VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
NAVJE[TENJA BLA@ENE DJEVICE MARIJE
XLVI (2010.) 103
ZAGREB
SVIBANJ 2010.
Draga bra}o,
„U Redu }e{ se zvati brat...“ Tom sasvim jednostavnom izjavom zapo~inje godina novicijata. A
novicijat zavr{ava opet izjavom kod polaganja jednostavnih zavjeta: „Ja brat…“ Tu izjavu zatim ponavljamo kod obnove zavjeta i kod sve~anih zavjeta.
A te dvije izjave izri~u ono zbog ~ega smo izabrali
stupiti u Red: postati brat, zbog evan|elja i radi
evan|elja.
Postati brat radi evan|elja. Krasno i jednostavno
ime „brat“ ozna~uje avanturu koju je sv. Dominik
predlo`io svojoj bra}i. Biti bra}a sa svima koje budu
susretali na putovima svojih poslanja. Biti brat radi
navije{tanja evan|elja.
Izabrati bratski `ivot radi navije{tanja evan|elja
zna~i izabrati bratski na~in ula`enja u dijalog s ljudima. Me|usobno otkrivati i svjedo~iti Bo`ju blizinu sa svim ljudima. Zajedno se obnavljati na izvoru
milosr|a. Kro~iti putovima radi navije{tanja
oslobo|enja kroz tra`enje istine. U svetom Dominiku prepoznajemo milosrdno i su}utno srce; za
njega Jordan Saski u Knji`ici o po~ecima Reda propovjednika (Libellus, br. 107) svjedo~i: „Sve je ljude
primao {iroka srca i kao {to je sve ljubio, tako su i
njega svi ljubili.“
Bra}a smo i po evan|elju. Poslanje bra}e Reda
propovjednika nije samo navije{tanje evan|elja drugima. Dominik je tra`io od svojih suradnika da bratski `ive u zajednici. A to zna~i `ivjeti zajedno,
odlu~ni i spremni dopustiti da nas obrati i promijeni evan|elje koje propovijedamo. Prisjetimo se samo
one zgode iz susreta sv. Dominika s gostioni~arem,
UVODNIK
ODSADA ]E[ SE ZVATI BRAT…
krivovjercem: i jedan i
drugi su se istodobno
promijenili. Gostioni~ar
se odrekao krivovjerja i
vratio se u zajedni{tvo
vjere u Isusa Krista. Dominik se nije vratio
`ivotu regularnog kanonika nego, nego preobra`en tim susretom, potpuno se predao poslanju propovijedanja i otada biva
poznat kao „brat Dominik“.
Op}a skup{tina Reda, odr`ana u Bogoti, podsje}a
da je za plodan bratski `ivot u zajednici nu`no „dijeliti iskustvo vjere u Isusa Krista, pripovijedati jedni
drugima svoje osobne povijesti kako bismo rasli u
uzajamnom razumijevanju, slu{ati jedni druge,
otkrivati perspektive drugih i na{e, i biti na raspolaganju za promjenu“ (Akti, Bogota 2007, br. 158).
Svaka je zajednica pozvana postati „dom propovijedanja“ jer se naime u takvu domu `ivi ono {to se
propovijeda. Propovijedanje izvire iz zajednice koja
se svakodnevno preobra`ava na{im bratskim
`ivotom. Na{ zajedni~ki `ivot, jednodu{nost na{ega
`ivota treba biti prvo svjedo~enje Kristove prisutnosti u `ivotu na{ih zajednica. I na{e nas Konstitucije podsje}aju da treba ponajprije u svom samostanu zidati Crkvu Bo`ju, koju u svijetu {irimo svojim
radom svojim `ivotom, svojim poslanjem (usp.
KKN 3 § II).
Kako se Vas oslovljava? – znaju nas ljudi ~esto
pitati. Jeste li „pater“ ili „otac“? Ili „fra“? Ta se pitanja javljaju i u na{im me|usobnim razgovorima,
kao nedavno nakon smrti na{ega subrata. [to mu
3
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
staviti ispred imena: P(ater) ili o(tac) ili Fr.? Neki
zatim pitaju za{to mu nije stavljena doktorska titula. Za{to se nekima na grobu stavila titula doktora,
a drugima nije…? O~ita je raznolikost i neujedna~enost nazivlja.
A prisjetimo se samo onoga {to su bra}a okupljena na op}oj skup{tini Reda u Parizu 1256. ustvrdila: „Neka se na{a bra}a zovu bra}a propovjednici
i nikakvim drugim imenima.“ Podsje}am i na prekrasno, sadr`ajno duboko pismo {to ga je U~itelja Reda
brat Carlos Azpiroz Costa uputio u kolovozu pro{le
godine bra}i Reda propovjednika pod naslovom „Svi
ste vi bra}a“. Vrijedi ga pro~itati vi{e puta.1
Zovemo se i jesmo bra}a. Nastojimo biti bra}a.
^itamo naime u na{im Konstitucijama: „Da svaki
samostan bude bratska zajednica, moraju se svi
me|usobno prihva}ati i prigrliti kao udovi istog
tijela, iako po naravnim sposobnostima i slu`bama
razli~iti, ali jednaki vezom ljubavi i profesije“ (KKN
4 § I). Trajno u~imo „stvarati zajednicu“. Trajno
u~imo biti bra}om, `elimo postati bratom po evan|elju koje zajedno `ivimo, svjedo~imo i navije{tamo.
otkri}a mo`emo izre}i samo fragmentarno i slu`e}i
se brojnim nesavr{enim rije~ima.3 Stoga i zavr{avam
ovaj uvodnik pjesmom „Molitva za povratak rije~i“
na{ega subrata Rajmunda Kuparea (+ 1996.), koju
je ispjevao u Zagrebu 1973. godine:
Tko }e nam povratiti
u iskonskom ruhu
rije~i ove svagda{nje na{e,
koje mnogima ni{ta ne zna~e
kao ni sve ro|eno u duhu?
Stvori, o Bo`e, ponovno ~ovjeka
da stvarima nadjene ime
koje }e trajati dovijeka,
i da u izrazima
rije~i budu prozirne kao voda
i o`ive s njima
mir, pravda, ljubav i sloboda!
brat Anto Gavri}, OP
provincijal
I nakon smrti ostaje spomen na bra}u. Znamo
da na{e Konstitucije govore o molitvi za preminulu
bra}u. I doista, bra}a i zajednice se u molitvi spominju pokojne bra}e.
Evan|elje je stvarno izvor na{ega bratskog
zajedni{tva. U svome pismu „Svi ste vi bra}a“ U~itelj
Reda isti~e: „Obi~avamo se okupiti u zajednici da
zajedno slu{amo Bo`ji glas (zajedni~ka molitva) i
da ga slu{amo preko glasa bra}e (sastanci i samostanske skup{tine). Kao zajednica pozvani smo
tako|er slu{ati one koji dijele s nama na{e poslanje
i one kojima je ono upu}eno (poslanje zajednice).“2
Rije~i imaju ve}u izri~ajnu snagu negoli ju
mo`emo i zamisliti, bez obzira kako nam te rije~i
bile bliske te ih mo`da nesvjesno ili polusvjesno
izgovaramo. ^ovjek je u biti bi}e koje zaboravlja.
Na{e rije~i ~esto izri~u stvarnost samo dijelom, jer
je stvarnost slo`ena i nadilazi ljudske intelektualne
sposobnosti. Tako sv. Toma Akvinski isti~e da svoja
1
2
Usp. VHDP, 45 (2009), br. 102, str. 5-16.
Isto, str. 16.
4
3
Toma Akvinski, Lectura super Ioannem, cap. 1, lect. 1: „Quia
enim nos non possumus omnes nostras conceptiones uno verbo exprimere, ideo oportet quod plura verba imperfecta formemus, per quae divisim exprimamus omnia, quae in scientia
nostra sunt.“
IZ CRKVE
PROSJA^KI REDOVI - MODEL VELIKE OBNOVE U
NOVOM POVIJESNOM DOBU
Papina kateheza na op}oj audijenciji u srijedu, 13. sije~nja 2010.
Draga bra}o i sestre, na po~etku nove godine
osvrnut }emo se na povijest kr{}anstva da vidimo
kako se povijest razvija i kako se mo`e obnoviti. U
njoj mo`emo vidjeti kako su upravo sveci, vo|eni
Bo`jim svjetlom, ti koji su istinski obnovitelji `ivota Crkve. Kao oni koji u~e rije~ju i svjedo~e vlastitim
primjerom, itekako znaju promicati postojanu i duboku crkvenu obnovu, jer su oni sami duboko obnovljeni i u doticaju su s pravom novo{}u: Bo`jom
prisutno{}u u svijetu. Ta utje{na stvarnost, naime
da se u svakom nara{taju ra|aju sveci i donose sa
sobom kreativnost obnove, trajno je prisutna u povijesti Crkve usred `alosti i negativnih aspekata
njezina putovanja. Vidimo, naime, iz stolje}a u
stolje}e, kako se ra|aju tako|er snage reforme i obnove, jer je Bo`ja novost neiscrpna i daje uvijek novu
snagu za i}i naprijed. Tako je bilo i u trinaestom
stolje}u kada su nastali i sna`no se razvili prosja~ki
redovi koji su bili model velike obnove u novom
povijesnom dobu. Bili su prozvani tako zbog svojega „prosja~enja“, to jest poniznog tra`enja ekonomske pomo}i od ljudi kako bi `ivjeli zavjet siroma{tva i vr{ili vlastito poslanje. Od prosja~kih
redova koji su nastali u tome razdoblju, najpoznatiji
i najva`niji su manja bra}a i bra}a propovjednici,
poznati kao franjevci i dominikanci. Prozvani su
tako po svojim utemeljiteljima, Franji Asi{kom i
Dominiku iz Guzmana. Ta su dvojica velikih svetaca znala pronicljivo i{~itavati „znakove vremena“,
shvativ{i izazove s kojima se Crkva njihova doba
morala uhvatiti u ko{tac.
Prvi je izazov predstavljalo {irenje raznih vjerni~kih skupina i pokreta koji su, premda nadahnuti
legitimnom `eljom za istinskim kr{}anskim `ivotom,
~esto izlazili iz krila crkvene zajednice. Oni su bili
su{ta suprotnost bogatoj i lijepoj Crkvi koja se
razvila upravo procvatom mona{tva. U svojim sam
nedavnim katehezama govorio o mona{koj zajednici u Clunyju, koja je uvijek sve vi{e privla~ila mlade
te dakle vitalne snage, ali jednako tako i dobra i bogatstva. Razvila se tako, {to je i logi~no, u prvom
trenutku Crkva bogata, tako|er nepokretnom, imovinom. Takvoj se Crkvi opiralo shva}anje da je Krist
do{ao na zemlju siroma{an i da bi prava Crkva morala biti upravo Crkva siroma{nih; `elja za istinskom
kr{}anskom autenti~no{}u opirala se tako stvarnosti Crkve kakvu se moglo u to doba vidjeti. Rije~ je
o takozvanim srednjovjekovnim pauperisti~kim
(prosja~kim) pokretima. Oni su se `estoko protivili na~inu `ivota sve}enika i redovnika toga doba,
optu`uju}i ih da su izdali evan|elje i da ne prakticiraju siroma{tvo poput prvih kr{}ana te da su biskupskoj slu`bi suprotstavili vlastitu „paralelnu hijerarhiju“. Osim toga, da bi opravdali vlastita opredjeljenja, {irili su u~enja nespojiva s katoli~kom
vjerom. Na primjer, pokreti katara ili albigenza {irili su krivovjerja, poput obezvrje|ivanja i prezira
materijalnog svijeta – protivljenje bogatstvu ubrzo
se pretvorilo u protivljenje materijalnoj stvarnosti
kao takvoj – nijekanja slobodne volje kao i dualizam,
to jest postojanje jednog drugog, zlog po~ela kojeg
se poistovje}ivalo s Bogom. Ti su pokreti polu~ili
uspjeh, osobito u Francuskoj i Italiji, ne samo zbog
~vrste organizacije, ve} tako|er zato jer su prokazivali stvarni nered u Crkvi, prouzro~en nimalo uzornim vladanjem raznih predstavnika klera.
Franjevci i dominikanci, tragom svojih utemeljitelja, pokazali su, naprotiv, da je mogu}e `ivjeti
5
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
evan|eosko siroma{tvo bez raskida zajedni{tva s
Crkvom; pokazali su da Crkva ostaje pravi, istinski
prostor evan|elja i Pisma. [tovi{e, Franjo i Dominik
su upravo iz dubokog zajedni{tva s Crkvom i s papom crpili snagu svoga svjedo~anstva. S jednim
potpuno novim izborom u povijesti posve}enog
`ivota, ~lanovi ovoga Reda ne samo da su se odricali posjedovanja osobnih dobara, kao {to su to jo{ od
davnine ~inili monasi, ve} se isto tako nisu htjeli
navezivati na zemaljska dobra i nepokretna dobra.
Htjeli su tako svjedo~iti `ivot u krajnjoj skromnosti,
da bi bili solidarni sa siroma{nima i uzdali se samo
u providnost, `ivjeli svaki dan od providnosti, od
pouzdanog predanja u Bo`je ruke. Taj osobni i
zajedni~ki stil prosja~kih redova, povezan s potpunim prianjanjem uz u~enje Crkve i njezin autoritet,
veoma su cijenili pape toga doba, poput Inocenta
III. i Honorija III., koji su pru`ili svoju punu potporu tim novim crkvenim iskustvima, prepoznav{i u
njima glas Duha Svetoga. Plodovi nisu izostali:
pauperisti~ke skupine koje su se odijelile od Crkve
ponovno su stupile u crkveno zajedni{tvo ili su, polako, postajale sve manje da bi na kraju nestale. I
danas, premda `ivimo u dru{tvu u kojem ~esto prevladava „imati“ nad „biti“, ljudi su vrlo osjetljivi na
primjere siroma{tva i solidarnosti, koje vjernici
pru`aju hrabrim opredjeljenjima. Svijet, kao {to je
podsjetio Pavao VI. u Evangelii nuntiandi, rado slu{a
u~itelje koji su ujedno i svjedoci. To je pouka koju
se nikada ne smije smetnuti s uma u djelu {irenja
evan|elja: `ivjeti prvi ono {to se navije{ta, biti zrcalo bo`anske ljubavi.
Franjevci i dominikanci bili su svjedoci, ali i
u~itelji. Naime, druga potreba koja je bila ra{irena
u njihovo doba bila je pou~avanje u vjeri. Brojni su
vjernici, koji su `ivjeli u gradovima koji su se sve
vi{e {irili, `eljeli prakticirati duhovno intenzivan
vjerski `ivot. Nastojali su dakle produbiti poznavanje vjere i imati vo|u na te{kom, ali uzbudljivom
putu svetosti. Prosja~ki su redovi znali uspje{no
iza}i ususret tako|er toj potrebi: navije{tanje
evan|elja u jednostavnosti i u njegovoj dubini bio
je, mo`da ~ak i glavni, cilj toga pokreta. S velikim
su se, naime, `arom posvetili propovijedanju. Bilo
je mnogo vjernika, ~esto su to bila prava pravcata
mno{tva, koja su se okupljala radi toga da slu{aju
propovjednike u crkvi i na otvorenom, sjetimo se
6
samo, primjerice, svetoga Antuna. U svojim su propovijedima obra|ivali teme bliske narodu, prije svega vr{enje teologalnih i moralnih kreposti, slu`e}i
se konkretnim, lako shvatljivim primjerima. Osim
toga, u~ili su ljude kako ja~ati molitveni `ivot i
pobo`nost. Na primjer, franjevci su veoma {irili
pobo`nost prema Kristovu ~ovje{tvu, te poticali
vjernike da nastoje nasljedovati Gospodina. Ne ~udi
stoga {to je bilo mnogo vjernika, mu{karaca i `ena,
koji su izabirali franjevce i dominikance, tra`ene i
cijenjene duhovne vo|e i ispovjednike, za svoje vo|e
na putu vjere. Nastala su, tako, udru`enja vjernika
laika koja su se nadahnjivala na duhovnosti svetoga
Franje i svetoga Dominika, prilago|enoj njihovu
`ivotnom stanju. Rije~ je o franjeva~kom i dominikanskom tre}em redu. Drugim rije~ima, ponuda
jedne „lai~ke svetosti“ privukla je brojne osobe. Kao
{to je podsjetio Drugi vatikanski koncil poziv na
svetost nije pridr`an za neke, ve} je univerzalan
(usp. Lumen gentium, 40). I danas svaki kr{}anin
mora te`iti „mjeri kr{}anskoga `ivota“, kojem god
da `ivotnom stale`u pripadao!
Va`nost prosja~kih redova u Srednjem vijeku je
bila tako velika da su se lai~ke ustanove, poput
radni~kih udru`enja, starih korporacija i samih
gra|anskih vlasti, ~esto utjecale duhovnom savjetu
pripadnika tih redova pri sastavljanju svojih pravila
a, katkad, i za rje{avanje unutarnjih i vanjskih sukoba. Franjevci i dominikanci su postali duhovne vo|e
u srednjovjekovnom svijetu. S velikom su pronicljivo{}u provodili u djelo pastoralnu strategiju prilago|enu dru{tvenim promjenama. Kako je bilo
mnogo onih koji su se selili iz sela u grad, podizali
su svoje samostane ne vi{e u ruralnim, ve} u urbanim
sredinama. Osim toga, u vr{enju svojega du{obri`ni~kog djelovanja bili su prisiljeni seliti se prema
pastoralnim potrebama. S jednim drugim, potpuno
novim izborom, prosja~ki su redovi napustili na~elo
stalnog boravi{ta, uvrije`eno u drevnom mona{tvu,
te izabrali potpuno novi na~in. Manja bra}a i propovjednici putovali su od mjesta do mjesta, no{eni
misionarskim poletom. Slijedom toga njihov je unutarnji ustroj bio druk~iji od onoga kojeg je imala
ve}ina mona{kih redova. Namjesto tradicionalne
autonomije koju je u`ivao svaki samostan, oni su
ve}u va`nost pridali Redu kao takvom te generalnom poglavaru, kao i ustroju provincija. Tako su
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
pripadnici prosja~kih redova bili u ve}oj mjeri
raspolo`ivi za potrebe op}e Crkve. Ta je fleksibilnost omogu}ila slanje najprikladnije bra}e u to~no
odre|ene misije te su prosja~ki redovi stigli u sjevernu Afriku, na Bliski Istok i u Sjevernu Europu.
S tom fleksibilno{}u obnovljen je misijski dinamizam.
Drugi veliki izazov predstavljale su onda{nje kulturne promjene. U u~ili{tima su se vodile `ive rasprave oko nekih novih pitanja. Manja bra}a i propovjednici nisu se ustru~avali prionuti i toj zada}i
te su, kao studenti i profesori, u{li u najpoznatija
sveu~ili{ta toga doba, osnivali studijske centre,
iznjedrili vrijedne tekstove, osnovali prave pravcate
filozofske {kole, bili protagonisti skolasti~ke teologije u njezinu najboljem razdoblju te imali zna~ajan
utjecaj na razvoj misli. Najve}i mislioci, sveti Toma
Akvinski i sveti Bonaventura, pripadali su prosja~kim
redovima, rade}i upravo s tom snagom nove evangelizacije, koja je obnovila tako|er hrabrost misli,
dijalog izme|u razuma i vjere. I danas postoji „ljubav
prema istini i ljubav u istini“, „ljubav prema umnom
radu“ koji treba provoditi u djelo, kako bi prosvjetljivali duhove i povezali vjeru s kulturom. Silan
trud koji su franjevci i dominikanci ulagali u svom
radu na srednjovjekovnim sveu~ili{tima poziv je,
dragi vjernici, i nama da budemo prisutni u mjestima
znanstvene elaboracije, kako bismo, s po{tivanjem
i uvjerenjem, pru`ili svjetlo evan|elja o temeljnim
pitanjima koja se ti~u ~ovjeka, njegova dostojanstva,
njegova vje~nog usuda. Osvr}u}i se na ulogu franjevaca i dominikanaca u Srednjem vijeku, duhovnu
obnovu koju su pokrenuli te novi `ivot kojeg su
saop}avali svijetu, jedan je monah rekao: „U to je
doba svijet stario. U Crkvi se pojavi{e dva reda, koja
joj vrati{e mladost da mo`e `ivjeti orlova vijeka“
(Burchard d’Ursperg, Chronicon).
Draga bra}o i sestre, zazovimo Duha Svetoga,
neprolaznu mladost Crkve: on }e svakom od nas
dati osjetiti urgentnost pru`ati dosljedno i hrabro
svjedo~anstvo evan|elja, kako ne bi nikada nestalo
svetaca, koji }e u~initi da Crkva zablista poput uvijek
~iste i lijepe zaru~nice, bez ljage i nabora, kadre neodoljivo privu}i svijet prema Kristu.
Papa Benedikt XVI.
(IKA)
7
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
SVETI DOMINIK - ISTINSKI PROPOVJEDNIK EVAN\ELJA
Papina kateheza na op}oj audijenciji u srijedu 3. velja~e 2010.
Draga bra}o i sestre, nakon {to sam predstavio
sjajni lik Franje Asi{kog, danas bih htio govoriti o
drugom svecu koji, u istom dobu, dao je temeljni
doprinos obnovi Crkve svoga doba. Rije~ je o
svetom Dominiku, utemeljitelju Reda bra}e propovjednika, poznatom i kao bra}a dominikanci.
Njegov nasljednik na ~elu Reda, bla`eni Jordan
Saksonski, u tekstu poznate molitve daje cjeloviti
portret svetog Dominika: „Izgaraju}i od revnosti
prema Bogu i zapaljen nadnaravnim `arom, po svojoj
beskrajnoj ljubavi i sna`nom duhovnom `aru sav si
se zavjetom trajnog siroma{tva posvetio vr{enju
apostolata i propovijedanju evan|elja.“ Upravo to
je temeljna crta Dominikova svjedo~enja koju se
redovito isti~e: on je uvijek govorio s Bogom i o
Bogu. U `ivotu svetaca, ljubav prema Gospodinu i
prema bli`njemu, tra`enje Bo`je slave i spasenja
du{a idu uvijek jedno s drugim ukorak.
Dominik se rodio u [panjolskoj, u Caleruegi,
oko 1170. godine. Potje~e iz plemi}ke obitelji iz
Stare Kastilje. Uz potporu ujaka sve}enika {kolovao
se u slavnoj {koli u Palenciji. Odmah se istaknuo
zanimanjem za prou~avanje Svetog Pisma i ljubavlju
prema siroma{nima, i to tolikom da je prodavao
knjige, koje su u njegovo doba predstavljale veliku
vrijednost, kako bi, od tako ste~enog prihoda, pomogao `rtvama bijede.
Nakon {to je zare|en za sve}enika, izabran je za
kanonika prvostolnog kaptola u svojoj rodnoj biskupiji, Osmi. Premda je to imenovanje moglo predstavljati put prema stjecanju ugleda u Crkvi i u dru{tvu,
on ga nije do`ivljavao kao osobni presti`, niti kao
po~etak briljantne crkvene karijere, ve} kao slu`bu
8
koju mora vr{iti predano i ponizno. Zar nije mo`da
istina da na napast karijere i vlasti nisu imuni ni oni
~ija je zada}a voditi i vr{iti vlast u Crkvi? Podsjetio
sam na to prije nekoliko mjeseci, tijekom re|enja
nekih sve}enika: „Ne tra`imo vlast, ugled, po{tivanje
prema nama samima. Znamo kako neke stvari u
gra|anskom dru{tvu i, nerijetko u Crkvi, trpe zbog
~injenice da mnogi od onih kojima je dodijeljena
neka zada}a, rade za sebe a ne za zajednicu“ (Omelia. Cappella Papale per l’Ordinazione episcopale di
cinque Ecc.mi Presuli, 12. rujna 2009.).
Biskup Osme, koji se zvao Diego, pravi i gorljivi pastir, zamijetio je ubrzo Dominikove duhovne
osobine i odlu~io je uzeti ga za svoga suradnika.
Zajedno su po{li u Sjevernu Europu, kako bi izvr{ili
diplomatske misije koje im je povjerio kastiljanski
kralj. Na tome putovanju Dominik je uvidio dva
velika izazova za Crkvu svoga doba. Prvi su predstavljali narodi na sjevernim granicama europskog
kontinenta koji jo{ uvijek nisu evangelizirani, a drugi vjerski raskol koji je slabio kr{}anski `ivot u
Ju`noj Francuskoj, gdje su neke krivovjerne skupine svojim djelovanjem stvarale pomutnju i udaljavale ljude od vjerskih istina. Misijski rad s onima
koji ne poznaju svjetlo evan|elja i djelo ponovne
evangelizacije kr{}anskih zajednica postali su tako
apostolski ciljevi koje je pred sebe postavio Dominik. Papa, kojem su se biskup Diego i Dominik uputili da potra`e savjet, zatra`io je od ovog potonjeg
da se posveti propovijedanju albigenzima, krivovjernoj skupini koja je zastupala dualisti~ko shva}anje
stvarnosti. Albigenzi su naime u~ili da postoje dva
jednako mo}na principa stvaranja: dobri i zli princip.
Prezirali su stoga materiju, odbacuju}i tako|er `enid-
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
bu, a i{li su ~ak dotle da su nijekali Kristovo utjelovljenje, sakramente u kojima se Gospodina mo`e
„dota}i“ pomo}u materije i uskrsnu}e tijela. Albigenzi su cijenili `ivot u siroma{tvu i skromnosti – u
tome su ~ak bili uzorni – i kritizirali bogatstvo klera toga doba. Dominik je s odu{evljenjem prihvatio
to poslanje, koje je vr{io primjerom vlastitoga `ivota u siroma{tvu i skromnosti, propovijedaju}i
evan|elje i vode}i javne rasprave. Tome poslanju
propovijedanja Radosne vijesti posvetio je ostatak
svoga `ivota. Njegovi }e duhovni sinovi ostvariti
tako|er ostale snove svetog Dominika: misiju ad
gentes, naime navije{taj onima koji jo{ uvijek ne
poznaju Krista, te misijski rad s onima koji `ive u
gradovima, prije svega u sveu~ili{nim sredi{tima,
gdje su nova intelektualna stremljenja bila izazov za
vjeru u~enih vjernika.
Taj nam veliki svetac doziva u svijest kako u srcu
Crkve mora uvijek gorjeti misijski `ar, koji neprestano poti~e na prvi navje{taj evan|elja i, tamo gdje
je to nu`no, na novu evangelizaciju: Krist je, naime,
najdragocjenije dobro koje mu{karci i `ene svakog
doba imaju pravo upoznati i ljubiti! Utje{no je vidjeti kako i u dana{njoj Crkvi ima mnogo onih – pastira i vjernika laika, ~lanova starih redovni~kih redova i novih crkvenih pokreta – koji su s rado{}u
ulo`ili svoj `ivot za ovaj najvi{i ideal: navije{tati i
svjedo~iti evan|elje!
vi{e vremena na raspolaganju za studij i propovijedanje po raznim mjestima, a to je ujedno predstavljalo konkretno svjedo~anstvo pred narodom. Upravljanje dominikanskim samostanima i provincijama
bilo je povjereno kapitulima, na kojima su birani
poglavari, koje bi kasnije potvr|ivali vi{i poglavari;
rije~ je, dakle, o ustroju koji je poticao bratski `ivot
i odgovornost svih ~lanova zajednice, zahtijevaju}i
sna`na osobna uvjerenja. Izbor toga sistema upravljanja proizlazio je upravo iz ~injenice da su dominikanci, kao propovjednici istine o Bogu, morali
`ivjeti dosljedno onomu {to propovijedaju. Istina
koju se prou~ava i dijeli s bra}om u ljubavi najdublji
je izvor radosti. Bla`eni Jordan Saksonski ka`e o
svetom Dominiku: „On je prihva}ao svakog ~ovjeka
u krilo ljubavi i, budu}i da je sve ljubio, svi su ljubili njega. Postavio si je za osobno pravilo radovati se
s radosnima i plakati s onima koji pla~u„ (Libellus
de principiis Ordinis Praedicatorum autore Iordano
de Saxonia, izd. H.C. Scheeben, [Monumenta Historica Sancti Patris Nostri Dominici, Romae,
1935.]).
Dominiku Guzmanu pridru`ili su se kasnije drugi, privu~eni istim nadahnu}em. Na taj je na~in, od
prve zajednice u Touloseu, postupno nastao Red
bra}e propovjednika. Dominik se, naime, u punoj
poslu{nosti smjernicama papa svoga doba, Inocenta III. i Honorija III., poslu`io drevnim pravilom
svetoga Augustina, prilagodiv{i ga potrebama apostolskog `ivota, koji su naveli njega i njegove drugove propovijedati sele}i se s jednoga mjesta na drugo, ali vra}aju}i se, zatim, svojim samostanima, studiju, molitvi i zajedni~kom `ivotu. Dominik je, na
osobit na~in, stavio naglasak na dvije vrijednosti
koje je smatrao neophodnima za uspjeh evangelizacijskog poslanja: to su zajedni~ki `ivot u siroma{tvu
i u studiju.
Nadalje, Dominik je, s mnogo odva`nosti, `elio
da njegovi sljedbenici steknu solidnu teolo{ku naobrazbu te ih je bez oklijevanja slao na sveu~ili{ta toga
doba, premda su mnogi crkveni ljudi gledali s podozrenjem na te obrazovne ustanove. Konstitucije
Reda propovjednika pridaju veliku va`nost studiju
kao pripravi na apostolat. Dominik je stoga `elio da
se njegova bra}a predano, marljivo i pobo`no posvete studiju koji se temelji na du{i svakog teolo{kog
nauka, to jest na Svetom pismu, i koji uzima o obzir
pitanja koja postavlja razum. Razvoj kultura nala`e
od onih koji vr{e slu`bu Rije~i, na raznim razinama,
da steknu dobru naobrazbu. Pozivam stoga sve,
kako pastire tako i laike, da njeguju tu „kulturnu
dimenziju“ vjere, kako bi se ljepota kr{}anske istine
sve bolje shva}ala a vjera doista produbljivala, ja~ala
a i branila. U ovoj Sve}eni~koj godini, pozivam
sjemeni{tarce, bogoslove i sve}enike da cijene duhovnu vrijednost studija. Kvaliteta sve}eni~ke slu`be
ovisi, me|u ostalim, o velikodu{nosti kojom se
prianja prou~avanju objavljenih istina.
Prije svega, Dominik i bra}a propovjednici su se
predstavljali kao prosjaci, to jest nisu imali velike
posjede kojima bi trebalo upravljati. Zato su imali
Dominik, koji je `elio osnovati redovni~ki red
propovjednika i teologa, podsje}a nas da teologija
ima duhovnu i pastoralnu dimenziju koja oboga}uje
9
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
duh i `ivot. Sve}enici, posve}ene osobe kao i svi
vjernici mogu prona}i duboku „duhovnu radost“ u
kontemplaciji ljepote istine koja dolazi od Boga,
istine koja je uvijek aktualna i `iva. Geslo bra}e propovjednika – contemplata aliis tradere (drugima
prenositi plodove svoga razmatranja) – poma`e
nam, zatim, otkriti pastoralnu te`nju u kontemplativnom studiju tih istina, naime potrebu da se saop}i
drugima plod vlastite kontemplacije.
Kada je Dominik 1221. godine umro u Bologni,
gradu koji ga je proglasio svojim za{titnikom, njegovo je djelo ve} bilo do`ivjelo veliki uspjeh. Red
bra}e propovjednika, uz potporu Svete Stolice,
pro{irio se u mnogim europskim zemljama na korist
~itave Crkve. Dominik je progla{en svetim 1234. i
on nam sam, svojom sveto{}u, pokazuje dva sredstva
koja su nu`na da bi apostolsko djelovanje bilo djelotvorno. To je, prije svega, marijanska pobo`nost,
koju je on njegovao s nje`no{}u i koju je ostavio
kao dragocjenu ba{tinu svojoj duhovnoj djeci, koji
10
su u povijesti Crkve imali veliku zaslugu {irenja molitve svete krunice, tako drage vjerni~kom puku i
tako bogate evan|eoskim vrijednostima; krunica je
uistinu prava {kola vjere i pobo`nosti. Pored toga,
Dominik, koji je preuzeo na sebe brigu za neke `enske samostane u Francuskoj i Rimu, bio je potpuno
uvjeren u vrijednost molitve zagovora za uspjeh
apostolskog rada. Tek }emo u raju shvatiti koliko
molitva klauzurnih redovnica djelotvorno prati apostolski rad! Svakoj od njih izra`avam zahvalnost i
upu}ujem srda~an pozdrav.
Draga bra}o i sestre, neka nas `ivot Dominika
Guzmana sve potakne da budemo gorljivi u molitvi,
hrabri u `ivljenju vjere i duboko zaljubljeni u Isusa
Krista. Po njegovu zagovoru, molimo Boga da uvijek
oboga}uje Crkvu istinskim propovjednicima
evan|elja.
Papa Benedikt XVI.
(IKA)
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ALBERT VELIKI
Papina kateheza na op}oj audijenciji u srijedu 24. o`ujka 2010.
Draga bra}o i sestre, jedan od najve}ih u~itelja
skolasti~ke teologije je sveti Albert Veliki. Naslov
„veliki“ (magnus), kojim je u{ao u povijest, pokazuje
{irinu i dubinu njegova u~enja, koje ga je resilo zajedno sa sveto{}u `ivota. No ve} se njegovi suvremenici nisu ustru~avali pridavati mu naslove koji su
isticali njegovu iznimnost; jedan od njegovih u~enika, Ulrik iz Strasbourga, nazvao ga je tako
„~u|enjem i ~udom na{ega doba“.
Rodio se u Njema~koj po~etkom 13. stolje}a i
jo{ je kao mladi} oti{ao u Italiju, u Padovu, sjedi{te
jednog od najglasovitijih srednjovjekovnih
sveu~ili{ta. Posvetio se studiju takozvanih „slobodnih umjetnosti“: gramatike, retorike, dijalektike,
aritmetike, geometrije, astronomije i glazbe, to jest
op}e kulture, pokazuju}i ono tipi~no zanimanje za
prirodne znanosti, koje }e ubrzo postati omiljeno
podru~je njegove u`e specijalizacije. Za svog boravka u Padovi poha|ao je crkvu otaca dominikanaca,
kojima se zatim priklju~io polaganjem redovni~kih
zavjeta. Iz hagiografskih izvora se dade zaklju~iti da
je ta odluka kod Alberta sazrijevala postupno. Sna`ni
odnos s Bogom, primjer svetosti bra}e dominikanaca, slu{anje govora bla`enog Jordana Saksonskog,
nasljednika svetog Dominika na ~elu Reda propovjednika, bili su to presudni ~imbenici koji su mu
pomogli svladati svaku sumnju, pobje|uju}i tako|er
protivljenja vlastite obitelji. ^esto nam, u mladosti,
Bog govori i pokazuje nam na{ `ivotni plan. Kao za
Alberta, tako|er za sve nas osobna molitva hranjena Gospodinovom rije~ju, ~esto pristupanje sakramentima i duhovno vodstvo prosvijetljenih ljudi
predstavljaju sredstva koja poma`u otkriti i slijediti Bo`ji glas. Redovni~ki je habit primio od bla`enog
Jordana Saksonskog.
Nakon sve}eni~kog re|enja, poglavari su ga odredili za pou~avanje u raznim teolo{kim studijskim
sredi{tima pridru`enim samostanima otaca dominikanaca. Briljantne intelektualne osobine su mu
omogu}ile da usavr{i studij teologije na najglasovitijem sveu~ili{tu toga doba, onom u Parizu. Ve} tada
je Albert otpo~eo onaj izvanredno plodonosni rad
kao pisca, koji }e nastaviti kroz cio svoj `ivot.
Bile su mu povjerene odgovorne zada}e. God.
1248. zadu`en je da otvori teolo{ki studij u Kölnu,
jednom od najva`nijih gradskih sjedi{ta u Njema~koj,
u kojem je `ivio u vi{e navrata i koji mu je postao
drugom domovinom. Iz Pariza je sa sobom u Köln
poveo svog vrsnog u~enika, Tomu Akvinskog. Bilo
bi dovoljno spomenuti tu njegovu zaslugu da je bio
u~itelj svetoga Tome, pa da se gaji duboko {tovanje
prema svetom Albertu. Me|u tom dvojicom velikih
teologa se uspostavio odnos uzajamnog po{tivanja
i prijateljstva, dakle dviju ljudskih osobina koje veoma potpoma`u razvoj znanosti. God. 1254. Albert
je izabran za provincijala Teutonske provincije (Teutoniae) otaca dominikanaca, koja je obuhva}ala zajednice ra{irene na golemom podru~ju Sjeverne Europe. On se isticao po gorljivosti kojom je vr{io tu
slu`bu, posje}uju}i zajednice i dozivaju}i neprestano subra}i u pamet vjernost, nauk i primjere svetog
Dominika.
Njegovi darovi nisu promakli onodobnom papi
Aleksandru IV. koji je htio odre|eno vrijeme Alberta uz sebe u Anagniju – gdje su pape ~esto odlazile
– u samome Rimu kao i u Viterbu, da se okoristi
njegovim teolo{kim savjetima. Isti ga je Vrhovni
sve}enik imenovao biskupom Regensburga, velike
i slavne biskupije, koja je me|utim prolazila kroz
11
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
te{ko razdoblje. Od 1260. do 1264. Albert je vr{io
tu slu`bu s neumornom predano{}u, uspijevaju}i
zavesti mir i slogu u gradu, preustrojiti `upe i samostane te dati novi zamah karitativnom radu.
God. 1264. Albert je dobio od pape Urbana IV.
dopu{tenje da se povu~e s te slu`be i da se ponovno
vrati svojim zada}ama predava~a, znanstvenika i pisca. Kako je bio ~ovjek molitve, znanosti i milosr|a,
u`ivao je veliki ugled u svojim istupima, u raznim
doga|ajima koji su se zbili u Crkvi i dru{tvu toga
doba: bio je prije svega ~ovjek pomirenje i mira u
Kölnu, gdje je tamo{nji nadbiskup u{ao u o{tri spor
s gradskim institucijama; tijekom Drugog lyonskog
sabora 1274., kojeg je sazvao papa Grgur X., svim
se silama trudio podupirati jedinstvo izme|u latinske i gr~ke Crkve, koje su se odvojile nakon velikog
raskola na Istoku iz 1054.; on je poja{njavao misao
Tome Akvinskog, na koju su upu}ivani prigovori pa
~ak i potpuno neopravdane osude.
Umro je u sobi svoga samostana Svetog kri`a u
Kölnu 1280. i ubrzo su ga bra}a po~ela ~astiti. Crkva
ga je predlo`ila na ~a{}enje vjernicima proglasiv{i ga
1622. bla`enim a zatim i svetim 1931., kada ga je
papa Pio XI. proglasio crkvenim nau~iteljem. Rije~
je o nesumnjivo primjerenom priznanju tome velikom Bo`jem ~ovjeku i glasovitom poznavatelju ne
samo istina vjere, ve} mnogih drugih podru~ja znanosti; naime, ve} samo jedan pogled na bezbrojna
djela daje shvatiti kako je Albert bio izvanredno
naobra`en i da su ga njegova enciklopedijska zanimanja navela da se bavi ne samo filozofijom i teologijom, poput ostalih svojih suvremenika, ve}
tako|er svim drugim tada poznatim disciplinama,
od fizike do kemije, od astronomije do mineralogije,
od botanike do zoologije. Zato ga je papa Pio XII.
imenovao za{titnikom njegovatelja prirodnih znanosti i prozvan je tako|er „Doctor universalis“ upravo zbog {irine svoga podru~ja interesa i svojega
znanja.
Zacijelo, znanstvene metode koje koristi sveti
Albert Veliki nisu iste one koje }e se koristiti u narednim stolje}ima. Njegova se metoda jednostavno
sastoji u promatranju, opisivanju i klasifikaciji
prou~avanih pojava.
Ipak, on nas mo`e mnogo~emu nau~iti. Prije
svega, sveti Albert pokazuje da izme|u vjere i zna12
nosti nema suprotstavljanja, usprkos stanovitim
nerazumijevanjima do kojih je dolazilo u povijesti.
^ovjek vjere i molitve, kakav je bio Albert Veliki,
mo`e ozbiljno njegovati prou~avanje prirodnih znanosti i napredovati u spoznaji mikrokozmosa i
makrokozmosa, otkrivaju}i zakone vlastite materiji,
jer sve to pridonosi ja~anju `e|i za Bogom i Bo`jom
ljubavlju. Biblija nam govori o stvorenom svijetu
kao prvom jeziku kojim Bog – koji je najvi{i um,
koji je Logos – objavljuje ne{to o sebi. Knjiga Mudrosti, na primjer, ka`e kako su prirodne pojave,
ure{ene veli~inom i ljepotom, poput djela nekog
umjetnika, po kojima, po analogiji, mi mo`emo
upoznati Tvorca stvorova (usp. Mudr. 13, 5).
Sli~nom sam se slikom poslu`io obra}aju}i se ~lanovima Papinske akademije za znanosti, kada sam
rekao kako se prirodni svijet mo`e usporediti s knjigom koju je napisao Bog, koju mi ~itamo na temelju
razli~itih znanstvenih pristupa (Govor sudionicima
plenarne skup{tine Papinske akademije za znanosti,
31. listopada 2008.). Koliki su znanstvenici, naime,
tragom svetog Alberta Velikog, provodili svoja
istra`ivanja nadahnuta divljenjem i zahvalno{}u pred
svijetom koji se, u njihovim o~ima znanstvenikâ i
vjernikâ, pojavljuje kao dobro djelo mudrog Stvoritelja punog ljubavi! Znanstveno se prou~avanje
pretvara dakle u himan hvale. To je dobro shvatio
veliki astrofizi~ar na{ega doba Enrico Medi, za kojeg
je pokrenut postupak za progla{enje bla`enim, koji
je zapisao: „O, vi tajanstvene galaksije…, ja vas promatram, brojim, shva}am, prou~avam i otkrivam,
dopirem do vas i sabirem vas. Od vas uzimam svjetlo
i to svjetlo pretvaram u znanje, uzimam gibanje i
pretvaram ga u mudrost, uzimam blistave boje i
pretvaram ih u poeziju, uzimam vas zvijezde u svoje
ruke i drhte}i cijelim bi}em podi`em vas iznad vas
samih i u molitvi uzdi`em k Stvoritelju, jer mu se
samo preko mene vi zvijezde mo`ete klanjati“ (Le
opere. Inno alla creazione).
Sveti Albert Veliki nas podsje}a da izme|u znanosti i vjere postoji prisna povezanost i da znanstvenici mogu prije}i, kroz svoj poziv na prou~avanje
prirode, istinski i o~aravaju}i put svetosti.
Njegova izvanredna otvorenost uma otkriva se
tako|er u kulturnom radu koji je on preuzeo s
uspjehom, to jest u prihva}anju i prepoznavanju
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
va`nosti Aristotelove misli. U doba svetog Alberta,
naime, {irilo se poznavanje brojnih djela toga velikog
gr~kog filozofa koji je `ivio u ~etvrtom stolje}u prije
Krista, prije svega na polju etike i metafizike. Ona
su pokazivala snagu razuma, obja{njavala s lucidno{}u
i jasno}om smisao i strukturu stvarnosti, njezinu
inteligibilnost, vrijednosti i cilj ljudskih djelovanja.
Bio je to istinski kulturni preokret. Me|utim, mnogi su se kr{}anski mislioci pribojavali Aristotelove
filozofije, prije svega zato {to je ona, u obliku u
kojem su je predstavljali njezini arapski komentatori, tuma~ena tako da je, bar u nekim to~kama, izgledala nespojiva s kr{}ankom vjerom. Nametala se
dakle dvojba: jesu li razum i vjera jedno s drugim u
opreci?
U tome se krije jedna od zasluga svetog Alberta:
on je sa znanstvenom strogo{}u prou~avao Aristotelova djela, uvjeren kako je sve ono {to je stvarno
racionalno spojivo s vjerom objavljenom u Svetom
pismu. Drugim rije~ima, sveti je Albert Veliki tako
pridonio oblikovanju samostalne filozofije, odvojene od teologije i ujedinjene s njom jedinstvom vjere. Tako je u 13. stolje}u ro|ena jasna distinkcija
izme|u tih dvaju znanosti, filozofije i teologije, koje,
u me|usobnom dijalogu, skladno sura|uju na otkrivanju istinskog ~ovjekova poziva, koji `udi za istinom i bla`enstvom; prije svega teologija, koju sveti
Albert naziva „afektivnom znano{}u“, ukazuje
~ovjeku na njegov poziv na vje~nu radost koja proizlazi iz punog prianjanja istini.
Sveti Albert Veliki je bio kadar saop}iti te pojmove na jednostavan i razumljiv na~in. Kao pravi
sin svetog Dominika rado je propovijedao Bo`jem
narodu, kojega je osvajala njegova rije~ i primjer
njegova `ivota.
Draga bra}o i sestre, molimo Gospodina da u
svetoj Crkvi nikada ne nedostaje u~enih, pobo`nih
i mudrih teologa poput svetog Alberta Velikog te
da pomogne svakom od nas da primijenimo u vlastitom `ivotu „formulu svetosti“ koju je on slijedio
u svojem `ivotu: „Htjeti sve ono {to `elim za slavu
Bo`ju, kao {to Bog `eli za svoju slavu sve ono {to
On `eli“, naime suobli~avati se uvijek Bo`joj volji
kako bi smo htjeli i ~inili sve i uvijek na Njegovu
slavu.
Papa Benedikt XVI.
(IKA)
13
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
SVE]ENIK I PASTORAL U DIGITALNOM SVIJETU:
NOVI MEDIJI U SLU@BI RIJE^I
Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan sredstava dru{tvenih komunikacija,
16. svibnja 2010.
Draga bra}o i sestre, tema ovogodi{njeg Svjetskog
dana sredstava dru{tvenih komunikacija „Sve}enik
i pastoral u digitalnom svijetu: novi mediji u slu`bi
Rije~i“ zgodno se uklapa u crkvenu proslavu Sve}eni~ke godine. Ona u prvi plan stavlja razmi{ljanje o
{irokom i osjetljivom pastoralnom polju komunikacije i digitalnog svijeta, u kojem se sve}eniku pru`aju
nove mogu}nosti ostvarivanja vlastitoga slu`enja
Rije~i i vr{enja slu`be Rije~i. Crkvene su se zajednice oduvijek slu`ile suvremenim medijima kako bi
oja~ale komunikaciju, prisutnost u dru{tvu i kako
bi, vrlo ~esto, poticale dijalog na {iroj razini. No
zbog njihova nezaustavljivog {irenja kao i njihova
znatnog dru{tvenog utjecaja mediji postaju sve
va`niji i korisniji za plodonosno vr{enje sve}eni~ke
slu`be.
Prvi je sve}enikov zadatak navije{tati Krista, utjelovljenu Bo`ju rije~ i priop}avati drugima mnogoliku Bo`ju milost koja posredstvom sakramenata
donosi spasenje. Okupljena i pozvana od Rije~i,
Crkva se postavlja kao znak i oru|e zajedni{tva koje
Bog uspostavlja sa svakim ~ovjekom i koje je svaki
sve}enik pozvan izgra|ivati u Kristu i s Kristom. U
tome se krije dostojanstvo i ljepota sve}eni~kog poslanja, u kojem se na povla{ten na~in ostvaruje ono
{to ka`e sveti Pavao: „Jer veli Pismo: Tko god u nj
vjeruje, ne}e se postidjeti... Jer: Tko god prizove ime
Gospodnje, bit }e spa{en. Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerova{e? A kako da povjeruju u
onoga koga nisu ~uli? Kako pak da ~uju bez propovjednika? A kako propovijedati bez poslanja?“ (Rim
10, 11.13-15).
Da bismo dali primjerene odgovore na ta pitanja
usred velikih kulturnih promjena, na koje su osobi14
to osjetljivi mladi, moramo se slu`iti suvremenim
komunikacijskim tehnologijama. Naime, digitalni
svijet, stavljaju}i nam na raspolaganje sredstva koja
posjeduju gotovo bezgrani~nu mo} izra`avanja,
otvara mnogobrojne perspektive i mogu}nosti te
nas poti~e jo{ vi{e cijeniti Pavlovu opomenu: „Jao
meni ako evan|elja ne navje{}ujem“ (1 Kor 9, 16).
Sve ve}a dostupnost novih tehnologija zahtijeva i
ve}u odgovornost onih koji su pozvani navije{tati
Rije~, ali isto tako tra`i od njih da budu sve vi{e
motivirani i u~inkoviti u svom djelovanju. Sve}enik
se nalazi na pragu novog doba, jer, koliko vi{e suvremene tehnologije budu stvarale sve dublje odnose na velikim udaljenostima a digitalni svijet {irio
svoje granice, toliko }e vi{e biti pozvan odgovoriti
na taj izazov u svojem pastoralnom radu, pro{iruju}i
opseg svoga djelovanja kako bi medije sve djelotvornije stavio u slu`bu Rije~i.
Me|utim, {irenje multimedijskih komunikacija
i raznolikost „izbornika opcija“ iste te komunikacije
mogu za sobom povla~iti opasnost da pomislimo
kako je dovoljno jednostavno biti prisutan na webu
i pogre{no ga smatrati isklju~ivo prostorom koji je
potrebno ispuniti. Od prezbitera se, naprotiv, s pravom tra`i sposobnost da bude prisutan u digitalnom
svijetu u stalnoj vjernosti evan|eoskoj poruci, kako
bi izvr{io svoju ulogu voditelja zajednica koje se
danas sve ~e{}e izra`avaju mnogim „glasovima“ koje
pru`a digitalni svijet. Pozvani su zato u navije{tanju
evan|elje koristiti se ne samo tradicionalnim, ve} i
novim audio-vizualnim sredstvima (fotografija, video, animacije, blog, web stranice), koja mogu otvoriti nove, {ire vidike za uspostavu dijaloga s drugima
i biti korisna sredstva tako|er za evangelizaciju i
katehezu.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Uz pomo} suvremenih sredstava komunikacije,
sve}enik }e mo}i upoznati ljude sa `ivotom Crkve
i pomo}i na{im suvremenicima otkriti Kristovo lice.
Oni }e ponajbolje posti}i taj cilj ako nau~e, tijekom
svoga {kolovanja, znala~ki i pravilno se slu`iti tim
sredstvima te steknu solidnu teolo{ku naobrazbu i
izgrade sna`nu sve}eni~ku duhovnost, koja ima svoj
oslonac u stalnom razgovoru s Gospodinom. Ipak,
prisutnost sve}enika u digitalnom svijetu mora
manje biti u znaku umje{nog rukovanja medijima a
vi{e u znaku njegove posve}enosti Bogu i njegove
bliskosti s Kristom. To }e ne samo o`ivjeti njegovo
pastoralno djelovanje, ve} }e tako|er „udahnuti
du{u“ neprekidnom komunikacijskom toku koji se
odvija na „mre`i“.
I u digitalnom svijetu mora jasno iza}i na vidjelo
kako Bo`ja bri`na ljubav prema svim ljudima koja
se o~itovala u Kristu nije niti ne{to {to pripada
pro{losti niti neka u~ena teorija, ve} sasvim konkretna, aktualna i privla~na zbilja. Na{a pastoralna prisutnost u digitalnom svijetu mora tako slu`iti tome
da poka`e na{im suvremenicima, osobito onima koji
se osje}aju nesigurnima i zbunjenima, da je „Bog
blizu; da u Kristu pripadamo jedni drugima“ (Benedikt XVI., Obra}anje ~lanovima Rimske kurije prigodom bo`i}nog ~estitanja, L’Osservatore Romano,
21.-22. prosinca 2009., str. 6).
Zar mo`e itko bolje od sve}enika, kao Bo`jeg
~ovjeka osposobljena za rad s dana{njim digitalnim
tehnologijama, razviti i provoditi u djelo pastoral
koji Boga konkretno uprisutnjuje u dana{njem svijetu i predstavlja vjersku mudrost pro{losti kao bogatstvo na kojem se mo`emo nadahnjivati u svojem
nastojanju da `ivimo dostojanstveno u sada{njosti
i ispravno izgra|ujemo bolju budu}nost? Posve}ene
osobe koje rade u medijima imaju posebnu odgovornost utrti put novim oblicima susreta, trajno
jam~iti kvalitetu ljudskog susreta i pokazati brigu
za osobe i njihove duhovne potrebe. One tako mogu
pomo}i mu{karcima i `enama na{eg „digitalnog“
doba osjetiti Gospodinovu prisutnost, rasti u o~ekivanju i nadi i pribli`iti se Bo`joj rije~i koja nudi
spasenje i poti~e cjeloviti ~ovjekov razvoj. Ova }e
se potonja na taj na~in mo}i otisnuti na nepreglednu pu~inu koju tvori gusta mre`a „autoputova“
kojima je premre`en kiberneti~ki prostor (cyber-
space) i pokazati da Bog ima svoje opravdano mjesto
u svakom dobu, pa tako i u ovom na{em. Tako }e,
zahvaljuju}i novim komunikacijskim medijima, Gospodin mo}i kora~ati ulicama na{ih gradova i zastati pred pragom domova i na{ih srca te jo{ jednom
re}i: „Evo, na vratima stojim i kucam; poslu{a li tko
glas moj i otvori mi vrata, uni}i }u k njemu i ve~erati
s njim i on sa mnom“ (Otk 3, 20).
U pro{logodi{njoj poruci potaknuo sam sve odgovorne za komunikacijske procese da promi~u
kulturu po{tivanja dostojanstva i vrijednosti osobe.
To je jedan od na~ina na koji je Crkva pozvana vr{iti
„diakoniju kulture“ u dana{njem „digitalnom svijetu“. S evan|eljem u rukama i u srcu, moramo ponovno potvrditi potrebu da se nastavi pripravljati putove koji vode Bo`joj rije~i, posve}uju}i istodobno
stalnu pozornost onima koji tra`e; {tovi{e, kao prvi
korak evangelizacije, moramo poticati njihovo traganje. Pastoral u svijetu digitalne komunikacije,
budu}i da nam nova sredstva komunikacije
omogu}uju stupiti u dodir sa sljedbenicima drugih
religija kao i nevjernicima te ljudima svih kultura,
zahtijeva osjetljivost prema onima koji ne vjeruju,
koji su klonuli i onima koji imaju u srcu duboku,
neizgovorenu `elju za apsolutnim i neprolaznim
istinama. Zar ne bismo i mi, poput prorok Izaija koji
je imao pred o~ima sliku doma molitve za sve narode (usp. Iz 56, 7), mogli zamisliti web kao prostor
– poput „predvorja pogana“ iz Jeruzalemskog hrama
– u kojem mo`emo na}i one koji jo{ uvijek ne poznaju Boga?
Razvoj novih tehnologija i digitalni svijet u cjelini predstavljaju veliko bogatstvo za ~itavo
~ovje~anstvo i za ~ovjeka pojedinca a mo`e djelovati i kao poticaj na susret i dijalog. No njihov razvoj
jednako tako pru`a veliku priliku vjernicima. Ni{ta
se ne mo`e i ne smije isprije~iti na putu onome koji
se, u ime Krista uskrsloga, trudi biti uvijek bli`nji
drugom ~ovjeku. Novi mediji, stoga, pru`aju nadasve prezbiterima uvijek nove i, s pastoralnoga
gledi{ta, bezgrani~ne mogu}nosti te ih poti~u prepoznati vrijednost op}e Crkve i u tome smislu
izgra|ivati veliku i stvarnu zajednicu kao i svjedo~iti,
u dana{njem svijetu, uvijek novi `ivot koji se ra|a
iz slu{anja evan|elja Isusa Krista, vje~noga Sina koji
je do{ao me|u nas radi na{ega spasenja. Ne smije se,
15
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
me|utim, zaboraviti kako plodnost sve}eni~ke
slu`be izvire prije svega iz osobnoga susreta s Kristom, ~iju se rije~ oslu{kuje u molitvi, kojega se
navije{ta i svjedo~i vlastitim `ivotom, upoznaje, ljubi i slavi u sakramentima, navlastito u sakramentu
Presvete euharistije i pomirenja.
Vas, dragi sve}enici, iznova pozivam da se mudro
okoristite jedinstvenim mogu}nostima {to ih pru`aju
suvremene komunikacije. Neka vas Gospodin u~ini
odu{evljenim navjestiteljima Radosne vijesti tako|er
16
u novom prostoru {to ga nude sada{nja sredstva
komunikacije.
S tim `eljama, zazivam na vas za{titu Majke Bo`je
i svetoga ar{kog `upnika i svakome od vas od srca
podjeljujem apostolski blagoslov.
Iz Vatikana, 24. sije~nja 2010., blagdan sv. Franje
Sale{koga
Papa Benedikt XVI.
(IKA)
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
BEZ MOLITVE, SVE]ENI^KI JE @IVOT NEZAMISLIV
Izvadak iz predavanja na duhovnim vje`bama za sve}enike u Arsu 2009.
Osobno iskustvo
Kada sam 1963. god. kao osamnaestogodi{njak
pristupio Dominikancima, bio sam svjedok dolaska
pokoncilske krize. Nai{la je poput tsunamija. Jedna
od prvih posljedica bila je radikalno stavljanje molitve pod znak pitanja. Vrijedila je jedino akcija.
Smatralo se da su strukture Crkve i dru{tva nepravedne i nadi|ene, te da ih treba mijenjati da bi se
obnovilo Crkvu i dru{tvo.
Bio sam vrlo mlad pa sam previ{e doslovno shva}ao ono {to su nam govorili o molitvi. Molitva nam
je bila prikazivana kao zadatak, kao teret koji treba
zajedni~ki nositi, {to na nas mlade redovnike nije
nikako moglo imati poticajni u~inak. Otpao je, dakle, teret dugih sati moljenja ~asoslova, a napose teret
osobne molitve, {to sam u prvi ~as do`ivio kao neku
vrstu oslobo|enja. Postupno sam pak primje}ivao
kako sve biva prekriveno nekim sivilom. Redovni~ki
je `ivot izgubio svoj okus, duhovni je `ivot izblijedio. Nakon godine dana molitvene apstinencije
po~eo sam razmi{ljati o napu{tanju redovni~koga
`ivota...
Pri~am vam ovo svoje osobno iskustvo jer to
smatram dramom mnogih pripadnika mojega nara{taja. Gdje se napustilo molitveni `ivot, i vjerski
je `ivot izgubio svoj okus. Kriza pokoncilskih godina je pro{la, ali opasnost da se izgubi volju za Boga
zbog zapu{tanja molitve stvarna je i danas. Borba za
molitvu je borba za `ivot. Kakav bi bio sve}eni~ki
`ivot bez molitve?!
Vrijeme za molitvu
Imali smo nevjerojatnu povlasticu do`ivjeti Ivana Pavla II. koji je bio prava molitvena stijena. Neka
zagovara za sve nas da bi u nama, ovdje u Arsu, probudio ~e`nju za molitvom, okus radosti po molitvi
i ustrajnost u molitvi.
Uvjeren sam da je borba za molitvu najva`nija
borba u `ivotu kr{}anina, a prije svega sve}enika. To
je najprije borba da se na|e vrijeme za molitvu.
„Odreci se svega, samo ne molitve“, govorila je Terezija Avilska. Borba da se na|e vrijeme za molitvu
je ~esto svakodnevni izazov. Ne}u ju opisivati, nego
vas pozivam da budete iskreni sami sa sobom. U
vremenu kada je va{ dnevni raspored prenatrpan
obvezama, ne ostaje vremena za molitvu, no ako ga
podrobnije ispitamo ustanovit }emo da mnogo vremena tro{imo – ili bolje re~eno gubimo – na mnogo
manje potrebne, beskorisne, pa ~ak i {tetne stvari.
Izgubljeno vrijeme
Recimo nekoliko rije~ o medijima: televizija,
kompjutori i Internet su izvrsna otkri}a ako ih se
dobro koristi. Bez kompjutora se vi{e ne mo`e. Internet je postao radni instrument, sredstvo navije{tanja, evangelizacije, dio crkvenog i dru{tvenog
`ivota, no budimo iskreni i priznajmo da dolazi i do
zloporabe...
Nerijetko se doga|a da netko ima pristup stotinama satelitskih TV postaja. Ako {vrlja s jedne na
drugu, brzo }e shvatiti da pred zaslonom sati neprimjetno prolaze, a tek rijetko od toga ima neke koristi. Naj~e{}e osje}amo neku neodre|enu prazninu
i `alostan osje}aj da smo protratili dragocjeni dar
vremena koje je oti{lo u nepovrat. Da smo samo dio
toga vremena proveli pred svetohrani{tem, jasnije
bismo sagledali svijet oko sebe i bili bismo sretniji.
17
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
[to se Interneta ti~e, to je izvrsno oru|e za va{e
vrijeme, ali istovremeno i prava stupica. Kolike milosti gubimo zbog napasti na koje nailazimo na Internetu! Nikada kao danas dru{tvo nije bilo izlo`eno
tako sveop}oj nazo~nosti pornografije. Budu}i da
je pristup lagan i prelagan, ~ovjek treba poduzeti
odgovaraju}e mjere predostro`nosti da bi sa~uvao
svoje duhovno i du{evno zdravlje. Mo`e se instalirati elektronske za{titne brave koje sprje~avaju pojavljivanje stranica s pornografskim ili nasilni~kim
sadr`ajem. Nudi se sve ve}i broj programa za samopomo} ili me|usobnu pomo} protiv zloporabe Interneta.
Moliti zajedno
Vratimo se molitvi. Jedna je stvar sigurna: potrebno nam je bratstvo me|u sve}enicima. Priznajem
da mi je gubitak zajednice bra}e dominikanaca s
kojima sam redovito svakoga dana molio predstavljao zna~ajnu pote{ko}u kada sam postao biskup.
Kako je va`no stvarno, svakodnevno i redovito
zajedni{tvo u molitvi! Dr`im da je jedan od najve}ih
izazova za nas sve}enike 21. stolje}a pitanje: ho}emo
li prona}i put do stvarnih i zahtjevnih oblika
zajedni~kog `ivota koji je svima na pomo} „Gle,
kako je dobro i kako je milo kao bra}a zajedno `ivjeti“ (Ps 133, 1)
Moliti pred svetohrani{tem
U borbi za molitvu radi se i o mjestu molitve.
Nema sumnje da se posvuda mo`e moliti, a Gospodin nas poziva i na stalnu molitvu. Postoje, ipak
povla{tena mjesta. Ar{ki `upnik molio je pred
svetohrani{tem. „Tu je!“, govorio bi na vjeronauku
ukazuju}i na svetohrani{te. Kako se samo ar{ke
`upljane dojmilo vidjeti svojega `upnika pred svetohrani{tem...
Ve}ina je od nas povla{tena i uvijek ima pristup
svetohrani{tu. Trebali bismo to shvatiti kao poziv i
iskoristiti mogu}nost koju imamo. U na{im zapadnim zemljama mnogi vi{e ne dolaze na nedjeljnu
Misu, ali se do|u u crkvu pomoliti ili zapaliti svije}u
pred kipom Majke Bo`je. Nikomu ne }e {koditi ako
nas, sve}enike, uhvati in flagranti u molitvi pred
svetohrani{tem...
Kardinal Christoph Schönborn OP,
be~ki nadbiskup
Prosinac 2008, br. 12, godi{te IV
KARDINAL CHRISTOPH SCHÖNBORN PRILIKOM BORAVKA
U ME\UGORJU O KRUNICI
Vi ste dominikanac, a dominikanci su poznati u povijesti {irenja krunice. Ovamo dolazi Majka Bo`ja i
moli nas da molimo krunicu. Kako Vi gledate na krunicu?
Kao dominikanac zapravo bih svakoga dana trebao moliti krunicu, i malo mi je neugodno {to moram
priznati da u tom smislu nisam dobar dominikanac jer ne uspijevam svakoga dana moliti krunicu.
Jedno ipak mogu re}i: za mene je krunica uvijek bila molitva siromaha. [to se mene osobno ti~e,
uvijek postoje razdoblja ve}ih tjeskoba ili vremenskih tjesnaca, i tada je krunica poput konopa spasa.
Kao {to kod planinarenja trebamo konop, tako i u `ivotu trebamo krunicu. Sve}enik preko kojega
sam upoznao dominikance bio je veliki u~itelj skolastike, pravi tomist staroga kova, novoskolastik
koji me fascinirao kao intelektualac, kao teolog, ali istodobno i kao gorljivi {tovatelj i promicatelj
krunice. To me je privuklo dominikancima. To me je dirnulo jo{ kada sam bio ~etrnaestogodi{nji
dje~ak. S jedne strane inteligencija intelektualca koji se zanima za filozofiju i teologiju, a s druge ta
jednostavna pobo`nost. Za mene je to glavna karakteristika dominikanaca, svetoga Dominika: sveti Toma, njegova Summa, i krunica.
Glasnik mira V (2010) 1
18
IZ REDA
SAZIVNO PISMO NA OP]U SKUP[TINU REDA 2010.
MI
BRAT CARLOS ALFONSO AZPIROZ COSTA OP
PROFESOR SVETE TEOLOGIJE
I PONIZNI U^ITELJ I SLUGA
CIJELOG REDA PROPOVJEDNIKA
PISMO O SAZIVU NA SLJEDE]U OP]U SKUP[TINU
Provincijalima i priorima
i svoj pojedinoj bra}i, monahinjama i sestrama
skupa sa svim ~lanovima Obitelji sv. Dominika
POZDRAV I BLAGOSLOV
Op}a skup{tina, odr`ana u
samostanu Sv. Dominika u Bogoti (Kolumbija) godine 2001., u br.
314. odredila je: „Preporu~ujemo
U~itelju Reda da od provincija i
entiteta Reda zatra`i mi{ljenje o
mjestu odr`avanja sljede}e Op}e
skup{tine te da mu svoje mi{ljenje
obznane prije 13. listopada ove
godine. Nakon {to pomno sve prosudi, U~itelj }e
sa svojim vije}em odrediti mjesto sljede}e Op}e
skup{tine.“
A budu}i da na mene spada sazvati op}u skup{tinu
(usp. KKN, 413, § II), odlu~ujem je sazvati ovim
pismom.
Dne 14. studenog 2007. Generalno vije}e je odredilo da se Op}a izborna skup{tina odr`i 2010. u
gradu Bengaluru (Bengalore), u Indiji.
Zbog nedavno nastalih neprijateljstava prema
kr{}anima u Indiji, svojim pismom od 26. rujna
2008. provincijal te na{e Provincije izvijestio nas je
da se ne ~ini prikladnim tamo odr`ati Op}u skup{tinu
2010. godine.
2. Dne 1. rujna Skup{tina }e po~eti slavljenjem
sv. mise o Duhu Svetom. Nakon rasprave o poslovniku (KKN, 417, § II, 1°), neka bra}a, prije po~etka
rada u komisijama, donesu odluku o kalendaru (osobito o vremenu koje treba upotrijebiti za neformalne sjednice), o dnevnom redu, i neka izaberu ~lanove komisije koje }e ravnati Skup{tinom (usp. Normae procedendi Capituli generalis, ~l. 2).
Stoga je Generalno vije}e 2. listopada 2008. odredilo da se Op}a izborna Skup{tina odr`i u Rimu
2010. godine.
Prema savjetovanjima obavljenim me|u provincijalima 2009. godine predvi|a se da Skup{tina zavr{i
21. rujna 2010.
I tako, vla{}u svoje slu`be, sazivam Op}u
skup{tinu provincijalâ i definitorâ za 1. rujna 2010.
u sjedi{tu Dru`be Sv. Franje Sale{kog (S.D.B.) u
Rimu (Via della Pisana 111, 00163 Rim).
1. Sva bra}a skup{tinari neka budu u tom samostanu od 31. kolovoza. Neka o satu dolaska obavijeste generalnog tajnika Skup{tine i ponesu pisma
posvjedo~enja.
19
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
4. Da bude jasno tko su glasa~i na sljede}oj Op}oj
izbornoj skup{tini, donosim br. 407. KKN:
6. Za glavnog tajnika Skup{tine, prema propisu
KKN 414, postavljen je fr. Francesco Ricci, iz Provincije sv. Tome Akvinskog u Italiji, a pomo}nici su
mu fr. Juan Pablo Corsiglia iz Argentinske provincije Sv. Augustina i fr. Alejandro Crosthwate iz provincije Sv. imena Isusova u SAD-u.
„Na Op}u izbornu skup{tinu dolaze i imaju pravo glasa:
7. Skup{tinari se mogu slu`iti latinskim, engleskim, francuskim ili {panjolskim jezikom.
3. Kao {to se ve} ~inilo na prethodnim Op}im
skup{tinama, osobito radi smanjenja tro{kova, sociuse definitora rado dispensiramo od obveze da
do|u na Skup{tinu.
I. Prilikom biranja U~itelja Reda:
1. biv{i u~itelji Reda;
2. pojedini provincijali;
3. iz svake provincije definitor op}e skup{tine;
4. viceprovincijali i generalni vikari o kojima se
govori u br. 257 § II;
5. socius definitora koji ide na op}u skup{tinu,
iz provincija koje imaju barem 100 zavjetovanih redovnika – isklju~uju}i one koji su u vikarijatima ili
koji su izravno asignirani ku}ama pod neposrednom
vla{}u u~itelja Reda;
6. tako|er socius provincijala koji ide na op}u
skup{tinu, iz provincija koje imaju barem 400 zavjetovanih redovnika – isklju~uju}i one koji su u
vikarijatima ili koji su izravno asignirani u ku}ama
pod neposrednom vla{}u u~itelja Reda;
7. iz provincije koja ima barem dvadeset do stotinu bra}e asignirane u vikarijatima ili ku}ama doti~ne
provincije izvan njenih granica, predstavnik kojega
su oni izme|u sebe izabrali, prema statutu provincije; ako provincija ima od 101 do 200 bra}e asignirane u vikarijatima, neka se izabere drugi predstavnik; i tako dalje;
8. dva delegata od bra}e izravno asignirane u
ku}ama pod izravnom vla{}u u~itelja Reda, ako ih
je manje od 100; a tri ako ih je 100 ili vi{e. Biraju se
prema propisu br. 407 - bis.
8. Bra}a koja imaju pravo Skup{tini predlo`iti
molbe ili pitanja (usp. KKN 415 § II- III i ACG
1980, br. 264), neka ih, u obliku {to ga propisuju
Konstitucije (KKN 415, § IV, 2°), prije 27. velja~e
2010. po{alju u Generalnu kuriju, kako bi ih U~itelj
Reda {to prije priop}io pojedinim glasa~ima
Skup{tine i osnovao prikladne komisije prema raznim predmetima (usp. KKN, 415, § V, 1).
9. Preporu~ujem svoj bra}i, monahinjama, sestrama i na{im laicima da prikazuju svoje pro{nje Bogu
za uspjeh Skup{tine, koriste}i se ovlastima na{e liturgije, kao {to su:
• na samostanskoj misi: mise za razne potrebe
(za sabor ili sinodu, za duhovni ili pastoralni
sastanak, za evangelizaciju narodâ); zavjetne
mise (o Duhu Svetom, o sv. Ocu Dominiku);
molitve vjernikâ;
• u bo`anskom oficiju: posebna nakana kod
pro{nji na Jutarnjoj i Ve~ernjoj;
• na molitvenim skupovima, …
Stojte dobro u Gospodinu. Vrlo rado vam udjeljujem blagoslov sv. Oca Dominika i preporu~ujem
u va{e molitve sebe i svoje asistente skupa sa svim
~lanovima Generalne kurije.
Dano u Rimu, u Generalnoj kuriji, kod Sv. Sabine, 29. prosinca godine Gospodnje 2009., na blagdan
sv. Tome Becketa, biskupa i mu~enika.
II. Prilikom raspravâ i odlu~ivanja, nakon izbora
U~itelja Reda:
1. novoizabrani U~itelj Reda;
2. biv{i u~itelji Reda;
3. svi koji su navedeni u I. 2 - 8.“
4. U prikladno vrijeme obznanit }u imena asistenata u~itelja Reda (usp. KKN, 410, 1).
Neka se, dakle, u skladu s tradicijom u bo`anskom oficiju na Jutarnjoj i Ve~ernjoj uvede poseban zaziv u
molitvi vjernika: „Za uspjeh Op}e skup{tine na{ega Reda, molimo Te. – Gospodine usli{i nas!“
20
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
SUSRET EUROPSKIH DOMINIKANSKIH
PROVINCIJALA U VILNIUSU
Od 7. do 10. travnja 2010. odr`an je u Vilniusu,
u glavnom gradu Litve, me|ueuropski susret dominikanaca (IEOP), okupiv{i 21 provincijala, 4 generalna vikara, 1 regionalnog vikara, 3 provincijska
vikara i 4 sociusa U~itelja Reda. Dvije su glavne teme
ovogodi{njeg susreta: 1.) Vikarijati u poslanju Reda;
2.) Priprema za Op}u izbornu skup{tinu koja se
odr`ava u rujnu u Rimu.
Zasjedanja su se odvijala u zgradi bogoslovije u
Vilniusu. Zgrada bogoslovije izgra|ena je na zemlji{tu koje je neko} pripadalo dominikancima. A
nedaleko od bogoslovije nalazi se prekrasna barokna crkva koja je tako|er nekada pripadala dominikancima.
Prvoga dana promi{ljalo se o vikarijatima koji
omogu}uju poslanje Reda (u Redu postoje provincijski, regionalni i generalni vikarijati). Mnoge europske dominikanske provincije imaju provincijske
vikarijate. O zna~enju vikarijata govorili su socius
U~itelja Reda za Srednju i Isto~nu Europu fr. Wojciech Delik, koji je prije slu`be sociusa djelovao u Ruskom generalnom vikarijatu. Generalni vikar vikarijata u balti~kim zemljama fr. Jacek Szpreglewski
govorio je o nastojanjima obnove dominikanskog
`ivota i poslanja u balti~kim zemljama. Generalni
vikar Ma|arskog vikarijata fr. Maté Barna prikazao
je generalni vikarijat u Ma|arskoj koji je nekada bio
Provincija, ali je zbog smanjenja broja dominikanaca sveden na status Generalnog vikarijata; trenutno
u vikarijatu djeluje 16 dominikanaca. Generalni vikar
generalnog vikarijata sv. Tome Akvinskog u Belgiji
fr. Philippe Cochinaux iznio je iskustva vikarijata
koji je tako|er sa statusa Provincije bio sveden na
status generalnog vikarijata; s novim zamahom i
obnovom vikarijat ima ve} tri formalna samostana
i uvjete za ponovni povratak u status provincije.
Irski provincijal fr. Patrick Lucey prikazao je rad
irskog provincijskog vikarijata u Trinidadu i Tobagu
(2 karipska otoka). U vikarijatu trenutno djeluje 15
bra}e dominikanaca: 8 Iraca i 7 iz Trinidada od kojih
su 2 u formaciji. Vode 4 `upe, 1 srednju {kolu i pastoralni centar. Unato~ krizi koja je pogodila Crkvu
u Irskoj, Irska dominikanska provincija ima 13 novaka i 23 brata u formaciji! Portugalski provincijal
fr. José de Silva Nunes predstavio je rad njihova
provincijskog vikarijata u Angoli (Afrika). Vikarijat
je uspostavljen 1982. godine. U vikarijatu trenutno
ima 8 portugalskih dominikanaca i 15 bra}e iz Angole.
Dva dana posve}ena su pripravi za Op}u skup{tinu Reda koja se u rujnu odr`ava u Rimu. Najprije
je predstavljeno Izvje{}e U~itelja Reda za Op}u
skup{tinu (Relatio), u kojem U~itelj Reda nazna~uje
najva`nije zna~ajke dominikanskog poslanja kao i
tematike i pitanja o kojima bi Op}a skup{tina Reda
trebala raspravljati. Zatim je Alan White, socius
U~itelja Reda, prikazao 7 pripremnih komisija koje
}e se pozabaviti s odgovorima provincijala na Upitnik u vidu priprave Op}e skup{tine. Nakon toga su
raspravljena i izvje{}a sociusa U~itelja Reda za povjerene im regije. U radu po jezi~nim skupinama sva
su izvje{}a bila polazi{ta razmjene mi{ljenja i iskustava pojedinih provincija. Istaknuta je potreba jasnijeg artikuliranja izme|u propovijedanja i forme
`ivota bra}e, tj. onoga {to tvori `ivot bra}e.
Na zasjedanju su podnesena izvje{}a o projektima koje podupiru me|ueuropski dominikanci
(IEOP): ESPACES (Bruxelles) i Me|unarodni stu21
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
dijski tjedan za bra}u i sestre u formaciji koji se
odr`ava svake godine u dominikanskom samostanu
u Dubrovniku, prvog tjedna u rujnu. Me|unarodni
studijski tjedan u Dubrovniku dobio je i ove godine
potporu. A provincijali vide u njemu va`nu prigodu
za susrete i me|usobno upoznavanje mladih dominikanaca, upoznavanje dominikanskog identiteta i
pripremanje zajedni~kih projekata za apostolat.
Prikazani su i rezultati video projekta „Evan|elje
na djelu”: kratkim filmom u trajanju od 3 minute
prikazuju se na~ini navije{tanja Radosne vijesti. Pet
sadr`ajem najboljih filmova bit }e prikazano na
Op}oj izbornoj skup{tini Reda u Rimu, u rujnu ove
godine. (vi{e o tome projektu vidjeti na: http://internet.op.org/fr/gospel-in-action).
Sve~anom euharistijom koju je predvodio nadbiskup Vilniusa, kardinal Audrys Juozas Ba~kis, u
subotu 10. travnja zavr{ilo je zasjedanje europskih
dominikanskih provincijala (IEOP).
22
Susret je organizirao dominikanski Generalni
vikarijat svetih An|ela ~uvara u balti~kim zemljama
koji obuhva}a Litvu, Estoniju i Latviju (ili Letoniju).
Sjedi{te vikarijata je u Vilniusu, glavnom gradu Litve,
u kojem su dominikanci nekada imali tri samostana.
Dominikanska nazo~nost na podru~ju Litve se`e u
vrijeme sv. Hijacinta oko 1231. Ve} dvadeset godina
nastoji se u balti~kim zemljama obnoviti dominikanski `ivot. Trenutno 11 bra}e dominikanaca `ivi u
samostanu u Vilniusu, koji se nalazi u sredi{tu grada.
I ovaj susret dominikanskih provincijala va`an je
doprinos dominikanskom identitetu u Litvi.
A sljede}e zasjedanje me|ueuropskih dominikanaca odr`at }e se u pouskrsnom tjednu 2011. u Francuskoj, u sveti{tu sv. Marije Magdalene Sainte-Baume. Organizator je Toulou{ka dominikanska provincija.
brat Anto Gavri}, OP
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
DOMINIKANAC DOMINIK DUKA,
NOVI PRA[KI NADBISKUP
Nakon prihva}ene ostavke nadbiskupa Praga Miloslava Vlka (77), papa Benedikt XVI. za novog
pra{kog nadbiskupa imenovao je dominikanca Dominika Duku (66) dosada{njeg biskupa Hradec
Kralove.
Ro|en je 26. travnja
1943. godine u Hradec
Kralovu. Zavr{iv{i {kolu,
zapo{ljava se u tvornici u
razdoblju od 1960. do
1963. godine.
Od 1963. do 1965. slu`i
vojni rok, nakon kojega
upisuje studij teologije u
Litomericu.
U sije~nju 1968., ulazi
u dominikanski novicijat, a 6. sije~nja 1969., pola`e
prve redovni~ke zavjete. Za sve}enika je zare|en 22.
lipnja 1970. Poslije sve}eni~kog re|enja pastoralno
djeluje u Novim Mitrovicama. Komunisti~ki re`im
zabranjuje mu vr{enje sve}eni~ke slu`be, tako je
odre|eno vrijeme radio u tvornici [kode u Plzenu.
Unutar provincije obna{ao je razli~ite slu`be.
Godine 1979. postigao je licencijat iz teologije na
teolo{kom u~ili{tu sv. Ivana Krstitelja u Var{avi.
Zbog svojih aktivnosti protiv komunisti~kog re`ima,
biva uhap{en i zatvoren od 1981. do 1982.
Od 1986. obna{a slu`bu provincijala. Postaje ~lanom razli~itih komisija. Papa Ivan Pavao II. izabire
ga za biskupa Hradec Kralove, 6. lipnja 1998. Za
biskupa je zare|en 26. rujna 1998. u katedrali Svetoga Duha u Hradec Kralovu. Predsjednik ^e{ke
Republike 28. listopada 2001. uru~uje mu orden za
zasluge, a 2. lipnja 2003. ministar obrane podjeljuje
mu Kri` za zasluge II. reda i 3. lipnja 2008., Kri` za
zasluge I. reda.
Vatikan, 13. velja~e 2010.
http://www.apha.cz
23
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
POVRATAK BRATA PAVLA LASI]A IZ MISIJE U BOLIVIJI
Nakon ~etrdeset godina bavljenja misijskom radom u Boliviji, brat Pavao Lasi} se definitivno vratio
u Provinciju. Njegov samostan asignacije }e biti u
Splitu – samostan sv. Katarine. Vi{e o njegovom
`ivotu i radu u Boliviji mo}i }ete pro~itati u sljede}em
broju Vjesnika...
U sklopu priprave za dominikanski Jubilej 800. obljetnice potvrde
Reda propovjednika iz etera Radio Marije svakog ~etvrtog utorka u
mjesecu u terminu od 10.30 - 11.30 sati, mo`ete ~uti emisiju “Dominik
- propovjednik milosti”, koju vodi i ure|uje gospo|ica Ana Buljat,
katehistica i tajnica provincijala.
24
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
UMRO TEOLOG EDWARD SCHILLEBEECKX,
FLAMANSKI DOMINIKANAC
Jedan od velikih likova II. vatikanskog koncila,
flamanski dominikanac Edward Schillebeeckx umro
je 23. prosinca 2009. u Nijmegenu, u Nizozemskoj,
u dobi od 95 godina. Od 1983. godine bio je profesor sustavne teologije i povijesti teologije na Katoli~kom Sveu~ili{tu u Nijmegenu.
Veliki teolog 20. stolje}a, flamanski dominikanac
Edward Schillebeeckx umro je u srijedu 23. prosinca 2009. u Nijmegenu, u Nizozemskoj, u 95. godini
`ivota.
Ro|en je 12. studenog 1914. u Antwerpenu (Belgija). Godine 1934. stupa u Dominikanski red. Nakon studija filozofije i teologije na Sveu~ili{tu u
Louvainu, zare|en je za sve}enika 1941. Od 1943. u
Louvainu dr`i predavanja o sv. Tomi Akvinskom i
tomizmu. Od 1945. do 1947. kao poznavatelj tomizma nastavlja daljnji studij na Sorbonni u Parizu, u
Saulchoiru, gdje predaju poznati dominikanski teolozi Marie-Dominique Chenu i Yves Congar. Njegova prva velika studija „Sakramentalna ekonomija
spasenja“, dora|ena doktorska disertacija, objavljena je 1952. Godine 1958. imenovan je profesorom
dogmatske teologije i povijesti teologije na Sveu~ili{tu
u Nijmegenu.
Kao profesor dogmatske teologije 1958., u svom
nastupnom govoru „U potrazi za `ivim Bogom“,
brani teologiju koja vodi ra~una o dogmi, ali u kojoj
i ljudsko iskustvo ima svoje mjesto.
Godine 1961. utemeljio je Teolo{ku reviju (Tijdschrift voor Theologie).
Ekspert na II. vatikanskom koncilu (1962.-1965.),
stru~njak za teologiju Objave bit }e jedan od glavnih
redaktora Dogmatske konstitucije o bo`anskoj
Objavi (Dei Verbum, 18. studenog 1965.) uz Karla
Rahnera i mladog Josepha Ratzingera.
Po zavr{etku Koncila, s
Rahnerom i Congarom osniva
teolo{ku reviju Concilium.
Godine 1967., djelo „Bog,
budu}nost ~ovjeka“, sr` njegove kristolo{ke misli, obilje`ava zaokret u njegovu teolo{kom promi{ljanju koje se
„usredoto~uje na hermeneuti~ke novosti i ljudsko iskustvo u suvremenom svijetu“.
Edward Schillebeecks je svojim djelima nastojao suvremenom ~ovjeku otvoriti putove k spasenju koje Bog nudi
po Isusu Kristu. Poku{avao je graditi mostove izme|u
iskustvena `ivota suvremenog ~ovjeka i Isusova spasenjskog djela.
Zbog svojih teolo{kih stavova imao je pote{ko}a
s Kongregacijom za nauk vjere.
Njegova teolo{ka djela prevo|ena su na mnoge
jezike. Na hrvatskom objavljena je njegova knjiga
„Krist sakrament susreta s Bogom“, u izdanju
Kr{}anske sada{njosti iz Zagreba (2. izdanje 1992.)
Kao ~etvrti svezak u nizu „Teolozi dvadesetog
stolje}a“ Kr{}anska sada{njost objavila je u o`ujku
2009. godine knjigu o jednome od najzna~ajnijih
teologa svoga razdoblja Edwardu Schillebeecksu.
Autor je Franco Giulio Brambilla. „Osjetljivost za
povijest, kulturu te briga za pastoral me|usobno se
isprepli}u u bogatome i raznolikome stvarala~kom
djelu mislioca koji nikad nije poricao prvotnu intuiciju: Bo`je se djelovanje nalazi u mnogostrukim
sakramentalnim oblicima, a zada}a kr{}anina jest
raspoznati ih u svjetlu doga|aja Isusa Krista, vrhunskoga sakramenta susreta s Bogom.“
Dobitnik je nagrade Erasmus 1982. godine.
www.dominikanci.hr
25
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
KRUNI^ARSKO HODO^A[]E U LOURDES
Povijest francuskog dominikanskog kruni~arskog
hodo~a{}a u Lourdes usko je povezana s ukazanjima
i ~udesima. Dominikanska prisutnost u Lourdesu i
sam naslov hodo~a{}a (Hodo~a{}e Krunice) govore nam tako|er kako su dominikanci usko povezani
s molitvom krunice (ru`arija). Legenda ka`e da je
sv. Dominik dobio krunicu od Majke Bo`je uo~i
bitke kod Mureta 1213. godine. No, dana{nju molitvu ru`arija oformili su dominikanci iz 15. stolje}a:
Alain de la Roche i Jakob Sprenger.
Te{ko je opisati povijest samog hodo~a{}a. Od
1908. godine, pedeset godina nakon ukazanja (11.
velja~e 1858.), kada su dominikanci po prvi puta
organizirali ovo hodo~a{}e, tisu}e ljudi iz svih krajeva Francuske dolazi u Lourdes tra`iti milost, duhovno i tjelesno ozdravljenje, svatko sa svojom
specifi~nom nakanom. Susret je to neba i zemlje,
~ovjeka i ~ovjeka, te mjesto obra}enja. Upravo zbog
toga va`no je istaknuti kako se i sama krunica i njena otajstva vrlo intenzivno i `ivotno oslikavaju na
tom svetom hodo~asni~kom mjestu. Promatraju}i
silno mno{tvo koje se okuplja na molitvu ~ovjek
ostaje bez daha i usklikne: Bo`e, daj da hodo~a{}e
po~ne odlaskom iz Lourdesa, a ne da njime zavr{i!
Ovogodi{nje hodo~a{}e pod naslovom „S Bernardicom“ trajalo je kao i svake godine, 4 dana, od
6. do 9. listopada koji je ujedno i Marijin mjesec.
Za{to „S Bernardicom“? Njen `ivotni put nije samo
tjelesni, kakvim ga mi ~esto predstavljamo, on je
prvenstveno duhovni put u kojemu trebamo prepoznati sami sebe i slijediti primjer Bernardice u
26
hodu za Kristom ispunjavaju}i njegovu volju.
^ovjeka dirne ~injenica kada vidi mno{tvo bolesnika
kako s vjerom odlaze u {pilju i u bazen i{~ekuju}i
ozdravljenje.
Ovo je drugi put kako sudjelujem na dominikanskom kruni~arskom hodo~a{}u u Lourdes. Pridru`io
sam se {vicarskim dominikancima koji prate skupinu hodo~asnika iz [vicarske. Ove godine brinuo sam
se o siroma{nima i bolesnima u gradu svetog Petra
(Cité saint Pierre), koji je podignut upravo za siroma{ne hodo~asnike koji si ne mogu priu{titi hotelski smje{taj. Slu{aju}i njihove probleme i svjedo~anstva o ozdravljenjima osjetio sam kako ih Bog
u Lourdesu svojom ljubavlju dodiruje. Ljudi su to
koji pla~u, koji jedva pre`ivljavaju, koji su svakodnevno poni`avani hladnim pogledima svakodnevice,
neki `ive po metroima i kutijama u velikim gradovima... Ali, kada do|u u Lourdes, osjete da za njih
ima mjesta, da su voljeni, po{tovani i da su Bo`ja
djeca, da ih mladi primijete i da za njih imaju strpljenja... Svakome bih preporu~io odlazak u Lourdes, da iskusi susret s Bogom kroz sve ljude koje
susre}e, bili oni siroma{ni, bogati, mladi, stari ili
bolesni.
Hvala ti Bo`e {to nas voli{ i daj nam snage da
ljubimo svoje bli`nje svakoga dana kako nas je Krist
ljubio!
brat Sre}ko Koralija, OP
Fribourg
IZ PROVINCIJALATA
9. prosinca 2009., zagreba~ki nadbiskup i veliki
kancelar Katoli~kog bogoslovnog fakulteta
Sveu~ili{ta u Zagrebu kardinal Josip Bozani} potvrdio je brata Slavka Sli{kovi}a za pro~elnika katedre
Crkvene povijesti na KBF-u; brat Slavko je izabran
na Fakultetskom vije}u KBF-a 27. studenoga
2009.
1. travnja, brat Anto Gavri} potpisao ugovor o
stalnom radnom odnosu – u zvanju docenta – na
Hrvatskim studijima – Filozofski fakultet Dru`be
Isusove u Zagrebu.
4. sije~nja 2010., brat Sre}ko Koralija primio
slu`bu akolita tijekom euharistijskog slavlja u crkvi
Kraljice sv. Krunice u Zagrebu.
28. travnja, provincijsko vije}e na zasjedanju u
samostanu bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu dalo
svoju suglasnost da se konstituira kao suakter u kauzi kanonizacije bl. Augustina Ka`oti}a, uz biskupiju
Lucera-Troia i zagreba~ku nadbiskupiju i da se glavni postulator Reda Fr. Vito Gomez T. Gomez imenuje postulatorom ove kauze.
11. o`ujka 2010., Katoli~ki bogoslovni fakultet
Sveu~ili{ta u Zagrebu dodijelio Povelju zahvalnosti
na{oj bra}i: prof. dr. sc. Franji [anjeku, prof. dr. sc.
Marijanu Bi{kupu i prof. dr. Marijanu Jur~evi}u prigodom odlaska u mirovinu.
24. o`ujka, brat Stipe Juri~ promaknut u redovitog profesora na Papinskom sveu~ili{tu sv. Tome
Akvinskog (Angelicum) u Rimu.
15. travnja, brat Kristijan Dragan Rai~ potvr|en
za samostanskog vije}nika u samostanu Kraljice sv.
Krunice u Zagrebu.
28. travnja, provincijsko vije}e dalo svoj pristanak da se mo`e zapo~eti postupak za |akonsko
re|enje brata Matijasa Farka{a.
27
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Zagreb, 10. velja~e 2010.
br. 41/10
SVIM SAMOSTANIMA, KU]AMA, @UPAMA,
MISIJAMA I SVOJ BRA]I U PROVINCIJI
Predmet: Sastanak bra}e u Provinciji (intermedija) i sjednica provincijskog vije}a
„Na prvo provincijsko vije}e koje se saziva po
isteku dviju godina po potvrdi provincijala, provincijal je du`an pozvati, osim ~lanova vije}a, tako|er
regionalne priore, provincijalne vikare i samostanske
priore, ukoliko samostanska skup{tina ne bude druk~ije
odredila gledom na regionalne priore, provincijalne
vikare i priore u dalekim krajevima... Na tom vije}u
neka se raspravlja o svemu {to se smatra korisnim za
dobro provincije, a u prvom redu neka se promotri
jesu li u djelo provedene naredbe i poticaji posljednje
provincijske i op}e skup{tine“ (KKN 375).
Draga bra}o,
Sukladno KKN 375 sazivam sastanak bra}e u
Provinciji i provincijsko vije}e koje }e se odr`ati u
samostanu Bolu od 25. do 26. lipnja 2010. godine,
da bismo promotrili „jesu li u djelo provedene naredbe i poticaji posljednje provincijske skup{tine“
(Akti, Bol 2008.) i Op}e skup{tine Reda (Bogota
2007.). Neka nas nadahnjuju rije~i sv. Pavla: „Nije
nam Bog dao duha boja`ljivosti, nego snage, ljubavi
i razbora“ (2 Tim 1, 6-7).
Na sastanku bra}e i pro{irenom Provincijskom
vije}u promi{ljat }emo na{e djelovanje na svim
podru~jima na kojima se bra}a zauzimaju na razini
Provincije. U tome }e nam pomo}i izvje{}a vikara,
priora, du`nosnika Provincije i pripremne komisije.
28
Na sastanak pozivam vikara Slovenskoga dominikanskog vikarijata fr. Jo`u Rupnika, priore –
dubrova~kog (fr. Marko Boba{), splitskog (fr. Luka
Prcela) i zagreba~ke (fr. Alojz ]ubeli} / fr. Ivica
Tomljenovi}) – te provincijske du`nosnike: promicatelja zvanja, u~itelja sjemeni{taraca i postulanata
fr. Petra Gali}a; u~itelja studenata fr. Hrvoja Lasi}a;
u~itelja novaka fr. Ivu Plenkovi}a; regensa studija i
promicatelja permanentnog obrazovanja te predsjednika Komisije za intelektualni `ivot fr. Alojza
]ubeli}a; voditelja Centra za studij i izdava~ku djelatnost te promicatelja pravde i mira fr. Slavka
Sli{kovi}a; promicatelja lai~kih bratstava sv. Dominika fr. Jozu ^irka; promicatelja kanonizacije i {tovanja na{ih svetaca fr. Marijana Bi{kupa; promicatelja krunice fr. Ljudevita Je|uda; ekonoma provincije fr. Kristijana Rai~a; organizatora duhovnih
vje`bi fr. Tomislava Kraljevi}a; arhivara provincije
fr. Marinka Zadru, promicatelja sredstava dru{tvenog
priop}avanja i voditelja Dominikanske naklade Istina fr. Zvonka D`anki}a te predsjednika Vije}a za
umjetnine fr. Anastazija Pericu Petri}a.
Pripremne komisije „Perspektive i budu}nost
samostana“ i Provincijsko ekonomsko vije}e (koje
je na provincijskom vije}u 4. 12. 2009. preuzelo ulogu Komisije za obnovu samostana u Bolu i posebni
fond) neka se sastanu i dostave svoje izvje{}e. Neka
se za organizaciju sastanaka i izvje{}a pobrinu ekonom Provincije i provincijalov socius.
Bra}a doktorandi neka regensu studija po{alju
svoja izvje{}a o stanju studija i prilo`e potvrdu
svojega mentora o napredovanju redakcije doktorske disertacije: Frano Prcela, Zvonko D`anki} i Tomislav Kraljevi}.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Starje{ine ku}a i ostala bra}a ~lanovi na{e Provincije (i bra}a izvan granica Provincije) tako|er su
dobro do{li! Neka starje{ine ku}a sve ~lanove ku}a
obavijeste o ovom dopisu. Vikar, priori i navedeni
du`nosnici (za svaku navedenu slu`bu) du`ni su
pripremiti za sastanak pismeno izvje{}e za svako
pojedino podru~je koje im je povjereno. To svoje
pismeno izvje{}e trebaju dostaviti provincijalatu
krajem svibnja, najkasnije do 5. lipnja 2010.
Datum dolaska na vrijeme priop}ite starje{ini
samostana u Bolu fr. Damiru [oki}u.
Do susreta u Bolu bratski vas pozdravljam u
svetom ocu Dominiku,
brat Anto Gavri}, OP
provincijal
Hrvatske dominikanske provincije
I ostala bra}a, koja `ele, mogu tako|er dostaviti
svoje pismene prijedloge do navedenog datuma.
29
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
VIII. ZASJEDANJE PROVINCIJSKOG VIJE}A
Zagreb, samostan svete Kraljice sv. Krunice, 10. velja~e 2010.
Nazo~na sva bra}a
0. Duhovni nagovor je odr`ao brat Anastazio
Petri}. Naglasio je potrebu ponovnog pronalaska
radosti u sakramentima, a osobito u sakramentu
sve}eni~kog reda.
1. Zapisnik je usvojen jednoglasno, uz dvije prethodne primjedbe.
2. Intermedija je sazvana u samostanu Bolu od
25. do 26. lipnja 2010. Provincijski du`nosnici, kao
i komisije za ekonomiju i perspektive samostanâ,
trebaju poslati izvje{}a najkasnije do 5. lipnja. Provincijal je izvijestio bra}u vije}nike o razgovoru s
mons. Slobodanom [tambukom, hvarskim biskupom, o samostanu u Starom Gradu.
3. Raspravljen je Upitnik za pripravu Op}e
skup{tine Reda 2010., koji je stigao iz Generalne
kurije Reda.
4. Provincijal je izvijestio vije}nike o pohodu novicijatu (Chieri) i Generalnoj kuriji (Rim) te druge
obavijesti i doga|anja iz `ivota Provincije. Brat Rosario (Antun) ^orak je u novicijatu u Italiji. – Generalna postulatura Reda obe}ala je svesrdnu pomo}
u postupku glede progla{enja svetim bla`enog Augustina Ka`oti}a. Uskoro }e se pristupiti konstituiranju aktera te kauze.
5. Izvje{}e s provincijskog ekonomskog vije}a:
Gosp. Gordan Bule je dostavio izvje{}e provincijskom ekonomskom vije}u o zemlji{nim parnica-
30
ma na ^iovu. Na{i samostani unutar provincije i
provincija skupili su i poslali pomo} od 20.000,00
eura, na{oj bra}i dominikancima na Haitiju, zbog
katastrofalnog potresa koji je pogodio tu zemlju.
6. Izvje{}a su podnijeli: brat Slavko Sli{kovi} o
radu Centra za studij i izdava~ku djelatnost i brat
Zvonko D`anki} kao voditelj Dominikanske naklade Istina i urednik web stranice Provincije. Vije}nici
su pohvalili iznimno vrijedan rad brata Zvonka.
- Regens, brat Alojz ]ubeli} izvijestio je o pripremama za Me|unarodni studijski tjedan u Dubrovniku. Tema je „Poslanje propovijedanja”. – Potrebno je {to prije zavr{iti Ratio formationis particularis
i Ratio studiorum particularis, u suradnji s vije}em
za odgoj i Komisijom za intelektualni `ivot.
7. Brat Anastazio Perica Petri} je upoznao bra}u
vije}nike o stanju u HKM Hannover i planu biskupije Hannover. Imaju}i u vidu stanje i polo`aj Hrvata u Njema~koj Crkvi ~ini se da je i dalje potrebno zadr`ati odre|enu autonomiju.
8. Razno: Provincijal je izvijestio vije}nike o
odvijanju novicijata u Dubrovniku. Trenutno imamo
trojicu postulanata; povremeno se organiziraju susreti postulanata i interesenata. Odlu~eno je da
sljede}e provincijsko vije}e sazove provincijal prije
Intermedije, ako bude smatrao potrebnim.
Zapisni~ar:
brat Tomislav Kraljevi}, OP
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IX. ZASJEDANJE PROVINCIJSKOG VIJE]A
Zagreb, samostan bl. Augustina Ka`oti}a, srijeda 28. travnja 2010.
Nazo~ni: provincijal brat Anto Gavri}, brat Anto
Boba{, brat Alojz ]ubeli}, brat Pero ]avar, brat
Nikola Dugand`i}, brat Tomislav Kraljevi}, brat Iko
Mateljan, brat Kristijan Rai~ i brat Slavko Sli{kovi}.
Izo~ni: bra}a Antastazio Perica Petri} i Jo`e Rupnik.
Provincijal je umjesto duhovnog nagovora
pro~itao razmi{ljanje kardinala Christopha Schönborna OP o va`nosti molitve u `ivotu sve}enika.
1. Usvojen je zapisnik s VIII. zasjedanja provincijskog vije}a od 10. 2. 2010.
2. Provincijal je podnio izvje{}e sa zasjedanja europskih provincijala i vikara (IEOP) u Vilniusu.
IEOP podr`ava odr`avanje Me|unarodnog studijskog tjedna za bra}u u formaciji. Vije}e je odlu~io
da se koordinacija ovoga projekta za 2011. godinu i
dalje povjeri bratu Frani Prceli.
3. Provincijal je predstavio dokument po kojemu
Hrvatska dominikanska provincija daje suglasnost
za konstituiranje aktera kauze za kanonizaciju bl.
Augustina Ka`oti}a i za imenovanje glavnog postulatora Reda brata Vite Gomeza (Rim) postulatorom
kauze. Vije}nici su potpisali dokument koji je poslan
u Generalnu postulaturu Reda. Uz biskupiju Lucera-Troia, na{a je Provincija postala suakter kauze, uz
Zagreba~ku nadbiskupiju.
4. Vije}e je raspravljalo o molbi sisa~kog biskupa
mons. dr. Vlade Ko{i}a da bra}a Reda propovjednika
do|u u novoosnovanu biskupiju.
5. Prihva}en je prijedlog da se bratu Matijasu
Farka{u sankcija preina~i na dvije godine do |akonskog re|enja odnosno na tri do sve}eni~kog re|enja.
Provincijal planira pripustiti |akonskom re|enju i
brata Sre}ka Koraliju.
6. Tijek priprema za intermediju: a) Provincijski
ekonom brat Kristijan Rai~ upoznao je vije}nike s
radom komisije glede iznajmljivanja „`ute ku}e“ u
Bolu. Prijedlog se sastoji definiranje prostora koji
se iznajmljuje i razdoblju iznajmljivanja, najamnini
i datumu po~etka izvo|enja radova na obnovi. b)
Tijekom svibnja sastat }e se Komisija za perspektive i budu}nost samostana i misija te Komisija za
intelektualni `ivot.
7. Obavijesti i doga|anja iz `ivota Provincije: a)
Brat Drago Kolimbatovi} slavi u rujnu 85. ro|endan,
planira se prigodna proslava u Kor~uli (25.-26. rujna); b) Planira se posveta novopostavljenog oltara
u samostanskoj crkvi u Splitu, u koji }e se staviti
mo}i bl. Augustina Ka`oti}a; c) Predlo`eno je da
Provincijsko ekonomsko vije}e, u suradnji s bratom
Ikom Mateljanom (Split), za intermediju pripremi
rje{enje budu}nosti samostana na ^iovu i ugovora
sa Splitskom nadbiskupijom; d) Vije}e se osvrnulo
i na prikupljanje povijesne gra|e za pokretanje postupka beatifikacije brata Dominika Bara~a; e) Raspravljalo se i o otvaranju Instituta sv. Tome Akvinskog. Zaklju~eno je da provincijal za intermediju
napravi plan i Statut instituta ta iznese svoje vi|enje
ovog Instituta.
8. Prihva}en je prijedlog izrade DVD-a o na{oj
provinciji. Pripremne radnje povjerene su bratu Slavku Sli{kovi}u.
9. Razno: a) Brat Alojz ]ubeli} najavio je skori
po~etak radova na obnovi zagreba~kog samostana
Kraljice sv. Krunice; b) Brat Anto Boba{ obavijestio
je da se zbog prezahtjevnih tra`enja Konzervatorskog zavoda privremeno odustaje od obnove krova
na crkvi sv. Nikole u Kor~uli.
Zapisni~ar:
brat Tomislav Kraljevi}, OP
31
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
INTERVJU - Dr. Anto Gavri}, provincijal hrvatskih dominikanaca
„PODUPIREMO PO[TIVANJE LJUDSKIH PRAVA“
I dominikanci na{ega vremena nastavljaju kontinuitet bogate dominikanske ba{tine, znanstvenim
i predava~kim radom na fakultetima i sveu~ili{tima,
nakladni~kom djelatnosti, ure|ivanjem ~asopisa,
promicanjem pobo`nosti krunice, propovijedanjem,
pu~kim misijama, vo|enjem duhovnih vje`bi, predavanjima, umjetno{}u i glazbom.
Tomizam je, kako re~e profesor na pari{koj Sorbonni Ruedi Imbach, „oblik mi{ljenja utemeljen na
razlo`nu uvjerenju po kojem na~ela, postupak i
zaklju~ci Tomine filozofije i teologije tvore temelj
razmi{ljanja u suvremenom svijetu“.
Osamstota obljetnica bilo kojeg povijesnog
doga|aja ili osobe, ve} zbog samoga broja izaziva
pozornost, a jo{ ako je rije~, u pozitivnom smislu,
o prijelomnici, onda se toj obljetnici treba pristupiti s du`nim po{tovanjem i ozbiljnosti, te poku{ati
posvijestiti i aktualizirati svu njezinu ba{tinu. Upravo je pojava sv. Dominika Guzmana iz {panjolske
Kastilje i 800. obljetnice potvrde Reda propovjednika, ~iji su ~lanovi po utemeljitelju u puku zvani
dominikancima, prijelomnica ne samo u povijesti
Crkve, nego, nije ni malo pretjerano ustvrditi, i ~itave zapadne civilizacije. Njihovi neprocjenjivi i neizbrisivi tragovi na svim podru~jima duha i uma u
hrvatskome narodu, toliko su o~iti i vidljivi, da se
hrvatska kultura u naj{irem smislu te rije~i, ne mo`e
pojmiti i pisati bez njihova doprinosa. O kojem je
to~no povijesnom doga|aju rije~, koje su sve povijesne osobe prije osam stolje}a vodile „glavnu
rije~“ u osnutku Reda, kako teku pripreme za proslavu i koji }e biti sredi{nji doga|aj na op}oj razini,
te kako su hrvatski dominikanci osmislili pripravu
svoje velike obljetnice, porazgovarali smo s „primus
32
inter pares“-om (prvim me|u jednakima) – provincijalom Hrvatske dominikanske provincije Navje{tenja Bla`ene Djevice Marije sa sjedi{tem u Zagrebu, o. dr. Antom Gavri}em.
Ro|en je 1968. u `upi Ro|enja BDM u Be`lji,
kod Tesli}a, u Bosni i Hercegovini. Gimnaziju je
zavr{io u Dje~a~kom sjemeni{tu u Zagrebu; studij
teologije zapo~eo u Zagrebu, a zavr{io na Sveu~ili{tu
u Fribourgu u [vicarskoj, gdje je najprije magistrirao
a zatim i doktorirao iz podru~ja srednjovjekovne
filozofije. Prou~ava posebice sv. Tomu Akvinskoga
i dominikansku filozofsko-teolo{ku ba{tinu.
Za sve}enika je zare|en u Zagrebu 1995. U Fribourgu je bio dva puta izabran za priora dominikanskog samostana [vicarske provincije. Uz to je i predavao na tamo{njem Sveu~ili{tu te kao gost predava~
i na Filozofskom fakultetu Dru`be Isusove u Zagrebu. U lipnju 2008. godine izabran je za provincijala Hrvatske dominikanske provincije, i s povratkom u Zagreb, predaje kao docent na Filozofskom
fakultetu Dru`be Isusove povijest filozofije srednjega vijeka. ^lan je Me|unarodnog dru{tva za prou~avanje filozofije Srednjega vijeka i Hrvatskog
dru{tva za hospicij i palijativnu skrb Hrvatskog
lije~ni~kog zbora.
Sloboda i stvarala~ka vjernost
Dr. Gavri}u, dominikanci slave 800. obljetnicu
Reda, pa nam na samome po~etku recite o kojem
je to~no povijesnom doga|aju rije~?
DR. GAVRI]: U Do{a{}u 2005. zapo~elo je
desetlje}e dominikanske obitelji koja se po svem
svijetu priprema za proslavu 800. obljetnice potvrde
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Reda propovjednika. To je na{e hodo~a{}enje u milosti prema velikom dominikanskom jubileju i prigoda za obnovu na{ega propovjedni~kog poziva. A
kao po~etak proslavljen je spomen na osnutak prve
zajednice sestara dominikanki u Prouilhu, u Ju`noj
Francuskoj.
Red propovjednika, latinski - Ordo praedicatorum, dominikance, utemeljio je sv. Dominik, rodom
[panjolac. Red je odobrio papa Inocent III. godine
1215. Dominik je tra`io slu`benu potvrdu i priznanje reda koji }e „se zvati i biti“ propovjedni~ki.
Papa Inocent III. umro je u ljeto 1216. te je tek papa
Honorije III. slu`beno potvrdio Red bulom od 22.
prosinca 1216. Samo mjesec dana kasnije isti Papa i
slu`beno potvr|uje naslov Reda: bra}a Propovjednici.
Red se od samog po~etka vrlo brzo {iri po
sveu~ili{nim gradovima, privla~i brojne studente i
sveu~ili{ne profesore. Slu`ba „teologa papinskog
doma“ sve do danas povjerava se dominikancima.
Iako je Red do`ivio vi{e reformi, uvijek je u biti
ostao jedinstven, bez ikakvih podjela. Svi dominikanci pripadaju jednom te istom Redu. Bra}a su
ponosna na slobodu i stvarala~ku vjernost, istaknute zna~ajke koja krase dominikanski Red.
U znanosti pastoralu, izdava{tvu, umjetnosti...
Nije zgorega ukratko i predstaviti Hrvatsku
dominikansku provinciju od broja bra}e, samostana, odgojnih ustanova i sl.
DR. GAVRI]: Hrvatska dominikanska provincija Navje{tenja Bl. Dj. Marije broji sedamdesetak
~lanova, s 13 samostana i ku}a: u Dubrovniku,
Gru`u, Kor~uli, Splitu, Trogiru, Bolu, Starom Gradu, Rijeci, Zagrebu (dva prioralna samostana),
Klop~u kod Zenice u BiH, @alecu i Petrov~u u Sloveniji. Provincija vodi pet `upa u Hrvatskoj, jednu
u Bosni, dvije u Sloveniji te tri hrvatske katoli~ke
misije u Njema~koj: Hannover, Kempten i Hamburg. Dva ~lana provincije ve} 40 godina djeluju u
misijama u Boliviji, a dvojica subra}e vode dvije `upe
u [vicarskoj. Jedan subrat radi kao vojni kapelan u
Splitu, drugi je opet duhovnik osoba li{enih slobode u Dubrovniku, a tre}i je za sada imenovan duhovnikom u studentskom kampusu Borongaj u Zagrebu.
U samostanu u Splitu nalazi se sjemeni{te i postulatura, godinu novicijata na{i kandidati provode
u drevnom samostanu sv. Dominika u Dubrovniku,
a studentat je smje{ten u samostanu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu. Nakon prvoga dijela studija u Hrvatskoj na{im se studentima nudi mogu}nost nastavka studija na inozemnim sveu~ili{tima.
I dominikanci na{ega vremena nastavljaju kontinuitet bogate dominikanske ba{tine, znanstvenim
i predava~kim radom na fakultetima i sveu~ili{tima,
nakladni~kom djelatno{}u, ure|ivanjem ~asopisa,
promicanjem pobo`nosti krunice, propovijedanjem,
pu~kim misijama, vo|enjem duhovnih vje`bi,
odr`avanjem predavanja. Sedmorica subra}e rade
kao profesori na sveu~ili{tima i fakultetima u Hrvatskoj, a jedan predaje u Rimu. Ve} deset godina aktivna je i web stranica provincije (www.dominikanci.hr), koja je s novim urednikom Zvonkom D`anki}em dobila novi izgled i aktualnost. Nakladni~ka
djelatnost odvija se ponovno u zagreba~kom samostanu, nakon {to je prije deset godina obnovljena
Dominikanska naklada Istina, koju je jo{ 1931. pokrenuo filozof i pisac, tomist o. Hijacint Bo{kovi},
s kojom je sura|ivao i kardinal bl. Alojzije Stepinac.
Bra}a propovijedaju evan|elje na razne na~ine,
pisanom rije~ju, slikarstvom i umjetno{}u, a neki
kroz rock glazbu.
Jao nama ako evan|elja ne navje{}ujemo!
Dominikanske provincije u svijetu proslavljaju
obljetnicu po istome preporu~enom, dogovorenom i prihva}enom modelu, ili je prepu{teno da
svaka od njih osmisli proslavu, prilago|enu vlastitim zemljopisnim, politi~kim, op}e dru{tvenim,
crkvenim i drugim posebnostima u kojima djeluje?
DR. GAVRI]: Op}a skup{tina Reda, odr`ana u
Bogoti 2007. istaknula je va`nost obnove dominikanskog poslanja u punom smislu, te pozvala
bra}u da razmotre apostolsko poslanje Reda pod
tim vidom. Ta je Op}a skup{tina Reda zatra`ila od
U~itelja Reda i od provincija da adekvatno pripreme
proslavu osamstote obljetnice potvrde Reda.
Skup{tina je dakle potvrdila devetogodi{nju pripravu za Jubilej.
33
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
U samom pripremanju proslave Jubileja kao velika nit vodilja izabrane su rije~i sv. Pavla iz Prve
poslanice Korin}anima (9, 6): „Doista, jao nama ako
evan|elja ne navje{}ujemo!“. Te su Pavlove rije~i u
sredi{tu dominikanskog poziva. Oko te op}e teme
izabrane su podteme, s tematski odgovaraju}im svetopisamskim citatom, za svaku godinu kao prigoda
i poticaj da se svaki puta usredoto~imo na posebnu
dimenziju na{ega dominikanskog `ivota i apostolata.
Svaka provincija na svoj na~in odgovara na poziv
u vidu pripremanja proslave na{ega jubileja, koriste}i
prigodu za obnovu poziva propovjednika.
Recite konkretno: Na razini Hrvatske dominikanske provincije koji je vremenski okvir obljetnice i {to }e se to~no u tom razdoblju doga|ati?
DR. GAVRI]: Provincijska skup{tina, odr`ana
u lipnju 2008. u samostanu u Bolu na Bra~u, preporu~ila je provincijalu da s provincijskim vije}em
i u suradnji sa starje{inama na{ih samostana i pojedinih promotora organiziraju razli~ite znanstvene,
duhovne i kulturne doga|aje. Provincijsko vije}e
dakle razra|uje program obilje`avanja dominikanskog Jubileja, ali i poti~e na promi{ljanje na{ega
dominikanskog poziva i poslanja.
Tijekom ove devetogodi{nje priprave organizirat
}emo razna doga|anja na razini Provincije, ali i svaka
}e dominikanska zajednica pripremati svoj program
obilje`avanja ovih znakovitih godina u svakome
gradu gdje imamo samostane. No, i}i }emo i izvan
tih mjesta. Tako smo npr. u svibnju pro{le godine
zapo~eli s dominikanskim kruni~arskim hodo~a{}em
u Mariju Bistricu, koje }e se odr`ati i ove godine.
Nastojimo ve} od ove jeseni zapo~eti s okupljanjem
kruni~ara u sveti{tu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu.
Dominikanci su spremni i nastojat }e, posebice u
sklopu spomenute devetogodi{nje priprave,
poja~avati svoje apostolsko djelovanje u pu~kim
misijama i rado }emo prihva}ati pozive `upnika i
`upa.
S pribli`avanjem godini jubileja 2016. i doga|anja
}e sve vi{e intenzivirati. Planiraju se zna~ajni znanstveni, duhovni i kulturni doga|aji za tu Godinu sv.
Dominika.
34
Tomina misao i dalje privla~i
Kada se spomenu dominikanci nekako se odmah uz njih vezuju filozofski smjerovi kao {to su
tomizam i neotomizam. Recite ~itateljima o ~emu
je, zapravo, rije~ i mo`e li se uop}e ukratko opisati njihov sada{nji status u suvremenim duhovno-misaonim previranjima?
DR. GAVRI]: Tomizam je uvodio Tomu Akvinskog u dijalog s mi{lju vremena koje vi{e nije bilo
vrijeme u kojem je Toma `ivio. A tomizam je, kako
re~e profesor na pari{koj Sorbonni Ruedi Imbach,
„oblik mi{ljenja utemeljen na razlo`nu uvjerenju po
kojem na~ela, postupak i zaklju~ci Tomine filozofije
i teologije tvore temelj razmi{ljanja u suvremenom
svijetu“.
Po~etak 20. stolje}a obilje`en je „neotomizmom“, tj. obnovom i {irenjem misli Zajedni~kog
nau~itelja, sv. Tome Akvinskog, naro~ito nakon enciklika pape Lava XIII., Pija X. i Pija XI. Kad samo
spomenemo najzna~ajnija imena sredinom 20.
stolje}a: Etiennea Gilsona, Jacquesa Maritaina, J. de
Finance, Geiger, Sertillanges, Garrigou-Lagrange,
kardinal Mercier i drugih, oni su svojim radovima
pokazivali tradicionalnost, originalnost i snagu Tomine misli.
Duh pokreta obnove Tomine misli lagano dolazio
je i u hrvatske krajeve, a tridesetih godina 20. st.
dobio {ire razmjere. Uz o. Hijacinta Bo{kovi}a, spominjem jo{ dominikance tomiste o. Dominika
Bara~a, o. Jordana Kuni~i}a, o. Tomu Vere{a koje se
mo`e s prou~avati kao tomiste u borbi protiv
bolj{evizma, fa{izma, nacionalnog socijalizma i komunizma. No, bilo je tomista i me|u isusovcima,
biskupijskim sve}enicima, uva`enim sveu~ili{nim
profesorima.
Crkva je odavno priznala va`nost i zna~enje sv.
Tome Akvinskog, iako se mo`e re}i da je tomizam
danas u svojevrsnoj institucionalnoj izolaciji. No,
Tomina misao i dalje privla~i i na crkvenim i na civilnim fakultetima i sveu~ili{tima.
Pro`imaju se studij i redovni~ki `ivot
Ne treba posebno isticati da su tijekom povijesti hrvatski dominikanci obogatili i brojna druga
znanstvena podru~ja kao i teolo{ku misao, ali po-
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
sebno treba istaknuti njihovu ulogu u hrvatskome
visokom {kolstvu.
DR. GAVRI]: Sve Uredbe Reda bra}e propovjednika pokazuju koje mjesto zauzima studij u
dominikanskom na~inu `ivota. Studij je bitno sredstvo za uspje{an apostolat. Studij i redovni~ki `ivot
me|usobno se pro`imaju i potpoma`u. Uz samostane dominikanci osnivaju i {kole. Budu}i da je
svaki samostan bio ujedno i {kola otvorena za javnost, {kolstvo se razvijalo skupa s osnivanjem novih
samostana. Zagreba~ki biskup Stjepan II. Baboni}
u 13. st. povjerava dominikancima ustroj {kola u
Zagrebu i ^azmi. Katedralnu {kolu u Zagrebu reformira bl. Augustin Ka`oti}. Samostanske {kole
osnivaju se i u drugim mjestima: Dubrovniku, Lopudu, Hvaru, Zadru, Ninu, [ibeniku, Trogiru, Splitu, Kor~uli, Kotoru, Biha}u itd.
Za povijest hrvatskog visokog {kolstva najva`niji
je datum 14. lipnja 1396., kada je U~itelj Reda bl.
Rajmund iz Kapue, osnovao generalno u~ili{te, „studium generale“ u samostanu sv. Dominika u Zadru.
Imenovao je rektora tog generalnog u~ili{ta i prve
profesore. To je po~etak prvoga hrvatskog sveu~ili{ta,
kako je svojim istra`ivanjima otkrio dominikanac
o. Stjepan Krasi}, profesor na Sveu~ili{tu sv. Tome
„Angelicum“ u Rimu, koji je u svojim brojnim radovima detaljno opisao ustroj, ali i zna~enje zadarskog generalnog u~ili{ta. Na njemu su se mogli
posti}i i akademski naslovi. Bilo je otvoreno javnosti, uz dominikanske studente, poha|ali su ga i ~lanovi drugih redovni~kih zajednica, biskupijski bogoslovi pa ~ak i laici. Imalo je i me|unarodnu
zna~ajku jer su na njemu studirali i studenti iz inozemstva. Zadarski nadbiskup Mate Karaman isti~e
da je dominikansko generalno u~ili{te u Zadru „ures
grada, Reda i cijele Dalmacije”. A djeluje sve do 8.
sije~nja 1807., kada ga ukida francuska vlada. Trebalo bi vi{e isticati i uva`avati va`nost generalnog
u~ili{ta u Zadru za hrvatsku kulturnu povijest, koja
njime dobiva zna~ajnije mjesto u kontekstu osnivanja europskih sveu~ili{ta.
U posljednje vrijeme sve ~e{}e govorite o bl.
Augustinu Ka`oti}u. Mo`e li se nadati da }e prvi
hrvatski bla`enik nakon vi{e stolje}a biti i
progla{en svetim?
DR. GAVRI]: ^udno je i `alosno {to se nije
organiziranije i koordinirano radilo na kanonizaciji
bl. Augustina Ka`oti}a. Mo`da je postojala i bojazan
da bi isticanje njegove kanonizacije „ko~ilo“ neki
drugi postupak kauze. Ka`oti}u „s pravom pripada
jedno od najodli~nijih mjesta u dru{tvenoj, kulturnoj i religioznoj pro{losti hrvatskog naroda“, isti~e
akademik Franjo [anjek, koji svojim radovima pokazuje i veliki ugled {to ga je Ka`oti} imao me|u
svojim suvremenicima u Europi s kraja 13. i po~etka
14. stolje}a. @elio bih, i nastojim u suradnji s provincijskim promotorom dr. Marijanom Bi{kupom,
da bla`eni Augustin Ka`oti} dobije ono mjesto koje
zaslu`uje. Preporu~ujem vjernicima da mole njegov
zagovor kao i zagovor drugih na{ih bla`enika i svetaca koji ostaju nekako olako i nepravedno u zaboravu.
Znamenita propovijed o. Montesinosa
Uz dominikanski red ve`e se i po~etak govora
o ljudskim pravima?
DR. GAVRI]: Da. I taj se doga|aj uklju~uje u
ovogodi{nju tematsku pripravu. Naime, tema ove
godine je poslanje propovijedanja, kada se obilje`ava
i 500. obljetnica osnutka prve dominikanske zajednice u Americi g. 1510., uz koju se tradicionalno
ve`e po~etak moderne ere ljudskih prava.
Naime, dominikanac o. Antonio Montesinos je
u drugu nedjelju Do{a{}a 1511. godine, u privremenoj crkvi na otoku Hispaniola, u dana{njoj Dominikanskoj Republici, odr`ao sna`nu propovijed u
kojoj je suo~io {panjolske osvaja~e s njihovim
grijehom zbog brutalnog porobljavanja domoroda~kog stanovni{tva. U svojoj propovijedi je rekao:
„Taj glas ka`e da ste svi u smrtnom grijehu i da }ete
`ivjeti i umrijeti u njemu zbog okrutnosti i tiranije
kojom iskori{tavate ove nevine ljude. Recite mi,
kojim pravom, po kojoj pravdi dr`ite ove Indijance
u takvom okrutnom i stra{nom ropstvu? Kojom ste
vla{}u objavili takav odvratan rat protiv tih ljudi,
koji su `ivjeli u svojim zemljama tako tiho i mirno,
gdje ste ih toliko pobili ne~uvenim zatiranjem? Nisu
li oni ljudska bi}a? Nemaju li razumsku du{u? Zar
ih niste du`ni ljubiti kao same sebe? Zar to ne razumijete? Mo`ete li to shvatiti?“
Dominikanci su u novootkrivenim zemljama
djelovali u obrani osnovnih ljudskih prava domorodaca. Me|u najpoznatijim isti~u se „otac me|u35
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
narodnog prava“ Francisco de Vitoria i Bartolomej
de las Casas. U novootkrivenim zemljama dominikanci osnivaju sveu~ili{ta na kojima su se predavali i uro|eni~ki jezici.
Na{a nas tradicija poti~e da podupiremo po{tivanje ljudskih prava vode}i ra~una o razli~itim kulturalnim kontekstima. To je poziv nama da aktualiziramo svezu koju su u XVI. stolje}u bra}a `eljela
uspostaviti izme|u suprotstavljanja nepravdi, solidarnosti sa `rtvama, teolo{kog promi{ljanja i
navije{tanja evan|elja.
U Hrvatske krajeve jo{ za `ivota sv. Dominika
Kada i gdje prvi dominikanci dolaze na hrvatska podru~ja?
DR. GAVRI]: Ubrzo nakon osnivanja Reda
dominikanci sti`u u hrvatske krajeve, dakle jo{ za
`ivota sv. Dominika. Op}i zbor Reda odr`an u Bologni 1221. odre|uje osnivanje provincija od kojih
jednu na podru~ju hrvatsko-ugarskog kraljevstva, a
provedbu same odluke povjereno je Pavlu Dalmatincu, profesoru prava na bolonjskom sveu~ili{tu.
Ve} oko 1225. dominikanci se nastanjuju u Dubrovniku, zatim u Rabu, Ninu, Splitu, Zadru. Oko 1228.
36
bl. Sadok iz Poljske osniva samostan u Zagrebu,
malo kasnije i u ^azmi, a ubrzo zatim dominikanci
se {ire na podru~je Bosne. Samostan sv. Dominika
u Dubrovniku sa~uvao je osamstoljetni kontinuitet,
{to mu daje posebnu zna~ajku u Redu. Svaki samostan je bio ujedno {kola otvorena i za javnost te se
tako {kolstvo razvijalo zajedno s osnivanjem novih
samostana.
U o`ujku 1380. osnovana je Provincija Dalmacije
sa sjedi{tem u Zadru. Zbog provo|enja obnove Reda
od samostana na podru~ju Dubrova~ke Republike
stvorena je 1487. Dubrova~ka kongregacija koja postoji do 1835. godine. Od 1962. provincija nosi ime
Hrvatska dominikanska provincija.
U svojoj gotovo osam stoljetnoj povijesti Red je
na prostoru od Kotora i Subotice do Virovitice i
Brijuna imao 81, od ~ega na podru~ju dana{nje Republike Hrvatske 61 samostan, dav{i uz to vi{e od
stotinu biskupa te prvog hrvatskog bla`enika Augustina Ka`oti} i prvu hrvatsku bla`enicu Ozanu
Kotorsku.
Tomislav Vukovi}
Glas Koncila, XLIX, br. 15 (1868),
11. travnja 2010, str. 8-9.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
PROVINCIJALOVA KRONIKA
***
U ljetnom semestru ove akademske godine provincijal predaje na Filozofskom fakultetu Dru`be
Isusove Hrvatski studiji – Sveu~ili{ta u Zagrebu:
glavni kolegij „Povijest filozofije srednjega vijeka“
(5 sati tjedno) i izborni kolegij „Politi~ka antropologija Tome Akvinskog“ (2 sata tjedno).
grada sudjelovao u predstavljanju knjige T. Radcliffe,
Za{to biti kr{}anin?, zajedno s bra}om Tomislavom
Kraljevi}em i Zvonkom D`anki}em.
19. i 20. prosinca, Radio Marija: nedjeljna propovijed.
20. prosinca, Zagreb-Pe{~enica, predslavio i propovijedao u crkvi bl. Augustina Ka`oti}a.
22. prosinca, Zagreb: kaptol, Bo`i}no ~estitanje
kardinalu Josipu Bozani}u.
***
2009.
10. prosinca 2009., Zagreb, katedrala, koncelebrirao na misi koju je predvodio kardinal Josip Bozani} prigodom 10. obljetnice smrti dr. Franje
Tu|mana, prvoga hrvatskog predsjednika.
12.-13. prosinca, Chieri (Torino), pohodio brata
Rosarija ^oraka u novicijatu.
13.-15. prosinca, Rim: pohodio brata Stipu Juri~a,
gen. tajnika me|unarodne teol. komisije i rektora
Sveu~ili{ta Angelicum brata Charlesa Morerorda,
kardinala Georgesa Cottiera (Vatikan); u Generalnoj
kuriji razgovarao s vikarom Reda, sa sociusom za
na{u regiju i sociusom za intelektualni `ivot, s ekonomom Reda te u Generalnoj postulaturi Reda razgovarao o kauzi bl. Augustina Ka`oti}a.
17. prosinca, Zagreb, Nacionalna i sveu~ili{na
knji`nica: nazo~io predstavljanju knjige brata Stjepana Krasi}a, Po~elo je u Rimu; nave~er u `upi Pre-
23. prosinca, HTV sudjelovao u emisiji „Dobro
jutro Hrvatska“ o Bo`i}u.
24. prosinca, Zagreb, `upa Kraljica sv. Krunice:
predslavio i propovijedao na misi polno}ki.
27. prosinca, Tomislavgrad (`upa Bukovica), slavio misu i vjen~anje prijatelja.
- U Bo`i}nom vremenu povremeno pomagao u
blagoslovu obitelji i stanova u `upi Kraljice sv. Krunice u Zagrebu.
31. prosinca, Karmel Brezovica, misa zahvalnica
i propovijed na Staru godinu.
2010.
4. sije~nja 2010., Zagreb: Kraljica sv. Krunice,
slavio misu i podijelio slu`bu akolita bratu Sre}ku
Koraliji.
5. sije~nja, Zagreb: samostan na Pe{~enici, govorio na predstavljanju knjige brata Vjekoslava Lasi}a,
„Miro Bare{i}“.
37
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
6. sije~nja, Split: sudjelovao na predstavljanju
novoga CD-a VIS-a „Dominik“.
7. sije~nja, pohodio brata Veselka Begi}a u Trogiru.
10. sije~nja, Zagreb: crkva sv. Franje, koncelebrirao na slavlju dijamantne mise fra Bonaventure
Dude; euharistiju je predslavio kardinal Josip Bozani}.
11. sije~nja, sjednica Komisije za evangelizaciju
KVRP i Povjerenstvo za trajni odgoj redovnica.
23. sije~nja, Zagreb, sudjelovao na Godi{njoj
skup{tini Hrvatskog dru{tva za hospicij i palijativnu
njegu.
25. sije~nja, katedrala u Zagrebu, koncelebrirao
na misi ispra}aja tijela preminuloga zadarskoga nadbiskupa mons. Ivana Pren|e.
26. sije~nja, Zagreb, nazo~io otvaranju Teolo{kopastoralnog tjedna; popodne predsjedao sjednicom
Komisije za evangelizaciju i Povjerenstva za trajni
odgoj redovnica.
2. velja~e, Zagreb, katedrala, Dan posve}enog
`ivota - koncelebrirao na misi koju je predslavio
mons. dr. Valentin Pozai}, pomo}ni zagreba~ki
biskup.
6. velja~e, Sisak, sudjelovao na proslavi ponovne
uspostave Sisa~ke biskupije i uvo|enja u slu`bu
sisa~kog biskupa mons. dr. Vlade Ko{i}a (bili su jo{
bra}a Zvonko D`anki} i Nikola Noso).
7. velja~e, Zagreb, slavio euharistiju i propovijedao u `upi Kraljice sv. Krunice.
10. velja~e, Zagreb, zasjedanje provincijskog
vije}a; nave~er zajedno s fr. Ikom Mateljanom koncelebrirao na misi u katedrali, koju je povodom 50.
obljetnice smrti bl. Alojzija Stepinca predslavio kardinal Josip Bozani}.
15. velja~e, skupa s fr. Hrvojem Lasi}em nazo~io
predavanju fr. Frane Prcele „Polog katoli~kog u hrvatskom identitetu“ u dvorani Tribine grada Zagreba.
16. velja~e, Zagreb: @enska op}a gimnazija
Dru`be sestara milosrdnica: sudjelovao na tribini
38
„Pravo na `ivot“, zajedno s mons. dr. Valentinom
Pozai}em i dr. Zdravkom Tomcem; tema mog izlaganja: „Toma Akvinski i pravo na `ivot“.
17. velja~e, Zagreb: Pe{~enica, u sklopu tribine
„Korizma na Pe{~enici“ odr`ao predavanje: „Hrabrost kao vrlina“.
24. velja~e, Zagreb: Kraljica sv. Krunice, predslavio misu i propovijedao povodom 80. godi{njice
ro|enja pok. fr. Tome Vere{a OP (1930.-2002.).
25. velja~e, sudjelovao u emisiji o fr. Tomi Vere{u
koju je na Radiju Marija vodio prof. dr. Nikola
Stankovi} DI.
5. o`ujka, Zagreb: sudjelovao na sjednici predsjedni{tva Konferencije VRP.
6. o`ujka, telefonski razgovor s mons. dr. Vladom Ko{i}em, biskupom sisa~kim o dolasku bra}e
Reda propovjednika u sisa~ku biskupiju.
11. o`ujka, Zagreb: nazo~io proslavi Dana KBFa, na kojoj je dodijeljena Povelja zahvalnosti na{oj
bra}i: Franji [anjeku, Marijanu Bi{kupu i Marijanu
Jur~evi}u prigodom odlaska u mirovinu.
16. o`ujka, Zagreb: franjeva~ki samostan u Dubravi, govorio na predstavljanu knjige fr. Vjekoslava
Lasi}a, „Miro Bare{i}“.
19. o`ujka: Sveti Josip, zajedno s bra}om priorom
Alojzom ]ubeli}em i Vinkom [esni}em posjetio
brata Jozu Mrkonji}a u Domu u Odri prigodom
njegova imendana; potpisao ugovor o stalnom zaposlenju na Hrvatskim studijima; nave~er predvodio
Kri`ni put, misu i propovijedao u `upi bl. Augustina Ka`oti}a (Zagreb-Pe{~enica).
21. o`ujka, Zagreb-Remete: koncelebrirao na
euharistiji koju je, prigodom proslave 50. obljetnice
dolaska karmeli}ana, predslavio kard. Josip Bozani}.
23. o`ujka, telefonski razgovori s Generalnom
postulaturom Reda u Rimu i uredom zagreba~kog
nadbiskupa o dogovoru susreta u Rimu izme|u
kard. Josipa Bozani}a i postulatora Reda u vezi s
kanonizacijom bl. Augustina Ka`oti}a.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
25. o`ujka, Zagreb, Dan Provincije: predslavio
euharistiju i propovijedao u crkvi Kraljice sv. Krunice.
15. travnja, Zagreb: provincijalat, primio delegaciju Porticusa iz Düsseldorfa.
18. travnja, Zagreb: slavio euharistiju i propovijedao u `upi Kraljice sv. Krunice.
23. travnja, Zagreb: sprovod brata Joze Mrkonji}a
na Mirogoju i misa zadu{nica u crkvi Kraljice sv.
Krunice.
23.-25. travnja, Dubrovnik, posjet zajednicama,
susret s bra}om novacima; 24. travnja podijelio
sakrament potvrde u `upi Sv. Kri`a u Gru`u.
26.-28. o`ujka, Karlovac: nacionalno sveti{te sv.
Josipa, duhovna obnova kri`arima; na Cvjetnicu, 28.
3., predslavio euharistiju i propovijedao u sveti{tu
sv. Josipa.
2.-3. travnja, Klop~e (Zenica): predvodio obrede
Velikog Petka i Vazmeno bdjenje.
4. travnja, Uskrs, Zagreb: predslavio euharistiju
i propovijedao u `upi bl. Augustina Ka`oti}a.
6.-10. travnja, Vilnius (Litva), sudjelovao na susretu dominikanskih europskih provincijala i vikara
(IEOP).
10.-13. travnja, HKM Hamburg; predslavio mise
i propovijedao u nedjelju 11. travnja; 12. travnja,
pohodio brata Franu Prcelu u Berlinu (Institut Marie-Dominique Chenu).
14. travnja, Rijeka, nazo~io uru~enju `upanijske
nagrade bratu Marijanu Jur~evi}u.
25. travnja, Zagreb, Kraljica sv. Krunice, slavio
euharistiju i propovijedao prigodom 50. obljetnice
zavjeta brata Gabrijela Posavca.
28. travnja, Zagreb-Pe{~enica, zasjedanje provincijskog vije}a.
1. svibnja, Karlovac: nacionalno sveti{te sv. Josipa, predslavio mise i propovijedao; popodne slavio
kr{tenje dvoje djece u `upi Brckovljani (Dugo
Selo).
8. svibnja, Marija Bistrica: hodo~a{}e kruni~ara;
predslavio euharistiju i propovijedao.
39
IZ @IVOTA BRA]E I ZAJEDNICA
Godina
Obljetnica ro|enja
Obljetnica prvih zavjeta
Obljetnica sve}eni~kog re|enja
24. 05. Mirko
Jagnji} (60.)
27. 04. Gabrijel Posavec (50.)
10. 07. Ivica Tomljenovi} (50.)
19. 08. Viktor Arh (50.)
16. 07. Jozo ^irko (10.)
15. 09. Drago
Kolimbatovi} (85.)
19. 08. Nikola Dugand`i} (50.) 16. 07. Zvonko D`anki} (10.)
2010.
10. 10. Mate
Luka~ (70.)
19. 08. Ante Kova~evi} (50.)
16. 07. Slavko Sli{kovi} (10.)
19. 08. Luka~ Mate (50.)
16. 07. Damir [oki} (10.)
19. 08. Stanko Prcela (50.)
05. 09. Anto Boba{ (25.)
05. 09. Frano Prcela (25.)
15. 12. Marijan Jur~evi} (50.)
40
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
KNJIGE, STUDIJE, ^LANCI, PREDAVANJA, PROPOVIJEDI,
NASTUPI NA RADIJU I TELEVIZIJI
Po~ev{i od ove godine nastojat }emo ponovno
donositi u Vjesniku Provincije: 1) objavljene knjige,
studije i ~lanci bra}e; 2) odr`ana predavanja (izvan
redovitih predavanja na fakultetu za bra}u koja predaju na fakultetima); sudjelovanje na predstavljanju
knjiga; prilozi u radijskim emisijama; 3) odr`ane
duhovne vje`be, duhovne obnove, trodnevlja; 4)
propovijedanje izvan na{ih zajednica i `upa.
I to je znak na{e prisutnosti, pokazatelj na{e prepoznatljivosti, a korisno je i za na{e me|usobno
upoznavanje s onim {to bra}a rade.
Pozivam i poti~em svu bra}u da {alju svoje priloge i prijedloge za Vjesnik Provincije.
brat Anto Gavri} OP
provincijal
BI[KUP, Marjan
Ljudska prava. Povijesno-teolo{ki osvrt, Zagreb:
Kr{}anska sada{njost, 2010.
D@ANKI], Zvonko – RAI^, Kristijan
1. svibnja, slavili euharistiju i propovijedali u `upi
Pregrada.
JE\UD, Ljudevit
7.-14. o`ujka, Banja Luka: vodio duhovne vje`be
Klanjateljicama Krvi Kristove
KRALJEVI], Tomislav
23. svibnja, La|evac (Slunj), sv. Juraj mu~enik:
propovijedao na proslavi za{titnika `upe
KRASI], Stjepan
Knjige:
1. Po~elo je u Rimu. Katoli~ka obnova i normiranje hrvatskoga jezika u XVII. stolje}u, Dubrovnik,
Matica Hrvatska – Ogranak Dubrovnik, 2009.
Predstavljanja: Sveu~ili{te u Zadru, 15. prosinca
2009; Nacionalna i Sveu~ili{na knji`nica u Zagrebu,
17. prosinca 2009. Prikazi: Vjesnik, 18. prosinca
2009, str. 33; Glas koncila, 10. sije~nja 2010, str. 28;
Glas koncila, 7. velja~e 2010, str. 34; Dubrovnik, 28.
sije~nja 2010; ^itluk, 18. travnja 2010. Osvrti:
Ve~ernji list, utorak, 20. travnja 2010, str. 36; Dnevni list (Mostar), utorak, 20. travnja 2010, str. 49.
2. Zdravstvena kultura i nekada{nja ljekarna dominikanskoga samostana u Dubrovniku / Health care
and the old pharmacy in the Dominican Monastery
in Dubrovnik, Matica Hrvatska, Ogranak Dubrovnik, 2010.
3. Vesna ^u~i} – Stjepan Krasi}, Katalog izlo`be:
Medicina u Dubrovniku kroz stolje}a. Iz zbirki Znanstvene knji`nice i Dominikanskog samostana u Dubrovniku. / Medicine in Dubrovnik. Throughout
Centuries. From the Collections of the Redearch Library and Dominican Monastery in Dubrovnik.
Znanstvena knjni`nica, Cvijete Zuzori} 4, Dubrovnik, 4-24.05. 2010. Dubrovnik, Matica Hrvatska,
Ogranak Dubrovnik, 2010.
^lanci:
1. Kola` nasumce odabranih tema, Maruli}
2009/4, str. 657-671.
2. Nepoznata proza Marka Maruli}a, Hrvatsko
slovo, 21. kolovoza 2009, str. 16-17.
41
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
3. Nova Maruli}eva djela, Vijenac XVII (10. rujna 2009.), br. 404-405, str. 20-21.
4. K rje{enju Maruli}evskoga pitanja, Filologija
54, Zagreb, 2010, str. 133-143.
Intervju HTV1-u: 28. sije~nja 2010. Intervju s
novinarkom Marijom Vukovi} Siri{~evi} u emisiji
„Trenutak spoznaje” o novoj knjizi „Po~elo je u
Rimu”.
Intervjui na radiju:
1. III. program Hrvatskoga radija, 28. prosinca
2009., 10,30 – 11,00: Intervju s novinarkom Nevenom Dujmovi} o knjizi „Po~elo je u Rimu
2. Radio Dubrovnik, 29. sije~nja 2010.
3. Radio Dubrovnik, 24. travnja 2010, 18,00 –
19,00 sati. Intervju dan novinaru Borisu Njavri o
svom `ivotu i radu u povodu izlaska iz tiska knjige
„Po~elo je u Rimu“.
Intervjui u novinama:
1. Sonja Seferovi}, Bogat i plodonosan rad. U povodu izlaska iz tiska knjige „Po~elo je u Rimu“:
Dubrova~ki vjesnik, 16. 1. 2010, str. 48.
2. Sonja Seferovi}, Razgovor s povodom. Profesor Stjepan Krasi} autor knjige „Po~elo je u Rimu.
Katoli~ka obnova i normiranje hrvatskoga jezika u
XVII. stolje}u“. Senzacionalni podaci o povijesti
hrvatskog jezika, Dubrova~ki vjesnik, 30. 1. 2010,
str. 56-67.
3. Tomislav Vukovi}: Dr. Stjepan Krasi},
povjesni~ar, o otkri}u iznimnoga vrednovanja hrvatskoga jezika u 16. stolje}u: Hrvatski – normiran i
moderan jezik od {esnaestoga stolje}a, Glas koncila,
28. velja~e 2010, str. 8-9.
LASI], Vjekoslav
Knjiga:
Miro Bare{i} – borac za Hrvatsku dr`avu u tu|ini
i domovini. Nejasno}e oko pogibije, Zagreb, 2009,
411 str. Vlastita naklada.
Predstavljanja: dominikanski samostan ZagrebPe{~enica (5.1. 2010.), HKM Berlin (31. 3.), dvora-
42
na Matice hrvatske Zadar (23. 2.), velika dvorana
Nadbiskupijskog sjemeni{ta u Splitu (25. 2.), Pu~ko
otvoreno u~ili{te u Imotskom (26. 2.), franjeva~ki
samostan Zagreb-Dubrava (16. 3.), kino dvorana
Doma Hrvatske vojske u Kninu (6. 4.), kino dvorana u Biogradu na koru (10. 4.), Galerija GKS
Makarska; Filodrammatica Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata grada Rijeke (28. 4.).
Prikazi/osvrti: Politi~ki zatvorenik, br. 214,
sije~anj 2010; Zadarski list, 25. velja~e; Slobodna
Dalmacija (inozemno izdanje) 3. velja~e; Glas Koncila, br. 3, 17. sije~nja 2010, str. 27; Slobodna Dalmacija (Split) 13. o`ujka; Novi list, 2. svibnja 2010;
Metkovski vjesnik 3 (16. 4. 2010.) br. 29, str. 27.
Propovijedanje:
sije~anj-velja~a 2010.: ispomo} u HKM Hamburg.
31. sije~nja, Berlin, propovijedao na misama u
Hrvatskoj katoli~koj misiji.
1.-4. travnja, `upa Supetar: propovijedao Vazmeno trodnevlje i na Uskrs.
SLI[KOVI], Slavko
Predavanja:
10. o`ujka 2010., Gimnazija sestara milosrdnica:
Cvjeta li u Crkvi ljubav?
24. o`ujka 2010., Dvorana Vijenac: Nacionalni
identitet
31. o`ujka 2010., Samostan bl. Augustina
Ka`oti}a, Zagreb (Korizma na Pe{~enici): Hrabrost
propovijedanja-ljudska prava
7. travnja 2010., Me|unarodni simpozij profesora teologije i filozofije, Zadar: Stanje i perspektive
povijesti Crkve u Hrvata
24. o`ujka 2010. sisa~ki biskup mons. Vlado
Ko{i} ga imenovao ~lanom Odbora za organizaciju
simpozija o Sisa~koj biskupiji koja }e se odr`ati u
prosincu 2010.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
DR. STJEPAN KRASI], POVJESNI^AR
HRVATSKI - NORMIRAN I MODERAN JEZIK
OD [ESNAESTOGA STOLJE]A
Hrvatski povjesni~ar, dominikanac dr. o. Stjepan
Krasi}, dugogodi{nji profesor povijesti na Papinskom sveu~ili{tu sv. Tome Akvinskoga u Rimu „Angelicum“ i dopisni ~lan Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti, koji nakon umirovljenja odnedavna `ivi i radi u dominikanskome samostanu u
Dubrovniku, ~ini se da je predodre|en za pokretanje
pozitivnih „tektonskih poreme}aja“ i „kopernikanskih obrata“ u hrvatskoj znanosti. Nakon {to je
monografijom o generalnom u~ili{tu ili sveu~ili{tu
dominikanskog reda u Zadru g. 1996. po~etke hrvatskoga visokog {kolstva „pomaknuo“ u pro{lost,
ni manje ni vi{e nego, za gotovo tri stolje}a (!),
pro{le je godine pozama{nom knjigom „Po~elo je u
Rimu“, koju je objavila Matica hrvatska - Ogranak
Dubrovnik, opet „pomaknuo“ za gotovo dva stolje}a
unazad po~etke normiranja hrvatskoga jezika. Nije
pretjerano re}i da je svojim radovima taj skromni i
samozatajni hrvatski znanstveni velikan kulturu hrvatskoga naroda smjestio u primjereni, zaslu`eni i
ravnopravni kontekst kulture europskih naroda.
Normiranje - ro|endan knji`evnoga jezika
Dr. Krasi}u, ve} je sam naslov Va{e knjige pomalo zagonetan. [to je to po~elo u Rimu?
DR. KRASI]: Ve} samo pitanje posti`e `eljeni
u~inak. Htio sam da se ljudi zapitaju: [to je to po~elo
u Rimu? Odgovor na to pitanje sadr`an je u podnaslovu: normiranje hrvatskoga jezika.
[to razumijevate pod „normiranjem“?
DR. KRASI]: Normiranje je, prije svega, odgonetavanje zakonitosti samog jezika na temelju koje-
ga se onda izra|uju
to~no odre|ena
pravila za njegovu
pravilnu upotrebu.
To se posti`e izradom rje~nika, gramatike, pravopisa,
izborom jednoga
od narje~ja za
knji`evni jezik i
svim onim {to ga u
u`em smislu ~ini
onim {to jest,
uklju~uju}i tu sve
njegove specifi~nosti i osobitostima. Normiranje se
u svakom jeziku smatra bitnim u njegovoj povijesti
i ro|endanom knji`evnoga jezika.
Iz povijesti znamo da je hrvatski jezik normiran u vrijeme narodnoga preporoda u 19. st. Gajevom reformom. Je li rije~ o tom normiranju?
Papa Urban VIII. je 16. listopada 1623. donio
dekret kojim je obvezu uno{enja „ilirskoga“ u nastavni program pro{irio na cijelu Europu... Izrijekom
su navedena sljede}a sveu~ili{ta na kojima se „ilirski“
morao predavati: Bologna, Padova, Be~, Ingolstadt,
Köln, Löven, Pariz, Toulouse, Valencija, Salamanca
i Alcala de Henares (Madrid)
DR. KRASI]: Rije~ je o tom normiranju, s time
{to je ono po~elo mnogo prije. Po~elo je u Rimu
krajem 16. i po~etkom 17. st. u okviru katoli~ke
obnove nakon Tridentskog sabora, koji je odr`avan
od 1545. do 1563.
43
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Kako to da se dosada o tome malo ili nimalo
znalo?
DR. KRASI]: Dosada se normiranje hrvatskoga
jezika gotovo isklju~ivo prou~avalo iz doma}e perspektive, tj. na temelju doma}ih izvora. Stoga je vi{e
nego jasno da ono, unato~ doista velikim pomacima,
osobito zadnjih desetlje}a, nije moglo biti cjelovito
prou~eno ni poznato. Ostala je neprou~ena - slikovito re~eno - „druga strana Mjeseca“, tj. onaj dio
koji se krio, ili se jo{ uvijek krije, u inozemnim arhivima i bibliotekama.
Jezik se morao prilagoditi ~itateljima
To {to tvrdite doista umnogome mijenja na{a
dosada{nja saznanja. Kako to da hrvatski jezik nije
normiran, kao {to bi to bilo normalno, u domovini, nego u Rimu?
DR. KRASI]: Treba znati da su hrvatski krajevi
jo{ od 16. st. bili raskomadani na dva velika i
me|usobno suprotstavljena carstva: Habsbur{ko i
Tursko, i dvije republike: Mleta~ku i Dubrova~ku,
pa nikakvo normiranje nije bilo mogu}e. Iako nam,
dakle, slijed povijesnih doga|anja u politi~kom pogledu nije bio nimalo sklon, jedna nam je okolnost
ipak i{la u prilog: vjerska revolucija u Njema~koj.
Mo`ete li to malo pojasniti?
DR. KRASI]: Mo`e zvu~ati paradoksalno, ali je
istina da je vjerska revolucija u Njema~koj, koju
obi~no zovemo reformacijom, pogodovala normiranju hrvatskoga, i ne samo njega. U cijelome srednjem vijeku, pa i kasnije, latinski je bio jezik znanosti i kulture u cijeloj srednjoj i zapadnoj Europi. S
izbijanjem reformacije stvari su se znatno promije-
nile. Polemika izme|u protestanata i katolika na
po~etku se vodila uglavnom na latinskomu. I Martin
Luther je - suprotno prili~no ra{irenom uvjerenju
- svoja najva`nija teolo{ka djela, osobito ona kojima
se obra}ao u~enim krugovima u Europi, napisao na
latinskomu. No, kad se ta „u~ena polemika“ prenijela na narod, po~elo se intenzivnije pisati na narodnom jeziku. Jezik se, naravno, morao prilagoditi
~itateljima, a ne ~itatelji knjigama. Na to su istom
mjerom odgovorili katolici. I jedni i drugi htjeli su
imati {to {iri krug ~itatelja. Tako je latinski sve vi{e
ustupao mjesto narodnomu govoru. Ra|anje osobitog zanimanja za nacionalne jezike je, mogli bismo
re}i, bio „nusproizvod“ ili „kolateralni u~inak“ nastojanja da vjerska poruka po{to-poto stigne do
svakog pojedinca. Tako je Europa reformacijom izgubila svoje vjersko, politi~ko, a donekle i kulturno
jedinstvo, ali je - zauzvrat - dobila narodne jezike
kao bitno obilje`je mladih nacionalnih dr`ava.
„Ob}eni i razumni hrvatski jezik“
Kako i za{to se ta polemika prenijela na hrvatske krajeve?
DR. KRASI]: Sjeverozapadni dio Hrvatske se
od 1527. na{ao u okrilju Njema~kog carstva koje je
preuzelo obvezu da }e pomagati u obrani od Turaka.
Me|u vojnicima koji su dolazili iz njema~kih krajeva bilo je dosta protestanata koji su {irili reformaciju. Zaprijetila je opasnost da, osim rata s Turcima,
izbije i gra|anski rat izme|u katolika i protestanata
kako je to bilo u raznim europskim zemljama, {to
bi za Hrvatsku bilo pogubno. U {irenju protestantizma osobito se istaknuo barun Hans von Ungnad,
nekada{nji {tajerski kapetan, koji je u Urachu nedaleko od Tübingena osnovao tiskaru namijenjenu
izdavanju vjerskih knjiga za Slovence i Hrvate. Glavni mu je suradnik bio slovenski protestant Primo`
Trubar kojemu je pomagalo nekoliko hrvatskih
glagolja{a koji su, kako su izjavljivali, svoje knjige
poku{ali prevoditi na „sadanji ob}eni i razumni hrvatski jezik“.
Kako je na to odgovorila Katoli~ka Crkva?
DR. KRASI]: Katoli~ka Crkva je dotle bila jedna i jedinstvena u cijeloj srednjoj i zapadnoj Europi. Nakon izbijanja reformacije u Njema~koj, ona
je svoj program izradila na Tridentskom saboru pod
44
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
geslom „reformatio in capite et in membris“, tj. svestrana obnova svih struktura na vrhu i na dnu, kako
u moralnom i dogmatskom, tako i kulturnom i odgojnom smislu. Katoli~ki odgovor, dakle, nije bio
samo „protureformacija“, kako se to ~esto u nas, i
ne samo u nas, pogre{no navodi, nego je bio mnogo
{iri. Protureformacija je samo jedan, i to ne najva`niji
segment {irokoga pojma katoli~ke obnove. Ona je
obuhva}ala doktrinarnu, stegovnu i kulturnu obnovu na svim razinama. U okviru te zadnje, bila je,
izme|u ostaloga, predvi|ena poja~ana odgojno-prosvjetna djelatnost u obliku izdavanja svih potrebnih
knjiga na narodnom jeziku. Prosvjeta se smatrala
najboljom branom {irenju reformacije. U promicanju katoli~ke obnove anga`irali su se svi pape
nakon Tridentskog sabora koji su imali valjanu
pomo} u svim crkvenim redovima, osobito u
isusova~kom. To je, uz ostalo, rezultiralo osnivanjem
svih vrsta {kola i sveu~ili{ta radi intelektualnog uzdizanja mladih nara{taja.
Hrvati u va`noj posredni~koj ulozi
Reformacija je bila zahvatila i na{e krajeve. [to
je Crkva u toj situaciji poduzela da se ubla`e njezine posljedice?
DR. KRASI]: Dok su protestanti u Njema~koj
prevo|enjem i izdavanjem svojih knjiga za svoj pokret poku{avali pridobiti najprije Slovence i Hrvate,
a preko njih i ostale Slavene, dotle su pape pripremali mnogo {iri plan sa Slavenima. Htjeli su ih, prije
svega, kulturno i politi~ki ujediniti kako bi se
uspje{no oduprli turskoj najezdi, a onda s njima
uspostaviti crkveno jedinstvo koje je reformacija
dovela u pitanje. U tomu su dvama katoli~kim narodima, Poljacima i Hrvatima, namijenili va`nu
posredni~ku ulogu; prvima su, zbog njihove vojne
snage, namijenili politi~ku ulogu osloba|anja drugih
slavenskih naroda, a drugima, Hrvatima, zbog njihove etni~ke i jezi~ne bliskosti s ostalim ju`noslavenskim
narodima, kulturnu i vjersku ulogu. Za te je ciljeve
bilo iznimno va`no pridobiti i druge Slavene, u prvom redu Ruse kao najbrojniji slavenski narod koji
je u to vrijeme bio u ratu s Poljskom oko isto~nih
podru~ja. U tu svrhu je papa Grgur XIII. poslao g.
1581. u Poljsku i Rusiju talijanskog isusovca i iskusnog diplomata Antonija Possevina sa zada}om da
poku{a izmiriti ta dva velika slavenska naroda, ali
bez uspjeha. Nakon toga papa ih je jo{ jednom
poku{ao pridobiti za spomenute ciljeve, povjeriv{i
ovaj put tu zada}u jednom Hrvatu misle}i da }e ga
Rusi bolje razumjeti i radije saslu{ati nego jednog
Talijana. Tu je misiju 1584. povjerio na{em Spli}aninu
Aleksandru Komulovi}u koji se me|u hrvatskim
sve}enicima okupljenima oko crkve sv. Jeronima u
Rimu bavio prevo|enjem crkvenih knjiga na hrvatski i pitanjem oslobo|enja svojih sunarodnjaka ispod
turskog jarma. No ni on nije bio bolje sre}e.
Godine 1599. - osnovana Akademija ilirskoga
jezika
Nije li to bio gotovo nikakav rezultat za tolike
napore i velike planove?
DR. KRASI]: Postojali su ipak ohrabruju}i
znakovi da su ciljevi koje su postavili pape ipak
ostvarivi. Pape su imali alternativni plan. Smatrali su
da se isti ciljevi mogu posti}i odgojem sve}enika koji
}e raditi na o`ivljavanju svijesti o potrebi svestrane
obnove dru{tva, u {to je spadalo i izdavanje knjiga
kojih je nedostajalo u cijelom pravoslavnom svijetu.
Pothvat je izgledao to lak{i {to je barem od 14. st.
gotovo u cijeloj Europi vladalo uvjerenje da svi Slaveni govore istim jezikom i da se on od naroda do
naroda samo dijalektalno razlikuje. Ako tako stoje
stvari - zaklju~ivali su pape - dovoljno je izabrati
najop}enitiji i najrazvijeniji „dijalekt“ da bi se na
njemu za sve slavenske narode tiskale crkvene knjige.
„Jezik nas je ujedinio i spasio“
Na kraju, mo`ete li u svega nekoliko rije~i
sa`eti va`nost svoje knjige?
DR. KRASI]: Koliko god zvu~alo paradoksalno,
~injenica je da je hrvatski jezik u pro{losti bio poznat, prou~avan i cijenjen izvan nacionalnih granica
mnogo prije i mnogo vi{e nego smo se dosada i
usu|ivali misliti. Bio je normiran i stavljen na istu
razinu na kojoj su se nalazili jezici starih i velikih
kulturnih naroda. Doista rijedak, a mo`da i jedinstven slu~aj u povijesti. Sve se to dogodilo mnogo
prije nego se sâm hrvatski narod uspio osloboditi
tu|inskog jarma i njegovi sinovi u domovini po~eli
45
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
razmi{ljati o jedinstvenom jeziku i stvaranju jedinstvene nacionalne dr`ave. Jezik nas je ujedinio i
spasio. Kao {to je, naime, istina da narod stvara jezik,
isto je tako istina da i jezik stvara narod. Bez jedinstvenoga jezika nikada ne bismo stvorili svijest o
nacionalnom jedinstvu, niti bismo stvorili jedinstvenu nacionalnu dr`avu. Narod se ne samo poznaje i
priznaje po jeziku, nego i nerijetko poistovje}uje s
njime. Sve je to po~elo u Rimu u 17. stolje}u, a u 19.
stolje}u nastavio je reformator hrvatskoga jezika,
Ljudevit Gaj, kajkavac iz Krapine!
I {to je na tom podru~ju u~injeno?
DR. KRASI]: U~injeno je mnogo. Zna~ajnu je
ulogu u tomu imao papa Klement VIII. koji je kao
papinski nuncij u Poljskoj dobro upoznao politi~ke
i kulturne prilike u slavenskim zemljama pa im je
svim raspolo`ivim sredstvima nastojao pomo}i. Jedan od na~ina te pomo}i sastojao se u tome da bi se
izabrao najra{ireniji slavenski jezik koji svi drugi
razumiju, normirati ga, uvesti ga u {kole i na njemu
izdavati knjige. Pritom je, u prvom redu, mislio na
isusova~ke {kole. Isusovci su, naime, u to vrijeme
imali gusto isprepletenu mre`u svojih odgojnoobrazovanih zavoda, u~ili{ta i sveu~ili{ta po cijeloj
Europi koje su posvuda unosile nov `ivotni zamah,
ne samo na vjerskom nego i na kulturnom podru~ju.
U tu je svrhu vrhovni poglavar isusova~koga reda o.
Claudio Acquaviva, u dogovoru s papom, me|u ~lanovima svoga reda u raznim europskim zemljama
u~inio ispitivanje o tomu koji bi slavenski jezik
do{ao u obzir. Sa~uvana su nam dva prili~no op{irna
odgovora {to su mu ih poslali rektori dvaju kolegija.
Prvi je bio slova~kog isusovca Teofila Kristeka, koji
je `ivio od 1561. do 1622. Osim svoga materinskog
jezika, govorio je, kako je naveo, tako|er ma|arski,
~e{ki, ukrajinski, ruski, srpski, bugarski, slovenski i
hrvatski. Njegov odgovor je glasio: Slavenski narodi govore vlastitim jezicima, a jezik koji bi trebalo
predavati u „ilirskim zavodima“ trebao bi biti hrvatski - „lingua croatica“. Za izbor hrvatskoga naveo je
~etiri va`na razloga: prvo, taj se jezik mnogo govori u svim krajevima pod Turcima, a govore ga ne
samo obi~ni ljudi, nego tako|er u~eni ljudi, politi~ari
i diplomati, drugo, on je „majka i korijen“ ostalih
slavenskih jezika, tre}e, njegov je izgovor „najljep{i
i najsla|i“, bez hijata i tvrdih suglasnika, te ~etvrto,
46
on je najbli`i svome staroslavenskom uzoru i ima
najbogatiju kulturnu pro{lost. Sli~an odgovor dao
je u~eni [panjolac Alfonso Carrillo, rektor zavoda
u slova~kom gradu [ala nad Vahom i nekada{nji profesor teologije u Parizu i Be~u, veliki prijatelj {ibenskog sve}enika Fausta Vran~i}a, autora prvoga hrvatskog rje~nika. U svom odgovoru Acquavivi on
je, izme|u ostaloga, naveo: „Posavjetovao sam se s
mnogim stru~njacima i vidim da je hrvatski jezik
prikladniji od drugih narje~ja da se pomogne narodima Istoka.“ Na temelju rezultata te ankete Acquaviva je na Rimskom kolegiju, sveu~ili{tu svoga reda,
sredinom prosinca 1599. osnovao „Akademiju ilirskog jezika“ za njegovo prou~avanje, ~ime su bili
polo`eni temelji znanstvenoga pristupa hrvatskom
jeziku. Od toga vremena hrvatski jezik nije vi{e
samo sredstvo pu~koga ili knji`evnoga izra`avanja
nego je i predmet prou~avanja. Otada datiraju ozbiljni i sustavni napori da se stvori sav potreban
jezi~ni instrumentarij i zapo~ne stvarati normiran i
moderan knji`evni jezik. Zada}u da sastavi gramatiku koja bi slu`ila kao priru~nik u „Ilirskoj akademiji“ povjerio je mladom ~lanu svoga reda Pa`aninu
Bartolu Ka{i}u. Tako je 1604. ugledala svjetlo dana
prva hrvatska gramatika. Slijedilo je izdavanje
rje~nikâ, u~injeni su osobiti napori da se izradi pravopis, izabrano je {tokavsko narje~je za knji`evni
jezik. Na tako normiranom jeziku izdano je samo
u Rimu vi{e od stotinu knjiga. Brojna izdavanja
misala, brevijara, lekcionara, katekizama, knjiga pobudnoga sadr`aja, homiletskih djela, `ivotopisa svetaca, {kolskih priru~nika i druga, bila su prire|ena
na {tokavskome. Ako se tim knjigama dodaju one
koje su, u okviru katoli~ke obnove, bile tiskane u
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
drugim mjestima, dolazimo do pribli`no dvostruko
ve}e brojke. Sve su se one upotrebljavale na cijelome
podru~ju izme|u Drave i Jadrana prevladavaju}i
dijalektalno {arenilo, smanjuju}i jezi~ne razlike,
stvaraju}i jedinstven jezik, a time i nacionalno jedinstvo.
Hrvatski kao op}i crkveni jezik
Je li se taj jezik, osim u Rimu, u~io i u drugim
{kolama?
DR. KRASI]: Normiranje „ilirskoga“ i njegovo
uvo|enje u {kolski program „Rimskog kolegija“ nije
bio krajnji cilj kojemu su pape te`ili, nego je to bio
samo uvod u njegovo uno{enje u nastavni program
drugih (sve)u~ili{ta. Tako je Grgur XV. potpisao 6.
prosinca 1622. dekret kojim je naredio vrhovnim
poglavarima crkvenih redova, koji imaju samostane
na podru~ju Mleta~ke Republike, da u njima {to prije
osnivaju u~ili{ta ili katedre za „ilirski“ i arapski kao
misionarske jezike. Njegov je nasljednik Urban
VIII. model „Akademije ilirskog jezika“ s Rimskog
kolegija pro{irio na druga sveu~ili{ta. [esnaestoga
listopada 1623. donio je dekret kojim je tu obvezu
uno{enja „ilirskoga“ u nastavni program pro{irio na
cijelu Europu. Tra`io je od vrhovnih poglavara svih
crkvenih redova, kongregacija i ustanova koje su se
bavile odgojem i pripremom misionara za rad u
razli~itim krajevima svijeta da svuda, gdje god je to
mogu}e, osnivaju (sve)u~ili{ta i katedre za sljede}e
jezike: hebrejski, gr~ki klasi~ni i moderni, arapski,
kaldejski ili aramejski kojim je Isus govorio i „ilirski“. Prva ~etiri jezika: latinski, gr~ki, hebrejski i
kaldejski bili su potrebni za prou~avanje kr{}anskih
vjerskih i kulturnih korijena, osobito Biblije i teologije, a druga dva, arapski i „ilirski“, predstavljali
su hrabar iskorak prema budu}nosti. Crkva je, naime, ve} u to doba bila svjesna potrebe dijaloga s
islamskim svijetom i slavenskim pravoslavljem. Te~aj
tih jezika morao je trajati najmanje dvije godine, i
to ne samo za studente nego i za profesore. Dekret
se morao najozbiljnije uzeti u obzir i izvr{iti.
Izrijekom su navedena sljede}a sveu~ili{ta na kojima
se „ilirski“ morao predavati: Bologna, Padova, Be~,
Ingolstadt, Köln, Löven, Pariz, Toulouse, Valencija,
Salamanca i Alcala de Henares (Madrid). Tim je
dekretom papa „ilirski“ priznao nasljednikom staroslavenskoga kao op}ega crkvenog jezika slavenskih naroda. Nije mi poznat slu~aj da je jezik jednoga tako malog naroda do`ivio takvu me|unarodnu
afirmaciju.
Zvu~i doista nevjerojatno da se hrvatski predavao na tolikim europskim sveu~ili{tima nekoliko stolje}a prije nego u Hrvatskoj.
DR. KRASI]: Upravo tako. Me|utim, jo{ je
nevjerojatnije da mi sve dosada o tomu nismo ni{ta
znali.
Glagolja{ka ba{tina - jedinstvena enklava
zapadnoga kr{}anstva
Koji su, po Vama, razlozi takvoga zauzimanja
papa za hrvatski jezik?
DR. KRASI]: Ve} smo vidjeli neke, a druge }u
razloge ukratko spomenuti. Prije svega, isto~noeuropski narodi, nakon Tridentskog sabora i po~etka
katoli~ke obnove, nisu mogli ostati izvan vidokruga
Katoli~ke Crkve oko obnove kr{}anskog jedinstva
u duhu po{tovanja njihova identiteta, kulture i legitimnih aspiracija, kao {to je to bilo u slu~aju s
ukrajinskom Crkvom. Osim toga, glagoljska liturgija koja se prakticirala u Hrvatskoj i crkvena
knji`evnost slu`ile su sve do 16. stolje}a kao posrednici u prijenosu vjerskih i kulturnih zapadnoeuropskih vrijednosti i dostignu}a isto~nim Slavenima.
Budu}i da je hrvatska glagolja{ka ba{tina bila jedinstvena enklava pu~kog jezika unutar zapadnog
kr{}anstva, mogla je odigrati va`nu posredni~ku
ulogu u zbli`avanju Zapada i Istoka, katoli~anstva i
pravoslavlja, svetojeronimske i }irilometodske tradicije.
Tomislav Vukovi}
Glas Koncila, broj 9 (1862), 28. velja~e 2010.
47
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
KATOLI^KA OBNOVA I NORMIRANJE HRVATSKOG JEZIKA
„Po~elo je u Rimu. Katoli~ka obnova i normiranje hrvatskog jezika u XVII. stolje}u“ naslov je
nove knjige prof. dr. sc. Stjepana Krasi}a, koja je u
utorak nave~er sve~ano predstavljena javnosti na
Sveu~ili{tu u Zadru.
Stjepan Krasi} je ro|en 1938. u ^itluku kod Mostara. Studirao je u Dubrovniku, Zagrebu i Rimu.
^lan je dominikanskoga reda. Doktor je teologije i
crkvene povijesti. Bio je redoviti profesor crkvene
povijesti i metodologije znanstvenoga rada na Papinskom sveu~ili{tu sv. Tome Akvinskoga u Rimu.
Prete`no se bavi istra`ivanjem hrvatske kulturne i
vjerske povijesti. Za zadarsko sveu~ili{te posebno
su zna~ajna njegova istra`ivanja o povijesti visokog
{kolstva u Zadru objavljena u knjizi „Liber almi Studii generalis S. Dominici Iadrae: (1684.-1790.)“.
U predstavljanju Krasi}eve nove knjige sudjelovali
su prof. dr. sc. Ante Ugle{i}, rektor Sveu~ili{ta u Zadru,
prof. dr. sc. Mile Mami}, profesor Odjela za kroatistiku
i slavistiku Sveu~ili{ta u Zadru i Ivana Bur|elez u ime
izdava~a Matice hrvatske Dubrovnik.
- Neobi~no nam je drago {to u ovo adventsko
vrijeme mo`emo ugostiti nama uvijek cijenjenog
gosta, po~asnog doktora na{eg sveu~ili{ta, profesora Krasi}a. Istra`ivanjima koja su o`ivjela uspomenu
na ovo najstarije sveu~ili{te na na{im prostorima
zauvijek ste nas zadu`ili. Profesor Krasi} neumorni
je istra`iva~, ponajprije na{e kulturne povijesti.
^esto su njegova istra`ivanja znala otkriti slabo
istra`ene i poznate stvari iz hrvatske pro{losti.
Ve~eras imamo priliku predstaviti nove priloge poznavanju povijesti na{eg jezika koji nas mogu potaknuti na razmi{ljanje o trenutnom stanju hrvatskoga
standardnog jezika, kazao je, izme|u ostalog, rektor
Ugle{i}.
O svom radu i novoj knjizi Krasi} je kazao:
48
- U va{em sam gradu, dragi Zadrani, uvijek nailazio na gostoprimstvo, a posebice je tako bilo na
ovom sveu~ili{tu s kojim sam povezan od 80-ih godina. Velik dio mojeg istra`iva~kog rada u posljednjih
sam dvadesetak godina proveo upravo ovdje, pa je i
izbor Zadra za prvo javno predstavljanje ove knjige
logi~na stvar. Ovom sam knjigom procesu normiranja i standardiziranja hrvatskog jezika pristupio iz
nove perspektive, one koju nam omogu}avaju strani,
uglavnom vatikanski izvori. Slika je iz rimske perspektive kud i kamo objektivnija nego li je slu~aj s
onom koju dobivamo kada rekonstruiramo pro{lost
jezika samo na temelju doma}ih izvora. U knjizi pokazujem i {to se sve u Rimu ~inilo kako bi nam se u
vremenu 16. i 17. stolje}a olak{ao `ivot pod okupacijom triju tu|inskih sila...
Program predstavljanja knjige svojim su nastupima uveli~ali Ivica Anti}, glumac, i duet gitara Glazbene {kole Blagoje Bersa Zadar.
Nikola Markulin
16. prosinca 2009.
Zadarski list /on-line izdanje
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
SUSRET: O. VINKO [ESNI], DOMINIKANAC
okrilju, i jo{ po mnogo ~emu, nego i po nara{tajima
skromnih i samozatajnih redovnika u bijelim habitima koji su jo{ davne 1225. stigli u isto~ni dio njegova staroga grada uz vrata od Plo~a. Stoga nije
pretjerano ustvrditi da se o Dubrovniku ne mo`e
objektivno pisati bez spomena na dominikance, jer
su oni oduvijek bili u samome srcu grada, a isto tako
grad je postao dio njih, „nastanio“ se u njihovim
srcima. To je pro`imanje iznjedrilo neprocjenjive i
nemjerljive kulturne, znanstvene i prosvjetne plodove koji su ve} odavno nadi{li stare dubrova~ke
zidine i obogatili cjelokupnu hrvatsku ba{tinu.
Pro`imanje prostora i osobe
SILNO BOGATSTVO SIROMA[NOG
STARCA REDOVNIKA
O. [esni}, kao mladi 36-godi{njak, g. 1972. ostao
je djelomice paraliziran nakon {to je cijepljen nekvalitetnim cjepivom protiv velikih boginja. No, do
dana{njih dana ne prestaje {iriti vjerni~ki optimizam
i radost zbog svojeg redovni{tva svjedo~e}i ~vrsto
pouzdanje u Bo`ju providnost.
Dubrovnik je grad utemeljen u 7. stolje}u koji
nije poznat samo po latinskome nazivu Ragusa, Ivanu Gunduli}u, mno{tvu turista iz cijeloga svijeta,
Dubrova~koj Republici koja je prva u svijetu priznala Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave, Stradunu, Ru|eru
Bo{kovi}u, sv. Vlahu, mjestu na Uneskovu popisu
svjetske ba{tine, Dubrova~kim ljetnim igrama,
ljekarni u franjeva~kom samostanu tre}oj po starini
u cijeloj Europi, velebnim djelima na svim podru~jima
ljudskoga uma, duha i umije}a stvaranima u njegovu
U tom samostanskom ishodi{tu i vrelu kulturnoga bogatstva i sjaja, ljepote i sklada, posljednjih
se 25 godina mo`e vidjeti, ljudskim o~ima gledaju}i
- kao svojevrsni kontrapunkt, po mnogo~emu zanimljiv i tih starac koji svakodnevno pomo}u {tapa
te{ko ali uporno hoda samostanskim klaustrom. No,
nakon susreta i ve} kratkog razgovora s dominikanskom legendom o. Vinkom [esni}em, svatko }e brzo
do}i do zaklju~ka da je taj vizualni dojam koji se u
prvi tren name}e, o prividnom raskoraku izme|u
prostora (samostana) i osobe (redovnika), potpuno
pogre{an i povr{an, jer se materijalne i duhovne
veli~ine i ljepote ambijenta i bi}a, premda svaki na
svoj poseban na~in, itekako pro`imlju i uklapaju u
jednu cjelinu. Naime, dubrova~ki je dominikanski
samostan bogat npr. po goti~ko-renesansnome klaustru s prepoznatljivim rozetama u lukovima, ali jednako tako i po susretljivosti i jednostavnosti o.
[esni}a, po prekrasnim kamenim oltarima u samostanskoj goti~koj crkvi, ali i po dubokom pouzdanju
49
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
u Bo`ju providnost tog starca dominikanca, po
rasko{noj oltarnoj slici Vlahe Bukovca „^udo sv.
Dominika“, ali i vjerni~koj zahvalnosti za dugogodi{nji fizi~ki nedostatak... Jo{ bi se puno sli~nih
usporedaba moglo istaknuti.
„Mladi se ~ovjek mo`e cjelovito ostvariti“
Blaji}, no obadvojica su postala biskupijski sve}enici.
Na`alost, ja nisam diplomirao teolo{ki studij jer sam
godinu dana prije zavr{etka, g. 1964, zare|en za
sve}enika tamo u Njema~koj, skupa s jo{ desetoricom koji su pripadala razli~itim inozemnim dominikanskim provincijama. Naime, zbog pomanjkanja
sve}enika, jer je pred sam kraj rata od anglo-ameri~kog bombardiranja poginulo osam na{ih redovnika u samostanu na dana{njem zagreba~kom Borongaju, a vodili smo pastoralnu skrb u tamo{njoj
`upi Kraljice svete krunice, o. Fazlini} me je imenovao za kapelana jer tada nije imao nikoga drugog.“
Ro|en je na bra~kome kamenu u Gornjem Humcu g. 1936. u obitelji devetero djece od roditelja
Stjepana i Branke [esni}, kao drugi po redu me|u 4
brata i 4 sestre. Otac mesar imao je vlastitu trgovinu
te je mogao {kolovati svu djecu, pa je i Vinko zavr{io
4 razreda osnovne {kole u rodnome selu. U Bolu je
Tri je godine bio kapelan u Zagrebu, a ubrzo je
potom zavr{io 8 razreda u dominikanskom sjepostao
i `upnik u dubrova~kome Gru`u, gdje je
meni{tu i maturirao, te odlazi u vojsku u Kraljevo u
ostao 4 godine. „Novi provincijal o. Drago KolimSrbiju. Stupio je u novicijat u Red propovjednika g.
batovi}“ - nastavlja o. [esni} „pri1958. i obukao bijeli redovni~ki
~u“ o nedovr{enom teolo{kom
habit u dubrova~kome samostastudiju, koja sli~i na „muku po
O. Vinko [esni}: Bogu je svatko
nu, o ~emu govori: „Na moju
diplomi“ - „inzistirao je da zavrva`an, bez obzira na njegov
kona~nu odluku da pristupim do{im jo{ preostalu godinu i diplofizi~ki izgled, intelekt, imovinu
minikancima utjecao je o. Milan
miram, ali nikako mu nije i{lo u
i dr., i sa svakim ima to~no
[esni}, koji je tada bio u Splitu,
prilog da me se onda oslobodi
odre|en plan
na {to sam mu jo{ i danas u mopastoralnih obveza na godinu
litvama posebno zahvalan jer
dana jer to zbog objektivnih
me|u ðsinovima sv. Dominika’,
razloga
jednostavno
nije mogao u~initi. Tako nikakako nas to neki vole nazivati, svaki se mladi ~ovjek
da i nisam diplomirao.“
doista mo`e ostvariti kao cjelovita osoba na svim
podru~jima, posebice intelektualnom, ali i razviti i
Nakon toga je g. 1972. postao odgojitelj u domiusavr{iti sve druge osobne sklonosti i talente. O
nikanskome sjemeni{tu u Bolu, u kojemu je tada
nama je vodio brigu i uvodio nas u redovni~ki `ivot
bilo oko 50-ak sjemeni{taraca. Prof. Dasen Vrsaloðme{tar’ o. Augustin Pavlovi}, {to i nije bilo lagano
vi} pomogao mu je da bude prvi kustos danas nadajer nas je bilo puno novaka, ne sje}am se to~no koleko poznatog muzeja u bolskome samostanu, koji
liko, ali sigurno vi{e od 20. Tih se dana i trenutaka
se onda nalazio u dana{njoj knji`nici i bio je puno
i danas uvijek rado sje}am.“
skromniji po broju izlo`aka od dana{njeg. Te je godine bio cijepljen, kao i svi ostali u samostanu, proNakon zavr{ene filozofije na Vi{em dominikantiv velikih boginja. Naime, utvr|eno je da je jedan
skom u~ili{tu u Dubrovniku, onda{nji provincijal o.
muslimanski vjernik iz Prizrena nakon povratka s
Dominik Budrovi} {alje ga na studij teologije u
hodo~a{}a iz Meke bio zara`en i donio tu opaku
nekada{nju njema~ku dominikansku bogosloviju u
bolest u onda{nju Jugoslaviju, pa je stigla naredba
Walberbergu kod Kölna. Prisje}a se tog razdoblja:
da se sve stanovni{tvo u dr`avi treba cijepiti. Ina~e,
„Uvijek je tih godina netko od na{ih studenata bio
epidemija je te godine zahvatila i cijelu Europu, a u
tamo, jer se ina~e prakticiralo da se bogoslovi {alju
Jugoslaviji se, prema nekim onodobnim statistikai u inozemstvo na studij, pa su tako neki od nas i{li
ma, ona prenijela na 175 osoba, posebice u Beograu Fribourg u [vicarsku, u Bolonju u Italiju, u Frandu u ~iju se bolnicu bolesnik prvi javio sa simptocusku, [panjolsku i dr., a neki su i ostajali u Hrvatmima te opake bolesti. Od toga je umrlo 35
skoj u Zagrebu. Tako je npr. prije mene u Walberzara`enih. No, cjepivo je bilo nekvalitetno pa je u
bergu bio Ivo Stipi~i}, a godinu nakon mene Ivo
50
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
to doba neutvr|en broj ljudi zbog cijepljenja preminuo ili snosio trajne fizi~ke posljedice. Jedan od
njih je bio i o. [esni}, tada u naponu mladena~ke
snage i godina, koji danas smireno opisuje ta
dramati~na doga|anja u vezi sa svojim zdravljem:
„Na blagdan sv. Petra i Pavla u Bolu nakon mise
mi je prijatelj, lije~nik, pristupio i rekao kako ne{to
sa mnom nije u redu, {to je bilo to~no jer sam imao
temperaturu 40 stupnjeva koja se nije smanjivala ni
nakon prethodnog uzimanja antibiotika. Istoga sam
dana oti{ao u Split, a ve} sutradan sam bio potpuno
slijep jer je sljepilo bila posljedica cjepiva protiv boginja, i to je tako trajalo punih mjesec dana. Moram
re}i da je sa mnom u bolnici bilo i mno{tvo drugih
slijepih od istoga cjepiva. Rekli su mi da je objavljen
~ak i jedan ~lanak koji je doveo pod upitnik kvalitetu cjepiva, ali je on bio brzo maknut i zabranjen.
Primio sam to kao volju Bo`ju i u meni nije bilo
nikakve srd`be ni na koga jer sam mislio da mi je
patnja dana da se {to bolje suobli~im Kristu Patniku.
No, priznajem, nije mi lako bilo kad mi je do{la u
posjet moja stara majka, koju nisam mogao vidjeti
nego samo ~uti. Tada sam itekako stvarno, ðna vlastitoj ko`i’, pro`ivio ono {to sam u~io u teologiji - da
patnja ~ovjeka pro~i{}ava.
Bilo mi je neopisivo te{ko, ali sam istodobno i
molio, i to je neponovljivo iskustvo jer sam gotovo
fizi~ki osjetio Kristovu prisutnost. A mo`ete zamisliti vjeru moje stare majke koja je, gledaju}i svojega sina, tje{ila ipak i sve}enika i redovnika. To samo
pokazuje kako su duhovno bogate te na{e hrvatske
majke! Pa, zamislite, priprosta starica tje{i pripadnika crkvenoga ðsavr{enog stale`a’, kako se to nazivaju redovnici. Blago tom narodu koji ih jo{ uvijek
ima!“
Godinama pola dana u ispovjedaonici
„Nakon svih tih silnih injekcija“ - nastavlja svoju
`ivotnu pri~u o. [esni} - „vid mi se polako vra}ao,
ali je onda nastupila paraliza, desna mi je strana bila
potpuno oduzeta. Stoga me je lije~nik uputio u
zagreba~ku bolnicu ðRebro’, kamo su me odvezli
onda{nji splitski prior o. Mario Marinov i moj brat
Nikola. Tamo su mi ~etvrti dan punktirali kralje`nicu
da vide u teku}ini o ~emu je rije~. Sje}am se samo
da su to bili neizdr`ivi bolovi; nadam se da je danas
cijeli postupak puno bezbolniji. Dva dana nakon
toga bio sam u nesvijesti, no sve u svemu, oporavak
je relativno brzo i{ao, tako da sam ve} osmog dana
pu{ten i vratio sam se u Bol. Na`alost, ponovno mi
se postupno vra}ala malaksalost, najprije obje ruke,
osje}ao sam to posebice prigodom pri~e{}ivanja, pa
onda i obje noge, {to je ubrzo preraslo u oduzetost.
God. 1979. opet je nastupila potpuna paraliza.
Ponovno je trebalo ispo~etka krenuti s oporavkom i injekcijama. Godinu dana nisam mogao ni
misiti, ali osje}ao sam da me dragi Bog nikada nije
napustio, dao mi je veliku mogu}nost da se posebno
posvetim ispovijedanju, te sam 17 godina, redovito
svake godine, i{ao u Split za sve velike blagdane, gdje
sam ispovijedao dnevno 5 do 6 sati. I {to mogu re}i,
nego da je to milost koja mi je bila darovana.
God. 1984. premje{ten sam u Dubrovnik, gdje
sam od prvoga dana dolaska svakodnevno {etao 2
sata prije podne i isto toliko poslije podne. Kao {to
vidite, {tap mi je danas nerazdvojni ðprijatelj’, sve do
dana{njih dana. Dvije godine ve} ne mogu ispovijedati i ne misim javno, nego privatno u kapelici. Imam
doista puno vremena za molitvu, pa se i molim za
sve potrebe Crkve i naroda.“
Okru`en pa`njom redovni~ke subra}e
O svojoj redovni~koj zajednici uvijek rado pri~a:
„Volim svoju dominikansku zajednicu i redovni~ki
`ivot, ali sam, {to je pomalo ~udno, od zlokobne
1972, dakle tijekom punih 37 godina, redovni~ki
habit obukao samo dva puta, dakako zbog objektivnih razloga, svoga fizi~kog nedostatka. Moram
istaknuti da sam okru`en pa`njom i ljubavlju svoje
redovni~ke subra}e, i to zajedni{tvo i spremnost da
se u svakoj prigodi pomogne subratu u problemu i
muci odlika je hrvatskih dominikanaca. Svake godine zbog klimatskih uvjeta vi{e od tri mjeseca provedem u na{em samostanu u Bolu, od po~etka mjeseca lipnja do polovice rujna. Za to vrijeme posjetim
i najstarijeg brata u Humcu u na{oj roditeljskoj ku}i,
kao i sestru koja je tamo udana, a do|e me ~esto
posjetiti i 13-ero ne}aka i ne}akinja.“
O. [esni} je itekako svjestan suvremenih
pote{ko}a s kojima se susre}u hrvatski dominikanci: „Nema vi{e toliko zvanja, ali uporno molim za
njih dok hramljem i vu~em se na ovome svijetu
51
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
poma`u}i se {tapom. Jasno mi je da }e nas iz svih
kriza najprije ðizvu}i’ molitva. Uostalom, u posljednjih nekoliko godina dominikanci su opet po~eli
privla~iti pozornost mladih ljudi spremnih na `ivotnu avanturu pod okriljem sv. Dominika, i ja sam u
tom pogledu velik optimist.“
Na rastanku, s neskrivenom vedrinom koja plijeni i toliko nedostaje dana{njem u`urbanom i rastrganom svijetu, uz smije{ak i njemu vlastit humor na
svoj ra~un, poru~uje:
„Pao sam dosad stotinjak puta, lomio nekoliko
puta i ruke i noge, ali, Bogu hvala, eto jo{ sam u
komadu i jo{ se ne dam. Dakle, Bogu je svatko va`an,
bez obzira na njegov fizi~ki izgled, intelekt, imovinu i dr., i sa svakim ima to~no odre|en plan. Samo
ga moramo osluhnuti i prepustiti mu se kako bi bili
korisni bli`njima, {to donosi i zadovoljstvo vlastitim
`ivotom. Svatko mo`e i trebao bi na kraju `ivotnoga puta biti zadovoljan zbog ispunjenoga prije|enog
puta: i siromah, i invalid, i slijepac, i ljepotan, i bogata{, i politi~ar, i redovnik i... ukratko - svako ljudsko stvorenje. Na svakome je da se odlu~i i odgovori tom pozivu.“
I na rastanku, {to drugo po`eljeti starcu redovniku nego da i dalje nesebi~no dijeli svima oko sebe
ono ljudsko, duhovno i redovni~ko silno bogatstvo
koje je lako prepoznati u njemu, i da tako uljep{ava
i oboga}uje dominikanski samostan u Dubrovniku
i njegovu slavnu redovni~ku zajednicu u Hrvatskoj!
Glas Koncila, broj 1 (1854), 3. sije~nja 2010.
MARIJANU JUR^EVI]U NAGRADA ZA @IVOTNO DJELO
Prigodom proslave 17. obljetnice Dana Primorsko-goranske `upanije u Hrvatskom kulturnom
domu na Su{aku 14. travnja 2010. dodijeljena je
`upanijska nagrada za `ivotno djelo rije~kom dominikancu prof. dr. sc. Marijanu Jur~evi}u.
Odlukom @upanijske skup{tine primorsko-goranske u utorak 16. o`ujka prihva}ena je odluka o
prijedlogu da se rije~kom teologu i antropologu dr.
Marijanu Jur~evi}u uru~i nagrada za `ivotno djelo.
Nagrada mu je uru~ena za postignu}a na podru~ju
teologije i filozofije, za izuzetan prinos odgoju i
obrazovanju brojnih nara{taja studenata, za uspje{no
promicanje kulture dijaloga na prostorima Primorsko-goranske `upanije, ka`e se obrazlo`enju @upanijske skup{tine primorsko-goranske.
Potporu je dala i Rije~ka nadbiskupija u ~ijem se
izvje{}u isti~e kako dr. Marijan Jur~evi} 45 godina
djeluje u Rijeci kao sve}enik, profesor teologije, odgajatelj brojnih generacija dok se svojim sveukupnim
djelovanjem trudio graditi mostove razumijevanja i
52
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
prijateljstva me|u gra|anima, zbog ~ega u`iva veliki
ugled kod svih ljudi dobre volje, bez obzira na njihovo vjersko ili svjetonazorsko opredjeljenje.
Dodjeljivanje nagrade za `ivotno djelo takvom
~ovjeku zna~it }e njemu zaslu`eno priznanje za njegov rad, a svima poticaj na zajedni~ko izgra|ivanje
dru{tva me|usobnog uva`avanja, tolerancije, prijateljstva i solidarnosti, istaknuo je rije~ki nadbiskup
mons. dr. Ivan Dev~i} u svojoj potpori kandidaturi
dr. Marijana Jur~evi}a.
Potporu je, uz Rije~ku nadbiskupiju, dao i
podru~ni studij Katoli~koga bogoslovnog fakulteta
Sveu~ili{ta u Zagrebu - Teologija u Rijeci.
Na uru~enju nagrade bili su nazo~ni provincijal
Anto Gavri}, starje{ina samostana u Rijeci Josip
[imi} i ekonom provincije Kristijan Rai~.
Uz Marijana Jur~evi}a, nagrada za `ivotno djelo
dodijeljena je i akademiku Danielu Rukavini, donedavnom rektoru Sveu~ili{ta u Rijeci.
(IKA/HDP)
NA[I RAZGOVORI
SKRIVA LI CRKVA ISTINU O INKVIZICIJI?
Imam pitanje vezano uz sv. Dominika. Na vjeronauku mi k}i u~i kako se (izme|u ostalog) borio
protiv zlih heretika katara koji su crkvu mrzili jer
su je smatrali skrovi{tem sotone?! Budu}i da se taj
zli nauk (tako je re~eno) po~eo {iriti, Dominik se
upustio u borbu protiv zla. Za{to se to u~i? Ako se
u~i, za{to se ne ka`e tko je doista bio Dominik?
Svetac s mo`da najkrvavijim rukama? Osoba koja
je i osobno spaljivala heretike (tj. osobe koje se jednostavno re~eno nisu svi|ale Crkvi - mogao bih
i}i u detalje, ali nemam toliko vremena za detaljno
obja{njenje). Uostalom, k}i nije nau~ila da je Dominik svojevrsni za~etnik inkvizicije. Jedino istinito {to je moje dijete ~ulo jest da je Dominik `ivio
kao asket. I bio u~en ~ovjek. I... otprilike je to to.
Zanima me va{e mi{ljenje o tome. Inkviziciju,
kri`arske ratove, reformaciju i ostale stvari vezane
uz Crkvu od 10. do 19. stolje}a imam u malom prstu
pa me, molim vas, po{tedite debate. Zamolio bih vas
samo za va{ stav u vezi s tim jer mi je zbog toga
do{lo da dijete automatski ispi{em s vjeronauka.
Jedino nisam siguran {to je u pitanju: gre{ka ili neznanje vjerou~itelja, ili se ta verzija o Dominiku u~i
na teolo{kom fakultetu.
Ispri~avam se na du`ini, i zamolio bih vas za odgovor.
^itatelj
Vama, kao ~ovjeku koji navodi da „stvari vezane
uz Crkvu od 10. do 19. stolje}a ima u malom prstu“,
o~ito je poznato da se povijest mora prou~avati „sine
ira et studio“. U odgojnoj ulozi, kao dobar otac
kojemu je stalo do dobra djeteta, vjerojatno primjenjujete pedago{ko na~elo postupnosti koje
53
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
po{tuje prirodni rast djeteta. No ipak, „presudi“
vjerou~itelja pristupate daleko selektivnije, znanstveno povr{nije i nepravednije nego vjerou~itelj
kojega smje{tate u za njega vrlo negativan kontekst.
Po{tedjet }emo Vas debata, kako uljudno molite, i
poku{ati dati smisleni odgovor na dio Va{ega
„ostra{}enog“ pisma, posve}uju}i pozornost
sredi{njem pitanju koje Vas mu~i: inkviziciji. Nakana nam nije razuvjeravati Vas u Va{im stavovima
prema sv. Dominiku, ni prema Crkvi, ali bismo
voljeli kada ne biste smatrali kako jedini posjedujete svu istinu o tom, za Crkvu i dru{tvo vrlo delikatnom razdoblju. [to se same inkvizicije ti~e, Crkva
se ne libi re}i da se ona pod utjecajem germanskih
obi~aja i rimskoga prava, kao i razli~itih obi~aja koje
je gajila svaka monarhija, postupno - od pastoralnoga nadzora pojedinih biskupa - pretvorila u „institut
progona i nesno{ljivosti, sve do sramotne primjene
loma~e u XIII. Stolje}u“ (Enciklopedijski teolo{ki
rje~nik). U priru~nicima se uobi~ajeno isti~e da se
dijeli na srednjovjekovnu, {panjolsku i rimsku. Ta je
potonja vodila nekoliko poznatih postupaka: protiv
humanista Antonija Palearija, filozofa dominikanca
(!) Giordana Bruna te matemati~ara i astronoma
Galilea Galileja.
Bez obzira na tu podjelu, „inkvizicija odra`ava
duh nesno{ljivosti svoga vremena, protivi se duhu
evan|elja, te stoga predstavlja crnu stranicu u povijesti kr{}anskoga svjedo~enja koje se ne mo`e
opravdati, a posebno ne u beskorisnim postupcima
okrutnosti, kao {to su torture i loma~e. Vi{e je puta
bila mjesto zloupotreba, vodila je nepravedne postupke jer optu`eniku nije bila omogu}ena i
zajam~ena obrana; naposljetku treba re}i i to da je
ova stranica crkvene povijesti opomena za svako
vrijeme kada kr{}anstvo propusti biti napetost-iskustvo `ivoga Boga i pretvori se u ideologiju s kobnim
mije{anjem religioznih i politi~kih ciljeva; pa kao
svaka druga ideologija do|e u situaciju obilje`enosti
nesno{ljivo{}u i okrutno{}u“ (isto).
Svjestan te bolne ~injenice iz povijesti Crkve, kao
{to Vam je sigurno poznato, papa Ivan Pavao II. u
Jubilejskoj 2000. godini zamolio je za opro{tenje
54
grijeha {to su ih sinovi i k}eri Crkve u~inili kroz
povijest. Bila je to velika gesta velikoga i svetoga
~ovjeka koji je tra`io „~i{}enje spomena“ i molio za
opro{tenje. Upravo je u na{em tjedniku (GK 9/2004)
jedan dominikanac (!), kardinal Georges Cottier,
papin osobni teolog, objasnio da Crkva, „razmi{ljaju}i
o svojoj povijesti, uvi|a da je bilo kr{}ana koji nisu
dali svjedo~anstvo koje su trebali dati, nego su bili
na sablazan“, pa je Crkva zato tra`ila „opro{tenje
od Boga; tra`imo opro{tenje i od onih koji se jo{ i
danas sabla`njavaju nad krivicama koje su kr{}ani
po~inili u povijesti. To je tra`enje opro{tenja“. To
opro{tenje Crkva je zatra`ila od svakoga tko se
osje}a povrije|enim. Papa je uvijek govorio: „Tra`im
opro{tenje i sâm opra{tam“, jer je i Crkva tako|er
pretrpjela mnogo progonstava i kleveta.
Treba dakle i na to pripaziti i ne moliti opro{tenje
za one stvari koje nisu uop}e postojale. Kao {to
netko re~e: „Ne treba tra`iti opro{tenje za neke mitove“, pojasnio je kardinal Cottier i dodao: „Treba
dakle istinski poznavati povijest. U tom se kontekstu smje{ta ideja o ð~i{}enju spomena’.“
[to je pak o~i{}eni spomen, prema rije~ima kardinala Cottiera: to je spomen koji je oslobo|en la`i
i „nehtijenja vidjeti neke stvari iz pro{losti. Naime,
mo`e se lagati samom sebi iskrivljuju}i pro{lost mislim posebice na aktualne probleme, a mo`e se
lagati samom sebi skrivaju}i pro{lost. Treba dakle
u~initi taj korak prema istini. U kona~nici, ~i{}enje
spomena je iskrenost i istina glede pro{losti. U tom
tra`enju istine, stvari treba nazvati njihovim pravim
imenom, vidjeti stvari takve kakve su bile. No, to
nije uvijek lagano, ali zajedni~kim, kolektivnim nastojanjem i znanstvenim istra`ivanjem mora se
u~initi“, pa Vas poti~emo da prihvatite takav stav i
u dono{enju osobnih i obiteljskih odluka vezanih
uz daljnji rast Va{e k}eri u vjeri. Dakako da je Va{e
legitimno pravo odlu~iti o tome {to }ete u ovome
trenutku u~initi s odnosom prema vjeronauku, ali
je istodobno Va{a roditeljska odgovornost prema
k}eri, slobodni smo to re}i, daleko va`nija od Va{e
„sva|e“ s vjerou~iteljem u {koli.
Glas Koncila, broj 4 (1857), 24. sije~nja 2010.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Odgovor brata Franje [anjeka, OP:
DOMINIK JE UMRO PRIJE OSNUTKA INKVIZICIJE
U broju 4/2010. katoli~kog tjednika Glas Koncila od 24. sije~nja 2010, str. 33, u rubrici „Na{i razgovori“ pod naslovom Skriva li Crkva istinu o inkviziciji objavljen je kra}i dopis nepotpisanog ~itatelja
koji isti~e da povijest Crkve ima „u malom prstu“,
ne ustru~ava se izjaviti da je Dominik (de Guzman)
„svojevrsni za~etnik inkvizicije (...) svetac s mo`da
najkrvavijim rukama (...) osoba koja je i osobno
spaljivala heretike“ itd.
A jer nepotpisani komentator Glasa Koncila nije
smatrao prikladnim „razuvjeravati“ neimenovanog
autora i vrsnog „povjesni~ara“ o njegovim „stavovima prema sv. Dominiku“, dr`im da je potrebno
istaknuti neke nepobitne povijesne ~injenice u vezi
s Inkvizicijom i sv. Dominikom, utemeljiteljem Reda
bra}e propovjednika.
Prvo: Inkviziciju kao crkveni sud za „istra`ivanje
hereti~ke zlo}e“ (Inquisitio haereticae pravitatis)
utemeljio je papa Grgur IX. bulom Ille humani generis 8. velja~e 1232., dakle jedanaest godina poslije
Dominikove smrti. Podsje}am da je Dominik umro
u Bologni (Italija) 6. kolovoza 1221.
Drugo: Papa Inocent III. povjerio je 1206. Dominiku i njegovu biskupu Diegu iz Osme misiju
propovijedanja krivovjernim albigenzima katarskodualisti~kog svjetonazora u ju`nofrancuskoj pokrajini Languedoc (Occitania). U susretu s papinim
legatima iz cistercitskog reda u mjestu Montréal
Dominik ih je podsjetio da ne nastupaju u stilu
biskupa vojnika s oru`anom pratnjom, istaknuv{i
pritom da su krivovjerci „ispravnije od njih shvatili
evan|eoski poziv na siroma{tvo i zajedni{tvo“. Dominik se na jugu Francuske zadr`ao desetak godina
propovijedaju}i i raspravljaju}i s krivovjercima, a u
vrijeme kri`arskog rata protiv albigenza obavljao je
`upni~ku slu`bu u mjestu Fanjeaux nedaleko Carcassonne, daleko od ratnih operacija (Béziers).
Bl. Augustin Ka`oti}, trogirski dominikanac i
zagreba~ki biskup, u svojim Izlaganjima o praznovjerju (1320.) isti~e da „krivovjerje u sebi uklju~uje
krivo mi{ljenje u razumu i tvrdokornost u volji gledom na vjerske istine i moralno djelovanje”, dok su
gatanje ili bajanje i drugi oblici praznovjerja tek „nedozvoljeno istra`ivanje budu}nosti koja se ne mora
ostvariti”. Ako se „u~inak postigne uzro~nom spoznajom onda to nije praznovjerje nego umije}e”.
U~eni hrvatski dominikanac praznovjernima kvalificira one koji sakramente primaju isklju~ivo zbog
postizanja tjelesnog zdravlja. Dok za uvjerene krivovjerce, idolopoklonike i svetogrdnike ne nalazi
opravdanja, gataoce ili bajaoce i druge {iritelje praznovjerja ispri~ava neznanjem i ~esto vrlo te{kim
socijalnim polo`ajem pojedinaca i grupa koji svoj
naoko bezizlazni polo`aj rje{avaju uranjanjem u
~arobni svijet tlapnji i prividnosti.
Tre}e: Papa Ivan Pavao II. povjerio je 3. srpnja
1981. Papinskoj akademiji da se provedu interdisciplinarna istra`ivanja o Galilejevim odnosima s
Crkvom a u vezi s ptolomejsko-kopernikanskim
prijeporom u 16. i 17. stolje}u. Rezultati su papi
podastrti 31. listopada 1992., koje }e hrvatski ~itatelj
na}i u ~asopisu Croatica christiana periodica, br.
46/2000, str. 235-242, u prijevodu prof dr. @eljka
Klai}a.
55
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
VIS DOMINIK - PROMOCIJA CD-A
„DOMINI^E, DOBRI O^E“
Osvrt u povodu promid`be CD-a „Domini~e, dobri o~e“, VIS Dominik i splitske pjeva~ke zvijezde,
Dominikanska naklada Istina; U Splitu, na Bogojavljenje, 6. sije~nja 2010., crkva sv. Dominika.
U bo`i}nom vremenu liturgijske godine, s posebnim osje}ajem topline u svom srcu, {tovanom
skupu ponajprije `elim da vas bo`i}na radost, blagoslov, milost, istina, mir, ljubav i zdravlje prate u
novoj godini.
Povjerenjem i ljubazno{}u g. Nik{e Krpeti}a,
skladatelja i pjesnika, te splitske bra}e dominikanaca Hrvatske dominikanske provincije, dopala me
ugodna du`nost osvrnuti se na ovo novo izdanje
Dominikanske naklade Istina. Objelodanjuje se u
povodu 40-godi{njeg djelovanja VIS-a Dominik, te
kroz obilje`avanje dominikanskog Jubileja 800.
obljetnice potvrde Reda propovjednika.
Pred nama je nosa~ zvuka koji nastavlja slijed
suvremene popularne duhovne glazbe u Hrvata, {to
po~etak svoga pravog zrijenja do`ivljava u drugoj
polovini osmog desetlje}a pro{log stolje}a. Hrvatska
duhovna glazbena diskografija svoj po~etak bilje`i
ba{ za Bo`i} 1968. legendarnom LP-plo~om skupine @eteoci, pod naslovom „To nije tajna“, koja je do
danas do`ivjela ~ak tri izdanja. Proizvodnja popularne duhovne glazbe nadalje se kroz 70-te ~vrsto
utemeljuje izdanjem jedne male plo~e re~enoga sastava, te triju singlica skupine Prijatelji, dok pravi
procvat diskografskog izdava{tva nastaje tijekom
druge polovine istoga desetlje}a. Izdava~i su dana{nji
Croatia Records, biv{i Jugoton, vjerska glasila i
izdava~i Glas Koncila i Kr{}anska sada{njost, makar56
ska Franjeva~ka bogoslovija, koja 1980. izdaje prvu
kasetu duhovnih {ansona u nas, i mnogi drugi.
U po~etku je na dobrih starim vinilskim plo~ama
prevladavala klasi~na duhovna glazba, i njene obrade. Tada{nji posvema{nji procvat zabavne glazbe u
svijetu i u nas, zahvatio je i duhovno glazbeno
stvarala{tvo namijenjeno {irem krugu slu{atelja.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Usput budi re~eno, jedan od svjetskih „faca“ vjerski
obojenoga glazbenog `anra svakako je Cliff Richard,
koji je vladao i uobi~ajenom pop/rock britanskom,
europskom i svjetskom glazbenom pozornicom, da
ne ka`em tr`i{tem. Ciela industria kr{}anske pop
glazbe, primjerice, djelovala je i djeluje u Nashviillu,
savezna ameri~ka dr`ava Teneese, tradicionalnom
sredi{tu ameri~ke country glazbe. Vjerovali ili ne, o
tome koliko je popularna duhovna glazba uistinu
postala omiljena svjedo~i podatak da dana{nja
svjetska glazbena prodaja ovakve i sli~ne kr{}anske
glazbe prema{uje onu s podru~ja klasi~ne glazbe,
jazza, Latina, New Agea, i filmske glazbe!
Danas postoje i kr{}anske glazbene Nagrade
Dove nasuprot na{iroko poznatim Nagradama
Grammy. U svijetu suvremene glazbe ve} su uobi~ajeni izrazi kr{}anski rock, kr{}anski metal i
kr{}anski alternativni rock. I nije se tome ~uditi ako
znamo da je rock nastao na zasadima duhovne ili
religiozne glazbe spirituala, gospela, i njihovih derivata, countryja, rhytm and bluesa, soula i funka...
Velikani mainstreema, Bob Dylan, skupine Byrds,
Lifehouse i U2, da spomenem samo neke od onih
koje obi~no ne stavljaju u razred duhovnih glazbenika, uvrstili su u svoj repertoar i - kr{}anske duhovne teme.
Zavjese hrvatske suvremene zabavne glazbene
pozornice u tom smislu podigli su Josipa Lisac dobro poznatom izvedbom pjesme „Ave Maria“ na
albumu „Balade“, 1987, i Vice Vukov albumom „Vje~ni Bo`i}“, 1989.
Splitski sastav Dominik do tada je ve} mnogo
vi{e napravio za povijest hrvatske popularne duhovne glazbe. Prije podsje}anja na tu ~injenicu, valja
mi spomenuti da je Dominik sudjelovanjem na ovom
CD-u dostojno obilje`io 40 godina svoga djelovanja,
dok je njegov izdava~ Dominikanska naklada Istina
CD-om ozna~ila svoju 80. obljetnicu postojanja.
Naime, VIS Dominik izdao je do sada kasete „Put
ljubavi“, jo{ 1985., zatim „Pru`imo ruke“ 1987.,
„Bo`i}ni album“ 1989., video kasetu 1990., te jo{
jednom „Bo`i}ni album“ 1993. Pod vodstvom pate-
57
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ra Joze ^irka, svoj prvi CD „S Bogom u glavi“ Dominik predstavlja 2007.
Od ukupno jedanaest skladbi sadr`anih na CD
albumu „Domini~e, dobri o~e“ deset ih je uzeto s
upravo spomenutih nosa~a zvuka, osim one pod
nazivom „Sudbina“ auktora Vlade Batini}a, u izvedbi Marijana Bana. Rije~ je o staroj skladbi VIS-a Dominik, do sada nesnimanoj. Primjetna zna~ajka CDa je vrhunska zvu~na obrada glazbenih brojeva u ~ak
~etiri splitska snimateljska studia. Izvedbe okupljenih perjanica splitske zabavno-glazbene scene, besprijekorne su.
Za ovaj kompilacijski CD odabrane su sa kasete
„Put ljubavi“ skladbe „Domini~e, dobri o~e“, glazba
i rije~i Nik{e Krpeti}a, u izvedbi Dra`ena Ze~i}a,
„Vidim te“ s glazbom Ina Kala{i}a i rije~ima Mirjane Vrli}, u izvedbi Zorice Kond`e, te „Ispovijed“ s
glazbom i rije~ima Silvija Petri~i}a, u izvedbi skupine Dalmatino.
S kasete „Pru`imo ruke“ na ovom CD-u na{lo
se nekoliko skladbi Nik{e Krpeti}a. To su „Mati“, u
izvedbi Meri Cetini} i vokalnoj pratnji Ivane Buli},
„Ugasi svjetlo“ u izvedbi Giuliana, te „Pusti suzu“
i „Povedi me Bo`e“ u izvedbi Dominika.
Sa CD-a „S Bogom u glavi“, ponovno su o`ivljene
pjesme „Hvala“ Ante Petri~i}a u izvedbi Olivera
Dragojevi}a, „U ime Boga“ pisca glazbe i stihova
Denisa [ari}a, u izvedbi Doris Dragovi}, dok je skladbu „Kriste, o Kriste“ Nik{e Krpeti}a izvela skupina
Viva.
Sveukupno, za album duhovne popularne glazbe
„Domini~e, dobri o~e“ mogu re}i samo da je produkcijski za pohvalu, popunjen i u~injen s veoma
dojmljivom predano{}u i ljubavlju svih sudionika.
Jedinstven je po zamisli o okupljanju glasovitih
58
pjeva~kih imena uz okosnicu koju predstavlja
slavljeni~ki VIS Dominik, kao nonet mladih, ali
glazbom zadojenih i dobro uvje`banih, vjerom nadahnutih glazbenika i pjeva~ica. Oni plodonosno
ustrajavaju u svojoj namjeri da svoje slobodno vrijeme posve}eno glazbi daruju Kristu i njegovom sljedbeniku, svecu, ~ije ime zajedni~ki nose sa zadovoljstvom sada ve} tu na pragu petoga desetlje}a svoga
postojanja pod okriljem i blagoslovom crkve i samostana Svetoga Dominika u Splitu.
Potrebno je predstaviti ih. To su: gitaristi Ante
Petri~i} i Karlo Dotur, basist damir Vujevi}, klavijaturisti Ante Balarin \ipalo i Ivan Trpimir Lozi}.
Pjeva~ice su Tina Ro{~i}, Tihana Petra ^oti}, Gentiana Domgjoni i Mia Matkovi}. Gostuju}i glazbenici vrlo uspje{no su se priklju~ili sudjelovanjem na
albumu, a to su bubnjar i udaraljka{ Matko Petri},
basist Sa{a Buli} – Ujac koji je i majstor zvuka, te
prate}i pjeva~ Teo Braj~i} i ve} spomenuta prate}a
pjeva~ica Ivana Buli}. Aran`mane su napisali Jo{ko
Banov, ~lanovi VIS-a Dominik i skupine Viva, Matko
Petri} i Silvije Petri~i}. Producentsku i uredni~ku
du`nost na zadovoljstvo svih njih i nas slu{atelja
izvr{io je pater Jozo ^irko. Naslovnicu albuma naslikao je Ivan Nazor, dok se za grafi~ko oblikovanje
pobrinula Kristina Pera~i}.
Za napomenuti je da na svim dosada{njim nosa~ima zvuka, do ovoga najnovijeg postoji gra|a iskoristiva za jo{ jedan ovakav CD album s pjeva~kim
zvijezdama. [teta bi bila da se ta sretna okolnost ne
ostvari.
^estitam svim sudionicima u izradi CD-a.
Zahvaljujem skupu na pozornosti.
Zlatan Oli}, Split
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
2. MOLITVENO-SPORTSKI SUSRET MINISTRANATA
U dominikanskom samostanu sv. Marije milosne
u Bolu na Bra~u, od 5. do 7. travnja, odr`ao se Drugi molitveno-sportski susret ministranata Hrvatske
dominikanske provincije.
Okupili su se ministranti s podru~ja `upa koje
vode bra}a dominikanci: iz Zagreba (`upe Kraljice
svete Krunice i bl. Augustina Ka`oti}a), Gru`a
(`upa sv. Kri`a), Splita (`upa sv. Katarine) te ministranti iz Slovenskog dominikanskog vikarijata – sve
zajedno 47 ministranata s njihova ~etiri voditelja: fr.
Petrom Gali}em, fr. Mihaelom Mariom Toljem, fr.
Ivanom Van~ijem i fr. Nikolom Leopoldom.
U samostanu su nas srda~no primila bra}a i sestre, omogu}iv{i nam da ’ne brinemo {to }emo jesti
i gdje }emo spavati’, ve} da vrijeme iskoristimo za
molitvu i sportsko – rekreativni program. Susret je
zapo~eo svetom misom u ponedjeljak 5. travnja u
18.15 sati u samostanskoj crkvi koju je predvodio i
propovijedao fr. Mihael.
Nakon ve~ere krenuo je prvi krug natjecanja:
vjeronau~ni kviz, u kojem su najvi{e uspjeha pokazali ministranti iz Gru`a. Sutradan, nakon jutarnje
molitve u crkvi i doru~ka, obli`nje je sportsko
igrali{te postalo pravo ’malo boji{te’: ministranti su
se natjecali u brojnim sportskim disciplinama: nogomet, rukomet, tr~anje na 100, 200 i 800 metara;
potezanje konopa, potezanje klipa, skok u dalj s
mjesta i sa zaletom, bacanje kamena s ramena…
Umorni i radosni do~ekali su svetu misu u 18.15
koju je predvodio fr. Ivan, a potom je uslijedila
ve~era i zaslu`eni odmor. Najvi{e uspjeha u sportskom dijelu programa pokazali su ministranti iz
Splita.
Na zavr{noj dodjeli nagrada, prije samog polaska
ku}ama, napetost i i{~ekivanje narasli su do vrhunca: ministranti su jedva do~ekali primiti svoje
zaslu`ene pehare koji su iza{li ’ravno iz Nebeske
kova~nice’: Dubrov~ani su bili najbolji u vjeronauku,
Spli}ani u sportskom dijelu, Slovenci su se istakli
primjernim pona{anjem na sportskim borili{tima te
imali najbolji sastav na temu: [to za mene zna~i biti
ministrant?, dok su Zagrep~ani osvojili pehar za
lijepo i skladno pjevanje na svetoj misi i jutarnjoj
molitvi.
Sve u svemu, lijep i blagoslovljen uskrsni tjedan
koji ’tra`i svoje nastavke u godinama koje dolaze’
– ’tra`e ga djeca’ koja su imala nezaboravno iskustvo
dru`enja, sklapanja prijateljstava, zajedni~kog molitvenog `ivota i sportskih aktivnosti u ozra~ju dominikanskog samostana sv. Marije Milosne - pod
pla{tem na{e Majke.
Na kraju, od srca zahvaljujemo bra}i i sestrama
bolskog samostana na gostoprimstvu, kao i Hrvatskoj dominikanskoj provinciji koja je poduprla organizaciju jednog ovakvog susreta!
brat Nikola Leopol Noso, OP
59
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
DESETA PEPELNICA UMJETNIKA
- [to je bio poticaj na pokretanje projekta Pepelnica umjetnika?
Frano Prcela: Iskustvo tijekom desetak godina
studija i rada u Njema~koj. Naime, tamo{nja
Katoli~ka crkva je s jedne strane (na razini biskupija)
stvorila izvjesni slu`beni forum susreta s umjetnicima – upravo pod nazivom „Aschermittwoch der
Künstler“ (Pepelnica umjetnika). S druge pak strane
i u prigodnim doga|anjima najve}im dijelom je
Crkva uspijevala uspostaviti zavidnu sadr`ajnu razinu dijaloga s razli~itim umjetnostima. K tomu
pojedine komisije ovda{nje Biskupske konferencije
– od one za film pa sve do stru~nog suputni{tva u
kontekstu sakralne arhitekture – bili su dodatni poticaj povodom povratka u Hrvatsku prije desetak
godina barem ne{to u~initi na tom planu. Kako je
~ovjek bi}e koje neprestano crpi svoju inspiraciju i
poticaj upravo iz uspore|ivanja, tako sam i ja njema~ko iskustvo neprestano stavljao u kontekst stanja dijaloga Crkve u Hrvatskoj s umjetnicima. Izvjesni povod pokretanja „Pepelnice umjetnika“ bila je
zapravo informacija Apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj mons. Giulija Einaudija da ima
pote{ko}a s trajnim smje{tajem „Vukovarskog kri`a“
kojeg je papa Ivan Pavao II. dobio na poklon povodom svog drugog pastirskog pohoda Hrvatskoj
1998. godine. Rije~ je o 14 postaja kri`nog puta, plus
petnaesta „postaja“ koja prikazuje uskrsnu}e – radovi hrvatskih umjetnika naive koji su „slo`eni“ u
formi kri`a. Izme|u ostalog sam nunciju predlo`io
da bismo mi dominikanci bili rado zainteresirani
trajno „udomiti“ to umjetni~ko djelo. Organizirali
smo prigodnu sve~anu akademiju u dubrova~kom
samostanu dominikanaca, nuncij je osigurao slu`60
benu darovnicu sv. Oca, a ja sam iskoristio priliku
te predstavio kratki ekspoze o nu`nosti dijaloga
teologije i umjetnosti, Crkve i umjetnika. Bilo je to
upravo na Pepelnicu 2001. godine, tako da je ove
godine jubilarna, X. Pepelnica umjetnika.
- Na {to je ukazao odnos teologije i umjetnosti?
Frano Prcela: Polazi{na teolo{ka osnova jest
upravo „tema“ blagdana Pepelnice. Naime, taj blagdan je prema kr{}anskom shva}anju dan kreativnog
sje}anja da smo stvoreni i ujedno pozvani na
sustvarala{tvo u svijetu i vremenu u kojem `ivimo.
No, na{a „sustvarateljska djela“ (autenti~na umjetnost) nisu na{i ukrasi, nego su to na{i govori i razgovori, s ljudima i sa svijetom oko nas i u nama. I
to priop}avanje sebe je navije{tanje koje je u ko-
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
na~nici svjedo~enje. A svako svjedo~enje jest tek
onda ako je slu`enje svijetu kroz samospoznaju vjernosti vlastitoj vjeri i vjernosti vlastitim sumnjama
– {to je po~etak transcendentnoga iskustva, odnosno
iskustva Boga. Takvo umjetni~ko svjedo~enje o~ituje
se kod svih koji u sebi primje}uju neku vrstu „posebne (bo`anske) iskre“, {to je svojstveno umjetni~kom pozivu pjesnika, pisca, graditelja, glazbenika, glumca, slikara i drugih. Stoga prvi dan po~etka
korizme, kao i sama korizma, nisu nikakva „oskudna“ vremena u kojima se treba samo ne~ega odricati. Pepelnica i korizma po svojoj su naravi nadasve
povla{teni trenutci zauzetijeg tra`enja dubine `ivota i smisla postojanja. Polaze}i od pretpostavke da
autenti~na umjetnost nije i ne smije biti tek ne{to
fakultativno, kao {to ni tra`enje smisla svijeta i
uop}e `ivota kao takvoga ne smije postati stvar dokolice ovaj prigodni specifi~ni susret teologije i
umjetnosti u tom duhu `eli primarno ukazati na
~injenicu da se teologija i umjetnost nalaze na
zajedni~kom tlu odgovornosti.
- [to biste ili koga biste od umjetnika i vrste
umjetnosti glede toga izdvojili?
Frano Prcela: Odgovora na ovo pitanje nema i
zapravo ne smije ni biti, iz jednostavnog razloga {to
bi se ogrije{io o sredi{nji postulat dijalo{ke „etike“.
Naime, u kontekstu zajedni~kog tra`enja smisla,
poku{aja odgovora na prvo i zadnje pitanje `ivota
ne postoji nikakva vrijednosna kategorizacija
umjetni~kog izri~aja. Stoga je zasigurno s ovoga
mjesta primjerenije zapravo podsjetiti, posebice
Crkvu i teologe, na mno{tvo umjetnika u hrvatskom
dru{tvu koji ~eznu za mjestima istinskog susreta s
teolozima – mimo naru~iteljskog i nazdravi~arskog
eventa. Omogu}iti prostore da osjetimo „iskre“ i
uop}e transcendentne titraje njihova stvarala{tva, o
kojima je govorio papa Ivan Pavao II., jest postulat
vremena, kojemu se Crkva premalo posve}uje. „Pepelnica umjetnika“ daje jedan skromni doprinos
dijalogu teologije i umjetnosti – odnosno, bez ikakve
la`ne skromnosti, vi{e je zapravo neka vrsta
jednogodi{njeg podsjetnika na taj spomenuti
ponajve}ma zapostavljeni dijalo{ki susret.
- I jedna knjiga je rezultat Pepelnice umjetnika...
Frano Prcela: Rije~ je zapravo o razgovoru s II.
„Pepelnice umjetnika“, koji se vodio poslije toga u
vi{e nastavaka. Naslov glasi: „Sumnja kao krepost.
Dijalog teologije i umjetnosti“, u izdanju Dominikanske naklade Istina, Zagreb, 2003. Taj pismeni
trag diskusije slikara Dimitrija Popovi}a i teologa,
danas zagreba~kog pomo}nog biskupa, dr. Ivana
[a{ka (s Vesnom Kusin i sa mnom) dokumentira i
zasigurno opetovano potvr|uje da umjetnost u svoj
svojoj raznolikosti sadr`i religiozni potencijal koji
je neotkriven i neiskori{ten. Njega spoznati i aktivirati ga – to je tako|er cilj projekta „Pepelnica
umjetnika“. U protivnom }e umjetni~ki rad institucionalizirati se kao nadomjestak vjere, {to je dodatna potvrda da Crkva treba umjetnike i isto tako,
nadam se, umjetnici trebaju Crkvu odnosno teologiju. Nadamo se preostale diskusije s „Pepelnica
umjetnosti“, uklju~uju}i jo{ ovogodi{nju, jubilarnu
10., mo}i u sli~noj formi knjige objediniti. Imamo
jako puno materijala kojeg bi bilo {teta ne podijeliti sa zainteresiranom javno{}u.
- Nakon deset godina, u kojem smjeru dalje
kre}e Pepelnica umjetnika?
Frano Prcela: Ve} nekoliko godina `elim i planiram „Pepelnicu umjetnika“ druk~ije i bogatije
osmisliti. Me|utim, na`alost i dalje je rije~ o osobnoj
inicijativi, a moram priznati i dobrim dijelom privatnom projektu. Gotovo svi pozdravljaju ovu inicijativu, kako pojedinci tako i predstavnici institucija
– i one kojoj sam pripadam, me|utim za nju od strane Crkve kao takve ne postoji djelatni ili kakvi ve}
kreativni interes. [tovi{e, jedva je mogu}e na sadr`ajnoj razini razmijeniti s crkvenim predstavnicima
poneku misao na temu mogu}eg susreta teologije i
umjetnosti. No, kao nepopravljivi optimist ne `elim
vjerovati da ne postoji u crkvenim redovima kompetencija za diskurs o, kako to volim nazvati, „iskrama transcendentnoga“ mimo profesoralnog ili teolo{kog govora crkvenog nau~iteljstva. Zahvaljuju}i
ravnateljici Klovi}evih dvora, g|i. Vesni Kusin, „Pepelnica umjetnika“ ve} nekoliko godina mo`e se
odr`avati u izvrsnim prostorima navedene institucije. Nadam se, mo`da ve} idu}e godine ovaj projekt
osmisliti kao znanstveni skup i mjesto dijalo{kog
okupljanja s umjetnicima – ne samo jednom u godini.
Intervju Kana 2010./2
Marijana Jakovljevi}
61
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
BRAT GABRIJEL POSAVEC PROSLAVIO
50. OBLJETNICU ZAVJETA
U nedjelju 25. travnja 2010., u samostanu Kraljice sv. Krunice Zagrebu, brat Gabrijel Posavec je proslavio 50. obljetnicu zavjeta u Redu bra}e propovjednika. Proslava je zapo~ela svetom euharistijom tijekom
koje je brat Gabrijel obnovio svoje zavjete, a zatim se
nastavila u samostanskom blagovali{tu uz prisutnost
~lanova dominikanske obitelji, rodbine i prijatelja. U
kratkom razgovoru brat Gabrijel je izrekao svoje dojmove o proslavi i svom dugogodi{njem redovni~kom
sta`u...
Brate Gabrijele, proslavili ste 50. godi{njicu
svoga zavjetovanja. Kako je protekla proslava?
BRAT GABRIJEL: Proslava je protekla u vrlo
zna~ajnom tonu, mo`da prvi puta u 800 godina Reda
da je jedan brat suradnik proslavio 50. godi{njicu
zavjeta, zahvaljuju}i ocu provincijalu koji je `elio da
i jedan brat suradnik proslavi svoju godi{njicu.
Bilo je mnogo uzvanika – oko 60 – rodbina, prijatelji, ~lanovi dominikanske obitelji, sve zajedno nas
je bilo stotinjak... Slavlje je po~elo sve~anom euharistijom koju je predslavio provincijal, brat Anto
Gavri}, a bilo nas je osmorica na oltaru, me|u kojima su bila i moja dva brata sve}enika – brat Karlo
koji je dominikanac i brat Ferdo, franjevac. Tijekom
svete mise, nakon propovijedi, obnovio sam svoje
redovni~ke zavjete koje sam polo`io u Dubrovniku
1960. godine polo`iv{i ruke na Knjigu konstitucija
Reda, koju je provincijal dr`ao.
Sje}ate li se kako je to tada bilo?
BRAT GABRIJEL: Kako ne, sje}am se kao da je
danas bilo! Samo {to nije bilo nikakvog posebnog
slavlja kao danas, vrlo skromno se tada slavilo – uz
jednu ~a{icu i ru~ak. Danas se slavi ve} prilikom
62
ulaska u novicijat, sretni smo da novi ~lan do|e, da
obu~e habit i da zavr{i uspje{no vrijeme novicijata.
Crkva treba mlade ljude i mi im se veselimo. Danas
je druga~iji odgoj, malo je te`e `rtvovati se negoli
je to bilo prije. Mi smo bili uglavnom iz skromnih
obitelji s mnogo djece i bili smo spremni, nije bio
problem podnijeti `rtvu, zato smo mo`da i ostali u
samostanu. No, danas mnogi mladi klonu dok nai|u
i na male pote{ko}e.
Kada ste u{li u novicijat?
BRAT GABRIJEL: U Zagreb sam do{ao 1958.
godine i nakon nekoliko mjeseci sam oti{ao u Dubrovnik gdje sam obukao habit 1959. godine. U
novicijat je sa mnom u{ao i Marko Vraji}, rodom iz
Prozora. Sve je to za mene bilo veliko otkri}e - prvi
puta sam vidio brod i vozio se brodom, a kada sam
ulazio u grad onim stepenicama, osje}ao sam se kao
da ulazim u raj. U Dubrovniku nas je do~ekao otac
Dominik Budrovi} koji je bio provincijal. Najprije
smo imali duhovne vje`be, a zatim je slijedilo
obla~enje. Prvi u~itelj u novicijatu mi je bio brat
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Milan [esni}. Nakon {est mjeseci sam ostao sâm jer
je Marko izi{ao iz novicijata. To mi je mo`da najte`e
bilo u godini novicijata jer je tada bilo druga~ije nego
danas, postojala je separacija izme|u sve}eni~kih
kandidata i bra}e suradnika, a njih je bilo dvadesetak.
Ali u novicijatu mi je bilo lijepo! Kad smo imali neke
proslave za Bo`i}, Novu godinu ili Sv. Dominika,
onda smo svi zajedno slavili uz pjevanje i sviranje.
S pokojnim bratom Tomom Vere{om sam ~esto razgovarao i i{ao u {etnju, sve do vrha Sr|a pa smo se
znali sjesti na neki kamen i pjevati. To mi je ostalo
u lijepom sje}anju. Tijekom novicijata smo svaki dan
ujutro ministrirali na ~etiri, pet svetih misa, zatim
smo poslu`ivali na doru~ku i prali su|e i blagovaonicu, a poslijepodne sam imao solfeggio i vje`bao
sviranje. Nakon toga je slijedilo ~i{}enje samostana,
popravljanje ako je {to trebalo, mijenjanje `arulja...
I tako je pro{la godina novicijata, a da nisam niti
primijetio...
Nakon godine novicijata, 27. travnja 1960.,
polo`io sam jednostavne zavjete i nakon toga oti{ao
u @upu dubrova~ku gdje smo imali imanje i tamo
sam radio s bratom Ivicom Roguljem u vrtu, vinogradu i masliniku, a imali smo i `ivotinje o kojima
sam se brinuo – magarca, krave i svinje. Sve}eni~ki
kandidati bi do{li igrati nogomet pa smo bili sretni
{to su do{li k nama, bilo je veselo... Nakon toga me
brat Alfons Eterovi} poveo sa sobom na Kor~ulu
gdje sam pomagao. Ta ku}a je bila stara i uni{tena,
~itav samostan je zauzela obitelj Karlovi}a koja je
tu imala svoje poduze}e i dr`ala `ito u prostorijama,
samo su dvije sobe i crkva bile nama na raspolaganju.
Kasnije smo polako preuzeli cijeli samostan. Tamo
sam se po~eo baviti orguljama. Nakon toga sam
oti{ao u Zagreb gdje sam zavr{io {kolu. Od 1977.
sam stalno u Zagrebu. I eto tako sam, zahvaljuju}i
Bogu, ne meni, izdr`ao tolike godine u samostanu.
Ali u samostanu nije ni te{ko izdr`ati, ako ima{ ljubavi i volje.
Za{to ste ba{ odabrali Dominikanski red?
BRAT GABRIJEL: Iskreno govore}i, nisam znao
za dominikance do svoje 15. godine. Moj brat Karlo je prvi saznao za dominikance preko na{eg `upnika vl~. Marcela Novaka, koji je bio veliki prijatelj
dominikanaca i koji mu je rekao da je to „gospodski
red“. To nas je ponukalo da do|emo i stvarno smo
do{li i zavoljeli Red. I evo nas ovdje ve} toliko godina – ja sam proslavio svoju 50. godi{njicu, a brat
Karlo }e za dvije godine, ako Bog da.
Vi ste brat suradnik. Koja je va{a uloga u
Redu?
BRAT GABRIJEL: Postoje velike mogu}nosti i
razli~ita podru~ja za razvoj svakog pojedinca u Redu.
Kao brat suradnik prva zada}a je raditi manualne
poslove i na taj na~in doprinijeti zajednici. Bra}a
suradnici su izjedna~eni s bra}om sve}enicima u zavjetima. Prije su si bra}a mogla izabrati poslove koje
su htjeli, odnosno poslove za koje su imali volje i
sposobnosti. Tako je bilo umjetnika, orguljara,
orgulja{a, rezbara... U~itelji su se uvijek pobrinuli
da prona|u na~in na koji svatko od nas mo`e dati
svoj doprinos zajednici. Tako sam ja zavr{io zanat
za graditelja orgulja u Zagrebu, a specijalizaciju u
Hamburgu te sam uglavnom cijeli `ivot ure|ivao,
„{timao“, popravljao orgulje po crkvama. Uvijek
sam bio sretan kad su orgulje zasvirale: po naravi
sam veseljak tako da mi je to bilo veliko veselje.
Jeste li se ikada osje}ali manje vrijednim zato
{to niste sve}enik?
Svi smo mi ljudi i normalno je da se taj osje}aj
pojavi. Kompleks manje vrijednosti najvi{e
optere}uje. No, ako ima{ vjeru i poziv, shvati{ da
svatko od nas ima svoje podru~je za koje je sposoban
i u kojem je dobar. Ja sam „doktor“ na svojem
podru~ju!
Vas je bilo osmero djece i gotovo svi ste oti{li od
ku}e, u samostane. Kako su roditelji na to gledali?
BRAT GABRIJEL: Bilo nas je osmero – ~etiri
brata i ~etiri sestre. Najstariji brat se o`enio i ima
63
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
troje djece i sedmero unu~adi; a nas tri brata smo
redovnici. Brat Karlo i ja smo dominikanci, a tre}i
brat Ferdo je franjevac. ^etiri sestre su oti{le u samostan u Sarajevo u Dru`bu sestara slu`avki Malog
Isusa koju je utemeljio nadbiskup Josip Stadler. Stadler je bio prijatelj na{ega `upnika te mu je predlo`io
da do|u i one. Najprije je oti{la najstarija Hilarija,
zatim Terezija, Gabrijela i Rikarda. Dvije su bile
kuharice, a dvije orgulja{ice. Sve su `ive, osim Gabrijele koja je nesretno stradala.
Roditelji su nam bili jako velika potpora. Sje}am
se kada sam prvi puta do{ao ku}i 1969. god., na praznike, i{ao sam s roditeljima na svetu misu i moj otac
je hodao iza mene dva koraka i sretno i ponosno
gledao moj habit i svoga najmla|eg sina za kojega je
uvijek govorio da je „fakin“ i da ne}e ni{ta od njega
biti... I ja sam bio sretan jer su oni bili sretni zbog
mene! Va`no je imati potporu, bez toga bi bilo te{ko
ostati i ustrajati, pogotovo kad se pojave pote{ko}e.
^esta je pojava da kad mladi}i u|u u novicijat nemaju potpunu podr{ku od oba roditelja, onda im je
te`e donijeti odluku.
[to je presudno za volju, odnosno ustrajnost u
pozivu?
BRAT GABRIJEL: Normalno je po{tivati i
slu{ati svoje starje{ine. Najte`i je mo`da taj dio kada
na neki na~in gubi{ dio svoje osobnosti – mora{ biti
svjestan da ne mo`e biti uvijek onako kako ti misli{
i `eli{, nego se sa zajednicom mora{ dogovoriti,
mora{ popustiti. Isto kao u braku, i u braku se mora
popustiti, s obje strane, ako ima ljubavi i da se ta
ljubav dalje razvija. Meni se ta ljubav razvila, eto ve}
pedeset godina traje, a sad kako }e biti dalje... Mislim
da }e se i dalje razvijati.
[to je najvi{e hranilo tu va{u ljubav?
BRAT GABRIJEL: Na prvome mjestu roditeljska
ljubav i njihov odgoj jer od roditelja potje~e temelj za
bilo koje zvanje, odlasci svake nedjelje na svetu misu...
Ve} od ranog djetinjstva je bilo jasno da se roditelje
treba slu{ati, tako da meni nije bilo uop}e te{ko slu{ati
u samostanu, to sam prihvatio kao svoj dio `ivota. To
me najvi{e ohrabruje, a naravno uz to i molitva!
[to mislite koji je danas najve}i razlog zbog
kojega se mladi ne odlu~uju za redovni{tvo? Mislite li da je prije bilo lak{e odlu~iti se?
BRAT GABRIJEL: Najmanji razlog je celibat!
Te`e je odre}i se nekih stvari iz svjetovnog `ivota,
uvijek je lak{e voditi neki redoviti `ivot nego izvan64
redni. Na{a odluka za samostan i to {to smo ostali
nije ne{to {to mo`emo pripisivati sebi nego je to
ne{to izvanredno – Gospodin je taj koji nas vodi i
mi smo mu zahvalni. Prije je bila neima{tina pa je
mo`da bilo lak{e odlu~iti se, ali danas je lako s obzirom na sve {to se u samostanu nudi, no niti to ne
zadovoljava. Molitva je glavna koja poma`e da se
pridr`ava{ pravila sv. Dominika i zavoli{ svoj red.
^ime se bavite, osim orguljama i znate li svirati orgulje? Imate li nekih hobija, znate li svirati jo{ {to od instrumenata?
BRAT GABRIJEL: Sad sam u invalidskoj mirovini, radim sve {to treba u samostanu, nabavljam s
tr`nice i radim sve poslove koji su potrebni za `ivot
u samostanu. Orgulje su mi hobi i volim raditi sve
u vezi njih. Nisam notalni orgulja{, ali po potrebi
zasviram kad nema na{eg orgulja{a, na misama nedjeljom i blagdanima, na svibanjskim i listopadskim
pobo`nostima, za vrijeme klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu itd. Od ostalih instrumenata
znam svirati sve {to je s tipkama, pogotovo harmoniku. Nju sam nau~io svirati jo{ dok sam bio u gimnaziji u Bolu, sestra mi je darovala jednu malu
harmoniku na kojoj sam u~io svirati. U Hamburgu
sam se usavr{io u sviranju harmonike i tamo sam
svirao u jednom KUD-u. I danas volim zasvirati kad
me ima tko slu{ati. Gdje god je veselje, tu sam ja!
Gdje ste sve popravljali orgulje, ako se sje}ate?
Pa tko bi se svega toga sje}ao?! Posljednjih nekoliko godina od ve}ih zahvata na orguljama izdvojio
bih Vukovinu, zatim Kumrovec, Veliku Erpenju
(Tuhelj), Virje, Dubrovnik i Lapad. A bilo je mnogo
mjesta u kojima sam popravljao orgulje tijekom
`ivota. Posljednjih godinu dana nisam puno popravljao budu}i da me zdravlje ne slu`i ba{ najbolje...
[to biste `eljeli jo{ re}i o sebi?
BRAT GABRIJEL: O sebi je uvijek najte`e govoriti... Ja sam sretan i zadovoljan! Zahvalan sam
Bogu na svakom danu koji mi je podario, a kako }e
biti dalje, to je samo u Njegovim rukama. @elio bih
poru~iti svima onima koji su u novicijatu i razmi{ljaju
ho}e li ostati da poku{aju prevladati pote{ko}e i
ostanu jer smo svi na neki na~in prevladavali
pote{ko}e barem u jednom trenutku. Sigurno }e im
nakon 50. biti bolje!
Ana Buljat
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
DRUGO HODO^A[]E KRUNI^ARA U MARIJU BISTRICU
8. svibnja 2010. Hrvatska dominikanska provincija organizirala je hodo~a{}e u Mariju Bistricu. I
ove godine na{i dragi ’kruni~ari’ uputili su se prema
Mariji Bistrici, koja je bila cilj njihova ’hodo~a{}enja’
prije svega zato {to su tamo i prije pronalazili utjehu,
mir i nadu u vremenu u kojem `ive.
U ime Hrvatske dominikanske provincije kao
promicatelj i organizator dominikanskih kruni~arskih
bratov{tina ovoga hodo~a{}a sve nazo~ne je pozdravio o. Ljudevit Je|ud.
misa koju je predvodio provincijal Hrvatske dominikanske provincije, o. Anto Gavri}.
Hodo~asnici su poslije podne u 14.00 sati odr`ali
pobo`nost kri`noga puta. U crkvi Majke Bo`je
Bistri~ke, hodo~asnici su prije povratka svojim
ku}ama zahvalili pred izlo`enim Presvetim Otajstvom na svim primljenim dobro~instvima.
brat Alojz ]ubeli}, OP
Ove godine su hodo~astili vjernici iz nekoliko
zagreba~kih `upa i drugih krajeva Lijepe na{e: `upe
Kraljice sv. Krunice, bl. Augustina Ka`oti}a, Krista
Kralja, Savskog Narta, ^reta, te Konj{}ine, [ibenika,
Vodica...
O. Ljudevit Je|ud je na po~etku ovoga susreta,
nakon molitve svete krunice u crkvi odr`ao predavanje o krunici. Nakon predavanja je slavljena sveta
65
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ARHITEKTURA
AKADEMIK BORIS MAGA[, DOMINIKANSKA CRKVA
I SAMOSTAN BL. AUGUSTINA KA@OTI]A NA
VOLOV^ICI U ZAGREBU
U posljednje vrijeme veoma se u~estalo ponavlja
pitanje {to sakralna gradnja (i {to sakralna umjetnost
uop}e) jest. Potrebe obja{njavanja to su ve}e {to je
teku}a praksa `anra upitnija. Pa ipak, tisu}lje}a pokazuju da je bezbroj formi slijedilo istu funkciju – da
funkcija ne propisuje formu, a naro~ito da ne zaustavlja budu}nost oblikâ. To zna~i da se, ako je rije~
o kr{}anstvu, oko iste jezgre pretvorbe – mo}nog
povezivanja dimenzija ovostranog i onostranog –
okupljala zajednica sabranih pojedinaca. Promjenjive
liturgijske pojedinosti mogle su utjecati na akcidente u crkvenom prostoru, ali samo je istinska kreacija
dopirala do funkcije pretvorbe. Jer je istinska kreacija, ma u kom smjeru i{la, odslik stvarala{tva kao
Bo`jega svojstva. A pretvorba se, dakako, ima zbivati i u na{oj du{i, na kojoj se prostorni okvir
neizbje`no testira. Dodu{e, u obilnoj ponudi replika
i surogata ona (du{a) mo`e biti zaslijepljena i zavedena. Zaborav bitnog, naro~ito zaborav sa`etosti,
cjelovitosti i jednostavnosti, proizvodi mutante bez
pokri}a, hrani neobrazlo`ive forme i isprazni dekorativizam. Ponuda Bogu formulira se kao katalog
razrokih uzoraka materijala i tehnika: ne vi{e Biblija
za nepismene, nego Biblija nepismenih.
Susresti se s crkvom koja se na nov na~in sje}a
stoga je rijedak i neprocjenjiv doga|aj. Tko ga `eli
testirati na svojoj du{i, neka ode na Volov~icu, u
crkvu arhitekta Borisa Maga{a, posve}enu bla`enom
Augustinu Ka`oti}u: vjerojatno najve}em hrvatskom svecu, kojega na putu prema zavr{noj oltarnoj
~asti ve} vi{e od sedam stotina godina preska~u
pragmati~nije okolnosti. Tamo je bla`eni Augustin,
Trogiranin, zagreba~ki biskup, napokon dobio po
zasluzi: crkvu vrijednu titulara.
66
Nekada je crkva uzrastom sabirala naselje oko
sebe i usmjeravala ga visini. Danas, u okru`ju zdanja
koja je nadma{uju, ona svoj prostor nazna~uje na
drugi na~in: nekom razlikom u formi. Oblici su se,
naime, izjedna~ili i ve}inom ne napominju svoje
svrhe. Vitkim zvonikom i svjetlosnim jedrom Maga{
evocira misao o la|i, nigdje doslovno{}u slike ne
podilaze}i pojmu. U veoma nepovoljnu kontekstu
arhitekt je izborio autonomiju svoga kompleksa,
volumenima crkve i samostana formiraju}i uzdignut
pristupni skver. Taj je skver pravi urbani motiv, koji
ne slu`i samo sakralnoj cjelini, nego identificira gradsku ~etvrt svojom javnom uporabivo{}u. Na njemu
je (ekumenskim) `uborom fontane filtrirao i gradsku buku. Plemenito{}u materijala, kamena, stakla,
~elika, suzdr`ano{}u boja koje proizlaze iz skladanja
materijala, mjesto otkriva iznimnost, da ne ka`emo
skupocjenost svoje funkcije. Oblikuju}i prostor
arhitekt je oblikovao i vrijeme, zaustavljaju}i mu
brzinu, usmjeruju}i ga prema koncentraciji unutra{njosti.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
U ovom kratkom tekstu nema mogu}nosti da se
opi{e Maga{eva crkva. Slobodna u odnosu na uspomene i asocijacije, ona o~ituje onu sposobnost sjajne i sa`ete modelacije koja je u velikom mjerilu sagradila spomeni~ki poljudski stadion. Nagib poda
poja~ava konvergenciju prostora prema `ari{noj
obrednoj to~ki: potpuna simetrija volumena svjetlo{}u se (upijenom iz onoga izvanjskoga jedra-lanterne) rastvara u beskona~an slijed asimetri~nih
scena iz kazali{ta sjena. Nijanse svjetlosti i sjena `ive
na nijansama bjeline, u krajnjoj otmjenosti reduciranog materijala i njegova tuma~enja (stupnjevanje
i artikuliranje prozirnosti stakla). Na~in na koji je
Maga{ u samostanskoj kapelici (velika crkva jo{ je
u unutra{njosti nedovr{ena) citirao uporabu vitraja
i skulpture jedinstven je u na{oj arhitekturi, a
dramski efekt munje svjetlosti poslane na oltar kapelice antologijski je detalj koji se ni u ovo nekoliko
redaka ne mo`e presko~iti. Poeziji modelacije crkve
ravna je poezija ortogonalnosti svijetlog samostana,
dora|ena do posljednjeg detalja namje{taja ili
stubi{ne ograde. To remek-djelo zaslu`ilo je da i u
opremi velike crkve ruka arhitekta vodi svaku pojedinost.
Bo`i} je. I od crkve tra`imo da ga s nama dijeli,
jer nam tu sre}u svojom vidljivom dimenzijom
uvijek ne udjeljuje. Skupljamo se pod goti~ke svodove penju}i se pogledima u njihov gusti sumrak;
ili pak tra`imo drvenu crkvicu gdje }e nas kao u
djetinje doba grijati `uto svjetlo. Tra`imo od zdanja
ne{to sabrano i pravo. Da nije samo patina stolje}a
jamac na{e pono}ne sre}e, da postoje i autenti~ni
sveti prostori na{ega doba, ponesite svaku nadu vi
koji ulazite u ovu crkvu.
@eljka ^orak
67
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
@UPA SV. DOMINIKA POBJEDNIK MINISTRANTSKE
MALONOGOMETNE LIGE SPLITA
Zavr{ni susret i duhovni program za sudionike
Ministrantske malonogometne lige grada Splita
uprili~en je u subotu 13. o`ujka. Susret je zapo~eo
duhovnim dijelom pred slikom BDM Gospe od
Navje{tenja u prepunoj kapeli Nadbiskupskog
sjemeni{ta u Splitu. Ministranti su u molitvi zahvalili Bogu za sve primljene darove u ministrantskoj
68
slu`bi. Pobo`nost je predvodio predstojnik Ureda
za duhovna zvanja Splitsko-makarske nadbiskupije
don Jure Vrdoljak, koji je istaknuo uzvi{enost i
~asnost ministrantske slu`be. Voditelj lige bogoslov
Marin Peri{ osvrnuo se na tijek lige, koja se sastoji
od 13 ekipa splitskih `upa {to zna~i da je okupila
oko 300 sudionika, ministranata od 4. do 8. razreda
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
osnovne {kole, pohvalio je sve sudionike za disciplinirano i kulturno pona{anje {to je pokazatelj da
su svi ligu shvatili ozbiljno. Svrha i cilj lige nije puko
natjecanje nego zajedni{tvo i lijepo pona{anje.
Nakon duhovnoga dijela uslijedio je sportski dio.
Na vanjskom sjemeni{nom igrali{tu ministranti su
odmjerili nogometne snage. U utakmici za tre}e
mjesto ekipa Visoke pobijedila je ekipu s Mertojaka
s 3:0, a prvo mjesto osvojila je ekipa iz `upe sv. Dominika koja je pobijedila ministrante s Kmana rezultatom 5:4 nakon jedanaesteraca. Najbolji strijelac je
Marin ^ike{ (ekipa Visoka) sa 14 postignutih golova, a simpatije svih osvojila je ekipa s Brda koja je
progla{ena fer-play mom~ad. Pehare i medalje pobjednicima uru~io je pastoralni vikar Splitsko-makarske
nadbiskupije mons. Drago [imund`a. ^estitav{i
svim sudionicima lige na korektnom pona{anju, trudu, zauzetosti pa i pobjedi, istaknuo je kako se ne
treba obeshrabriti zbog neuspjeha, ali niti se uzoholiti zbog uspjeha. Za`elio im je uspjeh u igri, zabavi,
u~enju ali i pobjede na duhovnom planu poru~iv{i
im: prednja~ite u plemenitosti, dobroti, suradnji,
prijateljstvu, molitvi, ljubavi prema Bogu i
~ovjeku.
13. o`ujka 2010., (IKA)
KORIZMENI TROPLET KRI@U KOD DOMINIKANACA
U SPLITU
Od 16. do 18. o`ujka 2010. u dominikanskom
samostanu sv. Katarine uprili~en je Korizmeni troplet Kri`u. U srijedu 17. o`ujka, odr`ana je ve~er
poezije „U podno`ju Tvoga kri`a rije~i gube dah.“
u sklopu koje su se ~itali stihovi dvadesetak pjesama
brojnih autora: Marka Maruli}a, [i{ka Men~eti}a,
Petra Luci}a, Petra Zrinskoga, Antuna Branka
[imi}a, Nikole [opa, Josipa Pupa~i}a, Slavka
Mihali}a, Kre{imira [ege, Zdravka Gavrana, Ivne
Talaje, a stihove su govorile Silvana Burilovi} i Jelena Hrgovi}.
Knji`evni osvrt izrekao je dr. don Drago
[imund`a. Premda se za Maruli}a ka`e da je „otac
hrvatske knji`evnosti“ na{a knji`evnost i pjesme sv.
Kri`u po~inju prije njega. Pla~evi, Muke ispjevane
su jezikom koji mi danas nismo vi~ni do`ivjeti u
cijelosti, ustvrdio je dr. [imund`a. Od po~etka pa
do kraja 19. st. hrvatska knji`evnost bila je okrenu69
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ta biblijskoj percepciji ~ovjeka, stvaranja i svijeta.
Teme kri`a i muke su sna`ne, imamo kodekse muka
Kristovih. Pla~evi i muke bili su epski izlo`eni u
cjelini Kristove muke, kao danas {to imamo u
kri`nim putovima, naglasio je podsjetiv{i na autore
i naslove pjesama kroz to razdoblje. Maruli} je napisao desetke pjesama te tematike („Krstjani Krista
propetoga pita…“, „Versi ot kri`a“…); potom Jakov
Buni} „Kristov `ivot i djela“, Ivan Buni} „Svrha Svetog Kri`a“, Petar Zrinski „Uzdihanje otkupitelju na
kri`u“, Toma Babi} „Versi od muke Isusove“, Mara
Mato~ec „Molitve pred raspetim Kristom“ i dr.
Osvrnuv{i se na 20. st. istaknuo je kako je ono
znakovito po vjeri, sumnji, ateizmu, ali i brojnim
pjesnicima (njih oko 50-ak) i pjesmama posve}enim
kri`u. Oni u svojim pjesmama govore o Kristovu
raspelu u selima i na raskri`jima (Gavro Kostelnik
„Raspelo kraj ceste“, Dragutin Tadijanovi} „Skinuo
bih {e{ir pred Gospodinom“…), ali i o Kristu na
Golgoti – kri`u i raspe}u – tu su brojni putovi kri`a
u prozi i stihu (Kranj~evi} „Golgota“, A. B. [imi}
„Raspe}e“…). Nadalje govore o Velikom petku –
simbolu Kri`a (Ivan Ma`urani} „@rtva“, Vinko Kos
„Veliki petak“…). Simbolika Kri`a osobito je
zna~ajna zadnjih 40-ak godina (Aleksa Koki} „Bijelo raspelo“; Stjepan Lice „Raspelo“, Anka Petri~evi}
„Pod kri`em“, Vlade Gotovac „Raspelo o nama“,
Josip Pupa~i} „Izme|u svoje dvije smrti“, Zdravko
Gavran „Vojnik pod Kri`em“, Ivna Talaja „U
podno`ju tvoga kri`a“…). O Kri`u se govori kroz
nekoliko dimenzija: teolo{ka, soteriolo{ka, egzistencijalna, socijalna dimenzija i kri` u dimenziji
ljubavi {to je kruna svega, naglasio je dr. don Drago
[imund`a zaklju~iv{i: „Krist je do{ao radi nas i
na{ega spasenja iz ljubavi“. Program je svojim nastupom uzveli~ala {oltanska `enska klapa „^uvite“,
a animirao je fr. Ivan Iko Mateljan OP, inicijator
Korizmenoga tropleta Kri`u.
Posljednjega dana, u ~etvrtak 18. o`ujka u 19 sati,
bila je prire|ena teolo{ko-duhovna tribina: „Kri` i
70
na{ identitet“. O temi su govorili dr. don Ante Mateljan i akademski slikar Josip Botteri Dini. „Tko
`eli biti moj u~enik, neka uzme kri` svoj i neka me
slijedi“ – Isusove su rije~i kojima je dr. Mateljan
zapo~eo predavanje u kojemu je govorio o teolo{koj
dimenziji kri`a. ^im se ugleda kri` percipira se
kr{}anstvo. Ne postoji elokventniji i izazovniji znak
za kr{}ansku vjeru od kri`a – naglasio je. Kri` je
teolo{ki simbol i znak, on je kritika i put. Kri` je
znak koji govori o kr{}anskoj vjeri, sadr`aju, povijesti i o nekoj Osobi… No, on nije samo znak i informacija, on je simbol koji nas stavlja u odnos s
nekim, s Njim. Stoga sva pitanja i rasprave o stavljanju raspela u javne prostorije su mnogo dublje
od onoga kako se prikazuju, upozorio je dr. Mateljan
dodav{i: „Ne `ivimo samo od znakovlja nego od
odnosa“. Kri` je nadalje realni simbol, za kr{}ansku
vjeru on je odraz tvarnosti, realnosti tj. tvarnost
Bo`je ovostranosti, rekao je dr. Mateljan. O svojem
vi|enju, do`ivljaju kri`a danas govorio je i umjetnik
J. Botteri Dini, ~iji sakralni radovi oboga}uju brojne
crkve diljem Lijepe na{e i {ire. Svi imamo svoj kri`
i svatko ga do`ivljava na svoj na~in, kazao je
podsjetiv{i na brojne kri`eve ovoga doba: kri` nezaposlenih, rastavljenih, gladnih, onih koje je pogodila elementarna nepogoda, onih pogo|enim ratovima, kri` ovisnika i njihovih obitelji, te{ko bolesnih,
kri` mogu biti i na{i bli`nji... No, najte`i je kri`
raspe}e moga jastva, naglasio je Botteri. Kri` izaziva strah i stvara zapreku za nadu. No, za nas kr{}ane,
imaju}i pred sobom Kristov kri`, on je `rtva, ljubav
i vje~no spasenje. On je blagoslov i milost bez kojega bi svaka na{a patnja, bol, tjeskoba, pa i sama smrt
bila kazna. Stoga, poru~io je Botteri, kr{}anin treba
Bogu zahvaljivati na velikoj milosti kri`a, kako Kristova tako i na{eg kri`a po kojem se spa{avamo. Na
kraju je rije~ zahvale svima koji su sudjelovali u programu i svim nazo~nima uputio fr. Ivan Iko Mateljan
OP.
(IKA)
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
SPLIT: KRI@NI PUT OVISNIKA
I ove godine u gradu pod Marjanom uprili~en je
Kri`ni put ovisnika na ~etvrtu korizmenu nedjelju,
14. o`ujka. Kao i proteklih godina, pobo`nost
kri`noga puta zapo~ela je u crkvi Sv. Dominika i
nastavila se prema splitskoj prvostolnici Sv. Dujma.
U Splitsko-makarskoj nadbiskupiji u radu s ovisnicima i njihovim obiteljima isti~u se don Jure Vrdoljak i o. Jozo ^irko koji su i ove godine sudjelovali u kri`nomu putu ovisnika. Na po~etku kri`noga
puta, don Jure je istaknuo va`nost nakane toga molitvenog hoda, po`eljev{i svima da vjerom u Gospodina i snagom njegova uskrsnu}a `ive za druge, da
vo|eni Bo`jom ljubavlju budu drugima svjetlo u
tminama njihova `ivota te da budu sigurni u Isusovu blizinu kad im je najte`e. Ovoga puta zajednica
„Cenacolo“ iz Ugljana na~inila je veliki drveni kri`
koji je zajedno s ~lanovima zajednice „Papa Ivan
XXIII.“, roditeljima i ostalim vjernicima, nosila na
kri`nom putu.
kri`noga puta sudionici, kojih je bilo vi{e stotina,
pro{li mole}i na koljenima, popeli su se uz stube te
u{li u katedralu, gdje je uslijedilo razmi{ljanje o
Bo`joj rije~i te svjedo~anstva duhovnoga `ivota ovisnika i njihovih roditelja. “Na svome kri`nome putu
susreo sam Gospodina i tek tada sam upoznao pravu radost, otkrio koliko je va`no biti vjeran Bogu i
ljudima te spoznao vrijednost `ivota”, tako su glasila svjedo~anstva lije~enih ovisnika.
Prvu je postaju kri`noga puta kri` ponio o. Jozo
^irko. Nakon dvanaeste postaje, dvije su postaje
14. o`ujka 2010., (IKA)
Taj kri`ni put ovisnika odr`ava se ve} petnaestak
godina i jedinstvena je prigoda koja ostaje u sje}anju
i prolaznicima, vidjev{i kako se ulicom slijeva toliko
onih koji idu za kri`em pjevaju}i i mole}i. Kri`ni
put ovisnika sastoji se od tri dijela: no{enja drvenog
kri`a, razmi{ljanja nad Bo`jom rije~ju i svjedo~anstva.
Kri` }e ostati u katedrali do Uskrsa, a na Veliki petak bit }e izlo`en i posebno ~a{}en.
71
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
OBNOVA SJE]ANJA NA ZABORAVLJENO HRVATSKO
SVETI[TE SV. KRI@A NA ^IOVU
U organizaciji splitske `upe Pre~istog Srca Marijina – Gospe Fatimske u subotu 13. o`ujka uprili~eno je hodo~a{}e starom hrvatskom sveti{tu Sv.
Kri`u u mjestu Arbanija na ^iovu, nedaleko od Splita. U misnom slavlju koje je predvodio `upnik `upe
Gospe Fatimske don Mijo Grozdani}, sudjelovalo
je uz lokalno stanovni{tvo oko dvjesto hodo~asnika,
od kojih je {ezdesetak pobo`no krenulo toga istog
dana iz Splita, pje{ice, u povorci za kri`em, na
hodo~a{}e dugo tridesetak kilometara tj. oko osam
sati hoda. Crkva i dominikanski samostan Sv. Kri`a,
kao najve}e narodno sveti{te koje je nekad imala
dominikanska provincija Dalmacija, nekad su bili
mjesto prema kojem su hodile bose noge mnogih
hodo~asnika, to~nije jo{ od 1. travnja 1600. godine.
Tada su na Veliku subotu, na velikom drvenom raspelu, koje se nalazi na glavnom oltaru crkve, prokrvarile Isusove rane. [tovanje ~udotvornoga raspe-
la stolje}ima, naro~ito je bilo ra{ireno tijekom mjeseca o`ujka s hodo~a{}enjem svakog petka, potom
na Veliki petak i blagdan Kristova Uza{a{}a, da bi
slijedom povijesnih previranja na ovim prostorima,
pogotovo nakon 19. stolje}a i dolaska Napoleonove
vlasti, palo u zaborav. @upljani spomenute splitske
`upe tim hodo~a{}em `ele potaknuti i druge hrvatske vjernike da obnove pobo`nosti prema zaboravljenim hrvatskim sveti{tima, pogotovo u vremenu
korizme. Obnova izblijedjeloga hrvatskog duhovnog naslje|a iznimno je va`na ba{ u modernim vremenima koja nisu ni{ta manje zahtjevna od 14. i 15.
stolje}a kada su u danima po{asti kuge i te{kih `ivotnih prilika nastajale crkve i samostani poput ove Sv.
Kri`a, rekao je `upnik Grozdani}.
MUJ MALY @ALTAR / Rajmund Kupareo ;
prelo`il Otto Franti{ek Babler
Drugo izdanje 2009.
U spomen na autora (1914-1996) i na prevoditelja (1901-1994)
priredio vl~. Josip [indar, `upnik u Ti{novu, ^e{ka.
Iz zbirke „Blagoslov zvijezda“, Buenos Aires, 1961.
Memoriae auctoris
(1914-1996)
Memoriae translatoris
(1901-1996)
Sibi amicisque
J.[.
72
13. o`ujka 2010., (IKA)
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
DOMINIKANCI NA HAITIJU
Francuski dominikanci Tulu{ke provincije
nazo~ni su na Haitiju ve} pedeset godina. Uz Bo`ju
pomo} nitko od njih nije ozlije|en u nedavnom potresu koji je pogodio Haiti. No, svima im je potrebna va{a molitva. Hrvatska dominikanska provincija
solidarizira se s bra}om na Haitiju i uputila je pomo}
`rtvama potresa.
Donosimo tri elektroni~ke poruke provincijskog
vikara brata Manuela Rivera nakon sna`nog potresa
na Haitiju 13. sije~nja 2010., koje je uputio svojoj
subra}i u Francuskoj.
Srijeda, 13. sije~nja 2010.
Dobar dan (6 sati ujutro)
Vrlo sna`an potres u Port-au-Princeu.
Ku}e su poru{ene.
Smrt, mrtvi, puno mrtvih.
No} smo proveli vani.
Grad je pun jecaja i pla~a.
Mnogi su ostali pod ru{evinama.
Bra}a dominikanci su dobro. I ja sam dobro.
Malo prije uspio sam pro}i gradom kako bih
odlo`io le{ u~enice koja je sino} umrla. Mrtva tijela
treba nositi pje{ice jer su pojedine ulice blokirane.
Bra}a dominikanci su dobro i brinu se o obiteljima. Na{ smje{taj kod sestara nije stradao dok je
novicijat sestara kongregacije Sv. Josipa iz Clunyja
djelomi~no stradao. No} smo proveli vani u molitvi.
Sre}om hai}anski narod ima vjeru. Ljudi su se okupili, molili i pjevali usred pla~a i jecaja.
Hvala vam na iskazima prijateljstva.
Dobar dan (11:25 prije podne)
Op}a bolnica u centru grada Port-au-Princea je
puna. Bolesnici su na ulici. Te{ko je na}i mrtva~nicu
za ukop mrtvih koji zaudaraju od sino}.
Monsinjor Miot, nadbiskup Port-au-Princea je
mrtav.
Fakulteti, {kole i crkve su sru{ene. Ima i mrtvih
i osoba pod ru{evinama, ali nema nu`nog materijala kako bi se maknuo beton i krovne konstrukcije.
Dobro smo, Bogu hvala.
^etvrtak, 14. sije~nja 2010., u 7:30
No} smo proveli pod vedrim nebom jer se bojimo uru{avanja ku}a. Sve pu~anstvo je danono}no
na ulici. Bogu hvala nije bilo ki{e u ovim okolnostima. Tisu}e osoba je pod ru{evinama. Neki su `ivi i
pozivaju u pomo}, ali te{ko je ukloniti tone betona.
73
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Hai}anska dr`ava slabo je nazo~na u ovoj drami.
Rijetko se vidi vatrogasce i policiju. Ju~er je me|unarodna pomo} po~ela pristizati. Bra}a dominikanci su dobro. Ljudi su gladni i `edni, a sve su izgubili.
Sino} su glasine o cunamiju prouzro~ile paniku
u gradu. Ljudi su bje`ali prema uzvisinama. Ju~er
smo cijeli dan osje}ali podrhtavanje tla i nekoliko
potresa {to je izazvalo jauke i molitve u gradskim
~etvrtima. „Isuse, Isuse.“
Sa zahvalno{}u za va{e izraze prijateljstva nosim
vas, s bra}om iz samostana sv. Dominika, u molitvi
Isusu, na{em Spasitelju.
Haiti, Port-au-Prince, 18 sije~nja 2010., u 8:30
Dobar dan,
Zemlja i dalje podrhtava. Potresanja tla bude tjeskobu u svima koji su pro`ivjeli traumu 12. sije~nja.
Mnogo ljudskih le{eva uklonjeno je s ulica, ali puno
drugih ih je zamijenilo na cesti. U subotu popodne
vidio sam u Petionvilleu jedan le{ kako gori. Znak
revolta i straha pred epidemijama.
Mnoga su se predgra|a uru{ila. U Canapé-Vertu
klizi{te tla je jednostavno odnijelo sve ku}e te ~etvrti. Policija i snage OUN-a manje se vide nego
uobi~ajeno. I njihove su postrojbe i obitelji bile
pogo|ene. Rijetke su obitelji bez mrtvih, nestalih ili
bez ranjenih.
Neki me pitaju: „[to sada rade sve}enici i redovnice?“ Crkva pati i u svojim osobama i u svojim
zgradama. Ju~er, u nedjelju, malo je kr{}ana moglo
sudjelovati na euharistijskom slavlju u Port-au-Prince. Uru{ila se kapela i ovdje u Svetoj-Ru`i-Limskoj
(zavod sestara kongregacije Sv. Josipa iz Clunyja –
http://www.sainterose.org/index.php – privatna
{kola, gdje trenutno borave i hai}anski dominikanci), gdje se nedjeljom okupljamo na slavlje Uskrslog
Krista.
Slavili smo misu, s redovnicama i nekoliko laika,
u trijemu {kole. Crkva Presvetog Srca Isusova, va`na
`upa koja okuplja na tisu}e osoba, pretvorena je u
ru{evinu. Katedrala je neupotrebljiva. @upa „Sv. Ljudevita, francuskog kralja“ ne mo`e vi{e primati vjer74
nike. U njoj je u pro{li utorak smrtno stradao otac
Jean-Baptiste, monfortanaca, u~itelj novaka.
[to se ti~e {kola, Sveta-Ru`a-Limska je vrlo o{te}ena. Trebat }e vremena da ju se ponovno izgradi i
stavi u norme sigurnosti. Vi{e se ne mo`e stanovati
ni u novicijatu sestara kongregacije sv. Josipa iz
Clunyja. Krov se uru{io, ali bez `rtava, Bogu hvala.
Ostale {kole su potpune uni{tene ili neupotrebljive.
Mnogo redovnika i redovnica je smrtno stradalo.
Svi se skrbe o ranjenima iz kongregacije i bli`njih
civila. Uru{io se i koled` Sv. Alojzija Gonzage,
presti`no katoli~ko zdanje u Port-au-Princeu. Jedan
brat te kongregacije je mrtav i nalazi se pod ru{evinama. [kola Rosalie Javouhey (utemeljena 1993.,
a vode ju sestre kongregacije sv. Josipa iz Clunyja, i
ima 384 u~enika) – u kojoj sam duhovnik – u blizini predgra|a Sv. Antuna, je sva napuknuta. Ku}e u
predgra|u su jedna na drugoj. U`as! Vi{e djece s
kojima sam razgovarao pro{loga tjedna su mrtva i
pokopana. Koje li `alosti vidjeti kako se `ivot, radost
i ljepotu ukapa u nekoliko trenutaka a {iri miris smrti.
Mnogi su smje{teni u katoli~kim {kolama i `upama, pogotovo no}u jer i dalje spavamo pod vedrim
nebom. Hrana je ograni~ena za sve i kongregacije
nemaju hrane u skladi{tu kako bi prehranile stotine
tisu}a osoba. Samo dr`ave i me|unarodne organizacije mogu djelovati u tom smislu. U svakoj katoli~koj ustanovi dijeli se hrana, a prema mogu}nostima
one koji su bez te`ih povreda njeguju sestre i prijatelji lije~nici.
A vjera u ovom isku{enju? Jedna je redovnica
izgubila pod ru{evinama svoju ro|enu sestru, koja
je bila trudna i ne}akinjinu k}i. I ona, pogo|ena
bolu, uzvikuje: „Za{to, za{to?“ Misterij patnje vodi
nas Kristu koji nije do{ao tuma~iti problem zla, nego
nastaniti se i pobijediti zlo. Unato~ svemu, molitva
je i dalje radosna i vjerna. Neki povezuju ovu nevolju
s bo`anskom kaznom i pro{lim ugovorom s |avlom.
Isus nikada svojim suvremenicima nije slao bolest
ni smrt. Kr{}ani se ne trebaju bojati ni |avla, koji je
pobije|en u Kristovu Uskrsnu}u.
Gotovo su sru{ena ili te{ko o{te}ena i sva na{a
mjesta gdje pou~avamo teologiju i gdje je smje{teno
du{obri`ni{tvo: CIFOR centar za teolo{ku formaciju za redovnike, bogoslovija, koled` Sv. Ru`a Li-
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
mska… Trebat }e sve ponovno graditi. No, sada su
nam najnu`nija hrana i voda. Postoji izazov za ponovnom izgradnjom zemlje i konkretno crkava,
{kola i centara za teolo{ku izobrazbu.
Preporu~uju}i sebe i svoju dominikansku bra}u
u va{u molitvu, izri~em vam svoju zahvalnost.
brat Manuel Rivero, OP
Provincijski vikar
Utorak 19. sije~nja (6 sati)
Dobar dan,
No} smo proveli pod vedrim nebom jer zemlja i
dalje podrhtava. Tisu}e le{eva nalaze se pod uru{enim
ku}ama. Ina~e, te{ko je znati tko se nalazi pod zidovima i limovima poru{enih samoposluga i fakulteta. Na jednom fakultetu zadah le{ina primorao je
susjede da napuste svoje stanove. Ju~er ujutro, u
`upi „Sv. Ljudevita, francuskog kralja“, `upnik mi
je pri~ao o osam osoba koje su pokopane pod kamenjem crkve. Jedan od preminule subra}e le`i
tako|er pod ru{evinama `upne zgrade.
U centru za teolo{ku izobrazbu redovnika (CIFOR), za vrijeme predavanja jedne brazilske
lije~nice, u utorak 12. sije~nja 2010., prigodom susreta redovnika s Kariba (Kuba, Portoriko, Guadelupe, Maritinik i Haiti), zgrada se je uru{ila. Lije~nica
je smrtno stradala pod ru{evinama. I drugi su redovnici preminuli. Neki su se borili da bi pre`ivjeli.
Snage OUN-a – Misija Ujedinjenih naroda za stabilizaciju na Haitiju (MINUSTAH) – do{le su da
izvuku mrtvo tijelo brazilske lije~nice. Uspjeli su je
izvu}i uz pomo} svojih sprava, dok se pu~anstvo
uglavnom mu~i pomo}i unesre}enima golim rukama. Mladi hai}anski redovnik monfortanac zapomagao je u ru{evinama Centra za teolo{ku izobrazbu redovnika (CIFOR). Zamolilo se plave kacige
da ga izvuku. Nisu htjeli, zadovoljiv{i se da su izvr{ili
nare|enje koje im je bilo dano. Redovnici su time
bili {okirani. Nekoliko sati kasnije prijatelji toga
mladi}a uspjeli su ga osloboditi. Monfortanac, koji
ga je pratio u trenutku njegove smrti i koji mu je
dao bolesni~ko pomazanje, rekao mi je ju~er kako
ga je o`alostilo to {to su mu plave kacige uskratile
pomo}.
U ovom okru`ju smrti ima puno gesta prijateljstva i solidarnosti. U Bibliji, Pjesma nad pjesmama
isti~e snagu ljubavi u odnosu prema smrti. Sljede}e
subote bit }e mi radost – ako Bog dâ – slaviti
vjen~anje bra~nog para koji je odlu~io `ivjeti taj
sakrament unato~ tome {to je nestala `upna crkva.
Slavlje }e se odvijati u kapelici kod sestara kongregacije Sv. Josipa iz Clunyja, u Svetoj Ru`i Limskoj.
Zahvaljuju}i vam na prijateljstvu i solidarnosti
prema hai}anskom narodu sve vas, zajedno sa svojom
bra}om iz Dominikanskog vikarijata s Haitija, nosim u molitvi koju upu}ujemo Isusu Spasitelju.
brat Manuel Rivero, OP
Provincijski vikar
***
Dominikanski vikarijat na Haitiju pripada Provinciji Toulouse (Ju`na Francuska).
Od listopada 2008. dominikanska zajednica
smje{tena je kod sestara Kongregacije sv. Josipa iz
Clunyja, u sredi{tu Port-au-Princea. U sije~nju ove,
2010., godine bra}a su se trebala useliti u vlastitu
ku}u u glavnom gradu Haitija.
U prosincu 2009., U~itelj Reda brat Carlos Azpiroz Costa pohodio je bra}u dominikance na Haitiju.
Unato~ raznim pote{ko}ama dominikanci rade
na produbljivanju katoli~ke vjere propovijedanjem,
teolo{kim pou~avanjem, sudjelovanjem u obrazovanju i razvoju…
http://haiti.dominicains.com
75
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Solidarnost s bra}om na Haitiju
Zagreb, 15. velja~e 2010.
45/10
ska provincija Toulouse koja ima svoj vikarijat u
Haitiju i preko kojeg pomo} sti`e `rtvama potresa.
Svoj bra}i u Provinciji, vikarijatu i
HKM u Njema~koj
U elektroni~koj poruci od 20. sije~nja 2010.
toulu{ki provincijal brat Gilbert Narcisse pi{e
nam:
Predmet: Zahvala za iskazanu solidarnost s bra}om
i `rtvama potresa na Haitiju
Draga bra}o,
Od srca vam zahvaljujem na spremnom odazivu
na iskazivanje djelatne su}uti s na{om bra}om i
`rtvama `estokog potresa koji je prije mjesec dana
pogodio Haiti. Uz bratsku molitvu, prevo|enje i
objavljivanje na na{oj web stranici poruka provincijskog vikara iz Haitija iskazana je i konkretna,
financijska pomo}.
Tako smo 16. sije~nja pokrenuli „lanac solidarnosti Hrvatske dominikanske provincije“, u koji su
se uklju~ili samostani u Provinciji, bra}a u vikarijatu u Sloveniji i bra}a koja vode Hrvatske katoli~ke
misije u Njema~koj. Prva uplata od 15.000,00
izvr{ena je ve} 19. sije~nja. Sveukupno je prikupljeno 20.000,00 eura i upla}eno na ra~un „Fonda solidarnosti s Haitijem“, {to ga je otvorila Dominikan-
76
Dragi brate Anto,
Velika hvala za ovo neizmjerno svjedo~anstvo
solidarnosti prema na{oj bra}i u Haitiju u ovoj
stra{noj nesre}i.
Ova potpora je za njih velika pomo} i osna`enje
jer toliko pokazuje veliko dominikansko bratstvo.
Hvala od svega srca.
Bratski,
Fr. Gilbert Narcisse O.P.
provincijal
Bordeaux
Zahvaljuju}i vam na uklju~ivanju u ovaj lanac
solidarnosti sa `rtvama potresa u Haitiju, preporu~ujem i dalje u molitve apostolski rad bra}e u Haitiju
i `rtve potresa.
Bratski pozdravlja u sv. Ocu Dominiku, istinskom primjeru su}uti s potrebitima,
brat Anto Gavri}, OP
provincijal
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
DUHOVNE VJE@BE
Zagreb, 8. svibnja 2010.
Svim samostanima i bra}i
Ovogodi{nje duhovne vje`be odr`at }e se u Bolu
na Bra~u od nedjelje 20. lipnja do petka 25. lipnja.
Voditelj duhovnih vje`bi je o. Robert Peri{i} franjevac. Uvodno razmatanje bit }e u nedjelju 20. lipnja
u 20 sat (tj. kad se bra}a okupe), a zavr{avaju u petak prijepodne tako da bra}a mogu isti dan po}i
prema svojim odredi{tima.
Molim priore i starje{ine samostana da jave najkasnije do kraja svibnja bratu Peri ]avaru u samostanu
u Bolu broj bra}e koja }e sudjelovati na ovogodi{njim
duhovnim vje`bama.
Podsje}am da „sva bra}a moraju svake godine
obaviti duhovne vje`be u trajanju od {est dana“
(KKN 68.).
brat Tomislav Kraljevi}, OP
provincijski organizator
duhovnih vje`bi
Ivani}gradska 71, 10000 Zagreb
Tel.: 2362 612; 091 2492 555
Mail: tomislav970ºgmail.com
DUHOVNE VJE@BE
O`ujak, 7.-14.
Ljudevit Je|ud
Banja Luka, Klanjateljice Krvi Kristove
Srpanj, 25.-31.
Stipe Juri~
Zagreb/Samobor, Sestre Na{e Gospe
O`ujak, 26.-28.
Ljudevit Je|ud
Karlovac, Sveti{te sv. Josipa
Kri`arsko sestrinstvo
Kolovoz, 6.-13.
Anto Gavri}
Kiseljak, Slu`avke Malog Isusa
Lipanj, 20.-26.
Ljudevit Je|ud
Zagreb (Trnje), Sestre dominikanke
Kolovoz, 25.-31.
Mato Bo{njak,
Zagreb, (Trnje), Sestre dominikanke
77
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
KONGREGACIJA SVETIH AN\ELA ^UVARA U KOR^ULI
Proslava 50. godi{njice zavjetovanja
Skromno i lijepo, onako zapravo kako i `ive svoj
redovni~ki `ivot, tri sestre Kongregacije Svetih
An|ela ^uvara u Kor~uli, 9. svibnja, proslavile su
50. godi{njicu zavjetovanja.
S. Maja Lovri}, s. Franica Mravak i s. Metoda
Alajbeg – sve tri u slu`bi Bogu, Redu i narodu,
pro`ivjele su pet desetlje}a u mnogim samostanima
sestara dominikanki diljem Hrvatske, ~ak sve do
Amerike i Kanade.
Proslava 50. godi{njice zavjeta zapo~ela je u
~etvrtak u mati~noj ku}i u Kor~uli, gdje su u kratkoj
duhovnoj obnovi razmi{ljale o svemu onome {to su
kao sestre dominikanke pro`ivjele, a onda i o karizmi sv. o. Dominika i njezinom ostvarenju na po~etku
tre}eg tisu}lje}a.
Iako im vremenske prilike nisu ba{ i{le na ruku,
u subotu su – zajednosa s. Dolores, ^asnom majkom,
krenule na jednodnevno hodo~a{}e u Vepric – hrvatski Lurd i u Me|ugorje.
U nedjelju ujutro, pod misnim slavljem, jo{ jednom su sve tri – kle~e}i ispred oltara – obnovile svoje
zavjete, na sli~an na~in kako su to u~inile davne
1960. godine.
Uz pjesmu i prigodni program mla|ih sestara,
slavlje se zatim nastavilo u blagovaonici samostana
sestara dominikanki.
www.dominikanci.hr
78
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
HKM HAMBURG: POVRATAK S. REGINE U DOMOVINU
U petak 23. travnja 2010., u Hrvatskoj katoli~koj
misiji u Hamburgu uprili~en je opro{taj od s. Regine Vu~i} koja se nakon devetnaest godina rada vra}a
u Domovinu. S. Regina do{la je u Hamburg 13. rujna 1991. iz Kor~ule, gdje je 18 godina radila u Domu
zdravlja. Kad je do{la u Hamburg, u misiji su djelovala bra}a Jozo Mrkonji} i Jozo Mravak te sestre
Jasenka Mravak i Tadeja Bo{njak.
Lani je HKM Hamburg proslavila 40. obljetnicu
osnutka te 35. godi{njicu pastoralnog djelovanja
sestara dominikanki u HKM Hamburg.
U misiji u Hamburgu sada djeluju bra}a Mirko
Jagnji} (voditelj misije) i Marko Bijeli} te sestre
Janja Martinovi} i Jasna Mati}.
Sestri Regini zahvaljujemo na njezinu radu i na
svjedo~enju nesebi~ne sestrinske ljubavi.
Provincijal
79
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
BLA@ENI AUGUSTIN KA@OTI] ZA[TITNIK HRVATSKE
KATOLI^KE MISIJE U LONDONU
Pro{le godine proslavljena je 40. obljetnice Hrvatske katoli~ke misije u Londonu. O tom doga|aju
pisala je Mirjana @ugec u prilogu „Osobni kontakt
ostavlja traga u srcima i `ivotima“ (Glas Koncila, br.
2 /2010, str. 18 i 19) i Marin Milanov u prilogu „40.
obljetnica Hrvatske katoli~ke misije u Londonu“
(Most, Glasilo hrvatske katoli~ke misije u Londonu,
II/ Bo`i} 2009/, br. 3, str. 86-92 + prilozi: str. 93105). Kako spomenuti prilozi ni{ta ne govore o
osniva~u te misije, njezinim po~ecima i prvim voditeljima te misije (t. j. o hrvatskim dominikancima
Frani Marunici i Dobroslavu Ljubi}u) zamolio sam
osniva~a i prvog voditelja te misije gosp. Franu Marunicu da na nekoliko stranica opi{e nastanak i rad
Hrvatske katoli~ke misije u Londonu, na ~emu mu
iskreno zahvaljujem.
***
U prolje}e 1968. godine dominikanac o. Frano
Marunica uputio se u Englesku, uz blagoslov provincijala Hrvatske dominikanske provincije o. Drage Kolimbatovi}a. Provincijal mu je dao samo adresu gospodina Janka Skenderovi}a iz Coventryja,
mjesta udaljenog 150 km sjeverozapadno od Londona. O. Marunica je 18. svibnja posjetio Coventry
i uz pomo} gosp. Skenderovi}a upoznao pedesetak
Hrvata. Gosp. Milan Luketi} dao je o. Marunici
adrese oko 250 Hrvata iz Engleske i Walesa. A 30.
svibnja 1968. o. Marunica je imenovan du{obri`nikom
Hrvata u Engleskoj i Walesu. Imenovanje je potvrdio
biskup iz Nothingama, a tajnik kanonik Arthur Rivers, `upnik crkve sv. Patrika, Soho u Londonu uveo
ga je u popis stranih nacionalnih kapelana.
U mjesecu rujnu te iste (1968.) godine odr`ana
je Osniva~ka skup{tina u poljskom klubu, Spring80
Vladimir Pavlini}, Bl. Augustin Ka`oti}, zastava
HKM London, 1980., u prostorijama misije
field Road, Coventry i tu je ro|en Hrvatski dom –
Domus Croata. Izabrano je upravno tijelo i donesen
je statut dru{tva. Na kraju zasjedanja pojavila se ideja
o nebeskom za{titniku Hrvatskog doma. Predlagani su sv. Ante, sv. Franjo, sv. Nikola, sv. Juraj, bl.
Marko Kri`ev~anin, bl. Ozana Kotorska itd. Digne
se gospodin Janko Skenderovi}, rodom iz mjesta
Rude kraj Sombora, te prozbori: „Hrvatice i Hrvati! Predla`em da na{ nebeski za{titnik bude svetac
koji je `ivio i umro u izagnanstvu, u progonstvu, a
to je zagreba~ki biskup bl. Augustin Ka`oti}.” Pri
glasovanju je od 148 va`e}ih listi}a za bl. Augustina
Ka`oti}a bilo 92. Dobio je apsolutnu ve}inu. O.
Marunica re~e: „Draga bra}o i sestre! Mislim da smo
izabrali pravoga za{titnika, ~ovjeka, redovnika, dominikanca i biskupa koji je povezao Ju`nu Hrvatsku
sa Sjevernom Hrvatskom, koji je ujedinio Zadar,
[ibenik, Trogir, Split i Dubrovnik sa gradom Zagrebom, o~ima i plu}ima hrvatskoga naroda. Na{
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
za{titnik je umro 3. kolovoza 1323. u Luceri u Italiji
kao stranac, kao izagnanik i prognanik, koji je za
vrijeme jedne propovijedi bio te{ko ranjen od jednoga Saracena i malo iza toga umro je u Luceri na
glasu svetosti. Godine 1702. papa Klement XI. proglasi ga bla`enim.” Tako je bl. Augustin Ka`oti}
izabran za nebeskog za{titnika Hrvatske katoli~ke
misije u Londonu.
Nekako u isto vrijeme po~eo je i rad na izgradnji
ku}ice za Hrvate. S novcem dobivenim od dobro~initelja kupljena je ku}ica u Coventryju. Nije se
zaboravljalo na prostore u Londonu. Istovremeno
se radilo i na odobrenju statutu hrvatskoga dru{tva.
Charity Commission u sastavu Ministarstva unutarnjih poslova zaprimilo je i statut hrvatske zajednice te nakon razgovora do{lo se do naslova „Hrvatski dom – Domus Croata”. To je bilo 7. srpnja 1971.
godine i tako je dobivena prva hrvatska ustanova u
povijesti Hrvata na tlu Velike Britanije, u vlasni{tvu
Hrvata. Charity Commission vodi se pod brojem
263874, Hrvatski dom. Ovo dobrotvorno-karitativno dru{tvo slu`it }e osobama hrvatskog podrijetla
koji `ive u Engleskoj i Walesu.
Ku}a u Londonu je kupljena u listopadu 1971.
To jer bila prva ustanova, prva hrvatska ambasada u
Londonu.
Kraj 1972. i prva polovica 1973. bila je jedna od
najdra`ih i najugodnijih, ali fizi~ki najte`ih, godina
u `ivotu osniva~a i utemeljitelja Hrvatskog doma.
Kupljen je Hrvatski dom u Londonu. Nekako u isto
vrijeme, za Hrvatski dom vi{e donatora, a na poticaj
na{ih iseljenika u Engleskoj, poslalo je svoje darove
za tu ustanovu: gospo|a Mary Millebach, Kana|anka
s dalekim hrvatskim podrijetlom poslala je na ra~un
Hrvatskog doma 20.100 kanadskih dolara, odnosno
7.777,26 funta sterlinga, benediktinac o. Martin Gosling darovao o. Marunici ~ek od deset tisu}a funta
sterlinga, njujor{ki kardinal Terence Cooke 210.00
lira sterlinga, op}ina Wandswort u Londonu 3.710,00
lira sterlinga, Sveta Stolica 11.232,65 lira sterlinga.
Osim tih materijalnih radova na Hrvatskom
domu valja spomenuti da je 10. velja~e 1970. bila 10.
obljetnica smrti kardinala Alojzija Stepinca. Euharistijsko slavlje predvodio je kardinal John Heenan
s nacionalnim kapelanima iz Hrvatske, Slovenije,
Ma|arske, Slova~ke, Bjelorusije te jednim domi-
nikancem iz Londona. Sveta misa bila je na latinskom, a liturgija rije~i na hrvatskom: tekstove je
~itao o. Marunica. Za vrijeme propovijedi kard. Heenan je naglasio kako mu je kardinal Stepinac bio
kolega na sveu~ili{tu Gregoriana u Rimu te ga je
poznavao kao ~ovjeka reda i rada, molitve i sebedarja
te da je za vrijeme montiranog procesa protiv nadbiskupa Stepinca protestirao u Londonu na BBC.
Godine 1948. kardinal Heenan je organizirao velike
demonstracije u Londonu tra`e}i da se nadbiskup
Stepinac pusti na slobodu. Za vrijeme propovijedi
po{tar je donio dva brzojava na latinskom jeziku:
jedan od kard. [epera iz Rima i drugi od kardinala
Kuhari}a iz Zagreba.
Apostolski delegat Svete stolice Domenico Enrici slu`beno je otvorio Hrvatski dom „Bla`eni Augustin Ka`oti}“ u Londonu 8. srpnja 1973. s rije~ima:
„Progla{ujem hrvatski dom bl. Augustina Ka`oti}a
otvorenim” presjekav{i crven-bijelu-plavu vrpcu
koju su dr`ale djevoj~ice Mandy i Louisa Skenderovi}, k}eri Branka Skenderovi}a i unuke Janka
Skenderovi}a. Oba Skenderovi}a dali su veliki obol
Hrvatskome domu.
Euharistijsko slavlje predvodio je dominikanac
mons. Celestin Bezmalinovi}, biskup Hvara, Bra~a
i Visa, uz asistenciju apostolskog delegata Svete Stolice Domenica Enricia, hrvatskoga dominikanskog
provincijala o. Eugena Bi`ace, ravnatelja hrvatske
katoli~ke dijaspore mons. Vladimira Stankovi}a,
engleskoga dominikanskog provincijala Iaha Hilopa,
kanonika Arthura Riversa te tri sve}enika dominikanca. Na samom po~etku euharistijskog slavlja
apostolski delegat Svete Stolice Domenico Enrici
pohvalio je vjernost i privr`enost Hrvata Svetoj Stolici naglasiv{i da su Hrvati, uz @idove i Irce, razasuti po svim meridijanima i paralelama, ali su Hrvati
ostali vjerni Bogu i svome narodu. Biskup Celestin
Bezmalinovi} u svojoj propovijedi pozvao je vjernike Hrvate da se sjete svojih korijena, da zapamte
da pripadaju Petrovu nasljedniku i da budu svjedoci
svoje vjere kao Hrvati u stranome svijetu. Na kraju
svoje propovijedi, u ruci je imao bijeli papir pravokutnog oblika te re~e: „Ovaj papir simboli~no predstavlja Hrvatsku: Iseljeni~ku Hrvatsku i Domovinsku Hrvatsku. Svi mi pripadamo svetom stablu,
stablu sv. Petra i njegovih nasljednika od pape Aga81
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
tona do dana dana{njega!“ Mons. Vladimir Stankovi} srda~no je zahvalio svima koji su na bilo koji
na~in pridonijeli uspostavi Hrvatskoga doma u Londonu.
Isti dan BBC za Hrvatsku prozbori: „Za~etnik i
najuporniji radnik na realizaciji ovoga Doma jest
Frane Marunica. On je samozatajno i uporno gotovo ~etiri godine iz dana u dan poticao ljude i prikupljao sredstva za kupnju ku}e u kojoj je smje{ten
ovaj Dom. Slobodno se mo`e re}i da je njegovom
zaslugom Hrvatski dom ve} u radu.“ Plemeniti radnik veliki dobro~initelj Hrvatskog doma, gospodin
Milan Luketi}, re~e: „Nikada se nije skupilo toliko
Hrvata na jednom mjestu kao danas na otvaranju
Hrvatskog doma“. Sutradan je bilo poslano pismo
zahvale apostolskom delegatu.
Kapelica bl. Augustina Ka`oti}a bila je obojana
u bijelo. Oltar je bio jednostavan, na dva kamena
stupa bi postavljena jednostavna pravokutna kamena plo~a. Iza oltara bija{e slika Za{titnika. Mjesto
za lo`enje vatre u dimnjaku bi demolirano, ostao je
ispup~eni zid koji je bio veoma dobro i ravno obnovljen, na tom zidu gospodin Milan Duji} je nacrtao hrvatsku zastavu (bez grba): crven, bijeli, plavi.
Frano Marunica spominje dva doga|aja koja su
mu se duboko usjekla sje}anje. Od ta dva doga|aja,
ovdje donosimo samo jedan o kojemu Frano Marunica pi{e: ”Jednog jutra posjeti me djevojka Ivanica/Vana Olivari iz mjesta Tisno s otoka Murtera.
Bilo mi je te{ko: djevojka, mr{ava, te`ine 49 kilograma, kao da ima bolest anoreksiju. Molila me je
da joj na|em posao. Poslah je u bolnicu Bolingroke
Hospital u susjedstvu te joj rekoh da potra`i Molly
Conway, ravnateljicu bolnice. Pozovi se na mene i
sigurno }e{ dobiti posao. Djevojka sva sretna, ode i
susretne se s hladno}om engleskoga podneblja i s
hladno}om britanskih ljudi. Kulturno i uljudno me
prime te joj daju upitnik da ga popuni. Ivanica ga
popuni te dobi odgovor: ’^im se pojavi bilo koje
slobodno mjesto, pozvat }emo Vas.’ Djevojka se
ohrabri te kroz suze izusti: ’Mene je poslao gospo-
82
din Frane Marunica!’ ’Pa za{to niste to rekli odmah
na po~etku. Do|i sutra raditi!’, re~e joj ravnateljica
Molly Conway. Ivanica-Vana se toplo zahvali i mnogo je puta ponovila {to joj se dogodilo tra`e}i posao.
Djevojka je bila vrijedna, polagala je ispite i na kraju
postala ravnateljica bolnice Bolinbroke Hospital.
Ivanica/Vana Olivari je sada u mirovini i po{teno
`ivi u Londonu.”
„Dok sam bio u Londonu, posjeti me provincijal
pater Drago Kolimbatovi}. Zanimao se za pastoralni rad me|u Hrvatima, ali pater Drago nije zaboravio pitati kako `ivim, kako financijski prolazim.
Odgovorih: ’Predajem na {koli, nedjeljom propovijedan na engleskom jeziku, neke no}i radim u luksuznim hotelima itd.’“ Pater Drago Kolimbatovi}
pokloni mi 100.00 funta sterlinga ad personam. Novac sam stavio u crkvenu blagajnu. Mons. Vladimir
Stankovi}, ravnatelj hrvatskog katoli~kog du{obri`ni{tva, posjeti me u Londonu te mi pokloni
svojih 130.00 funta sterlinga i 100.00 funta sterlinga
od kardinala [epera dar za mene. Novac sam stavio
u crkvenu blagajnu.”
Dominikanci o. Eugen Bi`aca poklonio je za Hrvatski dom 699,50 funta sterlinga, o. Drago Kolimbatovi} 100.00 funta sterlinga, o. Stipe Vatroslav
Budrovi} 283.41 funta sterlinga, o. Dobroslav Ljubi}
55.00 funta sterlinga, o. Marunica 215.00 funta sterlinga.
Monsinjor Vladimir Stankovi} organizirao je hrvatsko du{obri`ni{tvo na zavidnoj visini. Uvijek
raspolo`en, spreman pomo}i, vje~ni putnik po Europi, Kanadi, Sjevernoj i Ju`noj Americi, Ju`noj
Africi, Australiji i Novom Zelandu. To je bio kruh
sa sedam kora. Komunisti su pratili svaki korak
mons. Stankovi}a. On je bio velikan.
Toliko iz pismenoga priloga Frano Marunica o
Hrvatskoj katoli~koj misiji u Londonu ~iji nebeski
za{titnik je bl. Augustin Ka`oti}.
Prema zapisu gospodina Frane Marunice priredio
brat Marijan Bi{kup, OP
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
SVE^ANA PROSLAVA 40. OBLJETNICE HKM LONDON
U londonskoj crkvi sv. Augustina (Hammersmith) u nedjelju, 8. studenoga u 14 sati predsjednik
Vije}a za inozemnu pastvu Hrvatske biskupske konferencije i BK Bosne i Hercegovine dubrova~ki
biskup @elimir Pulji} predslavit }e zahvalnu misu u
prigodi obilje`avanja ~etrdesete obljetnice postojanja
Hrvatske katoli~ke misije London. U pratnji voditelja HKM London fra Ljubomira [imunovi}a
biskup Pulji} za boravka u Londonu susrest }e se s
hrvatskim veleposlanikom Nj. E. Ivicom Tomi}em,
kao i vode}im ~elnicima Katoli~ke Crkve u Engleskoj westminsterskim nadbiskupom u miru kardi-
nalom Cormacom Murphy-O’Connorom, westminsterskim nadbiskupom i predsjednikom BK Engleske i Walesa Vincentom Nicholsom, nadbiskupom
nadbiskupije Southwark Kevinom John Patrick
McDonaldom te mons. Alanom Hopesom, pomo}nim westminsterskim biskupom zadu`enim u
ime BK EiW za etni~ke zajednice. U sklopu obilje`avanja obljetnice predvi|ena je dobrotvorna ve~era
Britansko-hrvatskog dru{tva u korist HKM London, kao i gostovanje klape „Bonaca“ iz [ibenika.
27. listopada 2009. (IKA)
83
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Stipe Juri~
BISER BIBLIJSKE MUDROSTI
U sredi{tu Knjige Sirahove pouka je o mudrosti
u kojoj starozavjetni pisac daje biblijski odgovor na
pitanje {to je mudrost i kako se mudar ~ovjek pona{a
u svakida{njem `ivotu. Knjiga Sirahova, biser biblijske mudrosti, nudi mnoge poticaje za izgradnju
mudrih `ivotnih stavova, koje svakodnevno treba
iznova potvr|ivati. Poticanje na nadziranje jezika i
uljudnost govora sredi{nja je tema cjelokupnoga
biblijskog mudrosnog pou~avanja. Kao i ve}ina mudraca, Ben Sirah odlu~no osu|uje grijehe jezika i
izravno proziva i poziva svoje u~enike da se klone
svake la`i, jer od nje nikakva dobra.
Tuma~e}i sadr`aj Knjige Sirahove dr. Juri~ vrlo
detaljno obra|uje Ben Sirahove pouke smje{taju}i
ih pri tome u {iri kontekst isto~nja~ke knji`evnosti,
ali i u odnosu na `idovske nekanonske knjige ne
zanemaruju}i tada{nje povijesne, dru{tvene i
politi~ke prilike. Navode}i i obrazla`u}i klju~ne
teme knjige Sirahove, autor ih povezuje s cjelokupnim Svetim pismom, kako `idovskim kanonom tako
i kr{}anskim Novim zavjetom.
„Autor pi{e argumentirano i zanimljivo. Ima posebno smisao za panoramski pristup i sintezu. (…)
Dobro je da djelo izlazi na hrvatskome jeziku koje
ovakvom edicijom unosi istinski i izvorni sadr`aj,
popunjava i oboga}uje biblijsko teolo{ku ponudu
na{eg podneblja” istaknuo je recenzent prof. dr.
Nikola Hohnjec.
84
Mudrost lijepa govora u
Knjizi Sirahovoj
ISBN 978-953-241-188-1
1. izdanje, Zagreb 2010.
Izdava~: Glas Koncila
Format: 13 cm x 21 cm,
332 str.
Uvez: tvrdi
Na{a cijena: 100,00 kn
O AUTORU
Dr. Stipe Juri~ OP ro|en je 1951. u Tomislavgradu. Studij filozofije zavr{io je u Chieriju (Torino),
studij teologije u Bologni, te studij biblijskih znanosti u Rimu (PIB, PUST) i Jeruzalemu (ÉBAF).
Od 1986. profesor je biblijskih znanosti na Papinskom sveu~ili{tu sv. Tome Akvinskoga u Rimu.
Objavljuje u domovini i inozemstvu. Autor je
vi{e studija i knjiga iz biblijskih znanosti. Specijalnost mu je Knjiga Otkrivenja (Apokalipsa), koju
posebno prou~ava i istra`uje, o ~emu svjedo~e brojne studije, te knjige Apokalipsa. Knjiga koja svr{ava
Bo`ji razgovor s ljudima (2004.), 1260 dana u
skloni{tu. Ku{nja i spas Crkve u knjizi Otkrivenja
(2005.) te Misterij Boga i ~ovjekova spasenja izra`en
ljudskim jezikom (2008).
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
DA SE NE ZABORAVI
Pro{lonedjeljne svete mise na hrvatskom jeziku
u Berlinu je predvodio gost iz domovine, dominikanac pater Vjekoslav Lasi}. Tom prigodom je nakon
misnog slavlja, pater Lasi} predstavio i knjigu o Miri
Bare{i}u, kojoj je koautor i urednik. Zanimljivo
podsje}anje patera Lasi}a na vrijeme i doga|aje kojima je dobrim dijelom i sam svjedo~io, jer je dugo
godina `ivio u iseljeni{tvu, vjernici su s pa`njom
saslu{ali a potom i kupili knjigu o emigrantu ~ije je
ime ve}ini, barem iz one prve iseljeni~ke generacije,
vrlo dobro poznato.
- Evo, ja sam, kako me je ovdje i predstavio
vele~asni, „bijeli fratar“ Vjeko Lasi}, koji je od svojih
46 godina sve}eni{tva, 27 godina proveo vani,. Rodom sam iz [irokog Brijega. Oti{ao sam 1954. godine u sjemeni{te na Bolu, dominikansku klasi~nu
gimnaziju, pa studij filozofije, teologije, magisterij
u Zagrebu. Potom sam tri godine bio na papinskom
sveu~ili{tu u Rimu i doktorirao iz teologije gdje i
pokojni papa Ivan Pavao II.
Vratio sam se 1968. a 1969. godine sam oti{ao u
Skandinaviju s nakanom ostati par godina i organizirati inozemnu pastvu. Bio sam prvi misionar za
[vedsku, Dansku i Norve{ku. Nisam se mogao poslije vratiti i od {vedske dr`ave sam dobio azil i dokumente. Ostao sam tamo 22 godine. Vratio sam se
1991. godine u Hrvatsku, rekao nam je par rije~i i o
svom zanimljivom `ivotu, fr. Vjekoslav Lasi}.
Za{to knjiga o Miru Bare{i}u?
- Da se ne zaboravi ono {to povijesti pripada,
ka`e Lasi} i nastavlja:
- Ovo je knjiga u kojoj su dokumenti, ~injenice,
povijesne stvari, fakta i sje}anja. U prvom poglavlju
su zapisi iz snimljenog materijala, odnosno razgovora s Mirom Bare{i}em vo|enim dok je bio u Paragvaju.
Drugo poglavlje je moje, gdje govorim o susretima s Mirom od 1969. pa sve do 1992. godine kada
sam ga pokopao na zagreba~kom Mirogoju. Poginuo
je 1991. godine u jednoj od prvih akcija nakon
uklju~enja u domovinski rat.
Tada je bio potajno pokopan a javno poslije, 1992.
godine na Morogoju.
U ostalim poglavljima pi{u ljudi koji su s Mirom
bili vrlo bliski. To je ~ovjek koji je bio s njim u akciji
u veleposlanstvu u Stockholmu, An|elko Brajkovi}.
Onda dolazi Nikola Lisac koji je bio jedan od trojice otmi~ara aviona, potom Nikola Majstorovi} koji
je napisao op{irno poglavlje o odnosu {vedskih vla85
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
sti i biv{e Jugoslavije te teroru koji je Miro do`ivljavao
u {vedskom zatvoru.
I na kraju i Boris Prebeg koji je poznavao Miru
jo{ u [vedskoj i bio je s njim kada je poginuo, rekao
je Vjeko Lasi} prisje}aju}i se u razgovoru kako je
svojevremeno on i krstio Miru Bare{i}a.
- To je bilo u {vedskom zatvoru. Kao sve}enik,
naravno, obilazio sam bolesne, slabe, zatvorenike.
Tada, prilikom posjeta i razgovora, otkrijem da Miro
Bare{i} nije kr{ten. Miro je ina~e bio od [ibenika.
Otac mu je bio nositelj spomenice, prvoborac iz
onoga rata. Pripremim ga u zatvoru za kr{tenje. To
je bilo 1972. godine. Poslije su me progonili, nisu
mi dali da ga posje}ujem ali ja sam bio uporan a i
Miro je tra`io samo mene i na to je imao pravo.
Njegova smrt je zagonetna, to je kraj moga poglavlja
u knjizi. Miro Bare{i} je sve svoje dokumente povjerio upravo meni i oni su s ovom knjigom pripali
i hrvatskoj povijesti, rekao je pater Vjekoslav Lasi},
nakon {to je u Berlinu predstavio knjigu pod naslovom „Bare{i}“.
Sonja Breljak,
Slobodna Dalmacija, 3. velja~e 2010.
LJUDSKA PRAVA – POVIJESNO-TEOLO[KI OSVRT
Kr{}anska sada{njost objavila je knjigu Marijana
Bi{kupa „Ljudska prava – Povijesno-teolo{ki osvrt“
u kojoj se govori o ljudskim pravima u kontekstu
Bo`jega dara ljudskim bi}ima zbog ~ega su nepromjenjiva i sveop}a i nisu dar ljudske dobrote ili
uvi|avnosti. Ostvarenje ljudskih prava predstavlja
pobjedu pravde i jednakosti me|u svim ljudima, a
autor ih prikazuje u povijesnome pregledu kako na
Zapadu tako i u nas, posebice se osvr}u}i na istan~an
osje}an nekih na{ih, osobito primorskih, gradova za
po{tivanje ljudskih prava. U teolo{kome osvrtu rije~
je prije svega o ljudskim pravima kako ih prikazuje
Biblija i u~iteljstvo Katoli~ke crkve. U tom pogledu
autor upoznaje ~itatelje s brojnim dokumentima
Crkve, osobito nakon Ivana XXIII., II. vatikanskog
sabora, Pavla VI. i Ivana Pavla II. u kojima se slu`bena
Crkva zauzima za prou~avanje i promicanje ljudskih
prava.
15. travnja 2010. (IKA)
86
Knjiga Marijana Bi{kupa u izdanju
Kr{}anske sada{njosti
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ZVU^NO IZDANJE „HRVATSKI SVECI I BLA@ENICI“
Zaklada „^ujem, vjerujem, vidim“ objavila je
zvu~no izdanje „Hrvatski sveci i bla`enici: `ivotopisi i molitve“. Na CD-u su zastupljeni sv. Nikola
Taveli}, sv. Leopold Bogdan Mandi}, sv. Marko
Kri`ev~anin, bl. Augustin Ka`oti}, bl. Gracija iz
Mula, bl. Ozana Kotorska, bl. Alojzije Stepinac, bl.
Marija Propetoga Petkovi} i bl. Ivan Merz.
Za snimanje zvu~nog zapisa kori{tena je knji`ica
u izdanju Udruge za promicanje znamenitih
Kri`ev~ana „Dr. Stjepan Kranj~i}“ koja je izdana u
prigodi odr`avanja manifestacije „Prvih dana hrvatskih svetaca i bla`enika“ odr`anih u Kri`evcima od
29. sije~nja do 1. velja~e.
Tekstove ~itaju Tanja Baran, Tomislav Baran i
Lejdi Oreb, dok je Toni Eterovi} autor glazbene
podloge. Urednik izdanja je Mirko Hrka~.
Kupnjom toga zvu~nog izdanja poma`e se rad
Zaklade i daje potpora za snimanje novih knjiga
duhovnog sadr`aja za potrebe slijepih osoba. Izdanje
se mo`e nabaviti u knji`arama duhovne literature.
29. prosinca 2009., (IKA)
ZVU^NO IZDANJE @IVOTOPISA BL. OZANE KOTORSKE
Zaklada „^ujem vjerujem vidim“ iz Zagreba pokrenula je projekt kroz koji `eli snimiti `ivotopise
hrvatskih svetaca, bla`enika i slugu Bo`jih. Prvi u
nizu je `ivotopis bla`ene Ozane Kotorske koji je
iza{ao o bla`eni~inu blagdanu. Za snimanje je
kori{ten `ivotopis bla`ene Ozane koji je napisao
don Niko Lukovi}. @ivotopis je op{irno bogat podacima iz `ivota bla`enice, opisuje povijesne trenutke i prilike u Crkvi i dru{tvu u vremenu u kojem je
`ivjela bla`ena Ozana, te donosi prikaz prisutnosti
bla`ene Ozane u likovnoj i glazbenoj umjetnosti, te
knji`evnosti.
Zagreb, (IKA)
87
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
KRUNICA BLA@ENE DJEVICE MARIJE NA CD-U
U listopadu, Marijinu mjesecu, Zaklada „^ujem,
vjerujem, vidim“ objavila je dvostruko zvu~no
izdanje „Krunice Bla`ene Djevice Marije“. Prvi CD
zapo~inje pjesmom „Kraljice Svete Krunice“, a
potom slijede Radosna otajstva. U nastavku se nalaze dvije pjesme „An|eo Gospodnji“ i „Krist na
`alu“ te Otajstva svjetla. Prvi CD zavr{ava pjesmom
„Ave Maria“. Uvod u drugi CD je pjesma „Sonet
Raspetom Kristu“. Potom slijede @alosna i Slavna
otajstva, kao i pjesme „Kao Marija“, „An|eli ti pjevaju“, te na kraju „Krenimo zajedno u novi dan“.
Otajstva su kompletna, tj. pojedino otajstvo prati
molitva Zdravo Kraljice i Litanije Lauretanske. Krunicu su molili Kornelija Balvan, Ivan~ica Radi},
Vjekoslav Rimac i Luka Balvan koji i pjeva popratne
pjesme. Urednik izdanja je Mirko Hrka~.
Kupnjom toga zvu~nog izdanja i dobrovoljnim
prilozima poma`e se rad Zaklade, te daje potpora za
snimanje novih knjiga duhovnog sadr`aja za potre-
88
be slijepih osoba i poma`u mladim osobama s invaliditetom na obrazovanju. Izdanje se mo`e se nabaviti u knji`arama duhovne literature.
12. listopada 2009., (IKA)
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
In memoriam
FR. JOZO MRKONJI], OP
(17. 3. 1932. – 20. 4. 2010.)
U Domu za starije osobe pri samostanu franjevaca tre}oredaca u Odri (Zagreb) u utorak 20. travnja 2010. umro je Jozo Mrkonji} u 79. godini `ivota, 55. redovni{tva i 49. sve}eni{tva.
Jozo Mrkonji} ro|en je u Obodnici, `upa Bre{ke,
kod Tuzle (Vrhbosanska nadbiskupija), 17. o`ujka
1932. Otac mu se zvao Ivan, a majka Ljubica ro|.
Ni{and`i}. U Bre{kama je poha|ao pu~ku {kolu
(1940.-1944.), a nakon Drugoga svjetskog rata stupio je u dominikansko sjemeni{te te je od 1947. do
1953. poha|ao Dominikansku klasi~nu gimnaziju u
Bolu na Bra~u, gdje je maturirao 19. lipnja 1953.
U Dominikanski red stupio je na Malu Gospu,
8. rujna 1955. u kapitulu samostana u Dubrovniku,
primiv{i redovni~ki habit iz ruku provincijala
An|elika Rabadana. Bila su to poratna, te{ka i olovna vremena za Crkvu, puna neima{tine ali i brojnih
zvanja. Skupa s njim u novicijat je stupilo jo{ pet
mladi}a, od kojih je u zvanju ustrajao jo{ jedino Ivo
Plenkovi}. U~itelj novaka bio je Augustin Pavlovi},
a u prosincu iste godine Drago Kolimbatovi} je imenovan podu~iteljem bra}e novaka.1
Prve zavjete polo`io je u Dubrovniku 9. rujna
1956. na ruke priora fr. Frane Kova~evi}a, a sve~ane
zavjete u La Sarteu (Huy, Belgija), 9. rujna 1959.
1
Usp. Historijat novicijata Reda sv. Dominika u Dubrovniku,
str. 128, Arhiv HDP Zagreb.
Filozofiju je studirao u Dubrovniku
(1956.-1957.), Zagrebu
1957.-1958.2 i La Sarteu
1959., a teologiju u La
Sarteu (Huy, Belgija,
1960.-1964.), gdje je na
Op}em u~ili{tu Reda
propovjednika postigao
akademski stupanj lektorata iz teologije. Iste,
1964., godine na Katoli~kom sveu~ili{tu u
Louvainu postigao je licencijat iz dru{tvenih i
politi~kih znanosti. A 28. travnja 1978. na Fakultetu dru{tvenih znanosti Papinskoga sveu~ili{ta svetoga Tome u Rimu (Angelicum) obranio je doktorsku disertaciju, na francuskom jeziku o samoupravljanju u Jugoslaviji: „Sada{nje stanje radni~kog samoupravljanja u Jugoslaviji“ (L’état actuel de l’autogestion ouvrière en Yougoslavie – Disertatio ad
lauream in Facultate Scientiarum socialium apud
2
Isto, str. 129: 27. II. 1957. – „Fra Ivo Plenkovi} i fra Jozo
Mrkonji} koji su do sada studirali filozofiju ovdje (lect. Prim.
o. dr. Tarzicije [imetovi}), poslani su od o. Provincijala u Zagreb, da tamo, skupa s fra Gabrijelom Folnegovi}em, poha|aju
teolo{ki fakultet. Njihov u~itelj je tamo bio o. Drago Kolimbatovi} koji je iz Dubrovnika bio otputovao ve} 26. IX. Pro{le
godine.”
89
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Potificiam Universitatem S. Thomae de Urbe, Roma,
1978, XXI + 266 str.).3
Za sve}enika je zare|en 30. VII. 1961. u La Sarteu, u Belgiji. Nakon povratka u domovinu, 1. svibnja 1966. proslavio je u rodnoj `upi u Bre{kama
svoje sve}eni~ko re|enje sve~anom svetom misom
i prigodnim slavljem. Duhovnu obnovu propovijedali su bra}a dominikanci Ivo Plenkovi} i Franjo
Marunica. Na sli~ici prigodom te prve mise u rodnoj
`upi napisao je kao geslo svoga sve}eni~kog `ivota:
„Vjernost i velikodu{nost“. Te dvije rije~i sa`eto
oslikavaju njegov `ivot: vjernost Kristu, Crkvi i
Redu te njegovu velikodu{nost koju su uo~avali provincijali, bra}a i sestre u Provinciji, i svi potrebiti, a
{to }e se posebice o~itovati za vrijeme Domovinskog
rata.
@ivio je u dominikanskim samostanima u Dubrovniku (1955.-1957. i 1966.-1969., 1970.-1978.),
Zagrebu (Kraljica sv. Krunice 1957.-1958. i 2000.2005.), La Sarte - Huy u Belgiji (1958.-1964.), Louvainu (1964.-1966.) i Rimu (Santa Maria sopra Minerva 1969.-1970.).
Na provincijskom studiju u Dubrovniku u {kolskoj godini 1966./67. predavao je sociologiju i vodio
sociolo{ki seminar. Vjesnik Provincije iz 1967. bilje`i
da je „o. Josip Mrkonji} cijeli lipanj radio u Rimu,
skupa s ostalim predstavnicima drugih provincijala
na tom da se naprave ’summaria’ odgovora na kvestionarij koji su stigli iz cijeloga svijeta. Malo kasnije
su se njima pridru`ili i drugi, me|u kojima iz na{e
provincije o. Nedjeljko [anjek i o. Ante Vrdoljak.“
Bio je samostanski ekonom u Dubrovniku
(1966.-1969.). Vjesnik Provincije iz 1967. tako|er
bilje`i: „S gledi{ta materijalnog se, zauzimanjem
poduzetnog o. ekonoma J. Mrkonji}a, mnogo
u~inilo, i u gradu i u @upi [dubrova~koj]. U gradu
je popravljeno pet isto~nih soba: stavljeni parketi,
nove elektri~ne instalacije, troja nova vrata i sobe
obojane. Osim toga je – radi prijevoza hrane i mlijeka
iz @upe u grad – kupljen automobil. U @upi je ob3
Usp. Augustin Pavlovi}, Na{ novi doktor sociologije, Glas
Koncila XVII (21. 5. 1978.) 380, str. 14; O. Josip Mrkonji}
– doktor socijalnih znanosti, Vjesnik Hrvatske dominikanske
provincije (VHDP) XV (20. 6. 1978.), br. 40-41, str. 55.
90
novljeno ju`no krilo samostana (~etiri sobe). Tu su
dvije sobe dane ~asnim sestrama Malog Isusa jer im
dosada{nji stan nije bio podesan. I krov `upskog
samostana je popravljen.”
Od lipnja 1969. do 16. lipnja 1972. bio je prior
samostana Svetog Dominika u Dubrovniku,
naslijediv{i fr. Pavla Njegovca. Nakon izbora za
priora 10. lipnja 1969., potvr|en je 13. lipnja, a
slu`bu je preuzeo tjedan dana kasnije jer se ve} nalazio u Rimu, u samostanu Santa Maria sopra Minerva, i u~enjem talijanskog jezika pripremao se za
doktorski studij. Bio je i definitor te provincijski
vije}nik. Tijekom jeseni 1971. te ljeta i jeseni 1972.
obna{ao je i du`nost u~itelj novaka. Naime, u razdoblju od godinu dana dva su u~itelja novaka podnijela molbe da ih se oslobodi te slu`be.4 Po provincija4
U izvje{}u sa zasjedanja provincijskog vije}a u Zagrebu 1.
srpnja 1971. pi{e: „Uva`ena je ostavka o. Ante Kova~evi}a,
u~itelja novaka u Dubrovniku, s tim da svoju grupu dovede do
profesije, a novu neka prihvati o. Josip Mrkonji}, prior, dok
Provincijalni kapitul ne odredi novog u~itelja”, VHDP VIII
(15. 9. 1971.), br. 20, str. 5. Od trojice novaka, koji se spominju
na istom mjestu kao oni koji su 15. 9. trebali polo`iti jednostavne zavjete, ostao je Pero ]avar. Od ~etvorice novaka koji su
istoga datuma zapo~eli novicijat ostali su Mirko Jagnji} i Zvonko Kne`evi}, u velja~i i o`uku pridru`ili su im se jo{ dvojica
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
lovoj ovlasti je, kao dubrova~ki prior, u ime Reda
primio jednostavne i sve~ane zavjete bra}e. Tako ga
je, na primjer, provincijal Drago Kolimbatovi} ovlastio u srpnju 1969. da primi sve~ane zavjet brata
Jure (Dinka) Buljana. U rujnu te godine {est novaka
zapo~elo je novicijat, a fr. Jozo je 16. rujna 1969. po
provincijalovoj ovlasti primio prve zavjete 8 novaka,
me|u kojima i fr. Mate Bo{njaka. U studenome
1972. odveo je sedam novaka u Bolonju gdje su nastavili me|unarodni novicijat u kojem je bilo zajedno 25 novaka (Italija, Francuska, Kanada, Slovenija
i Hrvatska). U Vjesniku Provincije iz prosinca 1972.
pi{e: „Odlu~eno je da na{i novaci nastave svoj novicijat u Bologni. Otputovali su dne 2. XI. t.g. pod
vodstvom svog biv{eg u~itelja o. Josipa Mrkonji}a.
On je ostao u Bologni mjesec dana kako bi im
olak{ao snala`enje u novoj sredini.“5 Iz te su skupine `iva su bra}a Stipe Juri~, Marko Boba{ i Iko Mateljan, dok je Vladimir Cocej umro.6
U Dubrova~kom dijecezanskom sjemeni{tu
(Klasi~noj gimnaziji Ru|era Bo{kovi}a u Dubrovniku) predavao je francuski, bio je delegat za pastorizaciju turista u Dubrova~koj biskupiji, ~lan Odbora BKJ za pastorizaciju turista. Bio je predava~ teologije svim redovnicama u Dubrovniku.
novaka od kojih je ostao u Redu Stipe Juri~, usp. VHDP IX
(5. 4. 1972.), br. 21, str. 5. Provincijsko vije}e je na zasjedanju
u Zagrebu 3. prosinca 1971. potvrdilo Kerubina Mekjavi}a za
u~itelja novaka u Dubrovniku, usp. VHDP IX (5. 4. 1972.), br.
21, str. 6. No, na zasjedanju provincijskog vije}a, odr`anog u
Zagrebu 31. svibnja 1972., nakon vizitacije U~itelja Reda Aniceta Fernandeza, prihva}ena je molba o. Kerubina, a istodobno
je zamoljen „da ostane u slu`bi do ne nastupi nova skupina
novaka (u rujnu)”, VHDP IX (20. 6. 1972.), br. 22, str. 22.
– Tijekom vizitacije na{oj Provinciji U~itelj Reda Anicet Fernandez nastrado je u prometnoj nesre}i kod Opuzena i bio je
na njezi u franjeva~kom samostanu u Mostaru, usp. izvje{}e
provincijala Eugena Bi`ace u VHDP IX (20. 6. 1972.), br. 22,
str. 14-17.
5
VHDP IX (23. 12. 1972.), br. 24, str. 6: „Na{i novaci u Bologni”. Isti broj Vjesnika donosi i prve dojmove novaka “Glas
novaka iz Bologne” (str. 18-19), gdje isti~u da im je njihov
„stari u~itelj” (Jozo Mrkonji}) bio tih dana „desna ruka” (str.
19). Vidi tako|er Historijat novicijata Reda sv. Dominika u
Dubrovniku, str. 191, Arhiv HDP Zagreb; Augustin Pavlovi}
je bilje`io doga|anja u novicijatu.
6
Katalog Provincije (Catalogus), od 1. sije~nja 1973. (str. 16)
navodi da se u samostanu sv. Dominika u Bolonji nalazi 7 novaka: Stipe Juri~, Marko Boba{, Ivan Bo{njak, Vladimir Cocej,
Ivan Cvitkovi}, Ivan Mateljan i Janko Sovec.
Dvadeset godina u Hamburgu
Vije}e za hrvatsku migraciju BKJ ga je 24. o`ujka
1979. imenovalo hrvatskim du{obri`nikom u Hamburgu.7 Tri mjeseca kasnije, tj. 8. lipnja 1979. mons.
dr. Helmut Hermann, biskup Osnabrücka, potvrdio
ga je kapelanom u Misiji u Hamburgu. A 30. kolovoza 1979. imenovan je voditeljem HKM Hamburg,
naslijediv{i fr. Velka Begi}a.8 Mirko Jagnji} imenovan je njegovim pomo}nikom u Misiji. Preko dvadeset godina bio je voditelj Hrvatske katoli~ke misije u Hamburgu, sve do kolovoza 2000. godine.U
listopadu 1982. umjesto Mirka Jagnji}a do{ao je Hrvoje Dominik Bla{ko, a njega je 1985. zamijenio
Jozo Mravak. Povremeno je ure|ivao Glasilo Hrvatske katoli~ke misije (Hamburg) koje je izlazilo od
7
Hrvatska katoli~ka misija u Hamburgu osnovana je 1969. godine, a prvi du{obri`nik bio je Mate Kre{imir Vukoja. Vije}e za
hrvatsku migraciju Biskupske konferencije Jugoslavije imenovalo je Milu Gugi}a je 8. studenog 1971. hrvatskim misionarom u Njema~koj. „O. Mile sada, skupa s o. Kre{imirom Vukoja, djeluje u Hamburgu i okolici“, VHDP IX (5. 4. 1972.),
br. 21, str. 3. Pristigao je i Mirko [ari}. Dra`an Bagi} imenovan
je za novoga voditelja Misije 5. lipnja 1973. Umjesto Kre{imira
Vukoje i Mile Gugi}a, Vije}e za hrvatsku migraciju BKJ dekretom od 10. 3. 1973. imenovalo je Veselka Begi}a kapelanom,
VHDP X (1973), br. 25, str. 17. U HKM Hamburg je jedno
vrijeme boravio i brat Gabrijel Posavec, koji je radio u firmi
za gradnju orgulja Bäckerat, usp. VHDP XII (5. 12. 1975.),
br. 33-34, str. 28-31. Veselko Begi} postaje voditeljem Misije 1977. A 7. prosinca 1976. poslan je u HKM Hamburg Ivo
Martini} – kao vicarius cooperator djelovao je do 24. o`ujka
1979., kada je razrije{en te du`nosti, usp. VHDP XVI (15. 5.
1979.), br. 43-44. str. 8.
8
Usp. VHDP XVI (8. 12. 1979.), br. 45, str. 31 i 32.
91
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
prosinca 1981. (prvi broj) do lipnja 1988. (zadnji
broj).
Godine 1986., kao definitor Hrvatske dominikanske provincije, sudjelovao je na Op}oj skup{tini
definitora Reda odr`anoj u Rimu.
Tijekom Domovinskog rata pokazao je veliku
ljubav, solidarnost i velikodu{nost prema hrvatskim
izbjeglicama u Hamburgu kao i u slanju pomo}i u
Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Tako provincijal
Mato Bo{njak, u svome pismu Jozi Mrkonji}u od
28. listopada 1991. pi{e: „Iskazujem po{tovanje Tebi,
kao i ostalim ~lanovima u Misiji, na zauzetosti oko
zbrinjavanja izbjeglica i pomo}i {to je {aljete u Hrvatsku. Na sav va{ posao gledam s divljenjem i smatram ga va{im dobrohotnim htijenjem da se i u ovim
vremenima odgovorno prepoznaju zada}e i prihvati poziv.“ Nekoliko mjeseci kasnije (9. travnja 1992.)
isti provincijal pi{e bra}i u Hamburg (Jozi Mrkonji}u
i Jozi Mravaku) o stradanju Dubrovnika, dominikanskog samostana u Dubrovniku pri granatiranju
u Domovinskom ratu i poziva na solidarnost za obnovu samostana te dodaje: „Znam da ve} prikupljate pomo} Domovini. Ono {to se o vama ~uje, ponosno je i lijepo ~uti. Osim po{tovanja ne nalazim
bolju rije~. Ipak bih molio da mislite i na Dubrovnik.
Kad rat zavr{i, red je krenuti u njegov u obnovu.“
Brza reakcija bra}e u Hamburgu svjedo~i o njihovoj
solidarnosti. Naime, ve} 21. travnja 1992. fr. Jozo
Mrkonji} pi{e provincijalu i {alje prvu pomo} za
dubrova~ki samostan.
Napustiv{i Skandinaviju, fr. Vjekoslav Lasi} pridru`io se bra}i i sestrama u Hamburgu te u Vjesniku
Provincije iz prosinca 19991 svjedo~i o dobu hrvatske solidarnosti u Hrvatskoj katoli~koj misiji: „Hrvati Hamburga su dosada skupili preko milijun
njema~kih maraka. Nabavili su preko 20 vozila za
transport u ratnim `ari{tima. Neka su vozila s kompletnom bolni~kom opremom. Nabavljeni su
bolni~ki kreveti kao i 2000 poljskih kreveta. Posebice treba spomenuti razne aparate za operacije,
disanje, dva vrlo vrijedna aparata (svaki ko{ta 60.000
DM) za snimanje s ultra zvukom. Iz Hamburga je
dosad krenulo 14 kamiona robe, hrane i lijekova.
Hrvatska katoli~ka misija organizirano poma`e
izbjeglice iz Hrvatske. Dosada ih je do{lo preko 800
u Hamburg… Imaju}i sve ovo u vidu s pravom se
92
mo`e re}i da je ljubav domi{ljata. Hrvati Hamburga
su dokazi i svakodnevno dokazuju da im je Hrvatska
ljubav.“9
Misija je tada brojila oko {est tisu}a Hrvata katolika, a pastoralno i karitativno o njima su skrbila
dva sve}enika dominikanca i tri sestre dominikanke.
Fr. Jozo Mravak, koji je od 1985. djelovao kao kapelan u Misiji, pi{e u travnju 1992.: „Hrvatska kolonija u Hamburgu za`ivjela je jednim novim
`ivotom, `ivotom brige, boli, tuge, patnje i
suosje}anja s bra}om i sestrama u Domovini… organizira se skupljanje svekolike pomo}i. Svi su bili
uklju~eni u akciju bez obzira na dob… Mo`e se re}i
da je u prikupljanje pomo}i uklju~en cijeli grad
Hamburg… Posebnu brigu posje}uje na{a misija
prognanicima kojih je u Hamburgu preko tri tisu}e,
a bojimo se da }e ih biti i vi{e ako se ratni vihor pro{iri na BiH. Ima na{ih obitelji koje su primile i po
deset izbjeglica. Na{a je misija uspjela dobiti od
hambur{kog biskupa zgradu za smje{taj izbjeglica,
u koju je smje{teno 60 osoba.“10
O djelovanju Hrvatske katoli~ke misije Jozo
Mrkonji} govori u razgovoru za Ve~ernji list: „Sve
na{e Hrvatske katoli~ke misije bile su od po~etka
do danas prave oaze na{ega hrvatskoga naroda. U
te oaze su Hrvati imali povjerenja. Svakoj Hrvatskoj
katoli~koj misiji u Europi, za ostale ne mogu govoriti jer ne poznajem prilike, cilj je u prvom redu
o~uvanje vjere i identiteta hrvatskoga naroda. Ovisno o sredini, tu se susre}emo s problemima na lokalnoj razini. Poslodavcima je cilj imati radnike koji
}e dobro obaviti posao, a to }e im odgovaraju}e platiti. Nakon toga ih ni{ta drugo ne zanima. Po mom
mi{ljenju, na{ narod je mnogo u~inio za ovu
Njema~ku. Hrvati su izgradili poslije Drugoga
svjetskoga rata dio te zemlje jer su znali cijeniti rad
i jer su bili dobro pla}eni. Sada, poslije dvadeset godina u Hamburgu, uvi|am da su se ti ljudi, neki su
dobili ve} i mirovine, ovdje potro{ili, izgubili zdravlje, a mnogi su iscrpljeni od posla.“11
9
V. Lasi}, Hamburg, VHDP 28 (1991), br. 64, str. 30.
J. Mravak, Hamburg, VHDP 29 (1992), br. 64, str. 36.
11
Otvorenost za kulturnu suradnju. Razgovor s Jozom
Mrknji}em, voditeljem HKM u Hamburgu, Ve~ernji list, 21.
i 22. 6, 1998., str. 26.
10
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Za vrijeme blagoslova ku}a u HKM Hamburg,
krajem sije~nja 2000., imao je mo`dani udar; oduzeta mu je lijeva strana tijela.12 Proveo je dosta vremena u bolnici u Hamburgu. Tada se u ispomo}i u
Misiji u Hamburgu nalazio fr. Ljudevit Josip
Je|ud.
Te iste godine, 7. kolovoza 2000., predsjednik
Hrvatske biskupske konferencije, zagreba~ki nadbiskup mons. Josip Bozani} razrije{io je fr. Jozu
du`nosti voditelja HKM Hamburg, zahvaliv{i „u
ime HBK za sve dobro i trud“. Krajem mjeseca, 31.
kolovoza 2000. asigniran je u samostan Kraljice sv.
Krunice u Zagrebu. U dvadeset godina rada za hrvatske katolike u Hamburgu fr. Jozo je sebe potpuno predao i ugradio u ~vrsto zdanje koje se mo`e
smatrati njegovim `ivotnim djelom.
Primopredaja u HKM Hamburg obavljena je u
nedjelju 27. kolovoza 2000. Euharistijsko slavlje
predvodio je provincijal Frano Prcela: Jozo Mrkonji}
i Jozo Mravak oprostili su se od vjernika u Misiji, a
predstavili su se novi du{obri`nici Vjekoslav Lasi}
i Anto Boba{. O~evidac bilje`i: „Posebno su vidljive bile emocije kada je fr. Jozo Mrkonji} u invalidskim kolicima izi{ao pred narod i oprostio se od njih
nakon 22 godine rada. Iako te{ko bolestan, o. Jozo
je izvrsno izdr`ao ovaj vi{esatni tjelesni i emocionalni napor.“13
Hrvatska katoli~ka misija Hamburg brinula se i
o Albancima katoli~ke vjere. Tijekom opro{tajne
ve~ere predstavnik katolika Albanaca gosp. Nue
Bisaku oprostio se od dotada{njih misionara. Iz njegova govora, koji je u cijelosti objavljen u Vjesniku
Provincije, izdvajam: „Pater Jozo je uvijek pomagao
na{e ljude savjetima i oko administrativnih i zakonskih prava. Vi{e od dvadeset godina dijelio nam je
sakramente. Prisustvovao je na na{im sve~anostima
i kada nam je bilo te{ko. Uvijek je upotrijebio
najbolje epitete za na{ narod, za na{u vjeru. Znao je
re}i i to, citiram: ’I pater Jozo je Albanac’. To je
u~inio jer je volio albanski narod, vrlo dobro je pratio njegove patnje i duboko je poznavao njegovu
povijest. To pokazuje da pater Jozo ima veliko srce
koje mo`e primiti i druge nacije. To mogu u~initi
samo veliki ljudi. Volio nas je puno, mo`da i zbog
toga {to je i na{a majka Terezija voljela hrvatski narod.“14
Fr. Jozo Mrkonji} je u Misiji u Hamburgu, u jesen 1995. organizirao slavlje „mladih misa“ dvojice
subra}e Ante Gavri}a i Anastazija Perice Petri}a.
Budu}i da ta dva subrata nisu mogla, zbog rata i
okupiranosti njihovih rodnih mjesta, slaviti mlade
mise u rodnim `upama u Bosni, nakon slavlja mladih
misa u Hrvatskoj fr. Jozo je organizirao krasna slavlja u Misiji u Hamburgu. Na{ao je i „kumove“ za
mladomisnike, a sam je propovijedao na tim slavljima. Organiziranje mladih misa za subra}u bio je
znak i njegove solidarnosti ali i zanimanja za mla|u
subra}u i za dominikanska zvanja. Sje}am se kad
sam, zajedno s njim, i{ao posjetiti obitelj Bijeli} u
Kopanice (kod Ora{ja), jer je njihov sin, na{ dana{nji
subrat Marko, `elio stupiti u sjemeni{te kao dominikanski kandidat.
Od kraja listopada 2005. fr. Jozo je boravio u
Domu za starije osobe pri samostanu franjevaca
tre}oredaca u Odri (Zagreb), gdje je imao svu njegu
potrebnu njegovoj te{koj zdravstvenoj situaciji. Redovito je sudjelovao u liturgijskom i molitvenom
`ivotu. Bio je vjeran i osobnoj molitvi. Kad sam ga
posje}ivao u domu, govorio mi je da svakodnevno
moli krunicu za nova dominikanska zvanja. I pri
svakom posjetu zanimao se za `ivot Provincije,
bra}e i za doga|anja u samostanima i Provinciji. Posjetio sam ga za njegov imendan, 18. o`ujka ove
godine, zajedno sa zagreba~kim priorom Alojzom
]ubeli}em i Vinkom [esni}em iz dubrova~kog samostana. O tome posjetu svjedo~i i zajedni~ka slika
Vinka i Joze u sobi u domu.
***
Sprovodne obrede na zagreba~kom groblju Mirogoj u petak, 23. travnja u 15:00 sati, vodio je
pomo}ni zagreba~ki biskup mons. dr. Valentin Pozai}, u pratnji provincijala, priora samostana fr. Jozine asignacije fr. Alojza ]ubeli}a, bra}e dominikanaca iz samostana u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu,
Bolu, Rijeci, iz na{ih misija u Hamburgu i Hanoveru te nekoliko drugih redovnika, sve}enika i redov-
12
Usp. VHDP 37 (travanj 2000.) 84, str. 8.
Anto Boba{, Hamburg: Primopredaja, VHDP 37 (listopad
2000.) 85, str. 37.
13
14
VHDP 37 (listopad 2000.) 85, str. 38.
93
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
nica, posebice sestara dominikanki predvo|ene ^asnom majkom s. Dolores Mati}. @upnik fra Franjo
Martinovi} OFM dopratio je autobusom na sprovod
`upljane iz `upe Bre{ke. Na sprovodu su bili i Jozina bra}a i sestre Niko, Anto, Milan, An|a i Cvija te
brojna rodbina.
Svetu misu zadu{nicu u crkvi Kraljice svete Krunice, neposredno nakon sprovoda, predslavio je
samostanski prior fr. Alojz ]ubeli}, a propovijedao
94
je provincijal. U ime Hrvatske katoli~ke misije
Hamburg obratio se fr. Mirko Jagnji}, voditelj misije, istaknuv{i Jozin rad u misiji i njegovu zauzetu
brigu u ljubav prema siroma{nima i potrebitima:
„Imao je oko i srce za potrebite.“ Iz Misije Hamburg
na sprovodu je bila s. Jasna Mati}. Do{le su i sestre
dominikanke koje su ranije radile s fr. Jozom u
HKM Hamburg, s. Jasenka Mravak i s. Tadeja
Bo{njak.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
***
Bra}a Mirko Jagnji} i Marko Bijeli} slavili su mise
zadu{nice s vjernicima Hrvatske katoli~ke misije
Hamburg u nedjelju 2. svibnja. Prema rije~ima voditelja Misije fr. Mirka Jagnji}a, na zavr{etku dekanatskog susreta dekanata Hamburg-Mitte 5. svibnja
u sve}enici i suradnici su se u prigodnoj molitvi u
crkvi spomenuli pokojnog fr. Joze Mrkonji}a, kojega su poznavali i s kim su dugo godina sura|ivali.
***
Izraze su}uti i zahvalnosti za dvadesetogodi{nji
rad fr. Joze Mrkonji}a u misiji u Hamburgu uputili
su ravnatelj hrvatske inozemne pastve don Ante
Kutle{a i delegat za hrvatsku pastvu u Njema~koj
fra Josip Bebi} OFM.
***
21. travnja 2010.
(elektroni~kom po{tom)
Po{tovani o~e Provincijale!
Kao dugogodi{nji kolega i prijatelj pok. Joze
Mrkonji}a, iako mi je poznato bilo u kojoj se zdrav-
stvenoj situaciji nalazio, njegova smrt me doista
ganula i potakla na pregled dugogodi{nje povezanosti. Nama `ivima ostaje da ga ne zaboravimo i on
mora `ivjeti u nama i na{im molitvama. Radi nemogu}nosti sudjelovati prigodom opro{taja od pok.
Joze, ostajem povezan u slavlju sv. mise i molitvama
za njega.
Kao Ravnatelj hrvatske inozemne pastve,
po{tovani Provincijale, s du`nim sje}anjem na pok.
Jozu, izra`avam Vama i cijeloj dominikanskoj Zajednici, u ime svoje i svih sve}enika Hrvatske inozemne pastve, duboku su}ut za gubitak ~lana va{e Dominikanske zajednice. Ovim izra`avam veliku zahvalnost za dugogodi{nju brigu pok. Joze za hrvatske
katolike vjernike u Hamburgu.
S molitvama i najljep{im sje}anjem o. Joze jo{
jednom izra`avam su}ut.
don Ante Kutle{a
ravnatelj hrvatske inozemne pastve
***
priredio
brat Anto Gavri}, OP
95
DODATAK
ULOGA NAUKA SV. TOME AKVINSKOG
U TEOLO[KOJ FORMACIJI SVE]ENIKA
Charles Morerod1
Uvod
Sve}eni~ka godina je za Papinske akademije prigoda za razmi{ljanje o formaciji sve}enika. Naravno
Papinska akademija svetog Tome Akvinskog
promi{lja mjesto An|eoskog nau~itelja u toj formaciji. Teolo{ka formacija onih koji trebaju navije{tati
vjeru nedvojbeno je glavna za velikog dominikanskog teologa, jer je jedan od uvjeta vjere „da se
sadr`aji vjerovanja ~ovjeku predlo`e: to je uvjet koji
se tra`i da bi ~ovjek u ne{to izri~ito vjerovao“.2
No, ako je za sv. Tomu va`na formacija sve}enstva,
koji bi mogao biti njegov doprinos toj formaciji?
Ponajprije Crkva je odavno priznala da Toma mo`e
pridonijeti toj formaciji. A to je ponovio i Drugi
vatikanski koncil.
Dekret Drugoga vatikanskog koncila o odgoju i
izobrazbi sve}enika nazna~uje ulogu svetog Tome
u studiju budu}ih sve}enika: „Kako bi se {to je
1
Prof. dr. sc. Charles Morerod OP, rektor Papinskoga
sveu~ili{ta svetog Tome Akvinskog (Angelicum) u Rimu, generalni tajnik Me|unarodne teolo{ke komisije, savjetnik Kongregacije za nauk vjere, ~lan Mje{ovite me|unarodne komisije za teolo{ki dijalog izme|u Katoli~ke Crkve i Pravoslavne
Crkve, ~lan Papinske akademije svetog Tome, glavni urednik
francuskog izdanja revije Nova et Vetera (@eneva). Rije~ je o
izlaganju na 14. javnom zasjedanju svih Papinskih akademija,
odr`anog u Rimu 27. sije~nja 2010, na temu „Teolo{ka formacija sve}enika“.
2
Toma Akvinski, Suma teologije (Summa theologiae) II-II, pit.
6, ~l. 1, Milano: Editiones Paulinae, 1988, str. 1120: „Ad fidem
duo requiruntur. Quorum unum est ut homini credibilia proponantur: quod requiritur ad hoc quod homo aliquid explicite
credat.“
96
mogu}e cjelovitije rasvijetlila otajstva spasenja, bogoslovi neka nau~e da u njih – imaju}i za u~itelja
svetoga Tomu – pomo}u spekulacije dublje prodru
i shvate njihovu povezanost.”3 Deklaracija istoga
Koncila o kr{}anskom odgoju dodaje jedan argument: „Da se dublje uo~i kako se vjera i razum sla`u
u jednoj istini, idu}i stopama crkvenih nau~itelja,
posebno svetoga Tome Akvinskoga.”4
Va`na su oba istaknuta na~ela: 1. odnos otajstava
kr{}anske vjere; 2. jedinstvo izme|u vjere i razuma.
Sveti Toma nije izmislio ta na~ela, ali ih je znao predivno upotrijebiti. Za plodonosan studij neophodno
je ne samo shvatiti korisnost nego i izvor tih
na~ela.
1. Bog kao odgovor na ljudska pitanja
Va`nost teologije mo`e se shvatiti i promatraju}i
~ovjeka, bolje re~eno promi{ljaju}i tko je ~ovjek.
Bivaju}i kao neka grani~na crta i me|a{ izme|u dva
svijeta – materijalnog i duhovnog svijeta5 – ~ovjek
je takore}i nepotpun: „Budu}i da se savr{eno ~ovje~je
dobro sastoji u tome da na svaki na~in spozna Boga,
~ovjeku se daje neki put kojim se mo`e uspeti do
3
Optatam totius, br. 16, 3; Drugi vatikanski koncil, Dokumenti, priredio Stjepan Ku{ar, Zagreb: KS, 2008, str. 356-357:
„Ad mysteria salutis integre quantum fieri potest illustranda,
ea ope speculationis, S. Thoma magistro, intimius penetrare
eorumque nexum perspicere allumni addiscant.“
4
Gravissimum educationis, br. 10, 1; u: Dokumenti, priredio
Stjepan Ku{ar, Zagreb, 2008, str. 385: „Altius perspiciatur quomodo fides et ratio in unum verum conspirent, Ecclesiae Doctorum, praesertim S. Thomae Aquinatis vestigia premendo.“
5
Usp. Toma Akvinski, Suma protiv pogana (Summa contra
Gentiles) II, pogl. 68; preveo Augustin Pavlovi} OP, sv. 1, latinsko-hrvatsko izdanje, Zagreb: KS, 1993, str. 653.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
spoznaje Boga, da se ne bi ~inilo kako tako odli~an
stvor postoji uzalud kad ne bi bio sposoban dosegnuti vlastiti cilj.“6 ^ovjek je bez Boga besmisleno
bi}e. No, kretanje ljudske naravi prema Bogu dolazi od samoga Boga, koji ne djeluje uzalud.7 To je
polazi{te prikaza svete nauke (sacra doctrina) u svetoga Tome:8
^ovjek je usmjeren prema Bogu kao nekom cilju
koji nadilazi shva}anje njegova razuma (…) No,
ljudi koji trebaju usmjeriti svoje nakane i svoja djela prema nekom cilju, moraju taj cilj prethodno poznavati. Stoga je za ljudsko spasenje bilo nu`no da
Bo`ja objava upozna ~ovjeka s onim {to nadilazi
njegov razum. Ali tako|er je bilo nu`no da Bo`ja
objava pou~i ~ovjeka i o onome {to je dostupno njegovu razumskom istra`ivanju o Bogu. Naime, razumski spoznatu istinu o Bogu shvatio bi tek mali broj
ljudi, i to poslije dugo vremena i s primjesom mnogih zabluda. A upravo od spoznaje te istine zavisi
cjelokupno ljudsko spasenje koje je u Bogu. Da bi,
dakle, ljudi na primjereniji i sigurniji na~in postigli
6
Suma protiv pogana (Summa contra Gentiles) IV, pogl. 1,
preveo A. Pavlovi} OP, sv. 2, lat.-hrv. izd., Zagreb: KS, 1994,
str. 705; latinski tekst na str. 704: „Quia perfectum hominis
bonum est ut quoquo modo Deum cognoscat, ne tam nobilis
creatura omnino in vanum esse videretur, velut finem proprium attingere non valens, datur homini quaedam via per quam
in Dei cognitionem ascendere possit.”
7
Usp. Toma Akvinski, Sententia libri Ethicorum I, lect. 2, Opera omnia, ed. Leonina, sv. 47, Rim, 1969, str. 8, r. 34-48: “Po|e
li se u beskraj u `elji za ciljevima, tako da se uvijek `eli jedan
cilj radi nekog drugoga u beskraj, nikada ne}e do}i do toga da
~ovjek dosegne `eljene ciljeve. No, bilo bi beskorisno i uzaludno da netko `eli ono {to ne mo`e posti}i; dakle, `elja za ciljem
bila bi beskorisna i uzaludna. No, ta je `elja naravna; re~eno je
ranije da je dobro ono {to svi po naravi `ele; slijedilo bi dakle
da je naravna `elja besmislena i prazna. No, to je nemogu}e.
Jer naravna je `elja inherentna stvarima po usmjerenju iskonskog za~etnika, koja ne mo`e biti beskorisna. Stoga je u ciljevima nemogu}e i}i u beskraj. – Si procedatur in infinitum
in desiderio finium, ut scilicet semper unus finis desideretur
propter alium in infinitum, numquam erit devenire ad hoc
quod homo consequatur fines desideratos; sed frustra et vane
aliquis desiderat id quod non potest assequi; ergo desiderium
finis esset frustra et vanum; sed hoc desiderium est naturale,
dictum est enim supra quod bonum est quod naturaliter omnia
desiderant; ergo sequetur quod naturale desiderium sit inane
et vacuum; sed hoc est impossibile, quia naturale desiderium
nihil aliud est quam inclinatio inhaerens rebus ex ordinatione
primi moventis, quae non potest esse supervacua; ergo impossibile est quod in finibus procedatur in infinitum.”
8
Sacra doctrina je {ira od teologije, ali sve {to se ovdje ka`e o
sacra doctrina vrijedi i za teologiju.
spasenje, bilo je nu`no da ih o bo`anskoj zbilji pou~i
Bo`ja objava. Bilo je, dakle, nu`no da osim filozofskih znanosti, koje istra`uju razumom postoji sveta nauka po objavi.9
^ovjek koji prima objavu ima udjela u nadnaravnoj spoznaji. Tomina sveta nauka (sacra doctrina)
je kao odraz znanja samoga Boga i bla`enih (Crkve
koja je ve} u nebu): „Sveta nauka spada u ovu drugu
vrstu znanosti, jer polazi od na~ela koja su poznata
u svjetlu neke vi{e znanosti, to jest u znanju Boga i
bla`enih.„10
Sada se razumije motiv tvrdnje dekreta Optatam
totius – Sveti Toma kao u~itelj za razumijevanje odnosa otajstava. Otajstva su ujedinjena u svojemu
izvoru, to jest u Bogu. Sacra doctrina je jedinstvena
znanost11 jer se “u svetoj nauci o svemu raspravlja pod
vidom Bo`jim”.12 Teologija odra`ava vjeru, koje je
predmet Bog i koja druge stvari promatra u svjetlu
Boga i odnosu s Bogom.13 Dakle, sveta nauka (sacra
doctrina) je mudrost, to jest spoznaja koja polazi od
uzrokâ: „Vjernik uzima za polazi{te Iskonski uzrok,
na primjer: Bog je tako objavio; ili: to pridonosi
9
Suma teologije I, pit. 1, ~l. 1, u: Toma Akvinski, Izabrano djelo, preveo Tomo Vere{, 2. izd. priredio Anto Gavri}, Zagreb:
Nakladni zavod Globus, 2005, str. 274. – “Homo ordinatur ad
Deum sicut ad quendam finem qui comprehensionem rationis
excedit (...) Finem autem oportet esse praecognitum hominibus, qui suas intentiones et actiones debent ordinare in finem.
Unde necessarium fuit homini ad salutem, quod ei nota fierent
quaedam per revelationem divinam, quae rationem humanam
excedunt. Ad ea etiam quae de Deo ratione humana investigari
possunt, necessarium fuit hominem instrui revelatione divina.
Quia veritas de Deo, per rationem investigata, a paucis, et per
longum tempus, et cum admixtione multorum errorum, homini proveniret: a cuius tamen veritatis cognitione dependet
tota hominis salus, quae in Deo est. Ut igitur salus hominibus
et convenientius et certius proveniat, necessarium fuit quod
de divinis per divinam revelationem instruantur. Necessarium
igitur fuit, praeter philosophicas disciplinas, quae per rationem investigantur, sacram doctrinam per revelationem haberi”
(Summa theologiae, Milano: Editiones Paulinae, 1988, str. 4).
10
Suma teologije I, pit. 1, ~l. 2, u: Isto, str. 275. – „Et hoc modo
sacra doctrina est scientia: quia procedit ex principiis notis lumine superioris scientiae, quae scilicet est scientia Dei et beatorum“ (Summa theologiae, Milano,1988, str. 4).
11
Usp. Suma teologije I, pit. 1, ~l. 3, u: Toma Akvinski, Izabrano djelo, str. 275-276.
12
Usp. Suma teologije I, pit. 1, ~l. 7, u: Izabrano djelo, str. 280.
– „Omnia autem pertractantur in sacra doctrina sub ratione
Dei” (Summa theologiae, Milano: Editiones Paulinae, 1988, str.
8).
13
Usp. Suma teologije II-II, pit. 1, ~l. 1, u: Toma Akvinski,
Izabrano djelo, str. 528.
97
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Bo`joj slavi; ili: Bo`ja je mo} beskrajna. Ukoliko se,
dakle, nauka vjere uzdi`e do toga da uzima u obzir
prauzvi{en Uzrok (super altissimam causam), ona
se treba nazivati vrhovnom mudro{}u.“14
Da je sacra doctrina mudrost zna~i da je spoznaja
vjere ujedinjena u svojem izvoru, da se svaka stvar
ponajprije promatra Bo`jim pogledom. U takvoj
perspektivi, npr. svaku osobu koju se susre}e promatra se ponajprije kao onu koju Bog ljubi. Na taj
na~in studij – duhovni `ivot – pastoral – `ivot s
drugima itd. ujedinjeni su u svome polazi{tu i svome
cilju.
2. Vjera i razum – Fides et ratio
Drugi vatikanski koncil ozna~uje sv. Tomu kao
u~itelja i s obzirom na odnos izme|u vjere i razuma.
Ponovno se postavlja pitanje: za{to je to tako? A
odgovor je isti: Bog je izvor. Jo{ to~nije, Bog je podrijetlo i na{ega razuma (i na~ela upotrijebljenih za
mi{ljenje) i na{e vjere. Dakle, ne proturje~e si:
Premda istina kr{}anske vjere o kojoj je rije~
nadma{uje mogu}nost ljudskog razuma, ipak ne
mo`e biti opre~nosti izme|u onoga {to je po naravi
usa|eno u razum i spomenute istine. (…) No, Bog
nam je usadio spoznaju osnovnih na~ela {to ih po
naravi shva}amo, jer sam je Bog tvorac na{e naravi.
Prema tome, ta su na~ela sadr`ana i u Bo`joj mudrosti. Prema tome, {to god se protivi tim osnovnim
na~elima, protivi se i Bo`joj mudrosti. Zna~i da ne
potje~e od Boga. Prema tome, ne mo`e biti opre~nosti izme|u objavljenih istina koje prihva}amo
vjerom i naravne spoznaje.15
14
Suma protiv pogana (Summa contra Gentiles) II, pogl. 4, u:
Toma Akvinski, Izabrano djelo, str. 255-256. – „Fidelis autem
[argumentum assumit] ex causa prima; ut puta, quia sic divinitus est traditum; vel quia hoc in gloriam Dei cedit; vel quia
Dei potestas est infinita. Unde et ipsa maxima sapientia dici
debet, utpote super altissimam causam considerans”, Summa
contra Gentiles, sv. 1, lat.-hrv. izd., Zagreb: KS, 1993, str. 394.
15
Suma protiv pogana I, pogl. 7, u: Toma Akvinski, Izabrano
djelo, str. 249. – „Quamvis autem praedicta veritas fidei Christianae humanae rationis capacitatem excedat, haec tamen
quae ratio naturaliter indita habet, huic veritati contraria esse
non possunt. Ea enim quae naturaliter rationi sunt insita, verissima esse constat: in tantum ut nec esse falsa sit possibile cogitare. Nec id quod fide tenetur, cum tam evidenter divinitus
confirmatum sit, fas est credere esse falsum. Quia igitur solum
falsum vero contrarium est, ut ex eorum definitionibus inspectis manifeste apparet, impossibile est illis principiis quae ratio
98
Vjera i razum se ne proturje~e: to uvjerenje mo`e
biti sr` `ivota svakoga kr{}anina. Ono ozdravlja u
korijenu napast suprotstavljanja. Na primjer, znanosti i vjere. Takvo je uvjerenje temeljno u sve}eni~koj
slu`bi: dovoljno je pomisliti samo na pitanja koja
postavljaju djeca na vjeronauku o temama kao {to
su stvaranje i evolucija… A Tomin je argument jednostavan: isti Bog, koji je dobar i mudar, stvara na{
razum i objavljuje se onkraj onoga {to bi na{ razum
mogao otkriti.
Radikalno, sve}enik formiran u svjetlu svetoga
Tome mo`e vidjeti Boga kao izvor svoje spoznaje
na svim poljima i na taj na~in ujediniti “naravnu”
spoznaju (spoznaju preko osjetila, koja se razvija u
znanost), teologiju, duhovni `ivot… Ali to {to je
Bog izvor svake spoznaje ne svodi nas na neku pasivnu ulogu. Mi doista imamo svoju ljudsku spoznaju, koja je nama vlastita, s mo}u razmi{ljanja i
otkrivanja polaze}i od osjetilne datosti.16 Trebamo
ispravno razumjeti odnos izme|u bo`anskog i ljudskog djelovanja, na podru~ju spoznaje i na drugim
naturaliter cognoscit, praedictam veritatem fidei contrariam
esse”, Summa contra Gentiles, sv. 1, latinsko-hrvatsko izdanje,
Zagreb: KS, 1993, str. 32.
16
I sama na{a intelektualna spoznaja proizlazi iz na{ih osjetila:
„Budu}i da sva spoznaja na{eg uma proizlazi iz osjetila, ono
{to je spoznatljivo osjetilima prije nam je poznato negoli ono
{to je spoznatljivo umom. – Cum cognitio intellectus nostri
tota derivetur a sensu, illud quod est cognoscibile a sensu est
prius notum nobis quam illud quod est cognoscibile ab intellectu”, Toma Akvinski, Super Boetium De Trinitate, q. 1, a.
3, Opera omnia, ed. Leonina, sv. 50, Rim-Paris, 1992, str. 87,
r. 116-119. ^ak i na{a spoznaja s obzirom na Boga po~inje u
na{oj osjetilnoj spoznaji: „Istina je da Bog nadilazi sve osjetne
stvari i osjetilno opa`anje, ali dokazivanje da Bog postoji polazi od njegovih u~inaka, koji su dostupni osjetilima. Na taj
na~in na{a spoznaja vu~e podrijetlo iz osjetilâ tako|er i onda
kad se ti~e onoga {to ih nadilazi. – Patet etiam ex hoc quod,
etsi Deus sensibilia omnia et sensum excedat, eius tamen effectus, ex quibus demonstratio sumitur ad probandum Deum
esse, sensibiles sunt. Et sic nostrae cognitionis origo in sensu
est etiam de his quae sensum excedunt” (Suma protiv pogana – Summa contra Gentiles I, pogl. 12, sv. 1, lat.-hrv. izd.,
Zagreb: KS, 1993, str. 50-51). Kad ne bismo mogli upoznati
svijet na{im osjetilima, ne bismo mogli razumjeti ni objavu,
usp. Ivan Pavao II, Fides et ratio – Vjera i razum (enciklika, 14.
rujna 1998.), br. 84: “Vjera, naime, prejasno pretpostavlja da
je ljudski jezik kadar izraziti na op}eniti na~in – dodu{e analogijskim, ali ne zato i bez-zna~enjskim izrazima – bo`ansku i
transcendentnu stvarnost. Kada stvari ne bi tako stajale, rije~
Bo`ja, koja je uvijek bo`anska premda je sadr`ana u ljudskom
jeziku, ne bi mogla ni{ta izre}i o Bogu” (Zagreb: KS, 1999,
str. 118).
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
poljima koja su izravno povezana sa sve}eni~kom
slu`bom.
3. Bog i ~ovjek u sakramentima i Bo`joj rije~i
Sve}eni{tvo kao takvo poima se kao problemati~no. „Za{to bih trebao i}i re}i svoje grijehe jednom ~ovjeku koji nije ni{ta bolji od mene?” „Za{to
bih trebao i}i u crkvu?”… Vrlo ~esto susre}u se
takva se pitanja, iz razli~itih razloga. U stvari, ona
uvijek pretpostavljaju svojevrsno te{ko}u u povezivanju Bo`jeg djelovanja i ljudskog djelovanja.
Sveti Toma postavio si je problem: „^ini se pak
da je nekima te{ko shvatiti kako se prirodni u~inci
pripisuju Bogu i prirodnom djelatniku.”17 To je pitanje uvijek aktualno, na dva na~ina na koja se postavlja. Naime, pitanje se mo`e postaviti polaze}i
od Bo`je svemo}i: za{to `eli slu`bu sve}enika, ako
Bog mo`e sve sam u~initi? I nema razloga da se
zaustavimo samo na slu~aju sve}enika: Za{to bi bilo
koji ~ovjek, ili bilo koje stvorenje, trebalo u~initi
ne{to, ako Bog mo`e u~initi sve?
Isto pitanje mo`emo postaviti polaze}i od vlastite mo}i: mi ne{to ~inimo. I ono {to se doga|a u
svijetu, mo`e se protuma~iti polaze}i od toga istoga
svijeta. Sveti Toma vidi u takvoj hipotezi jedan od
temeljnijih prigovora na Bo`je postojanje: „Sve se
pojave u svijetu mogu dopuniti s pomo}u drugih po~ela
pretpostavljaju}i da Bog ne postoji.”18 Takav izri~aj
problema pretpostavka je svakog scientizma (pretenzija da nema tuma~enja iznad prou~avanja prirodnih fenomena).
Za svetog Tomu temeljni odgovor na to dvosmjerno pitanje je da se „isti u~inak ne pripisuje
prirodnom uzroku i Bo`joj sili tako kao da bi se zbio
dijelom od Boga a dijelom od prirodnog djelatnika,
nego cijeli od jednoga i drugoga, dakako na razne
na~ine. Tako se npr. isti u~inak u cjelini pripisuje
17
Suma protiv pogana (Summa contra Gentiles) III, pogl. 70,
sv. 2, lat.-hrv. izd., Zagreb: KS, 1994, str. 297; latinski tekst,
str. 296: „Quibusdam autem difficile videtur ad intelligendum
quod effectus naturales et Deo attribuantur et naturali agenti.”
18
Suma teologije I, pit. 2, ~l. 3, 2. razlog: Toma Akvinski, Izabrano djelo, str. 290. – „Omnia quae apparent in mundo, possunt compleri per alia principia, supposito quod Deus non
sit” (Summa theologiae, Milano: Editiones Paulinae, 1988, str.
13).
oru|u i u cjelini tako|er glavnom djelatniku”.19 Primjer oru|a poma`e shvatiti misao: kada pi{em test,
cijeli test istodobno pi{e moja olovka i ja sam, svatko
pi{u}i 100%, ali na razli~itim razinama. To se mo`e
u~initi, iako na kompleksniji na~in, i sa svjesnim i
slobodnim oru|em, kao {to je ~ovjek: mogu si pripisati rad koji su u~inili drugi po mojim uputama. I
ne samo da Bog mo`e djelovati po djelovanju svojih
stvorenja, nego on to i ho}e. Ne iz nemo}i, nego iz
dobrote:
„Premda Bog mo`e po sebi proizvesti sve prirodne u~inke, nije suvi{no da ih proizvede posredstvom nekih drugih uzroka. Naime nije to od nedostatnosti Bo`je sile, nego od neizmjernosti njegove dobrote, po kojoj je htio stvarima priop}iti
sli~nost sa sobom ne samo s obzirom na to da postoje nego tako|er s obzirom na to da budu uzrok
drugima.”20
Bog nije stvorio lutke, nego nositelje samoga
djelovanja – u nekim slu~ajevima – slobodne.21 Neposredne su primjene takve vizije na slu`bu sve}enika:
Zasigurno, Bog je onaj koji daje milost, ali to mo`e
u~initi i po ~ovje{tvu svojega Sina, a zatim po djelovanju nedostojnih ljudskih slu`benika, i tako je i
odlu~io. A u~inak sakramenta ne ovisi o dobroti
19
Suma protiv pogana (Summa contra Gentiles) III, pogl. 70,
sv. 2, lat.-hrv. izd., Zagreb: KS, 1994, str. 299; latinski tekst, str.
298: „Patet etiam quod non sic idem effectus causae naturali et
divinae virtuti attribuitur quasi partim a Deo, et partim a naturali agente fiat, sed totus ab utroque secundum alium modum:
sicut idem effectus totus attribuitur instrumento, et principali
agenti etiam totus.”
20
Suma protiv pogana (Summa contra Gentiles) III, pogl. 70,
sv. 2, lat.-hrv. izd., str. 299; latinski tekst, str. 298: „Neque est
superfluum, si Deus per seipsum potest omnes effectus naturales producere, quod per quasdam alias causas producantur.
Non enim hoc est ex insufficientia divinae virtutis, sed ex immensitate bonitatis ipsius, per quam suam similitudinem rebus
communicare voluit non solum quantum ad hoc quod essent,
sed etiam quantum ad hoc quod aliorum causae essent.“
21
Usp. L. Alonso-Schökel, La parola ispirata, La Bibbia alla
luce della scienza del linguaggio, Brescia: Paideia Editrice, 2.
izd. 1987, str. 91: “Knji`evnik visokog nivoa ne pokazuje svoju
veli~inu stvaraju}i lutke; njegova veli~ina ne ~ini njegove likove malenima, nego sasvim suprotno. Njegova se veli~ina sastoji u stvaranju velikih knji`evnih likova. Tako djelovanje Duha
Svetoga pokazuje svoju mo} u bu|enju velikih knji`evnih
osobnosti. Ipak bez pretjerivanja: mogu isto vrijediti i skromni umjetnici jezika, koji su ~isti ‘mali’ proroci u stvaranju
literarne kvalitete.”
99
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
slu`benika: „Cijev kojom prolazi voda mo`e biti od
srebra i od olova. Stoga slu`benici Crkve mogu podjeljivati sakramente i kad su gre{ni.”22 Budu}i da
djeluju kao „`iva oru|a” Kristova djelovanja, slu`benici
ne mogu podjeljivati milosti snagom vlastite dobrote,
i dakle ne gube tu sposobnost ako su zli.23
Propovijedaju}i evan|elje sve}enik navije{ta
Bo`ju rije~, koja je za sv. Tomu sredi{te svake teologije.24 [to zna~i „Bo`ja rije~”? Je li Biblija o kojoj
govori propovjednik rije~ Bo`ja ili ljudska (Matejeva, Markova itd.)? Zabluda bi bila htjeti izabrati: ili
Bog ili ~ovjek (zabluda koja vodi ili u fundamentalisti~ku ili liberalnu teologiju). Bog doista
govori, ali preko djelâ ljudi koji pi{u kako mogu
~initi ljudi: svojim jezikom, sa svojim spoznajama
(koje su na tom polju uvijek ograni~enije od onoga
{to se prenosi25). U svjetlu svetoga Tome mo`e se
22
Suma teologije (Summa theologiae) III, pit. 64, ~l. 5, Milano:
Editiones Paulinae, 1988, str. 2187: „Fistula per quam transit
aqua, sit argentea vel plumbea. Unde ministri Ecclesiae possunt sacramenta conferre etiam si sint mali.”
23
Usp. Suma protiv pogana (Summa contra Gentiles) IV, pogl.
77, preveo A. Pavlovi} OP, sv. 2, lat.-hrv. izd., Zagreb: KS, 1994,
str. 1113: “Nijedna stvar nema mo} nad onim {to prema{uje
njezinu sposobnost, osim ako ne primi vlast od drugud. (…)
Nitko dakle ne mo`e dijeliti sakramente, koliko god bio dobar,
ako ne primi vlast podjeljivanja. (…) Dosljedno, nije ~ovjek
zbog toga {to je dobar ili zao, mo}an ili nemo}an da dijeli sakramente, nego je na osnovi toga prikladan ili neprikladan da
ih dijeli dobro. (…) No slu`benici Crkve u sakramentima ne
djeluju vlastitom silom, nego silom Krista (…). Slu`benici djeluju kao oru|e; slu`benik je naime ’`ivo oru|e’ [usp. Aristotel,
Politika I, pogl. 2]. Prema tome zlo}a slu`benikâ ne prije~i da
vjernici po sakramentima postignu spasenje od Krista. – Nihil
potest in id quod eius facultatem excedit nisi accepta aliunde
potestate. (…) Ergo nullus potest sacramenta dispensare, quantumcumque sit bonus, nisi potestatem accipiat dispensandi.
(…) Non igitur ex hoc quod aliquis est bonus vel malus, est
potens vel impotens ad dispensandum sacramenta, sed idoneus vel non idoneus ad bene dispensandum. (…) Ministri
autem Ecclesiae in sacramentis non agunt in virtute propria,
sed in virtute Christi. (…) Sicut instrumentum ministri agere dicuntur: minister enim est sicut instrumentum animatum.
Non igitur malitia ministrorum impedit quin fideles salutem
per sacramenta consequantur a Christo“ (latinski tekst na str.
1112).
24
Usp. Suma teologije I, pit. 1, ~l. 8, odgovor na 2. razlog.
25
Usp. Suma teologije (Summa theologiae) II-II, pit. 173, ~l. 4,
Milano: Editiones Paulinae, 1988, str. 1761: „I pravi proroci ne
znaju sve ~emu Duh Sveti te`i u njihovim vizijama, rije~ima i
~inima jer je prorokov duh manjkavo oru|e. – Quia mens prophetae est instrumentum deficiens (...) et veri prophetae non
omnia cognoscunt quae in eorum visis aut verbis aut etiam
factis Spiritus Sanctus intendit.“
100
razumjeti {to govori Drugi vatikanski koncil: „Pri
sastavljanju svetih knjiga Bog je, pak, izabrao ljude
koje je upotrijebio da bi oni – slu`e}i se svojim sposobnostima i silama – pod njegovim djelovanjem i po
njima, kao pravi autori pismeno predali sve ono i samo
ono {to on ho}e.”26 Autor je Bog, a i ~ovjek je autor.
^ovjek doista djeluje, ali na bo`anski poticaj.
To su-djelovanje izme|u Boga i ~ovjeka mogu}e
je samo zato {to Bog jest i ~ovjek jest, ali jesu, egzistiraju, na razli~itim razinama. Tko to ne uzima u
obzir, promatra Boga kao ve}eg ~ovjeka. Ne}u produbljivati tu temu, ali samo navodim kratku aluziju
kako bih rekao da iznesena teolo{ka stanovi{ta pretpostavljaju metafiziku, a prou~avanje teologije svetoga Tome uklju~uje prou~avanje i njegove metafizike. Tko ne prou~ava filozofiju ne stvara ~istu teologiju: ovisi o filozofiji, a da toga nije ni svjestan.27
I vrlo suptilne filozofske ideje se malo po malo {ire
i mijenjaju svijet: a papa Lav XIII. (u enciklici Aeterni Patris) preporu~uje studij svetoga Tome…
4. Zaklju~ak
Sve}enik se suo~ava s mnogim pitanjima koja se
odnose na vjeru i moral, ali i glede zna~enja svoje
slu`be. Zasigurno ne mo`e imati mno{tvo spremnih
odgovora: puno je prikladnije na~inu djelovanja
razuma poznavati temeljna na~ela i iz njih izvoditi
primjenu na razli~ite slu~ajeve. A sveti Toma nam
poma`e u ovome: on pokazuje odnos izme|u otajstava vjere polaze}i od njihova izvora, to jest Boga.
Iz istoga bo`anskog izvora sve}enik prima ~itav svoj
`ivot, duhovni `ivot, smisao svoje slu`be… A taj
bo`anski izvor ujedinjuje vjeru i razum.
Sve}enik slavi sakramente i navije{ta rije~ Bo`ju.
Sveti Toma poma`e u potpunosti shvatiti smisao
slavljenja sakramenata: Bog djeluje u djelovanju
26
Drugi vatikanski koncil, Dogmatska konstitucija o bo`anskoj
objavi, Dei Verbum (18. studenog 1965.), br. 11, 1; Dokumenti,
priredio Stjepan Ku{ar, Zagreb: KS, 2008, str. 411-412: „In sacris vero libris conficiendis Deus homines elegit, quos facultatibus ac viribus suis utentes adhibuit, ut Ipso in illis et per illos
agente, ea omnia eaque sola, quae Ipse vellet, ut veri auctores
scripto traderent.“
27
Usp. Ivan Pavao II, Fides et ratio – Vjera i razum, br. 77:
„Kad bi se teolog odbio slu`iti filozofijom, pojavila bi se opasnost
da, ne znaju}i, sam po~ne filozofirati i da se zatvori u strukture
mi{ljenja koje ba{ nisu prikladne za razumijevanje vjere” (Zagreb: KS, 1999, str. 108).
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
sve}enika, pravo ljudsko djelovanje. ^ini li se ta tvrdnja jednostavnom, ona pretpostavlja suptilnu metafiziku odnosa izme|u razli~itih uzroka. Ista se shema primjenjuje na razumijevanje {to je rije~ Bo`ja
koja je prenesena ljudima: bo`anska rije~ je ljudska
rije~, jedna u drugoj. U kona~nici, u svjetlu tih na~ela
shva}a se i uloga molitve. U molitvi ne obavje{}ujemo
mi Boga o svojim potrebama, nego uzimamo u obzir ulogu danu na{oj uzro~nosti:
„Bo`anska providnost ne ure|uje samo koji }e
se u~inci proizvesti, nego i iz kojih uzroka i kojim
}e redom nastajati. No, me|u uzrocima nekih
u~inaka nalaze se i ljudski ~ini. (…) A sli~no je i s
molitvom. Ne molimo naime da bismo promijenili
bo`anski poredak, nego da bismo zadobili ono {to
je Bog odlu~io ispuniti posredstvom molitve svetaca.”28
28
Suma teologije (Summa theologiae) II-II, pit. 83, ~l. 2, Milano: Editiones Paulinae, 1988, str. 1427: „Divina providentia
non solum disponitur qui effectus fiant, sed etiam ex quibus
causis et quo ordine proveniant. Inter alias autem causas sunt
etiam quorundam causae actus humani. (...) Et simile est etiam
de oratione. Non enim propter hoc oramus ut divinam dispositionem immutemus, sed ut id impetremus quod Deus disposuit per orationes sanctorum esse implendum.”
101
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
PREDAVANJE FR. LJUDEVITA JE\UDA O KRUNICI
Dragi Kruni~ari, danas Marijanski hodo~asnici!
Draga bra}o i sestre, dragi hodo~asnici!
Sve vas – danas ovdje prisutne iz zagreba~kih
`upa: Kraljice sv. krunice, Bl. Augustina Ka`oti}a,
Krista Kralja, Savskog Narta, ^reta i ostalih zagreba~kih `upa te hodo~asnike iz Konj{}ine, [ibenika, Vodica i ostale neimenovane - najsrda~nije
pozdravljam u ime Dominikanaca Hrvatske provincije kojima je povjereno dana{nje hodo~a{}e
kruni~ara kojem prisustvujete. Izri~em vam dobrodo{licu u ovo Hrvatsko nacionalno sveti{te Majke
Bo`je kao promicatelj dominikanskih kruni~arskih
bratov{tina.
Stigli smo u dragi dom – u sveti{te – Majke Bo`je
Bistri~ke.
Ona nas je i ovog puta do~ekala, da otvorenih
du{a i savjesti pred Bogom, po njoj „Milosti punoj“
zahvalimo Bogu za sve {to smo primili i primamo
molitvom Krunice i da izmolimo nama, na{im obiteljima i Domovini potrebnu pomo} za duhovni,
dru{tveni i gospodarski blagoslov.
Nalazimo se u na{em hrvatskom nacionalnom
sveti{tu Majke Bo`je.
Svako Sveti{te je povla{teno mjesto {tovanja
Boga. Kroz bogoslu`je i privatne molitve iskazuje
se {tovanje Ocu, Sinu i Duhu Svetomu – ili bolje –
kako izra`ava liturgija – Ocu po Kristu u Duhu.
Slavi se djelo spasenja koje je izvr{io Bog Otac
po svome Sinu Isusu Kristu u Duhu Svetome - pri
~emu je kao „slu`benica Bo`ja i zemaljska Majka
Vje~ne Bo`je Rije~i“ sudjelovala nazaretska Djevica
Marija.
102
Bo`ja Providnost postavila je na{ hrvatski narod
na vjetrometinu izme|u Istoka i Zapada. Bog nam
je darovao prekrasne krajeve koje nazivamo „Lijepom na{om“. Mnogi nam na tom pozavidje{e, zato
je hrvatski ~ovjek oduvijek bio izlo`en neprijateljskim nasrtajima.
I ba{ ta tegobna pro{lost bli`ila je hrvatski
katoli~ki narod Isusu Kristu Spasitelju, a najsigurniji
put do Spasitelja bio je po Mariji.
Tako su nastajala Gospina sveti{ta {irom „Lijepe
na{e“. Ona su bila „i otac i majka, i u~itelj i utje{itelj“
~uvar i svjetionik vjere. Svi koji su u njih navra}ali
nalazili su snagu s kojom su mogli izdr`ati teret
`ivota. S Bogom su se mirili, hranili na Gozbi
Jagan~evoj u svetoj Pri~esti, zaustavljali se u molitvi,
od Majke Bo`je u~ili kako se „uspravno“ stoji pod
kri`em. Ona je bdjela nad njima, zagovarala ih, {titila i branila od neprijatelja.
Povijesna je ~injenica da su upravo ta vjera u Krista i ljubav prema Gospodinovoj Majci o~uvali hrvatski narod da mi Hrvati imamo svoje ime i jezik,
svoju povijest i uljudbu, svoju domovinu i slobodu.
Gospina sveti{ta odigrala su u tom presudnu ulogu.
Po njima se ~uvala vjera, narodna svijest i ljubav
prema domovini.
Ovo je razlog da smo se danas okupili u ovom
hrvatskom nacionalnom sveti{tu Majke Bo`je – mi
kruni~ari.
*******
Mole}i Gospinu krunicu, svagdano prebiraju}i
zrnca krunice, misaono pratimo poslanje koje je od
Boga primila Majka Bo`ja, nazaretska Djevojka Marija, i vjerno izvr{ila.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Imala je to~no odre|eno mjesto u nacrtu spasenja. Ona je bila proro~ki ozna~ena u obe}anju,
danom prvim roditeljima po{to su sagrije{ili, o pobijedi nad zmijom (Post 3, 15); a po rije~ima proroka Izaije, ona je „Djevica koja }e za~eti i roditi Sina,
kojemu }e biti ime Emanuel“ (7, 14).
Od prvog trena svoga postojanja pod srcem
majke sv. Ane bila je u Bo`jem planu da pripravi put
Emanuelu u ljudsku povijest. Trenutak predodre|en
od sve vje~nosti, da }e Otac poslati svoga Sina na
svijet, po njoj se ostvario kada je do{ao k njoj Bo`ji
glasnik i pozdravio ju rije~ima: „Zdravo, milosti
puna, Gospodin s tobom“ (Lk 1,28). Nazvao ju je
„milosti puna“ kao da bi to bilo njezino vlastito ime.
Ne naziva ju imenom kao {to je uobi~ajeno: Mirjam
– Marija, nego tim novim imenom: „puna milosti“.(Rije~ „milost“ biblijski zna~i „izabranje“, dar) Zato
velimo da je Marija „izabrana“ - preotkupljena u vidu
zasluga njezina Sina, te je „Bez grijeha isto~noga
za~eta“.
Bo`ji Glasnik pozdravlja Mariju „Punom milosti“, a ona Bogu uzvra}a prihvativ{i Bo`ju ponudu
~isto}om svoje bezgre{nosti nazvav{i se „Slu`benicom Gospodnjom“. U njezinu djevi~anskom krilu Duh Sveti je potom oblikovao ljudsku narav Isusovu.
Dok kao molitelji krunice razmi{ljamo otajstva
vezana uz dolazak Sina Bo`jega na svijet i ulogu koju
je imala Marija Bogorodica, pru`a nam se prigoda
posvijestiti zna~enje na{e vjere da po primjeru Majke
Bo`je budemo spremni na Bo`je ponude odgovoriti na{im „Da“, to jest „neka bude, Bo`e, Tvoja
volja“.
Njegova volja ima prednost pred svime! Neka se
to danas potvrdi na{im odanim predanjem Bogu!
Navje{tenje je bilo vrhunac Marijine vjere, ali i
polazi{te kojim je po~eo njezin cjelokupni put vjere u Bo`je vodstvo.
Ljudski gledano bio je to put „nedoku~ivih sudova Bo`jih i neistra`ivih njegovih putova“ (Rim 11,
33). U nejasno}i svoje vjere savr{eno je prihva}ala,
posve slobodno, s otvorenim srcem, sve {to je bilo
predodre|eno u Bo`jemu planu. Dok je s jedne strane rasla usred i{~ekivanja svojega naroda da }e do}i
Mesija „kojemu }e Gospodin dati prijestolje Davida,
oca njegova, i kraljevat }e nad domom Jakovljevim
uvijeke i njegovu kraljevstvu ne}e biti kraja“ (Lk 1,
32-33) – i osjetila se majkom tog „Mesije-kralja“ ~ula je od starca [imuna u jeruzalemskom Hramu i
druge rije~i: „Ovaj je, evo, postavljen na propast i
uzdignu}e mnogima u Izraelu i za znak osporavan da
se razotkriju namisli mnogih srdaca, a i tebi }e samoj
ma~ probosti du{u“ ( Lk 2, 34-35). Ove [imunove
rije~i jesu drugo navje{tenje Mariji: najavljuju kako
}e Sin izvr{iti svoje poslanje: u nerazumijevanju i u
boli. [imun je najavio da }e njezino maj~instvo biti
obavijeno mrakom i bolom.
Koliko zajedni~kih crta s Gospom mo`emo
prona}i svi mi ako usporedimo svoj `ivotni put s
njezinim? Zar i nama- koji smo po kr{tenju primili
dar nebeske domovine -nije bilo re~eno u odgoju da
biti kr{}aninom zna~i i}i trnovitim putom? Da }e i
za nas biti „kri`nih“ ~asova, da }e na{ kr{}anski `ivot
biti obavijen iznena|enjima, - pa i trpljenjem?
Kako su izgledale godine skrivena Isusova `ivota u Nazaretu, nije nam dano znati. Ali i „Marijin
`ivot je bio skriven s Kristom u Bogu“ (Kol 3, 3). Ona
je stalno, svagdano, bila zdru`ena s neiskazanim
otajstvom Boga koji je postao ~ovjekom. Marija je
bila prva od ljudi kojima je „Otac htio objaviti Sina“
(Mt 11, 26). Prva je imala pristup u trajnu Krista.
U svim isku{enjima ona je napredovala na svom
putu vjere na onaj na~in na koji je Isus „napredovao
u mudrosti i milosti pred Bogom i pred ljudima“ (Lk
2, 52).
Maj~inski je ispratila Sina u njegovo javno djelovanje, bila je s njime na svadbi u Kani Galilejskoj i
pratila „izdaleka“ Sina dok je „navje{}ivao Kraljevstvo Bo`je i pozivao na obra}enje za opro{tenje
grijeha“.
Pri{la je Sinu i pojavila se stoje}i pod Kri`em u
~asu kad Njezin Sin svojom otkupiteljskom smr}u
pobje|uje zlo grijeha i smrti, kad se ispunja obe}anje
sadr`ano u Protoevan|elju: „@enin rod }e satirati
glavu zmiji“ (Post 3, 15).
Stoje}i pod kri`em osjetila je potpuni opoziv
rije~i Navje{tenja: „da }e On biti velik, da }e mu
Gospodim Bog dati prijestolje Davida, da }e kraljevati... uvijeke...“ (Lk 1, 32). Eto, Njezin Sin umire
na kri`u u stra{nim bolovima kao osu|enik.
Kako je herojska morala biti u tom ~asu Marijina
vjera pred „nedoku~ivim sudovima Bo`jim?“
Sa Kri`a raspeti Sin obra}a se svojoj Majci i veli:
„@eno, evo ti sina!“
103
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Zna~ajno je {to svojoj Majci govori „@eno“.
Tim izrazom joj se obratio i na svadbi u Kani
Galilejskoj... „@eno, {to ja imam s tobom, jo{ nije
do{ao moj ~as“ (Iv 2, 4).
(Marialis cultus) papa Pavao VI. naziva „Virgo
orans“ – „Djevica koja moli“. (Magnificat- Kana)
Marijina molitvena prisutnost ovdje se pokazuje
u Crkvi koja nastaje.
U javnom `ivotu Isus }e govoriti o svom pashalnom „~asu“ kad bude pretkazivao da }e kri`em i
uskrsnu}em zavr{iti otkupljenje svijeta. Zato naziv
„’@ena’ njegova ~asa“ ozna~uje „Suotkupiteljicu“ u
~inu otkupljenja. Raspeti Sin progla{uje duhovno
materinstvo svoje Majke, od sada Majke spa{enih.
Svoju Majku progla{uje Majkom otkupljenog ljudskog roda, nove djece Bo`je, Crkve.
U~inak te molitve bio je silazak Duha Svetoga u
pripravljene du{e apostola i u~enika. U du{ama prisutnih nastala je preobrazba: ljudi zemaljskih
shva}anja primili su prosvjetljenje, posve}enje, i hrabrost svjedo~enja. Puni hrabrosti i svjetlosti (oganj)
iza{li su na ulicu i po~eli evangelizaciju svijeta.
Oci Drugog vatikanskog sabora istakli su
sna`nim rije~ima Marijin doprinos u ~inu otkupljenja. U konstituciji „Svjetlo naroda“ zapisano je:
„S njime je, kao svojim Sinom, dok je na kri`u umirao, supatila“. „Na posve osobit na~in sudjelovala je
u Spasiteljevu djelu obnove vrhunaravnog `ivota.
Zbog toga je Majka na{a u redu milosti“; i Sabor ju
naziva „Majkom Kristovom i Majkom ljudi“ (LG
53.54.61)
Tako Kristov dolazak na svijet i iskorak Crkve u
vrijeme imaju istu Majku. Crkva je bila novoro|en~e
koje treba urasti u sve narode svijeta. Kristova Majka
maj~inski prati njezine prve korake.
Rije~i koje Isus izgovara sa kri`a ukazuju da to
materinstvo njegove Roditeljke zadobiva „novi“
nastavak u onima koji }e po vjeri i po svetom kr{tenju
iz vode po Duhu Svetom postati „Rod izabrani,
kraljevsko sve}enstvo, sveti puk, narod ste~eni“ (1 Petr
2, 9). Materinstvo Bogorodice obuhva}a Bo`ju novoro|enu djecu – Crkvu, koju na Kalvariji simbolizira i predstavlja apostol Ivan „u~enik kojega je Isus
ljubio“.
Djela apostolska nam donose da su se apostoli,
oprostiv{i se Isusom Kristom na dan njegova Uza{a{}a na maslinskosj gori, vratili u Jeruzalem, uspeli u „gornju sobu“ (dvoranu Posljednje ve~ere) i „Svi
oni bijahu jednodu{no postojani u molitvi sa `enama
i Marijom, majkom Isusovom, i bra}om njegovom“
(Dj 1, 14).
Mlada Crkva, okupila se oko Marije, ~ekala je i
pripremala se na ispunjenje Isusovog obe}anja sa
Posljednje ve~ere, - a ponovljenog prije Uza{a{}a
„da ne napu{taju Jeruzalem, nego neka ~ekaju
Obe}anje O~evo ‘koje ~uste od mene’. Ivan je krstio
vodom, a vi }ete naskoro nakon ovih dana biti kr{teni
Duhom Svetim“ (Dj 14-5).
Tu Mladu Crkvu predvodila je u molitvi Marija,
Majka Crkve, koju u Dokumentu „[tovanje Marije“
104
Majka Crkve bila je prisutna uz apostole i u~enike
u tom prvom iskoraku Crkve!
Marijin odlazak s ovoga svijeta nije opisan ni u
jednom izvoru kao povijesni doga|aj koji bi potvrdili svjedoci. Postoji jedino predaja u Ota~kim spisima i liturgiji. Od 3. st. zna se za vjersko-dogmatsku predaju o Mariju uznesenju na nebo, a 1. studenoga 1950. papa Pio XII proglasio je Marijino
uznesenje na nebo – dogmom.
Mole}i, dakle, Gospinu krunicu, po nadahnu}u
Duha Svetoga prepli~emo doga|aje Isusova i Marijina `ivota kao temeljne istine vjere.
Mole}i i razmatraju}i otajstva krunice promatramo veli~anstvena djela Bo`ja ostvarena po Emanuelu – Bogu s nama. A jer je Bog u djelo otkupljenja
uklju~io kao suradnicu nazaretsku Djevojku Mariju
da bude Majka Bo`jemu Sinu i da bude vjerna suradnica u djelu otkupljenja, Krunica je molitva s Majkom Bo`jom.
*******
Kraljica svete Krunice danas je ovdje u na{em
nacionalnom Sveti{tu oko sebe sabrala nas.
Do{li smo mi kruni~ari - obnavljaju}i uspomenu
na pro{logodi{nje jubilarno hodo~a{}e koje je bilo
u povodu 70. godi{njice darivanja zlatne Krunice
Majci Bo`joj Bistri~koj; - ovdje smo: da se nanovo
potvrdi kruni~arsko zajedni{tvo, da se osvje`i na{a
molitvena revnost i poraste ljubav prema Majci
Bo`joj svjedo~ena promicanjem kruni~arske pobo`nosti.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
*******
Dana{nji dan ima i jo{ jedno zna~enje. 8. svibnja
1898. godine rodio se bla`eni Alojzije kard. Stepinac. Danas je njegov 112. ro|endan!
Djevica Marija imala je posebno mjesto u molitvama i `ivotu bl. Alojzija. „Njezin lik ~udesno je
isprepleten s ~itavim mojim `ivotom“, napisao je u
jednom pismu. Iza njegove suhe, asketske pojave,
krio se energi~ni apostol, ~ovjek vru~ih molitava Iza
njegova lica -blijeda, ugasla od bolesti -tinjao je `ar
neizrecive vjere. Ljubio je Mariju kao svoju Majku.
Njegova prvr`enost Crkvi i Mariji izvirala je iz pradavne hrvatske privr`enosti Svetoj Stolici i Mariji
koju su Hrvati oduvijek do`ivljavali kao Majku
Crkve i svoju Kraljicu i njoj se utjecali u pomo}
posebno molitvom Krunice. U njemu je plamtio
misti~ni oganj privr`enosti Bogu, jednostavnost
pravedni{tva, ljubav prema ~ovjeku, i veliko domoljublje.
U svojoj duhovnoj poruci vjernicima, 28. svibnja
1957. godine je napisao: „Ako iskrenom i trajnom
ljubavlju budete {tovali i ljubili Majku Bo`ju, i na
vama }e se obistiniti {to prorokuje nadhnuti mudrac:
Tko ~asti svoju majku, sli~an je onome, tko sakuplja
blago.“
Nekoliko tjedana nakon biskupskog posve}enja,
pje{ice je predvodio zavjetno zagreba~ko hodo}a{}e
u Mariju Bistricu. Bio je otada ustrajni pje{ak – romar Majke Bo`je Bistri~ke dokle god mu je to bilo
mogu}e, dakle od 1934. pa do 1045. godine uklju~ivo.
Njegovim nastojanjem ovo na{e sredi{nje marijansko sveti{te u Mariji Bistrici do`ivjelo je veliki
preporod i uspon.
Nadbiskup Stepinac je dnevno razmatrao sredi{nje
doga|aje na{ega spasenja: utjelovljenje, muku i smrt
te uskrsnu}e Spasitelja na{ega Isusa Krista. Smatrao
je molitvu krunice blagoslovljenom u svim okolnostima `ivota, pa je molitvu i razmatranje krunice
preporu~ivao pojedincima, obiteljima i `upama.
U korizmenoj poslanici 1944. napisao je: „Zato
smo mi u pro{loj godini poticali sve vas, dragi vjer-
nici, da se molitva svete Krunice uvede opet u svaku
hrvatsku obitelj. Jer, ako je prije Krunica pomagala
tamo gdje vi{e nitko nije mogao pomo}i, to }e nam
sigurno pomo}i i u ovim stra{nim vremenima, kad
se ~ini da je uzaludna svaka ljudska pomo}.“
Ove njegove rije~i i preporuka vrijede i danas!
I kako ljep{e obilje`iti Ro|endan na{ega bla`enika
kard. Stepinca nego obe}anjem da }e molitva svete
Krunice ostati na{a svagda{nja duhovna hrana – i na
ovom mjestu koje je on posebno volio, molitvom
za njegovo progla{enje svetim kako bismo ga mogli
jo{ predanije slijediti i utjecati se njegovom mo}nom
zagovoru u na{im `ivotnim potrebama.
*******
Moram i jo{ ne{to spomenuti.
Kr{}anski svijet je prihvatio da druga subota i
nedjelja Marijinog mjeseca svibnja budu posve}eni
na{im majkama.
Na ovom svetom mjestu mi danas molimo i za
na{e majke i majke na{eg Hrvatskog naroda.
Pjesnik re~e:
Zbore djeca kako zbore majke,
Tvore djeca kako tvore majke!
^asni porod od ~asne je majke:
Rodoljuban s majkom rodoljubnom,
Bogoljubani s makom Bogoljubnom!
Mi danas zahvaljujemo za majke Hrvatskog naroda koje su njihale kolijevke kroz hrvatsku pro{lost;
Mi danas molimo da dobri Bog po Mariji na{oj
Nebeskoj Majci dade na{em Rodu po`rtvovne i hrabre majke da ne izumre na{ rod i na{e ime!
A Kraljica Sv. Krunice neka prenese po svom Sinu
i Duhu Svetom Nebeskom Ocu molitve koje upravljamo privatno i zajedni~ki otvaraju}i svoje du{e u
vjeri, nadi i ljubavi mole}i blagoslov za nas same,
na{e obitelji, hrvatski narod i Crkvu.
AMEN
105
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ZNA^ENJE SV. JUSTINA ME\U
KR[]ANSKIM APOLOGETIMA
UVOD
Stanje u Crkvi drugog stolje}a nije bilo ba{ sjajno. Naime, na ra~un kr{}ana stizale su razne optu`be,
kako sa strane @idova tako i sa strane pogana.
Kr{}anstvo je za Rimljane bila religio illicita (zabranjena religija) te su smatrali da prema njima treba primijeniti najstro`e mjere. Kr{}ane su mrzili i
pripadnici poganskih zajednica koji su ih optu`ivali
da izbjegavaju javni `ivot, a optu`be su se jo{ svodile i na incest, orgijasti~ke kultove i kanibalizam.
Optu`be su kasnije stizale i sa strane filozofa i
knji`evnika, pa se tako u povijesti spominju imena
Lucijana (De morte Peregrini), Fronta (Spis), te na
poseban na~in Celza (Istinita rije~), koji je bio
„najva`niji i najozbiljniji teoretski protivnik
kr{}anstva u prvom razdoblju“1. Protivnike ne nalazimo samo izvan Crkve nego na`alost i u samom
njenom krilu. Naime, jedan od problema u Crkvi
bija{e „pojava i procvat hereti~kih sekta koje su ozbiljno prijetile jedinstvu Crkve“.2 Crkva se, kako
vidimo, morala ozbiljno suo~iti s tim problemima,
kako na organizacijskom, tako i na disciplinarnom
i doktrinarnom planu.
Polovicom drugog stolje}a s tim i takvim problemima suo~ili su se neki pisci, ve}inom laici, ali
upu}eni u filozofska u~enja. Njih nazivamo apologetima (braniteljima) i to zato {to pi{u obrane (apologije) kr{}anske religije. U njihovim djelima ta
obrana uglavnom se svodila na kritiku zakonodav-
1
T. J. [agi – Buni}, Povijest kr{}anske literature, KS, Zagreb
1976., str. 246 – 248.
2
J. Pavi} – T. Z. Ten{ek, Patrologija, KS, Zagreb 1993., str. 62.
106
stva protiv kr{}ana i pobijanje optu`bi koje su dolazile od strane naroda.
U tom i takvom vremenu `ivio je sv. Justin, filozof i mu~enik, koji je ro|en od poganskih roditelja,
oko 102. godine, u rimskoj naseobini cara Vespazijana, Flavia Neapolisu, u negda{njem samarijskom
gradu Sihenu. Dao se krstiti u mladena~koj dobi, od
nekih 30 godina, nakon {to je vidio svojim o~ima
mu~eni~ku smrt kr{}ana. Dive}i se njihovoj ljubavi
prema njihovim krvnicima i klevetnicima nije bilo
za njega sumnje da je kr{}anska nauka jedina pouzdana i spasonosna filozofija. Nakon toga doga|aja
zadr`ava svoj filozofski pla{t i po~inje vatreno braniti kr{}anstvo. Ovaj slavni apologet je u Rimu duge
godine pou~avao kr{}ansku mudrost i, gdje god bi
do{ao, na javnim trgovima je svra}ao pozornost na
sebe s namjerom da zapodjene razgovore o vjerskim
stvarima s ljudima raznih slojeva.
Justinovih spisa ima mnogo. Me|utim, ve}ina ih
je propala, a cjelovito su nam sa~uvane samo prva i
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
druga Apologija, te Dijalog s Trifonom. Za njegove
spise Focije ka`e da se Justin „nije trsio, da
govorni~kom umjetno{}u ukrasi nutarnju ljepotu
svoje filozofije…“3 Njegov na~in obrane kr{}anstva
bija{e vje{t i duhovit i protiv neznabo`aca i protiv
@idova. Na taj na~in se zamjeri svojim protivnicima,
a posebno ciniku Krescentu, koji ga optu`i pred
rimskim gradskim prefektom Rustikom, koji mu
dade oko 165. godine, s jo{ {estoricom drugih
kr{}ana, odrubiti glavu.
Pored Justina u skupinu ranokr{}anskih apologeta ubrajamo: filozofe Aristida i Atenagoru iz Atene, Sirijca Tacijana, Teofila iz Antiohije, Apolinarisa
iz Hijerapolisa, Melitona iz Sarda i Aristona iz Pelle, govornika Miltijada, satiri~ara Hermiju i Kvadrata. Jedni od navedenih apologeta se obra~unavaju
vi{e sa `idovstvom, drugi sa poganskim politeizmom
ili s obe}anjima misterijskih kultova da }e do}i spasenje. Svima je zajedni~ka te`nja: dokazati da je
kr{}anstvo jedino ispunjenje i vje~no odre|enje
~ovjeka.
Justinova filozofija
Ne znam koliko je lako, odnosno koliko je te{ko
istaknuti va`nost sv. Justina i njegovog nauka za
kr{}anstvo i Crkvu onoga vremena, a i danas, ali
osje}am se slobodnim re}i da je utjecaj njegova
nauka o Logosu obvezao sve kasnije kr{}anske
tuma~e i filozofe koji su se upustili u avanturu tuma~enja temelja kr{}anske vjere.
Justin je prvenstveno bio filozof vezan na platonizam. Mislio je, naime, da je u platonizmu na{ao
zadovoljavaju}i odgovor u tra`enju istine, odnosno
da mu ta filozofija omogu}ava gledanje Boga. Ali
susrev{i kr{}anstvo spoznao je granice platonske
filozofije. No, ipak do kraja svoga `ivota se nije
uspio osloboditi ljubavi prema platonskoj filozofiji.
Justin je u~inio najve}i pomak ranog kr{}anstva prema helenskoj kulturi upravo zato {to su njegov programatski stav i prakti~no pona{anje bili otvoreni
prema gr~koj kulturi, posebno filozofiji. Za Justina
je, dakle, platonizam ipak najuspjeliji poku{aj gr~ke
filozofije u spoznaji istine. Iako je to samo djelomi~na
istina, ipak je dovoljna da bude most za povezivanje
s kr{}anstvom. Justin je, dakle, prvi i najodli~niji
pisac koji je te`io za tim da posreduje izme|u kr{}anstva i gr~ko – rimske znanosti, napose platonske
filozofije. Tu djelomi~nu istinu gr~ke filozofije Justin donosi u dva argumenta. Prvi od ta dva argumenta je derivacija Staroga zavjeta. Naime, on time
`eli re}i da sva gr~ka mudrost proistje~e iz Starog
zavjeta. Dok je drugi, va`niji, zbog toga {to Justin
s njime izvodi teoriju seminalnog Logosa i to na bazi
filozofije povijesti.
Justinova teorija Logosa
Po svojoj metodi Justin se razlikuje od svojih
suvremenika – apologeta. Bio je uvjeren da, na najbolji na~in, istina sama sebe brani te je po~eo
kr{}ansku istinu op{irno iznositi i tuma~iti. Svojom
naukom o Logosu Justin je imao namjeru, kao {to
ve} rekoh, postaviti most izme|u poganske filozofije i kr{}anstva, a koju je na{ao kod Filona, u Starom
zavjetu i kod sv. Ivana, te nekih drugih poganskih
filozofa.
„Justin polazi od definicije Krista kao Logosa,
razuma, principa univerzalne racionalnosti“.4 On
zaklju~uje da svaki ~ovjek nosi u sebi klicu ili djeli}
toga Logosa, te da na temelju svoje racionalnosti
svaki ~ovjek participira u nekoj mjeri na bo`anskom
Logosu i na taj na~in pohranjuje u sebi tu klicu Logosa. ^ovjek po toj participaciji ima mogu}nost do}i
do djelomi~ne istine. Na temelju ovakve spoznaje
Istine „koju nalazi i priznaje gr~koj filozofiji Justin
kriti~kim, ali dijalo{kim, duhom zaklju~uje: „Na{a
je religija mnogo dublja od svakog ljudskog u~enja,
ukoliko Krist koji nam se objavio jest princip razuma u njegovu totalitetu, tj. tijelo, Logos i du{a. Zapravo sve dobro svih vremena, koje su tvrdili i na{li
filozofi i zakonodavci, ostvareno je njihovim tra`enjem i nakanama zahvaljuju}i djeli~ku Logosa. I
jer nisu u svoj punini upoznali Logosa, koji je Krist,
tvrdili su izme|u sebe kontradikcije…“.5 Justin, zatim, zaklju~uje da je svaki od njih, {to je dobroga
govorio, govorio zahvaljuju}i tom djeli~ku Logosa.
4
3
I. B. Bock , Sv. Justin, filozof i mu~enik , u: @ivot, 10 (1929.),
str. 195.
T. Z. Ten{ek, Rano Kr{}anstvo i kultura, u: Bogoslovska smotra
3 – 4, (1985.), str. 336.
5
ISTO, str. 336
107
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Neki autori (J. Danielou, R. Cantalamessa) su
tako|er tuma~ili Justinovu teoriju Logosa. Pa tako
J. Danielou misli da je u parcijalnoj spoznaji istine
kod pogana i cjelovitoj kod kr{}ana rije~ o jednom
te istom Logosu. Naime, on tvrdi da Justin ne razmatra razliku u sadr`aju izme|u istine koju je Krist
objavio i istine promatrane po participaciji na Logosu, a razlika je jedino u punini, sigurnosti i
jasno}i.
Justin, tako|er, nagla{ava da su sve filozofije nepotpune i nesavr{ene. On ne govori o nikakvom
redu naravne istine koja bi bila predmet Objave, jer
za njega „postoji samo nejasna i jasna spoznaja jedine Istine koja je Rije~ (Verbe)“.6
Kada govori o odnosu izme|u Oca i Logosa
mo`e se primijetiti da ima subordinacionisti~ke tendencije. Me|utim, namjera mu je, prije svega, bila
sa~uvati monoteizam a ne podrediti Logosa u odnosu na Oca. Dakle ostaje nejasan odnos Logosa i
Oca.
Posebni Justinovi nazori
Ovdje je va`no naglasiti nekoliko ~injenica koje
isti~u razliku sv. Justina u odnosu na druge kr{}anske
mislitelje njegova vremena. To je kao prvo njegova
kristologija, kojoj sv. Justin posve}uje mnogo mjesta i vremena. On se u svojoj prvoj Apologiji op{irno
bavio dokazivanjem bo`anstva Sina Bo`jega, s ~ime
je `elio ukloniti sablazan pogana i @idova zbog
klanjanja jednom raspetom ~ovjeku. Kada govori „o
ro|enju Kristovu“ (Dijalog 128) nastoji da i na~in
ro|enja Sina od vje~noga Oca prika`e kao divnu
„tajnu Bo`ju“ (Apol. 1, 13).
Mislim da je tako|er va`no naglasiti da se sv. Justin razlikuje od svojih suvremenika (apologeta) i
po tome {to je on „prvi kr{}anski autor koji je pavlovskom paralelizmu Krist – Adam pridodao – u
klici – paralelizam Marija – Eva“7. „Djevica (Eva)
prouzro~ila je propast ljudskoga roda, a Djevica
(Marija) donijela mu je spasenje“.8
6
ISTO, str. 337
J. Pavi} – T. Z. Ten{ek, Patrologija, Ks, Zagreb 1993., str. 71.
8
I. B. Bock, Sv. Justin filozof i mu~enik, u: @ivot, 10 (1929.),
str. 201.
7
108
Kada govori o kona~noj slavi Spasiteljevoj na
sudnjem danu poziva se na starozavjetne proroke.
Naime, „svrha je ovog drugog dolaska Kristova
uskrsnu}e mrtvih, svjetski sud i svr{etak svega.
Negdje (Apol. 1, 52; Dial. 117.) pisac govori samo
o uskrsnu}u mrtvih uop}e; no drugdje (Dial. 80 –
81) razlikuje uskrsnu}e dobrih na po~etku
tisu}ljetnog kraljevstva Kristova na zemlji i opet
op}enito uskrsnu}e mrtvih na koncu toga kraljevstva“.9
Sveti Justin i sakramenti kr{tenja i Euharistije
Ono {to svetoga Justina isti~e jesu i dragocjena
svjedo~anstva `ive vjere i bogoslu`ne prakse tada{nje
Crkve. Ima, dakle, ta jedna strana na koju manje
utje~u filozofski pojmovi, a to je kada on govori o
svagdanjem `ivotu kr{}ana, u kojem on sudjeluje
kao i svaki ~lan neke op}ine. On pobija sve poganske
kletve o kanibalizmu, te „o klanju i blagovanju
bra{nom posutoga djeteta kod euharistijskih sastanaka“.10 Na jednostavan na~in govori o kr{tenju i
euharistijskoj liturgiji kao va`nim dijelovima
kr{}anskog kulta. Nagla{ava da se kr{tenje vr{i „u
ime Boga Oca i gospodara svemira i na{ega Otkupitelja Isusa Krista i Duha Svetoga“ (Apol. 61). Govori o okupljanju zajednice na euharistijsku `rtvu
gdje u bratskom zajedni{tvu blaguju, u prilici kruha
i vina, Tijelo i Krv „onoga Isusa koji je sam postao
tijelo“11, nakon {to je predstojnik toga slavlja izgovorio molitvu hvale, one iste rije~i koje je Krist izgovorio na Posljednjoj ve~eri. Osim toga sveti Justin
je otvoreno govorio o misteriju kri`a, otkupljenju
~ovje~anstva smr}u i krvlju Sina Bo`jega te o uskrsnu}u. Sveti Justin se nije zaustavio na ~isto filozofskom kr{}anstvu jer njegova vizija otvara bogate
perspektive u razvoju ranokr{}anske teologije, koja
u usporedbi sa svijetom apostolskih otaca i ranijim
Aristidovim apologetskim poku{ajem zna~i neosporan napredak.
Postao sam pisanjem ove teme svjestan, barem
jednim dijelom, {to je predstavljalo biti kr{}anin u
vrijeme kada je `ivio sv. Justin, posebno nagla{avam
ovo: filozof i mu~enik. Biti ~lan jedne skupine ljudi,
9
ISTO, str. 202.
10 ISTO, str. 202.
11 T. J. [agi – Buni}, Povijest kr{}anske literature, KS, Zagreb
1976., str. 201.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
koju su u velikoj mjeri cijenili, je bilo sigurno lijepo
(ovdje mislim na filozofe). Ka`e se da su svi filozofi oduvijek tragali za istinom, a takav je bio i na{
sveti Justin. Naime, sveti Justin shva}a da ta istina
koju je on tra`io nije kao i ona za kojom je po~eo
tragati upoznav{i kr{}anstvo. Shvatio je, valjda, da
ta Istina nije spoznatljiva svjetlom ljudskog razuma.
Me|utim, kako sam spomenuo gore u tekstu, utjecaj platoni~ke filozofije ostao je do njegove smrti u
njegovim mislima, te ju je tako ipak nastojao zahvatiti svojim razumom, ali od sada vi{e ne iz ~e`nje za
zemaljskom sre}om ve} iz ~e`nje za vje~nim `ivotom
i susretom s Onim koji ga je doveo u svoju ku}u.
je kona~no na{ao ono {to je tra`io, a to je pravi Put,
Istinu i @ivot. Doprinosi takvih velikih ljudi i kr{}ana
je neizmjeran. Tu opet vidim ono obe}anje Isusovo
dano Petru, da je, naime, on Stijena na kojoj }e On
sagraditi Crkvu svoju i da je ni vrata paklena ne}e
savladati. Bog se slu`i svim ljudima, jer ih je, naime,
on stvorio, pa se tako poslu`io i svetim Justinom
koji nam je, eto, ostavio neizbrisiv trag i svjedo~anstvo
kako se treba boriti za Istinu i za vjeru. Ne ma~em,
nego onim u {to vjerujemo. ISTINOM!!!
ZAKLJU^AK
Kr{}anska filozofija u vrijeme sv. Justina se tek
po~ela razvijati, pa nije ~udno {to su se me|u prvim
kr{}anskim filozofima i apologetima javljale sumnjive formulacije vjere, drugim rije~ima i hereze. Naime, do{ao sam do zaklju~ka da nije bilo jednostavno tako javno, pred tolikim osudama i klevetama,
promi{ljati o istinama kr{}anske vjere. Mo`da su se
ba{ iz jedne `elje da se to sve {to bolje razjasni, tim
politeistima i @idovima, i ra|ale hereze. To sam zamijetio i kod sv. Justina kada je govorio o tisu}godi{njem kraljevanju s Kristom (milenarizam). Neki
od njih su potpuno zastranili, kao Tacijan koji je ~ak
i osnovao hereti~ku skupinu – enkratite. A neki su
opet toliko ~eznuli za Istinom da jednostavno nisu
mogli biti nego onakvi kakvi jesu – potpuno predani Bogu. Tako svetom Justinu nije predstavljalo
nikakve probleme dati svoj `ivot da bi dokazao da
Literatura:
1. J. Pavi} – T. Z. Ten{ek, Patrologija, KS, Zagreb 1993.
2. A. Franzen, Pregled povijesti Crkve, KS, Zagreb 1996.
3. T. J. [agi – Buni}, Povijest kr{}anske literature, KS, Zagreb 1976.
4. H. Jedin, Op}a povijest Crkve I, KS, Zagreb 1972.
^lanci:
1. I. B. Bock, Sv. Justin, filozof i mu~enik, u: @ivot 4,
1929.
2. T. Z. Ten{ek, Rano kr{}anstvo i kultura, u: Bogoslovska
smotra 3 – 4, 1985.
brat Matijas Farka{, OP
109
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
SADR@AJ
UVODNIK
Odsada }e{ se zvati brat... ...............................................................................................................................3
IZ CRKVE
Papine kateheze:
Prosja~ki redovi - model velike obnove u novom povijesnom dobu ............................................................5
Sveti Dominik - istinski propovjednik evan|elja............................................................................................8
Albert Veliki ....................................................................................................................................................11
Sve}enik i pastoral u digitalnom svijetu: novi mediji u slu`bi Rije~i...........................................................14
Bez molitve sve}eni~ki je `ivot nezamisliv, Christoph Schönborn OP ......................................................17
IZ REDA
Sazivno pismo na Op}u skup{tinu Reda 2010. .............................................................................................19
Susret europskih dominikanskih provincijala u Vilniusu .............................................................................21
Dominik Duka novi pra{ki nadbiskup ..........................................................................................................23
Povratak brata Pavla Lasi}a iz misije u Boliviji .............................................................................................24
Umro teolog Edward Schillebeeckx, OP ......................................................................................................25
Kruni~arsko hodo~a{}e u Lourdes ................................................................................................................26
IZ PROVINCIJALATA
Sazivno pismo za sastanak bra}e u Provinciji (intermedija) ........................................................................28
VIII. zasjedanje provincijskog vije}a .............................................................................................................30
IX. zasjedanje provincijskog vije}a ................................................................................................................31
Intervju s provincijalom .................................................................................................................................32
Provincijalova kronika ....................................................................................................................................37
IZ @IVOTA BRA]E I ZAJEDNICA
Tablica obljetnica bra}e...................................................................................................................................40
Knjige, studije, ~lanci, predavanja, propovijedi, nastupi na radiju i televiziji .............................................41
Hrvatski - normiran i moderan jezik od {esnaestoga stolje}a. Intervju sa Stjepanom Krasi}em ..............43
110
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Po~elo je u Rimu. Katoli~ka obnova i normiranje hrvatskoga jezika ..........................................................48
Susret: Vinko [esni}, dominikanac. Silno bogatstvo siroma{nog starca redovnika ...................................49
Marijanu Jur~evi}u nagrada za `ivotno djelo ................................................................................................52
Skriva li Crkva istinu o inkviziciji..................................................................................................................53
Odgovor brata Franje [anjeka, OP ...............................................................................................................55
Promocija CD-a VIS-a Dominik ...................................................................................................................56
Drugi susret ministranata u Bolu...................................................................................................................59
Deseta Pepelnica umjetnika ...........................................................................................................................60
Intervju s bratom Gabrijelom Posavcem, OP...............................................................................................62
Drugo hodo~a{}e kruni~ara u Mariju Bistricu ..............................................................................................65
Arhitektura - dominikanska crkva i samostan bl. Augustina Ka`oti}a .......................................................66
@upa sv. Dominika pobjednik Ministrantske malonogometne lige Splita ..................................................68
Korizmeni troplet Kri`u kod dominikanaca u Splitu ...................................................................................69
Split: Kri`ni put ovisnika ...............................................................................................................................71
Obnova sje}anja na zaboravljeno hrvatsko sveti{te Sv. Kri`a na ^iovu......................................................72
Muj maly `altar 2009. - Rajmund Kupareo, OP ...........................................................................................72
Dominikanci na Haitiju..................................................................................................................................73
Solidarnost s bra}om na Haitiju ....................................................................................................................76
Duhovne vje`be ..............................................................................................................................................77
Kongregacija svetih An|ela ^uvara u Kor~uli – proslava 50. godi{njice zavjetovanja...............................78
HKM Hamburg – povratak s. Regine u Domovinu .....................................................................................79
Bla`eni Augustin Ka`oti} - za{titnik HKM u Londonu ..............................................................................80
Sve~ana proslava 40. obljetnice HKM London.............................................................................................83
Biser biblijske mudrosti - Stipe Juri~, OP .....................................................................................................84
Da se ne zaboravi - Vjekoslav Lasi}, OP .......................................................................................................85
Ljudska prava - Povijesno-teolo{ki osvrt, Marijan Bi{kup, OP...................................................................86
Zvu~no izdanje Hrvatski sveci i bla`enici .....................................................................................................87
Zvu~no izdanje `ivotopisa bl. Ozane Kotorske ...........................................................................................87
Krunica Bla`ene Djevice Marije na CD-u.....................................................................................................88
In memoriam: brat Jozo Mrkonji}, OP ........................................................................................................89
DODATAK
Uloga nauka sv. Tome u teolo{koj formaciji sve}enika ................................................................................96
Predavanje o krunici na hodo~a{}u kruni~ara u Mariju Bistricu ...............................................................102
Zna~enje sv. Justina me|u apologetima .......................................................................................................106
111
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZDAJE: DOMINIKANSKI PROVINCIJALAT, KONTAKOVA 1, 10000 ZAGREB
UREDNIK: FR. IVAN MARTINI}
ODGOVARA: FR. ANTO GAVRI}, PROVINCIJAL
GRAFI~KA PRIPREMA I TISAK: DENONA D.O.O., ZAGREB
DATUM: SVIBANJ 2010.

broj 104. - Hrvatska dominikanska provincija

broj 108. - Dominikanci

broj 107. - pregled u pdf formatu

broj 109. - pregled u pdf formatu - Hrvatska dominikanska provincija

- Franjevci

broj 106. - pregled u pdf formatu

Ovdje - Varaždinska biskupija

broj 110. - Hrvatska dominikanska provincija

NIVJETI KAO BOG NA ZEMLJI

“In the zone” - radovi koji sadrže svoju prošlost i svoj izvor

razvoj govora i prevencija govornih poremećaja u djece