bez restitucije tih zajednica, onda se moraju restituirati zajednice. Druga je stvar da li će zakonodavac u budućnosti riješiti drugačije te odnose. Akademik dr Ivan Cifrić, istaknuti sociolog sela i socijalne ekologije, bivši ministar, je izričit: Pretvorba i privatizacija do sada su nanijeli golemu štetu ruralnom stanovništvu. Posebice su oštećene bivše zemljišne zajednice. Glede toga, držimo da je država mogla i trebala vratiti zemljišnim zajednicama njihovo vlasništvo, da ga privatiziraju prema svojim kriterijima, jer svaka takva zajednica dobro znade kome su pripadali. Seljani su doslovno prevareni, a načelo povratka otuđenog privatnog vlasništva izigrano, zajedno s političkim programom koji je to obećavao. U Zagrebu je u Europskom domu, 3. ožujka 2011. održan okrugle stol na kome su sudjelovali znanstvenici te javni radnici i aktivisti zemljišnih zajednica. Njihova izlaganja tiskana su u knjizi K povratu imovine zemljišnim zajedncama Hrvatske. Na poleđini omotnice tiskane su i slijedeći kratki izvodi. Prof. dr. Petar Simonetti: Zemljišne zajednice su specifične pravne osobe u kojima njihovi članovi imaju užitnička prava, prava na nekretninama u vlasništvu te zajednice... Povrat imovine nije stvar proizvoljnosti saborskih zastupnika nego stvar ustavnih načela, nužan... Mladen Žuvela: Žalosna je činjenica da, unatoč predizbornim obećanjima 1990., i to svih političkih oopcija – vratiti oteto! – nijedna vlada i nijedan saziv Sabora bisu smogle snage da to učine kada je riječ o imovini zemljišnih zajednica. Prof dr. Ivan Jurić: Ukidanje zemljišnih zajednica je bio jedan zločin ... Najveća posljedica?... da su nestala naselja koja su mogla živjeti jedino od zemljišnih zajednica. Prof. dr. Ivan Koprić: ... pitanje zemljišnih zajednica je samo jedna ilustracija za onošto je očito: postojala su određena prava koja je u određenom trenutku neki zakonodavac uskratio tadašnjim ovlaštenicima. Ne bi li bilo, u tom smislu, ipak potrebno da se ta prava na neki način kompenziraju, ako ništa drugo. Prof. dr. Zdravko Petak: Elinor Ostrom je dobila Noberlovu nagradu ... jer je rigoroznim metodama ekonomske analize pokazala da nije efikasno upravljanje u tome da se šume individualno privatiziraju ili da ih preuzme država. Hrvatskoj vladi, zastupnicima i saboru Javni zahtjev za povratom imovine Mi,dolje potpisani ovlaštenici i nasljednici ovlaštenika zemljišne zajednice zahtijevamo od Vas da u što kraćem roku omogućite, pravedan, zakonit i dosljedan povrat oduzete nam imovine, koja je zakonom Hrvatskog sabora od 15. travnja 1947. proglašena općenarodnom i oduzeta bez prava na ikakvu naknadu. Tadašnja ideološko-totalitarna boljševička vlast otela nam je stoljećima posjedovanu, segregacijom pripalu i otplaćenu te razvojačenjem Vojne krajine doznačenu djedovinu koju su naši preci gospodarenjem uvećavali. Našu privatnu skupno upravljanu imovinu oduzeo je Hrvatski sabor, stoga je on dužan omogućiti zakonit povrat. Tražimo da nepravdu, koliko je to moguće, ispravite! To stoji do Vas. Budite dostojni dužnosti i časti koju obnašate! Red. br. 1. 2. 3. Ime i prezime Adresa Tel/mob. Potpis
© Copyright 2024 Paperzz
