NOVA AKROPOLA filozofija / humanizam / kultura SUSRETI STARIH KULTURA GANGA - SVETA RIJEKA SNAGA SUOSJEĆANJA JEZIK EMOCIJA ULJUDNOST NIKOLA TESLA Broj 65 | 2011. | Cijena 25 kn | www.nova-akropola.hr Tragovima www.nova-akropola.hr k mudrosti CIKLUS PREDAVANJA Nevidljiva priroda čovjeka ׀Nutarnja borba i svjesno djelovanje ׀Tibetanski put usavršavanja usavršava Konfucije - put plemenitog čovjeka ׀Umijeće življenja drevnih Egipćana ׀Sokratov način buđenja duše ׀Stoičko vladanje sobom ׀Sudbina i sloboda izbora ... Ciklus predavanja pod nazivom “Tragovima mudros�” sastoji se od 12 predavanja koja se održavaju jednom tjedno u trajanju od dva školska sata. Ulaz na uvodno predavanje je slobodan. OSIJEK: PULA: RIJEKA: SPLIT: D. Neumana 6, 031 200 630 Uspon na Kaštel 2, 098 900 4406 Jedrarska 5/3, 051 213 020 Slavićeva 47, 021 486 366 VARAŽDIN: ZADAR: ZAGREB: V. Nazora 1, 095 5959 950 J.J.Strossmayera 8, 098 840 270 Habdelićeva 2, 01 481 2222 fax: 01 2330 450 www.nova-akropola.hr RIJEÈ UREDNIKA Andrija Jonèiæ P očetkom svake godine u nama se budi nada da će nam se u nadolazećem razdoblju ostvariti bar neke od naših želja. Pritom ne razmišljamo previše je li ostvarenje tih želja doista najbolje za nas, niti uzimamo u obzir mogućnost da nas život može iznenaditi i pružiti nam važnije i korisnije izazove od naših trenutačnih želja i planova. Želje možemo podijeliti u dvije vrste: one čije ostvarenje ovisi jedino o nama samima i one čije ostvarenje ne ovisi o nama nego o posebnim okolnostima, drugim ljudima, itd. Bilo bi bolje kad bismo se više orijentirali na želje koje prvenstveno ovise o nama samima, o našem vlastitom naporu. Jer, svima nam je iz iskustva poznato da ne znamo dovoljno cijeniti ono do čega smo došli bez uloženog truda, da nam to ne pruža očekivano zadovoljstvo, niti nam donosi osobitu korist. Za nas nije uvijek dobro i korisno sve ono što u danom trenutku želimo. Dijete kojem se ispunjaju sve želje stalno će htjeti nove igračke. Ali, koliko god je igra korisna kao način učenja, dijete će s vremenom, kako bude odrastalo, napuštati svoje igračke. A što je s nama odraslima? Jesmo li se doista prestali igrati, jesmo li dovoljno razvili svoju ličnost i postali odgovorni, odrasli ljudi? Ako je suditi po svijetu kakav smo izgradili, izgleda da još nismo nadišli stanje djetinjaste zaigranosti. Izmislili smo različite oblike intelektualnog egocentrizma kojima sebe stavljamo u središte svijeta, ne prihvaćajući ništa što nije u skladu s našim vlastitim subjektivnim mišljenjem. Igramo se tehnološkim igračkama s ciljem što veće zarade. Neodgovorno smo oslobodili goleme sile kojima nismo u stanju vladati u skladu s prirodnim zakonitostima, a što je u konačnici rezultiralo razornim posljedicama za 65 NOVA AKROPOLA cijeli planet. Pokazuje se da isključivo intelektualno obrazovanje ne pomaže mladima da odrastu, nego im samo omogućuje ispunjenje materijalnih želja. Danas se mlade uči kako zaraditi novac, a ne uči ih se kako razviti vlastitu ličnost i biti odgovoran građanin. Dopuštamo da vlada mišljenje da se novcem može kupiti sve, no, to što kupujemo samo je ono što se nekada nazivalo “kruha i igara”. Smisao života odrasle osobe ne sastoji se u neprestanom ispunjavanju vlastitih želja, nego u prihvaćanju određenih odgovornosti koje pred nas postavlja život u zajednici s drugim ljudima, a za to je potrebno razvijati vlastitu ličnost kako bismo bili bolji i korisniji sebi i drugima. O tome nam C. G. Jung kaže: Ne dijete, nego odrastao čovjek može dosegnuti ličnost kao zreli plod ovom cilju usmjerenog životnog rada. U dosezanju ličnosti leži ništa manje do najbolji mogući razvoj cjeline jedne određene osobe. Uopće se ne može sagledati koliki je beskrajni broj uvjeta neophodno ispuniti da bi se ovo postiglo. Za to je potreban cijeli ljudski život sa svim svojim biološkim, socijalnim i psihičkim aspektima. U tom smislu Konfucije, najpoznatiji kineski filozof, za kojega se kaže da nije imao učitelje nego samo učenike, o sebi govori: U petnaestoj sam se posvetio učenju. U tridesetoj sam imao svoj stav. U četrdesetoj nisam više imao iluzija. U pedesetoj sam znao svoju sudbinu. U šezdesetoj sam raspoznavao istinu u svemu što bih čuo. U sedamdesetoj sam mogao slijediti želje svoga srca, a da ne učinim krivo. Doista, možemo li zaželjeti sebi išta više od toga da mi sami budemo bolji? 3 NOVA AKROPOLA filozofija / humanizam / kultura SUSRETI STARIH KULTURA GANGA - SVETA RIJEKA SNAGA SUOSJEĆANJA JEZIK EMOCIJA ULJUDNOST NIKOLA TESLA SADRŽAJ 3 Broj 65 | 2011. | Cijena 25 kn | www.nova-akropola.hr 6 NOVA AKROPOLA broj 65 zima 2011. Glavni i odgovorni urednik: Andrija Jončić Urednik broja: Ivan Tomašević Tehnički urednik: Atila Barta Redaktura: Dijana Kotarac Lektura i korektura: Branka Žaja, Robert Čokor Grafičko uredništvo: Svjetlana Pokrajac, Frano Žaja, Suzana Dobrić Žaja Tisak: 8 10 Izdavač: Kulturna udruga 14 ISSN 1330-9714 Prijava izdavanja ove tiskovine upisana je u Ministarstvu kulture - Odjel za informiranje pod brojem 1131. Naklada: 1000 primjeraka PRETPLATA Pretplata za četiri broja iznosi 80,00 kn. Poštarina iznosi 20,00 kn. Ispunite opću uplatnicu na iznos od 100,00 kn s naznakom “za časopis” na žiro račun broj: 2360000-1101556170 kod Zagrebačke banke d.d. Nova Akropola - kulturna udruga, Habdelićeva 2, 10000 Zagreb. Kopiju uplatnice pošaljite na adresu uredništva nakon čega ćete svoje primjerke časopisa dobivati na kućnu adresu. 4 Andrija Jončić aktualno ULJUDNOST Jorge Angel Livraga Uljudnost je istovremeno oblik plemenitosti i ljubavi i kao takva postojala je u svim kulturama i civilizacijama. No, vremenom je ovaj pojam postao sinonim za licemjerje. Potrebno je opet obnoviti oblike istinske uljudnosti pred najezdom animalnosti. tradicionalna učenja SNAGA SUOSJEĆANJA Ana Jončić Suosjećanje je u samim temeljima budističke tradicije na Tibetu. Njegova suprotnost, ravnodušnost, zatvorena je, troma i nijema svijest ograđena zidinama egoizma i neznanja. Zato je prvi znak otvaranja svijesti suosjećanje s patnjama drugih bića. znamenite ličnosti MAJKA TEREZA Franjica Šekulja Majka Tereza je svoj život potpuno posvetila služenju čovjeku. Njena duboka vjera, iskrena namjera i čisto srce bili su nepresušan izvor milosrđa i ljubavi za milijune siromašnih, bolesnih i izopćenih. Zrinski d.d., Čakovec NOVA AKROPOLA Habdelićeva 2, 10000 Zagreb Tel: 01/481 2222, Fax: 01/23 30 450 Internet: http://www.nova-akropola.hr RIJEČ UREDNIKA 18 22 24 psihologija JEZIK EMOCIJA Marica Borović Naš um nije uvijek objektivan tumač stvarnosti jer smo vrlo često pod snažnim utjecajem naših emocija. One su svojevrstan prijenosnik između naših misli i našeg djelovanja. ex libris CARL GUSTAV JUNG: O POSTAJANJU LIČNOSTI ex libris FRANCIS BACON: O LJUDSKOJ PRIRODI tragom prošlosti SUSRETI KULTURA KROZ VRIJEME Ivančica Krivdić Susreti naroda i kultura pridonose međusobnom prijenosu spoznaja, znanja i ideja, ali prije svega njihovom uzajamnom upoznavanju, razumijevanju i povezivanju što vodi rastu i razvoju kultura i naroda. NOVA AKROPOLA 65 28 34 40 44 46 48 56 62 64 66 književnost RUDYARD KIPLING I ZAKON DŽUNGLE Branko Zorić Svima je Knjiga o džungli jedna od najdražih knjiga iz djetinjstva. Iako se džunglu povezuje s borbom za goli opstanak, Kiplingovi junaci kao da poručuju da se čovjek ne mora ponašati po zakonima džungle. tradicije GANGA – SVETA RIJEKA Neven Svetec Ganga je u Indiji štovana pod tisuću imena. Ona je božica koja je sišla na zemlju kako bi svojim svetim vodama donijela pročišćenje svemu čega se dotakne. umjetnost INDIJSKA POEZIJA Biljana Lukarić U drevnoj Indiji, pjesnička riječ je bila vezana uz glazbu i pjevanje, zato je svaki pjesnik bio i pjevač i skladatelj. Pjesma lišena glazbe je kao leptir bez krila. borilačke vještine BORILAČKA UMIJEĆA DREVNE INDIJE Damir Krivdić Najstariji indijski epovi govore da se od mladih ljudi očekivalo da budu vješti u rukovanju lukom i strijelom, hrvanju i drugim oblicima borilačkih umijeća. mozaik Drevno indijsko učilište u Taxili * Bhimbetka - špiljska Indija znanost NIKOLA TESLA - VIZIONAR ELEKTROTEHNIKE Atila Barta Tesla je bio ne samo izvanredan pronalazač na području elektrotehnike, nego i znanstvenik. Njegova otkrića na području fizike po svim kriterijima trebala su mu donijeti ne jednu, nego nekoliko Nobelovih nagrada. glazba MOZART EFEKT Maja Pehar Otkrićem famoznog Mozart-efekta nije se zapravo otkrilo ništa novo, jer se za blagotvorne učinke glazbe znalo od najdavnijih vremena. crtice iz prirode Neželjeno svjetlo * Drhtaji Zemlje koji izazivaju strah zanimljivost Skitski kraljevski kurgani kratka priča Ključ sreće 65 NOVA AKROPOLA 5 aktualno ULJUDNOST Jorge Angel Livraga I zvorno etimološko i idejno značenje riječi uljudnost (šp. cortesia) dolazi od pojma dvor (šp. corte), mjesta na kojem su se u davnini okupljali filozofi, umjetnici, književnici, političari, ekonomisti, suci, liječnici te općenito svi znalci i istaknute osobe čija je uloga bila davati mišljenje i donositi odluke 6 unutar neke države ili kraljevstva. Platonovim rječnikom rečeno, bili su to oni koji su zbog svog talenta, znanja i vještina bili na javnoj službi društvu, koji su nosili određenu odgovornost u državi – pojmu čiji latinski izraz glasi res publica (javna stvar), odakle dolazi riječ republika. U svim drevnim kulturama i civilizacijama, čak i u onima koje samo djelomično poznajemo, postojao je određeni oblik uljudnog (“dvorskog”) odnosa među ljudima. U tzv. srednjem vijeku na Zapadu uljudnost se gradila u najužim krugovima dama i vitezova, te među vitezovima, kroz formiranje paževa NOVA AKROPOLA 65 aktualno sve do njihovog proglašenja vitezovima. Nažalost, s prolaskom vremena mnoge od ovih zdravih i korisnih tradicija izašle su iz upotrebe i čak degenerirale u dvolične i lažne običaje. Ova posljednja slika poprimila je kod nas razmjere općeg stava. Tako je danas, posebno među mladima koji su žrtve deformacija poslijeratnog razdoblja, uljudnost postala sinonim za licemjerje i nedostatak autentičnosti. Kao filozofi, željeli bismo oteti zaboravu i izgraditi oblike uljudnosti koji će nas odvojiti od zaglupljujuće animalnosti i onog nagonskog koje nam dosađuje. Uljudnost je istovremeno oblik plemenitosti i ljubavi; prepoznavanje sveopćeg bratstva iznad svih klasnih, etničkih i spolnih razlika, razlika u socijalnom i ekonomskom položaju. To je skroman, ali pri mjeren način primjene prvog načela Nove Akropole: povezati muškarce i žene svih vjera, rasa i socijalnih položaja oko ideala sveopćeg bratstva. Jednako kao što kad nekome želimo dati poklon, bez obzira koliko malen on bio, umotamo ga i ukrasimo vrpcom kako bi onaj koji ga prima i prije nego što ga vidi dobio osjećaj da smo na njega mislili s nježnošću i da nam je stalo da mu pokažemo svoje osjećaje i dobre želje, tako svaka naša riječ ili čin moraju biti pažljivo “umotani” u našu sposobnost davanja i ljubavi. Nadvladavanje neuglađenosti neće nikome umanjiti muževnost ili ženstvenost. Naprotiv, dame i vitezovi bit će puno djelotvorniji i ugodniji ako u sve što rade unesu mrvicu ljepote, ljubavi i uljudnosti. Tada više neće biti važno hoće li nas pozdraviti stiskom ruke, zagrljajem ili poljupcem, jer će to ovisiti o okolnostima i položaju protagonista. Pod protagonistima podrazumijevamo one koje je spominjao 65 NOVA AKROPOLA i car August: aktivne i djelotvorne sudionike života… one koji čine nešto. Istinski sudionik, glumac u kazalištima misterija jest onaj koji prikazuje stvari, onaj koji ih ponovo pokazuje, ali tako da u njih unosi humanu interpretaciju koja ih čini boljima, ljepšima, plemenitijima i omogućuje da svi u njima mogu na neki način sudjelovati. Trebali bismo uložiti napor i odbaciti svaki izraz bijesa i gorčine, mržnje i zlobe. Iako ovakav stav započinje od onoga što je potpuno izvanjsko, ako ga čvrsto i ustrajno održavamo on će prodrijeti u dubinu. Isto se dešava s klaunom iz priča koji se toliko smije i nasmijava druge da na kraju sam sebe zarazi vlastitim veseljem i nalazi utjehu za životne nedaće. Mnoge su političke i vjerske ideologije izazvale genocid i raspla kale mnoge ljude. Učinimo suprotno, izazovimo veselje, mir, slogu, napredak. Filozof koji tuguje zbog banalnih okolnosti nije istinski filozof, naprotiv, on je daleko od toga ako neprestano jadikuje o svojim bolima i pred svim svojim prijateljima pokazuje znakove nestabilnosti, duhovne nemoći i vampirizirajuće slabosti. Naviknimo se radije davati negoli tražiti od drugih. Izbjegavajmo suditi druge našim još nejakim rasuđivanjem koje je značajno izobličeno našim strastima. Budimo snažni i uspravljeni. Na svijetu već ima previše prosjaka… Ne budimo jedan od njih. Ovo se ne odnosi samo na ekonomsku razinu, već općenito na sve. Dajimo otvorenih ruku! Našu energiju, našu dobrotu, našu dobru volju svima. Radimo stalno. Proučavajmo, razmišljajmo i tražimo ono potrebno… ali prije svega, razbijmo kalupe našeg egocentrizma skromnošću koja nije skromnost tijela i odijela. Budimo uljudni… Stvarajmo doista i svaki dan novi i bolji svijet… i živimo u njemu. 7 tradicionalna učenja SNAGA SUOSJEĆANJA Ana Jončić D aleke zemlje i nepoznati krajevi ne donose nam uvijek nepoznate i nove stvari. I tamo život podjednako stvara svoje bezbrojne izraze: neki su nam potpuno strani, dok u nekima prepoznajemo nešto blisko, nešto što nam izgleda kao da nam je oduvijek poznato. Takav utisak ostavljaju arhetipski uzori. Bez obzira koja im tradicija daje oblik, čovjek ih prepoznaje zato što se oni, na neki način, već nalaze u njemu kao prirodna težnja i iskonski izraz ljudskog bića. Budistička tradicija na Tibetu govori nam tako o principu kozmičkog milosrđa. Simbol ovog principa je sam zaštitnik Tibeta, bodhisattva Avalokitešvara. Nazivaju ga i Biće koje gleda dolje, Onaj koji sluša vapaje. Legenda kaže da je, gledajući svijet u patnjama, Avalokitešvara osjetio duboku samilost i neodoljivu želju da povede bića prema oslobođenju. Tada mu se glava rasprsla na bezbrojne glave, a iz tijela, poput zasljepljujućih zraka, izašlo je tisuću ruku. Zato se na Tibetu kaže da se Slušatelj vapaja manifestira u beskonačnom broju oblika, a kad god se ljubav i suosjećanje pojave u svijesti i djelovanju čovjeka, to je znak njegove prisutnosti. No milosrđe nije samo slijepa naklonost prema onima koji pate. Zato tisuću simboličkih ruku Avalokitešvare na dlanu nose oko, simbol mudrosti koja prati ljubav. To ujedno označava sintezu dvaju principa koje treba ostvariti svako ljudsko biće: prajne, najvišeg znanja o životu, i upaye, aktivne ljubavi i milosrđa, kojima se dosiže savršena svijest. Potpuno ostvarenje svijesti nije moguće bez sinteze “srca i glave” u čovjeku, jer znanje 8 bez ljubavi vodi okrutnosti, a ljubav bez znanja vodi zaslijepljenosti, u oba slučaja duhovnom mrtvilu čovjeka. Tek kad su oba principa ostvarena, svijest dobiva uvid u potpunu stvarnost. Ipak, koliko god ovi principi bili neodvojivi u procesu sazrijevanja i razvijanja svijesti, jedan od njih je pokretač svih nužnih promjena u čovjeku, uvjet bez kojega se ne može doći do znanja, a to je princip aktivne ljubavi. Nebeska slika koju predstavlja Avalokitešvara je zakon koji se treba početi ostvarivati ovdje na zemlji, u svakodnevnoj, još nesavršenoj svijesti čovjeka. Ova nesavršena svijest to ne može odmah ostvariti, no, kažu Tibetanci, može početi od nečega što joj je već sada dostupno. Prvi je korak ne biti ravnodušan prema stvarima i bićima oko sebe, osjećati život u njegovim bezbrojnim oblicima, suosjećati. Ravnodušnost je zatvorena, troma, nijema svijest. Svijest ograđena zidinama egoizma i neznanja. Zatvoren sustav bez zraka, bez doticaja sa stvarnošću, u kojem je sve podređeno strahu za lažno “ja” koje je samo sebi najvažnije i koje nipošto ne želi izgubiti svoje prvenstvo. Zato je prvi znak otvaranja svijesti prema stvarnosti osjećanje onoga što se događa izvan našeg “ja”, suosjećanje s patnjama drugih bića. Stari tibetanski tekst, Glas Tišine, kaže: Neka ti do duše dopre svaki krik bola, kao što lotos otvara svoje srce da bi upio jutarnje sunce. Pusti da ti svaka ljudska suza padne goruća na srce i neka tamo ostane, i nemoj je brisati sve dok ne nestane bol koja ju je izazvala. NOVA AKROPOLA 65 tradicionalna učenja Ove su suze, o ti milostivog srca, potoci što napajaju polja vječnog milosrđa... To je sjeme oslobođenja od ponovnog rođenja. Ono odvaja arhata od razdora i požude i vodi ga kroz poljane Bića u mir i blaženstvo... Ovaj prvi korak čovjeka milostivog srca koji vodi prema blaženstvu, temelji se na učenju o pravoj prirodi postojanja: čitav univerzum je živ i svi njegovi elementi su međusobno povezani i utječu jedni na druge. Život svakog elementa ovisi o utjecaju drugih elemenata i nema neovisnog oblika života. Univerzum je poput tkanja, mreža međusobnih odnosa, poput odnosa koji postoje u svakom živom organizmu. Zato je svaka ljudska aktivnost važna jer će, poput kamenčića bačenog u jezero, utjecati na čitav organizam. “Kamenčić” kojim čovjek utječe na univerzum je suosjećanje, prvi izraz aktivne ljubavi. To je prva snaga koja otvara ravnodušnu svijest prema stvarnosti, prvi govor nijeme svijesti, prva klica znanja, jer uspostavljena je veza: jedan zatvoreni univerzum zavibrirao je događanjem drugog univerzuma, jedno biće je dotaknuto životom drugog bića, svijest se počela širiti izvan svog ograničenog “ja”. Utjecaj ove snage se širi kao lančana reakcija: začinje se klica ispravnog mišljenja, klica ispravnih težnji, ispravnog djelovanja, načina života... To je snaga koja ga vodi kroz poljane Bića prema blaženstvu, jer svaka aktivnost koju čovjek poduzima svijesti otvorene poput lotosa, suosjećajući, mijenja smjer svega što poduzima, kvalitetu, pa i posljedice djelovanja. Kad je jednom probudi, ovom snagom se čovjek oslobađa od vezanosti za svoje egoistično “ja”, jer Tibetanci kažu da za čovjeka nema boljeg saveznika u ratu protiv vlastite oholosti i pohlepe. To je snaga koja neprimjetno, ali nezaustavljivo otapa umjetne ograde ljudskog bića, unutarnje i vanjske. Suosjećanje je jedini jezik koji vrijedi u svim svjetovima, na svim razinama svijesti, jer ga svako biće može razumjeti i svako ga biće može govoriti. Prema tibetanskim učenjima, suo sje ća65 NOVA AKROPOLA nje je znak istinske duhovnosti, izvor i bit prosvijetljene svijesti. Budistički kanonski tekstovi simbolički govore o snazi suosjećanja kao o osnovnoj kušnji kroz koju mora proći svaka svijest, pa i ona najuzvišenija, kako bi potvrdila i dokazala svoju uzvišenost. Tako priča iz Lalita Vistare govori o jednom događaju iz Buddhinog života prije njegovog prosvjetljenja: Bog Indra, u dogovoru s ostalim božanstvima, želio je iskušati budućeg Buddhu i ispitati može li on zaista jednom postati Buddha. Pretvara se zato u sokola i počne loviti golubicu u njegovoj prisutnosti. Golubica mu pobjegne, sakrije se među rukama onog koji će jednom postati Buddha i zamoli ga za zaštitu. Sažalivši se, on obeća da joj se ništa neće dogoditi u njegovoj prisutnosti. No, uto doleti sokol i zatraži od njega golubicu, tužeći se kako su golubovi njegova hrana. Tada onaj koji će postati Buddha shvati da i sokol ima pravo te se s obje životinje dogovori: ako sokol ostavi golubicu na životu, dobit će onoliko mesa koliko je težila progonjena golubica. Nato donese vagu i na jednu pliticu stavi golubicu, a zatim počne nožem rezati komad po komad vlastitog tijela, stavljajući ga na drugu pliticu. No, ubrzo je uvidio da dijelovima svoga tijela ne može nikako dosegnuti težinu golubice i zato na drugu pliticu stavi čitavog sebe. Uz veliku grmljavinu, tada se pojave božanstva i objave mu da je to bila samo kušnja… Načini izražavanja arhetipova su različiti. Ipak, ispod plašta različitih oblika postoji nešto istovjetno, nešto što je dio onog duboko ljudskog u nama. To je ono što prepoznajemo. To je jezik koji svi razumijemo i koji nam je svima toliko potreban. 9 znamenite ličnosti MAJKA TEREZA Franjica Šekulja S vako biće ima svoje određenje i put kojim do toga određenja dolazi. Za čovjeka je to osvajanje čovječnosti, odnosno svega onog dobrog i plemenitog što se pod tim podrazumijeva. Dugu ljudsku povijest obilježile su rasne, nacionalne, vjerske i druge netrpeljivosti, ratovi, terorizam, bijeda, umiranje od gladi i bolesti, ali u tim su se razdobljima beznađa – ili upravo zbog njega – također pojavljivali ljudi velike duhovne snage, spremni da svojim vlastitim primjerom pokažu čovjeku što znači biti čovjek. Upravo takvu poruku je svojom životnom filozofijom poslala Majka Tereza. Neustrašivu i nesalomljivu pred poteškoćama, zvali su je 10 "sitnim divom" jer iako neupadljiva izgledom, sitna i krhka, obučena u jednostavan bijeli sari kakav nose siromašne indijske žene, nosila je u sebi ogromnu duhovnu snagu i čisto srce. S jedne strane nimalo sentimentalna, čvrsto je stajala na zemlji te mudro i u hipu rješavala probleme, ali uvijek očima uprtim u nebo odakle je crpila snagu za izvršenje svojih djela. Majka Tereza bila je rijedak spoj prizemljenog bića i uzvišene duše te je, kako je sama znala reći, nastojala pogoditi "pravu mjeru ravnoteže između zemlje i neba". Držeći se dosljedno kršćanskog nauka, krenula je na svoj "jednostavan put" prihvativši siromaštvo. Kroz nju je tekla nepresušna bujica milosrđa i ljubavi koja se izlijevala na milijune siromašnih, bolesnih i izopćenih. Služila je ublažavajući ljudsku patnju, nikada ne pitajući ljude kako su se našli u takvome stanju i ne osuđujući nikoga. U ožujku 1980. godine indijska vlada dodijelila joj je svoje najviše građansko odlikovanje – Bharat Ratnu (Indijski dragulj). Tom je prigodom tadašnji predsjednik Neelam Sanjiva Reddy rekao: Ona u sebi utjelovljuje ljubav i samilost kakvu su rijetki u povijesti posjedovali... Čitav je njen život personifikacija služenja i milosrđa. To su oni imperativi ljudskog opstanka koji se riječima odobravaju, ali djelima poriču. Za Majku Terezu svi su ljudi djeca istog Boga, a svaka religija slijedi ga na sebi svojstven način. NOVA AKROPOLA 65 znamenite ličnosti Zato hindusu treba pomoći da bude bolji hindus, muslimanu da postane bolji musliman, katoliku da postane bolji katolik. Dužnost je misionara ljubavi poticati kršćane, nekršćane i ateiste na djela ljubavi ma kako mala ona bila jer jedino djelo učinjeno otvorenog srca približava ljude Bogu. Majku Terezu duboko su poštivali mnogi nekršćani te je bila podjednako omiljena među pripadnicima svih vjera. Živeći i radeći među ljudima Majka Tereza ubrzo je shvatila da najveća nesreća nije biti gladan, bolestan i bez krova nad glavom jer se novcem, hranom i lijekovima ti problemi mogu riješiti. Nažalost postoji i nešto mnogo gore – biti suvišan, izopćen i odbačen. ŽIVOTNI PUT Odluka da postane redovnicamisionarka seže u njeno najranije djetinjstvo. Rođena je u Skoplju 26. kolovoza 1910. godine, kao najmlađe od troje djece u albanskoj obitelji Bojaxhiu. Na krštenju je dobila ime Agnes Gonxha, što znači "cvjetni pupoljak". Rasla je, kako je često isticala, u sretnoj obitelji istinskih vjernika. Živjeli su lagodno, ali sa sviješću da ih okružuje i drugačiji 65 NOVA AKROPOLA svijet. Mala Gonxha je zajedno s roditeljima često odlazila u posjete siromašnim obiteljima donoseći im hranu, odjeću i novac. Njegovali su osamljene starce i bolesne, a njihova je kuća uvijek bila otvorena svima potrebitima. Tako je Gonxha prve poduke o ispravnom životu i ljubavi te poštivanju svakog ljudskog bića dobila već u roditeljskom domu. Nakon očeve smrti brigu o obitelji preuzela je majka Drana. Učila je malu Gonxhu da nedaće života treba dočekivati s duhovnom hrabrošću. Majčina slika pratila ju je cijelog njenog misionarskog života i često se pitala bi li majka bila zadovoljna njenim radom. Osim obitelji, na njeno opredjeljenje utjecala je i katolička zajednica, a naročito svećenik Franjo Jambreković koji je 1924. godine u Skoplju osnovao "Društvo katoličke mladeži" s organiziranim duhovnim i kulturno-zabavnim životom. Otac Jambreković bio je zainteresiran za misionarstvo te je mladima mnogo govorio o toj temi. Donosio im je časopis "Katoličke misije" u kojem su slovenski i hrvatski misionari pisali o svome radu sa siromašnima i gubavcima u okolici Kalkute. Gonxha se otada počela zanositi mišlju o misionarskom zvanju. Iako nadarena za glazbu i pjesništvo (maštala je kako će postati književnica), prevagnula je radost koju je osjećala u srcu pri pomisli da se preda služenju Bogu i bližnjima. Nakon završene gimnazije 1928. godine napušta Skoplje te kreće u Irsku, u mjesto Rathfarnham kod Dublina. Tamo je primljena u družbu sestara Blažene Djevice Marije od Loreta. Redovnice tog reda djelovale su kao misionarke u Indiji. Naučivši engleski jezik, poslana je 1929. godine u Kalkutu da bi u svibnju iste godine postala novakinja i odabrala ime Tereza po svetoj Terezi od Lisieuxa zvanoj "Mali cvijet Isusov". Sveta Tereza zbog bolesti nije mogla biti misionarka, ali je naučila da se Dobru može služiti vršeći i svakodnevne poslove s radošću na najbolji mogući način. Svoj put vjere i potpune predanosti nazvala je "moj mali put", a baš taj "mali put" odigrao je važnu ulogu u traženju vlastitog puta sestre Tereze. U Darjeelingu, gradiću podno Himalaja, poučavala je u samostanskoj školi i pomagala u bolnici gdje je stekla osnovna medicinska znanja koja će joj kasnije dobro doći. Iz Darjeelinga je poslana u Kalkutu gdje je pohađala koledž, diplomirala i postala profesoricom. Predavala je povijest i zemljopis u gimnaziji St. Mary’s u Entallyu, sirotinjskoj četvrti Kalkute. Naučila je hindi i bengalski jezik, a nakon polaganja vječnih zavjeta 1937. godine, postala je ravnateljicom gimnazije. Redovnice su živjele unutar samostana iz kojeg su izlazile samo u iznimnim slučajevima. Sestra Tereza također je provodila vrijeme unutar samostanskih zidova radeći i moleći. No, poučavajući u lokalnoj bengalskoj školi Svete Tereze, suočila se s neizrecivom bijedom siromašnih četvrti Kalkute, uvećanom socijalnim i političkim previranjima koja su potresala Indiju. 11 znamenite ličnosti Gandhijev mirotvorni pohod, borba za nezavisnost Indije, a kasnije i sukobi između muslimana i hindusa ubirali su svoj danak. U Bengalu je 1943. godine od gladi umrlo oko pet milijuna ljudi. Odlazeći u školu i natrag, sestra Tereza je svakodnevno gledala umiranje na ulicama. Svi ti prizori unijeli su nemir u njeno srce i ona od tada više nije bila ista. U samostanu u Entallyu provela je ukupno jedanaest godina, a onda je 1946. godine, shrvana tuberkulozom pluća, krenula na oporavak u Darjeeling. Dok se vozila u vlaku, 10. rujna, osjetila je veliku potrebu za promjenom. Taj događaj nazvala je "pozivom unutar poziva" i sestre misionarke ljubavi slave ga 10. rujna kao "dan nadahnuća", kao početak njihovog reda koji je službeno osnovan tek 1950. godine. Sestra Tereza odlučila je svoj život promijeniti iz korijena. Napustila je sigurnost samostana, školu u kojoj je bila uvažena nadstojnica te krenula na ulice sirotinjskih četvrti Kalkute, među najsiromašnije od siromašnih, kako bi s njima živjela i služila im. Ostvariti takvo što nije bilo lako. Trebalo joj je odobrenje samostanskih i crkvenih vlasti koje su bile sumnjičave prema njenoj namjeri. Dobivši napokon dozvolu 1948. godine, napušta samostan 12 i odlazi najprije u Patnu (grad udaljen 390 km od Kalkute) u Bolnicu Svete Obitelji gdje su radile redovnice liječnice, specijalistice za kirurgiju i porodništvo, medicinske sestre, laborantice i druge. Od njih je stekla mnoga znanja i vještine o njezi bolesnika, lijekovima i slično. Vratila se u Kalkutu i odlučila raditi u siromašnoj četvrti Motjhil. Za pet rupija koje joj je dao kalkutski biskup našla je straćaru za umiruće. Sakupila je po ulicama šačicu djece i počela sa školom na otvorenom bez klupa, stolica, ploče i krede, ispisujući slova štapom po pijesku. Unatoč tomu, sve je više djece dolazilo u školu, a s vremenom su ljudi počeli donositi i potreban namještaj. Tako je počela s radom prva škola. Danas ih samo u Indiji ima više od sto četrdeset! Bez igdje ičega, neustrašiva, potpuno vjerujući u prisutnost Boga i Dobra, sestra Tereza zakoračila je na svoj "jednostavan put". Nadahnute njenim djelima, ubrzo joj se pridružilo pet sestara, njenih bivših učenica. Čuvši od župnika da sestra Tereza nema kamo s bolesnicima, imućni Indijac Michael Gomez ustupio joj je drugi kat svoje kuće. Gledajući s koliko milosrđa i predanosti sestra Tereza i njene pomoćnice brinu o bolesnicima, sve je više ograničavao svoj životni prostor i davao ga njima na raspolaganje. Smatrao je blagoslovom imati ih u kući. Krajem 1950. godine, sestra Tereza već je imala dvanaest pomoćnica, hrabrih i vedrih djevojaka koje su po ulicama tražile bolesne i one na umoru. Papa Pio XII. odobrio joj je osnivanje Reda misionarki ljubavi i sestra Tereza postaje Majka Tereza. Broj novopridošlih sestara stalno se povećavao i trebalo je pronaći adekvatan prostor za čitavu zajednicu. Velikodušnošću jednog muslimana koji im je, saznavši za njihov problem, poklonio svoj dom jer je odlučio napustiti Indiju, sestre su dobile svoju matičnu kuću iz koje je na stotine njih krenulo diljem svijeta otvarati domove donoseći utjehu i milosrđe najjadnijima i najbjednijima. Svojim je djelovanjem Majka Tereza pokazala da su ljudi, a ne Bog ti koji svrstavaju čovjeka u "ladice". Svojim je životom i radom snažno djelovala na ljude te je uspijevala probuditi uspavanu savjest mnogih. Rijetki su imali hrabrosti odbiti njene molbe. Kada je došla moliti za prostorije za umiruće, nadležni službenik za zdravstvo u Kalkuti ponudio joj je zapušteno svetište hrama božice Kali po kojoj NOVA AKROPOLA 65 znamenite ličnosti Dom Nirmal Hriday je Kalkuta i dobila ime. Nazvan je "Nirmal Hriday" što znači "mjesto za ljude sa srcem". S vremenom su takvi domovi, koji ljudima omogućuju barem dostojanstvenu smrt, otvoreni diljem Indije. Primjer beskompromisnog služenja, bez traženja ičega zauzvrat, doticao je mnoge ljude tako da su se oni, bez obzira na vjeroispovijest, prema misionarkama počeli odnositi s dubokim poštovanjem. Danas one vode preko osamdeset domova za stare i nemoćne te njeguju godišnje preko trinaest tisuća umirućih ljudi. Prvi dom za djecu osnovan je 1955. godine. Danas u Indiji postoji više od sto deset takvih domova u kojima djeca borave od rođenja do posvojenja ili udaje odnosno ženidbe, učeći zanate i školujući se. Guba je u Indiji bila velik problem kojem društvo nije poklanjalo nikakvu pažnju. Dugo je trebalo da se shvati da je to bolest koja se može liječiti i koju valja iskorijeniti. U Indiji je 1982. godine bilo četiri milijuna gubavaca, a samo u Kalkuti oko tristo tisuća. Majka Tereza počela se već 1950. godine sustavno baviti tim problemom. S nekoliko sestara odlazi u Gobru, naselje gubavaca. 65 NOVA AKROPOLA Ubrzo je osnovana prva pokretna bolnica za gubavce, a danas se na istom mjestu nalazi centar "Gandhiji Prem Nivas" koji su izgradili sami gubavci. Nakon što je vlada poklonila Majci Terezi zemljište izvan Kalkute, ona je pokrenula "sabirni dom za gubavce", dok su sestre širom grada prikupljale dobrovoljna sredstva i donacije pod geslom "dodirni gubavca svojom dobrotom". Prikupljena su mnoga sredstva koja su omogućila podizanje naselja i lječilišta za bolesne i izliječene gubavce nazvanog "Shanti nagara" (Grad mira). Tu oni sa svojim obiteljima žive od svog rada baveći se raznim zanatima. Tako im je vraćen barem dio ljudskog dostojanstva i vjera u čovječnost. Majka Tereza počela je bez ičega vidljivog osim s dubokom vjerom da će iskrena namjera i čisto srce omogućiti postizanje bilo kojeg cilja. Nikada nije strahovala da to neće biti tako kao što se nikada nije dogodilo da nekog potrebitog nije primila. Njena se misija brzo širila ne samo u Indiji već i po svim kontinentima. Oči svijeta bile su uprte u nju jer je ona bila svjetlo u tami XX. stoljeća. Za širenje mira u svijetu dodijeljena joj je 1979. godine Nobelova nagrada. Uz nagradu je primila i nešto više od sto devedeset tisuća američkih dolara, a gozbu koja se tom prilikom priređuje molila je da opozovu i da se za taj novac nabavi obrok za oko petnaest tisuća siromašnih. Kada je Majka Tereza krenula na svoj "jednostavan put", duboko je vjerovala u svoje poslanje i nadala se da će njen "put" osvijetliti mnoge živote. Taj put nije bio posut ružama. Najveću bitku vodila je sa samom sobom svjesna svojih ljudskih slabosti i nužnosti njihova potiranja kako bi mogla činiti nešto što je puno vrednije i humanije od trošenja životnog vremena na ispunjavanje vlastitih želja. Njene su riječi opisivale agoniju i bol koje je proživljavala, ali je istodobno bila puna entuzijazma i ljubavi, radosno služeći drugima, i nitko nije primjećivao dramu koja se zbivala u njenoj nutrini. Shvatila je da je tama u njoj i oko nje nužan dio koji omogućuje pročišćenje i shvaćanje istinske božanske prirode. Put Majke Tereze bio je put vjere na kojem se u potpunosti posvetila služenju čovjeku. Govorila je da je svaki put dobar ako se njime korača iz ljubavi. Ne mogu svi biti Majka Tereza, ali zato mogu pomoći bližnjemu čineći djela ljubavi, iskreno iz dubine srca. 13 psihologija JEZIK EMOCIJA Marica Borović S vi želimo biti sretni. Bez obzira kroz koju formu sreća dolazi (ljubav, prijateljstvo, slava, moć ili bogatstvo), uvijek je praćena emocijama – stanje sreće je stanje velike emocionalne ugode. Međutim, vezivati sreću uz emocije znači postaviti je na nesigurne temelje, jer emocije su i same nestabilne. Svjesni smo koliko često mijenjamo svoje raspoloženje: u jednom trenutku smo zadovoljni, a već u sljedećem se ponašamo kao da su nam sve lađe potonule. Budući da smo stalno pod utjecajem emocija, mogli bismo lako zaključiti da ih izvrsno poznajemo i da o njima ne treba posebno pričati. POZNAJEMO LI EMOCIJE? Od razdoblja prosvjetiteljstva naša je zapadna kultura snažno podupirala gledište da su emocije nešto djetinjasto, destruktivno, neprijatelj racionalnosti. Veličao se čovjek kao racionalno biće, a razum i emocije smatrane su suprotstavljenim kategorijama. Ovaj omalovažavajući stav prema emocijama prisutan je i danas: kad neku osobu opišemo kao “emocionalnu”, pod tim po- 14 drazumijevamo da je nestabilna, iracionalna i nepouzdana. Emocije su dugo bile na margini psiholoških istraživanja, ali od druge polovice XX. stoljeća u psihologiji se događa zaokret. Pojavljuju se nove teorije kojima je zajedničko to da emocije smatraju važnim aspektom ljudske psihe. One su prepoznate i kao snažan izvor psihičkih poteškoća, ali i kao nešto što može uvelike obogatiti naš nutarnji život. UTJECAJ EMOCIJA Utjecaj emocija je mnogostruk. Emocije, prije svega, utječu na naše tijelo. Pod njihovim se djelovanjem mijenja izraz našeg lica, boja glasa, naše držanje. Kad se nečega stidimo, često spuštamo pogled, zacrvenimo se u licu. Kad nas je strah, problijedimo, srce nam ubrzano kuca, a tijelo drhti. Kad nas gleda netko tko je jako ljut ili bijesan, imamo osjećaj kao da nas gleda zvijer, a ne čovjek. Pod dugotrajnim utjecajem određenih emocionalnih stanja javlja se i cijeli niz psihosomatskih bolesti. Na takva je stanja osobito osjetljiv želudac, pa dugotrajna psihička napetost može rezultirati čirom na želucu. Stres može dovesti i do slabljenja imuniteta, a time i do povećane sklonosti prehladama. Emocije također utječu i na naš um. Riječ emocija potječe od latinskog emovere, što znači “pokrenuti”. One nas tjeraju da prihvatimo određenu perspektivu ili viziju stvari. Ovo emocijama obojano viđenje obično ne odgovara stvarnosti, jer često postoji velika razlika između onoga kakvima nam se stvari čine i onoga kakve one uistinu jesu. Ovo osobito vrijedi kad su u pitanju snažne emocije kao što su zaljubljenost ili mržnja: zaljubljena osoba nije ili ne želi biti svjesna nedostataka voljene osobe, već je idealizira; ako pak mrzimo neku NOVA AKROPOLA 65 psihologija osobu, onda nerado priznajemo njene dobre strane. Naš um, za koji smo skloni vjerovati da je objektivan tumač stvarnosti, u stvari je često pod vrlo snažnim utjecajem naših emocija. Međutim, ovaj utjecaj je obostran – emocije i misli međusobno se isprepliću tako da ih je praktički nemoguće odvojiti. Pomisao na neku osobu ili situaciju može u nama pokrenuti lavinu emocija, a ove nas emocije mogu pokrenuti na djelovanje. Emocije tako postaju neka vrsta prijenosnika između naših misli (uma) i našeg djelovanja. Ako nam je stalo do nečega, ako smo emocionalno angažirani oko nečega, onda ćemo se i stvarno angažirati oko toga. Emocije nas mogu i ometati u djelovanju. Ako, primjerice, moramo održati govor pred većim skupom ljudi, trema može učiniti naš govor nepovezanim i konfuznim. NEGATIVNE EMOCIJE Današnja psihologija više pažnje posvećuje negativnom nego pozitivnom utjecaju emocija. Ove negativne emocije naziva i destruktivnim emocijama, jer nas one ograničavaju, umanjuju moć rasuđivanja, remete koncentraciju, izazivaju zbrku te nas čine svojim robovima. Dvije izrazito destruktivne emocije su strah i bijes. Osim u situacijama kad nam je život ugrožen i kad se strah pojavljuje kao zaštitni mehanizam, strah se pojavljuje i u mnogim drugim životnim situacijama. Svaka velika životna promjena, svaki korak u novo i nepoznato 65 NOVA AKROPOLA praćeni su većim ili manjim strahovanjem. Tu je strah od neuspjeha. Ako ovaj strah poprimi pretjerane dimenzije, može dovesti do potpune blokade – neki student uslijed prevelike treme može potpuno zakazati na ispitu iako se spremao za njega. Strah treba nadvladavati. Ako želimo ići naprijed, uvijek postoji veća ili manja doza rizika, ali to je cijena koju moramo platiti da bismo postigli nešto novo. Ne smijemo sami sebe osuditi na nedjelovanje jer, ako ništa ne činimo, ništa nećemo niti postići. Što više budemo odustajali i ustupali mjesto strahu, to ćemo manje biti sigurni u sebe. Jedini način da se pobijedi strah jest djelovanje. Strah može u početku biti velik, ali kad počnemo djelovati, on će biti sve manji i manji. Najvažnije je učiniti prvi korak. Za razliku od straha koji se manje ili više tiče nas samih, bijes se odražava i na sve one koji nas okružuju. Osobe zahvaćene bijesom reagiraju vikom, lupaju vratima, bacaju predmete koji im se nađu pod rukom, a nakon što su iskalile svoj bijes, slijede kajanje i osjećaj krivnje. Druge osobe potiskuju bijes pa se on nakuplja malo po malo sve dok neki, često beznačajan događaj ne izazove pravu eksploziju bijesa (tzv. kap koja je prelila čašu). Suvremena psihologija sve više ukazuje na potrebu kontrole nad ovim emocijama. U tu svrhu savjetuje sljedeće: - priznati postojanje određene emocije - sagledati situaciju što objektivnije kako bismo mogli doći do uzroka emocija - izbjegavati, koliko je moguće, situ- 15 psihologija acije koje izazivaju neugodne emocije - aktivirati se u nečemu što nam je ugodno - pronaći određeni vid relaksacije - humor Tradicija također poznaje svu složenost ljudskih emocija, a kad govori o negativnim emocijama, tada prvenstveno misli na njihov negativan utjecaj na um. To su emocije koje narušavaju mir, ravnotežu uma i tjeraju ga da prihvati pogrešno viđenje stvarnosti. U budizmu se govori o pet negativnih emocija koje se naziva pet “otrova za dušu”. To su mržnja, žudnja, neznanje, ponos i zavist. Mržnja je snažna emocija koja teži za tim da naudi nekome, da uništi nečiju sreću. Žudnja za senzualnim užicima i posjedovanjem ima za posljedicu to da postajemo slijepi za sve oko sebe osim za objekt naše žudnje. Postajemo neobzirni prema tuđim osjećajima i potrebama te nerijetko nanosimo bol ljudima oko sebe. 16 Neznanje je nedostatak uvida u ono što trebamo napraviti ili izbjeći da bi se izbjegla patnja i zadobila sreća. Ponos ima mnogo aspekata. To može biti osjećaj superiornosti u odnosu na druge, precjenjivanje vlastitih kvaliteta, a podcjenjivanje tuđih. Zavist je nemogućnost radovanja tuđoj sreći. Lakše nam je suosjećati s tuđom patnjom, nego “oprostiti” nekome tko je sretniji i uspješniji od nas. Budistička tradicija govori i o neophodnosti ovladavanja negativnim emocijama. Tri su načina rada s emocijama: djelovanje nakon proživljene emocije, tijekom obuzetosti emocijom i prije nego se emocija pojavi. Najčešće je djelovanje nakon emocije, to jest tek kad ona “odradi” svoje postajemo svjesni svih njenih loših posljedica. Ovakva višekratna loša iskustva s vremenom nas počinju učiti da pomalo počnemo obuzdavati svoje negativne emocije. Sljedeći korak je djelovanje za vrijeme proživljavanja neke emo- cije. Iako je emocija još uvijek prisutna, potrebno je uložiti voljni napor da se preokrene smjer njenog djelovanja. Potreban je napor kako bismo se izdigli iznad trenutne situacije i pokušali malo objektivnije i razboritije sagledati stvari. Tek na kraju dolazi djelovanje prije nego se emocija pojavi. To znači da stvari treba sagledati iz točke koja je malo iznad razine naših svakodnevnih želja i htijenja kako bi se spriječila mogućnost njihove pojave. Radi se o oslobođenju od negativnih emocija. Primjerice, bijes se više ne pojavljuje te se više nema što obuzdavati. Ovo stanje je posljedica spoznaje, ostvarena je nutarnja transformacija. POZITIVNE EMOCIJE Kontrolirati negativne emocije ne znači neosjetljivost i bezosjećajnost. Potrebno je probuditi čiste, uzvišene emocije koje su izraz istinske ljudske prirode. Suosjećanje, razumijevanje, osjećaj za lijepo i dobro, NOVA AKROPOLA 65 psihologija osjećaji su koji su inspirirali velike ljude svih vremena. Oni vode k nutarnjoj stabilnosti i miru. Sve radosti koje postoje na ovom svijetu Sve proistječu iz želje da drugi budu sretni; Sve patnje koje postoje na ovom svijetu Sve proistječu iz želje da ja budem sretan. Šantideva, budistički učitelj, VIII. stoljeće Emocije utječu na naše viđenje stvarnosti, ali isto tako i naše razmišljanje utječe na emocije. Razmišljanje o ljudima koji pate, svijest o tome da nas bole slične stvari, može probuditi suosjećanje i ljubav prema drugima, a istovremeno odagnati negativne emocije kao što su zavist, ljubomora, mržnja. Ispravno razmišljanje je sposobnost promatranja sebe. To znači učiti promatrati se objektivno, analizirati vlastite misli, osjećaje, znati 65 NOVA AKROPOLA razlikovati ono što je dobro od onog što je loše i, konačno, moći ispravno djelovati. Ispravno razmišljanje pomaže nam steći dragocjena iskustva iz svega onoga što smo proživjeli. 17 ex libris C.G. JUNG: O POSTAJANJU LIČNOSTI Švicarski psihijatar Carl Gustav Jung smatra se utemeljiteljem analitičke psihologije čiji se interes nije zaustavljao na teoretskoj psihologiji i kliničkoj praksi, nego se protezao do alkemije, mistike, istočne i zapadne filozofije, astrologije i mnogih drugih područja koja su mogla dati odgovore na pitanja o smislu ljudskog postojanja. Zbog toga je život ovog originalnog i vrlo utjecajnog mislioca XX. stoljeća bio izrazito dinamičan i neuhvatljiv strogo definiranim znanstvenim okvirima. U svojoj autobiografiji Sjećanja, snovi, razmišljanja zapisao je: Život mi je uvijek nalikovao biljci što raste iz gomolja. Njen istinski život je nevidljiv, skriven u gomolju. Dio koji se pojavi iznad zemlje, traje samo jedno ljeto. Potom nestane – samo kao kratkotrajna utvara. No ja nikad nisam izgubio osjećaj da nešto živi i traje ispod vječnog toka. Ono što vidimo je cvijet, koji je prolazan. Gomolj je onaj koji ostaje. Carl Gustav Jung umro je 1961. godine u 86. godini života. Najvažnija djela iz njegova iznimno opsežnog opusa su: Preobrazbe i simboli libida, Psihološki tipovi, Odnos između ja i podsvijesti, Psihologija i religija, Psihologija i alkemija, Mysterium coniunctionis, Čovjek i njegovi simboli, Sjećanja, snovi, razmišljanja, itd. O slanjajući se nešto slobodnije na dva Goetheova stiha često se citira: Najveće blaženstvo na zemlji će biti radost koju će nam ličnost pružiti. a time i iskazuje mišljenje da krajnji cilj i najveća želja svega leži u razvoju one cjelovitosti čovjekovog bića koju označavamo kao ličnost. “Odgajanje ličnosti” danas je postalo odgojni ideal nasuprot standardiziranom kolektivnom ili normalnom 18 čovjeku, forsiranom od strane opće masovnosti, u ispravnoj spoznaji povijesne činjenice da su velika, oslobađajuća djela svjetske povijesti proizašla od vodećih ličnosti, a nikada od uvijek sekundarne, trome mase, kojoj je čak i za najmanji pokret uvijek potreban demagog. …Naše se doba ushićeno slavi kao “era djece”. Ovo neizmjerno proširenje dječjeg vrtića istovremeno ide ruku pod ruku s potpunim previđanjem odgojne problematike koju je genijalno naslutio Schiller. Nitko ne osporava važnost djetinjstva niti ga podcjenjuje, odviše su jasna teška, često trajna oštećenja nastala zbog glupavog odgoja u kući a kasnije školi i odviše je neodbaciva neophodnost razumnih pedagoških metoda. Međutim, ako čovjek želi ovo zlo dohvatiti doista u njegovom korijenu, onda se ozbiljno mora postaviti pitanje: kako je došlo do toga i kako to da je i danas još slučaj da se primjenjuju glupe i ograničene odgojne metode? … Tko želi odgajati, treba i sam biti odgojen. Danas se još uvijek primjenjuje učenje napamet, a mehanička primjena metoda uopće nije odgajanje, niti za dijete, niti za samog odgajatelja. Neprestano se govori o tome da dijete mora biti odgojeno kao ličnost. Ja se, naravno, divim ovom visokom odgojnom idealu. Ali tko odgaja te buduće ličnosti? To su na prvom i najvažnijem mjestu obični, nekompetentni roditelji koji su često i sami cijelog života polu ili sasvim djeca. Tko će na kraju očekivati NOVA AKROPOLA 65 ex libris od svih tih običnih roditelja da budu “ličnosti”, i tko je ikada razmišljao o tome da osmisli metode kojima bi se “ličnost” mogla usaditi roditeljima? Zbog toga se, naravno, više očekuje od pedagoga, od obrazovanog stručnjaka, koji je temeljito upućen u psihologiju – naime u gledišta ovih ili onih, često dijametralno suprotnih mišljenja o tome kakve su vjerojatno osobine djeteta i kako ih treba tretirati. Za mlade ljude koji su pedagogiju odabrali za svoj životni poziv pretpostavlja se da su i sami odgojeni. Nitko vjerojatno neće tvrditi da su istovremeno i svi oni ličnosti. ... Od prosječnog odgajatelja naprosto se ne može očekivati više nego od prosječnih roditelja. Ako su dobri stručnjaci, onda čovjek s njima mora biti zadovoljan isto onako kao i s roditeljima koji svoju djecu odgajaju na najbolji mogući način. Bolje je visoki ideal odgajanja ličnosti ne primjenjivati na djeci. Jer ono što se obično podrazumijeva pod “ličnošću”, naime određena psihička cjelovitost koja posjeduje otpornost i snagu, jest ideal odraslog čovjeka koji se želi nametnuti djetetu u dobu u kojem pojedinac nije svjestan problema odraslog života ili – što je još gore – kad ih svjesno izbjegava. … Ne dijete, nego odrastao čovjek može dostignuti ličnost kao zreli plod ovom cilju usmjerenog životnog rada. U dosizanju ličnosti leži ništa manje do najbolji mogući razvoj cjeline jedne određene osobe. Uopće se ne može sagledati koliki je beskrajni broj uvjeta neophodno ispuniti da bi se ovo postiglo. Za to je potreban cijeli ljudski život sa svim svojim biološkim, socijalnim i psihičkim aspektima. Ličnost je najviše ostvarenje urođenog svojstva posebnog ljudskog bića. Ličnost je djelo najviše životne hrabrosti, apsolutna potvrda individualnog postojanja 65 NOVA AKROPOLA i najuspješnije prilagođavanje na univerzalnu datost, uz najveću moguću slobodu vlastitog odlučivanja. Nekoga za to odgajati izgleda mi da nije mala stvar. To je svakako najveći zadatak koji je postavio moderni duhovni svijet. ... Ličnost se razvija tijekom života iz teško ili pak sasvim nejasno dokučivog zametka, i tek kroz naša djela postaje očigledno tko smo. Mi smo kao Sunce koje hrani život Zemlje i stvara svakojake ljepote, rijetkosti i zla: mi smo kao majke koje u krilu nose nepoznatu sreću i patnje. Mi prije svega ne znamo kakva su u nama djela ili nedjela, kakva sudbina, kakva dobra i kakva zla: i tek navečer postaje jasno ono što je započelo s jutrom. ... Ličnost se nikada ne može razviti a da čovjek svjesno i sa svjesnom moralnom odlukom ne izabere vlastiti put. Ne samo kauzalni motiv, nužda, već i svjesna moralna odluka mora pozajmiti svoju snagu procesu razvoja ličnosti. Ako nedostaje prvo, naime nužda, takozvani razvoj samo je vježbanje volje; ako nedostaje drugo, naime svjesna odluka, razvoj zastaje u nesvjesnom automatizmu. Čovjek se, međutim, svjesno može odlučiti za vlastiti put samo onda kad ga smatra najboljim. Ako bilo koji drugi put smatra boljim, tada će živjeti i razvijati tu drugu ličnost umjesto vlastite. Drugi su putovi konvencije moralne, socijalne, političke, filozofske i religiozne prirode. Činjenica da konvencije uvijek na neki način cvjetaju dokazuje da ogroman broj ljudi ne bira vlastiti put već konvenciju i zbog toga ne razvija samoga sebe već metodu i način života na račun vlastite cjeline. … Pothvat razvoja ličnosti je u stvari nepopularna odvažnost, nesimpatično skretanje sa širokog puta, isposnička ćudljiva težnja za podvojenošću, ili što se već misli o usamljenim čudacima. Stoga nije nikakvo čudo da se oduvijek samo mali broj upuštao u ovu avanturu. Da su svi odreda bili budale, mogli bismo ih kao ιδιωται, kao duhovno “privatne ljude” izbrisati iz vidnog polja 19 ex libris našeg zanimanja. Ali na nesreću, te ličnosti su po pravilu legendarni junaci čovječanstva, obožavani, voljeni, slavljeni, pravi sinovi božji, čije ime “ni u vjekovima ne zalazi”. Oni su pravi cvjetovi i plodovi, plodonosno sjeme stabla čovječanstva. Pogled na povijesne ličnosti dovoljno objašnjava zašto je razvoj ličnosti ideal i zašto je prijekor individualizma pogrda. Veličina povijesnih ličnosti nikada se nije sastojala od njihovog bezuvjetnog pokoravanja konvencijama, već naprotiv od njihovog oslobađanja od konvencija. Kao planinska litica oni strše iz mase, koja se grčevito drži kolektivnih strahova, uvjerenja, zakona i metoda – i biraju vlastiti put. Oduvijek je običnom čovjeku izgledalo čudnovato da se čvrsto utabanim putovima s poznatim ciljevima treba pretpostaviti vrletni i uski puteljak koji vodi u nepoznato. Što je, konačno, nekome povod da izabere vlastiti put i da se na taj način kao iz magle izdigne iz nesvjesnog identiteta s masom? Nužda ne može biti, jer nevolja nailazi na mnoge i svi se oni spašavaju pomoću konvencije. Ne može biti niti moralna odluka, budući da se čovjek po pravilu odlučuje za konvencije. Što je to, dakle, što neumoljivo odlučuje u korist neobičnog? To je ono što se naziva nutarnji izbor; iracionalni faktor koji sudbinski gura prema emancipaciji od stada i njegovih utabanih putova. Prava ličnost uvijek ima izbor i vjeruje u njega, ima vjeru u njega kao u Boga, iako je to, kako bi rekao običan čovjek, samo individualni osjećaj izbora. Ovaj izbor, međutim, djeluje kao božanski zakon od kojega nema odstupanja. … Tko posjeduje izbor, čuje nutarnji glas, on je izabran. Zbog toga legenda i vjeruje da on ima privatnog 20 demona, koji ga savjetuje i čije zadatke mora izvršavati. Najpoznatiji primjer ove vrste je Faust, a povijesni slučaj je Sokratov daimon. Primitivni su vračevi imali svog zmijskog duha, kao što je i Eskulap, zaštitnik liječnika, predstavljan pomoću epidaurske zmije. Ovaj je osim toga imao privatnog demona Kabira Telesfora, koji mu je izgleda čitao ili davao recepte. … Izbor ili osjećaj izbora nije samo prerogativ velikih ličnosti, već i malih sve do najmanjeg formata, samo sa smanjenjem veličine ovo postaje sve maglovitije i nesvjesnije. Izgleda kao da se glas nutarnjeg daimona sve više udaljava i da govori rjeđe i nejasnije. Naime, što je ličnost manja, tim više postaje neodređena i nesvjesna i konačno se nerazličita stapa sa zajednicom, predajući na taj način svoju cjelovitost i pritom se rasplinjujući u cjelini grupe. Na mjesto nutarnjeg glasa stupa glas socijalne grupe i njenih konvencija, a na mjesto izbora kolektivne potrebe. … Ukoliko svaka individua ima svoj urođeni životni zakon, onda svaka ima teoretsku mogućnost prije svega slijediti ovaj zakon i tako postati ličnost, to jest dostići cjelovitost. Ali kako živa bića egzistiraju samo u obliku živih jedinki, to jest individua, životni zakon u krajnjoj liniji uvijek je usmjeren na individualno proživljen život. Dakle, iako objektivno psihičko, koje se u osnovi ne može zamisliti drugačije nego kao univerzalna i istovjetna datost, znači isti psihički preduvjet za sve ljude, ono se ipak, čim se želi pojaviti, mora individualizirati, budući da nema drugog izbora nego da se izrazi kroz jedinku. … Kao što velika ličnost socijalno djeluje rješavajući, razrješavajući, preinačujući i sređujući, tako i rađanje NOVA AKROPOLA 65 ex libris vlastite ličnosti ima ljekovito djelovanje na individuu. To izgleda kao kad se ustajali močvarni rukavac ponovno ulije u maticu nekad izgubljene struje ili kao kad se ukloni kamen navaljen nad sjemenkom koja tada može proklijati i početi sa svojim prirodnim rastom. Unutrašnji glas je glas punijeg života, šire, obimnije svijesti. Zbog toga se u mitološkom smislu rađanje heroja ili simbolično ponovno rađanje poklapa s izlaskom Sunca, budući da postajanje ličnosti ima isto značenje kao i povećanje svjesnosti. Iz istog razloga većina heroja se označava atributima Sunca, a trenutak rađanja njihove velike ličnosti naziva se prosvjetljenjem. Strah, koji većina prirodnih ljudi osjeća od unutrašnjeg glasa, nije toliko djetinjast koliko bi se moglo pomisliti. Sadržaji koje susreće ograničena svijest, kako pokazuje klasičan primjer Kristovog života ili isto tako karakterističan doživljaj Mare iz legende o Budi, uopće nisu tako bezazleni, već u pravilu znače opasnost koja je specifična za dotičnu individuu. U pravilu, ono što nam šapuće unutrašnji glas nije ništa dobro, već zapravo zlo. To mora biti prije svega zbog toga što čovjek obično nije toliko nesvjestan svojih vrlina koliko mana, a i stoga što znatno manje pati od onog dobrog nego od onog lošeg u njemu. Kao što sam ranije spomenuo, unutrašnji glas prinosi svijesti ono od čega pati čitava zajednica, bilo da se radi o narodu ili o čitavom čovječanstvu. Ali ovaj glas to pruža u individualnom obliku, tako da čovjek u početku može pomisliti kako je sve to zlo individualna osobina njegovog karaktera. Unutrašnji glas unosi zlo tako uvjerljivo da bi doveo do toga da mu čovjek podlegne. Ako mu ne podlegne, onda u naše Ja ne prodire ništa od tog prividnog zla, i tada ne može doći do obnavljanja i izlječenja. 65 NOVA AKROPOLA (Zlo unutrašnjeg glasa nazivam “prividnim”, što zvuči odviše optimistički). Ako Ja potpuno podlegne unutrašnjem glasu, tada djeluju njegovi sadržaji, kao kada bi umjesto njih bilo isto toliko vragova, drugim riječima ovome slijedi katastrofa. Ako Ja podlegne samo djelomično i uspije se kroz samopotvrđivanje spasiti od potpunog uništenja, tada može asimilirati glas i tada se ispostavlja da je zlo bilo samo privid zla, dok u stvarnosti donosi spas i prosvjetljenje. … Problematika unutrašnjeg glasa je puna tajnih zamki i klopki. To je najopasnije, najklizavije područje, isto tako opasno i besputno kao sam život, ako se odrekne ograda. Ali onaj tko ne želi izgubiti svoj život, neće ga niti dobiti. … Da li se zbog toga čovjek može ljutiti na čovječanstvo i na sve one dobronamjerne pastire stada i zabrinute očeve, kada podižu zaštitne zidove, postavljaju djelotvorne slike i preporučuju prohodne putove koji zaobilaze ponore? Na kraju krajeva, heroj, vođa i spasitelj je onaj tko otkrije novi put k višoj sigurnosti. Moglo bi se sve ostaviti po starom da ovaj novi put bezuvjetno ne zahtjeva da bude otkriven i da čovječanstvo ne pati pod svim patnjama Egipta sve dok novi put nije pronađen. Neotkriveni put u nama je kao nešto psihički živo, što klasična kineska filozofija naziva “Tao” i uspoređuje s vodenim tokom koji neumoljivo teče svome cilju. Biti u Taou znači potpunost, cjelovitost, ispunjeno opredjeljenje, početak i cilj i potpuno ostvarenje smisla egzistencije koji je urođen stvarima. Ličnost je Tao. Prema izvorniku: K.G. Jung, Duh i život, Novi Sad, 1984. Priredio Luka Marić 21 ex libris 22 NOVA AKROPOLA 65 ex libris FRANCIS BACON O ljudskoj prirodi L judska je priroda često sakrivena; ponekad savladana, rijetko kad ugušena. Sila prirodu čini samo još silovitijom; pouka i razgovor čine je manje nametljivom; samo navika mijenja i pokorava prirodu. Neka onaj koji želi pobijediti svoju prirodu sebi ne postavlja niti prevelike niti premalene zadatke; jer prvi će ga učiniti potištenim zbog čestih neuspjeha, a drugi će činiti da slabo napreduje, iako će ih češće savladavati. I neka u početku vježba uz pomagala, kao što to rade plivači služeći se mješinama ili rogozom; no neka nakon nekog vremena vježba otežavajući si, kao što to rade plesači s teškim cipelama. Jer, postiže se veliko savršenstvo ako je vježba teža od stvarne primjene. Kad je priroda jaka, i prema tome pobjeda teška, potrebno je biti postupan, najprije zastati i obuzdati prirodu, kao onaj koji, kad je ljutit, natjera sebe da najprije izgovori dvadeset i četiri slova abecede; zatim smanjivati kvantitetu, kao onaj koji kad se treba ostaviti vina, s ispijanja zdravica prelazi na samo jedan gutljaj uz objed; i naposljetku, sasvim prestati. No, ako čovjek ima snage i odlučnosti osloboditi se odjednom, to je najbolje: Optimus ille animi vindex laedentia pectus Vincula qui rupit, dedoluitque semel1. Nije pogrešno niti staro pravilo da prirodu, kako bi se ispravila, treba poput štapa savijati u suprotnu stranu, pri čemu, jasno, ta suprotnost nije porok. Neka nitko sebi ne nameće neku naviku unedogled, nego s ponekim prekidom. Jer predah daje snagu novom pokušaju; a ako čovjek koji nije savršen bude stalno vježbao, on će uvježbavati 1 Dio stiha iz Ovidijevog djela Lijek od ljubavi: Slobodu želiš? Lance što sapinju ti grudi raskini snažnim zamahom, i slobodan budi. 2 Dio stiha iz 120. Psalma Davidovog: Predugo mi duša i svoje pogreške kao i svoje sposobnosti, i stvarat će jednu naviku od oboje; u tome nema druge pomoći osim povremenih prekida. No, neka se čovjek ne pouzdaje previše u pobjedu nad vlastitom prirodom, jer ona će dugo vremena ležati zatomljena, a onda oživjeti čim se ukaže prigoda ili iskušenje. Slično se dogodilo Ezopovoj djevi, mački pretvorenoj u ženu, koja je sjedila smjerno za stolom sve dok nije pokraj nje protrčao miš. Zato neka čovjek ili u potpunosti izbjegava takve prilike ili neka im se izlaže često kako ga ne bi previše uznemiravale. Čovjekova priroda najbolje se razotkriva u privatnosti, jer tada nema pretvaranja; u jarosti, jer čovjek onda zaboravlja na svoja pravila; ili u novim prilikama, jer ga tu napušta navika. Sretni su oni ljudi čija je narav u skladu s onime čime se bave; inače mogu reći: multum incola fuit anima mea2, kad se bave nečim do čega im nije stalo. U učenju, čime god se čovjek odlučio baviti, neka za to odredi sate; a za ono što mu je po prirodi blisko, neka se ne brine oko vremena, jer će mu misli same od sebe letjeti prema tome. Čovjekova priroda izrasta ili u biljku ili u korov, zato neka pravovremeno zalijeva jedno, a iskorjenjuje drugo. mora živjeti s mrziteljima mira. 65 NOVA AKROPOLA 23 tragom prošlosti SUSRETI KULTURA KROZ VRIJEME Ivančica Krivdić Potraga za znanjem i otkrivanjem radost je i pravo čovječanstva. Alexander von Humboldt I straživanje susreta naroda, dodira različitih kultura, ponekad udaljenih tisućama kilometara jedna je od najuzbudljivijih grana znanosti. Kulture su oduvijek međusobno komunicirale. Komunikacija među kulturama omogućava nova i svježa strujanja koja obogaćuju život i potiču razvoj svih uključenih strana. Nasuprot tome, povijesno nam iskustvo pokazuje da je izolirana kultura, bez obzira na uzroke ove izolacije, prije ili kasnije osuđena na propadanje i postupno izumiranje. 24 Da bismo putovali i susretali se s drugim narodima, potrebni su nam putevi, izgrađene ceste, karte, poznavanje orijentacije ili barem vodiči koji će umjesto nas znati kamo treba poći da bismo stigli na cilj zaklonjen planinskim lancima, morskim prostranstvima ili nepreglednim ravnicama. Najpoznatiji su povijesni putevi europski Jantarni put, perzijska Kraljevska cesta, rimske ceste, Put svile, indijske i mongolske ceste, ceste Inka koje su se nadovezivale na ceste Središnje i Sjeverne Amerike. Svi su ti putevi ostali zabilježeni pod imenom određene kulture iz nekog povijesnog razdoblja, no najčešće se radilo o nadograđivanju, proširivanju ili mijenjanju pojedinih dionica već postojećih puteva. Jantarni put je najstariji europski kopneni, riječni i pomorski put koji je tisućljećima spajao Sjevernu Afriku i Baltik. Primjerice, u grobnici egipatskog faraona Tutankhamona pronađen je baltički jantar, jednako kao i u Apolonovom hramu u Delfima. Jedan ogranak ovog puta vodio je kroz Panoniju prema Crnom moru i dalje se spajao na puteve prema Dalekom istoku, a NOVA AKROPOLA 65 tragom prošlosti prema jugu na perzijske, grčke ili rimske ceste, ovisno o povijesnom razdoblju koje promatramo. Kraljevska cesta je uređena u V. st. pr.Kr. pod zaštitom perzijskog vladara Darija I. Spajala je perzijski grad Suzu s lidijskim Sardom, a izgrađena je na trasama starih trgovačkih puteva koji su prije otprilike tri tisuće godina povezivali indijske gradove-države poput Harappe i Mohendžo Dara sa Sumerom i Akadom. Njena je dužina iznosila 2700 kilometara, a na pravilnim razmacima nalazile su se poštanske postaje i odmorišta. Rimljani su na vrlo sličan način uredili svojih oko četiristo tisuća kilometara cesta. Na vrhuncu moći iz Rima je na sve strane Carstva vodilo tridesetak glavnih puteva, zbog čega je nastala uzrečica “Svi putevi vode u Rim”. Izgled rimske ceste bio je strogo uređen zakonima, a na svakih trideset kilometara bila su podignuta odmorišta s veterinarskim službama, liječnicima i majstorima za popravak kola. Carska poštanska služba prenosila je pisma brzinom od osamsto kilometara na dan, a rimski komunikacijski kanali u potpunosti su obuhvatili Sjevernu Afriku i Europu, uključujući današnju Veliku Britaniju. Rimu ni Daleki istok nije bio nepoznanica – zapisi iz vremena dinastije Han iz 166. godine navode da rimske predstavnike koji borave na njihovim dvorovima šalje An Tun, nama poznatiji kao Marko Aurelije (punim imenom Marko Aurelije Antonin). I tako, ako se Jantarnim putem s vrha Sjeverne Europe krenulo na putovanje prema Dalekom istoku, 65 NOVA AKROPOLA s perzijsko-rimskih cesta moralo se, kažu stare kronike, na granici Carstva prijeći na jedan od ogranaka Puta svile koji je međusobno povezivao sjevernoazijsko-mongolske, tibetanske, dalekoistočne i indijske puteve. Pisani zapisi govore o uređenju Puta svile u I. st. pr.Kr. za vrijeme dinastije Han. Glavna kopnena ruta slijedila je oaze pustinje Takla Makan, prolazila kroz gradove Kašgar i Samarkand te preko Taškenta nastavljala prema Sredozemnom moru i Veneciji i Rimu kao glavnim odredištima. Tako su karavane sa Zapada u smjeru Kine prenosile vrijedne metale, zlato, slonovaču, lapis lazuli i staklo, a iz Kine prema Zapadu svilu, krzna, keramiku, žad, začine, barut i željezo, mimoilazeći se na živopisnim tržnicama Samarkanda i drugih gradova u kojima su se miješali mirisi orijentalnih začina, žamor mnoštva jezika i dijalekata, lica i nošnje ljudi iz različitih udaljenih krajeva. Kronike bilježe: Bilo je kipara, kamenorezaca i drugih zanatlija iz Isfahana i Delhija, umjetnika mozaika iz Širaza, puhača stakla i keramičara iz Damaska… Naime, kada u XIV. stoljeću turko-mongolski vladar Timur Lenk osvaja Perziju, njezina će bogata tradicija zauzvrat osvojiti timuridsku dinastiju i dovesti do procvata lijepih umjetnosti, književnosti, matematike i astronomije u Samarkandu. U XV. st. timuridska prijestolnica postaje jedno od svjetskih središta astronomije; njezini učenjaci izrađuju katalog s položajima 992 zvijezde, kalendare i radove iz sferne trigo- Kad se kulture susreću, utjecaj je najčešće obostran. Primjer toga je i asimilacija helenizma u kulture Indije, Kine i Japana u razdoblju od IV. st. pr.Kr. do IV. st. Pored brojnih drugih utjecaja u arhitekturi i umjetnosti istaknimo primjer mitološkog heroja Herakla koji u grčko-budističkoj umjetnosti Indije preuzima ulogu Buddhinog božanskog zaštitnika Vajrapanija, dok je u Japanu poistovjećen s jednim od Buddhinih zaštitničkih božanstava i manifestacijom Vajrapanija, Shukongoshinom, čiji se lik nalazi na ulazu u budističke hramove. nometrije s čime će se zapadni svijet upoznati tek čitavo stoljeće kasnije. Putem svile po svoj prilici putuju i prvi kršćanski misionari. Za franjevce je zabilježeno da su posjetili područje Karakoruma, a 1307. godine u Pekingu je osnovana prva rimokatolička biskupija. Svima je poznato da je Marko Polo putovao na Daleki istok, međutim, manje je poznato da je istovremeno i Daleki istok slao svoje predstavnike na Zapad. Rabban Bar Sauma, nestorijanac ujgurskog porijekla u službi turko-mongolskih kanova, boravi kao izaslanik u zapadnim kršćanskim zemljama 25 tragom prošlosti gdje se susreće s tadašnjim papom Nikolom IV. i europskim vladarima toga vremena. Dok Marko Polo opisuje Istok iz kuta jednog zapadnjaka, Bar Sauma daje sliku Zapada očima jednog istočnjaka. 26 To je vrijeme potpunog otvaranja komunikacijskih kanala koje će imati dalekosežne posljedice na razvoj ne samo europske znanosti i umjetnosti nego i svih ostalih kulturno manje razvijenih krajeva kroz koje putevi prolaze. Jedan od značajnih primjera tadašnjeg intenzivnog kulturološkog prožimanja jest kineski grad Chang'an, prijestolnica desetak kineskih dinastija, koji je već u VIII. st. imao dva milijuna stanovnika. Na velikoj gradskoj tržnici Chang'ana završavao je istočni krak Puta svile. Grad je imao dvanaest ulaza određenih sukladno tradicionalnoj kineskoj vještini geomantije i više vrsta kanala, ovisno o tome da li se radi o vodi za piće, vodi za zalijevanje vrtova ili otpadnim vodama. Miješanje kultura rezultiralo je time da su uz carska svetišta predaka ravnopravno izgrađeni budistički i taostički samostani, zoroastrijska svetišta i nestorijansko-kršćanske crkve. Putevima i cestama nisu putovali samo začini, mirisi i plemeniti metali; daleko je važniji bio prijenos spoznaja, znanja i ideja. U svim su razdobljima uz kraljevske ili carske puteve bili smješteni gra- tragom prošlosti dovi - velika kulturna središta sa svojim bibliotekama i školama, poput Aleksandrije, Perzepolisa, Konstantinopola, Samarkanda, Nalande, Taxile i brojnih drugih. Primjer putnika, redovnika, učenjaka i prevoditelja je Kinez Hsuan Tsang iz VII. st. U zapisima s putovanja Hsuan Tsang opisuje svoja istraživanja ranih budističkih tekstova u mahayana-budističkim samostanima Nava Virahe 1 koji su uključivali stotinjak samostana kraljevstva Kapise sa šest tisuća svećenika i tisuću četiristo godina stare samostane kraljevstva Uddiyane s osamnaest tisuća svećenika. Boravi u Samarkandu, te kasnije u indijskim školama i hramskim samostanima Nalande i Ajante. Nalandu opisuje kao sveučilište …čije samostane okružuju azurni bazeni ovjenčani plavim lotosima, pomiješanim sa sjajnim cvjetovima kanaka, dok izvan samostana šume manga nude stanovnicima gustu i zaštitničku sjenu. Opisuje Nalandine zvjezdarnice, domove za svećenike na četiri kata s iscrtanim zmajevima i crvenim stupovima, tri ogromne biblioteke u kojima deset tisuća učenika i dvije tisuće učitelja proučava svete tekstove različitih religija, medicinu, astronomiju, matematiku, fiziku, 1 Današnji Afganistan 65 NOVA AKROPOLA Put svile logiku, metafiziku, filozofiju i druge znanosti. Hsuan Tsang navodi da su đaci dolazili iz Japana, Tibeta, Kine, Perzije, Europe. On sam po povratku u Kinu iz indijskih škola donosi više od stotinu mahayana budističkih i oko šest stotina drugih filozofskih tekstova. Uz carevu podršku, u gradu Chang'anu otvara veliki prevoditeljski carski ured i do kraja života posvećuje se prevođenju sakupljenih djela. Nijedna kultura, nijedan narod ne mogu opstati sami. Međusobni susreti i upoznavanje pridonose njihovom uzajamnom razumijevanju, toleranciji i prihvaćanju, što vodi rastu i razvoju kultura i naroda. To su one vječne vrijednosti kojima se tka povijest čovječanstva i koje sprečavaju nepotrebne sukobe i razaranja. Stari su Latini to opisali pojmom communicare, koji znači podijeliti međusobno nešto što je vrijedno: misli, spoznaje, emocije. A ono vrijedno što podijelimo jedni s drugima povezat će nas i učiniti jedinstvenima. Možda su upravo to stoici imali na umu kad su naglašavali da čovjek treba težiti tome da se osjeća građaninom svijeta, onim koji će se uspjeti izdignuti iznad granica koje čine planine, pustinje, mora ili mi ljudi, i osjećati se povezanim s Oaza i grad Tunhuang bila je jedna od glavnih postaja na Putu svile, raskršće iz kojeg jedan krak vodi prema dalekom sibirskom sjeveru i Japanu, drugi na jug prema Lhasi, srcu Tibeta, dok glavna cesta nastavlja prema unutrašnjosti Kine. U gradu se prožimalo srednjovjekovno europsko, indijsko i kinesko kulturno nasljeđe ponajprije vidljivo u danas otkrivena 492 špiljska hrama Mogao ili Špiljama tisuću Buddha, u kojima je 1900. godine gotovo slučajno pronađeno oko šezdeset tisuća tiskanih dokumenata, rukopisa i ulomaka tekstova datiranih u razdoblje od IV. do XIV. st. Prema legendi, hramova je bilo više od tisuću, a svećenici su se bavili prikupljanjem zapisa budističkih kanona, izvornih tumačenja, molitvi, djela konfucijanizma, taoizma, nestorijansko-kršćanskih zapisa, administrativnih državnih dokumenata, rječnika i kaligrafskih vježbi. Brojni hodočasnici ostavili su na zidovima hramova oslikane murale. nasljeđem čovječanstva. Jer, prisjetimo se, povijest nije stvar prošlosti i prolaznosti, nego života utkanog u iskustvo vječnosti. 27 književnost RUDYARD KIPLING Zakon džungle Branko Zorić 28 NOVA AKROPOLA 63 književnost uspio je u onome što se danas uglavnom propušta: osvijestiti potrebu za kontemplacijom koja je povezana s idealom akcije, pustolovine i osobne odgovornosti. ŽIVOT I DJELA I skustva stečena do puberteta duboko se ugrađuju u našu ličnost i ostaju za cijeli život, a mašta i snovi nevidljivo su tkivo našeg bića i često glavni pokretači naših postupaka. Zato dječja književnost igra veliku ulogu kod formiranja karaktera, tj. odnosa prema sustavu vrijednosti. Veliki pisci pomažu prepoznati dobro i lijepo, smisao prijateljstva, ljubavi i požrtvovnosti, te nam tako daju priliku prepoznati te arhetipove u vlastitom životu i pomažu da ostanemo iznutra živi i mladi, bez obzira na sve okolnosti. Zato su njihova djela trajna. Britanski nobelovac Rudyard Kipling, nedvojbeno jedan od velikih pisaca, dao je doprinos ljudskoj kulturi kreirajući junake koji su oličenje nastojanja i junaštva. Najpoznatijeg od njih, dječaka Mowglija, othranila je vučica, a džungla posvojila i odgojila. On je oličenje pravednosti i vodstva koje poštuje cjelinu te tako jamči održanje života i općeg reda u džungli. Tu je i požrtvovni i hrabri mali mungos Rikki-Tikki Tavi, bijeli tuljan koji prihvaća veliki izazov života, i gospodar slonova 63 NOVA AKROPOLA Toomai, a svi oni svjedoče o neophodnosti pouzdanja u sebe i svoje još neizražene potencijale kako bismo savladali iskušenja koja pred nas postavlja život i naša sudbina te kako bismo na taj način rasli kao bića i bili na korist svojoj zajednici. Oni svjedoče i o velikoj tajni ljudskog života: neprekidno i strpljivo nastojati i nikada ne odustati od onog što nam nalažu naša savjest i naše srce. Nikada ne odustati od popravljanja i usavršavanja sebe, to je moćan eliksir mladosti duše koji zaslužuje našu punu pažnju. Moderan čovjek to manje-više zna, ali problem leži u tome što je jako malo ljudi usmjereno prema ozbiljnom shvaćanju i praktičnoj primjeni tih vrijednosti u životu. Razlog tome je taj što takav stav od nas traži preuzimanje odgovornosti i djelovanje koje je u suprotnosti s razmekšanim hedonizmom kao dominantnim surogatom sreće današnjeg modernog društva. Kiplingovi živi i autentični junaci, ljudi i životinje, očigledno predstavljaju nas same i naše karakteristike te mogu poslužiti kao modeli za stvaran život. Sam Kipling Rudyard Kipling rodio se 30. prosinca 1865. godine u Bombaju, kamo su ranije te iste godine njegovi roditelji doselili iz Engleske. Njegov otac, umjetnik John Lockwood Kipling, dobio je namještenje u tek ustanovljenoj Školi primijenjenih umjetnosti u Bombaju kao profesor arhitektonske plastike, a uskoro će postati i ravnateljem te iste škole. Majka Alice MacDonald potjecala je iz ugledne obitelji te je i sama bila višestruko talentirana. Od rođenja na brizi indijske dadilje i sluga, hindski je naučio kao dijete. U svojoj autobiografiji Nešto o meni samome piše: Moji prvi dojmovi vezani su uz osvit dana, svjetlost i boje te zlatno i purpurno voće u razini mojih ramena. To je sjećanje na rane jutarnje šetnje do bombajske tržnice s mojom ajah (dadilja), a kasnije i s mojom sestrom u dječjim kolicima, i povratke kući s gomilom namirnica na kolicima. Naša ajah je bila goanska katolkinja koja bi se molila – ja uz nju – pored križa uz cestu. Meeta, naš Hindu sluga, povremeno bi svraćao u male hinduističke hramove, dok bih ga ja držao za ruku i gledao u nejasna, prijateljska lica bogova.... Za podnevnih vrućina prije počinka ajah ili Meeta bi nam pričali nezaboravne indijske priče i dječje pjesmice, a nakon što bi nas odjenuli, poslali bi nas u dnevnu sobu uz upozorenje: “Sada s tatom i mamom pričajte engleski.” Idiličnom će djetinjstvu doći kraj kada ga kao šestogodišnjaka, zajedno s trogodišnjom sestrom, 29 književnost šalju u Englesku radi odgoja i obrazovanja, u obitelj umirovljenog pomorskog časnika. Tu će provesti šest mučnih godina uz česta, neopravdana i okrutna kažnjavanja. Utjehu i spas pronaći će u čitanju koje će prerasti u pravu strast. Čitao je sve što bi mu došlo pod ruku, a kad su roditelji to doznali, počeli su mu redovito slati knjige iz Indije. S dvanaest godina odlazi u internat za sinove vojnih oficira i civilnih službenika u Devonshireu u kojem su uvjeti bili spartanski, ali se stjecalo solidno obrazovanje. Ravnatelj je bio prijatelj njegove obitelji pa je Rudyard u njemu pronašao očinsku figuru; on mu je omogućio slobodan pristup knjižnici i prvi je prepoznao Rudyardov literarni talent. Tu se upoznao s djelima engleskih pisaca kao što su Emerson, Browning, Tennyson, te Edgarom Allanom Poeom i Waltom Whitmanom, koje će voljeti i cijeniti cijeloga života. Kako zbog nedostatka novčanih sredstava nije bio u mogućnosti upisati sveučilište, s nepunih sedamnaest godina vraća se roditeljima u Indiju. U Lahoreu, gdje je njegov otac u to vrijeme bio ravnatelj Umjetničke škole Mayo (današnji pakistanski Nacionalni koledž umjetnosti) te kasnije kustos lahorskog muzeja, dobiva namještenje pomoćnika urednika u lokalnim novinama na engleskom jeziku. Nekoliko ljeta provodi u Simli, ljetnoj rezidenciji indijskog potkralja, gdje upoznaje život britanske kolonijalne elite. U Lahoreu je 1885. godine primljen u Bratstvo slobodnih zidara. Nekako u to doba počinje objavljivati i prve književne priloge. U studenome 1887. godine premješten je u sestrinske novine, The Pioneer, u Allahabadu, gdje s velikim žarom nastavlja s pisanjem kratkih priča. Budući da je ubrzo zapažen, odlučio se potpuno posvetiti 30 Rudyard Kipling književnom radu te se vraća u Englesku 1889. godine. Ženi se sestrom svog prijatelja, Amerikankom Carolinom Balastier, s kojom dobiva dvije kćeri i sina. Jedno su vrijeme živjeli u njenom rodnom Vermontu kada i nastaje čuvena Knjiga o džungli. Bile su to godine uspjeha i slave. Proputovao je gotovo čitav svijet, a kad se potvrdio kao slavan i bogat pisac, skrasio se u Engleskoj. Mnogi ugledni ljudi bili su njegovi prijatelji, između ostalih Theodor Roosevelt i kralj George V. Nudili su mu plemstvo, visoke položaje i titule te mnoštvo drugih počasti, a on je jedino, kao prvi engleski pisac, prihvatio Nobelovu nagradu za književnost 1907. godine. Nakon Nobelove nagrade pristižu mu i mnoga druga važna priznanja u Engleskoj i širom svijeta (zlatna medalja Engleskog kraljevskog društva za književnost, počasni doktorati i članstvo poznatih sveučilišta i akademija, itd.). No, sudbina ga nije poštedjela patnje; najstarija kći je u sedmoj godini podlegla upali pluća, a u Prvom svjetskom ratu gubi i sedamnaestogodišnjeg sina. Široku čitalačku publiku osvaja kratkim, živim i uvjerljivim pričama o tada novoj temi – životu i iskustvu Engleza u kolonijama, posebno u Indiji, “dragulju u britanskoj imperijalnoj kruni”, koja je Engleze očarala. U ranijim pripovijetkama, prepun naivnog oduševljenja i mladenačkog idealizma, veliča prosvjetiteljsku ulogu kolonijalnih vlasti kroz likove običnih, ali predanih ljudi koji grade i održavaju britanski imperij (mornari, vojnici, niži časnici i činovnici…). Slavi pojam “anglosaksonske muževnosti” koji je uključivao patriotizam, fizičku žilavost, samodisciplinu, nesebičnost, hrabrost i odvažnost. Taj se pojam, vrlo popularan u doba britanskog imperijalizma, temeljio na ideji superiornosti engleske nacije pa su konzervativni politički krugovi koji su zagovarali nepopustljivost prema kolonijama koristili Kiplingov ugled, što će umanjiti njegove simpatije među širokim čitateljstvom. No, kako mu je ljubav prema Indiji usađena od najranijeg djetinjstva, upravo je on ukazivao na štetnost golog iskorištavanja bogatstva kolonija. Njegova koncepcija imperijalizma je humanija, podraNOVA AKROPOLA 63 književnost zumijeva obaveze i odgovornost te poticanje suradnje, ulaganja i razvoja dominiona koji prirodno trebaju ići prema svojoj samostalnosti. Britanski imperijalizam u njegovim djelima više nalikuje romantičnom i idealističkom porivu nego hladnoj eksploatatorskoj kolonijalnoj politici, pa se čini da je bio neshvaćeni pobornik imperijalizma. Kipling je u svojim djelima pokazao duboko razumijevanje ljudske psihe, suptilan humor, originalnu maštu i velik pripovjedački dar. No, nije napisao niti jedan veliki roman u duhu XX. stoljeća. Najuspješnije njegovo djelo toga žanra je Kim (1901.), prvi značajan engleski roman čija se radnja odvija u Indiji koja je ovdje opisana u najboljem nepristranom novinarskom stilu s osjećajem za stvarnost kolonijalne Indije. Kim je siroče bijelih roditelja odraslo u predgrađu grada Lahorea. Pun životne vedrine, optimizma i nutarnje čistoće potpuno se integrira u svijet Indije čijim jezikom govori i čiju kulturu u potpunosti prihvaća tako da stječe 63 NOVA AKROPOLA nadimak Mali prijatelj svijeta. Susreće starog tibetanskog lamu u potrazi za prosvjetljenjem i postaje njegov učenik. Kipling se najviše proslavio krakim pričama. U zbirci od dvanaest priča nazvanoj Jednostavne priče, duhovito pripovijeda o tome kako su životinje od početka svijeta u ponedjeljak ujutro, kada je svijet bio nov novcat, zadobile svoje karakteristike: deva svoju grbu, slon surlu, leopard točke, itd. Zajedno s čovjekom one započinju uređivati taj novi svijet. Njegov opus vrlo je opsežan. Sadrži ukupno pet kompletnih romana, dvije stotine i pedeset kratkih pripovijesti te na stotine stranica stihova i sve to priređeno u bezbrojnim izdanjima. Najpoznatiji je po priči Knjiga o džungli (The Jungle Book, 1894. g. i 1895. g.), zbirci priča o životinjama Jednostavne priče (Just So Stories, 1902. g.), romanu Hrabri kapetani (Captains Courageous, 1897.), pjesmama Ako (If), napisanoj u duhu filozofije stoicizma te ujedno prema BBC-u najpopularnijoj pjesmi na engles- kom jeziku, i Teret bijelog čovjeka (White Man’s Burden, 1899.), zbog koje ga mladi George Orwell naziva prorokom britanskog imperijalizma. Kao Anglo-Indijac imao je priliku kao možda nitko prije njega interpretirati i približiti Istok Zapadu – i u tome je uspio, nenametljivo dovodeći u fokus zapadnjaka dio od blaga mudrosti Istoka. Kipling umire 13. siječnja 1936. godine. Žara s njegovim pepelom položena je u Westminsterskoj opatiji uz grobove velikana Johna Miltona, Thomasa Hardya i Charlesa Dickensa. Za Kiplinga, koji je bio i hvaljen i napadan za vrijeme svog bogatog života, američki pjesnik Thomas S. Eliot je rekao: Kipling je laureat bez lovorova vijenca. On je zanemarena veličina. Naime, njegova je prava veličina prepoznata tek nakon njegove smrti. U svojim djelima koristi jednostavan jezik i tako dopire do običnog puka, ali ne pogađa ukus elitnih kritičara svog vremena koji su ga smatrali priprostim. Paradoks Kiplingove karijere je u tome što je njegova popularnost bila upravo obr nuto r azmjer na nje g o v o j reputaciji kod kritike. Duh akcije i avanture, koji je Kipling majstorski uspio približiti najmlađima, djeca prihvaćaju i osjećaju srcem kao prirodno i blisko. To isto kod nas odraslih izaziva niz racionalizacija koje počivaju na pretpostavci da smo istinski mudriji što smo stariji i da kao takvi bolje razumijemo ovaj svijet. Kipling raskrinkava tu zabludu pa nam kao nadareni pisac uspijeva poslati poruku: ne treba previše prionuti uz ovaj prolazni svijet (kao što njegov junak Mowgli ipak mora napustiti džunglu), već su prave vrijednosti i sreća za čovjeka uvijek povezani s vlastitom akcijom i nutarnjim izrastanjem do kojeg se stiže sudjelovanjem u izazovima koje život pred nas postavlja. Kao što 31 književnost je u jednoj svojoj pjesmi rekao veliki J. W. Goethe, čovjek može otkrivati smisao života i biti sretan samo ako težište nastojanja usmjeri prema svojoj svakodnevnoj dužnosti, a ne prema varljivim iluzijama egocentrizma. Čitatelj u likovima životinja iz džungle koje su snažne i opasne, podmukle i plitkoumne, upoznaje prirodu svijeta i odnosa među ljudima, a Kipling ne bi bio veliki pisac da na vrlo poetičan način ne uspijeva izreći veliku istinu o suživotu koji je moguć ako postoji mudrost, prave-dnost, ljubav i samilost u svakome od nas. Te je vrline ovjekovječio u liku i sudbini dječaka Mowglija koji zahvaljujući njima uspijeva opstati i zavladati 32 džunglom. Suvremeni čovjek, otuđen od prirode, tek treba početi ozbiljnije shvaćati što mu poručuje Mowgli iz Kiplingove džungle. U naše moderno doba vrlo je popularna teorija koja zagovara borbu za goli opstanak. Ona glorificira snagu nagona te je mnogostruko više prisutna u suvremenom i nepravednom svijetu koji zapravo jest stvarna džungla. Džungla je u nama i svuda oko nas i izraziti svoju ljudskost, tj. biti i postajati čovjekom znači zagospodariti tom džunglom unutar sebe. Spoj indijske i engleske kulture, indijskog djetinjstva i engleskog odgoja, spoj realističnog i irealnog, poetičnosti i duhovitosti te veliki kreativni žar, učinili su od Rudyarda Kiplinga velikog pisca, začetnika novog žanra i pristupa pripovijedanju o samo naizgled dječjim temama. Njegova poruka o važnosti borbenog nastojanja i hrabrosti pred raznim strahovima univerzalno je važna i potrebna ljudima u svim fazama života. Kipling slavi ono što suvremeni, razmekšani konzument prezire i čega se užasava, osjećaj za dužnost i samodisciplinu što je nešto bez čega nema ni sreće ni slobode za čovjeka. Da bismo to razumjeli i možda prihvatili kao pokretač za promjenu, nužno je zadržati onu djetinju čistoću, ono što smo nekada svi imali. NOVA AKROPOLA 63 rubrika Ako Ako možeš ne izgubiti glavu dok je svi oko tebe gube i nastoje tebe okriviti; Ako možeš ne izgubiti vjeru u sebe dok je nitko u tebe nema i to im ne zamjeriti. Ako možeš čekati, i od čekanja se ne umoriti, ili biti na udaru laži, ali u njima ne sudjelovati, ili biti na udaru mržnje, ali joj se ne prepustiti, i ne izgledati pritom kao da si bolji od drugih ili da nastojiš mudrovati: Ako možeš sanjati, a ne prepustiti snovima vlast, ako možeš misliti, a da ti misli nisu svrha sebi same; Ako možeš susresti Pobjedu i Propast i ophoditi se s te dvije varalice bez ikakve drame; Ako možeš podnijeti čuti svoje riječi iskrivljene da bi neki lažljivac budale zavarao, ili vidjeti stvari kojima si posvetio život slomljene, sagnuti se i ponovno ih izgraditi makar si najbolje od sebe već dao. Ako možeš sav svoj dobitak skupiti, staviti na jednu kartu i predati se sreći, i izgubiti, i iznova početi, i nikada o svome gubitku reći ni riječi; Ako možeš srce, živce i snagu natjerati da te služe, kad red je na tebi i kad im je davno već došao kraj, i da opstaju tako kad potpuno si prazan, druže, osim čiste volje koja im govori: “Opstaj!” Ako možeš u društvu prostih ljudi zadržati svoju vrlinu, ili u društvu kraljeva – razumijevanje za obične ljude, ako te ni od neprijatelja ni od prijatelja povrede ne brinu, ako držiš do svakog čovjeka, ali previše ti ni do koga ne bude; Ako možeš tu bezmilosnu minutu cijelu šezdeset sekundi trčati i ne stati – tvoja je Zemlja u svakome svom dijelu, i tada ćeš se, sine, čovjekom zvati! S engleskog preveo Robert Čokor 63 NOVA AKROPOLA 33 tradicije GANGA Sveta rijeka Neven Svetec Ganga je posebna indijska rijeka koju voli njen narod i oko koje su se ispreplela najrazličitija sjećanja Indije, njene nade i strahovi, trijumfalne pjesme, njene pobjede i porazi. Ganga je simbol dugovječne kulture i civilizacije Indije, mijenjajući se stalno, protječući stalno a ipak ostajući uvijek ista Ganga. Javaharlal Nehru, Otkriće Indije 34 NOVA AKROPOLA 65 tradicije R ijeka Ganga zauzima jedinstveno mjesto u svakodnevnom životu, svijesti i tradiciji indijskog naroda. Hindusi je kao božicu i majku štuju pod tisuću imena kao onu koja odnosi sve ljudske nečistoće i grijehe, jer prema hinduističkom vjerovanju vode Gange pročišćavaju sve čega se dotaknu. Kao što rijeka Ganga silazi s Himalaja, tako i božica Ganga silazi s Himalaja – zemlje bogova. SILAZAK GANGE Ganga je bila nebeska rijeka i njene vode se nisu miješale s vodama zemaljskih rijeka. Kako je nebeska Ganga sišla na zemlju? Jednom davno je ljutiti bog Višnu pogledom spalio šezdeset tisuća sinova kralja Sagare, jer su svojim lošim postupcima uznemiravali i vrijeđali i ljude i bogove. Pretvoreni u prah nisu mogli doći u nebesko carstvo sve dok, prema proročanstvu, njihov prah ne dotaknu svete vode Gange. Pravedni car Bhagiratha, Sagarin unuk, podvrgnuo se surovom trapljenju kako bi umilostivio Gangu da siđe na zemlju. Ganga je pristala, ali se prema jednoj od verzija mita tako silovito obrušila da je prijetila opasnost od uništenja svega na zemlji. Spas je došao u obliku boga Šive koji je raspleo svoju gustu kosu i spustio Gangine vode niz nju, razdijelivši tako njene silne vode u Silazak Gange na zemlju opisan je na reljefu u Mahabalipuramu u Tamil Naduu; urezan je u VII. stoljeću u monolitnoj granitnoj stijeni veličine 25x7 metara tisuće potoka. U Mahabalipuramu postoji reljef iz VII. stoljeća koji prikazuje ovaj dramatičan događaj. IZVOR GANGE Iako ne postoji samo jedan izvor Gange, jer nastaje spajanjem bezbrojnih potoka, njenim izvorom smatra se potok koji izvire u ledenoj pećini Gomukh (Kravlja gubica), u podnožju ledenjaka Gangotri u indijskim Himalajama. Tamo se otapanjem ledenjaka najprije pojavljuje u obliku bujice Bhagirathe (prema caru Bhagirathi), a na putu joj se pridružuju mnogobrojne pritoke, da bi se u Devaprayagu sastala s Alaknandom odakle zajedno dalje teku pod imenom Ganga. PLANINSKA RIJEKA Od oko dvije i pol tisuće kilometara njenog toka od izvora do ušća, jedna desetina otpada na planinsko područje Himalaja. Tamo ona urezuje kanjone i stvara doline na čijim padinama snježni leopard vreba barale, planinske ovce. U njenim hladnim vodama žive najveći šarani na svijetu, a visoko gore, poput and65 NOVA AKROPOLA 35 tradicije Najsvetiji od najsvetijih gradova jest Benares (Varanasi), jedan od najstarijih gradova naseljenih u kontinuitetu uopće. Predaja kaže da ga je utemeljio bog Šiva. Tu se s Gangom sastaju rijeke Varuna i Asi. U Benaresu je uz obalu Gange podignuto tisuće hramova i skulptura pa ga zovu gradom tisuća hramova, od kojih je najpoznatiji Kashi Vishwanath posvećen Šivi. Grad je kulturno i religijsko središte sjeverne Indije već nekoliko tisuća godina; mnogi filozofi, pjesnici, pisci i glazbenici živjeli su u Benaresu, Buddha je kod Benaresa održao svoju prvu propovijed, a tu se i danas nalaze četiri sveučilišta. Njegova je kultura usko povezana uz rijeku Gangu i njen religijski značaj. Svi putovi u gradu vode do ghatova Gange kojih ima preko stotinu i gdje od jutra do mraka vlada nevjerojatna vreva hodočasnika i gdje danonoćno gore lomače. skog kondora, u potrazi za strvinama kruži kostolomina raspona krila od tri metra. Neke od dolina kroz koje protječe Ganga svojim su bogatstvom biljaka, kukaca, ptica istinsko biološko čudo – pravi rajski vrtovi. NIZINSKA RIJEKA Napuštajući padine Himalaja Ganga postaje moćna nizinska rijeka. Porječje Gange obuhvaća 1,6 milijuna kvadratnih kilometara. Prima mnoge himalajske potoke i velike pritoke Ghangharu i Yamunu. Na Yamuni se nalazi glasoviti Taj Mahal, a himalajski pritok Kali Gandaki teče najdubljom dolinom na svijetu – duboka je 4400 m. Ganga navodnjava beskrajna polja, donosi život i blagoslov, jer Ganga, kao i Nil, plavi zemlju, a kad se povuče natrag u svoje korito, za sobom na poljima ostavlja plodni mulj. I tako ona već tisućljećima hrani najgušće naseljeno područje na svijetu. Kad presahnu vode Himalaja, Ganga slabi i kao i cijela žedna Indija čeka monsunske kiše. Kad kiše konačno počnu, padaju mjesecima, 36 a njihova je silina takva da u nekoliko dana vodostaj rijeke naraste za nevjerojatnih osam metara. i dalje bubri u dragulje bokove, teške od obećanja beskrajnog materinstva. A pjesma kaže: ...boginja od safira čiji se vitki struk prigiba pod teretom zrelih plodova njenih grudi, Iako je sada već poput zrele žene, Ganga se u nizini igra, mijenja svoje korito, stvara rukavce, gradi riječne otoke i močvarna područja. Nekad poznate luke poput Hastinapure i NOVA AKROPOLA 65 tradicije Ghat Dashashwamedh uz hram Kashi Vishwanath najslavniji je ghat u Benaresu. Na njemu svećenici svaku večer svečano štuju Gangu kroz ceremoniju aarthi, kada se uz pjesme, mantre, zvuk gongova podižu posude s vatrom i mirisima prema rijeci. Osim svakodnevnog štovanja rijeke, obilježava se i njeno spuštanje na zemlju, njen rođendan Ganga Dashami u mjesecu jyesthi (svibanj/lipanj). Proslava počinje mladim mjesecom i traje deset dana; najsvečaniji je deseti dan i uključuje obredno kupanje, meditacije, mantre i pjesme posvećene Gangi. Osobito je popularan Festival svjetla, Dev Deepavali, koji se slavi širom Indije, a kojim se obilježava pobjeda svjetla nad tamom. Odvija se za vrijeme punog mjeseca u mjesecu kartiku (listopad/studeni), kad se prema hinduističkoj tradiciji deve (božanstva) spuštaju na zemlju kako bi se okupale u Gangi. U njihovu se čast u Gangu spuštaju žrtvene ponude u obliku zemljanih svjetiljki s cvijećem. Tamralipte ostavlja daleko od obale mrtve u močvarnom tlu. Kroz povijest u mulj njenih obala utonuli su mnogi gradovi i naselja čije se porijeklo gubi u magli mita i legende. (Vesna Krmpotić) SVETA RIJEKA Od izvora do ušća, duž čitavog toka Gange, na brojnim tirthama, “gazovima” ili “prijelazima”, nalaze se ghatovi. Na njima hinduistički vjernici od vedskih vremena obavljaju obredno kupanje simbolički se pročišćavajući i obnavljajući u svetim vodama rijeke Gange. Stari zapisi pokazuju koliko se malo toga promijenilo tijekom protek65 NOVA AKROPOLA lih stoljeća – sveti gradovi kao da su vječni: Haridwar, Allahabad (Prayag), Patna (Pataliputra) i najsvetiji od njih Varanasi (Benares). Svi putovi vode na njene obale, gdje se zbivaju svi najvažniji događaji. Već tisućama godina za vjernike hinduiste dan počinje pozdravljanjem rijeke. Sudbinska je povezanost Gange i indijskog čovjeka. Ona je božica i majka. Šankara himničkim zanosom pjeva: O Ti, koja se odjenu haljinom od zlata, Haljinom ukrašenom mnogim i raznim draguljima, i čije su grudi oble kao vrčevi za vodu u odsjaju biserne ogrlice. Ti si ona koja sja bljeskom milijuna sunaca, mjeseca i ognjeva. Ti si stup svih bića, nevidljivih, Tvoj je trbuh posuda koja sadrži svemir. PEČATI PROŠLOSTI I KULTURA Zbog obilja koje je donosila do njenih su obala došli mnogi narodi i veliki osvajači: Dravidi, Arijci, Moguli, Arapi, Turci, Britanci te Aleksandar Veliki. Uz kulturne utjecaje osvajači su mijenjali i krajolik i biološku raznolikost ravnice. Hindusi su poštovali 37 tradicije i čuvali sve životinje, Moguli su organizirali velike lovove na slonove, lavove i tigrove, a najveće promjene i uništavanja učinili su Britanci. Zbog pohlepe za pamukom, jutom i žitaricama drastično su mijenjali pejzaže, a sve životinje koje su bile smetnja bogatim prinosima bile su štetočine koje treba uništiti. Danas u području Gange ima samo petsto pedeset lavova, a posječene su i sve šume uz rijeku zbog potreba željeznice. DELTA Prije svog utoka u Bengalski zaljev Ganga se spaja s rijekom Brahmaputrom, gradeći deltu od bezbroj rukavaca. U svom donjem toku naziva se i Padma (Lotos) jer stvara najveću deltu na svijetu. Ona počinje 500 kilometara prije 38 utoka u Bengalski zaljev, široka je 350 kilometar, a s površinom od 57 tisuća kvadratnih kilometara (površina Hrvatske!). U njoj živi sto milijuna ljudi jer je to izuzetno plodno područje, ali kad nabuja u monsunskom razdoblju Ganga ruši obale, odnosi cijela naselja i gradi nove obale i otoke. SUDBINA RIJEKE Rijeka Ganga, dar bogova i izvor života, ona koja hrani stotine milijuna ljudi, danas je jedna od najugroženijih rijeka na svijetu, a ugrožava je upravo čovjek: eksplozivan rast populacije, urbanizacija i industrijalizacija preveliko su opterećenje za rijeku. Čovjek od nje uzima prevelike količine vode za navodnjavanje, dok s druge strane u rijeci završavaju sve otpadne U Allahabadu se rijeka Ganga spaja sa svojom pritokom Yamunom te nevidljivom rijekom Sarasvati. Prayag, drugi naziv za Allahabad, na sanskrtskom znači “mjesto žrtvovanja” jer se vjeruje da je Brahma upravo na tom mjestu prinio prvu žrtvu nakon stvaranja svijeta. Višnu je ovdje ispustio kap amrite pa je Allahabad čuven po svojim Kumbh Melama: svake godine u siječnju ovdje se održava Magh Kumbh Mela, a svake dvanaeste godine Purna Kumbh Mela na kojoj prisustvuju milijuni hodočasnika koji se u valovima spuštaju prema Gangi. vode. Također, globalno zatopljenje moglo bi prouzročiti da slane vode Bengalskog zaljeva potope deltu. Hoće li nakon toliko tisućljeća davanja Ganga dočekati pomoć čovjeka ili će, izvršivši povjerenu joj zadaću na zemlji, od Brahme izmoliti povratak u svoje nebesko boravište? NOVA AKROPOLA 65 tradicije Delta 65 NOVA AKROPOLA 39 rubrika INDIJSKA POEZIJA Biljana Lukarić O, Beskonačno! Ima jedna stara spona između tebe i mene; tijesna spona koju iskovaše pjesnici. Namdev (1270. - 1350.) 40 NOVA AKROPOLA 65 umjetnost J edan od svjedoka ljudskog duha i života svakako je poezija. Svaka vrijedna pjesma otvara nam jedan pejzaž kroz koji upoznajemo elemente životne stvarnosti. Nastojimo ih doživjeti i obogatiti svoju dušu novim spoznajama. Jer, misterij stvarnosti pred kojim stojimo isti je za sve ljude nekad i sad, a iskustva ljudi prije nas su poput svjetla na putu kojim mi danas hodamo. U drevnoj Indiji poezija je bila vrlo važna. Pjesme, himne i golemi epovi učili su se napamet, pjevali i prenosili s generacije na generaciju. Autori mnogih od njih su nepoznati, jer sve do perioda klasične sanskrtske književnosti pjesnici nisu potpisivali svoja djela – autorstvo se pripisivalo božanskoj inspiraciji, a ne vlastitoj pjesničkoj nadarenosti jer su se pjesnici smatrali samo prenositeljima božanske poruke. Indijska poezija je lijepa, i to ne samo zbog lijepe forme, jer istinska ljepota je više od osjetilnog doživljaja, sviđanja i nesviđanja. Antičkom Grku, naviknutom na sklad proporcija, vjerojatno se ne bi svidjela neka astečka skulptura na kojoj ne nedostaje zmija, zubi i lubanja, a ipak, i ova naizgled nezgrapna forma izražava onu vječnu istinu o čovjeku. Za drevne ljude umjetnost je bila nešto ozbiljno i važno, bila je način otvaranja svijesti prema Istini, Bogu, Stvarnosti. U drevnoj Indiji, pjesnička je riječ bila vezana uz glazbu i pjevanje, a ponekad uz ples i pantomimu. Gotovo svi tekstovi su se pjevali, bilo na javnim svetkovinama, vjerskim ceremonijama, bilo na dvorovima vladara. Zato je svaki pjesnik bio i pjevač i skladatelj. Jedna od najstarijih rasprava o estetici, Višnudharmotara, naglašava da su glazba, ples i kiparstvo izrazi jednog istog univerzalnog ritma. Stihovi se u nedogled ponavljaju te se čini da 1 Iz knjige Vesne Krmpotić Hiljadu lotosa 65 NOVA AKROPOLA MILIJUNE VIJEKOVA Gdje su mi riječi da kažu što nosim u srcu? Moja se ljubav rađa svakim časom. Od dana rođenja gledah njegovu ljepotu, Ali se oči moje još nisu nagledale. Milijune vijekova privijah ga k srcu, Ali srce moje još uvijek za njim žeđa. Kavivalabh je sama riječ manje važna od zvuka i ritma. I danas se u Indiji pjesme pjevaju a ne recitiraju. Kad se na Zapadu otkrilo da je veliki indijski pjesnik i nobelovac Rabindranth Tagore ujedno autor preko dvije tisuće skladbi, nastalo je opće čuđenje i oduševljenje, ali u očima Indijaca on nije bio nikakva iznimka od tradicije. Prevodeći pjesme jedne bengalske lutajuće sekte, Tagore je rekao da te pjesme, lišene glazbe, izgledaju kao leptiri bez krila. Tradicija pamćenja i pjevanja stihova učinila ih je dostupnim svim ljudima, pismenim i nepismenim, tako da se pjesme velikih pjesnika Indije – Kabira, Nanaka, Tulsidasa, Šankare, Tukarama, Tagorea i ostalih pjevaju kako u selima tako i u palačama, te su zahvaljujući tome preživjeli sva spaljivanja rukopisa. Hsuan Tsang, kineski putopisac iz VII. stoljeća, sa svojih putovanja Indijom spominje indijske učitelje koji su znali napamet Rgvedu sa svih njenih deset tisuća strofa. 1028 himni bogovima. Najviše ih je posvećeno Indri, a sadrži i molitve uglavnom upućene bogovima Agniju, Surji i Varuni. S rgvedskim pjesništvom započinje indoeuropska književnost, a Rgveda ostaje nepresušan izvor indijske misli u svim narednim stoljećima. VELIKO POČELO ... Mudraci ga zovu Indra, Mitra, Varuna, Agni i još Garuda hitrih krila. Jedna je stvarnost, ali je mudri nazvaše raznim imenima.1 MOLITVA VARUNI O, Varuna, ne prekini niti mog života Sada, dok još tkam svoju pjesmu; Ne razbij moju čašu dok se vrhom ne napuni. ZAZIVANJE BLAGOSTI Blagi su vjetri onome tko ište moralni red; I blago njemu teku rijeke. Neka i nama biljke budu blage, I blaga nam bila noć i blago svitanje. Neka nam zemljin predio bude blag, I blago nam bilo nebo, naš otac; Blago nam bilo Sunce I blaga nam bila goveda naša. RGVEDA Za najraniju epohu indijske civilizacije karakteristični su sveti stihovi Rgvede koja se sastoji od 41 umjetnost PJESME BUDISTIČKIH REDOVNIKA Veliku vrijednost imaju i pjesme iz zbornika budističkih redovnika (Theragatha) i redovnica (Therigatha): POD DOBRIM KROVOM Imam kolibu udobnu, pod dobrim krovom, za leđima vjetra; Nek padaju kiše tvoje, Bože, nek liju do mile volje! Moje je srce smireno, moje je srce slobodno, A predanost moja žarka. Obruši kiše svoje, o Bože, nek padaju i nek liju! Subhuti STIŠANOST Oteščalu zemlju orosila kiša, Hlađani puhnuše vjetri, visoko odlutaše munje. Stišan i pitom sada je moj um i njegovi bijesi, Gospodstvo duha uđe u srce moje. Vimala Kroz indijsku poeziju jasno vidimo drugačiji pogled na svijet, dobro i zlo, grijeh i vrlinu, svjetovno i sakralno. Život je jedinstven, tako da nema grube podjele na sakralno i svjetovno, već postoji samo Život, stvarnost sa svim svojim aspektima koje treba upoznati. Ističe se da je čovjek odgovoran za vlastitu sudbinu i da se, kako kaže Buddha, rađa u svijet koji je sam stvorio. VRT U TIJELU Ne odlazi u vrtove cvijeća! O, prijatelju, ne odlazi tamo! Vrtovi u tvome tijelu cvjetaju. Sjedni na tisućlatični lopoč-cvijet I zaroni oko u beskrajnu ljepotu. Tagor : Izbor iz Kabirovih pjesama 42 Učenje o cikličnosti događanja kojim je prožeta indijska misao, pa i poezija, odgojilo je mentalitet čovjeka koji smatra prirodnim i normalnim promjene, nastajanje i nestajanje, da se ništa prolazno ne može zadržati u šaci, da je prirodno roditi se i umrijeti. Kad mlada biljčica koja u proljeće izbija iz crne zemlje i ponosno se diže prema Suncu na jesen može ostaviti svoje tijelo i čekati novo proljeće; kad neizmjerni kozmos može nastati i nestati pa opet nastati, zašto to ne bi bilo prirodno i za čovjeka? Sva tragičnost prolaznosti zamijenjena je shvaćanjem da Život nikada ne umire i da i nakon fizičke smrti klica života opstaje i sprema se za ponovno pojavljivanje. Bog Šiva, strašni razaratelj, čiji ples simbolizira kozmički ritam, strašan je, NOVA AKROPOLA 65 umjetnost ali i plemenit jer omogućava da se kroz umiranje onoga što je staro, rodi nešto novo. Indijska misao pretočena u poeziju prenosi nam jedan bogat i mnogostran doživljaj svijeta, kako duhovan tako i materijalan, i ne dijeli ove dvije komponente već prepoznaje u njima sveobuhvatnu stvarnost. Pjeva se o životu i smrti, Bogu, ljubavi, prirodi ... GOSPODIN JE U POSUDI MOGA TIJELA Duboke i guste padaju sjene večeri, A tama ljubavi obavija tijelo i duh. Otvori prozor na zapad i nestani u nebu ljubavi; Iskapi med što se cijedi niz latice lopoča u tvom srcu. Otvori svoje tijelo valovima: o kakav li je sjaj u kraju morskom! O, zdravo! Rastu zvukovi truba i zvona. Kabir kaže: 'Brate, pogledaj! Gospodin je u posudi moga tijela.' Kabir Indijska poezija je još uvijek velikim dijelom neproučena, postoje nebrojene nezabilježene pjesme putujućih pjevača. Ali, umjesto da čekamo tumačenje nekog stručnjaka o značenju pojedinih stihova, vratimo povjerenje svome srcu koje i samo može u tišini zadubljenosti prepoznati ljepotu i dubinu stihova u nama i nas u stihovima. Jer, sve je Jedno. RADHINA TUŽALJKA Jao, zašto siđoh na vode Kalindi? Crni me dragan opčini i srce mi ote. Utopiše mi se oči u povodnju te ljepote, I zabludi duh moj u prašimu mlađanih čari. I pruža se u beskraj staza u moj dom. I prelomi se u sebi srce moje, I zavapi duša moja u mukama. Gle, lutka moga srca pade u klopku Nepronične crne mrlje sred njegovog čela, Na podlozi sandalpraha, u liku mjeseca. Oko struka mu žuta suknja, i još pojas. I stvori ga Stvoritelj takva, na propast djevojkama, Da bude uzrok njihovog bezumlja. I sve društvene spone, i sve rodbinske, Obziri ćudoredni i dobrog vladanja propisi Sada se krše i pucaju. Širom se zemlje proniješe glasi o mojoj sramoti, ta čestita nekoć djevojka, valjana roda odvjetak, sad, eto posta ruglo dviju obitelji. A veli Janadas: bilo ti srce uspravno. Janadas 65 NOVA AKROPOLA 43 borilačke vještine BORILAČKA UMIJEĆA DREVNE INDIJE Damir Krivdić J e d n a od v e lik ih k o lijevk i borilačkih umijeća jest i drevna Indija. Već u najstarijim indijskim epovima, Ramayani i Mahabharati, čitamo da se od mladih ljudi očekivalo da budu dobro upućeni i vješti u vojnoj strategiji, u rukovanju lukom i strijelom, hrvanju i drugim oblicima ovih umijeća. Tako se u Mahabharati pripovijeda: Dva su Dronina učenika, Duryodhana i Bhima, postali nenadmašni borci kijačom i stalni suparnici. Asvatthaman je sve njih nadmašio u poznavanju tajni o oružju, a blizanci Nakula i Sahadeva sve nadbiše u mačevanju. Yudhištira je postao 44 najbolji među strijelcima s bojnih kola. Arjuna bijaše u svemu najbolji. Sve je nadvisio oštrim umom, pribranošću, snagom i poletom. Ime mu se pročulo širom svijeta i slovio je za strijelca prvoga među prvima. Ne bijaše mu ravna ni po vladanju oružjem, a ni po pažnji i ljubavi prema učitelju. Umijeće borbe i ratovanja na sanskrtu se naziva danurveda, što dolazi od riječi dhanushya – luk i veda – znanje. Izvorno, danurveda je označavala umijeće rukovanja lukom i strijelom, a danas se pod tim podrazumijevaju borilačke vještine općenito. Poznato je da su hrvanje, mačevanje, plivanje i trčanje bili iznimno popularni među polaznicima čuvenih staroindijskih sveučilišta Nalanda i Taxila. Stari izvori prenose da je i car Krišna Deva Raya bio prvak u hrvanju i jahanju. Mogulski carevi bili su gorljivi pokrovitelji borilačkih vještina, posebno hrvanja. Čuvena palača mogulskog šaha Jahana u starom Delhiju, tzv. Crvena tvrđava, u XVII. je stoljeću bila poznata i po natjecanjima u hrvanju. Stranci koji su boravili i putovali Indijom, poput kineskih putopisaca Hsuan Tsanga i Fa Hsiena te jednog portugalskog ambasadora iz XVI. stoljeća, svojim nam zapisima govore o raširenosti borilačkih vještina u to doba. Spomenute su vještine uglavnom povezane uz ratnička i taktička umijeća, pa je logično da su ih u najvećoj mjeri prakticirali ratnici (kšatrije). Međutim, i pripadnici svećeničke kaste (brahmani) također su njegovali različite oblike borilačkih vještina. Predaja kaže da je i sam Sidharta Gautama, da bi zaprosio ruku svoje buduće supruge, morao dokazati i svoju fizičku snagu i izdržljivost kroz atletske vještine, hrvanje, te rukovanje lukom i strijelom. U najčuvenije, ujedno i najstarije borilačke vještine stare Indije spadaju kalarippayattu, thang-ta te vajramushti. Kalarippayattu Usmena tradicija kao i stari indijski spisi spominju drevnog ratnika po imenu Parashurama kao prvog učitelja ove vještine. Predaja kaže da je Parashurama podučavao četvoricu ili više brahmana koji su zatim NOVA AKROPOLA 65 borilačke vještine tajne ove vještine prenijeli svojim učenicima; među njima su odabrali dvadeset jednog najvještijeg koji su pak utvrdili dvadeset jedan oblik ove vještine da bi zaštitili zemlju i očuvali mir. Kalarippayattu ima sličnosti s karateom i akrobatskim plesom, ali se u borbi koriste bodeži. Osobito je raširena u južnoj Indiji, u Kerali i Tamil Naduu. Čini se da je kalarippayattu putovala iz Indije u zemlje Dalekog istoka zajedno s budističkom religijom. Moguće je da su budistički svećenici, koji su putovali bosonogi i nenaoružani da bi pronosili Buddhino učenje, prihvatili ovo umijeće i prilagodili ga filozofiji nenasilja, umirivši njegov izvorno nasilan karakter. stotine različitih vježbi sabljom za uvježbavanje osnovnih koraka i udaraca. Mnoge su predviđene za vježbanje u paru, no druge se, barem u početku, mogu vježbati samostalno. Thang-ta je danas gotovo potpuno nepoznat izvan Manipura. No poznato je da su tri ratnika, Paona Naol Singh, Ningthoukhongja Poila te Loukrakpam Sana Mityeng, svaki zasebno, osnovali različite stilove unutar vještine thang-ta. Paona je poginuo u borbi protiv Britanaca i proglašen je manipurskim herojem. Vajramushti Thang-Ta Ovo “umijeće sablje i koplja” dio je velike herojske tradicije Manipura. Pravo ime za thang-ta je huyen lallong, “metoda samočuvanja”. Kao što ime nagoviješta, “metoda samočuvanja” je više od borilačke vještine. To je cjelovit sustav fizičke kulture koji sadrži metode disanja, meditacije i različite obrede. Tako su neke od vježbi sabljom i kopljem čisto obredne i izvode se samo u posebnim prilikama ili pod posebnim okolnostima, primjerice, prilikom pogreba. Kroz meke pokrete usklađene s ritmom disanja, thang-ta u sebi spaja upotrebu raznih oružja (sablje, koplja, noža i sl.), no srce vještine thang-ta je sablja. Postoje 65 NOVA AKROPOLA Vajramushti na sanskrtskom znači "dijamantna pesnica" i u Ramayani se veže uz Indrino ime. To je drevna hrvačka vještina goloruke borbe, s elementima boksa, koja se razlikuje od modernog hrvanja po tome što vježbači nose boksere na desnoj ruci da bi povećali snagu udaraca. Ovo oružje, danas općepoznato kao bokser, obično je načinjeno od bivoljeg roga ili slonovače. Ima otvore za prste kako bi se moglo pričvrstiti za ruku. Oružje slično ovom upotrebljavalo se i u staroj Grčkoj i Rimu. Koristili su ga boksači i pankracionisti, a kod Rimljana je bio poznat pod nazivom cestus. Bio je to prsten, obično načinjen od bronce, nošen oko zglobova kako bi dodao snagu udarcu. Zbog toga su borci vajramushtija vježbali kako imobilizirati ruku protivnika koja je držala oružje. Takvi su se zahvati izvodili rukama i nogama. Također su se koristili koljena i laktovi, a udarci oružjem u bilo koji dio tijela ispod prsa bili su zabranjeni. Hrvanje se odigravalo u akhadi, obično kružnom ili četverokutnom borilištu promjera desetak metara, ispunjenom mekom zemljom. Zemlja u hrvalištu u koju se dodavala mineralna boja oker održavala se mekom stalnim rahljenjem i dodatkom ulja ili mlaćenice, a po površini se redovito prskala i voda. Mallapurana, zapis iz 1731. godine, vjerojatno prijepis iz drugog daleko starijeg izvora, opisuje u osamnaest poglavlja različite elemente borilačkih umijeća, s posebnim naglaskom na vajramushti hrvanju, od načina ishrane i vježbi do položaja u borbi. U tom se zapisu vezano uz vajramushti spominje i klan boraca jyesthimalla ili jyesthi. Izraz jyesthi prevodi se kao najbolji, a dolazi od riječi jyestha koja znači najstariji ili najistaknutiji. U Gujaratu i danas postoji izreka “Jestimalci se bore” kad se želi opisati ozbiljan obračun. Jestimalci se spominju u zapisima iz XII. i XIII. stoljeća kao pripadnici brahmanske kaste koji nose oružje. Tijekom mnogih stoljeća oni su imali ulogu čuvara na svadbama, pod pokroviteljstvom kraljeva, prinčeva i vladara. Jestimalci i danas žive u indijskoj državi Gujarat, nešto manje u Mysoreu, Hyderabadu i Rajastanu. Njihovo je drevno umijeće prije par desetljeća gotovo izumrlo, no zanimljivo je da se očuvalo ponajviše zahvaljujući zanimanju zapadnjaka. Vrijedi napora zagledati se u prošlost i istražiti ova umijeća drevnih kultura. Jer, bez obzira na njihovu izvanjsku formu, sva ona naglašavaju potrebu postizanja sklada između duhovnih i fizičkih aspekata čovjeka. Postignuti sklad otvara čovjeku beskrajne mogućnosti razvitka, i ako ovim umijećima pristupimo otvorena srca, mnogo toga i danas može biti korisno za uspostavu harmonije unutar nas samih. 45 mozaik Bhimbetka - špiljska Indija Znate li? U središnjem dijelu Indije, u pokrajini Madhya Pradesh, postoje špilje koje čuvaju najveću zbirku pre-thistorijske umjetnosti na tlu Indije. Špilje Bhimbetke prirodne su udubine i otvori u stijenama koje na pojedinim mjestima više izgledaju poput nadstrešnica ili skloništa u neobičnim kamenim formacijama. Na širem području pronađeno je oko sedamsto takvih špilja, od kojih je oko četiristo oslikano. Podijeljene su u više grupa, a 243 pripadaju grupi Bhimbetka. To su ujedno i najistraženije i najljepše oslikane špilje. Iako se spominju u jednom zapisu iz 1888. godine, i to kao “budističko mjesto”, tek ih je 1957. godine javnosti otkrio jedan od najvećih indijskih arheologa Vishnu S. Wakankar. Arheološka istraživanja otkrivaju da su špilje bile kontinuirano korištene od kasnog paleolitika (prije deset tisuća godina) sve do ranog povijesnog razdoblja, no istraživanja provedena tijekom 90-tih godina prošlog stoljeća u špilji nazvanoj Auditorum otkrila su dosad najstarije petroglife, čija se starost procjenjuje na čak dvjesto devedeset tisuća godina! Smatra se da su prve slike nastale u razdoblju mezolitika, a najmlađe prije tisuću godina, mada se preciznije datiranje još uvijek provodi. Slike očigledno pripadaju različitim povijesnim razdobljima i variraju od grafičkih, geometrijskih, realističnih do stiliziranih i dekorativnih. Najčešće su prikazane razne životinje, od izumrlih do živućih (bizoni, tigrovi, lavovi, divlje svinje, slonovi, majmuni, itd.), uglavnom u scenama lova ili u međusobnim borbama, ali i domaće životinje poput konja i psa. Čovjek je prikazan kao naoružan lovac koji hvata životinju. Slike prikazuju i svakodnevni život: sakupljanje meda, ples, ukrašavanje tijela, te žene s djecom kako rade kućanske poslove. U kasnijem razdoblju oslikani su prizori ljudi u procesiji na konjima i slonovima, scene bitki, ljudi koji se voze u kočijama, a pojavljuju se i budistički simboli te mitski prikazi. Slike su veličine u rasponu od nekoliko centimetara do onih impresivnih, oslikanih na stropu, dimenzija 5 x 2 metra. Većina je oslikana bijelom i crvenom bojom, dok su rjeđe korištene zelena i žuta. Neobično je što crteži nisu izblijedili niti nakon nekoliko tisuća godina. O stanovnicima špilja nema nikakvih podataka osim slika koje su nam ostavili. Jedna od teorija je da su to bili daleki preci indijskih urođenika, Adivasija, koji i danas žive na tom području – nalazište naime okružuje dvadeset jedno selo u kojima je tradicija lova i sakupljanja plodova i danas prisutna, a slike i simboli na zidovima njihovih kuća te na predmetima iz svakodnevne upotrebe govore o snažnoj i živoj vezi s kulturom onih koji su oslikavali špilje. Samo nalazište je do prije nekih pedeset godina bilo nepoznato ostatku svijeta pa je tako sačuvalo visok stupanj autentičnosti. Špilje iz Bhimbetke, čiji se najraniji crteži uspoređuju sa špiljskim crtežima pronađenim u Australiji (Nacionalni park Kakadu) i u Južnoj Africi (Ukhahlamba), ali i u Francuskoj (Lascaux), UNESCO je 2003. godine uvrstio na popis svjetske kulturne baštine. Dunja Rosić 46 NOVA AKROPOLA 65 mozaik Drevno indijsko učilište u Taxili Taxila je grčki naziv za Takshasilu, (sanskrt) odnosno Takkasilu (pali), grad čije se ruševine nalaze Znate li? tridesetak kilometara od Islamabada u današnjem Pakistanu. Grad je bio obrazovno središte tijekom više stoljeća, tamo se dolazilo stjecati znanje još prije Buddhe, a u punom je procvatu bio od V. do II. stoljeća prije Krista. Ime je dobio prema prvom vladaru Taksi, nećaku legendarnog Rame iz Ramajane, što samo po sebi govori o njegovoj drevnosti. Taxila je bila sjedište vedske učenosti, a smatra se i da je upravo ovdje mahayana budizam dobio svoj oblik. Tu su uz veliku podršku kralja Ašoke budističke sutre prevođene na kineski jezik, a grad se često spominje u starim kineskim zapisima kao Chu Ch’a-shi-lo. U budističkoj priči Bhimasena Jataka govori se da se u Taxili izučavalo tri Vede i osamnaest grana znanja. U njenim su se školama proučavali medicina, pravo, književnost, gramatika različitih jezika, astronomija, astrologija, glazba i ples. Stjecala su se umijeća u lovu, streličarstvu i vojnim tehnikama. Među najpoznatijim učenicima iz Taxile bili su Panini, pisac sanskrtske gramatike, i slavni liječnici Charaka, autor ajurvedskog teksta Charaka Samitha i Jivaka, za kojeg budistička tradicija navodi da je liječio samog Buddhu. Kautilya, savjetnik cara Chandragupte Maurye, utemeljitelja Maurijskog carstva, svoju je raspravu o upravljanju državom (Artha Shastra) sastavio u Taxili. Taxila je bila živo stjecište mnogih kultura, jezika i religija, u njoj su zajedno živjeli Grci, Baktrijci, Iranci, Indijci, Skiti i drugi. Grad je promijenio mnoge vladare, od kojih su najpoznatiji bili Chandragupta Maurya, Ašoka te grčko-baktrijski kralj Menandar koji je prihvativši budizam postao Milinda. Huni su ga pretvorili u ruševine u V. stoljeću, a 1980. godine UNESCO ga stavlja na popis svjetske baštine. Ines Borovac Lašić 65 NOVA AKROPOLA 47 rubrika 48 NOVA AKROPOLA 65 znanost NIKOLA TESLA vizionar elektrotehnike Atila Barta Dok sjedim uz svoj kompjuter napajan izmjeničnom strujom, osvijetljen fluorescentnim svjetlom, grijan vodom koju pumpa izmjenični indukcijski motor, slušajući glazbu na radio-prijemniku i spremam se internetskim modemom za slanje poruka širom svijeta, ja se koristim Teslinom ostavštinom. Robert Lomas, iz knjige Čovjek koji je izumio XX. stoljeće T esla, čije je ime postalo sinonim za čudesna otkrića elektrotehnike koja su munjevito osvojila svijet i koja i danas čine značajan dio njenih temelja, rođen je 11. srpnja 1856. godine u Smiljanu, selu nadomak Gospića. Već je od najranijeg djetinjstva iznenađivao okolinu svojim eksperimentima i sposobnošću uočavanja pravilnosti u najrazličitijim prirodnim pojavama. Njegov životni put dobiva trajno usmjerenje u trenutku kad se u gimnaziji prvi put susreo sa znanjima o elektricitetu. Ostao je zauvijek zahvalan svom inventivnom profesoru fizike koji je sam izrađivao sprave za pokuse i oduševljavao svoje učenike “tajanstvenim fenomenima”. Iako se 65 NOVA AKROPOLA u školi nije osobito isticao, sklonost prema istraživanju u njemu je neprestano i snažno rastao, o čemu će kasnije napisati: Naši prvi pokušaji sasvim su instinktivni, puni mašte, živi i nedisciplinirani. Što smo stariji, razum se sve više potvrđuje i mi postajemo sve sistematičnijima i promišljenijima. Ali, ti rani poticaji, iako tada nedjelotvorni, vrlo su značajni i mogu uobličiti naše prave sudbine. S devetnaest godina počinje studirati na Visokoj tehničkoj školi u Grazu, koja je te godine dobila Grammovu dinamo-mašinu, novo čudo tadašnje tehnike: Dok je profesor J. Pöschel demonstrirao vrteći stroj kao motor, četkice su zadavale probleme jer su iskrile, a ja sam primijetio da bi rad s motorom možda bio moguć i bez četkica. Ali profesor se izjasnio da je to nemoguće te je čitavo predavanje posvetio tom problemu, da bi na kraju naglasio: Gospodin Tesla će možda učiniti velike stvari, ali ovo sigurno neće unaprijediti. Smatrao je to izazovom koji je potpuno odredio njegov daljnji život. INDUKCIJSKI MOTOR – POKRETAČ XX. STOLJEĆA Već iduće godine, što zbog nedostatka sredstava, a što zbog velike želje 49 znanost za istraživanjem, prekida studij i zapošljava se u Budimpešti, u Središnjem telegrafskom uredu. Iako je bio uključen u rješavanje posve praktičnih pitanja telefonije, duboko u njegovoj svijesti postojalo je samo pitanje beskolektorskog motora (motora bez četkica) koje ga je neprestano zaokupljalo još od Graza. Zbog velike tjelesne, ali i psihičke osjetljivosti te pretjeranog rada, odlazio je na duge šetnje razmišljajući o Goetheovom Faustu. Zaokupljala ga je ta vječna borba između dobra i zla, duha i tijela, života i nihilizma. Ta filozofsko-mistična slika obuzimala ga je tijekom čitavog života, osobito Faustov filozofski izbor koji ovozemaljske radosti koje nudi Mefistoles podređuje nastojanjima na dobrobit čovječanstva. U veljači 1882. godine, nadahnut za vrijeme jedne takve šetnje zalazećim Suncem, počeo je prijatelju recitirati ulomak iz omiljenog djela: Već tone sunce, zamire već dan, Al’ ono drugdje novi život stvara. O, imat krila – moj je davni san, O, letjeti za ljepotom toga žara! … Da, divna sna! Al’ sunce zapada. Ah, čovjek ima krila duhovna, Al’ tjelesna mu bozi nisu dali! Kad sam izrekao ove inspirirajuće stihove, ideja me je ozarila kao bljesak munje i u trenutku sam otkrio istinu. Nacrtao sam štapom u pijesku dijagrame koje sam šest godina kasnije iznio Američkom institutu inženjera elektrotehnike, a moj ih je prijatelj odmah posve razumio. Slike koje sam vidio bile su savršeno oštre i jasne te čvrste poput metala ili kamena. Ne mogu početi opisivati svoje osjećaje. Da je i Pigmalion vidio kako oživljava njegov kip, ne bi bio više potresen. 50 Tisuću tajni prirode na koje sam se slučajno spoticao dao bih za ovu koju sam iščupao iz prirode unatoč svim čudima i opasnostima s kojima sam se suočavao. Bilo je to epohalno otkriće rotirajućeg magnetskog polja, odgovor na nerješiv problem profesora iz Graza. Želeći što prije realizirati svoju ideju, iste godine odlazi u Pariz i zapošljava se u Edisonovoj kompaniji za Europu, koja je naveliko uvodila istosmjernu struju. Kao “pronalazača kvarova” poslali su ga Strasbourg da riješi neke teškoće pri izgradnji elektroenergetskog sustava istosmjerne struje. Tamo je, unatoč napornim dnevnim obvezama, noću izradio prvi prototip indukcijskog elektromotora pokretanog rotirajućim elektromagnetskim poljem. Napokon sam sa zadovoljstvom vidio rotaciju uzrokovanu izmjeničnim strujama različite faze bez kliznog kontakta i komutatora, kao što sam to zamislio prije godinu dana. Bio sam vrlo zadovoljan, ali to se ne može usporediti s delirijem radosti koji je pratio moje prvo otkriće. NOVA AKROPOLA 65 znanost Srž tog sustava predivna je jednostavnost indukcijskog motora, koji ne samo da nema četkica, nego gotovo da nema potrošnih dijelova koji bi izazvali kvarove i zastoje u radu. Od svih današnjih motora devedeset posto su asinkroni (trofazni ili jednofazni s dodatnim kondenzatorom), počevši od malih kućanskih aparata do velikih industrijskih strojeva vrlo velike snage, i do nekoliko desetina megawata, koji se mogu okretati velikim brzinama. RAT ZA IZMJENIČNU STRUJU U “obećanu zemlju” stiže s 28 godina, skromno odjeven, bez prtljage, sa samo nekoliko centa u džepu jer je tijekom putovanja opljačkan. Odmah se zapošljava u Edisonovoj gigantskoj kompaniji za proizvodnju strojeva na istosmjernu struju. Osobno se upoznaje s Edisonom, privukavši mu pažnju nakon što je popravio električne instalacije njegovog parobroda za samo jednu noć, od čega su Edisonovi inženjeri bili odustali. U vrlo kratko vrijeme preradio je 24 različita tipa istosmjernih električnih strojeva. Ne dobivši obećani honorar, odlazi ispraćen Edisonovim ciničnim komentarom: Vi očito nemate smisla za američki humor, gospodine Tesla. Tesla se ponovno našao praktički na ulici, a jedno se vrijeme čak izdržavao kopajući kanale. Bezuspješno pokušava demonstrirati svoj sustav izmjenične struje. Konačno, zahvaljujući A. K. Brownu, direktoru Western Uniona koji je prepoznao perspektivnog stručnjaka, u travnju 1887. godine na Petoj aveniji, nedaleko od Edisonovih laboratorija, osniva Tesla Electric Company. Uz taj laboratorij vezano je jedno od najplodonosnijih pronalazačkih razdoblja njegovog života. 65 NOVA AKROPOLA Već u listopadu te iste godine prijavio je svoje glavne patente: indukcijski motor (danas općepoznat kao asinkroni), prijenos električne energije na velike udaljenosti, sustav distribucije električne energije. Za manje od godinu dana intenzivnog rada prijavljuje još 40 patenata višefaznog sustava motora, generatora te prijenosa i distribucije električne energije. Zahvaljujući tome pozvan je da 16. svibnja 1888. godine održi svoje prvo predavanje na Američkom institutu inženjera elektrotehnike (današnji poznati Institute of Electrical and Electronics Engineers (IEEE)), uz demonstraciju rada svog sustava. Predavanje pod naslovom Novi sustav motora i transformatora izmjeničnih struja kasnije je proglašeno povijesnim i opisivano kao jednostavno i jasno, a ipak veličanstveno... Predmet što vam ga imam čast prikazati novi je sustav razdiobe i prijenosa energije pomoću izmjeničnih struja, što nam pruža osobite prednosti, naročito u primjeni motora koji će, vjerujem, odjednom postići vrhunsku prilagodljivost tih struja prijenosu energije i pokazati da se mnogi rezultati, dosad nedostižni, mogu dosegnuti njihovom uporabom; rezultati koji su vrlo poželjni u praktičnom radu takvih sustava, a koji se ne mogu ispuniti pomoću istosmjernih struja. George Westinghouse, vlasnik tvrtke Westinghouse Electric, jedine koju u to vrijeme nije progutalo rastuće Edisonovo carstvo, ponudio je milijun dolara u gotovini za Tesline patente za izmjeničnu struju i jedan dolar tantijema po svakoj konjskoj snazi proizvedene struje tijekom petnaest godina. Nakon potpisivanja ugovora godinu dana provodi u Westinghouseovoj tvornici u Pittsburghu kao savjetnik pri izradi prvih serija motora i ostalih patentiranih uređaja. 51 znanost No, na pomolu su bile nove nevolje. Štiteći svoje financijsko carstvo utemeljeno na istosmjernoj struji, Edison je, beskrupulozan u svojoj namjeri da uništi Teslu i izmjeničnu struju, otišao toliko daleko da je svojim “putujućim cirkusom” po čitavoj Americi usmrćivao telad i pse pomoću izmjenične struje, šireći tako famu o njenim opasnostima. Edison je na kraju ipak izgubio u “ratu struja”. Naime, povodom četiristo godina Kolumbova otkrića Amerike, raspisan je natječaj za elektrifikaciju svjetske izložbe u Chicagu. Kako su Westinghouse i Tesla ponudili upola manju cijenu od tvrtke General Electric koja je preuzela Edisonovu tvrtku, posao izgradnje hidroelektrane kod Niagarinih slapova dobila je Westinghouseova kompanija. Tesla je dobio sjajnu priliku dokazati funkcionalnost i isplativost novog sustava elektrifikacije, a era izmjenične struje mogla je početi. Međutim, pojavio se problem: banke su počele odbijati kreditiranje Westinghouseove kompanije zbog ogromnih tantijema koje je tvrtka trebala isplaćivati Tesli. Iako se radilo o iznosu koji je preračunato Na svjetskoj izložbi u Chicagu Tesla je vrlo domišljatom maketom prikazao suštinu otkrića rotirajućeg magnetskog polja. Maketa je postala općeprihvaćeno edukacijsko pomagalo. Rotirajuće magnetsko polje nastaje kao rezultat dva (ili više) pulsirajućih magnetskih tokova koji su i prostorno i vremenski (tj. fazno) pomaknuti. Njih stvaraju zavojnice kroz koje prolaze fazno pomaknute izmjenične struje. Novonastalo (magnetsko) polje međutim ne pulsira (ne mijenja svoju veličinu u vremenu) nego je konstantnog iznosa, ali se rotira brzinom proporcionalnom frekvenciji struje. Ako se u to rotirajuće polje smjesti neki vodič, npr. bakreno jaje, u njemu će se inducirati struja koja stvara svoje vlastito magnetsko polje koje će nastojati sustići rotirajuće polje. Zahvaljujući tome, vodič, u ovom slučaju jaje, počinje se ubrzano okretati sve do “asinkrone” brzine prema okretnom magnetskom polju (tj. s malim zakašnjenjem), da bi se na kraju vertikalno uspravilo i vrtilo oko svoje osi. Isto to se događa i u rotoru motora na koji su samo namotane kratko spojene žice. Zahvaljujući indukciji struja u vodičima na rotoru nije potrebno umjetno izvana dovoditi struju radi stvaranja magnetskog polja. Zahvaljujući toj pojavi prestala je potreba za četkicama i komutiranjem struja u motorima. 52 u današnje vrijednosti uvelike premašivao bogatstvo jednog Billa Gatesa, Tesla nije puno razmišljao: Gospodine Westinghouse, bili ste mi prijatelj, vjerovali ste u mene i bili dovoljno neustrašivi da krenete naprijed... kad je drugima uzmanjkalo hrabrosti, podržavali ste me čak i kad Vaši inženjeri nisu imali viziju krupnih stvari koje leže pred nama, a koje smo vidjeli Vi i ja, pomogli ste mi kao prijatelju... Spasit ćete svoju tvrtku tako da možete dalje razvijati moje pronalaske. Evo vašeg ugovora, a tu je i moj ugovor – oba ću razderati na komadiće i više nećete imati briga zbog mojih autorskih prava. Je li to dovoljno? Razderavši ugovor, Tesla se odrekao ne samo svojih prava na već zarađene milijunske iznose od tantijema, nego i svega onoga što bi mu ta prava donijela u budućnosti. Iako bi se ovaj čin u prvi mah mogao proglasiti nevjerojatno nepromišljenim, da ne kažemo glupim, to je bio čin nezamislive velikodušnosti. Ovaj je “glupi” čin milijardama ljudi omogućio civilizacijske standarde XX. stoljeća, standarde bez kojih ne možemo ni zamisliti suvremeni život. Prvi agregat hidroelektrane kod Niagarinih slapova pušten je u pogon 15. travnja 1895. godine, a elektrana je završena 1896. godine. Istovremeno je sagrađen i pušten u pogon prvi trofazni dalekovod od elektrane do Buffala dugačak 35 kilometara. Na svečanom otvaranju elektrane profesor elektrotehnike sa sveučilišta Yale i predsjednik Američkog instituta inženjera elektrotehnike svoje je izlaganje zaključio riječima: Razvoj električne energije, od Faradayeva otkrića 1831. godine pa do prve velike instalacije Teslina višefazna sustava 1896. godine, neprijeporno je najveći događaj u čitavoj povijesti tehnike. A Tesla je više pridonio znanosti o elektricitetu nego ijedan čovjek prije njega. NOVA AKROPOLA 65 znanost "NOBELOVE NAGRADE" Nakon suradnje s Westinghauseom u Pittsburghu u svoj laboratorij u New Yorku vraća se 1889. godine. Nije se previše obazirao na još uvijek aktualni “rat struja”, već svu svoju energiju usmjerava u potpuno novom pravcu. Nakon danonoćnog eksperimentiranja tijekom 1891. godine, prijavljuje niz patenata iz područja visokofrekventnih struja. Najvažnijim od njih smatra Uređaj za proizvodnju električne struje visoke frekvencije i napona danas poznat kao “Teslin transformator”. I sam 65 NOVA AKROPOLA Teslin izmjenični trofazni sustav omogućuje prijenos električne energije na velike udaljenosti. Izmjenična električna energija prvo se pomoću transformatora na mjestu proizvodnje transformira na visoke napone jer se tako uz male struje postiže prijenos velike snage (energija je umnožak napona, struje i trajanja prijenosa), uz male gubitke koji ovise o veličini struje. Na kraju dalekovoda, kod potrošača, energija se opet transformira na niski napon. Osim toga, potrošači mogu biti paralelno spojeni na isti napon bez da jedan drugome smetaju, s obzirom na opterećenje. Za taj prijenos dovoljne su samo tri žice, za svaku fazu po jedna. Povratni vodiči nisu potrebni jer je suma fazno pomaknutih struja uvijek jednaka nuli, što dodatno pojednostavljuje tehničku izvedbu cijelog sustava. ga je tek kasnije proglasio jednim od najvažnijih svojih pronalazaka. Uskoro je o tome održao predavanje Američkom društvu inženjera elektrotehnike pod nazivom Pokusi sa strujama vrlo visoke frekvencije i njihova primjena u umjetnoj rasvjeti. Ovo je znamenito predavanje pobudilo veliko zanimanje javnosti, jer je na njemu Tesla demonstrirao dobivanje električnih iskri dugih 12 cm, što se tada smatralo nemogućim, a u njegovim je rukama svijetlila žarulja bez ikakvog kontakta s izvorom električne energije. Na predavanju Tesla vizionarski stavlja naglasak ne samo na nove metode dobivanja i prijenosa električne energije već dotiče i fundamentalno pitanje o prirodi elektriciteta. Njegova iznimna kreativnost i intuitivno znanje iz eksperimentalne fizike bili su daleko ispred teorijskih znanja toga vremena. Katodne zrake Iste je godine u časopisu The Electrical Engineer objavio rezultate istraživanja izboja u vakumskoj ci- 53 znanost kada nije ponavljao, uvijek nastojeći pokazati nešto novo tijekom eksperimenata. Obilazi i rodni kraj gdje zatiče majku na samrti. Po povratku iz Europe, potpuno se povukao i posvetio svojim istraživanjima. Laser Godine 1893. konstruirao je uređaj koji se sastojao od rubina na koji je usmjerio električnu energiju i dobio, kako sam opisuje, svjetlosnu zraku tanku poput olovke. Radilo se, očito, o laseru za čije će otkriće Townes, Prohorov i Basov 1964. godine dobiti Nobelovu nagradu za fiziku. Ovaj uređaj nije nažalost patentirao, a rezultate je objavio samo u popularnim, ali ne i u znanstvenim časopisima. Akcelerator čestica i kozmičko zračenje jevi pod utjecajem jakog električnog polja, postignutih upravo zahvaljujući novom visokofrekventnom oscilatoru: Opažena pojava posljedica je gibanja malih nabijenih čestica koje se velikom brzinom sudaraju s molekulama razrijeđenog plina. Na ovu ideju o postojanju katodnih zraka žustro je reagirao engleski fizičar J. J. Thomson osporavajući Tesline rezultate. Povodom 150. godišnjice Teslina rođenja ponovno je u znanstvenim časopisima objavljena njihova višemjesečna prepiska koja baca novo svjetlo na gotovo zaboravljenu epizodu oko otkrića elektrona, što se smatra jednim od najvećih znanstvenih otkrića u povijesti čovječanstva. Naime, šest godina nakon Teslinog otkrića upravo je J. J. Thomson nedvojbeno dokazao postojanje takvih čestica i nazvao ih elektronima! Za ovo je otkriće 1906. godine dobio Nobelovu nagradu za 54 fiziku, ne spomenuvši Teslu niti jednom riječju prilikom preuzimanja nagrade. Nakon mnogobrojnih poziva Tesla 1892. godine kreće na putovanje po Europi. Drži predavanja, ali i vrlo naporne pokuse, koje ni- Prema više izvora, krajem 1894. godine uspio je osim svog visokofrekventnog oscilatora unaprijediti i vakumske cijevi u kojima je vršio bombardiranje molekula razrijeđenih plinova, stvorivši time prvi linearni akcelerator čestica za subatomska istraživanja. Za vrijeme tih ispitivanja pojavljivala se vidljiva svjetlost, crna svjetlost i neko posebno zračenje koje je stvaralo sjenu na metalnim posudama. Na vrhuncu slave, u jeku najrazličitijih ispitivanja, u noći 13. ožujka 1895. godine, pod vrlo čudnim okolnostima u potpunosti je izgorio njegov laboratorij smješten na više katova. Šteta koju je Tesla pretrpio Tesla je u periodu između 1896. i 1897. godine izvodio različite eksperimente s X-zrakama te svoje rezultate izložio u nekoliko zapaženih članaka. Zahvaljujući vještom fokusiranju zraka i cijevima koje je sam projektirao dobio je tako dobre i jasne snimke, poput ove na slici, na čemu mu je čestitao i sam Röntgen. NOVA AKROPOLA 65 znanost Tesline "nesuđene" Nobelove nagrade za fiziku Otkriće elektrona Tesla (1891.) Otkriće elektronskog mikroskopa Tesla (1891.) Otkriće linearnog akceleratora Tesla (1891.) Otkriće lasera Tesla (1893.) Otkriće rendgenskih zraka Tesla (1894.) Otkriće kozmičkih zraka Tesla (1897.) Prijenos radiosignala Tesla (1898.) Otkriće inducirane radioaktivnosti Tesla (1899.) bila je neizmjerna, vatra je progutala nacrte, dokumentaciju i svu opremu u koju je uložio čitavu imovinu, a koja na žalost nije bila osigurana. Nesalomljivom voljom, doslovno iz pepela, započeo je ispočetka. Uz pomoć A. D. Adamsa, financijera izgradnje hidroelektrane kod Niagarinih slapova, izgradio je novi laboratorij u kojem je već iste godine konstruirao odašiljačku i prijemnu stanicu, koja je vrlo dobro radila na kratkim udaljenostima. Međutim, slijedile su nove neugodnosti. Fizičar W. C. Röntgen objavio je 8. studenog 1895. godine otkriće Xzraka (po njemu nazvanih rendgenske zrake) koje su imale isti učinak kao i Teslina “posebna zračenja”. Tesla je unatoč uništenju starog i organiziranju novog laboratorija samo tri mjeseca nakon Röntgena u Electrical Reviewu objavio svoja Thomson (1897.) Ruska (1931.) Cockfor i Walton (1932.) Townes, Prohorov, Basov (1952.) Röntgen (1895.) Hess (1912.) Marconi (1901.) Joliot – Curie (1934.) istraživanja iz radiografije provedena na tvarima znatne debljine. Objavio je prve “rendgenske” snimke izuzetne oštrine na kojima mu je i Röntgen javno čestitao. U nizu kasnijih članaka objavio je da se te zrake ne lome prolaskom kroz leću već se reflektiraju samo na metalnim predmetima te da dugotrajno izlaganje tim zrakama šteti organizmu. To, međutim, nije spriječilo tadašnje eurocentrične znanstvene krugove zaslugu pripisati isključivo Röntgenu, što je okrunjeno i dodjelom prve Nobelove nagrade iz područja fizike 1901. godine. Nakon što se J. J. Thomson slično proslavio 1906. godine, a Teslina otkrića iz fizike atoma bila ignorirana, prekinuo je daljnja objavljivanja u stručnim časopisima i bilo kakvu daljnju javnu polemiku s tzv. akademskim krugovima. Okrenuo se popularnim i stručnim predavanjima, intervjuima i nastupima u medijima. Iste je godine počeo objavljivati termin radiations i govoriti o prirodi tzv. “crne svjetlosti”. To zračenje postalo je jedna od najraširenijih enigmi Teslinih fizikalnih istraživanja u vakumskim cijevima. S obzirom da te zrake još nisu znanstveno verificirane, nazivaju se Teslinim zračenjem. Uspjevši ubrzati elektrone prvo do 2,4 MeV, a kasnije i do 10 MeV, tako desetljećima preduhitrivši moderne linearne akceleratore čestica, predložio je patent za upotrebu tih zračenja pod nazivom Method of utilizing radiant energy. Danas se to zračenje sažeto opisuje kao čestice “infinitezimalne” veličine (tzv. Tesline čestice): one nose mali pozitivni naboj, prodiru kroz tvar gotovo bez interakcije, po Teslinom mišljenju mogu se kretati brzinom većom od brzine svjetlosti (zbog čega se nije slagao s Einsteinom), mogu inducirati radioaktivnost jer destabiliziraju atomsku jezgru na koju nalijeću. Smatrao je da te čestice dolaze na Zemlju iz svih smjerova svemira, jer ih emitiraju zvijezde pa tako i Sunce, a moguće ih je dokazati pokusima u vakumskoj cijevi. Postojanje kozmičkog zračenja dokazao je Victor F. Hess gotovo dva desetljeća kasnije, puštajući balone s mjernim uređajima u visoke slojeve atmosfere, a za što je, naravno, dobio Nobelovu nagradu 1936. godine. Izum linearnog akceleratora pripisuje se Ernestu Lawrenceu za što je nagrađen Nobelovom nagradom 1939. godine. Priznanje za induciranu radioaktivnost dobili su bračni par Joliot-Curie 1935. godine. Premda nije dobio niti jednu Nobelovu nagradu niti neko veće priznanje iz fizike, plodovi njegovog rada bili su presudni za daljnje istraživanje subatomskih čestica. (nastavak u idućem broju) 65 NOVA AKROPOLA 55 glazba MOZART EFEKT Maja Pehar G lazba je sastavni dio čovjekovog svakodnevnog života i kulture od prvih civilizacija do danas. Ono što je izdvaja od drugih umjetnosti jest to da djeluje izravno i neposredno jer je sadržaj koji prenosi lišen bilo kakvih posredujućih oblika. Ona utječe na osjećaje koji leže u skrivenim dubinama ljudske duše te se zato smatra najsuptilnijim oblikom umjetničke kreacije. Naš muzikolog Josip Andreis ističe golemu snagu glazbe: Slušajući je ne možemo ostati ravnodušni. Ona nam se nameće, privlači našu pažnju, pokreće skrivene snage našeg duševnog 56 života, određuje im smjer. Glazba nas preobražava, vodi u novi svijet emocija, izaziva u nama doživljaje posebnog karaktera i intenziteta. Posljednjih se desetljeća ponovno javilo živo zanimanje za djelovanje glazbe na čovjeka. Razvoj modernih tehnologija omogućio je pristup ljudskom mozgu i promatranje njegovih reakcija na slušanje glazbe. Neuroznanost je došla do brojnih spoznaja iz područja kognicije i svijesti, razvijaju se novi pravci razmišljanja u neurologiji, psihologiji, fiziologiji i gnoseologiji te vrše brojna istraživanja vezana uz djelovanje glazbe na određene vrste percepcije, kao i njeno korištenje u terapeutske svrhe. Otkrilo se da je ushit koji u nama izaziva slušanje određene glazbe posljedica oslobađanja hormona endorfina iz hipofize. Također se ustanovilo da nervni impulsi nastali djelovanjem zvučnih valova "zaobilaze" centre u mozgu povezane s razumom i svjesnim donošenjem odluka i idu izravno na nesvjesni, doživljajni dio. Glazba se, dakle, čuje u onom dijelu mozga koji je ključan za područje izravne percepcije, doživljaja i osjećaja. Elektroencefalograf je tako samo potvrdio ono što su stari filozofi već znali o glazbi. NOVA AKROPOLA 65 glazba MODERNA ISTRAŽIVANJA Prvi koji je u novijoj povijesti počeo proučavati utjecaj klasične glazbe na ljudsko zdravlje i kreativna svojstva zvuka i glazbe bio je Dr. Alfred A. Tomatis, francuski otorinolaringolog i izumitelj. Nekoliko desetljeća radio je s pacijentima diljem svijeta, pomažući im kod problema sa sluhom, govorom i poteškoćama u učenju. Svoja zapažanja objavio je 1991. godine u knjizi Pourquoi Mozart? (Zašto Mozart?). Prema njegovim spoznajama, neovisno o glazbenom ukusu slušatelja ili prijašnjem poznavanju skladatelja, najveći iscjeljujući učinak ima Mozartova glazba. Ona slušatelje umiruje i omogućava im jasnije izražavanje. Tomatis je u svojim istraživanjima otkrio da Mozartova glazba donosi 65 NOVA AKROPOLA najbolje dugoročne rezultate, i to neovisno o kulturološkom porijeklu pacijenta. Tomatisova istraživanja nastavili su Rauscher, Shaw i Ky i svoje nalaze o utjecaju Mozartove glazbe na prostornu inteligenciju objavili 1993. godine u časopisu Nature. Sudionici u pokusima testirani su nakon slušanja Mozarta, relaksirajuće glazbe i tišine. Rezultati nakon slušanja Mozarta bili su zamjetno bolji od ostalih, no ovaj je učinak bio kratkotrajan i vremenski ograničen na petnaestak minuta. Daljnja istraživanja profesorice Frances H. Rauscher s Odsjeka za psihologiju Sveučilišta u Wisconsinu u SAD-u potvrdila su da glazba olakšava razvoj govora, pobuđuje kreativnost i izražavanje kod djece. Djeca počinju pjevati vrlo rano, često prije nego što nauče govoriti. Učenje sviranja instrumenta dodatno potiče mozak i kognitivne sposobnosti. Ovo je istraživanje imalo velik odjek u medijima pa je posljedično naglo porasla prodaja CD-a s Mozartovom glazbom; roditelji su počeli upisivati djecu na tečajeve klavira, mnogobrojne škole i vrtići počeli su puštati Mozartovu glazbu za vrijeme nastave ili za vrijeme učenja. Blagotvoran utjecaj Mozartove glazbe najviše je popularizirala knjiga Dona Campbella Mozart efekt – primjena moći glazbe za iscjeljivanje tijela, jačanje uma i oslobađanje kreativnog duha (1997.). U njoj je Campbell proširio pojam "Mozart efekta", no i izazvao kontroverze svojim tvrdnjama da klasična gla zba ima iscjeljujuću moć na cjelokupan čovjekov organizam, pa tako i poremećaje poput disleksije, epilepsije i sl. U knjizi koja je slijedila, Mozart efekt za djecu, Campbell tvrdi da klasična glazba potiče mentalni razvoj djece razvijajući kreativnost i maštu, objašnjava kako može pomoći u liječenju poremećaja slušanja, poremećaja pažnje, pa čak i autizma. 57 glazba Ekspozicija Tema 1 Most Provedba Tema 2 Zaključak Repriza Prijelaz Tema 1 Most Tema 2 Zaključak Modulacije Tonalitet I V V Iznošenje osnovne muzičke građe Most Tema 1 u glavnom tonalitetu Tema 2 u kontrastnom tonalitetu I Korištenje elemenata ekspozicije za stvaranje napetosti fragmentirano i nepredvidljivo (modulacija kroz mnoge tonalitete) I Ponavljanje ekspozicije (iz izvjesne promjene) Tema 1 povratak u glavni tonalitet Tema 2 povratak u glavni tonalitet Most Ovaj stavak se obično ponavlja Kontrastni tonalitet Osnovni tonalitet Modulacija u kontrastne tonalitete Osnovni tonalitet Struktura sonatnog stavka Svi oblici klasične glazbe, a osobito sonata, imaju veoma dotjeranu unutarnju strukturu: njeni dijelovi grade cjelinu koja ima smislene proporcije i koja se lako može prikazati geometrijskim crtežom. Čovjek koji aktivno sluša najbolje primjere klasične glazbe na neki način nesvjesno izlaže svoj mozak promatranju skladnih formi i logičnih skupova i podskupova. 58 NOVA AKROPOLA 65 glazba Zašto Mozart, a ne neki drugi klasični skladatelj? Što izdvaja Mozartovu glazbu od glazbe drugih velikih klasičnih skladatelja? Smatra se da u Mozartovoj glazbi prevladavaju svjetlo, sklad, vedrina i radost postojanja. Njegova glazba nije ni prebrza ni prespora; na neki je način baš onakva kakva treba biti. U njegovim djelima glasnoća tona najčešće se izmjenjuje u razdoblju od trideset sekundi, što je jednako osnovnom uzorku naših moždanih valova. Unutarnje savršenstvo Mozartove glazbe, koje se odražava u jednostavnosti i jasnoći, pozitivno djeluje na naše emocionalno i fizičko stanje. Tajnu možda otkriva i sam Mozart izjavom: Okupljam jednu do druge note koje se vole. No Mozartova glazba nipošto nije jedina glazba koja liječi i terapeutski djeluje na ljude. Štoviše, famozni "Mozart efekt" je više medijska krilatica koja se u današnjoj popularnoj kulturi raširila poput požara. Naime, slušanjem ne samo Mozartove, nego i drugih vrsta glazbe – glazbe iz razdoblja klasike i baroka, gregorijanskih korala, određenih vrsta ambijentalne glazbe ili zvukova pojedinih instrumenata, kao što je npr. gong – možemo podići svoje emocionalno stanje, a otkrivene su i široke mogućnosti terapeutske primjene glazbe. Ritmovi glazbe djeluju 65 NOVA AKROPOLA na ritmove autonomnog živčanog sustava pa takva glazba sinkronizira rad dviju moždanih polutki, opušta, raduje, poboljšava koncentraciju i sposobnost razmišljanja, unapređuje sposobnost donošenja intuitivnih odluka. Što su moždani valovi sporiji, to smo opušteniji, zadovoljniji i mirniji. Sporije disanje pridonosi uravnoteženju energije u tijelu, smirenju, nadzoru nad emocijama, dubljem razmišljanju i boljem metabolizmu. Ta se tehnika naveliko koristi u meditaciji i jogi. Razumijevanju utjecaja glazbe na čovjeka značajno je pridonio i Hans Jenny, švicarski liječnik, prirodoznanstvenik i antropozof koji je proučavao fenomen zvučnog vala i formiranja različitih vrsta materije (pijesak, željezna piljevina, voda, viskozni fluidi) pod njegovim utjecajem. Njegovi su pokusi nastavak istraživanja akustičnih fenomena Ernsta Chladnija iz XVIII. stoljeća. Chladnijevi eksperimenti sastojali su se u tome što je gudalom povlačio po ploči po kojoj je bio razasut pijesak, a na ploči su se uslijed vibracija (stojnih valova) formirali pravilni geometrijski likovi. Tako nastale pravilne formacije neobično podsjećaju na indijske mandale i kaleidoskopske slike. Hans Jenny unaprijedio je pokuse time što je koristio frekvencijske generatore pa je mogao točno proučavati određenu frekvenciju i njen utjecaj na ploču. Dokazao je kako određene vibracije stvaraju energetska polja rezonancije koja mogu formirati i organizirati mate riju. Otkrio je da oblik formacije ovisi o frekvenciji, amplitudi i svojstvima materije na ploči; povećavajući frekvenciju dobivao je sve složeniju strukturu. Jenny je pretpostavio da 59 glazba ukoliko ove vibracije formiraju oblike na dvodimenzionalnoj ploči, onda slične vibracije mogu formirati materiju i u trodimenzionalnom prostoru. Bio je uvjeren da svaki gen, stanica, organ pa i cijelo tijelo ima svoju frekvenciju ili određeni spektar frekvencija te da se može liječiti pomoću tonova. Nepobitno je dokazano da izlaganje različitim vibracijama utječe na naše disanje, puls, krvni tlak, napetost mišića, temperaturu kože i druge unutarnje ritmove, i da tako može utjecati na naše zdravlje, učenje i ponašanje. Sve to daje naslutiti zašto su mudraci Istoka, kao i mnogi zapadni filozofi (od Pitagore preko Platona 60 do Schellinga, Schopenhauera i Nitzschea) glazbi dodijelili posebno mjesto među umjetnostima. ANTIČKA UČENJA Znanos t o vibr acijama i frekvencijama i njihovom učinku na čovjeka stara je tisućama godina. Potvrde toga pronalazimo u drevnim vedskim tekstovima koji objašnjavaju da je sve što postoji u ovom univerzumu manifestacija određenih vibracija, uz pomoć kojih se duhovna energija transformira u materijalnu. Vede također pružaju upute o tome kako možemo koristiti ove frekvencije u obliku poseb- nih zvučnih vibracija – mantri i time djelovati na čovjekov organizam, ali i na prirodu koja nas okružuje. Rg i Atharva Veda nam vrlo znanstveno objašnjavaju kako se pomoću zvuka može utjecati na ljudske emocije. Ova drevna znanost o kreativnim zvučnim vibracijama govori nam o tome kako je osnovna uloga glazbe uzdizanje ljudske svijesti. U staroj Grčkoj, temelje znanosti o glazbi dali su pitagorejci, dok svoj vrhunac ona dosiže u klasičnom periodu (VI. st. i prva polovica V. st. pr.Kr.), kada svoja razmišljanja o glazbi i njenoj odgojnoj moći daju Platon i Aristotel. Pitagorina filozofska škola svrstava glazbu u matematičke discipline NOVA AKROPOLA 65 glazba (aritmetika, geometrija, astronomija i glazba) među kojima glazba zauzima ključnu ulogu jer je, za razliku od ostale tri, neposredna i može utjecati na dušu. Znajući kojom snagom tonovi glazbe prodiru u ljudsku dušu i kako mogu izraziti različite osjećaje mnogobrojnim kombinacijama svojih melodijskih i harmonijskih elemenata, pitagoGrčka riječ mousikê, koja označava glazbu u užem smislu i poeziju, bila je osnova grčke naobrazbe. Odlučujuća je važnost učenja poezije i glazbe: ritam i harmonija prodiru duboko u najskrovitiju unutrašnjost duše i tamo ostaju donoseći sklad tijelu i umu koji se može naći samo kod onoga koji je odgojen na pravi način. (Platon) 65 NOVA AKROPOLA rejci su djelovanju glazbe pridavali veliku pažnju jer ona, više nego ijedna druga umjetnost, može ne samo obogatiti naš duh, nego ga i istančati, pročistiti i oplemeniti. Terapija glazbom kod pitagorejaca je predstavljala uporabu određenih melodija pomoću kojih se psihička stanja obuzdavalo, smirivalo i harmoniziralo. Kako glazba ima dvostruku moć, te može ili umiriti ili uzbuditi čovjekovu dušu, smatrali su da glazba u čovjeku može razvijati i dobre i loše sklonosti i osobine pa su izgradili sustav moralne valjanosti ili štetnosti pojedinih napjeva, odnosno ljestvica na kojima su izgrađeni. Glazba po njima ne smije služiti pukoj zabavi – njen je cilj skladno usavršavanje duhovnog života čovjekova, stišavanje i smirivanje strasti i loših pobuda, odnosno buđenje i poticanje vrlina. Prema Platonu, vježbanje gla zbe neodvojivo je povezano s formiranjem karaktera. Učenje glazbe je važniji instrument nego ijedan drugi, jer ritam i harmonija nalaze svoj put do unutrašnjosti duše, na koju se snažno vežu… Glazba razvija ljubav prema lijepom i pruža mentalnu i moralnu disciplinu važnu za dosezanje filozofskog znanja. … I što je bolja glazba, bit će bolja i država koja se oslanja na njena načela. Konfucije je govorio da istinski velika glazba ima ista načela harmonije kao i svemir. Schopenhauer je naziva "kupelj duha" koja čovjeka čisti od svega svakodnevnog, a Aldous Huxley kaže da je glazba ono što se poslije tišine najviše približava izražavanju neizrecivog. 61 crtice iz prirode NEŽELJENO SVJETLO Sva bića na Zemlji prilagođena su prirodnom ritmu izmjene svjetla i tame. Neki su za svoje aktivnosti odabrali zoru, neki dan, sumrak ili noć, a svaki poremećaj ove dnevne izmjene svjetlosti donosi manje ili veće neprilike. U svakodnevici vlastitih životnih okolnosti rijetko o tome razmišljamo, a još manje nas je svjesno problema neželjenog noćnog svjetla ili svjetlosnog onečišćenja. Prvi koji su glasno ukazali na ovaj problem bili su astronomi kojima bijela i narančasta izmaglica od umjetne rasvjete onemogućava promatranje noćnog neba. To je potkrijepljeno satelitskim snimkama svjetlosnih otoka iznad najgušće naseljenih dijelova Europe, Sjeverne Amerike i Azije. Svjetlosno onečišćenje je svaka emisija umjetne na Zapadu uveli su zabranu noćnog osvjetljenja visokih zgrada tijekom razdoblja migracije. Utjecaj onečišćenja zapažen je i kod gradskih ptica pjevica, slavuja i kosova, koji neprirodno započinju pjev već u noćnim satima. Time se produžuje vrijeme hranjenja, dolazi do ranijeg izlijeganja ptića, a u konačnici se to odražava i na sam ritam migracije. Morske kornjače odlažu jaja na pješčanim plažama iz kojih se u noćnim satima izliježu mladi, a kao sigurna orijentacija prema moru služi im odbljesak mjesečine s površine vode. Međutim, jaka umjetna svjetlost s kopna djeluje dezorijentirajuće te velik broj novoizleglih kornjača ne pronalazi put do mora. Kod vodozemaca suvišno osvjetljenje uzrokuje promjene u izlučivanju melatonina, hormona koji regulira fotofiziološke procese i ponašanje. Osvjetljavanjem pličina svjetlosti izvan zone ili objekta koje je potrebno osvijetliti, a koja utječe na ekosustav i ljudsko zdravlje te stvara nepotrebne energetske gubitke i troškove. Uzroci su pretjerana upotreba svjetla, nepravilno postavljanje rasvjetnih tijela, te rasvjetna tijela izvedena tako da se svjetlost rasipa u svim smjerovima, a ne usmjerava samo na površinu koju treba osvijetliti. Svjetlosno onečišćenje ugrožava životne cikluse biljaka i životinja, a jedan od najpoznatijih primjera je utjecaj na migracijske puteve ptica. Snažni reflektori ili visoki osvijetljeni neboderi svjetskih megalopolisa dezorijentiraju ptice koje, skrećući sa svojih migracijskih puteva, ugibaju ne stižući do konačnih odredišta. Da bi spriječili ove neželjene posljedice, pojedini gradovi ugrožava se mrijestilište pojedinih vrsta riba čiji je životni ciklus, a time i brojnost populacije, vezan uz obalu. Od kukaca, najpoznatiji je primjer krijesnica; prevelika rasvjeta ometa komunikaciju između mužjaka i ženke koja se odvija svjetlosnim signalima, zbog čega 62 NOVA AKROPOLA 65 crtice iz prirode one postupno napuštaju područje na kojem obitavaju ili izumiru. U svijetu biljaka zapaža se utjecaj “produženog dana” na odgađanje zimskog mirovanja, te pojava da povećan izvor svjetlosne energije zajedno s promjenama u sezonskim temperaturama uzrokuje njihovo prerano “buđenje” u proljeće. Ni mi ljudi nismo otporni na utjecaj svjetlosnog onečišćenja. Rezultati medicinskih istraživanja potvrđuju da pretjerana količina umjetne svjetlosne energije i njome uzrokovan poremećaj ritma dana i noći smanjuju otpornost ljudi te dovode do imunoloških i hormonalnih poremećaja koji mogu izazvati različita oboljenja. U razvijenim zapadnim zemljama sve veći broj gradova uvodi mjere zaštite od svjetlosnog onečišćenja, poput smanjenja noćne rasvjete ondje gdje je to moguće ili zamjene takozvanih standardnih ekološkim rasvjetnim tijelima. Jer, u jednom se slažemo, noćna tama svima nam je potrebna. Ona čuva naše zdravlje i održava ravnotežu ekosustava prirode. DRHTAJI ZEMLJE KOJI IZAZIVAJU STRAH Varahamihira, indijski kraljevski astrolog iz VI. stoljeća, u svom djelu Brihat Samhita kao predznake potresa navodi neuobičajeno ponašanje životinja i oblake nesvakidašnjih Zemlja zadrhti na stotine puta godišnje, a seizmolozi ukazuju da je njena aktivnost u posljednje vrijeme velika. Mogu li se potresi predvidjeti? U najugroženijim zonama svijeta zabilježeni su i međusobno uspoređeni mnogi popratni znaci potresa, međutim, oni ne mogu pouzdano poslužiti za kratkoročne seizmološke prognoze. Općenito, za predviđanje potresa koriste se metode koje se temelje na mjerenju električnih signala slojeva Zemljine kore i obradi potresnih karata pojedinih područja. Primjerice, zagrebačka regija pripada području ugroženosti osmog stupnja prema Richteru što predstavlja vjerojatnost razarajućeg potresa koji se prema količini oslobođene energije može usporediti s eksplozijom više od pedeset megatona eksploziva TNT. Može li nam priroda sama ukazati na predstojeću opasnost? Svima je poznata velika uznemirenost i neuobičajeno glasanje peradi, konja, mačaka, pasa, životinje koje napuštaju podzemna skrovišta i prekidaju zimski san – pojave koje se općenito objašnjavaju reakcijom na povećanje niskofrekventnih elektromagnetskih signala. Tu je zatim još uvijek u potpunosti neobjašnjeno potresno svjetlo. Podsjeća na polarno svjetlo, vatrene kugle, bljeskove, a najčešće je bijele i plave boje. Njegova je pojava moguća prije ili tijekom samog potresa. Potresno svjetlo je zabilježeno i prilikom nedavnih velikih potresa 2007. godine u Peruu, 2009. u L’Aquili, kao i 2010. u Čileu. 65 NOVA AKROPOLA Martina Popović Novosel oblika. Za njega su potresi vezani uz astronomsko-astrološke pojave pomrčina, odnose Marsa i Saturna i retrogradna kretanja planeta. Kineska i japanska tradicija bilježe oblake zmijolikih oblika i iznenadne izmaglice u području epicentra. U starim egipatskim zapisima piše da potrese izaziva smijeh boga Zemlje, Geba, dok ih južnoamerički Inke pripisuju majci svijeta, Pacha Mami. Sve velike kulture u povijesti vežu potrese uz izmjenu vremenskih ciklusa i velikih kozmičkih era, uz preobrazbu Majke Zemlje koja prati evolucijski slijed svojih stanovnika. Potresi su snaga prirode koja je u čovjeku oduvijek budila duboki atavistički strah. Možda su potresi oblik komunikacije i način na koji nam majka Zemlja želi nešto poručiti? Šeila Lagumdžija 63 zanimljivost Skitski kraljevski kurgani A rheološka istraživanja pokrenuta posljednjih desetljeća u samom srcu Azije, u Tuvi u južnom Sibiru, donijela su senzacionalna otkrića. Tamo je pokraj sela Arzhan, na padinama Zapadnih Sajanskih planina, otkrivena golema skitska nekropola s preko stotinu kurgana1 koji tvore nekoliko paralelnih lanaca. Dok su kurgani uglavnom načinjeni od zemlje, tri tamošnja izgrađena su od kamena. Ruski arheolog M. P. Grjaznov sa svojim je timom početkom 1970-tih istražio jedan od najvećih kurgana (Arzhan I), promjera većeg od sto metara, pod čijim se kamenim pokrovom nalazi neobična drvena konstrukcija nalik na kotač. U grobnici je pronađeno nešto dobro očuvanih nalaza, iako je očigledno bila opljačkana. Utvrđeno je da je ovaj kurgan nastao na prijelazu IX. u VIII. st. pr.Kr. pa je to najstariji nalaz skitske kulture, a ovo je područje označeno njenim izvorištem. Projekt je nastavljen tek 1997. godine u suradnji s Njemačkim arheološkim institutom iz Berlina. Nakon sustavnih priprema iskapanja su kre- 1 Kurgan na turkijskim jezicima označava veći ili manji humak zemlje pod kojim se nalazi jedan ili više grobova; ovako su pokapani samo kraljevi, njihova pratnja i plemstvo. 64 Arzhan I. NOVA AKROPOLA 65 zanimljivost nula 2000. godine na sličnom, nešto manjem kamenom kurganu (promjera osamdeset metara) nazvanom Arzhan II. Ispostavilo se da je ovaj kurgan kasnijeg datuma, s kraja VII. st. pr.Kr., no začudo je pronađen netaknut! Ovo je bilo prvo takvo otkriće još od vremena ruskog cara Petra Velikog (početak XVIII. stoljeća) kada su započela istraživanja kurgana, čiji nalazi danas tvore temelj skitske zbirke Muzeja Hermitage u St. Petersburgu. U jednoj od grobnih jama pronađeno je četrnaest sahranjenih konja, položenih na trbuhe s nogama savinutim u koljenima i glavama okrenutim prema zapadu. No, pravu senzaciju izazvala je grobnica broj 5 u kojoj su sahranjeni muškarac i žena uz sav kraljevski sjaj i raskoš. U njoj je pronađeno preko devet tisuća i tristo predmeta od čega je čak pet tisuća i šesto majstorski izrađenih u zlatu. U prvom su planu stilizirani prikazi i figurice životinja (jelena, ovna, koze, pantere, divlje svinje, kamile, itd.) pa se to opravdano smatra autohtonim skitskim umjetničkim stilom. Skiti su, naime, u povijesti poznati kao nomadski narod s izrazitim osjećajem za lijepo, prvenstveno izraženim u izvanrednom zlatarskom umijeću. Ovaj kurgan je ne samo najbogatije, nego i najupečatljivije skitsko arheološko nalazište. Istraživanje pokazuje da ništa vezano uz njegov izgled i konstrukciju nije prepušteno slučaju, pa još uvijek ostaje upitno da li su te kurganske strukture pored pokapanja imale i kultni značaj. Naime, oko kurgana Arzhan II pronađena su tri koncentrična kamena kruga, petnaest kamenih stela s figuralnim prikazima na istočnoj ili južnoj strani i tragovi prinošenja žrtvi. No i pored brojnih nalaza, određeni kulturološki aspekti i običaji ostali bi zagonetka da u Altajskim planinama, u Pazariku, nisu otkriveni skitski grobovi zamrznuti u svom izvornom stanju više od dvije tisuće petsto godina. Pod vječnim sibirskim ledom ostala su odlično sačuvana mumificirana ljudska tijela sa sačuvanom odjećom, uređenim frizurama i tetovažama na tijelima pokojnika koje su mogle predstavljati status u društvu. U grobovima su pronađena drvena kola, kožni predmeti, konjska oprema, glazbeni instrumenti, raskoš boja tekstila, svile, tepiha, razne posude, zlato, itd. Tako zamrznuti grobovi u Pazariku omogućuju trodimenzionalnu rekonstrukciju nalaza u Arzhanu. Kompleks u Pazariku pronašao je 1865. godine akademik Friedrich Wilhelm Radloff, iskapanja su krenula iza Drugog svjetskog rata, ali je moderno multidisciplinarno istraživanje započelo tek 1990-tih. UNESCO je 2005. godine zbog klimatskih promjena pokrenuo projekt njihove zaštite. Projekt je rezultirao detaljnim popisom zamrznutih grobova u određenim dijelovima Altaja korištenjem modernih tehnika mapiranja. Sjajna otkrića u Tuvi te u Altajskim planinama neprocjenjivo su vrijedna zbog svjetla koje sadržaj kurgana baca na još uvijek malo poznato razdoblje i ljude koji su živjeli u širokom euroazijskom stepskom pojasu. Stoga nekropole u Arzhanu i u Pazariku igraju glavnu ulogu u razotkrivanju skitske povijesti. Priredila Marta Mihičić 65 NOVA AKROPOLA 65 kratka priča KLJUČ SREĆE B og se osjećao usamljenim i želio je pronaći društvo. Tako je odlučio stvoriti bića koja bi mu mogla praviti društvo. Ali jednog su dana ova bića pronašla ključ sreće slijedeći put prema Božanstvu i tako su se stopila s Njime. Bog je ostao tužan, ponovno sam. Razmislio je. Pomislio je da je stigao trenutak stvaranja ljudskog bića, ali se pobojao da bi ono moglo otkriti ključ sreće, pronaći put prema Njemu i učiniti ga opet usa mljenim. Nastavio je razmišljati i zapitao se gdje bi mogao sakriti ključ sreće kako ga čovjek ne bi mogao dobiti. Zacijelo će ga trebati sakriti na tajnom mjestu gdje ga čovjek ne bi mogao pronaći. Najprije je pomislio da ga skloni na dno mora; zatim u neku špilju na Himalajama; nakon toga u najudaljenije granice zvjezdanog prostora. Ali nijednim od ovih mjesta nije bilo zadovoljan. Čitavu je noć probdio, pitajući se koje bi to mjesto bilo sigurno za sakriti ključ sreće. Mislio je kako bi se čovjek spustio do najdubljeg oceana i kako tamo ključ ne bio na sigurnom. Također ne bi bio siguran ni u nekoj špilji na Himalajama, jer bi prije ili kasnije čovjek pronašao ove zemlje. Niti bi isto tako bio dobro skriven u golemim zvjezdanim prostranstvima, jer bi jednog dana čovjek istražio čitavi univerzum. „Gdje ga sakriti?“, nastavio se pitati do zore. I kad je sunce počelo rasprostirati jutarnju rosu, Bogu se najednom razotkrilo jedino mjesto na kojem čovjek ne bi tražio ključ sreće: unutar samog čovjeka. Stvorio je ljudsko biće i u njegovu je nutrinu sakrio ključ sreće. Ramiro Calle, 101 klasična priča iz Indije, prijevod sa španjolskog Nataša Žaja 66 NOVA AKROPOLA 65 Časopis “Nova Akropola” Izlazi če�ri puta godišnje i obrađuje sljedeće teme: - kulture i civilizacije - filozofija - mitovi i simboli - religije i kultovi - znamenite ličnos� - zagonetke i fenomeni - psihologija - hrvatska baš�na * * * U pretpla� 20% je�inije! Pretplata za 4 broja je 80,00 kn. Poštarina iznosi 20,00 kn. Iznos od 100,00 kn uplatite na žiro račun broj: 2360000-1101556170, Zagrebačka banka d.d., s naznakom “za časopis”. Presliku uplatnice pošaljite na adresu uredništva, nakon čega ćete časopis dobivati na adresu koju ste naveli na uplatnici. Časopis i knjige osim u knjižarama i na kioscima, možete kupiti ili naručiti u našim podružnicama ili na adresi uredništva: Nova Akropola - kulturna udruga, Habdelićeva 2, 10 000 Zagreb OSIJEK: PULA: RIJEKA: SPLIT: D. Neumana 6, 031 200 630 Uspon na Kaštel 2, 098 900 4406 Jedrarska 5/3, 051 213 020 Slavićeva 47, 021 486 366 VARAŽDIN: ZADAR: ZAGREB: V. Nazora 1, 095 5959 950 J.J.Strossmayera 8, 098 840 270 Habdelićeva 2, 01 481 2222 fax: 01 2330 450 www.nova-akropola.hr Do sada objavljeno u izdanju Nove Akropole: U izdanju Nove Akropole Pierre Hadot PLOTIN jednostavnost pogleda Broj stranica: 176, meki uvez, ISBN: 978-953-7511-05-0, Cijena: 70 kn Plotinove Eneade su riznica najljepših misli o ljudskoj duši, o njenom padu u ovaj svijet i o njenoj težnji da se vrati svom pravom izvoru – Dobru. No, svatko tko se prihvatio čitanja Eneada zna kako je ponekad zahtjevan ovaj tekst, kako je teško samostalno čitanje Plotina. A opet, odbija nas i čitanje prepričanih knjiga; želimo Plotinovu misao doživjeti što je neposrednije moguće. Ova Hadotova knjiga je savršen spoj jednostavnosti i neposrednosti. Njegovo poznavanje Plotinove filozofije je duboko; on ga ne prepričava, on nas jednostavno vodi, poput iskusnog vodiča, kroz Plotinovu filozofiju, a ono o čemu Plotin govori neposredno se otvara pred našim očima i ostavlja nas zadivljenima. Osim u knjižarama, knjigu možete kupi� ili naruči� u našim prostorima ili na adresi uredništva: Nova Akropola - kulturna udruga, Habdelićeva 2, 10 000 Zagreb OSIJEK: PULA: RIJEKA: SPLIT: D. Neumana 6, 031 200 630 Uspon na Kaštel 2, 052 544 496 Jedrarska 5/3, 051 213 020 Slavićeva 47, 021 486 366 VARAŽDIN: ZADAR: ZAGREB: V. Nazora 1, 095 5959 950 J.J.Strossmayera 8,098840 270 Habdelićeva 2, 01 481 2222 fax: 01 2330 450 www.nova-akropola.hr ISSN 1330-9714
© Copyright 2024 Paperzz