broj 107. - pregled u pdf formatu

XLVIII (2012.) 107 • ISSN 1331-7660
V J E S N I K
HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
NAVJE[TENJA BLA@ENE DJEVICE MARIJE
SADR@AJ
UVODNIK
Hrabrost ........................................................................................................................................................... 3
IZ REDA
Pismo U~itelja Reda ........................................................................................................................................ 5
Pra{ki nadbiskup, dominikanac Dominik Duka, imenovan kardinalom ..................................................... 8
Nova evangelizacija u post-modernom dru{tvu ............................................................................................ 9
Novi dominikanski blaènik - francuski dominikanac o. Lataste .............................................................. 11
Prema beatifikaciji dominikanca pape Benedikta XIII................................................................................ 12
Dva {panjolska dominikanca uskoro blaènici ............................................................................................ 12
IZ PROVINCIJALATA
Izborna provincijska skup{tina ..................................................................................................................... 13
S provincijskih vije}a ..................................................................................................................................... 17
Duhovne vje`be ............................................................................................................................................. 19
Iz provincijalata ............................................................................................................................................. 20
PROVINCIJALOVA KRONIKA .............................................................................................................. 21
IZ @IVOTA BRA]E I ZAJEDNICA
Bra}a propovijedaju ....................................................................................................................................... 24
Zvonko Dànki} – novi doktor crkvene povijesti ....................................................................................... 25
Predstavljena knjiga „Zabranjeno Sje}anje“ Randa Par{i}a u Zagrebu ....................................................... 27
Biblija u svojim tradicijama ........................................................................................................................... 32
Dubrov~ani proslavili Festu sv. Vlaha .......................................................................................................... 33
Izlo`ba „U po~etku Bog stvori nebo i zemlju“ ........................................................................................... 34
XII. pepelnica umjetnika ............................................................................................................................... 35
Dominikanski pojmovi u Leksikonu hrvatske crkvene glazbe ................................................................... 35
Verdijev Requiem izveden u Dubrovniku .................................................................................................... 37
Proslava desete obljetnice obnovljenog Sveu~ili{ta u Zadru ....................................................................... 38
O stradanjima hrvatskih dominikanaca iz vremena komunizma ............................................................... 40
Blaèni Kaòti} „zbliìo“ Trogir i Luceru .................................................................................................... 41
U Kotoru sve~ano proslavljen blagdan blaène Ozane ............................................................................... 42
Prigodom 500. obljetnice Montesinosove propovijedi ............................................................................... 43
Predstavljen dokumentarni film o dominikancima na Ptuju ...................................................................... 45
êtvrto, obnovljeno hodo~a{}e kruni~ara u Mariju Bistricu ...................................................................... 47
85. obljetnica samostana Kraljice sv. Krunice u Zagrebu ............................................................................ 49
Brat Karlo (Rudolf) Posavec proslavio 50. godi{njicu zavjetovanja........................................................... 51
Iz novicijata .................................................................................................................................................... 54
NOVA IZDANJA
Nastanak i razvoj {kolstva od antike do srednjeg vijeka – prof. dr. Stjepan Krasi} .................................. 57
„Remasterirani“ albumi Glasnika nade ......................................................................................................... 60
„Idite Tomi Akvinskom“ ............................................................................................................................... 61
DODATAK
ûli smo ih kako govore na{im jezicima ..................................................................................................... 64
Akti Op}e skup{tine Reda propovjednika, Rim, 2010. .............................................................................. 73
Missa dominicana........................................................................................................................................... 96
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
NAVJE[TENJA BLA@ENE DJEVICE MARIJE
XLVIII (2012.) 107
ZAGREB
SVIBANJ 2012.
Draga bra}o,
Pribliàvamo se vrlo va`nom doga|aju u Provinciji. Izborna provincijska skup{tina zapo~inje 19. lipnja u samostanu u Bolu. Prema njoj se proteklih mjeseci usmjeravao i rad pripravnih povjerenstava, a za
njezin uspjeh molimo u svim na{im zajednicama.
U pismu nakon vizitacije Provinciji u rujnu
pro{le godine U~itelj Reda fr. Bruno Cadoré svratio
je pozornost na nekoliko va`nih to~aka i podru~ja
na kojima treba, u vidu na{e provincijske skup{tine,
pripremati budu}nost. S pouzdanjem gledamo prema budu}nosti!
Potrebna nam je hrabrost. Hrabrost zajedni~koga
pogleda u budu}nost, s pouzdanjem i otvoreno{}u!
Hrabrost je ìvjeti u sada{njem trenutku. Hrabrost
je vrlina sada{njosti, onoga realnoga, sada{njega, na
kojem se budu}nost gradi. U ve} spomenutome pismu U~itelj Reda nas poti~e: „Ne radi se samo o tome
da budemo dinami~ni danas, nego pripremati budu}nost i objediniti uvjete za sutra{nju apostolsku kreativnost. Bitno je… gledati prema onome {to pripravlja budu}nost.“ U tome pogledu prema budu}nosti i
zajedni~kome traènju danas nam je hrabrost iznimno potrebna da bismo se suo~ili s uvjetima ìvota i
mi{ljenja koja se neprestance mijenjaju i koja su uzburkana na svim podru~jima, i na vjerskome podru~ju
te poimanju redovni~kog i zajedni~kog ìvota. O
tome svjedo~e i Akti Op}e izborne skup{tine Reda,
odràne u Rimu, koje dijelom donosimo u hrvatskome prijevodu u ovome broju Vjesnika.
Planiranje je zahtjevan posao, ali nuàn i hitan.
To isti~e i U~itelj Reda: „Planiranje se ne smije sastojati samo u tome da se kaè da danas sve ide dob-
UVODNIK
HRABROST
ro te da je dovoljno nastaviti ~ekaju}i da stignu
nova bra}a… Planiranje,
tako|er, ne zna~i jednostavno re}i da ima previ{e samostana i da prili~i neke zatvoriti: kao i
za zadràvanje ku}a ili
samostana, potrebna je
precizna argumentacija
i za njihovo zatvaranje.
[tovi{e, programiranje se ne ti~e samo rasprostranjenosti, nego i apostolskih ciljeva koje èlite zajedno nositi, za koje èlite preuzeti zajedni~ku apostolsku odgovornost. Kona~no, kod planiranje treba
tako|er predvidjeti potrebe novih osnivanja.“
Prema Aristotelu i sv. Tomi Akvinskom hrabrost
je vrlina koja nas podupire u te{ko}ama i ~ini postojanima u onome {to je lijepo i razborito. Hrabrost
se bitno sastoji u suo~avanju s te{ko}om pri ~emu
se moè prona}i dodatnu snagu za nove, kreativnije pothvate. Pred te{ko}ama hrabrost zahtijeva napor, trud, snagu kojom raspolaèmo. [to je zna~ajniji
napor koji se traì, to bi hrabrost trebala biti ve}a.
Hrabrost se vje`ba i razvija u poniznom, svakodnevnom ìvotu. To je hrabrost svakodnevnog ìvota, koja se traì od svakoga i koja nam je potrebna
u svim na{im djelovanjima. I u na{emu zajedni~kom
bratskom ìvotu kao i u na{emu poslanju propovijedanja. Hrabrost poku{ati i uvijek iznova poku{avati
temelj je svakog uspjeha, napretka i odgoja. To je
hrabrost koja dopu{ta vjeri da prodre u konkretnu
stvarnost na{ega ìvota i da postane proìvljena vjera, vjera koja se ìvi i svjedo~i.
3
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Hrabrost je ustrajnost: ustrajati, vjerno i strpljivo, i kad je te{ko. Tu je govor o hrabrosti majki i
roditelja, hrabrost u~itelja i odgojitelja, hrabrost
lije~nika i medicinskih sestara, hrabrost onih koji
proìvljavaju krizne situacije, hrabrost onih koji se
bore s te{kom bole{}u. Hrabrost na{e bra}e koja su
u raznim situacijama dizali svoj glas za istinu, pravdu i prava siroma{nih, potla~enih. Sje}amo se svjedo~enja hrabrosti bra}e koja su i u vrijeme komunisti~kog totalitarizma dizali svoj glas: nekoliko je
na{e bra}e dalo i svoj ìvot dok su drugi osu|ivani
i zatvarani. Hrabrost nas ~ini postojanima. Hrabrost
je biti istinit: biti otvoren za istinu, traìti istinu,
svjedo~iti i nau~avati istinu.
Postoji i hrabrost vjere: dopustiti da svjetlo Isusa Krista prodre u dubine mojega bi}a, da obasja i
tmine mojega uma i tmine mojega srca. Svjedo~enje
vjere u Isusa Krista posebno je djelo kr{}anske hrabrosti i o~ituje se u mu~eni{tvu koje je, za sv. Tomu
Akvinskog, najve}i ~in hrabrosti.
volju O~evu, daje svoj ìvot iz ljubavi za druge,
svjedo~e}i hrabrost ljubavi.
Izvanredna i smirena odva`nost jedna je od prepoznatljivih crta Dominikove svetosti. Ta se odva`nost o~itovala i u osnivanju Reda propovjednika.
Nekolicinu, tek okupljene bra}e, Dominik {alje iz
Toulouse u Pariz da tamo „studiraju, propovijedaju
i osnuju samostan“. Ivan iz Navarre se sje}a kako
im je Dominik govorio „da se ne boje, da }e uspjeti“.
No, najve}a njegova odva`nost bila je bezgrani~no
pouzdanje u Boga i, radi Boga, u bra}u.
Neka nas u ovome razdoblju priprave, promi{ljanja i odlu~ivanja nadahnjuju rije~i sv. Pavla: „Nije
nam Bog dao duha boja`ljivosti, nego snage, ljubavi i razbora“ (2 Tim 1, 6-7).
Na kraju svoga mandata bra}i zahvaljujem na
bratskoj ljubavi, potpori, suradnji, svjedo~enju ljepote bratskog ìvota i va`nosti na{eg poslanja propovijedanja. Ako sam ikoga ne~im povrijedio, molim
opro{tenje.
Uzor hrabrosti imamo u Isusu Kristu: promatraju}i ga u njegovoj muci, na kriù, prihva}aju}i
***
ZAHVALA
Gospodine!
Zahvaljujem Ti za sve {to sam primio:
Za milosti koje sam traìo,
A nikad ih nisam dobio,
I za one koje sam primio,
A nikad ih nisam spoznao.
Moje su misli sitne, a èlje sebi~ne,
Jer i dok Ti zahvaljujem,
Uvijek za ne~im uzdi{em.
Gospodine!
Udijeli mi milost najve}u:
Tvoje ne zaboraviti darove!
Fr. Rajmund Kupareo, OP ¢1936.£
4
brat Anto Gavri}, OP
provincijal
IZ REDA
PISMO UÎTELJA REDA
„Idi mojoj bra}i i javi im!“: Dominikanke i propovijedanje
Taj Isusov poziv Mariji u zoru uskrsnu}a izabran
je za temu ove ~etvrte etape u devetogodi{njoj pripremi za Jubilej utemeljenja Reda. Naslovljena
„Dominikanke i propovijedanje“, ova nas godina
poziva da navije{tanje uskrsnu}a smatramo jednim
od temeljnih poslanja Reda.
Ta me je tako jednostavna Kristova re~enica prije svega podsjetila na ono {to sam prije nekoliko
godina osjetio u crkvi jednoga ira~kog sela. Zora je
upravo svanula, a mi smo se pripremali za proslavu
ulaska u novicijat i polaganja zavjeta mlade bra}e.
Crkva je bila puna èna koje su i{~ekivale taj trenutak, majki i sestara, prijateljica, apostolskih redovnica i dominikanskih laikinja. Njihova je prisutnost
ispunjala crkvu dubokom ti{inom molitve, dok je
posvuda naokolo zemlja patila od kaosa, nasilja i
prijetnji. U ti{ini O~eve prisutnosti te su ène tako
àrko molile da su, usred kaosa koji je harao njihovom zemljom i razdirao je svakojakim podjelama,
donosile sigurnost da ni{ta ne moè u{utkati poruku ìvota. Jednog je dana na ovome svijetu zasjala
zora u Judeji ro|enjem Djeteta, Kneza mira. Njegov
je dolazak, unato~ druga~ijem prividu, zauvijek
raspr{io tamu, a no} je zauvijek nestala kada nam je,
iz ponora ropstva smrti, On dao ìvot. U dijelovima
svijeta gdje nasilje nastoji uni{titi sve dru{tvene veze,
ène i majke ~esto su poput ~uvarica ìvota koje
potvr|uju da unato~ prividu nitko ne moè re}i da
je gospodar ìvota, ìvota koji se prije svega prima
da bi se darivao. Idi mojoj bra}i i javi im! Javi im o
snazi ìvota, o nevjerojatnoj pri~i ljudskoga roda,
koji se dan za danom ponovno ra|a u Duhu darovana ìvota, sve do Muke radi Uskrsnu}a. Te su
ira~ke ène pokazivale koji je obzor poslanja evan-
gelizacije: upisati u srce
ljudske povijesti radost
i nadu u ìvot koji je
Krist darovao kako bi
svijet ìvio, i nau~iti
biti svjedocima te radosti i nade.
@ene u dominikanskoj obitelji – klauzurne redovnice, apostolske sestre, dominikanske lai kinje i ~lanice
svjetovnih instituta –
daju bitan doprinos poslanju propovijedanja Reda.
Ovdje ne}u govoriti o propovijedanju, ve} }u ponoviti definiciju na{eg poslanja kako je odre|ena u
doba utemeljenja Reda: potpuno predani evangelizaciji Bo`je Rije~i. Mi, mu{karci i ène, obitelj smo
„propovjednika“ prije svega zato {to se ìvotom
posve}ujemo toj pustolovini evangelizacije, a koja
na neki na~in, sukladno staleù i slu`bi svakoga od
nas, definira „ìvot“ kakav èlimo ìvjeti, a zatim
opisuje „na~in djelovanja“.
Idi mojoj bra}i i javi im! Tim poslanjem Krist
nalaè Mariji i ostalima da pozovu Crkvu da se rodi
iz propovijedanja. To nam je prva intuicija propovijedanja koje }e biti temelj Reda. U prvim su se vremenima te nove pustolovine propovijedanja koju je
poveo, Dominiku pridruìle i ène, a zatim i laici,
~ime kao da su odmah zajedno odredili oblik koji
evangelizacija treba poprimiti: svojevrsne „Crkve u
malom“, zajednice okupljene snagom izgovorene
Rije~i, okupljene kako bi zajedno slu{ala tu Rije~ i
davala je svijetu. Kao u Isusovu ìvotu – kako pi{e
5
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
sveti Luka (Lk 8, 1-4) – zajednica se okuplja istovremeno dok naslu}uje da postaje „zajednica za
evangelizaciju“. Od samog po~etka, iako se to moè
~initi doista neobi~nim za to vrijeme, u zajednici
koja se okupila oko Isusa bilo je èna. Kategorije
svijeta sporedne su kada je rije~ o bivanju u~enicima.
Zamislimo tu zajednicu koja nastaje slijede}i Isusa
na prvome putu evangelizacije. Ona se okupila unato~ nesavr{enostima, nedostacima, grijesima i slabostima koje samo Isus moè izlije~iti. I upravo se
zbog njegova milosr|a, koje se na toliko razli~itih
na~ina osjetilo, utemeljuje sveto propovijedanje.
U~enici koji su ga gledali kako ìvi i nau~ava, vjerojatno su imali priliku podijeliti svoja iskustva o osobnom susretu s Njime. A ène iz Evan|elja mogle su
svjedo~iti o rije~ima koje im je uputio: o Rije~i koja
navije{ta uskrsnu}e, priznaje vjeru i obe}aje spasenje, o rije~i ìvota i oprosta, ozdravljenja i povjerenja. Tako im je govorio, doti~u}i samu sr` njihova
ènskog bi}a, u toj bliskosti s ro|enim ìvotom, u
onoj sposobnosti da ~uvaju i {tite krhki ìvot, kao
i u snazi povjerenja u stvarala{tvo i otpornost pred
te{ko}ama ìvota. Te }e ène i}i s Njime dok bude
nau~avao, kao {to }e biti uz Njega i na putu koji vodi
na Kalvariju; one su u i{~ekivanju u vrtu gdje mu se
nalazi grob, kao i dok ùre javiti apostolima da je
uskrsnuo. Poslanju evangelizacije potrebno je to
svjedo~anstvo i taj navje{taj da bi znalo kako svijetu
prenijeti Rije~ koja u sebi nosi ìvot.
Od osnutka, kada su se prve „dominikanke“
pridruìle Dominiku i kada se rodilo „sveto propovijedanje u Prouilheu“, na{e se „zajedni{tvo za propovijedanje“, Dominikanska obitelj, treba sastojati
od mu{karaca i èna, redovnika i laika, jer treba po
uzoru na prvu zajednicu prolaziti putovima s Isusom, u~e}i od Njega kako voljeti svijet i svijetu govoriti, kako traìti Oca i od Njega sve primati. Samo
svi zajedno, u razli~itosti i komplementarnosti, kao
i u uzajamnom po{tivanju razlika i zajedni~kom nastojanju za jednako{}u sviju, trebamo nastaviti taj
„rad bratstva“ (bra}e i sestara), kojega trebamo biti
znakovi u svijetu i u Crkvi. Bratstva koje zna da
ravnopravno priznavanje svakoga ~lana ~esto pati
zbog svjetovnih razloga. Pogotovo, mnogo jo{ treba u~initi da bi se posvuda valorizirala rije~ èna i
mu{karaca, da se iskorijeni svaka nepravda i nasilje
kojih su jo{ uvijek `rtve tolike ène u svijetu. Do6
minikanke, u pustolovini „svetog propovijedanja“,
imaju, dakako, du`nost podsje}ati pod svaku cijenu
da u svijetu nema mira dokle god ne nestanu takve
nepravde. Trebamo nau~iti postati sestrama i bra}om, prepoznati nepravde, boriti se protiv njih dugotrajnim i divnim radom slu{anja i me|usobnog
po{tivanja. No, dominikanke tako|er trebaju pokazati da evangelizacija nije prije svega pitanje slu`be,
nego poziv na svojevrsni na~in ìvota, potpuno predan tome da Rije~ Bo`ja bude radosna vijest za svijet. U biti, ~esto dosta vremena provodimo ispituju}i ono po ~emu se u dominikanskoj obitelji razlikujemo. No, budimo prije svega pozorni na ono {to
nas povezuje i ujedinjuje: na milost Rije~i Bo`je,
njezinu istinu i snagu, njezin ìvot i milosr|e. Dominikanke i propovijedanje? To nam je ponajprije
svima zada}a da trebamo s njima sudjelovati u onome {to one primaju i ostvaruju od „milosti evangelizacije Rije~i Bo`je“, kako bi se zajednica izgra|ivala
i u~vr{}ivala u zajedni~kom poslanju.
Jer govoriti o dominikankama – redovnicama i
apostolskim sestrama, posve}enim osobama i laikinjama – zna~i prije svega govoriti o ogromnom udjelu koji su imale i koji i danas imaju u evangelizacijskome radu, u ra|anju nade „evangelizacijom Bo`je
Rije~i“ u svijetu. Samostani Reda, kao mjesta molitve
i bratstva, kontemplacije i gostoljubivosti, prvi su
temelji propovijedanja. U njima se molbe i potrebe,
muke i nadanja ~itavoga svijeta po molitvi sestara
prinose Ocu. Zbog toga je i ~itav dominikanski kontemplativni ìvot propovijedanje. Doista je nemogu}e navesti nebrojene pothvate, prijateljstva i djela
apostolskih sestara Reda, kao svjedo~enja o djelotvornoj prisutnosti kojom Rije~ ~ine radosnom vije{}u za svoje suvremenike u osobitom nastojanju da
se „zapali vatra“ milosti Duha u ovome svijetu. To
su nastojanje tijekom stolje}a pokazivale njihove
utemeljiteljice i utemeljitelji u kontekstima u kojima
mjesto i priznavanje èna nisu uvijek prolazili bez
te{ko}a. U svojim obiteljima, prijateljskim krugovima i na radnim mjestima sestre laikinje iskazuju veliku kreativnost i raznolikost kako bi ljudima pokazale i omogu}ile da ~uju Rije~ kao radosnu vijest iz
koje se moè roditi nada u uskrsnu}e.
Govore}i o dominikankama i propovijedanju ne
bih èlio razra|ivati temu komplementarnosti, koja
je tako o~ita, niti pitanje slu`be propovijedanja
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
zare|ene osobe. Kao {to smo shvatili, temeljno pitanje nije {to ~inimo, ve} ~ime doprinosimo zajedni~kom dobru svetog propovijedanja te kako se svi
zajedno moèmo organizirati da bismo primili ono
{to nam se daje. Vjerujem da dominikanke – no
samo one to mogu izre}i – svetome propovijedanju
donose osobito iskustvo povezanosti s Kristom,
osobit na~in prou~avanja Rije~i, odre|eni na~in organizacije svoga bratstva, osjetljivost na ono zbog
~ega se ra|a i umire svijet koji im je vlastit te daju i
jedan osobit na~in izricanja Boga. One tako|er unose veliku raznolikost tuma~enja dominikanske intuicije, sukladno onome kako su im ga prenijele
njihove utemeljiteljice, i prije svega duboko shva}anje, u odre|enom trenutku ljudske povijesti, aktualnosti Dominikove intuicije u svakom kontekstu
ili sredini i svakoj povjerenoj zada}i u slu`bi ljudskog roda. Idi i javi mojoj bra}i! U tome bi nas
mo`da trebale pou~iti na{e sestre, laikinje i redovnice. To bi bez sumnje trebalo biti i ono {to bi bra}a mogla zaèljeti nau~iti. Zahvaljuju}i sestrama ove
bi godine na poseban na~in bra}a, kao i same sestre
me|usobno nadvladavaju}i razlike, zajedno trebali
upoznati svijet kako bi se u srcu dana{njega svetog
propovijedanja javila è| za Rije~ju uskrsnu}a. U
obitelji su ~esto naj~vr{}e i najljep{e one veze koje
nastaju dijeljenjem radosti i nevolja, me|usobnim
darivanjem zajedni~kog prijateljstva te me|usobnom potporom kada, zbog isku{enja koja nam donosi svijet, po~nemo misliti da u njemu ne}emo
prona}i svoju budu}nost. Zar nisu u obitelji vrlo
~esto upravo ène te koje stvaraju i odràvaju veze
izme|u bi}â jer ra|aju za ìvot, one koje ulijevaju
dovoljno pouzdanja da svi ~lanovi u cjelini poèle
ponovno se roditi kao bra}a i sestre, kao sinovi i
k}eri? A nama, u Dominikovoj obitelji, da potaknu
èlju da nau~imo slu{ati i voljeti svijet kao k}eri i
sinovi Oca i kao sestre i bra}a ~ovje~anstva, èlju da
u ovome svijetu budemo poput „sakramenata bratstva“.
Idi i javi mojoj bra}i! îni mi se da, kada govorimo o povezanosti dominikanki i propovijedanja,
treba spomenuti te{ku situaciju s kojom se danas
suo~ava vi{e kongregacija apostolskih sestara i samostana monijalnih sestara Reda. Nakon godina
razvoja i {irenja ne nazire se pomladak za budu}nost.
Tu ku{nju moramo prebroditi zajedno, podràva-
ju}i svakoga u njegovoj posebnosti i autonomiji, ali
i potvr|uju}i da poslanje propovijedanja, ako se zajedno ostvaruje, uvijek ovisi o onome {to je posijano, ali i da je ve}e od specifi~nog poslanja odre|ene
ustanove. Ne mogu ignorirati ~injenicu koliko moè
biti te{ko konkretno se suo~iti s takvom ku{njom
na realisti~an i kreativan na~in, bez rezignacije i tvrdoglavosti. Trebamo „prije}i“ na stranu istinske nade
u ìvot, kada se jave neke naznake smrti i kada moramo zatvoriti brojne ku}e i pokopati mnoge voljene sestre. Kako bismo napravili taj prijelaz, trebamo
svakako biti solidarni i ujedinjeni da sa sada{njim
snagama pripremimo budu}nost poslanja svetog
propovijedanja. I to ne zami{ljaju}i ono {to one nisu,
niti odre|uju}i {to bi trebale biti, ve} jednostavno
primaju}i milost danih nam zvanja i usmjeravaju}i
ih prema zajedni~kom poslanju koje svi ostvarujemo. Posve}enje i redovni~ki ìvot trebaju otvoriti
na{u nadu dimenzijama svijeta, i za svijet, te nas
o~uvati od toga da ìvimo zarobljeni u sje}anju na
staru slavu ili paralizirani sada{njim te{ko}ama.
êsto ~ujemo da u mnogim dijelovima svijeta apostolski redovni~ki ìvot – pa tako i dominikanski
– zastarijeva i da se ne}e mo}i obnoviti kao neko}.
Dakako. No, starost nam omogu}uje da ìvimo veliku pustolovinu te moè biti zahvalna {to je bila
tako plodna za ìvot Crkve i tolike ljudske zajednice: moèmo li, zajedno, nau~iti dopustiti da nas vodi
lako}a zahvaljivanja umjesto da se obeshrabrimo
7
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
pod teretom izgubljene budu}nosti? Povrh svega,
svi smo uvjereni da sveto propovijedanje treba, apsolutno treba, doprinos dominikanskih èna koje
mu posve}uju ~itav svoj ìvot. I stoga samo ujedinjeni i grade}i na onome {to je doista ìvo trebamo
pripremiti mogu}e na~ine propovijedanja. Ta nu`nost i ta hitnost da pozivamo ène da se pridruè
poslanju Reda u njegovim razli~itim vidovima ti~e
se svih ~lanova dominikanske obitelji, mu{karaca
jednako kao i èna.
ovo na{e vrijeme kada Crkva isti~e hitnost evangelizacije, obitelj svetoga Dominika, „obitelj za evangelizaciju“, danas vi{e nego ikad ima zada}u povezivati bra}u i sestre koji „propovijedaju Rije~“. Idi
i javi mojoj bra}i...
Kao u vrijeme Isusova propovijedanja, kao u apostolska vremena, kao i u vrijeme osnutka Reda, u
S francuskoga prevela
Marta Vlai}
Svima vam èlim lijepu i blagoslovljenu godinu!
U Rimu, 13. sije~nja 2012.
Fr. Bruno Cadoré, OP
U~itelj Reda
PRA[KI NADBISKUP, DOMINIKANAC DOMINIK DUKA,
IMENOVAN KARDINALOM
Papa Benedikt XVI. je 6. sije~nja 2012. objavio
imena 22 novih kardinala, me|u kojima je i pra{ki
nadbiskup, dominikanac Dominik Duka, a novi
konzistorij odràn je 18. velja~e. Pra{ki nadbiskup
je tako 11. kardinal me|u pra{kim nadbiskupima, a
22. kardinal s ~e{kih i moravskih biskupija.
Dominik Jaroslav Duka OP, ro|en je 26. travnja
1943. godine u mjestu Hradec Králové. Zavr{iv{i
{kolu, od 1960. do 1962. godine radio je kao mehani~ar u tvornici u Hradcu. Godine 1965. prihva}a poziv na studij teologije. A 5. sije~nja 1968. stupio je tajno u Dominikanski red – iako je Red bio
zabranjen u tada{njoj êhoslova~koj, ìvjeli su u
ilegali – i uzeo redovni~ko ime Dominik. Za sve}enika ga je zaredio kardinal [těpán Trochty 22.
lipnja 1970.
Poslije sve}eni~kog re|enja pet godina pastoralno djeluje u pograni~nim dijelovima Pra{ke nadbiskupije. Sve~ane, doìvotne zavjete u Redu propovjednika polaè 7. sije~nja 1972. Komunisti~ki reìm
zabranjuje mu vr{enje sve}eni~ke slu`be pa je 15
godina radio u tvornici [kode u Plzenu. U ilegali je
intenzivno ìvio redovni~ki ìvot i posvetio se studiju. Godine 1979. postigao je licencijat iz teologije
na Papinskome teolo{kom fakultetu u Var{avi. Zbog
8
svojih aktivnosti protiv komunisti~kog reìma, biva
uhap{en 1981. i u zatvoru provodi petnaest mjeseci.
Na robiji je bio zajedno s ~e{kim predsjednikom
Václavom Havelom, s njime se dobro upoznao razgovaraju}i ponajvi{e o vjeri. Po izlasku s robije osta-
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
li su povezani. Dominik Duka je, kao pra{ki nadbiskup, nedavno vodio i pogrebne obrede Václava
Havela.
Dvanaest godina bio provincijal tada{nje ê{koslova~ke dominikanske provincije (1986.-1998.).
Obna{ao je i razne druge du`nosti. Predavao je
Bibliju na Teolo{kom fakultetu u Olomoucu. Bio
je ~lanom razli~itih povjerenstava, a od 1990. do
1998. i ~lan jednog povjerenstva pri vladi ê{ke
Republike.
Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je biskupom
Hradca Kralove 6. lipnja 1998. Za biskupa je zare|en
26. rujna 1998. u katedrali Svetoga Duha u Hradcu
Kralovu.
Predsjednik ê{ke Republike Václav Havel uru~io mu je 28. listopada 2001. orden za zasluge, a
2. lipnja 2003. ministar obrane dodjeljuje mu Kri`
za zasluge II. reda i 3. lipnja 2008. Kri` za zasluge
I. reda.
U velja~i 2010. godine papa Benedikt XVI. imenovao ga je 36. pra{kim nadbiskupom, nasljednikom
nadbiskupa Miloslava Vlka.
Od 2000. do 2004. bio je dopredsjednik, a od
travnja 2010. predsjednik ê{ke biskupske konferencije.
Pra{ki nadbiskup Dominik Duka bio je ve} vi{e
puta na godi{njem odmoru u dominikanskom samostanu Sv. Marije Milosne u Bolu na Bra~u.
NOVA EVANGELIZACIJA U POST-MODERNOM DRU[TVU
Svake godine, u tjednu nakon Uskrsa, odràva
se redoviti susret europskih dominikanskih provincijala (IEOP). Ove godine susret se odrào u Lisabonu (Portugal), od 10. do 14. travnja, prigodom
proslave 50. obljetnice ponovne uspostave Portugalske dominikanske provincije. Tema susreta je bila
„Nova evangelizacija u post-modernom dru{tvu“.
Na susretu je sudjelovao i U~itelj Reda brat Bruno
Cadoré, s petoricom svojih sociusa iz Generalne
kurije.
Prvoga dana fr. Bento Domingues, ~lan Portugalske provincije, zapo~eo je raspravu s promi{ljanjem „[to je post-moderna?“. Uslijedile su reakcije
~e{koga provincijala, provincijala provincije sv.
Tome u Italiji i generalnog vikara Balti~kog vikarijata o izazovima post-moderne za evangelizaciju u
njihovim zemljama.
U~itelj Reda brat Bruno Cadoré otvorio je drugi
dan zasjedanja izlaganjem „Izazovi nove evangelizacije u sredi{tu poslanja Reda“. Red je ustanovljen
radi evangelizacije. Hitan je to poziv Redu, ali kojim
sredstvima? Izazov je to i za ìvot bra}e i zajednica,
za kvalitetan zajedni~ki ìvot, zajednice vjere. Red
ima op}e poslanje. Treba bdjeti nad zada}om kriti~kog razuma te se ne smije zapostavljati va`nost
studija u Redu. Nakon rasprave, brat Bruno Cadoré
je predstavio novosti u Redu: promjene u Generalnoj kuriji, novi razvoj s internetom (npr. formacija
- „distance learning“, DOMUNI na internetu), nova
web stranica i mjese~nik o informacijama iz Reda,
promjene u institucijama pod izravnom jurisdikcijom U~itelja Reda, postupno restrukturiranje entiteta Reda, pripreme za sljede}u Op}u skup{tinu
Reda (Trogir, 2013.) i Jubilej Reda 2016. godine, o
osamstotoj obljetnici potvrde Reda. U ve~ernjim
satima, u dominikanskom samostanu – koji se nalazi nasuprot stadionu lisabonskoga nogometnog kluba Benfica – slavljena je sve~ana euharistija prigodom
50. obljetnice obnove Portugalske provincije.
Tre}i dan zasjedanja bio je posve}en izazovima
post-moderne glede po~etne formacije i intelektualnog ìvota Reda. Jedno od izlaganja imao je brat
Vivian Boland (Irska) koji obna{a novu slu`bu sociusa za po~etnu formaciju. Nastoji je osmisliti,
ponajprije virtualno, a potom i u razli~itim susretima po provincijama. Poseban se naglasak stavlja na
9
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
formaciju odgojitelja. Tulu{ki provincijal, provincijal {panjolske provincije Betica i generalni vikar Belgijskog vikarijata iznijeli su iskustva svojih provincija. Svoje prve dojmove o zna~enju i va`nosti studija u Redu iznio je i novi socius za intelektualni
ìvot brat Michael Mascari (SAD).
Bra}a su izrazila zajedni~ke preokupacije razli~itih
provincija: nedostatak zvanja i èlja za ustrajnim
studijem. Upu}en je poziv da se prona|e zajedni~ko
vodstvo za intelektualnu formaciju bra}e jer dijelimo
zajedni~ki intelektualni ìvot. Preporu~a se i poti~e
suradnja me|u provincijama u vidu razmjene studenata. Nau~avanje sv. Tome i tomizam trebaju biti
sastavni dio na{e formacije jer je dio na{e tradicije,
ali danas nam je potrebno zajedni~ko i suvislo razumijevanje tomizma. U traènju na~ina kako ìvjeti
zajedni~ki ìvot postoji uvijek opasnost individualizma i razli~itosti, ~ak unutar jedne provincije ili
zajednice. Sva su se bra}a sloìla s ~injenicom da Red
ima univerzalno poslanje i ta bi se zna~ajka univerzalnosti trebala odraàvati u na{oj formaciji.
Bilo je razgovora i o Me|unarodnom studijskom
tjednu za bra}u u formaciji koji se odràva u Dubrovniku, a koji IEOP redovito financijski podràva.
Predloèno je da se datum odràvanja Tjedna pomakne na kraj kolovoza (umjesto dosada{nje prakse odràvanja Tjedna u prvome tjednu u rujnu), jer
10
po~etkom rujna mnoge provincije imaju ve} duhovne vje`be, obla~enje ili polaganje zavjeta bra}e u
formaciji.
Na kraju susreta provincijale je pohodio lisabonski kardinal José Policarpo, koji je ~lan Papinskog
vije}a za kulturu i za~etnik europske inicijative o
novoj evangelizaciji u velikim europskim gradovima.
Sam je kardinal istaknuo koliko je izraz „nova evangelizacija optere}en crkvenim strukturama“ te kako
je trebalo dati novi dinamizam, a ne osnivati novi
dikasterij. Novost mora pro}i kroz obra}enje srca.
Bilo je vremena i za razgledanja znamenitosti
Lisabona: veli~anstveni samostan s crkvom redovnika jeronimaca (Jeronimos) na obali rijeke Tajo,
koji je danas portugalski panteon; crkvu sv. Dominika (u kojoj se nalazi grob poznatoga dominikanskog teologa, pisca i propovjednika Ljudevita iz
Granade, XVI. stolje}e); romani~ko-goti~ku katedralu – u kojoj je kr{ten sv. Antun (prozvan Padovanski iako je ro|en u Lisabonu) i jo{ nekoliko drugih znamenitosti toga grada.
Sljede}i susret europskih provincijala odràt }e
se u Mainzu, u Njema~koj, od 2. do 3. travnja 2013.,
a tema susreta bit }e promi{ljanje dokumenata Drugoga vatikanskog koncila o redovni~kome ìvotu.
brat Anto Gavri}, OP
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
NOVI DOMINIKANSKI BLA@ENIK
- FRANCUSKI DOMINIKANAC O. LATASTE
Papa Benedikt XVI. odobrio je 27. lipnja 2011.
objavu dekreta koji se odnosi na ~etiri nova ~uda,
izvanredna ozdravljenja po zagovoru slugu i slu`benica Bo`jih, me|u kojima je o. Jean-Joseph Lataste, francuski dominikanac (1832.-1869.), utemeljitelj Kongregacije sestara dominikanki iz Betanije,
kontemplativno-apostolskog na~ina ìvota, s institucionalnim poslanjem poha|ati ène u zatvorima.
Progla{enje blaènim bit }e 3. lipnja u Besançonu.
Jean-Joseph Lataste je ro|en 5. rujna 1832. u gradu Cadillac sur Garonne (Gironde), u Ju`noj Francuskoj (kr{ten je kao Alcide Vital). Vrlo rano je osjetio sve}eni~ki poziv, ali nakon dugog promi{ljanja,
duboke borbe i smrti djevojke s kojom je bio zaru~en,
godine 1857. stupa u Red bra}e propovjednika.
U Redu je dobio ime Jean-Joseph (Ivan-Josip).
Za vrijeme studija u samostanu Saint Maximin razvio je veliku pobo`nost prema sv. Mariji Magdaleni
koja je u tome kraju vrlo ~a{}ena. Posvijestio si je
da velika ljubav moè biti zadovolj{tina za veliki
grijeh te je uzeo Mariju Magdalenu za za{titnicu
svojega budu}eg rada me|u gre{nicima.
Nakon re|enja 1863. asigniran je u Bordeaux.
Sljede}e godine poslali su ga da propovijeda duhovne vje`be ènama u mjesnom zatvoru u Cadillacu,
{to je za mnoge bilo besplodno poslanje. Sve je propovijedi usredoto~io na misao koju nosi iz dana
studija, tj. da je Marija Magdalena okajala veliki grijeh jo{ ve}om ljubavlju. Slu{ateljstvo ga je pozorno
pratilo.
Na zavr{ni dan duhovnih vje`bi od 380 zatvorenika njih 340 je pristupilo na svetu pri~est. U tim je
utamni~enim ènama otkrio prekrasne u~inke milosti, a kod pojedinih i stvarni poziv na predanje
Bogu u posve}enom ìvotu.
Upravo je u tom zatvoru, pred Euharistijom,
dobio nadahnu}e da utemelji novu redovni~ku obitelj, u kojoj bi sve sestre, bez obzira na njihovu pro{lost (od koji su ve}ina rehabilitirane zatvorenice),
bile sjedinjene u istoj ljubavi i istom posve}enju,
svjedo~e}i tako da – kad nam se daje – „Bog ne gleda ono {to smo bili, nego ono {to jesmo i ganut }e
ga na{a ljubav“, govorio je o. Lataste.
Nakon brojnih te{ko}a, dvije godine kasnije
otvorio je prvu zajednicu sestara dominikanki iz
Betanije i stavio pod za{titu sv. Marije Magdalene.
Zajednicu su nazvali „Betanija“ kako bi istaknuli
ideju o Isusovu prijateljstvu.
„Kakva god bila va{a pro{lost, ne smatrajte se
vi{e zatvorenicama, nego i vi se smatrajte du{ama
predanim Bogu“, govorio je o. Lataste. U isto vrijeme o. Lataste pi{e Papi daju}i svoj ìvot da sv. Josip
bude progla{en za{titnikom sveop}e Crkve. Sveti
Otac je rekao U~itelju dominikanskog reda, koji mu
je uru~io to pismo, da je dobio vi{e od 500 pisama
s istom molbom, ali samo je o. Lataste ponudio svoj
ìvot u zamjenu.
Dvije godine nakon utemeljenja nove zajednice
o. Lastaste se razbolio i umire 10. oùjka 1869. Na
njegovu grobu pi{e: „Stigav{i do savr{enstva u malo
vremena, upoznao je puninu dugih ìvota.“ Godinu
dana nakon njegove smrti, sv. Josip je progla{en za{titnikom sveop}e Crkve.
Postupak za beatifikaciju o. Latasta po~eo je 1937.
Godine 2007. papa Benedikt XVI. dekretom je priznao herojske kreposti o. Latasta i proglasio ga slugom Bo`jim; a ~etiri godine kasnije isti je Papa izdao
dekret priznavaju}i ~udo po zagovoru o. Latasta.
Kao {to je sv. Dominik znao u molitvi, u no}i,
vapiti Bogu „Boè moj. Milosr|e moje, {to }e biti s
11
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
gre{nicima“, i o. Lataste se pitao u zatvoru u Cadillacu: „[to }e biti s njima, kada iza|u odavde… da,
{to }e one postati.“ Rado je isticao: „Bio bih sretan
primiti jednoga dana ulogu i slu`bu apostola zatvora za mu{karce i ène“
i zaljubljeno. Euharistija i klanjanje Presvetom Sakramentu odlu~uju}e su za vjernost Betanije svome
pozivu i poslanju.“
O. Lataste je u~io da je „Euharistija sredi{te odakle sve polazi i kamo sve smjera“.
„Euharistija, sakrament prijateljstva, dopustite
da vam se Krist pridruì.“
„Dobro iskoristite nazo~nost Na{ega Gospodina me|u vama. To je Izvor ìve vode, na njemu ~esto
crpite, ~esto.“
Vi{e o samoj Kongregaciji:
http://dominicainesbethanie.com
„Euharistija je kao prijatelj kojeg se jo{ ne moè
vidjeti zbog mraka no}i, ali ~iju se ruku ve} drì.“
„Sestre iz Betanije mogu ìvjeti i svjedo~iti milosr|e samo ako budu imale vremena primati je dugo
brat Anto Gavri}, OP
PREMA BEATIFIKACIJI DOMINIKANCA PAPE BENEDIKTA XIII.
Pietro Francesco Orsini, redovni~kim imenom
Vicenzo Maria Orsini (1649.-1730.), talijanski dominikanac, izabran za papu 1724. godine, naslijediv{i
papu Inocenta XIII. uzeo je ime Benedikt XIII.
Kreposna i ponizna ìvota. U Vatikanu je sa~uvao
svoj habit od uobi~ajene tkanine te donio i svoj
redovni~ki krevet. @ivio je skromno{}u pustinjaka,
a odvajao je dosta novaca za siromahe. Sve}enicima
je zabranio da se klanjaju pred njim.
Dao je svoj doprinos kanonizaciji sv. Ivana od
Krià 1726. godine.
Proces za beatifikaciju „sluge Bo`jega“ otvoren
je 1931. godine, a ponovno je pokrenut po~etkom
2010. odlukom Dijecezanskog suda Rimske biskupije. Kardinal Agostino Vallini, generalni vikar Svetog Oca za Rimsku biskupiju, inaugurirao je 13.
sije~nja 2012. u Lateranu proces za beatifikaciju i
kanonizaciju sluge Bo`jega pape Benedikta XIII.
DVA [PANJOLSKA DOMINIKANCA USKORO BLA@ENICI
Raimundo Joaquìn Gonzàlez Castano, OP (ro|.
1865.) i José Marìa Gonzàlez Solìs, OP (ro|. 1877.)
za vrijeme progona u [panjolskoj 1936.-1939. pretrpjeli su torturu, progon, poniàvanje, pa ~ak i smrt
u ime svoje vjere. Svoju su vjeru branili i javno ispovijedali pred svojim progoniteljima. A mjesto gdje
su bili zato~eni pretvorili su u mjesto neumornog i
vedrog apostolata s drugim zato~enicima. Me|usobno su se hrabrili sve do mu~eni~ke krune.
Strijeljani su 2. listopada 1936. Ve} od same smrti smatralo ih se mu~enicima za vjeru. Godine 1960.
biskup Bilbaoa pokrenuo je postupak koji je ve}
12
sljede}e godine zaklju~en. Me|u svjedocima su bili
i oni koji su s njima bili u zatvoru. Kongregacija za
progla{enje svetih priznala je u listopadu 1997. valjanost toga postupka i objavila Positio. Papa Benedikt XVI. dao je 10. svibnja 2012. dopu{tenje Kongregaciji da objavi dekret o mu~eni{tvu tih dvaju
slugu Bo`jih, ~ime bi bili novi blaènici. Jo{ se
o~ekuje datum njihova progla{enja blaènim.
Ovo bi mogao biti poticaj i nama za predaniji rad
na beatifikaciji fr. Dominika Bara~a.
brat Anto Gavri}, OP
IZBORNA PROVINCIJSKA SKUP[TINA
Na XVII. zasjedanju provincijskog vije}a, odrànom 12. prosinca 2012. u Zagrebu, potvr|en je
predloèni datum odràvanja Izborne provincijske
skup{tine i odre|ena su pripremna povjerenstva.
Izborna provincijska skup{tina sazvana je s po~etkom u utorak 19. lipnja 2012. u na{emu samostanu u Bolu.
Na XVIII. zasjedanju provincijskog vije}a, odrànog u Petrov~u 23. velja~e 2012., odre|eni su
bira~ki skupovi.
IZ PROVINCIJALATA
Zagreb, 23. velja~e 2012.
br. 34/12
Prvi skup:
Marko BIJELI], Mile GUGI], Mirko JAGNJI], Stipe JURI^, Sre}ko KORALIJA, Tomislav
KRALJEVI], Mate LUKA^, Anastasio Perica PETRI], Frano PRCELA, Mijo ROGINA.
Drugi skup:
Marko BOBA[, Matijas FARKA[, Mirko LJUBI], Ivo PLENKOVI], Stjepan KRASI], Karlo
POSAVEC, Vinko [ESNI], Mihael TOLJ, Ilija
ZRNO.
Tre}i skup:
^lanovi Skup{tine
1. ^lanovi koji po slu`bi idu na skup{tinu su provincijal, kojem neposredno prije skup{tine zavr{ava slu`ba, i priori samostana (dubrova~kog,
splitskog te priori dvaju zagreba~kih samostana –
Kraljice sv. Krunice i Bl. Augustina Kaòti}a).
2. Zatim sociusi priora onih samostana koji na to
imaju pravo: splitski samostan i zagreba~ki samostan – Kraljice sv. Krunice.
Neka supriori navedenih samostana odrede vrijeme izbora sociusa, vode izbor prema KKN, ali tako
da imena izabranih budu dostavljena provincijalu
najkasnije do 15. oùjka 2012.
3. Delegati bra}e onih samostana koji nemaju dovoljan broj glasa~a da mogu birati sociusa priora,
bra}e asigniranih u ku}e Provincije ili samostane
ili ku}e pod neposrednom vla{}u U~itelja Reda
te bra}a koja borave izvan samostana ili ku}e svoje asignacije, a imaju pravo glasa, raspore|ena su
u ~etiri bira~ka skupa:
Eugen BI@ACA, Anto BOBA[, Pero ]AVAR,
Marijan JURÊVI], Mario MARINOV, Drago
KOLIMBATOVI], Josip [IMI], Damir [OKI].
êtvrti skup:
Viktor ARH, Ivan ARZEN[EK, Mato BO[NJAK, Pero JURI^, Vjekoslav LASI], Nikola
Leopold NOSO, Joè RUPNIK, Ivica TOMLJENOVI], Marinko ZADRO.
Izbor delegata neka se obavi pismenim putem.
Bira~i pojedinog skupa imaju pravo dogovarati se i
izabrati svakoga koji pripada doti~nom skupu. Kada
se odlu~i za izbor, svaki glasa~ neka napi{e na ceduljicu svoj bira~ki glas (tj. ime i prezime onoga koga
bira za delegata svoga skupa). Zatim neka ceduljicu
stavi u omotnicu, a na omotnici (zatvorenoj) vlastoru~no napi{e svoje ime i prezime, mjesto boravka i
glasa~kog skupa kojemu pripada te to stavi u novu
omotnicu na kojoj }e (na pole|ini) napisati slovo D
i poslati provincijalu.
13
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Ovo prvo glasovanje mora sti}i u provincijalat
najkasnije do 15. oùjka 2012.
Ako se u prvom glasovanju apsolutnom ve}inom
izabere delegat, o tome }e biti obavije{teni svi glasa~i. Ako nitko ne dobije apsolutnu ve}inu, provincijal }e odrediti novo posljednje glasovanje u kojem
}e biti predo~ena samo ona dvojica bra}e koja su u
prvom glasovanju dobila najve}i broj glasova i bira~
}e (na isti na~in kao i prvi put) samo izme|u te dvojice birati svog delegata. U slu~aju jednakosti glasova smatrat }e se izabran onaj koji je po profesiji
stariji u Redu.
4. Tri dodatna ~lana koja }e izabrati bira~i Provincije
„non capitulares“ nakon {to se izaberu sociusi
priora i delegati bira~kih skupova (Statut Provincije, br. 25). Izabrani se smatraju oni koji dobiju
najvi{e glasova (relativna ve}ina).
Bra}a studenti mogu izabrati svoga predstavnika
za provincijsku skup{tinu (Statut Provincije, br. 31).
Izvje{}a provincijala i du`nosnika Provincije
Prema Konstitucijama (KKN 356, 2) tri mjeseca
prije po~etka Skup{tine provincijal treba poslati
skup{tinarima i samostanima izvje{}e o stanju Provincije i o va`nijim problemima. Isto tako i sljede}i du`nosnici Provincije:
a)
b)
c)
d)
e)
f)
promicatelj zvanja: Petar Gali}
u~itelj novaka: Ivo Plenkovi}
u~itelj sjemeni{taraca i postulanata: Petar Gali}
u~itelj studenata: Hrvoje Lasi}
regens studija: Alojz ]ubeli}
promicatelj permanentnog obrazovanja: Alojz
]ubeli}
g) voditelj Centra za studij i izdava~ku djelatnost:
Slavko Sli{kovi}
h) voditelj Dominikanske naklade Istina: Zvonko
Dànki}
i) promicatelj lai~kih bratstava sv. Dominika:
Jozo îrko
j) ekonom Provincije: Kristijan Dragan Rai~
k) organizator duhovnih vje`bi: Tomislav Kraljevi}
l) promicatelj kanonizacije i {tovanja na{ih
svetaca: Marijan Bi{kup
m) promicatelj krunice: Ljudevit Je|ud
14
n)
o)
p)
q)
arhivar Provincije: Marinko Zadro
promicatelj „Pravde i mira“: Slavko Sli{kovi}
urednik web stranice: Zvonko Dànki}
predsjednik Vije}a za umjetnine: Anastazio P.
Petri}
r) predsjednik Liturgijskog povjerenstva: Mihael
Mario Tolj
Svi du`nosnici neka izvje{}a po{alju provincijalu
najkasnije do 1. svibnja 2012. godine
Izvje{}a priora, starje{ina i vikara SDV-a
„Izvje{}a koja mjesne starje{ine {alju provincijskoj skup{tini o apostolskoj djelatnosti, o osobnom,
disciplinskom i ekonomskom stanju zajednice neka
se prije dadnu na uvid i raspravu samostanskoj skup{tini, koja }e o njima glasovati, a rezultati glasovanja
neka se nazna~e“ (Statut Provincije, br. 27).
I vikar Slovenskoga dominikanskog vikarijata
{alje izvje{}e u skladu s br. 7 Statuta SDV-a.
Neka se ta izvje{}a po{alju provincijalu najkasnije
do 1. svibnja 2012. godine.
Izvje{}a bra}e na studiju u inozemstvu
Bra}a koja su na studiju u inozemstvu, kao i bra}a na poslijediplomskome studiju, neka po{alju svoja izvje{}a regensu studija do 1. svibnja.
Prijedlozi i molbe Skup{tini
Prema na{im Konstitucijama samostanske skup{tine mogu slati na provincijsku skup{tinu molbe i
pitanja o kojima }e se na njoj raspravljati (usp. KKN
310, 5; 356, 3), kao i sva bra}a (usp. KKN 387).
I bra}a u formaciji mogu slati prijedloge za provincijsku skup{tinu (usp. Statut Provincije, br. 31).
Neka se prijedlozi i molbe po{alju provincijalu
najkasnije do 1. svibnja 2012. godine.
Molitva za uspjeh Skup{tine
Pozivam svu bra}u na molitvu za uspjeh skup{tine.
Neka se odmah po primitku ovoga dopisa u svim
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
na{im zajednicama na Jutarnjoj i Ve~ernjoj uvedu
zazivi za uspjeh Provincijske skup{tine.
Dolazak u Bol i po~etak rada Skup{tine
Svi ~lanovi Skup{tine neka budu u Bolu u ponedjeljak 18. lipnja 2012., kako bi Skup{tina mogla
zapo~eti u planirano vrijeme, u utorak 19. lipnja
2012.
***
Ovo pismo {aljem svim samostanima, ku}ama i
svoj bra}i pojedina~no. Priori i starje{ine neka odmah bra}u upoznaju sa zada}ama koje proizlaze iz
ovoga dopisa, kao i onoga o sazivu Izborne provincijske skup{tine i odre|ivanju pripravnih povjerenstava.
Uz bratski pozdrav u sv. Dominiku,
Fr. Anto Gavri}, OP
provincijal
U tjednu prije po~etka Skup{tine bit }e u samostanu u Bolu organizirane godi{nje duhovne vje`be
za bra}u u Provinciji.
Zagreb, 19. oùjka 2012.
br. 62/12
Predmet: Pregled glasovnica delegatskih skupova I, II, III i IV
za Izbornu provincijsku skup{tinu u Bolu, 2012.
Draga bra}o,
Nakon {to je istekao rok za biranje delegata bira~kih skupova, a glasovnice bira~kih skupova pristigle,
dana 19. oùjka 2012. brat Anto Gavri}, provincijal,
je pozvao provincijskog vije}nika brata Kristijana D.
Rai~a i tajnicu Anu Buljat da zajedno pregledaju pristigle glasovnice delegatskih skupova.
I
– Prvi delegatski skup poslao je 8 valjanih glasovnica od kojih je brat Tomislav Kraljevi} dobio pet (5) glasova, a ostala bra}a, Mirko Jagnji}, Stipe Juri~ i Anastazio P. Petri} po jedan
(1) glas. Bira~i ovoga skupa izabrali su brata
Tomislava Kraljevi}a za svoga delegata.
II – Drugi delegatski skup poslao je 7 valjanih glasovnica, od kojih je brat Matijas Farka{ dobio
pet (5) glasova i time je valjano izabran za delegata ovog skupa. Jo{ su po jedan (1) glas dobili bra}a Marko Boba{ i Mihael Mario Tolj.
III – Tre}i delegatski skup je poslao 8 valjanih glasovnica, od kojih je brat Anto Boba{ dobio pet
(5) glasova i time je izabran za delegata tre}ega
skupa. Brat Damir [oki} dobio je dva (2) glasa
te Marijan Jur~evi} jedan (1).
IV – êtvrti delegatski skup je poslao 9 valjanih
glasovnica i izabrao za svoga delegata brata
Ivana Arzen{eka sa {est (6) glasova. Po jedan
(1) glas su dobila bra}a Viktor Arh, Vjekoslav
Lasi} i Ivica Tomljenovi}.
Izabrani delegati su bra}a: Tomislav Kraljevi},
Matijas Farka{, Anto Boba{ i Ivan Arzen{ek.
Uz bratski pozdrav u sv. Dominiku,
Fr. Anto Gavri}, OP
provincijal
Zapisni~arka:
Ana Buljat
15
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
30. travnja 2012.
90/12
Predmet: Kona~ni popis sudionika na Izbornoj provincijskoj skup{tini
Draga bra}o kapitularci,
Izborom triju dodatnih ~lanova poznati su svi
sudionici Izborne provincijske skup{tine koja zapo~inje u samostanu u Bolu 19. lipnja 2012. Evo imena
bra}e koja su ~lanovi Izborne skup{tine:
1. Fr. Anto GAVRI], provincijal kojemu zavr{ava
slu`ba
2. Fr. Nikola MIO^, prior dubrova~kog
samostana
3. Fr. Nikola DUGAND@I], prior splitskog
samostana
4. Fr. Alojz ]UBELI], prior zagreba~kog
samostana Kraljice svete Krunice
5. Fr. Zvonko D@ANKI], prior samostana Bl.
Augustina Kaòti}a u Zagrebu/Pe{~enici
6. Fr. Luka PRCELA, socius priora splitskog
samostana
7. Fr. Slavko SLI[KOVI], socius priora
zagreba~kog samostana Kraljice svete Krunice
8. Fr. Tomislav KRALJEVI], delegat prvoga
bira~kog skupa
9. Fr. Matijas FARKA[, delegat drugoga bira~kog
skupa
10. Fr. Anto BOBA[, delegat tre}ega bira~kog
skupa
11. Fr. Ivan ARZEN[EK, delegat ~etvrtoga
bira~kog skupa
12. Fr. Marinko ZADRO, prvi dodatni ~lan
13. Fr. Ivo PLENKOVI], drugi dodatni ~lan
14. Fr. Ivan MATELJAN, tre}i dodatni ~lan.
Fr. Mirko VLK, predstavnik bra}e studenata.
16
Du`nosnici Provincije trebaju svoja izvje{}a poslati do 1. svibnja 2012. Prijedlozi i molbe samostana i ku}a te izvje{}a priora odnosno starje{ina trebaju sti}i u Provincijalat najkasnije do 1. svibnja
2012. godine.
Svi ~lanovi Skup{tine neka budu u Bolu u ponedjeljak 18. lipnja 2012., kako bi Skup{tina mogla
zapo~eti u planirano vrijeme, u utorak 19. lipnja
2012. Skup{tina }e zapo~eti u utorak ujutro, 19. lipnja, euharistijskim slavljem i zazivom Duha Svetoga.
Prije podne istoga dana predvi|en je razgovor o
kandidatima, a zatim }e uslijediti izbor novoga provincijala.
U tjednu prije po~etka Skup{tine bit }e u samostanu u Bolu organizirane godi{nje duhovne vje`be
za bra}u u Provinciji.
Podsje}am da u svim zajednicama treba moliti za
uspjeh skup{tine, posebice na Jutarnjoj i Ve~ernjoj
molitvi.
Uz bratske pozdrave u svetom Ocu Dominiku,
Fr. Anto Gavri}, OP
provincijal
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
S PROVINCIJSKIH VIJE]A
Izvje{}e sa XVIII. zasjedanja provincijskog vije}a
Petrov~e (Slovenija), 23. velja~e 2012.
Nazo~na bra}a: Anto Gavri} (provincijal), Ivan
Iko Mateljan, Pero ]avar, Slavko Sli{kovi}, Kristijan
Dragan Rai~, Anto Boba{, Alojz ]ubeli}, Joè Rupnik, Ivan Arzen{ek i Anastazio Perica Petri}.
Izo~na bra}a: Nikola Dugandì} i Tomislav Kraljevi}.
U duhovnom nagovoru brat Ivan Arzen{ek je na
temelju ulomka iz Poslanice Gala}anima bra}u potaknuo na razmi{ljanje o temi oprosta i pomirenja
kroz korizmu. Istaknuo je slojevitost na{ega ‘ja’, pa
i potrebu da razmislimo o razli~itostima i intenzitetu o~itovanja tog ‘ja’ u raznim odnosima koje imamo prema drugim osobama.
1. Usvojen je zapisnik sa XVII. zasjedanja provincijskog vije}a od 12. prosinca 2011. te glasovanja
elektroni~kom po{tom o iznajmljivanju „@ute
ku}e“ u Bolu na Bra~u obitelji Pavlinovi}, koja je
vlasnik Hotela „Sveti Kri`“ na îovu.
2. Odre|eni su bira~ki skupovi u vidu Izborne provincijske skup{tine u Bolu 19. lipnja 2012. Vjesnik donosi slu`beni dopis s popisom ~lanova
bira~kih skupova.
3. Provincijal je izvijestio bra}u vije}nike o tijeku
priprema za Op}u skup{tinu Reda – Trogir/îovo
2013. Zajedno s generalnim tajnikom Op}e skup{tine bratom Mihaelom Toljem posjetio je îovo,
samostan i hotel „Sv. Kri`“, gdje }e biti smje{teni
kapitularci.
4. Ekonom provincije brat Kristijan Rai~ je informirao bra}u o aktualnim ekonomskim pitanjima
– ~estica zemlji{ta ispred crkve na Lopudu i rje{avanje budu}nosti na{e crkve na Lopudu. Ta se
~estica uvijek vezala za pokrivanje tro{kova odràvanja samostanske crkve na Lopudu.
Provincijal je razgovarao i s novim dubrova~kim
biskupom mons. Matom Uzini}em o budu}nosti
samostanske crkve na Lopudu.
5. U skladu s Konstitucijama, vije}e je bratu Matijasu Farka{u ukinulo sankcije po kojima je ostao
pet godina bez prava glasa te od sada ima ponovno aktivno pravo glasa.
6. Obavijesti i doga|anja iz ìvota samostana i Provincije:
a) Prihva}ena je Vjeronau~na dràvna olimpijada
za {kolsku godinu 2012./2013. s temom „Sv. Dominik
i Red Propovjednika“. U pripremi prigodne knjiìce
sudjeluje provincijalova tajnica Ana Buljat, brat Matijas Farka{ (Gru`) i sestra Jaka Vuco ([ibenik).
b) Provincijal se sastao s dubrova~kim biskupom
mons. Matom Uzini}em u vidu pripreme slu`benog
pokretanja kauze fr. Dominika Bara~a. Biskup je
izrazio èlju da se po~etak ove kauze dogodi u Dubrova~koj biskupiji te }e se on dogovoriti sa splitsko-makarskim nadbiskupom – na ~ijem je podru~ju
Dominik Bara~ ubijen – o prijenosu postupka. U
organizaciji HBK i BKBiH 25. i 26. travnja 2012.
organizirat }e se u Zagrebu simpozij o `rtvama komunizma.
c) Vikar Slovenskoga dominikanskog vikarijata
brat Ivan Arzen{ek predstavio je novi projekt za
crkvu-sveti{te u Petrov~u i samostan. Vije}nici su
jednoglasno podràli prijedlog za pripremu ugovora koji bi se trebao realizirati u pet godina.
Sljede}e provincijsko vije}e }e se odràti u Zagrebu 19. travnja 2012., u samostanu Kraljice svete
Krunice, s po~etkom u 9:30. Bit }e to posljednje
zasjedanje provincijskog vije}a u ovome sastavu.
Zapisni~ar:
brat Alojz ]ubeli}, OP
17
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Izvje{}e sa XIX. zasjedanja provincijskog vije}a,
Zagreb, Samostan Kraljice sv. Krunice, 19. travnja 2012.
Nazo~na bra}a: Anto Gavri} (provincijal), Ivan
Iko Mateljan, Pero ]avar, Slavko Sli{kovi}, Kristijan
Dragan Rai~, Anto Boba{, Alojz ]ubeli}, Joè Rupnik i Ivan Arzen{ek.
Izo~na bra}a: Nikola Dugandì}, Tomislav Kraljevi} i Anastazio Perica Petri}.
U duhovnom nagovoru provincijal je potaknuo
bra}u na promi{ljanje o hrabrosti kao posebnoj vrlini, koja je potrebna u ìvotu bra}e propovjednika.
Hrabrost je zapravo vje`ba u svakida{njem ìvotu i
pokazuje se u svim ìvotnim situacijama i podru~jima. I sv. Dominik je bio ~ovjek odva`nosti, u osnutku Reda propovjednika, kao i u mnogim odlukama koje je donosio.
Jednoglasno je usvojen zapisnik sa XVIII. zasjedanja provincijskog vije}a od 23. velja~e 2012. u
Petrov~u (Slovenija).
Provincijal je bra}u vije}nike ukratko izvijestio
o susretu europskih dominikanskih provincijala
(IEOP) u Lisabonu, u Portugalu. Tema susreta je
bila „Nova evangelizacija u post-modernom dru{tvu“. Op{irnije izvje{}e pro~itajte u ovome broju
Vjesnika.
Na temelju pristiglih glasovnica za trojicu dodatnih ~lanova za izbornu provincijsku skup{tinu izabrana su bra}a: Marinko Zadro (12 glasova), Ivan
Iko Mateljan (9 glasova) i Ivo Plenkovi} (9 glasova).
Vije}e je odredilo program rada Skup{tine. Skup{tina zapo~inje s radom 19. lipnja ujutro, euharistijskim slavljem i zazivom Duha Svetoga. Toga prvoga
radnoga dana uslijedit }e razgovor o kandidatima i
izbor novoga provincijala. Potom slijedi nastavak
prema redovitoj proceduri.
Prije po~etka Skup{tine, od 10. do 15. lipnja 2012.
bit }e u Bolu duhovne vje`be za bra}u Provinciji.
18
Nakon {to je samostansko vije}e u Fribourgu
jednoglasno – savjetodavno – glasovalo de moribus
brata Sre}ka Koralije u vidu sve}eni~kog re|enja,
vije}e je pripustilo brata Sre}ka na sve}eni~ko re|enje. Brat Sre}ko }e u Fribourgu polagati ispit za
re|enje i ispovjedni ispit.
Vije}e je jednoglasno usvojilo ekonomsko izvje{}e za 2011. godinu {to ga je podnio ekonom provincije brat Kristijan Rai~. Provincija dosta ulaè u
formaciju i studij mla|e bra}e. Provincija financira
doktorski studij brata Frane Prcele u Njema~koj.
Vije}e je izrazilo zahvalnost [vicarskoj dominikanskoj provinciji koja je ~etiri godine financirala studij
brata Sre}ka Koralije na Sveu~ili{tu u Fribourgu.
Vije}e je tako|er izrazilo zahvalnost bra}i koja rade
u Hrvatskim katoli~kim misijama i daju zna~ajan
doprinos Provinciji.
Ekonom provincije je izvijestio vije}nike o napredovanju radova i o ulaganju u obnovu samostana u Bolu. Istaknuto je kako su do sada zavr{eni
radovi na obnovi krovi{ta samostana i „@ute ku}e“ te kako bi radovi na ure|enju potkrovlja samostanske zgrade trebali biti dovr{eni, po mogu}nosti, do po~etka Izborne provincijske skup{tine.
Obnovu samostana pomaè Provincija. Usvojen je
model obnove samostana Kraljice sv. Krunice u
Zagrebu: Provincija }e financirati dvije tre}ine
(2/3) ukupnih tro{kova projekta obnove, a zagreba~ka samostanska zajednica }e osigurati sredstva
za 1/3 obnove.
U skladu s odredbama Op}e skup{tine u Rimu
2010. i na temelju Upitnika kojeg je poslao U~itelj
Reda o statusu provincijskih vikarijata, vije}e je razmotrilo odgovore bra}e u Slovenskome dominikanskom vikarijatu. Usugla{eni odgovor poslan je u
Generalnu kuriju Reda u Rimu.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Vikar Slovenskoga dominikanskog vikarijata brat
Ivan Arzen{ek izvijestio je vije}nike o napredovanju
pregovora za pro{irenje i ure|enje hodo~asni~kog
prostora u Petrov~u. Projekt financijski podupiru
Op}ina Petrov~e, ùpa i samostan. Provincija je
tako|er dala svoj doprinos ovome projektu.
U skladu s odredbama Op}e skup{tine Reda,
odràne u Rimu 2010. godine, svaka Provincija i entitet Reda trebaju zauzeti jasan stav i glede seksualnog zlostavljanja maloljetnika, bez obzira ima li ili
nema takvih slu~ajeva u pojedinim entitetima. Vije}e je razmotrilo tekst {to ga je pripremio brat Ivan
Mateljan o odnosu spram pojava spolnog nasilja klerika nad maloljetnicima kao i polazi{ta za primanje
i odgoj kandidata za redovni{tvo i sve}eni{tvo. Dokument }e se, nakon dodatnog usugla{avanja, prevesti i poslati u Generalnu kuriju Reda u Rimu.
Doga|anja u samostanima i Provinciji:
a) U subotu 5. svibnja 2012. Provincija organizira dominikansko kruni~arsko hodo~a{}e u Mariju
Bistricu.
b) Obnovljeno je sve}eni~ko dominikansko bratstvo; 26. svibnja primljen je u nj ùpnik u Resniku
(Zagreb).
c) Brat Sre}ko Koralija bit }e zare|en za sve}enika u Fribourgu ([vicarska), na Tijelovo, 7. lipnja 2012.
U istom gradu slavit }e i mladu misu 10. lipnja.
d) Provincijal je izvijestio vije}nike o postulantima i pripremi nove skupine za novicijat.
Vije}e je odobrilo samostanu sv. Dominika u
Dubrovniku nabavu novoga automobila za potrebe
samostana i apostolata.
Zapisni~ar:
brat Alojz ]ubeli}, OP
Zagreb, 3. svibnja 2012.
Br. 92/12
DUHOVNE VJE@BE
Svim samostanima i bra}i
Ovogodi{nje duhovne vje`be odràt }e se u Bolu
na Bra~u od nedjelje 10. lipnja do petka 15. lipnja.
Voditelj duhovnih vje`bi je fra Ante Bekavac OFM
(ro|. 1973.), ~lan Hercegova~ke franjeva~ke provincije, iz samostana u Zagrebu (Dubrava).
Uvodno razmatanje bit }e u nedjelju 10. lipnja u
21:00 sat (tj. kada se bra}a okupe), a duhove vje`be
zavr{avaju u petak prijepodne, tako da bra}a mogu
planirati povratak u svoje samostane isti dan ili najkasnije sutradan u subotu 16. lipnja. Zbog odràvanja Izborne provincijske skup{tine, koja po~inje
19. lipnja, ne}e se mo}i produàvati boravak u samostanu u Bolu nakon zavr{etka duhovnih vje`bi.
Bra}i zahvaljujem na razumijevanju.
Molim priore i starje{ine samostana da u Tajni{tvo Provincije jave najkasnije do 20. svibnja imena
bra}e koja }e sudjelovati na ovogodi{njim duhovnim
vje`bama.
Podsje}am da „sva bra}a moraju svake godine
obaviti duhovne vje`be u trajanju od {est dana“
(KKN 68.).
Uz bratski pozdrav u sv. Ocu Dominiku,
Fr. Anto Gavri}, OP
provincijal
19
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZ PROVINCIJALATA
Od po~etka oùjka do po~etka svibnja brat
Marko Bijeli} (HKM Hamburg) boravio u dominikanskom samostanu u Bilbau ([panjolska) radi dovr{etka magisterija iz teologije.
mjenu asignacije „ratio studiorum“ za brata Franu
Prcelu u samostan u Mainzu.
13. oùjka, brat Zvonko Dànki} postavljen za
priora u samostanu bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu. Slu`bu je prihvatio istoga dana.
27. travnja, brat suradnik Rosario ]orak (samostan bl. Augustina Kaòti}a), student na KBF-u u
Zagrebu, samovoljno napustio Red.
14. oùjka, brat Slavko Sli{kovi} potvr|en za samostanskog vije}nika, a brat Marijan Bi{kup za samostanskog lektora u samostanu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu.
9. svibnja, u tel. razgovoru dubrova~ki biskup
mons. Mate Uzini} priop}io da je splitsko-makarski
Nadbiskup dao dopu{tenje da postupak za beatifikaciju dubrova~koga dominikanca fr. Dominika
Bara~a, kojega su partizani strijeljali u Trogiru
17.11.1945., zapo~ne u Dubrova~koj biskupiji.
26. oùjka, Blagovijest, Dan Provincije: za vrijeme Ve~ernje u samostanskoj kapelici u Sve}eni~ko
bratstvo sv. Dominika primljen vl~. Marijan Piska~,
ùpnik ùpe Resnik/Zagreb; uzeo je ime brat Marijan-Dominik.
18. travnja, Petar U{kovi}, student 1. godine na
FFDI-u u Zagrebu, otpu{ten iz postulature.
19. svibnja, brat Ivica Tomljenovi} potvr|en za
lektora u samostanu bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu.
13. travnja, provincijal je s njema~kim provincijalom fr. Jahanesom Bunnenbergom dogovorio pro-
Brat Sre}ko Koralija bit }e zare|en za sve}enika
u crkvi Krista Kralja u Fribourgu ([vicarska),
na Tijelovo, 7. lipnja 2012. u 18:00 sati
Mladu misu }e imati 10. lipnja 2012.
u samostanu sv. Hijacinta u Fribourgu u 11:00 sati
20
PROVINCIJALOVA
KRONIKA
U ljetnom semestru ove akademske godine provincijal predaje na Filozofskom fakultetu Dru`be
Isusove Hrvatski studiji – Sveu~ili{ta u Zagrebu:
glavni kolegij „Povijest filozofije srednjega vijeka“
(5 sati tjedno), izborni kolegij „Filozofija i mistika
– Meister Eckhart (1260.-1328.)“ (2 sata tjedno) i
seminar „Izabrane teme iz arapske filozofije“ (2 sata
tjedno).
Gruù; razgovor s bra}om novacima; 29. 12. u pratnji dubrova~koga priora brata Nikole Mio~a pohodio dubrova~koga biskupa mons. Matu Uzini}a:
budu}nost samostanske crkve na Lopudu, pokretanja kauze fr. Dominika Bara~a i ùpa u Gruù;
31. 12. slavio misu kod sestara na Dan~ama, a poslije
podne pohodio bra}u u samostanu u Gruù.
14.-17. prosinca 2011.: kanonski pohod samostanu u Splitu.
1. sije~nja 2012., Dubrovnik: predvodio misu i
propovijedao u samostanskoj crkvi sv. Dominika.
15. prosinca, Split, u pratnji splitskoga priora
brata Nikole Dugandì}a pohodio splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Bari{i}a: razgovor
o odràvaju Op}e skup{tine Reda u Trogiru 2013. i
o pokretanju postupka na dijecezanskoj razini za
beatifikaciju fr. Dominika Bara~a OP kojeg su partizani strijeljali u Trogiru 17. studenog 1945.
8. sije~nja, predvodio misu i propovijedao u ùpi
Kraljice sv. Krunice u Zagrebu.
15. prosinca, u pratnji splitskoga priora brata
Nikole Dugandì}a pohodio brata Veselka Begi}a u
samostanu u Trogiru.
16. prosinca 2011., pohod bra}i u samostanu u
Bolu.
25. prosinca, Boì}, predvodio misu i propovijedao u ùpi Bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu; u
17:20 na prvom programu Hrvatskog radija bio gost
u 25-minutnoj emisiji „Intervju tjedna“.
26. prosinca, Stjepan Prvomi~enik, predvodio
misu i propovijedao u ùpi Kraljice sv. Krunice u
Zagrebu.
27. prosinca, vodio emisiju „Dominik – propovjednik milosti“ na Radiju Marija.
27. prosinca (nave~er) do 1. sije~nja 2012. nave~er: pohod bra}i u samostanu u Dubrovniku i
9. sije~nja, snimanje priloga za HTV o kr{}anstvu
i Ustavu Europske unije.
10. sije~nja, predvodio misu kod sestara karmeli}anki u Karmel Brezovici.
12. sije~nja, Zagreb-Kaptol: susret s povjerenicima za organiziranje dràvne olimpijade iz vjeronauka s temom o sv. Dominiku i Redu propovjednika; na susretu je sudjelovala i provincijalova tajnica Ana Buljat.
15. sije~nja: predvodio dvije mise i propovijedao
u ùpi Bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu;
16. sije~nja, provincijalat: razgovor s generalnim
tajnikom Op}e skup{tine Reda bratom Mihaelom
Toljem o pojedinostima organiziranja Skup{tine u
Trogiru 2013. prema smjernicama Generalnog vije}a Reda.
17. sije~nja nave~er, proslava provincijalova
imendana s bra}om u samostanu, s uzvanicima.
19. sije~nja, s generalnim tajnikom Op}e skup{tine Reda bratom Mihaelom pohodio hotel „Sv. Kri`“
na îovu gdje }e se odràti Op}a skup{tina u ljeto
21
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
2013.: razgovor o organizaciji Skup{tine. Poslije
podne posjetili bra}u u samostanu u Splitu.
23. sije~nja, predvodio misu i propovijedao u ùpi
Kraljice sv. Krunice u Zagrebu.
26. sije~nja, sudjelovao kao ~lan na skup{tini Hrvatskoga dru{tva katoli~kih novinara koja se odràla
u samostanu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu; ve~ernju
misu u samostanskoj crkvi za sudionike predvodio
pomo}ni zagreba~ki biskup mons. Ivan [a{ko.
28. sije~nja, Krièvci: sudjelovao na Danima hrvatskih svetaca i blaènika.
28. sije~nja, blagdan sv. Tome Akvinskoga: predvodio misu i propovijedao u ùpi Kraljice sv. Krunice u Zagrebu.
29. sije~nja, predvodio misu i propovijedao u kapelici Ranjenog Isusa u Zagrebu.
30. sije~nja: sudjelovao u jutarnjoj jednosatnoj
emisiji „Susret u dijalogu“ Prvoga programa Hrvatskog radija prigodom Dana posve}ena ìvota.
31. sije~nja: u europskom domu u Zagrebu govorio, kao urednik, na predstavljanju knjige Erazmo
Roterdamski, Kr{}anski vladar (Nakladni zavod
Globus, Zagreb, 2011.); sudjelovali su jo{ prof. dr.
@arko Puhovski i prireditelj knjige prof. dr. Damir
Grubi{a. Predstavljanje su pratili mediji, radio i televizija; prilozi su objavljeni u HTV Dnevniku 2 i 3
te op{irni prilog TV Jabuka.
2. velja~e, koncelebrirao euharistijskom slavlju
koje je u zagreba~koj katedrali, prigodom Dana posve}enog ìvota, predvodio pomo}ni zagreba~ki
biskup mons. Valentin Pozai}; u ve~ernjim satima
bio gost u emisiji „Bujica“ TV Jabuke.
3.-9. velja~e, Bugojno: vodio duhovne vje`be
{kolskim sestrama franjevkama Bosansko-hrvatske
provincije.
9. velja~e, u povratku iz Bugojna posjetio brata
Peru Juri~a u Klop~u.
11. velja~e, Zagreb, kao organizator sudjelovao u
mjese~noj duhovnoj obnovi za redovnice i redovnike Grada Zagreba koju je, u franjeva~kom samostanu u Dubravi, vodio fra Bonaventura Duda OFM.
20. velja~e, samostan bl. Augustina Kaòti}a u
Zagrebu: nazo~io na predstavljanju knjige fr. Randa
Par{i}a „Zabranjeno sje}anje“.
22
23. velja~e, Petrov~e (Slovenija): zasjedanje provincijskog vije}a; na ru~ku su se pridruìla i bra}a iz
@alca te celjski biskup mons. Stanislav Lipov{ek.
1. oùjka, razgovor s generalnim prokuratom
Reda o pravnim pitanjima.
3. oùjka, Zagreb: sjednica vije}a HKVRPP-a.
11. oùjka, s bratom Dragom Kolimbatovi}em
boravio u ùpi Bezgre{nog za~e}a u Novoj Gradi{ki;
brat Drago je propovijedao na nedjeljnim misama.
Poslije podne posjetili katoli~ku bolnicu Sv. Rafaela, koju su milosrdna bra}a sv. Ivana od Boga otvorila u Strmcu.
16. oùjka, Zagreb: razgovor o povratu nacionalizirane imovine u Dràvnom odvjetni{tvu RH, s
ekonomom Provincije.
17.-18. oùjka: pohod bratu Peri Juri~u u Klop~u,
s bogoslovima Krunoslavom Batini}em, Dominikom Gerbicom, Ivanom Prskalom i Ivanom Gavranovi}em.
18. oùjka: za svetkovinu sv. Josipa propovijedao
prigodom blagoslova crkve u ùpi sv. Josipa u Rankovi}u.
23. oùjka: s tajnicom pohodio zagreba~koga
gradona~elnika gosp. Milana Bandi}a.
23.-24. oùjka: samostan u Splitu; 24. oùjka sudjelovao u pogrebnim obredima umirovljenog splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Ante Juri}a.
24.-25. oùjka: pohod bra}i u samostanu u Bolu
na Bra~u; u nedjelju 25. oùjka predvodio misu i
propovijedao u samostanskoj crkvi.
26. oùjka: nazo~io obrani doktorske disertacije
brata Zvonka Dànki}a na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu. Bilo je dosta
bra}e iz zagreba~kih samostana. Nave~er proslava
Dana Provincije: propovijedao na euharistijskom
slavlju koje je predvodio brat Zvonko Dànki}, novi
doktor znanosti i novi prior samostana na Pe{~enici.
7. travnja, provincijalat: razgovor s bratom Sre}kom Koralijom, |akonom, o planiranju sve}eni~kog
re|enja u lipnju.
7. travnja: predvodio Vazmeno bdjenje i propovijedao u ùpi Kraljice sv. Krunice u Zagrebu.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
8. travnja: predvodio misu u ùpi Kraljice sv. Krunice u Zagrebu, a propovijedao je |akon brat Sre}ko
Koralija.
nja predvodio dvije mise i propovijedao u samostanskoj crkvi.
10.-14. travnja, Lisabon: susret dominikanskih
provincijala iz Europe (IEOP).
5. svibnja, Marija Bistrica, sudjelovao na dominikanskome hodo~a{}u kruni~ara, predvodio euharistijsko slavlje i propovijedao.
14.-16. travnja, Pariz: Hrvatska katoli~ka misija;
u nedjelju 15. travnja predvodio misu i propovijedao.
17. travnja, Ptuj (Slovenija), sudjelovao na premijeri dokumentarnog filma; pored bra}e i sestara
iz Slovenije, sudjelovali su jo{ bra}a Franjo [anjek,
Krunoslav Batini} i tajnica Ana Buljat.
19. travnja: Zagreb, zasjedanje provincijskog
vije}a.
20. travnja, provincijalat: razgovor s dubrova~kim
priorom bratom Nikolom Mio~em.
22. travnja, predvodio dvije mise i propovijedao
u ùpi Kraljice sv. Krunice u Zagrebu.
25.-26. travnja, Zagreb: HBK, sudjelovao na znanstvenom skupu o `rtvama komunisti~kih zlo~ina.
27.-29. travnja: kanonski pohod bra}i u samostanu u Kor~uli; 28. travnja pohodio ~asnu Majku
s. Dolores i samostansku prioru s. Katarinu; 29. trav-
6. svibnja, predvodio misu i propovijedao u ùpi
Kraljice sv. Krunice u Zagrebu.
11. svibnja, u klinici u Krapinskim toplicama provincijal je operirao desno koljeno (ruptura meniskusa).
13.-17. svibnja: kanonski pohod bra}i u samostanima u Dubrovniku i Gruù; 13. svibnja predvodio
euharistijsko slavlje na kojem je brat Karlo Posavec
proslavio 50. obljetnicu zavjeta i obnovio svoje
redovni~ke zavjete.
17. svibnja, Dubrovnik: pohodio dubrova~kog
biskupa mons. Matu Uzini}a. Razgovarali o pokretanju postupka za beatifikaciju fr. Dominika Bara~a
OP, nakon {to je splitsko-makarski Nadbiskup dao
dopu{tenje da se postupak pokrene u Dubrova~koj
biskupiji.
20. svibnja, predvodio misu i propovijedao u ùpi
Kraljice sv. Krunice u Zagrebu.
23
IZ @IVOTA BRA]E I
ZAJEDNICA
Duhovne vje`be
Od 2. do 8. sije~nja 2012. brat Jozo îrko (Split)
vodio je duhovne vje`be sestrama dominikankama
u Kor~uli.
Od 12. do 19. velja~e 2012. brat Marko Boba{
(Dubrovnik) vodio je duhovne vje`be sestrama milosrdnicama u Splitu.
Od 9. do 14. travnja 2012. brat Stipe Juri~ (Angelicum, Rim) vodio je u samostanu u Bolu duhovne vje`be bra}i u formaciji iz Zagreba i novacima iz
Dubrovnika.
BRA]A PROPOVIJEDAJU
Brat Frano Prcela pomagao je u Velikom tjednu
u HKM Hamburg.
Brat Zvonko Dànki} bio je u Hrvatskoj katoli~koj misiji u Parizu od Cvjetnice do 16. travnja.
Brat Sre}ko Koralija (Fribourg), |akon, bio je u
Velikom tjednu na ispomo}i u samostanu Kraljice
sv. Krunice u Zagrebu.
U Velikom tjednu brat Ljudevit Je|ud propovijedao je u Nereì{}u na Bra~u, a brat Drago Kolimbatovi} u ùpi Supetar na Bra~u.
Na Radiju
Duhovne obnove
Od 24. do 26. velja~e 2012. brat Petar Gali}
(Split) vodio duhovnu obnovu na{oj bra}i u formaciji u samostanu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu.
10. oùjka brat Jozo îrko (Split) vodio duhovnu obnovu redovnicama i redovnicima u Zagrebu.
17. oùjka brat Ivan Iko Mateljan (Split) vodio
duhovnu obnovu redovnicama i redovnicima u
Splitu.
Od 20. do 22. travnja brat Krunoslav Batini} (Zagreb) odrào duhovnu obnovu na{im sjemeni{tarcima u Splitu.
Ispomo}
Od po~etka oùjka do po~etka travnja brat Vjekoslav Lasi} bio je na ispomo}i u Hrvatskoj katoli~koj misiji u Hamburgu, a u Velikom tjednu i u
HKM Hannover.
24
U ponedjeljak 9. sije~nja 2012., Hrvatski radio,
1. program, (9:05-10:00 sati), u emisiji „Susret u
dijalogu“ posve}enoj temama vezanima uz odnos
Crkve i Europske unije, o ulasku Hrvatske u Europsku uniju sudjelovali su mons. Ivan Mikleni},
glavni urednik Glasa Koncila i dr. Marijan Jur~evi},
dominikanac profesor na Teologiji u Rijeci. Urednica emisije je Tanja Baran.
U ponedjeljak 30. sije~nja 2012., Hrvatski radio,
1. program, (9:05-10:00 sati), u emisiji „Susret u
dijalogu“, posve}enoj redovni{tvu, sudjelovao je dominikanski provincijal dr. Anto Gavri}, karmeli}anski provincijal dr. Vinko Mami} i provincijalka
ur{ulinki s. Jasna Lu~i}.
U nedjelju 22. travnja, Hrvatski radio, 1. program, prenosio je misu u 9 sati iz crkve Kraljice sv.
Krunice u Zagrebu. Misu je slavio i propovijedao
brat Ljudevit Je|ud, a pjevao je zbor „Bl. Augustin
Kaòti}“.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Od po~etka oùjka svake subote ujutro na Radiju Sljemenu, u emisiji „Hvaljen Isus i Marija“, duhovnu misao ima provincijal Anto Gavri}.
U emisiji „Duhovna misao“ prvoga programa
Hrvatskog radija dodati: od 6:05-6.10 i 19:20-19:25
(R) sudjeluje brat Frano Prcela.
Brat Anto Boba{ svakoga petka u 14:55 sati na
Radiju Kor~ula vodi duhovno-glazbenu emisiju
„Oni rokaju za Gospodina“.
Brat Ljudevit Je|ud svakoga drugog petka u
mjesecu u 10:30 sati na Radiju Marija vodi emisiju
„Doprinos vjernika Hrvata Europskoj uniji“.
Svakoga ~etvrtog utorka u mjesecu u 10:30 sati
provincijalova tajnica Ana Buljat na Radiju Marija
vodi emisiju „Dominik – propovjednik milosti“.
I bra}a u formaciji sudjeluju u raznim emisijama,
npr. Mladen Folnovi} je na HKR-u govorio o svome
pozivu brata suradnika i svojoj ljubavi prema orguljama; Domagoj Polan{~ak je na Radiju Marija govorio o hrvatskom dominikancu i knjièvniku Rajmundu Kupareu, a Ivan Ili~i} je tako|er na Radiju
Marija govorio o svome redovni~kom pozivu.
Internet
Zahvaljujemo uredniku na{e internetske stranice
bratu Zvonku Dànki}u koji zauzeto i redovito prati sva va`nija doga|anja u Provinciji i po samostanima i tako ~ini na{u stranicu prepoznatljivom. Hvala i svim suradnicima po samostanima.
ZVONKO D@ANKI] – NOVI DOKTOR CRKVENE POVIJESTI
Na Katoli~kome bogoslovnom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu, u ponedjeljak 26. oùjka 2012.
god., brat Zvonko Dànki} s izvrsnim je uspjehom
obranio doktorat iz crkvene povijesti pred povjerenstvom u sastavu: doc. dr. sc. Slavko Sli{kovi} –
predsjednik; akademik Franjo [anjek – mentor te
~lanovi: dr. sc. Stjepan Matkovi}, prof. dr. sc. Ivan
Bodroì} i prof. dr. sc. Ivan Karli}.
Tema doktorske disertacije bila je „An|eo Marija Mi{kov, vjerski i nacionalni preporoditelj hrvatskoga puka (1848.-1922.)“. Doktorski rad obuhva}a 305 stranica teksta, deset priloga (310-333), popis
izvora i literature (334-345), kazalo osobnih imena
(347-365) te kratku bilje{ku o autoru (str. 357).
Sama disertacija sastoji se od dva dijela. Prvi dio je
podijeljen na pet poglavlja u kojima su doneseni
osnovni podaci o ìvotu, obrazovanju i djelovanju
An|ela Marije Mi{kova, njegovim organizatorskim
25
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
sposobnostima ilustriranih primjerom utemeljenja
dominikanske Kongregacije sestara sv. An|ela ~uvara i bratov{tine „Vje~noga ruàrija“ te pokretanja
glasila „Gospina krunica“, ali nije zaboravljeno i njegovo djelovanje kao propovjednika i pu~koga misionara.
Drugi dio sastoji se od {est poglavlja u kojima je
detaljno opisan i kriti~ki vrednovan Mi{kovljev spisateljski, prevoditeljski, leksikografski i propovjedni~ki rad. Posebnu pozornost autor je posvetio njegovoj bogatoj rukopisnoj ostav{tini, ali i objavljenim
djelima. Zvonko Dànki} je cjelovito i vrlo detaljno
istraìo te sustavno predstavio u hrvatskoj historiografiji skoro nepoznatog, a za na{u nacionalnu povijest izrazito va`nu osobu An|ela Marija Mi{kova.
Polazi{te za ovu doktorsku radnju bili su neobjavljeni pisani povijesni izvori i arhivska gra|a pohranjeni u arhivima dominikanskih samostana u Kor~uli
i Splitu, arhivu Kongregacije sv. An|ela ûvara u
Kor~uli, sredi{njem arhivu Hrvatske dominikanske
provincije u Zagrebu te Nadbiskupskim arhivima u
Splitu i Zadru. Tako je doktorska radnja Zvonka
Dànki}a zna~ajan doprinos poznavanju hrvatske
nacionalne i crkvene povijesti druge polovice 19. i
prvih desetlje}a 20. stolje}a, kao i boljem razumije-
26
vanju eklezijalnog i dru{tveno-kulturnog razvoja na
podru~ju cijele Hrvatske te procesa formiranja zna~ajnih i nezaobilaznih crkvenih i kulturnih institucija kod Hrvata.
Brat Zvonko Dànki} ro|en je 5. listopada 1967.
godine u Lipi pokraj Tomislavgrada (BiH). Nakon
zavr{etka drvnotehnolo{kog studija u Zagrebu i sudjelovanja u domovinskom ratu, godine 1993. upisao je filozofsko-teolo{ki studij na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu te ga
uspje{no okon~ao 1999. godine. Poslijediplomski
studij u specijalizaciji iz crkvene povijesti na istom
fakultetu upisao je 2003. te u lipnju 2007. magistrirao temom „Dominikanski generalni i provincijski
studij u Dubrovniku 1886.-1967.“. Za sve}enika je
zare|en 2000. godine u Dubrovniku. Od 1999. do
2001. godine pastoralno je djelovao u Hrvatskoj
katoli~koj misiji u Chicagu (SAD). Vikar u ùpi
bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu bio je od 2002.
do 2003. godine, a nakon toga je do 2008. obna{ao
slu`bu odgojitelja studenata Hrvatske dominikanske provincije. Trenutno je prior samostana bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu.
brat Slavko Sli{kovi}, OP
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
PREDSTAVLJENA KNJIGA „ZABRANJENO SJE]ANJE“
RANDA PAR[I]A U ZAGREBU
U samostanu Bl. Augustina Kaòti}a, u Zagrebu
20. velja~e 2012., predstavljena je knjiga „Zabranjeno sje}anje“, o. Randa Par{i}a, OP (prir. Frano Prcela OP, Dominikanski samostan, Kor~ula, 2011).
O knjizi su govorili: diplomat i povjesni~ar Branko
Salaj, pravnik i politolog Neven [imac, starje{ina
samostana u Kor~uli Anto Boba{ OP i prireditelj
knjige Frano Prcela, OP. U glazbenome dijelu nastupili su „Glasnici nade“.
Donosimo u cijelosti govor dr. Nevena [imca.
Uvod
Kad mi je prijatelj Frano Prcela prvi put govorio
o prikupljanju sje}anja jednog od svoje starije bra}e – patnika zbog vjere i `rtve radi domoljublja –
dominikanca Randa Par{i}a, bio sam se sjetio da je
isto prezime nosio jedan svjetovni sve}enik, koji je
sredinom 90-tih godina u madridskoj Hrvatskoj reviji objavio tekst, {to je mnoge zaintrigirao, a jo{
vi{e njih – a me|u tima sam bio i ja – revoltirao.
27
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
O tom drugom Par{i}u, na}i }ete ne{to jednako
~udno i veoma upitno i u ovoj knjizi, ali ne èlim
skrenuti s osobe i teme ve~era{njeg susreta.
Po svemu sude}i i usprkos diskreciji prire|iva~a,
Frane Prcele, izgleda da je ova knjiga nastajala dosta
te{ko. Trebalo je, ~ini se, moliti i poticati te polako
sastavljati krhotine. Trebalo je i utjecati, ~ak uz pomo} crkvenog autoriteta, da tek godinu dana pred
kraj svog ovozemaljskog ìvota (+ 2004.) dominikanac Bertrando ([piro, Drago) Par{i} pristane, 2003.
godine, pisati /i/ili mo`da govoriti?/ svoja sje}anja,
dakle s navr{enom 81. godinom, i dobi kad sje}anja
blijede, {to zbog „optimizma pam}enja“, {to radi
umiranja neurona. Ipak, ostalo ih je mnogo.
Ali, za{to ta dûga {utnja? Za{to mûk i samozataja proìvljene patnje, kad je ve} 14 godina prije
ovih ispovijedi bilo mogu}e govoriti, bilo potrebno
vikati na krovovima? Prire|iva~ Frano Prcela poku{ava odgovoriti na ova pitanja, pa ga, evo, navodim
(str. 6).
Ali ono {to se odmah javlja kao drugo pitanje
onih koji su hodo~astili stranicama ove knjige jest
– postoji li du`nost svjedo~enja, u odnosu na svoj
narod, svoju zajednicu? I o tome nas Frano Prcela
propitkuje (str. 8).
Ali, kako biljeì Frano,
„svaka {utnja nije mûk…“
(str. 6) i to }e biti predmet
prvog dijela ovog mog prikaza, kojim bih vas htio
zainteresirati da u|ete u
ovo „Zabranjeno sje}anje“,
u ove spomene – bez mr`nje
i duha osvete. U drugom dijelu htio bih vrlo povr{no
smjestiti ovu ljudsku patnju
i `rtvu u kontekst njezina
vremena.
I – Ni osveta, ni
zlopam}enje,
nego paradoksalno
opra{tanje
Ova knjiga odi{e nekim
~udnim mirom pripovijeda28
nja i sli~ica iz jednog patni~kog ìvota. I, kolikogod
ona dolazi od temperamentna svjedoka i nosi u sebi
brojna svjedo~enja o ljudima i ne-ljudima jednog
tjeskobnog i krvavog razdoblja, u njoj nema traga
prokazivanja osoba i zazivanja osvete, pa ~ak ni
obi~ne ljudske i gra|anske pravde.
1. Ove zaka{njele ispovijedi rune naime nisku suzdrànosti i mjere, neotkrivanja identiteta zlo~inaca, ali jo{ i mnogo vi{e – nisku, èlim kazati doslovce „brojanicu“, nezatraènih, paradoksalnih
opra{tanja:
• Kad opisuju}i svoje prvo uhi}enje, u Dubrovniku, u listopadu 1944. pater Rando ne otkriva ime ~ovjeka/muà svoje rodice, koji ga
hapsi (str. 26).
• Autor ne otkriva ni imena dviju djevojaka koje
su najvjerojatnije namjestile zamku patru Bara~u, koji je kasnije bio pogubljen zbog svog
pisma potpore HSS-ovskim anti-komunisti~kim gerilcima, „{piljarima“ (str. 40).
• Kad opisuje zlo~ine, ili kako ih on blago naziva
„primjerima ne-ljubavi“, jer odmah dodaje poziv apostola Petra: „Ne vra}ajte zlo za zlo, ni
uvredu za uvredu“ (str. 64), pa tako ne navodi
ni imena biskupa (|akova~kog?) koji posje}uje u Staroj
Gradi{ki zatvorene sve}enike, dok komunisti~ka vlast
sudi Stepinca u Zagrebu (str.
74-75).
• Kona~no na tu kr{}ansku
diskreciju ukazuje i Randov subrat, Anto Boba{
na zaklju~nim stranicama ovih krhotina sje}anja: Rando Par{i} „se
protivio prozivanju onih
koji su na bilo koji na~in
bili krivci za njemu naneseno zlo“ (str. 190).
2. Lucidnih opaànja, kao
npr. ~emu smjera komunisti~ki reìm u ona tjeskobna vremena, kad svjedok vremena, Rando Par{i} isti~e (str. 36) da se
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
„`rtve ne biraju toliko zbog krivnje koju su navukli na sebe druè}i se s neprijateljima, koliko zbog
njihova osobnog prestià u narodu“.
I sve dok bude tako, na{ }e gra|anski mir biti
krhka i slaba{na biljka. Zato je korisno ovdje, u drugom dijelu ovog kratkog prikaza, podsjetiti na
3. I niz blagosti i dirljivih osje}aja:
• Slu~aj mu~eni~kog ùpnika iz Sv. Nedjelje,
Stipe Bojani}a, koji je bio od 1946. do 1961.
„vi{e u samici nego u tamnici“, a koji je zatim,
na slobodi, „ìvio kao svetac“ u svom Vrisniku
i u Splitu i ~esto znao govoriti: „Ja sam sretan,
jer sam dijete Bo`je“ (str. 62).
• Ili, kad pri kraju svog hoda po ovoj zemlji bijeli fratar Rando, koji je majku izgubio kad je
dolazio na svijet, govori mla|im fratrima: „Kad
umrem, prvi put }u vidjeti svoju majku“ (str.
191). Je li pritom mislio na svoju majku? ili na
Gospu? kojoj se tako ~esto u uzni~kim danima
uticao? To }e ostati za nas - lijepa tajna.
Ono {to frapira u ovim zrncima sje}anja, jest duh
opra{tanja, ali paradoksalan, kristovski – u stilu
„oprosti im, Gospodine, jer ne znaju {to ~ine“, jer
sa strane Randovih progonitelja nije bilo priznavanja
ni ideolo{ke inspiracije, ni zapovjednog lanca, ni
mehanizma izvr{avanja – velikog zla, pa, susljedno
tome, ni kajanja, ni traènja oprosta.
Zbog te zavjere {utnje ideolo{kih zlo~inaca vjerojatno najtotalitarnijeg od triju totalitarizma, nije se
~uditi {to su kolektivne memorije kod nas sveudilj
zapretane, pa stoga konfliktne, i {to ud`benici pre{u}uju velika zla, ili pak izvr}u prekretne povijesne
~injenice. Ono, {to jo{ vi{e usloùje ovo tragi~no
klupko, jest ~injenica da je ideolo{ko ~i{}enje, ili, da
budem eksplicitan – ideolo{ki genocid upotpunjavala
nacionalisti~ka mr`nja, genocidna osveta za ne-branjenje Jugoslavije i za po~injeno i nepo~injeno zlo nad
Srbima u NDH.
Nije se dakle ~uditi ovoj crnoj rupi povijesnog
ne-pam}enja, jer jo{ uvijek nema volje da se iz mraka bolj{evi~ke konspiracije izvuku na svjetlo povijesti osnovne silnice, planovi i usmene partijske direktive koje su pokrenula kota~ zlo-~injenja, KOJE
bi ovaj nara{taj MORAO OTETI ZABORAVU I
NIJEKANJU, jer se jedno i drugo svodi na negacionizam, ili na apologiju zlo~ina, ukratko na pona{anja
koja se u urednim, demokratskim dràvama zabranjuje i ka`njava.
II – Ozra~je progona i patnje ovih sje}anja
Na 60. obljetnicu svog sve}eni{tva, dominikanac
Bertrando Par{i} ovako govori o svojim mukama u
kontekstu kalvarije velikog dijela hrvatskog naroda
tog doba (str. 139-40):
1. Prva golgota dominikanca Randa Par{i}a doga|a
se u gluho i krvavo doba sredine i konca listopada
1944.,
• kad se Gradu sv. Vlaha pribliàvaju partizanske
jedinice 29. hercegova~ke divizije (popunjavane neposredno prije toga, u Trebinju i Bile}i,
~etnicima; prvom brigadom koja ulazi u Dubrovnik zapovijeda Savo êtnik) i 2. dalmatinske brigade (zap. Savo Buri}),
• kad odmah po~inje plja~ka od strane hercegova~ko-srpskih vojno-partijskih struktura,
• kad u Dubrovniku ostaju, misle}i da ne trebaju strahovati, brojni gra|ani, me|u kojima i
primjerni anti-fa{isti, koje su prije toga u logoru na Prevlaci dràli talijanski fa{isti: od
takvih 14 gra|ana, partizani su ubili 8, kako je
to istraìo prof. Hrvoje Ka~i},
• to je vrijeme kad partizani ve} na isto~nom
ulazu u Grad, na brdu Orsuli, ubijaju 11 mladi}a iz Konavala, a zatim na oto~i}u Daksi likvidiraju bez suda i su|enja, samo na osnovi
partijskih denuncijacija oko 70 uglednih gra|ana; i kad, na prvi dan ovih masovnih ubojstava, 25. listopada, Ante Jurjevi}-Baja pi{e
svojoj Partiji: „bilo kako bilo ubit ih se mora“.
Me|u ovom70-oricom je i vi{e sve}enika i redovnika pa tako i poznati, nagla{eno socijalni
franjevac fra Marijan Blaì}, zvan jo{ i „crveni
fratar“, zatim fra Toma Toma{i}, OFM, kao
i isusovac Petar Perica, autor dobro znanih
pjesama Do nebesa nek’ se ori i Zdravo, Djevo,
kraljice Hrvata. Do konca 1944. pobijeno je
u Dubrovniku njih 11, a, po istraìvanjima
prof. Ka~i}a, ukupno 104 Dubrov~ana,
• kad u Dubrovnik stiù i brojni Englezi radi
organiziranja materijalne pomo}i - partizanima, pa je ovim drugovima „malo nezgodno“
29
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
hapsiti i ubijati bez suda - 25. listopada 1944.:
Ante Jurjevi}-Baja: „A sad }e bit i teè obzirom na saveznike koji }e ih {tititi.“
„kami{ara“ i srpskih, srbijanskih i crnogorskih ~etnika. Ba{ tu politi~ku policiju i te jedinice za likvidaciju Jurjevi}-Baja traì hitno u dubrova~ki kraj.
To je vrijeme kad su Tito, KPJ i JNA pod pritiskom Saveznika prividno pristali da sura|uju s jugoslavenskom izbjegli~kom Vladom u Londonu, e
da bi dobili zna~ajniju savezni~ku pomo}, pa Tito na
Visu potpisuje 17. lipnja 1944. sporazum sa [uba{i}em, predsjednikom te Vlade. Tito se time obvezuje ne samo na hibridnu vladu, nego i na parlamentarne izbore vrlo brzo nakon „oslobo|enja zemlje“,
kad se ima odlu~iti i o sustavu – monarhisti~kom, ili
republikanskom, ustvari komunisti~kom.
Jedno kasnije svjedo~enje, iz sije~nja 1945., dano
Dragu Desputu, ~lana Sudskog odsjeka Glavnog
{taba Hrvatske, a koji je o tome sastavio izvje{}e
Centralnom komitetu KPH od 17. sije~nja 1945.
kaè sljede}e: „Povjerenik OZN-e za kninski sektor
drug Ilija /Grubi}, organizacijski sekretar OK KPH
Knin/ izjavio mi je, da su oni dobili direktivu, da
prilikom osloba|anja uhapse {to vi{e ljudi, jedan dio
od tih, koji ispunjavaju potrebne uslove, likvidiraju,
a ostali dio puste na slobodu. – U duhu te direktive
od Dubrovnika – Knina pa do Zadra likvidiran je
stanovit broj ljudi… Za jedan dio likvidiranih zatraèno je od na{ih vojnih sudova da se izrade presude u svrhu objavljivanja, {to je i u~injeno.“ To je
navlastito u~injeno, ex post, jer nikakvog su|enja
nije bilo, za likvidacije u Dubrovniku, na Daksi.
Tito i KPJ znaju
• da su u rat bili u{li s malim brojem ~lanova i
prista{a KPJ i SKOJ-u, a da se brzo nakon rata
imaju izloìti izborima, koje }e kako-tako nadzirati i Saveznici
• a saznaju, upravo nekako tada, ili malo kasnije, od bugarskih vode}ih komunista, koji prolaze Jugoslavijom, da su u Moskvi, 10. listopada 1944. Staljin i Churchill podijelili utjecaj
zapadnih Saveznika i SSSR-a u Jugoslaviji po
klju~u 50%-50%.
To je vrijeme kad, po svem sude}i, ve} postoje
partijske, naravno - samo usmene direktive ideolo{kog
~i{}enja zauzetih podru~ja od dviju kategorija ljudi
koji su se usudili ostati u zauzetim gradovima i selima: ugledni ljudi i Crkva, odnosno kler. Ne{to kasnije, ovim dvjema kategorijama, KPJ pridruùje jo{
i ekonomske nezavisnike, seljake i poduzetnike.
Ali ovdje valja podsjetiti da je {est mjeseci prije
preokreta na hrvatskom Jugu, kako ga je narod nazivao, kad su jedinice JNA zauzele Boku, Konavle
i Dubrovnik, 13. svibnja 1944., Politbiro KPJ i Tito,
uz pomo} sovjetskih instruktora,1 ustrojavaju politi~ku policiju od provjerenih i povjerljivih partijskih
kadrova, tzv. Odjeljenje za za{titu naroda, ili OZNu, a tri mjeseca kasnije, 15. kolovoza 1944. i Korpus
narodne obrane - KNOJ, tj. vojne jedinice za likvidaciju politi~kih i vojnih protivnika i anti-komunisti~kih gerilaca, hrvatskih „kriàra“, „{kripara“,
1
Saveljij Vladimirovi} Burtakov, kodnog imena List i, kasnije,
od konca 1945., Arsenij Vasiljevi~ Ti{kov, kodnog imena Timofejev. V. www.vreme.com i KLUB SFRJ – Da se podsjetimo ili
ne~em nau~imo iz vremena SFRJ, na http://vuk.mojforum.si
30
Desput dalje izvje{tava CK, da se „u slu~aju Dubrovnika justifikacija vr{ila ne strijeljanjem, ve} su
se takva lica klala. To je u Dubrovniku radila jedinica narodne obrane, a ja sam za to saznao od komandira ~ete narodne obrane“, dakle KNOJ-a, ~ije slanje
na to podru~je je traìo Jurjevi} Baja.
Tako je teklo „osloba|anja“ velikog broja hrvatskih i bosansko-hercegova~kih gradova i sela, pa se
nije ~uditi da je narod to nazivao, vrlo blago, preokretom, a ne oslobo|enjem. Jedan dokument OZN-e iz
sije~nja 1945. je izri~it: „Bez mnogo skrupula treba
likvidirati sve one za koje znamo da su nam neprijatelji i koji }e sutra biti protiv nas“.2 Tako i zato Jerko
2
Vidi Partizanska i komunisti~ka represija i zlo~ini u Hrvatskoj
1944.- 1946., izd. Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2009,
str. 54.
Vidi isto tako str. 56-57: Izvje{}e Drage Desputa, ~lana Sudskog odsjeka Glavnog {taba Hrvatske Centralnom komitetu
KPH od 17. sije~nja 1945: „Povjerenik OZN-e za kninski sektor drug Ilija /Grubi}, organizacijski sekretar OK KPH Knin/
izjavio mi je, da su oni dobili direktivu, da prilikom oslobadjanja uhapse {to vi{e ljudi, jedan dio od tih, koji ispunjavaju potrebne uslove, likvidiraju, a ostali dio puste na slobodu. – U
duhu te direktive od Dubrovnika – Knin pa do Zadra likvidiran je stanovit broj ljudi… Za jedan dio likvidiranih zatraèno
je od na{ih vojnih sudova da se izrade presude u svrhu objavljivanja, {to je i u~injeno.
Kod sprovodjenja navedene direktive od strane drugova, koji
su je sprovodili, u~injeno je krupnih pogre{aka.
Prvo, sve je radjeno vrlo nekonspirativno… Drugo, kod sprovodjenja te direktive upotrebljavani su ljudi nedovoljno ozbilj-
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Doko, ratni ministar obrane BiH, iz „ovoga rata“,
podsje}a, da u njegovu selu u Hercegovini, 50-tih
godina pro{log stolje}a ni jedno dijete nije imalo de¯de, a jo{ velik broj njih je ostalo bez o~eva.
Eto, to je bilo vrijeme kad je bijeli fratar Rando
Par{i} tavorio u zatvorima u Dubrovniku i na Kor~uli,
u listopadu-studenom 1944., pa u lipnju 1945., u Trogiru, pa potom u Staroj Gradi{ki do velja~e 1948.
ni… /u Splitu komandant logora, Ante Kilaf, uz svoj potpis i
slu`beni pe~at iznosi/ ta~an broj lica… iz logora izvedeni… u
podrume neke zgrade gdje su postreljana… Tre}e, sama justifikacija likvidiranih vr{ena je bez potrebne opreznosti na vrlo
nezgodan na~in… grupa iz Drni{a… nisu bili ni do kraja ubijeni… ili u slu~aju Dubrovnika gdje se je justifikacija vr{ila ne
strijeljanjem ve} su se takva lica klala. To je u Dubrovniku radila jedinica narodne obrane, a ja sam za to saznao od komandira ~ete narodne obrane“. /tj. KNOJa, N[/
Vidi isto, brzojav Rankovi}a od 15. svibnja 1945. OZN-i za
Hrvatsku, na str. 113: „Va{ rad u Zagrebu je nezadovoljavaju}i: Za 10 dana u oslobo|enom Zagrebu streljano je samo 200
bandita. Iznenadjuje nas ova neodlu~nost za ~i{}enje Zagreba
od zlikovaca. Radite suprotno od na{ih nare|enja jer smo rekli
da radite brzo i energi~no i da sve svr{ite u prvim danima.“
2. Drugi kri`ni pût dominikanca Randa Par{i}a zbiva se u dugom polugodi{tu 1957. na Golom otoku
u vrijeme relativnog mira. On tamo tamnuje zbog
svojih propovijedi – mo`da ~ak i neizgovorenih –
me|u jo{ preostalim IB-ovcima, nad kojima je
surovost reìma isto tako pokazala svoje pravo,
osvetni~ko lice: njihovo mu~enje provodili su njihovi vlastiti drugovi logora{i. U opisu ovog kruga
pakla i opet nema sjene mr`nje, ali ima molitve i
nade. Nema ni opisa strahota, koje su u sebi nosili stari zato~enici ovog logora na kamenoj vrleti.
O ovom smo logoru ipak saznavali ne{to vi{e
nego o drugim mjestima ljudskog stradanja u vrijeme komunizma i to vjerojatno stoga, {to se radilo
o „njihovim dugovima“. Me|utim, i pred ovom ljudskom patnjom valja nam pokloniti se, jer i ti ljudi bili
su djeca istog Oca i jer nas na tu du`nost poziva sva
blagost svjedo~enja bijeloga fratra koji je tamo bivao
zbog svoje, dominikanske karizme propovijedanja
Blage vijesti.
dr. Neven [imac
31
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
BIBLIJA U SVOJIM TRADICIJAMA
Predstavljen je novi projekt
dominikanske Biblijske i arheolo{ke {kole u Jeruzalemu. Dugoro~ni cilj je da se na temelju
enciklopedijskog pristupa biblijskim tekstovima ostvari iscrpan znanstveni, kulturni i vjerski komentar Svetoga pisma.
U ùpi bl. Augustina Kaòti}a na Pe{}enici, u
nedjelju 15. sije~nja, brat Sre}ko Koralija, odrào je
predavanje pod naslovom „Biblija u svojim tradicijama“. U glazbenom dijelu programa nastupio je
vokalni sastav „Modus Praedicandi“ koji je izveo
dvije skladbe – „Verbum Domini“ brata Sre}ka Koralije i motet „Sicut cervus desiderat. Sitivit anima
mea“ G. P. da Palestrine.
32
Rije~ je o ambicioznom projektu koji iza sebe ima poznato
i op}epriznato ostvarenje Jeruzalemske biblijske {kole koju je
1890. god. osnovao dominikanac Marie-Joseph Lagrange. Potaknuti nizom crkvenih dokumenata, istaknuti bibli~ari odlu~ili su prevesti pojedine biblijske knjige s hebrejskog i gr~kog
jezika i to popratiti uvodima i
stru~nim komentarima. Tako je nastala „Jeruzalemska Biblija“, koja je prvi put objavljena 1956. godine
i koja od tada predstavlja nezaobilazno sredstvo u
dubljem istraìvanju Svetog pisma. Kao plod velikog
i udruènog znanja, mukotrpnog rada, ljubavi prema
Bo`joj rije~i i sna`ne vjere, ona je pokazala put novome i jo{ iscrpnijem projektu budu}nosti.
www.dominikanci.hr
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
DUBROVÂNI PROSLAVILI FESTU SV. VLAHA
Euharistijskim slavljem u crkvi sv. Vlaha zapo~ela je u ponedjeljak, 30. sije~nja, trodnevna duhovna priprava za svetkovinu sv. Vlaha, za{titnika
Dubrovnika i Dubrova~ke biskupije. Misu s propovijedi predvodio je dominikanac dr. Slavko Sli{kovi} iz Zagreba. Propovjednik je uvodno istaknuo
va`nost molitve u ~ovjekovom ìvotu i opasnosti
od oholosti kojom se ~ovjek iznevjeri Bogu. „Mi
vrlo ~esto smatramo kako sve {to jesmo i imamo
pripada nama, da smo svojim rukama stekli, da smo
svojim radom zasluìli, ali ~esto zaboravimo da i to
{to moèmo raditi, na{e zdravlje, ruke i sve {to imamo dolazi od Gospodina i bez njegova blagoslova
ne bismo ni to imali“, rekao je propovjednik. Spominju}i likove sv. Vlaha koji se nalazi na gradskim
zidovima i brojnim predmetima, istaknuo je kako
su stari Dubrov~ani na taj na~in izraàvali ljubav i
odanosti prema svecu za{titniku. Tako|er je spomenuo nedavna svojatanja velikana Dubrovnika
poput Ru|era Bo{kovi}a te upozorio kako nitko ne
napada pro{lost radi pro{losti, nego radi svojatanja
u budu}nosti. „Sveti Vlaho je za{titnik od bolesti
grla, ali zar nije bolesno grlo ono koje ne zna uzviknuti i odgovoriti kad ga napadaju?“, zapitao se
propovjednik. „Zar nije bolesno grlo koje ne zna
navije{tati svoju vjeru koja je toliko ugroèna u
dana{njem svijetu, a èle je osporiti ~esto i u ovom
mjestu? Zar nije bolesno grlo koje {uti pred ne-
pravdom koju svi mi vrlo ~esto osje}amo? Trebamo
vikati i imamo pravo vikati i sv. Vlaho nas na to
poti~e. Da èlimo sretnu budu}nost ovoj djeci
koja su ovdje, da èlimo pravedne pla}e radnicima
koji danas rade, da èlimo dostojanstvenu starost
umirovljenicima, svima nama mirnu i uspje{nu
sada{njost. Jer nije {utnja uvijek zlato, mi }emo i
za neizgovorene rije~i odgovarati,“ poru~io je dr.
Sli{kovi}.
IKA, 30. sije~nja 2012.
33
I Z L O Ž B A
GALERIJA „VINKO DRAGANJA 0P“
DOMINIKANSKI SAMOSTAN SPLIT
3. veljače 2012. u 19 sati
IZLO@BA „U POÊTKU BOG STVORI
NEBO I ZEMLJU“
MARIO ROKO
MARINOV
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
“U početku stvori Bog nebo i zemlju.”
U Galeriji „Vinko Draganja, OP“, u dominikanskom samostanu Sv. Katarine u Splitu, 3. velja~e,
otvorena je izlo`ba likovnih radova brata Maria
Roka Marinova pod naslovom „U po~etku Bog stvori nebo i zemlju“.
nu. Slike su nastale na temelju razmi{ljanja nad prvim biblijskim tekstom o po~etku stvaranja svijeta
i kao autorova likovna interpretacija ljepote Bo`je
prirode.
Ovom se izlo`bom brat Mario predstavio kao
slikar, izraàvaju}i svoj vjerni~ki doìvljaj svijeta i
~ovjeka. O umjetni~kim radovima govorili su brat
Ivan Iko Mateljan, ravnatelj Galerije, akademski slikar fra Ante Branko Peri{a i autor.
Kroz svoje radove slikar prikazuje prirodu – slike svog podneblja – Primo{tenske vinograde, more,
brodice, ~emprese, masline... Brat Mario slika jakim
ìvim bojama koje izraàvaju stvarala~ku snagu
Stvoritelja, njegovu ljubav i dobrotu. Izlo`ba je ~isto
religioznoga karaktera.
Izlo`ba se sastoji od 21 ekspresionisti~ke slike s
dozom naive, koje su ra|ene tehnikom ulja na plat-
www.dominikanci.hr
34
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
XII. PEPELNICA UMJETNIKA
FILMSKA POTRAGA ZA NADAHNU]EM
U srijedu 22. velja~e odràna je u Zagrebu XII.
pepelnica umjetnika na temu „‘Ateisti~ki’ bogotraìtelji u filmskoj umjetnosti“. Dominikanac o. Frano Prcela ugostio je u Galeriji Klovi}evi dvori filmske redatelje Ognjena Svili~i}a i Petra Krelju te
filmsku kriti~arku Marijanu Jakovljevi}.
Redatelj Svili~i} istaknuo je va`nost inspiracije
za preno{enje djela na filmsko platno. Nazvao je
film „najpodlijom“ od svih umjetnosti, s obzirom
da je redateljski posao organiziranje filmske ekipe,
prikupljanje financijskih sredstava i promu}urnost
tijekom snimanja i montiranja filma. Njegov kolega
Krelja prisjetio se svojih po~etaka i bavljenja filmskom kritikom. Izrazio je zabrinutost {to nakon
pozitivnog vala osje}a svojevrsni zastoj u hrvatskoj
kinematografiji, a kao jedan od razloga navodi èlju
da se sa {to manje novca snimi ve}i broj filmova.
O filmovima s religijskom tematikom govorila je
kriti~arka Jakovljevi}. Vjerski film ne mora biti vezan za jednu religiju, ve} zajedni~ke vrjednote koje
su prisutne u svim religijama, istaknula je, navode}i i „Zlatnu uljanicu“ Glasa Koncila kao vrijednu
nagradu na Danima hrvatskoga filma. Promovirati
op}e vrijednosti, ali i upozoriti gledatelja na ono {to
bi moglo biti sabla`njivo, ciljevi su pisanja u crkvenim medijima, napomenula je Jakovljevi}. Sugovornici su se sloìli kako bez nadahnu}a, ali i sumnje u
uspjeh, ne bi bilo kvalitetnoga umjetni~kog djela.
IKA, 29. velja~e 2012.
DOMINIKANSKI POJMOVI U LEKSIKONU
HRVATSKE CRKVENE GLAZBE
Potkraj prosinca 2011. nakladni~ka ku}a Meridijani iz Samobora objavila je vrijedan Leksikon hrvatske crkvene glazbe ~iji je glavni urednik fr. Izak [pralja, a izvr{ni maestro Josip degl’Ivellio. Knjiga obuhva}a 428 stranica velikoga formata. Me|u vi{e od
dvije tisu}e natuknica, uvr{teno je 17 dominikanaca
i devet sestara dominikanki: fr. Benedikt Babi}
(1540.-1591., str. 22), s. Pia Ba}a (1923., str. 23),
fr. Hijacint Beli} (1905.-1968., str. 31), s. Vinka Bod-
lovi} (1912., str. 38, ne pi{e da je umrla 2006.),
s. Imelda Cindri} (1938., str. 55), s. Mira Conbenzl
(1930.-1990., str. 58, s fotografijom), s. Danica Drlan (1937.-2001., str. 91), fr. An|elko Fazini} (1902.1983., str. 104), fr. Mijo Horvat (str. 140, ne pi{e da
je umro 2005.), fr. Inocent Jerkovi} (XVII. st.,
str. 157), bl. Augustin Kaòti} (1260.-1323., str.
164), fr. Jordan Kuni~i} (1908.-1974., str. 190),
fr. Vinko Kuni~i} (1894.-1980., str. 190), Jerko Mar35
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
tini} (1936., str. 216), fr. Kornelije Nassi (XV.-XVI.
st., str. 236), s. Pavla Negovec (1946., str. 236-237),
fr. Josip Oreb (1862.-1897., str. 248, nije navedeno
mjesto ro|enja ni smrti), fr. Augustin Pavlovi}
(1916.-2004., str. 299), fr. Zlatan Plenkovi} (1914.1987., str. 311), s. An|ela Rukavina (1912.-1975.,
str. 338-339, s fotografijom), s. Cirila Sedmak
(1881.-1943., str. 345), s. Slavka Sente (1948., str.
346, s fotografijom), fr. Milan [esni} (1913.-1987.,
str. 367), fr. Gabriel Temparica (XVI. st., str. 378),
fr. Jordan Viculin (1893.-1944., str. 393) i fr. Antonin Zaninovi} (1879.-1973., str. 409-410). Sestre
dominikanke su se vi{e potrudile prikazati svoje
~lanice nego bra}a ~lanove Provincije.
Na str. 5 glavni urednik poziva: „Budu}i istraìva~i neka nastoje dore}i ono {to je ovim izdanjem
ostalo nedore~eno.“ U tom smislu valja spomenuti
kako bi u drugo izdanje ovakvoga Leksikona valjalo
uvrstiti: Antu Boba{a (1963.), Jozu îrka (1973.),
Sre}ka Koraliju (1986.), Ambrozija Divi{i}a (+1804.),
Dominika Glegha (1732.-1809.), pjesnika i skladatelja Rajmunda Kuparea (1914.-1996.),1 orguljara i
orgulja{a Gabrijela Posavca (1941.-2001.) i Slavka
Nedi}a (1959.). Ne spominje se ni da je blaèni Augustin Kaòti} (+ 1323.) za{titnik Hrvatskoga dru{tva crkvenih glazbenika.
Tako|er bi posebne natuknice valjalo posvetiti
korskom gregorijanskom pjevanju ~asoslova, koje
je stolje}ima postojalo u stolnim i samostanskim
crkvama i korskim klupama, te pojmovima: antifonarij,2 breviarij,3 gradual,4 Dominikanski gradual,
1
Vi{e je njegovih pjesama uglazbljeno, a popis skladbi objavljen je u knjizi Svjetloznak, 1994, str. 299 i 331. U novije vrijeme uglazbljene su jo{ dvije Kupareove pjesme: pjesma „Molitva an|elu koji je tje{io Krista u vrtu” (iz 1935.) izvedena je
na Uskrs Festu 2011. godine, a 2012. uglazbljena je pjesma
„Aleluja“ iz 1935.
2
Postoji pet takvih srednjovjekovnih rukopisa u samostanu
dubrova~kih dominikanaca (Thomas Kaeppeli - Hugues-Vincent Shooner, Les manuscrits médiévaux de Saint-Dominique
de Dubrovnik: Catalogue sommaire, Romae, 1965, br. 85, 86,
87, 88 i 93; An|elko Badurina, Ilumininirani rukopisi u Hrvatskoj, Zagreb, 1995, br. 40 i 48) i pet u samostanu splitskih dominikanaca (An|elko Badurina, Ilumininirani rukopisi u Hrvatskoj, Zagreb, 1995, br. 139, 141, 142, 143, 144);
3
U Samostanu sv. Dominika u Dubrovniku (Kaeppeli - Shooner, Les manuscrits médiévaux, br. 37).
4
Postoji pet takvih srednjovjekovnih rukopisa u samostanu
dubrova~kih dominikanaca (Kaeppeli - Shooner, Les manuscrits médiévaux, br. 89, 90, 91, 92 i 93; Badurina, Ilumininirani,
36
kolektarij,5 kyrialis,6 Liber cantus, misal,7 ordinarij,8
procesionarij,9 psalterij,10 Rimski gradual, tonarij,
vesperal.
U natuknici kantor (str. 162) trebalo bi objasniti njegovo zna~enje i u redovni~kim zajednicama,
kao i natuknicu tenebrae (str. 378), tj. Officium tenebrarum, hrv. No}nica.
U cijeloj knjizi trebalo bi provesti pravopisno
razlikovanje Crkve (kao zajednice vjernika) od crkve (kao gra|evine) i u tom smislu uvesti po~etno
veliko slovo kod vlastitoga imena pojedine, primjerice: Stepin~eva Crkva (Zagreba~ka nadbiskupija ili
Crkva u Hrvata) za razliku od crkve bl. Alojzija
Stepinca (pojedina bogo{tovna gra|evina); Crkva
sv. Dujma (katolici splitskoga kraja) za razliku od
crkve sv. Dujma (posve}ena zgrada u kojoj se obavlja bogoslu`je).
Od svjetovnjaka-zborovo|a u dominikanskim
crkvama u Hrvatskoj u Leksikonu su zastupljeni:
Ivan Bo{kovi} (1939.-2002., str. 40, s fotografijom),
Mario Perestegi (1971., str. 301-302) i Albert Tiani}
(1878.-1838., str. 378).
Od pjesama dominikanskih autora uvr{tene su
natuknice Divnoj dakle (str. 86) i O Hostijo spasonosna (str. 244) o zadnjim kiticama himana Usta
moja uzdiìte i Rije~ svevi{nja se pojavi sv. Tome
Akvinskoga. Trebalo bi svakako uvrstiti i pjesmu
Klanjam ti se smjerno.
Leksikon je izvor i drugih vrijednih podataka: franjevka s. Lidija Grgat je 1995. diplomirala crkvenu
br. 39); dva u samostanu splitskih dominikanaca (Badurina,
Ilumininirani, br. 138 i 140) i jedan u Starome Gradu (Badurina, Ilumininirani, br. 147).
5
Takav rukopis s po~etka XVI. st. postoji u Samostanu sv.
Dominika u Dubrovniku (Kaeppeli - Shooner, Les manuscrits
médiévaux, br. 36; Badurina, Ilumininirani, br. 47).
6
U Samostanu sv. Dominika u Dubrovniku (Kaeppeli Shooner, Les manuscrits médiévaux, br. 92; Badurina, Ilumininirani, br. 48).
7
Takav rukopis iz 1320. postoji u Samostanu benediktinki
Sv. Marije u Zadru (Badurina, Ilumininirani, br. 188), a iz XV.
st. u Samostanu sv. Dominika u Dubrovniku (Kaeppeli Shooner, Les manuscrits médiévaux, br. 50; Badurina, Ilumininirani, br. 45).
8
U Samostanu sv. Dominika u Dubrovniku (Kaeppeli Shooner, Les manuscrits médiévaux, br. 35).
9
U Samostanu sv. Dominika u Dubrovniku (Kaeppeli Shooner, Les manuscrits médiévaux, br. 40).
10
Srednjovjekovni rukopisi ~uvaju se u samostanu dubrova~kih dominikanaca (Kaeppeli – Shooner, Les manuscrits
médiévaux, br. 38, 61 i 94; Badurina, Ilumininirani, br. 38, 46).
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
glazbu radom Orgulje samostana i crkve sv. Dominika u [ibeniku (str. 128); orgulje u crkvi sv. Dominika u Dubrovniku 1775. godine bio je izgradio don
Vicko Kli{evi} (str. 166); franjevac Gajo Leti} (1854.1916.) napravio je harmonij koji su kupili dominikanci u Gruù (str. 198); orguljar Antun Ljudevit
Mojsé popravio je 1747. orgulje dominikanske crkve
u Bolu, a mo`da je on iste godine sagradio i orgulje
u kor~ulanskoj dominikanskoj crkvi sv. Nikole (str.
228); Moyses de Moyse sagradio je u XVII. st. orgulje u dominikanskoj crkvi u Kotoru (str. 231).
U Leksikonu je navedeno nekoliko zvonoljeva~a
dominikanskih zvona u Dubrovniku: Bartul iz Kremone (XV. st., str. 29), Ivan Krstitelj Rabljanin
(XVI. st., str. 379) i Gaudencije Lastovac (XVII. st.,
str. 193), kao i natuknice kampanologija (str. 161),
zvono (str. 413), zvoniti (str. 413) i slaviti zvonima
(str. 350-351). Nedostaju natuknice klecati i napis
o upotrebi zvona u redovni~kim zajednicama kad
poziva na kapitul i korsku molitvu.
Orgulje koje su 70-ih i 80-ih godina XX. stolje}a bile u crkvi sv. Dominika u Dubrovniku, sada se
nalaze u crkvi sv. [ime u Zadru, a napravila ih je
radionica Rudolf von Beekerath. Imaju 27 registara,
dva manuala C-g3, pedal C-g1 i elektri~ni prijenos
(str. 287). Prethodne orgulje dubrova~kih dominikanaca, koje je sagradila tvrtka Gebrüder Rieger
1900. godine, imaju 12 registara i dva manuala, a
nalaze se u samostanskoj crkvi sv. Ivana Krstitelja
(?!) u Bolu (str. 254, a to~no bi bilo u crkvi sv. Marije Milosne, i to od 1970.). Orgulje samostanskoj
crkvi sv. Dominika u [ibeniku izgradio je Gaetano
Moscatelli 1818., a imaju 15 registara (str. 282). Orgulje samostanskoj crkvi sv. Jeronima u Rijeci djelo
su Fratelli Lingiardi iz 1856. (opus 114), a imaju 14
registara (str. 276). Orgulje samostanskoj crkvi sv.
Katarine u Splitu napravio je Josip Brandl 1936., a
imaju 13 registara (str. 279). Orgulje u samostanskoj
crkvi sv. Dominika u Trogiru, djelo su tvrtke
M. Heferera udova i sin iz 1902., a imaju 11 registara (str. 284). Orgulje u samostanskoj crkvi sv. Krià
u Gruù sagradila je radionica Hans-Detlef Keluker
1966., a imaju devet registara (str. 260). U Leksikonu nisu spomenute orgulje u ostalim dominikanskim crkvama.
Klasicisti~ke orgulje u ùpnoj crkvi sv. Dominika u Konj{~ini sagradio je Antun [imenc 1862., a
imaju deset registara (str. 266).
U ~asopisu Sveta Cecilija objavljeno je vi{e ~lanaka o dominikancima i glazbi: Antonin Zaninovi},
Zadarski dominikanac fra Kornelije Nassi kao orgulja{ u Bologni, 33 (1939.) 3, str. 70; An|elko Fazini},
O. dr. Jordan Kuni~i}, glazbenik, 44 (1974.) 2-3, str.
59-60; An|elko Fazini}, Glazbena djelatnost hrvatskih dominikanaca u ovom stolje}u, 52 (1982.) 3, str.
53-55; 4, str. 82-83; 53 (1983.) 1, str. 3-5; Petar Marija Radelj, Danaska {tujmo (Stara pjesma sv. Katarini iz splitske crkve oo. dominikanaca), 63 (1993.)
3, str. 68-69; Nik{a Njiri}, Dva skladatelja dominikanca (Vinko Kuni~i} i Jordan Viculin), 65 (1995.)
3, str. 58-63.
Uredni{tvo Vjesnika
VERDIJEV REQUIEM IZVEDEN U DUBROVNIKU
U dominikanskoj crkvi u Dubrovniku, 29. oùjka
na Danima kr{}anske kulture, izveden je Requiem
G. Verdija. Nakon tridesetak godina dubrova~ka
publika je mogla uìvo poslu{ati to djelo napisano
1874. godine kao glazbena podloga za rimokatoli~ku
pogrebnu misu. Izvo|a~i su bili Dubrova~ki simfonijski orkestar, Katedralni oratorijski zbor iz Mostara, Akademski pjeva~ki zbor Sveu~ili{ta u Mostaru sa zborovo|ama Draganom Filipovi}em i
Katjom Krolo-[arac, korepetitoricom Marijanom
Pavlovi}. Izvedbom je ravnao svjetski poznati dirigent Noorman Widjaja, a solisti su bili Rena Karimov, sopran, Jelena Bodraì}, mezzosopran, Kim
Jeong-Kyu, tenor, i Berislav Pu{kari}, bas. Veli~anstveni nastup brojnih izvo|a~a publika je nagradila
dugotrajnim pljeskom.
(IKA)
37
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
PROSLAVA DESETE OBLJETNICE OBNOVLJENOG
SVEUÎLI[TA U ZADRU
OTKRIVENO SPOMEN-POPRSJE RAJMUNDU DE VINEISU
Sveu~ili{te u Zadru proslavilo je u ponedjeljak
26. oùjka u dvorani Kazali{ta lutaka u Zadru, u
nazo~nosti brojnih uglednika, desetu obljetnicu
svoga ponovnog osnivanja u kontekstu 616 godina
od utemeljenja Generalnog u~ili{ta Dominikanskog
reda u Zadru (1396.-1807.), najstarijega i prvoga
sveu~ili{ta u Hrvatskoj ~iji je ba{tinik dana{nje Zadarsko sveu~ili{te.
Snimila: I. Grbi}
Govore su odràli predsjednik RH Ivo Josipovi}, potpredsjednik Hrvatskoga sabora Nenad Stazi}, ministar znanosti, obrazovanja i sporta @eljko
Jovanovi} i drugi. Okupili su se rektori svih hrvatskih sveu~ili{ta i iz okolnih zemalja te su ~estitali
slavljeniku, zadarskom rektoru dr. Anti Ugle{i}u i
Rektor Ugle{i} dodjeljuje dr. Krasi}u medalju po~asnog
doktora Sveu~ili{ta u Zadru
38
cijeloj akademskoj zajednici. Ponovno obnovljenom statusu Sveu~ili{ta u Zadru g. 2002. velikim
zalaganjem pridonijela je Zadarska nadbiskupija
i anga`man nadbiskupa Marijana Oblaka i Ivana
Pren|e.
„Zadarsko sveu~ili{te slavi svoj ‘dies academicus’, dan kada je ponovno obnovljeno nakon stanke od 205 godina. Ima kratku egzistenciju, a dugu
povijest. Njegovo usmjerenje op}eg tipa, s naglaskom na humanisti~ke, dru{tvene, postupno i na
prirodne, tehni~ke i druge znanosti u duhu je sveu~ili{ta - dati mogu}nost prou~avanju mnogovrsnih znanstvenih grana, ali s priro|enom stra{}u
za sintezom i jedinstvom. Analiza, sinteza i jedinstvo tipi~ne su odlike katoli~ke kulture koja je tu
ostavila vidljive i prepoznatljive tragove. Duboko
smo zahvalni i ponosni na brojne znanstvenike i
umjetnike koji su svojim radom ostavili vidljive
tragove u Zadru. Bogu smo zahvalni i za dar Crkve
koja je svjetlom svog nauka skrbila i razvijala {kolske, odgojne i visoko{kolske ustanove“, rekao je u
govoru zadarski nadbiskup @elimir Pulji} istaknuv{i da je Crkva svojim {kolstvom njegovala i
preporodila Zapadnu Europu u intelektualnom i
duhovnom pogledu. „Zadar je zahvaljuju}i vi{estoljetnom djelovanju Generalnog u~ili{ta Dominikanskog reda pokazao da su Crkva i znanost,
odgoj, umjetnost i kultura uspje{no sura|ivali“,
rekao je nadbiskup poèljev{i da se ta suradnja nastavi i napreduje.
Sve~anost je po~ela misom u crkvi sv. Dimitrija,
kapeli Sveu~ili{ta, gdje su se okupili profesori i studenti. Predvoditelj slavlja, nadbiskup Pulji}, poèlio
je da Sveu~ili{te bude i ostane osjetljivim ~uvarom
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Snimila: I. Grbi}
istine i u trajnom traganju za njom. „Tradicija neprekinutog sveu~ili{nog rada 616 godina svrstava
Zadar me|u najstarije sveu~ili{ne gradove Europe.
To budi ponos i odgovornost pred sada{njo{}u i
budu}no{}u. Na konstituiraju}oj sjednici Senata
Sveu~ili{ta g. 2003. donesen je statut kojim je definirano prvih 16 sveu~ili{nih odjela. A sad ih ima 26,
me|u kojima je i teolo{ko-katehetski odjel, rekao
je mons. Pulji}. Istaknuo je ponos na umjetnike i
znanstvenike koji su nas zaduìli i ostavili vrijedna
djela u domovini i inozemstvu, osobito Hrvate koji
su djelovali u Rimu u filozofiji, teologiji, knjièvnosti, diplomaciji, znanosti i umjetnosti. „Ponosni
smo i Bogu zahvalni {to nas je iz Rima obasjavala
svjetlost nauka Katoli~ke Crkve. Osobito njezina
skrb za razvoj {kolskih, odgojnih i visoko{kolskih
ustanova. Crkva je {kolstvom preporodila Europu
u intelektualnom i duhovnom pogledu, pomogla da
taj kontinent postane orijentir za druge i preuzme
vodstvo u svjetskoj znanosti i kulturi“, rekao je
mons. Pulji}.
Nakon mise su na trgu ispred nekada{njeg dominikanskog samostana i u~ili{ta koje je tu djelovalo vi{e od ~etiri stolje}a otkrili predsjednik Josipovi} i rektor Ugle{i} spomen-poprsje Rajmundu
de Vineisu (1330.-1399.) iz Capue, osniva~u toga
sveu~ili{ta, koji je time na isto~nom Jadranu upalio
prvu baklju visokog {kolstva, znanja i prosvje}enosti. Umjesto da preuzme mjesto prvog ministra
napuljskog kraljevstva, on je u 25. godini izabrao
Dominikanski red. Papa Leon XIII. proglasio ga
je g. 1899. blaènim. Taj ispovjednik i duhovni sa-
Poprsje Rajmunda de Vineisa, osniva~a Generalnog
u~ili{ta Dominikanskog reda
vjetnik sv. Katarine Sijenske izabran je g. 1380. za
vrhovnog poglavara Dominikanskog reda. „@elio
je podi}i intelektualnu razinu ~lanova Reda i svih
ljudi èljnih znanja da zbog toga ne moraju putovati u druge zemlje i tro{iti velik novac. Tako je
naredio da se u Zadru otvori generalno u~ili{te. Bio
je to ro|endan visokog {kolstva u Hrvatskoj i odluka koja zasluùje da u njezinoj povijesti bude
zapisana zlatnim slovima. Uspio je u tolikoj mjeri
da je zavrijedio naslov drugog utemeljitelja Reda“,
rekao je na sve~anosti prof. dr. Stjepan Krasi},
podsjetiv{i da je De Vineis kao potomak anùvinskih dràvnih kancelara bio vezan za hrvatskougarsko kraljevstvo u ~ijem je sastavu bila Dalmacija. „Sveu~ili{te u Zadru, koje nastavlja gdje je g.
1807. stalo Rajmundovo generalno u~ili{te, podizanjem spomenika u kamenu kipara Krune Bo{njaka èli izraziti zahvalnost tom velikom ~ovjeku“, rekao je dr. Krasi}.
Tom prigodom tajnik Vatikanskoga tajnog arhiva i crkveni dobro~initelj mons. Simeone Duca (po39
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
u Zadru posmrtno mons. Marijanu Oblaku i Zadarskoj nadbiskupiji.
smrtno) te dr. Stjepan Krasi} i dr. Doris Pack od
rektora Ugle{i}a dobili su medalju kao po~asni doktori Sveu~ili{ta u Zadru. U zahvalnosti za doprinos
obnovi Sveu~ili{ta dodijeljena je plaketa Sveu~ili{ta
Ines Grbi}, (Glas Koncila, Uskrs 2012.)
***
Naàlost, Hrvatska dominikanska provincija nije dobila slu`benu pozivnicu
za tu sve~anu proslavu u Zadru.
Provincijalat
O STRADANJIMA HRVATSKIH DOMINIKANACA
IZ VREMENA KOMUNIZMA
Me|unarodni znanstveni skup „Hrvatski mu~enici iz vremena komunisti~ke vladavine“ odràn je
u Zagrebu 25. i 26. travnja 2012. u zgradi Hrvatske
biskupske konferencije, a organizatori skupa su
zajedni~ka Komisija za hrvatski martirologij biskupskih konferencija Hrvatske i Bosne i Hercegovine,
Hrvatski institut za povijest i Institut dru{tvenih
znanosti „Ivo Pilar“.
U dvodnevnom radu nastojalo se sagledati tragove mu~eni{tva na{e nedavne pro{losti prikazom
stradanja po pojedinim nad/biskupijama u Hrvatskoj i BiH (bilo je govora i o stradanjima u Suboti~koj
biskupiji te u Sloveniji) te po redovni~kim provincijama. O stradanjima u Hrvatskoj dominikanskoj
provinciji govorio je dr. sc. Slavko Sli{kovi}, OP.
Predstavljeni su i rezultati i planovi postoje}ih
Postulatura i Vicepostulatura za progla{enje mu~eni{tva. Provincijal dr. fr. Anto Gavri} govorio je o
tijeku postupka dubrova~kog dominikanca Dominika Bara~a.
Provincijal Anto Gavri} drì izlaganje
o Dominiku Bara~u, OP
40
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
BLA@ENI KA@OTI] „ZBLI@IO“ TROGIR I LUCERU
Blaènikov rodni grad i talijanski grad Lucera gdje je Kaòti} bio biskup
donijeli odluku o bratimljenju
Trogir (15.000 stanovnika) odlu~io je pobratimiti se s talijanskim gradom Lucerom (35.000 stanovnika). Poticaj za to do{ao je od najuglednije hrvatske
osobe 14. stolje}a, humanista dominikanca blaènog
Augustina Kaòti}a, ro|enog Trogiranina, koji je
neko vrijeme bio biskup ovog talijanskog grada, gdje
je i umro 1324. Kaòti} je najprije bio biskup Zagreba~ke nadbiskupije. Nakon posjeta papi u Avignonu
nije se vi{e smio vratiti u svoju biskupiju, jer se zamjerio ugarsko-hrvatskom kralju Karlu I. Robertu
te je bio imenovan biskupom u Luceri, gdje je nakon
godinu i pol dana umro na glasu svetosti 1323. Ostavio je duboki trag u narodu, pa ga je blaènim proglasio papa Klement XI. 1702. godine. Hrvati, a i
pu~anstvo u Luceri su ga uvijek {tovali kao zagovornika, jer se njegovim zagovorom dogodilo vi{e
~uda.
Trogirski gradona~elnik Damir Rilje predloìo je
gradona~elniku Lucere Dotoliju potpisivanje protokola za suradnju i bratimljenje, {to je op}ina ovog
ju`nog talijanskog grada {irokogrudno prihvatila te
se sada radi na detaljima. Proteklih dana je Luceru
posjetio i veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Filip Vu~ak, koji je sudjelovao na zasje-
danju gradskog vije}a, na kojemu je pro~itano pismo
trogirskog gradona~elnika.
Vrlo sve~ano bilo je i primanje kod biskupa Lucere mons. Domenica Cornacchija kojemu je prisustvovalo i cijelo gradsko vije}e. Biskup je bio vidno
ganut tim posjetom, odrào je vrlo srda~an govor u
kojemu je izrazio odu{evljenje {to }e se dva grada
uskoro pobratimiti. On sam bio je u Hrvatskoj desetak puta, sudjelovao je na simpoziju o bl. Kaòti}u u Zagrebu a posjetio je i njegov rodni Trogir.
Nakon toga je proveo veleposlanika kroz biskupsku
pala~u i muzej u kojemu se ~uva misno ruho i niz
predmeta koje je koristio bl. Kaòti}. Veleposlanik je
tako|er posjetio blaènikov grob u lucerskoj katedrali gdje se ~uvaju njegove relikvije, kao i crkvu i samostan sv. Dominika gdje je blaènik ìvio i umro.
Doma}ini su priredili veleposlaniku vrlo topao
prijem, upoznali su ga sa svim kulturno-povijesnim
znamenitostima Lucere, ali i okolnih gradova. Nazo~io je tako|er otvaranju gradskog kulturnog centra. Lokalni mediji posvetili su tom posjetu veliku
pozornost.
IKA, 27. travnja 2012.
41
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
U KOTORU SVEÂNO PROSLAVLJEN
BLAGDAN BLA@ENE OZANE
U Kotorskoj biskupiji sve~ano je proslavljen
blagdan blaène Ozane. Glavnu misu u kotorskoj
prvostolnici predslavio je dubrova~ki biskup Mate
Uzini} uz koncelebraciju kotorskog biskupa Ilije
Janji}a i brojnih sve}enika Kotorske i Dubrova~ke
biskupije. Od ranog jutra u ~ast bl. Ozani hodo~astio
je vjerni puk u velikom broju predvo|eni redovnicima i redovnicama dominikanskog reda, kojemu je
pripadala i bl. Ozana. Na po~etku mise sve okupljene je pozdravio mons. Janji} i zahvalio se na dolasku
i zajedni{tvu, mole}i za njih zagovor bl. Ozane.
u svojoj homiliji je, me|u ostalim, pozvao okupljene vjernike „na otvorenost, da bi smo u primjeru bl.
Ozane otkrili ne samo zagovornicu, nego i put prema svetosti. Svi smo pozvani na svetost! Poziv Onoga koji je Ljubav nije ni{ta drugo nego da podnosimo, ali ne u onom negativnom smislu, ve} u pozitivnom, jedni druge u ljubavi, trude}i se sa~uvati
jedinstvo duha u svezi mira“.
Na misi je pjevao Katedralni zbor svetog Tripuna pod ravnanjem mo Nik{e û~i}a.
Biskup Uzini}, koji je prvi put od svog biskupskog posve}enja predvodio neku sve~anost u Boki,
IKA, 28. travnja 2012.
***
POZIV
Kad Bog zove hrabar budi
ne misli se, nit’ se ~udi
jer odgovor on tvoj ~eka
da ti srcu dadne lijeka.
Bra}i sluì, budi vrijedan
da ne bude{ jadnik bijedan,
a bli`njega ljubi iznad svega
kad zatreba i umri za njega.
Lijek on ima za sve boli
zbog tog’ mu se ~esto moli
da ti milost svoju pruì,
da ti ìvot bude duì.
Od ljubavi ove ve}e nije,
na taj na~in u raj }e{ najprije
do}’ pred lice Stvoritelju,
vje~nu hvalu pjevat’ Spasitelju.
Mihovil @uljevi}-Mikas, 4.r.
dominikanski sjemeni{tarac
42
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
PRIGODOM 500. OBLJETNICE MONTESINOSOVE PROPOVIJEDI
Prenosimo tekst Branimira Pofuka, objavljen u kolumni „Kontrapunkt“ u Ve~ernjem listu.
Uredni{tvo VHDP
SRETAN CRVENI BO@I]!
Kao ~estitku za Boì} dobio sam propovijed staru pet stolje}a koja i danas mnogima moè i treba
zvu~ati o{tro, grubo i opasno.
Ovo {to }u vam re}i bit }e vam posve novo, ne{to
{to vam nikada nitko nije rekao, ovo {to }u vam re}i
bit }e u mnogo~emu grublje, o{trije, stra{nije i opasnije nego {to ste ikada mogli zamisliti da }e vam itko
re}i.
Navedene zastra{uju}e rije~i bile su uvod u jednu
od najva`nijih propovijedi ikada izre~enih u nekoj
katoli~koj crkvi. Gledaju}i s propovjedaonice na klupe u kojima je sjedila sva svjetovna mo} i vlast, sve}enik je na samom po~etku rekao i ovo: „Popeo sam
se na ovo mjesto kako bih vam ne{to priop}io, ja koji
sam glas Kristov u pustinji ovoga otoka. Stoga vam
je pomno slu{ati, svim srcem i svim ~ulima va{im.”
Dogodilo se to prije to~no pet stolje}a, 21. prosinca 1511., na otoku Hispanioli, prvom komadu
~vrstog tla na koji su plove}i prema zapadu naletjele Kolumbove la|e. Bila je posljednja nedjelja prije
Boì}a i na misu je do{la sva bogobojazna katoli~ka
konkvistadorska elita. Uklju~uju}i i guvernera Diega Kolumba, Kristoforova sina.
[to je to tako stra{no, ne~uveno i {okantno te
predboì}ne nedjelje imao za re}i dominikanac Antonio Montesino? Evo {to! Prepisujem ~itav kratki
zapis nastavka propovijedi:
„Ovaj vam glas govori da ste zbog okrutnosti i
tiranije kojom se odnosite prema ovim nedu`nim
ljudima svi u smrtnom grijehu, te da }ete ìvjeti i
umrijeti u grijehu. Recite, s kojim pravom i po kojoj
pravdi drìte ove ljude u tako okrutnom i stra{nom
ropstvu? Tko vas je ovlastio da povedete tako od-
vratan rat protiv tih ljudi koji su mirno i spokojno
ìvjeli na svojoj zemlji, od kojih ste bezbrojne usmrtili i nanijeli im nevi|ene patnje? Kako ste ih mogli
tako tla~iti i izmoriti, kako ste im mogli uskratiti
hranu i ne lije~iti njihove rane koje im nanosite prisiljavaju}i ih na prekomjerni rad, koji ih ko{ta ìvota? Primjerenije re~eno, kako ih moète ubijati, jer
dan za danom vade zlato za vas kako biste se vi obogatili? Kakvu brigu iskazujete prema onima koje se
pou~ava u kr{}anskom nauku, koji upoznaju svoga
Boga i Stvoritelja, koji primaju kr{tenje, koji slu{aju
svetu misu, po{tuju dan Gospodnji i svetkovine?
Zar oni nisu ljudi? Zar oni nemaju razumom obdarenu du{u? Niste li du`ni ljubiti ih kao same sebe?
Zar to ne razumijete? Zar ne osje}ate to? Kako moète ìvjeti u tako dubokom snu i letargiji? Znajte,
iz stanja u kojem se vi nalazite ne moète se spasiti
ni{ta bolje nego li Mauri i Turci, koji nemaju vjere
u Isusa Krista ili je ne èle prihvatiti.“
Iz dana{nje je perspektive i politi~ki i teolo{ki
nekorektno za primjer vje~nog prokletstva uzimati
du{e Maura, Turaka i ostalih nekr{tenih naroda. Ali,
kr{}anski propovjednik s po~etka 16. stolje}a nije
mogao izre}i stra{niju usporedbu, uvredu i prijetnju
ako je èlio doista {okirati i prodrmati savjest katoli~kih slu{atelja. (Na àlost, takva bi figura i danas
bila samorazumljiva premnogim kr{}anima.)
Od bavljenja du{ama, u ovom je slu~aju mnogo
va`nija propovjednikova briga za tijela, za ovozemaljski ìvot, slobodu i dostojanstvo ljudi za koje
diè glas. To su bili pripadnici naroda Taino koje su
[panjolci zatekli na Hispanioli i pretvorili ih u robovsku radnu snagu provode}i genocid iz koristoljublja u kojem je broj domoroda~kog stanovni{tva
43
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
u prvih dvadeset godina konkviste doslovno desetkovan. U tom legaliziranom sistemu izrabljivanja
zvanom „encomienda“, osobito je odvratan bio zakonski ~lanak prema kojem novi gospodari imaju
obavezu robove koji su im dodijeljeni pou~avati
katoli~koj vjeri.
dominikanac. Kao ovogodi{nju boì}nu ~estitku on
je na hrvatski preveo i prijateljima razaslao tekst
znamenite propovijedi, s pravom je nazivaju}i „jedinstvenim proro~kim glasom u pustinji kr{enja
elementarnih ljudskih prava i ljudskog dostojanstva“. Velika mu hvala!
Iza Montesinove propovijedi stajala je ~itava lokalna redovni~ka zajednica dominikanaca koji su na
Hispaniolu kao du{obri`nici upu}eni 1509. godine.
Propovijed je bila manifest na koji su svi stavili svoje potpise. Oni su tako, uo~i Boì}a prije pet stolje}a, znali i propovijedali ono {to bi za sve kr{}ane
trebalo vrijediti i danas. Porod djeteta u {tali moè
biti idila samo u jednoj no}i, samo u pjesmi „Tiha
no}“. Ideja o „miru svim ljudima na zemlji dobre
volje“, koju u boì}nim pjesmama an|eli s neba pjevaju na uho pastirima, presna`na je da bi trajala samo
jednu no} i bila svedena na {irenje „radosne vijesti“
o popustima za vrijeme blagdanskog {opinga.
Onako kako ju je vlastitim u{ima ~uo i zapamtio,
propovijed je zapisao i objavio Bartolomé de Las
Casas, ~ovjek koji je poslu{ao vapiju}i glas, od konkvistadora se obratio u dominikanskog redovnika,
sve}enika i jednog od najve}ih boraca za ljudska
prava naroda koje su osvaja~i bili „otkrili“, pa pokrstili i porobili.
Pribojavaju}i se rezultata nedavnih izbora neki
su gorljivi ~uvari hrvatske dràve i du{e iskazali i
brigu za sam duh Boì}a u zemlji kojom }e vladati
„crveni nevjernici“. A ja im kaèm da nema tih „crvenih“ koji bi bili crveniji od samog Boì}a, od crvene boje upravo strastvene ljubavi kr{}anskog Boga
prema svim ljudima koja se o~itovala u ro|enju,
pravedni~kom ìvotu i od krvi nedu`nog ~ovjeka
naro~ito crvenoj smrti njegova Sina.
Kr{}anstvo koje po~inje u boì}noj no}i po~etak
je najve}e revolucije koja jo{ uvijek traje i koja bi se
svakodnevno morala pomalo doga|ati u svakom od
nas i {iriti onako prirodno kao {to ìlama te~e krv.
U ritmu srca.
Na obljetnicu Montesinove propovijedi upozorio me je prijatelj Frano Prcela, sve}enik, teolog i
44
U ~ast ovih ~asnih sinova svetog Dominika, (bilo
je i drugih, gorljivo zauzetih loma~ama) karipska se
dràva danas zove Dominikanska Republika, a grad
u kojem je Montesino propovijedao Santo Domingo. S njegove obale, preko palminih kro{nji, prema
pu~ini svoju opomenu izvikuje monumentalna skulptura dominikanca. S dlanom kraj usta on i dalje vi~e
prema svijetu u kojem i mi ìvimo. Njegova je propovijed i danas savr{eno jasna. Ne treba je dodatno
tuma~iti, treba je samo ponavljati. (A umjesto Maura i Turaka isprobajte neka druga imena, pa zadrìte
ona najprikladnija).
Nakon dva tisu}lje}a kr{}anstva i niza samo od
prolivene krvi crvenih revolucija, te su rije~i i dalje
za~udno nove. Rijetko se govore, a mnogima u prvim klupama i danas zvu~e grubo, o{tro, stra{no i
opasno, ba{ kao i sama temeljna misao Boì}a o ljubavi i miru me|u svim, ali ba{ svim ljudima.
Branimir Pofuk, Ve~ernji list,
25. prosinca 2011.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
PREDSTAVLJEN DOKUMENTARNI FILM
O DOMINIKANCIMA NA PTUJU
17. travnja u 18 sati „Na muzejski sceni“, u dvorani za sve~anosti ptujskoga dvorca predstavljen je
kratki dokumentarni film „Na obisku pri bratih
dominikancih“ („U posjetu bra}i dominikancima“).
U filmu je predstavljen ìvot i djelovanje slovenskih i hrvatskih dominikanaca danas s kratkim povijesnim pregledom Dominikanskog reda i ìvota
sv. Dominika.
Na taj na~in izvrsno dopunjuje izlo`bu „Dominikanci na Ptuju (1230.-1786.)“, koja je do 24. lipnja
otvorena u Salonu umetnosti u Ptuju, a kojom se
èli oìvjeti uspomena na njihovu vi{estoljetnu prisutnost i djelovanje u Ptuju i njegovoj okolici. Autor filma je gosp. Miran Harb.
Predstavljanju filma, uz brojne uzvanike iz Slovenije, nazo~ili su dominikanci iz Zagreba, provin-
45
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
cijal Hrvatske dominikanske provincije Anto Gavri}, akademik Franjo [anjek, dominikanski student
Krunoslav Batini}; vikar Slovenskoga vikarijata Ivan
Arzen{ek i sestre dominikanke iz Petrov~a te dominikanci Viktor Arh i Joè Rupnik iz @alca.
Nakon filma, provincijal je u ime Hrvatske dominikanske provincije pozdravio prisutne, u ime
46
slovenskih dominikanaca to je u~inio brat Ivan
Arzen{ek i dominikanka s. Felicitas Ogechukwu, a
akademik Franjo [anjek spremno je odgovarao na
pitanja o dominikancima.
Ana Buljat
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ÊTVRTO, OBNOVLJENO HODOÂ[]E KRUNIÂRA
U MARIJU BISTRICU
Hrvatska dominikanska provincija organizirala
je 5. svibnja 2012. ~etvrto, obnovljeno hodo~a{}e
molitelja krunice u hrvatsko nacionalno marijansko
sveti{te. Osim ~lanova kruni~arskih bratstava i dru{tava u sklopu dominikanskog kruni~arskog pokreta, u Mariju Bistricu hodo~astila su i bra}a sve}enici, bra}a studenti Hrvatske dominikanske provincije te sestre dominikanke iz Trnja.
ljeni profesor moralne teologije na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu.
Na po~etku hodo~a{}a brat Ljudevit Je|ud, provincijski promicatelj Krunice u Hrvatskoj, podsjetio
je hodo~asnike na tradiciju hodo~a{}enja u Mariju
Bistricu prisje}aju}i se vlastitih iskustava i sje}anja,
te na vi{estoljetnu povijest dominikanskih napora
u promicanju marijanske pobo`nosti i Krunice u
hrvatskom narodu.
U prigodnoj homiliji izme|u ostaloga je kazao:
„Ima trenutaka u ljudskome ìvotu kada nam se ~ini
da je put kojim kro~imo dug, naporan, neizvjestan,
pa ~ak i opasan. Taj smo put sami birali, a ~ini nam
se da nikamo ne vodi. Sli~no se doga|a i u duhovnome ìvotu. Znamo da je cilj na{ega putovanja Isus
Krist, vje~ni ìvot.
Po dolasku u Mariju Bistricu, program je zapo~eo
u molitvenom ozra~ju, upravo kroz pobo`nost svete Krunice. Odmah potom, odràno je ve} tradicionalno predavanje o Krunici. Ove godine predava~
je bio dr. sc. Marijan Bi{kup, dominikanac i umirov-
No, kojim putom krenuti. I apostol Toma pita
Isusa u dana{njem Evan|elju: „Kako moèmo znati put?“ Nude nam se razni putovi sa svih strana.
Mnogi nas pozivaju da krenemo s njima, za njima,
njihovim putom, da se pridruìmo jednoj ili drugoj
opciji, ovoj ili onoj udruzi, stranci, zajednici.
Nakon predavanja i kra}e stanke, provincijal Hrvatske dominikanske provincije brat Anto Gavri},
predsjedao je koncelebriranim euharistijskim slavljem u crkvi sveti{ta Majke Bo`je Bistri~ke s petoricom zagreba~kih dominikanaca i rektorom sveti{ta
pre~. Zlatkom Korenom.
Neki nam poku{avaju ponovno nametnuti svoje
putove, za koje smo vjerovali da su ipak oti{li u
pro{lost. Htjeli bismo ve} na po~etku vidjeti jasan
znak. Htjeli bismo, poput apostola Filipa iz dana{njeg Evan|elja, odmah na po~etku puta vidjeti Oca
i biti sigurni da smo izabrali pravi put. Isus nam
potvr|uje da je on Put, Istina i @ivot. Ako vjerujemo
da je on Put, ako izaberemo njega, njegov je put
istine i ìvota. On, nevino osu|en, poistovje}uje se
sa svim nevinim `rtvama, sa siromasima, prezrenima
i odba~enima, svjedo~e}i O~evu ljubav prema svim
ljudima.
47
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
A nas poziva da se otvaramo toj ljubavi, nju ìvimo i svjedo~imo. Isus nam daruje svoju Majku, Mariju, da nas prati na putu. Ona je pred nama na putu.
Ona nas prati. S njom moèmo sigurno kora~ati
putom, unato~ te{ko}ama i tegobama na putu, unato~ na{im slabostima i krhkom zdravlju. S njom
}emo do}i do cilja. Ona }e nas dovesti. Krist je put.
Krist je ìvot. A Marija nam pomaè na putu: ona
ublaùje ègu i teret. Ona je ljepota na{e nade. To
je na{a duhovnost Krunice, neiscrpne molitve koja
ne umara na putu. S Marijom, koja nas vodi, kre}emo na nutarnje putovanje u Isusovu domovinu,
proìvljavamo njegovo djetinjstvo, njegovo propovijedanje, njegovu smrt i njegovo uskrsnu}e.
Krunica postupno uvodi u otajstvo Isusa Krista.
Radosna, svjetlosna, àlosna i slavna otajstva krunice osvjetljuju otajstva na{ega ìvota kako bi Bo`ji
ìvot pre{ao u nas a na{ ìvot u Boga, s na{im brigama, na{im patnjama, na{im planovima i na{im
radostima.“
Po zavr{etku sv. mise, po ustaljenom obi~aju,
izmoljena je Molbenica Gospi Pompejskoj. Nakon
48
stanke za ru~ak, hodo~asnici su se iznova okupili
podno bistri~ke Kalvarije i izmolili kri`ni put. Ovogodi{nje hodo~a{}e kruni~ara, u krilu Majke Bo`je
Bistri~ke, zavr{ilo je blagoslovom s Presvetim i povratkom u Zagreb. Euharistijsko slavlje izravno je
prenosila postaja Radio Marije Bistrice.
Dominikansko kruni~arsko hodo~a{}e u Mariju
Bistricu obnovljeno je prije ~etiri godine u sklopu
priprema za proslavu 800. obljetnice osnutka Reda
propovjednika. Naime, god. 1938. ukradena je zlatna krunica koja je, zauzeto{}u kruni~ara, bila darovana Majci Bo`joj Bistri~koj prigodom njezina krunjenja zlatnom krunom 1935. Stoga su dominikanski kruni~ari darovali novu krunicu od ~istoga zlata.
Na zagreba~kom hodo~a{}u, {to ga je predvodio
nadbiskup zagreba~ki dr. Alojzije Stepinac, dominikanac o. Jordan Viculin, skladatelj pjesme „Kraljice svete krunice“, stavio je zlatnu krunicu oko
vrata na kip Majke Bo`je. Na kriì}u krunice urezano je: „1939. Majci Bo`joj Bistri~koj njezini kruni~ari“.
www.dominikanci.hr
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
85. OBLJETNICA SAMOSTANA KRALJICE SV. KRUNICE U ZAGREBU
Provincijska skup{tina, odràna u Bolu u lipnju
2008. godine, odredila je da se „ekonomskim prioritetom Provincije smatra obnova samostana Kraljice sv. Krunice u Zagrebu“.
brzo sazrela, ali je trebalo savladati mnoge pote{ko}e materijalne naravi.
U tom samostanu smje{ten je i studentat Provincije, u kojemu trenutno boravi trinaestoro mla|e
bra}e u formaciji.
Nadbiskup Bauer, koji se je i te kako obradovao
dolasku dominikanaca u njegov Zagreb i Nadbiskupiju, rado je darovao zemlji{te za samostan, a tada{nji general Reda o. Ljudevit Theissling pruìo je
izda{nu nov~anu pomo} za zidanje samostana.
Nakon svih pripremnih radova, dokumentacije i
~ekanja vi{e od dvije godine na potrebne dozvole,
8. svibnja 2012. godine, na dan kada se u Dominikanskom redu slavi spomendan „Za{tite bl. Djevice
Marije nad cijelim Redom bra}e propovjednika“ i
slu`beno su zapo~eli radovi na obnovi samostana.
Uz njegovu pomo} i drugih dobro~initelja zapo~ela je gradnja samostana 16. srpnja 1925. godine na
blagdan Karmelske Gospe prema nacrtima ing. Senka i arhitekta Kuli~eka. Samostan je bio dovr{en i
sve~ano otvoren 8. svibnja 1927. godine, na spomendan Gospe Pompejske.
Tom prigodom je provincijal u samostanskoj
kapelici slavio euharistijsko slavlje mole}i zagovor bl. Djevice Marije nad
apostolatom bra}e u samostanu i nad obnovom
samostana prigodom 85.
obljetnice samostana Kraljice sv. Krunice.
***
Ja~e afirmiranje Zagreba kao kulturnog, politi~kog i crkvenog hrvatskog centra te intelektualno spremanje mladih
dominikanskih redovnika
na sveu~ili{tima u Rimu i
Fribourgu potaklo je u
Pro vinciji misao da se
vratimo u Zagreb. Ona je
49
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Donosimo tekst proglasa kojim je zagreba~ka
javnost bila obavije{tena i pozvana na tu proslavu:
„Otvaranje dominikanskog samostana. U nedjelju u pola deset sati prije podne obavit }e se posve}enje kapele u novootvorenom samostanu oo. Dominikanaca u Maksimiru (iza Ha{kova igrali{ta).
Posvetu kapele obavit }e sam preuz. g. nadbiskup
dr. Ante Bauer, koji }e i ~itati tihu sv. misu.
Iza toga bit }e posveta i nove dominikanske ku}e, koja od toga dana postaje samostan. U pola 11
sati bit }e druga tiha sv. misa, preko koje }e se moliti sv. krunica, a to~no u 12 sati molit }e se Molbenica Majci Bo`joj Pompejskoj.
U novoj kapeli nad oltarom se nalazi kopija divne klasi~ne slike talijanskog slikara Sassoferrata,
koju je izradio pok. dominikanski slikar o. Vinko
Draganja. U pola 8 sati na ve~er obavit }e se u novoposve}enoj kapeli svibanjska pobo`nost uz blagoslov s Presvetim.
Samostan se nalazi unutar èljezni~arske kolonije u Maksimiru. Prilaz oko Ha{kovog igrali{ta.
Pozivaju se katolici grada Zagreba, da u {to ve}em
broju prisustvuju ovom rijetkom obredu i velikoj
sve~anosti.“
***
Proslavi su prisustvovali predstavnici vanjskog i
redovni~kog klera, politi~kih, gra|anskih i vojnih
50
vlasti, katoli~kih organizacija te veliki broj vjernika.
U njihovoj prisutnosti te
~lanova zajednice i gostiju
dominikanaca iz drugih samostana nadbiskup je blagoslovio kapelu i samostan. Samostanska zgrada
se je protezala uz Kontakovu ulicu i imala je dva
krila, jedno sa sjeverne
strane, a drugo s ju`ne,
svako 15 m duìne. U prizemlju sjevernog krila bila
je kapela s oltarom i slikom Majke Bo`je presv.
krunice. Preko mise gosp.
nadbiskupa pjevao je djevoja~ki zbor ùpe sv. Petra,
a poslije crkvene proslave èljezni~arska glazba
odràla je koncert biranim to~kama.
Prema knjiìci: U spomen 50. godi{njice povratka
dominikanaca u Zagreb 1927-1977, str. 13-14.
***
Budu}i da je kapelica u samostanu vrlo brzo postala pretijesna, ve} 1930. godine sagra|ena je mnogo ve}a u novosagra|enom sjevernom krilu samostana, kao privremeno rje{enje, dok se ne prikupe
nova sredstva za gradnju crkve. Dominikanci su bili
odlu~ili graditi novu crkvu i nazvati je „Hrvatsko
narodno sveti{te Kraljice svete krunice“, kako bi to
sveti{te postalo centar za razvitak pobo`nosti krunice u hrvatskom narodu. No, 22. velja~e 1944. samostan je bombardiran.
***
Godine 1961. Provincijsko vije}e je odlu~ilo da se
najprije podigne poru{eni dio samostana, a 4. rujna
1962. godine Uprava samostana upu}uje molbu
Narodnom odboru op}ine Maksimir za lokaciju i
gra|evnu dozvolu kako bi uz obnovljeni dio samostana bila odobrena lokacija za dogradnju ju`nog i
isto~nog dijela „...~ime bi na{ prijedlog (pi{e u dokumentu) bio zahva}en u cjelokupnom i realizirana
prvotna zamisao i prvotni nacrt“, tj. onaj iz 1925.
godine.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
BRAT KARLO (RUDOLF) POSAVEC PROSLAVIO
50. GODI[NJICU ZAVJETOVANJA
U nedjelju 13. svibnja, na sve~anoj sv. misi koju
je predvodio provincijal Anto Gavri}, uz subra}u
koncelebrante i mno{tvo vjernika, brat Karlo Posavec proslavio je 50 godina od jednostavnih redovni~kih zavjeta. U svojoj propovijedi brat Anto je
naglasio va`nost bra}e suradnika u Redu propovjednika, a povrh svega va`nost brata Karla za Hrvatsku
dominikansku provinciju, te njegov ìvotni put koji
nije bio nimalo lak. Kroz dugih 50 godina sluènja
Kristu u redovni~kom habitu pratila ga je njegova
obitelj, a napose majka, ~ija je uloga u njegovu ìvotu istaknuta preko poticajnih pisama, ba{ danas na
Maj~in dan. Otac provincijal nas je podsjetio na
Kristov poziv, da ljubimo jedni druge, kao {to je On
nas ljubio te ostanemo u Njegovoj ljubavi. Takvu ljubav
ìvio je i ìvi i sam brat Karlo.
Poslije propovijedi slijedila je
obnova zavjeta.
Brat Karlo Posavec u Redu propovjednika proslavio je svojih 50 godina vjernosti Gospodinu i sv. ocu
Dominiku. Tom prigodom, uspjeli smo ga upitati nekoliko pitanja kako bi se prisjetio svojih po~etaka u
Redu te kako promatra svoje godine provedene kao
redovnik... @elimo mu jo{ mnogo sretnih godina
redovni~koga ìvota!
***
Brate Karlo, slavite 50. godi{njicu svoga redovni~kog zavjetovanja. Gdje ste i kada poloìli svoje
prve zavjete te kako je to tada izgledalo?
Svoje prve redovni~ke zavjete poloìo sam u Dubrovniku 4. svibnja 1962. godine nakon godine novicijata/ku{nje.
Nakon sv. mise, sve~ar je bio
oba sut mnogim ~estitkama
koje su bile popra}ene fotografiranjem. Uslijedio je sve~ani
objed u prepunoj samostanskoj
blagovaonici. Mnogobrojni ~lanovi obitelji su uputili svoje
srda~ne rije~i uz koje se i zapjevalo vesele zagorske pjesme.
Brat Karlo je uzvratio zahvalom
i izrazio veliku radost, a druènje se nastavilo do kasnih
popodnevnih sati.
brat Anto Gavranovi}, OP
51
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Bio sam sretan kada sam poloìo prve zavjete, jer
sam to sam èlio. Me|utim, kod primanja u Red i
kod polaganja redovni~kih zavjeta ne odlu~uje samo
kandidat/novi ~lan redovni~ke zajednice, nego i zajednica koja promatra novog ~lana i glasovanjem
odlu~uje o njegovoj prikladnosti za redovni~ki ìvot
te ga pripu{ta zavjetovanju, odn. odbija. Dakle, u
sebi sam odlu~io biti ~lan Dominikanskog reda kao
brat suradnik i znao sam koju vrstu posla trebam
obavljati u samostanskoj zajednici. Ako me pak ne
prime – mislio sam – po}i }u dalje kroz ìvot, kao i
drugi mladi}i u svijetu, uvijek nose}i u sebi sve ono
{to sam u svojoj katoli~koj obitelji odgojem primio.
Ina~e mi je molitva bila prva i najva`nija stvar u
mome ìvotu u kojoj sam jednostavno nalazio smisao, potporu i duhovnu hranu.
Kada ste u{li u novicijat? Navedite neka sje}anja
iz novicijata...
U{ao sam u novicijat u svibnju 1961. U novicijatu
sam postupno upoznavao sva pravila Reda, u~io se
zajedni{tvu, tj. u~io ìvjeti u zajednici kako bih bio
koristan samostanu, tj. raditi sve poslove korisne za
zajednicu, posluìvati kod misnog slavlja, odlaziti u
„@upu“ u Magdaljeni obra|ivati zemlju, vinograde,
vrtove, uzgajati povr}e, vo}e, ubirati plodove i dovoziti u samostan. U to vrijeme posjedovali smo i doma}e ìvotinje: svinje, krave i koko{i. Nagla{avam, molitva je sav taj rad osmi{ljavala i davala snagu.
Gdje ste ìvjeli nakon novicijata, odn. polaganja
zavjeta, te {to ste radili?
Nakon novicijatu tri sam godine ìvio i radio u
dominikanskom samostanu u Kor~uli, zatim dvije
godine u Zagrebu, potom ponovno u Dubrovniku
i Splitu, ukupno 26 godina, te opet u Dubrovniku
gdje sam ve} 12 godina asigniran. Gdje god sam bio,
obavljao sam ve} poznate poslove prakti~ne naravi:
u samostanima, vani u vrtu, kopao, zalijevao, kosio
itd. Poloìo sam voza~ki ispit tako da sam mogao
biti jo{ korisniji za samostane gdje sam boravio;
dovozio sam hranu i razne potrep{tine za zajednicu,
odvozio subra}u u bolnice, na lije~ni~ke preglede,
~uvao i njegovao bolesnu bra}u i sli~no. Nije mi bilo
ni{ta te{ko, jer sam dobrovoljno do{ao u zajednicu
i u njoj èlim ostati do smrti. @elja mi je da me dragi Bog jo{ poìvi koliko je Njegova volja, kako bih
52
bio koristan Njemu, Crkvi i Dominikanskom redu
u na{em hrvatskom narodu.
Bilo vas je osmero djece, a samo jedan od va{e
bra}e je ostao kod ku}e i osnovao obitelj. êtiri sestre su oti{le u samostane, kao i va{a dva brata. Va{
pokojni brat Gabrijel prije dvije godine proslavio
je svojih 50 godina u Dominikanskome redu. @ivot
redovnika nije lak, ali iz redovni~koga „staà“ se
vidi va{a ustrajnost. Kako ste to uspjeli?
Moji su roditelji bili jako pobo`ni i bili su
franjeva~ki tre}oredci; obavljali su pobo`nosti Prvih
petaka, redovito sudjelovali u nedjeljnim sv. misama,
ukratko: radili i molili. Taj su duh prenijeli na nas,
svoju djecu. Ina~e iz na{e obitelji bilo je i ima ukupno sedam redovnica: moje ~etiri sestre, jedna teta
i dvije pratete. Trojica bra}e smo redovnici: brat
Ferdo je sve}enik franjevac, pok. brat Gabrijel (Ivan)
brat dominikanac, kao i ja. Najteè mi je bilo – kao
i mnogim drugima – na „odsluènju vojnog roka“,
jer su vojne starje{ine znale da sam redovnik. Ipak,
znao sam da }e i taj vojni~ki ìvot pro}i te da }u
mo}i nastaviti ono za {to sam se odlu~io.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
[to biste savjetovali mladim generacijama, mladi}ima koji su u novicijatu ili su poloìli svoje prve
zavjete? Kako biste ih ohrabrili na njihovom putu?
Biti iskren prema zajednici, biti otvoren, po{teno
sudjelovati u zajedni~kim poslovima i, iznad svega,
izgra|ivati postupno u sebi duhovni ìvot, tj. spajati molitvu i rad. To je moja „formula uspjeha“ u
redovni{tvu, a i mnogih drugih.
îme se danas bavite? Osim posla koji obavljate, imate li neke hobije?
Jo{ uvijek sam (i u poznim ìvotnim godinama)
„pri istom poslu“, tj. obavljam prakti~ne dnevne
poslove, koliko mi ,,godine“ dopu{taju!
Svirate li vi neki instrument? Znam da pjevate
uvijek na susretima bra}e...
Nekada sam u mladim godinama svirao usnu harmoniku za zabavu i rekreaciju, a u crkvi sam jedno
kra}e vrijeme na harmoniju sviranjem i pjesmom
pratio slavlje sv. mise.
Dakako, zahvalan sam dragom Bogu prije svega
za dar ìvota, kao i za milost {to mogu u dominikanskoj zajednici, u prelijepom g(G)radu Dubrovniku, proslaviti i 50. obljetnicu mojih redovni~kih
zavjeta u stvarnom i simboli~nom ~inu obnove tih
zavjeta na ruke na{ega o. provincijala Ante Gavri}a
u nedjelju, 13. svibnja 2012. (na blagdan Gospe Fatimske). Zahvaljujem mojoj dragoj subra}i {to me
u svakom pogledu svojom molitvom, vedrinom
podràvaju i podupiru u mome daljnjem hodu kroz
ìvot. Uzvratio im Gospodin stostruko!
Srda~an pozdrav iz Dubrovnika, odn. iz starodrevnog dubrova~kog dominikanskog samostana!
8. svibnja 2012.
Pripremila: Ana Buljat
53
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZ NOVICIJATA
Ovogodi{nji su se novaci posebno potrudili da
njihov novicijat bude u duhu Reda propovjednika.
Zbog toga su kombinirali kontemplaciju i akciju, tj.
izme|u studija, u~iteljevih predavanja i molitve
uspjeli bi na}i vremena da se pojave na kojem dru{tveno ili crkveno va`nom doga|aju. [irokih pogleda kao sveti Dominik, nisu se u svom apostolskom
djelovanju ograni~ili samo na Grad, ve} su posjetili
i Zadar, Split, Bra~, Hvar, Kotor i Sisak. Da ne bi
bilo prigovora, neka se zna da su sve to oni ~inili iz
54
poslu{nosti, a to {to se i njima putovalo bila je tek
olakotna okolnost.
Ono {to smo dugo ~ekali bila je festa sv. Vlaha o
kojoj se toliko pri~alo, a onda kad je do{ao taj dan
veliki pljusak umalo je sve pokvario. Ipak mi smo
uspjeli zasjati nose}i Isusovu pelenicu. Malo smo se
smo~ili, ali {to je to prema ~asti koju nam Dubrov~ani
iskaza{e dopustiv{i nam da nosimo njihove relikvije.
Slijedilo je vrijeme uìvanja u samostanskom
ìvotu i mirovanja, {to je i prili~ilo budu}i da je bila
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
korizma. Posvetili smo se u~enju stranih jezika, a
neki i hrvatskog. Budno smo pratili svako u~iteljevo
predavanje i s njim vrijedno prou~avali Knjigu konstitucija Reda.
Nije ta idila mogla dugo potrajati pa su se ve}
pred kraj korizme uznemirili duhovi. I onda je kao
naru~en do{ao put u Zadar. Povod je bila 10. obljetnica rada obnovljenog Sveu~ili{ta u Zadru. Nije to
moglo pro}i bez dominikanaca budu}i da smo upravo mi za~etnici visokog {kolstva u Hrvatskoj po
utemeljenju prvog sveu~ili{ta u Zadru 1396. Dodatni razlog je bio i to {to su trojica novaka s podru~ja
Zadarske nadbiskupije. Oni su se mo`da vi{e veselili mami i tati nego proslavi Dana sveu~ili{ta, ali tko
im moè zamjeriti – ~etiri mjeseca je ipak puno.
Kad smo se vratili u Grad pade na nas silno mno{tvo obveza – bliìo se Uskrs. Dali smo se na ure|ivanje ku}e i crkve, a na{ Ante i Lovro posveti{e se
ure|enju Kristova groba. Polako se bliìlo vazmeno
trodnevlje i kad je do{lo, pro{lo je u tren. Ipak, to
mu nije umanjilo ljepotu i mo`da je upravo ljepota
tih dana razlog zbog kojeg su tako brzo pro{li. Stigao je i Uskrs – dan pun doìvljaja za one koji ga
prvi put proslavljaju u redovni~koj zajednici. Procesija u zoru pridonijela je tom posebnom osje}aju
i doìvljaju.
Mi ipak nismo ostali dugo u idili dubrova~kog
Uskrsa, ve} smo se na Uskrsni ponedjeljak uputili
prema Bra~u kako bismo u Bolu, zajedno s bra}om
studentima, sudjelovali na duhovnim vje`bama. Bili
su to dani ugodnog druènja i boljeg upoznavanja s
bra}om, izme|u kojih smo slu{ali predavanja o. Stipe Juri~a. Ve} u petak napustili smo Bra~ i prebacili se na Hvar, ne plivaju}i kako su to nekad davno
u~inili o. Nikola Mio~ i o. Hrvoje Lasi}, ve} katamaranom. Ondje nas je do~ekao o. Mario Marinov
i primio nas u starigradskom samostanu. To je bio
na{ centar iz kojeg smo po{li u obilazak Hvara. Ve}
sutradan prvo odredi{te bila nam je Sv. Nedjelja,
rodno mjesto na{eg u~itelja. Nakon par sati jahanja
na magarcu po tro{nom putu ugledali smo prizor
zbog kojeg se stvarno isplatilo penjati se preko hvar55
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
skih brda. Na padini ispod vrha sv. Nikole, okruèna
vinogradima i maslinicima, smjestila se Sv. Nedjelja.
Tu smo proveli nekoliko prekrasnih sati, a ostali
bismo i duè da nas nije ~ekao naporan povratak.
U nedjelju smo posjetili i grad Hvar gdje nas je do~ekao mons. Slobodan [tambuk te nas lijepo ugostio
u svom biskupskom dvoru.
Po povratku u Dubrovnik radosno su nas do~ekala na{a starija bra}a, a kako i ne bi kad s nama u
samostanu prosjek godina pada sa sedamdeset na
pedeset pet. Godine su zapravo neva`ne kad je u
ljudima mladena~ki duh, a toga na{oj bra}i ne nedostaje (ovo nije samo zbog bijelih kuglica).
svog poziva i progovorili o onom {to ih je privuklo
u Red propovjednika. U nedjelju smo ustali ve} u
4 sata ujutro (a kaù da je novacima lako!) kako
bismo stigli u Split na [krape, zbog blagdana sv. Katarine Sijenske, i povodom nedjelje dobrog Pastira
rekli nekoliko rije~i o svome pozivu. Na [krapama
su nas do~ekale sestre dominikanke i kandidatice
koje su tako|er govorile o svom pozivu.
U Dubrovnik smo se vratili isti dan jer bi bio
veliki propust izostati iz {kole novicijata koja je i
tako nerijetko bila zakinuta zbog na{eg „apostolskog rada“ i promocije Reda.
Po povratku posvetili smo se ponovno na{im
svakodnevnim aktivnostima u koje ponajvi{e spada
~itanje knjiga o povijesti Reda, a budu}i da smo povije{}u okruèni, to i nije toliki problem. Na{li smo
vremena i za volontiranje u Caritasu Dubrova~ke
biskupije.
Ipak, nismo se dali dugo zadràti u Gradu, ve}
smo se u petak uputili na susret hrvatske katoli~ke
mladeì u Sisak, i opet da bismo promovirali Red ne
bi li se ovakav odaziv nastavio. U Sisku smo bili
osiroma{eni za dru{tvo na{eg brata Ante koji se
osje}ao prestarim za susret mladih pa nam se nije
pridruìo.
Krajem travnja, to~nije u petak 27., uputili smo
se u Kotor kako bismo sudjelovali na proslavi
bl. Ozane Kotorske. Misu je predvodio dubrova~ki
biskup mons. Mate Uzini}. Ve} sutradan, u subotu
u na{oj je crkvi uprili~ena molitva za duhovna zvanja. Nakon sv. mise, koju je predvodio na{ u~itelj,
brat Marko i brat Ante ispri~ali su kratku povijest
Tako nekako je pro{lo posljednjih pet mjeseci
na{eg novicijata. Bilo je i puno u~enja i rada, ali nekako su nam draè ove na{e izvansamostanske pustolovine pa smo o tom vi{e pisali. Trenutno iz mira
i ti{ine dubrova~kog samostana pozdravljaju vas
bra}a novaci.
brat Marko Dokoza, OP
56
„Nastanak i razvoj {kolstva od antike do srednjeg
vijeka“ jedinstveno je djelo, zadarski i hrvatski doprinos povijesti europskog i svjetskog {kolstva erudita, znanstvenika i pedagoga prof. dr. Stjepana
Krasi}a. Ta je monografija u izdanju Sveu~ili{ta u
Zadru bila povod susretu mnogih znanstvenika u
sve~anoj dvorani Sveu~ili{ta u utorak 27. oùjka da
sudjeluju u izlaganju o temi sveu~ili{ta kao izvornom
europskom umu koje je plod srednjovjekovnog
vi|enja svijeta i ~ovjeka.
„Samo je europska srednjovjekovna civilizacija
iznjedrila sveu~ili{te kao dobro osmi{ljenu, specija-
NOVA IZDANJA
NASTANAK I RAZVOJ [KOLSTVA OD ANTIKE
DO SREDNJEG VIJEKA – PROF. DR. STJEPAN KRASI]
liziranu, visoko obrazovanu i institucionaliziranu
ustanovu za stjecanje i prijenos znanja. Da nije bilo
njega, povijest svijeta bi izgledala puno druga~ije.
Dana{nja sveu~ili{ta su nastavak prirodnog razvoja
tih visoko{kolskih ustanova prilago|enih na{em
vremenu i potrebama. Druge izvaneuropske civilizacije ne poznaju ne{to takvo, jer su imale drugi
odnos prema svijetu i ~ovjeku“ rekao je dr. Krasi},
dodav{i da je arapska [panjolska bila visoko kulturno sredi{te kojim su se u 12. st. nadahnjivali kr{}anski u~enjaci èljni spoznaja, ali se u njoj nikad
nije rodila zamisao o osnivanju sveu~ili{ta; dokaz da
u svojim kulturnim temeljima nije imala potrebne
~imbenike da bi ne{to takvo stvorila.
O vrijednom Krasi}evom znanstvenom opaànju
govorili su sada{nji i prvi rektor zadarskog sveu~ili{ta, prof. dr. Ante Ugle{i} i prof. dr. Damir Maga{.
Djelo je svjetski unikat jer jo{ nitko nije govorio niti
je spoznao to {to je Krasi} u~inio te }e se knjiga
prevesti i na engleski jezik, rekao je dr. Ugle{i}.
„Ljubav za istinom, spoznajom i sijanjem znanja
potaknula je dr. Krasi}a da i na hrvatskom jeziku
bude objavljeno djelo o nastanku i razvoju {kolstva,
jer ga, za~u|uju}e, dosad u ovakvom obujmu i na
ovaj na~in, nije bilo. Na hrvatskom jeziku u ~iju je
vrijednost i institucionalnu va`nost prvi i dosad jedini proniknuo, kad je u pitanju sudbonosna i dalekose`na odluka Svete Stolice da je hrvatski jezik
jedan od obveznih jezika u naukovanjima Crkve“
rekao je dr. Maga{. Krasi} je odlu~io obraditi temu
povijesti {kolstva jer o tome nitko nije pisao. Usprkos nedostatku stru~ne literature, uz svoje bogato
znanje i iskustvo, Krasi} je istraìo 600 svjetskih
djela o temi razvoja {kolstva u najstarijim razdoblji57
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ma koja su jo{ uvijek pod velom zaborava i nepoznanica. Iznjedrio je svestranu i bogatu, skladnu i
pristupa~nu sintezu na 312 stranica, popra}enu slikama i obja{njenjima. To moè samo izuzetan i iskusan znalac pun ljubavi za znanjem i za preno{enjem
znanja drugima, rekao je dr. Maga{.
Krasi} suptilno sintetizira spoznaje i ~injenice od
Platonove Akademije preko tisu}ljetne prakse sedam slobodnih umije}a, Aleksandrijske {kole i po{asti velikih seoba naroda do irskih monaha, kr{}anskog srednjeg vijeka, karolin{ke renesanse {kolstva i kulturnog preporoda 12. i 13. st. s biskupijskim i samostanskim {kolama s nastankom sveu~ili{ta.
„Knjiga sadrì povijest {kolstva od zamisli da se
te{ko ste~eno znanje sa~uva i prenese drugima na
sustavan i organiziran na~in. To je zada}a {kola koje
je trebalo izmisliti, osmisliti i ostvariti, {to je promijenilo tijek povijesti. Zahvaljuju}i toj ustanovi,
znanje se nametnulo kao univerzalna kategorija,
omogu}iv{i ~ovjeku pomake, {to je preporodilo svijet“ rekao je Krasi}, dodav{i da je ljudski razum
za~etnik znanja, znanost je njegov najvi{i domet a
{kola njegovo rasadi{te. Zada}a {kole je da podu~ava
i prou~ava. Da istraùje, otkriva i razvija svijest o
sposobnosti ~ovjeka da se od zemlje vine u visine
rekao je Krasi}. Podsjetio je da prve organizirane
{kole potje~u iz Gr~ke u kojoj je prvi put u povijesti ljudskog roda zapaljena baklja racionalne misli u
nastojanju da se razumski sagleda ~ovjek i svijet.
Grci su bolje od ikoga drugoga shva}ali va`nost znanja pa su u nj mnogo ulagali, ali su od njega jo{ vi{e
dobivali, rekao je Krasi}.
Vaàn skok naprijed u {kolstvu je u helenizmu
od 3. do 1. st. pr. Krista. U~enici Grka bili su Rimljani koji su vojni~kim osvajanjem Gr~ke do{li u
posjed njene kulture i blaga puno ve}eg od osvojenog materijalnog. „Grci su se romanizirali, a Rimljani helenizirali. Ta osmoza dviju kultura urodila je
plodovima anti~ke civilizacije od koje svijet i danas
ìvi. Povijesna je zasluga Rimljana da su usvojili i po
carstvu pro{irili svijest o potrebi organiziranog {kolovanja i intelektualnog usavr{avanja koje oplemenjuje ljudski duh“ rekao je Krasi}.
U kasnoj antici seoba naroda toj je veli~anstvenoj
kulturi zadala teàk udarac. „Jedina organizirana
58
ustanova koja je preìvjela taj op}i potop bila je Crkva koja je nastojala ispuniti prazninu nastalu nestankom rimske politi~ke organizacije. Osobitu zaslugu
za uspje{nu evangelizaciju i inkulturaciju tih naroda
imaju kr{}anski misonari koji su uz evan|elje nosili Platona, Aristotela, Vergilija, Cicerona i druge
anti~ke umnike, oplemenjuju}i ratni~ki na~in ìvota novih naroda. Brojni dotad ‘nepovijesni’ narodi
koji su imali ratoborni i selila~ki na~in ìvota prihvatili su kulturu i kr{}ansku vjeru ~ime je stvorena
pretpostavka za nastanak nove zajednice naroda
i kultura koja je obiljeìla srednji vijek“ rekao je
Krasi}.
Vojni~ki pokoreni Rim svojom vjerom i kulturom oplemenio je pobjedni~ke Germane, Slavene i
druge narode. Cijeli srednji vijek nastojao je pro{iriti
anti~ku kulturu. Strpljivim i smi{ljenim radom Crkva je uspostavila odnos s Germanima, novim gospodarima Zapadne Europe, obratila ih je na kr{}anstvo i donijela im anti~ku kulturu. Crkveni oci
uklju~ili su te narode u kr{}ansku duhovnu zajednicu, postav{i ocima nove zapadne civilizacije. Po
samostanima su se prepisivala djela anti~kih pisaca
ne dopustiv{i da se ugasi znanost.
Od 6. i 7. st. u samostanima su otvarane {kole u
kojima su se podu~avale zaboravljene discipline.
„Plod tih nastojanja bio je vaàn preporod koji je
zna~io izlazak iz kulturno-znanstvene recesije i najavio je dolazak boljih vremena. U srednjem vijeku
je po~ela temeljita obnova znanja i znanosti kojoj
dugujemo sav kasniji napredak. U to se vrijeme europski duh prvi put u povijesti po~eo osloba|ati
naslije|ene zaostalosti i upustio u razmi{ljanje na
novi, racionalan na~in. Time je obuhva}ena i tehnika ~ime su udareni temelji prepobrazbe cijelog dru{tva“ rekao je Krasi}.
Sav pomak u razvoju znanja i znanosti u Zapadnoj Europi bio je priprema za najva`niji kulturni
zaokret u srednjem vijeku ~iji je vrhunac u 12. i 13.
st. Tada su procvali medicina, rimsko i kanonsko
pravo, filozofija i teologija {to je unijelo novi polet
u {kole. „To je pridonijelo tome da se prvi put u
povijesti javi lik intelektualca kao profesionalnog
nositelja znanja doìvjev{i punu afirmaciju na visokim {kolama. U~enje i mi{ljenje kao istraìva~ki rad
postali su dru{tvena profesija ~iji su zakoni bili propisani i udareni temelji visoko{kolske izobrazbe oli-
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
~ene u sveu~ili{tu s kojim se nije mogla mjeriti nijedna dotada{nja ustanova. Zahvalju}i njima europski intelektualci su od u~enika toliko napredovali da
su po~eli nadma{ivati svoje u~itelje i uzore“ rekao
je Krasi}.
Plod dru{tvene i kulturne preobrazbe 12. i 13. st.
je otvaranje novih visokih {kola koje su s osnivanjem
sveu~ili{ta dostigle vrhunac razvoja. Sveu~ili{ta su
u oblikovanju duhovne i intelektualne fizionomije
Europe odigrale presudnu ulogu i bila su pioniri
njenog kulturnog i znanstvenog preporoda i jedinstva. Njena sveu~ili{ta su bila mo}na pokreta~ka
snaga napretka i sredi{ta znanstvenog istraìvanja,
a radne i proizvodne snage su omogu}avale i dopunjavale taj napredak.
„Pisac utemeljeno smatra pravim razlogom dekadencije znanja pad Zapadnog Rimskog Carstva
pod provalama barbara u velikoj seobi naroda. A
nikako crkveni ustroj koji je, koliko je bilo mogu}e, za{titio spoznaje te je srednji vijek bio vrijeme
obnove, renesanse, staroga i gradnje novoga“ rekao
je dr. Maga{.
„Europa se nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva prvi put u svojoj povijesti od po~etka 13. st.
imala ~ime ponositi. Njena sveu~ili{ta su preporodila i unaprijedila Europu i ostatak svijeta. Ona nisu
nastala ni iz ~ega, nego su kao organizirane visoko{kolske ustanove plod dugog razvojnog procesa“
rekao je Krasi}.
Nakon velike monografije Generalno u~ili{te Dominikanskog reda u Zadru ili Universitas Jadertina
(1996.) te Liber almi Studii generalis S. Dominici
Iadrae (1684.-1790.) iz 2006., to je tre}a knjiga o
povijesti visokog {kolstva. Tom trilogijom Hrvatska
dobiva pregled {kolstva od po~etaka u antici do nastanka i razvoja visokog {kolstva u Hrvatskoj.
„âst mi je {to sam tim trima knjigama mogao
dati doprinos hrvatskoj kulturnoj povijesti ispuniv{i
veliku prazninu koja je u njoj postojala“ rekao je
Krasi}. Knjiga ~iji su recenzenti prof. dr. Aleksandar
Stip~evi} i prof. dr. Ante Simoni} ima uvod i 16 poglavlja od kojih 15 sadràva gra|u o povijesnom i
strukturalnom razvoju {kolstva od nastanka do
otvaranja prvih sveu~ili{ta, a posljednje se bavi ulogom knjige u preno{enju znanja. Pisac kronolo{ki
opisuje 700 osoba, u~itelja, znanstvenika, filozofa,
teologa i mnogih povezanih s razvojem {kolstva u
razdoblju od 2500 godina iz cijelog svijeta.
Rektor Ugle{i} je upozorio: „Profesor Krasi}
svojim je radom zasluìo daleko vi{e nego li mu u
ovom trenutku pripada. Nije dobio mjesto akademika koje mu po svemu pripada. Ali to ne umanjuje njegovu vrijednost. Bio je i na{ nesu|eni djelatnik.
Nije tada do{ao iz politi~kih razloga. A on je u arhivima utvrdio da je zadarsko sveu~ili{te korijen
nastanka svih sveu~ili{ta na jugoistoku Europe.“
Ines Grbi}
59
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
„REMASTERIRANI“ ALBUMI GLASNIKA NADE
22. prosinca 2011. Glasnici nade su objavili „remasterirane“ albume. Datum objavljivanja albuma,
dakako, nije slu~ajan. Naime, davne 1216. godine,
na taj dan papa Honorije III. odobrio je djelovanje
Reda. Pouzdaju}i se u Bo`ju milost i za{titu Bl. Djevice Marije, utemeljitelj Reda sv. Dominik, ve} u
sije~nju 1217. {alje bra}u po cijeloj Europi – posebice u Pariz i Bolonju, koji su u to vrijeme bili glavna studijska sredi{ta.
Prisje}aju}i se ovoga toliko va`nog datuma, i
pripremaju}i se na proslavu velikoga dominikanskog
Jubileja – 800. obljetnice potvrde Reda propovjednika, i Glasnici nade su èljeli na svoj na~in obiljeìti
22. prosinac.
60
Dugo pripremani uradak – u novo ruho obu~enih
starih/novih pjesama, ugledala su svjetlo dana! Prva
tri studijska albuma, koja su izlazila ovim redom:
Glasnici nade (1991.), Do|i kraljevstvo Tvoje (1992.)
i Istina (1997.) – sve pjesme s tih albuma dobile su
jedan novi, moderniji zvuk – a njima su dodane i
nove, dosad neobjavljene, pjesme.
Na svakom CD-u jo{ je mno{tvo materijala u
raznim formatima (video datoteke, pdf-formati);
naravno, sve povezano s radom i stvarala{tvom Glasnika nade – i sve mogu}e vidjeti na ra~unalu. Potpuno novi dizajn omota, s tri CD-a upakirana u
jedno izdanje – dokaz su da Glasnici nade jo{ dugo
ne misle stati s radom.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
„IDITE TOMI AKVINSKOM“
Pio XI.
Pozornost javnosti privla~i ponovljeno, ure|eno
i dopunjeno izdanje djela „An|eoski nau~itelj“, (Zadruga Eneagram, Zagreb, 2011.), pisca, filozofa i
velikog humanista Jacquesa Maritaina, kod kojeg se
u desecima knjiga, te u mno{tvo studija, rasprava i
~lanaka nalazi sabirnica te`nji i napora ~ovje~anstva
pro{losti, njegova i na{eg vremena da se na svijetu
uspostavi cjeloviti humanizam. Knjigu o ìvotnom
djelu sv. Tome Akvinskog bio je preveo na hrvatski
jezik V. Poljak, a objelodanila dominikanska naklada
„Istina“ 1936. godine. Sada se u novom izdanju pored predgovora dominikanca dr. Hijacinta Bo{kovi}
a nalazi i predgovor Emila î}a, te na kraju knjige i
prijevod enciklike-okru`nice
pape Lava XIII. „Aeterni Patris – Jedinoro|eni Sin vje~noga Oca“ o obnovi kr{}anske
filozofije u katoli~kim u~ili{tima po duhu an|eoskog nau~itelja Tome Akvinca. To je
jezi~no osuvremenila Marina
Kralik. Prisutan je i uvid u bibliografiju va`nijih djela na
hrvatskom jeziku povezanih sa
sv. Tomom Akvinskim u razdoblju nakon enciklike „Aeterni Patris“. Nalaze se i crtice
iz ìvota Jacquesa Maritaina
(1882.- 1973.) tako|er od spisateljice Marine Kralik.
U prvom dijelu knjige pod
naslovom „Svetac“ nalaze se
zna~ajniji podaci o tijeku ovozemaljskog ìvota Tome Ak-
vinskog. Rodio se 1225. u dvorcu Roccasecca blizu
Akvina. Kao dje~ak bio je povjeren benediktincima
u samostanu Monte Cassino. Imao je {ansu postati
njihov ugledni opat, ali, unato~ protivljenju majke i
bra}e, odabrao je red svetoga Dominika. Dominikanci su uo~ili njegove darovite predispozicije pa su
ga iz Napulja poslali u Pariz da zapo~ete studije
zavr{i na „studiumu generale“. U Parizu mu je bio
profesor i Albert Veliki koji je bio zadivljen Tominim intelektualnim sposobnostima. Imao je izvanredno pam}enje pa je ubrzo posjedovao znanje svojih u~itelja i njihovih knjiga. I sam je postao profesorom. Njegovo profesorsko nau~avanje dokazivalo je kako je ~itavim bi}em bio
usmjeren prema istini pa dolazila ona od bilo koga. Otkrio
je veli~inu ljudskog uma kod
gr~kog filozofa Aristotela pa
je njegovu filozofiju povezao
sa cjelokupnom dotada{njom
kr{}anskom filozofskom i teolo{kom ba{tinom. Nije bio
eklektik ve} izvanredni, bogomdani sinteti~ar. Imao je
po dosta sljedbenika, ali i
èstokih protivnika od kojih
se branio nepobitnim poja{njenjima i argumentima ukazuju}i na istinu koja bi trebala
biti zajedni~ki cilj. Dosljedno
je ukazivao na sklad izme|u
razuma i vjere. U za{titu su ga
uzeli rimski prvosve}enici, ne
toliko zbog njegove osobno61
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
sti, ve} zbog njegova izvanrednog nau~avanja u kojem su otkrivali temeljito, sustavno, dubokoumno
i nenadkrivljivo obja{njenje cjelokupne crkvene kr{}anske filozofije i teologije. Toma je umro u 49.
godini na putu za koncil u Lyon u cistercitskom
samostanu u mjestu Fossanova 7. oùjka 1274. Papa
Ivan XXII. 18. srpnja 1323. u Avignonu, nakon temeljitog preispitivanja njegova s Bogom povezana
ìvota i djelovanja, od onih kojih su ga poznavali,
progla{ava ga svetim. Tom prigodom je izjavio: „Sam
Toma je rasvijetlio Crkvu vi{e nego svi ostali nau~itelji.“
Tema drugog dijela knjige je „Mudri graditelj“.
Unato~ postoje}im razli~itostima ljudi prièljkuju
novi svjetski poredak, novu svjetsku vladu, ali ne
èle da se jedinstvo ostvaruje diktatom, prisilom,
ve} ponudom i prihva}anjem onoga {to je ljudskom
bi}u, njegovog naravi zajedni~ko. ôvjek je posvuda bitno isti. Njegovu umnu i osje}ajnu narav nalazimo bitno jednaku u svim podnebljima. Zbog postoje}eg antropocentri~nog egoizma, koji dolazi do
izraàja kroz te`nju da ~ovjek postane apsolutni
gospodar samog sebe i svijeta oko sebe, a to zna~i
da sam odre|uje {to je ispravno a {to je zlo, zalazi
se u obmane, u zablude pretjeranog individualizma,
subjektivizma, neograni~enog hedonizma. Ljudi se
pla{e mogu}eg rata izme|u Istoka i Zapada, izme|u
siroma{nih i bogatih, a ne ukazuje se kako se tu
zapravo radi o dvoboju izme|u materije i duha. Trebalo bi poja{njavati da ne}e biti prihvatljivog rje{enja
za izgradnju jedinstva svijeta, ako se zanemari vertikala, a to zna~i ljudska navezanost na Stvoritelja,
jer ako se to odbaci onda se ljude prisiljava da budu
isklju~ivo privezani uz ovaj prostor i vrijeme {to
vodi prema otu|enju i ras~ovje~enju. Toma Akvinski je bio uvjeren da je u svjetlu razuma i vjere mogu}a izgradnja ~ovje~nijeg svijeta za sve ljude. U svojim mnogobrojnim pisanim djelima poglavito u
„Sumi teologije“ i „Sumi protiv pogana“ ostavio je
trajno i jasno svjedo~anstvo kako je to mogu}e onima koji su ~itavim svojim bi}em usmjereni prema
traènju i prihva}anju istine koja je u svojoj biti jedna i za sve vaè}a.
Autor u tre}em poglavlju knjige pod naslovom
„Apostol modernog doba“ ukazuje na nesigurnosti,
obmane, stranputice i zablude modernoga doba koje
se o~ituju u negaciji sposobnosti ljudskog uma da
62
moè spoznati ne{to drugo osim onoga {to se moè
eksperimentalno provjeriti. Moderna filozofija odbacuje metafiziku kao znanost i spoznaju Iskonskog
za~etnika svega zbivanja – Boga. Agnosticizam, naturalizam, voluntarizam i fenomenalizam su najzna~ajnije negacije sposobnosti ljudskog uma u odnosu
na transendentalnost pa to uvjetuje i nesigurnost
ljudskog bi}a u svoj razum na podru~ju eti~nosti,
morala i prave religioznosti. Toma Akvinski je ~isti
intelektualac koji isti~e primat uma pa se zalaè zato
da taj razum upravlja svim sposobnostima i aktivnostima. U Tominoj filozofiji postoji: distinkcija
izme|u bitnosti i opstojnosti; analogija bi}a, vrijednosti intuicije vanjskih osjetila, sklad izme|u razuma i vjere. Toma se oslanja na Aristotela koji ljudsku
umnu sposobnost naziva boànskim izlivom. Toma
se drì Aristotela zato jer je u njemu otkrio najboljega tuma~a prirodnoga razuma na temelju kojeg se
moè u svim vremenima postaviti temelje prave filozofije i teologije. Akvinac se sluìo ljudskom mudro{}u zato da dospije do izvora mudrosti, do vje~ne
istine-Boga koji na nenametljiv na~in prosvjetljuje
ljudski um kako bi uspje{nije do{ao do sve potpunijih jasno}a potrebnih za cjelovitije o~ovje~enje
svijeta u sebi i oko sebe. Toma Akvinski je apostol
modernoga doba jer svoja razmi{ljanja temelji na
povjerenju u razum koji vodi ne samo do sve dubljeg
i sigurnijeg stupnja spekulacije ve} i do savr{enijeg
stupnja kontemplacije.
U posljednjem poglavlju pod naslovom „Zajedni~ki nau~itelj“ autor knjige iznosi jasan stav Katoli~ke Crkve prema filozofiji i teologiji sv. Tome.
Budu}i da iz Akvin~eve filozofije proizlazi vrijednost i sigurnost ljudskog uma koji ukazuje na tragove, putove koji vode do spoznaje Boga; budu}i da
iz njegova razmi{ljanja proizlazi razlo`na vjera u
duhovnost i besmrtnost du{e, kao i u slobodu ~ovjeka u prosu|ivanju i opredjeljenju; budu}i da u teologiji razlikuje nadnaravni od naravnog reda te osvjetljuje razloge vjerovanja u dogme, a u biblijskoj
znanosti odre|uje pravi pojam boànske inspiracije;
budu}i da u moralnim, socijalnim i pravnim pitanjima jasno pokazuje kakav je odnos izme|u pravde i
ljubavi, kao i zato {to u asketici ukazuje na pravila
savr{enoga ìvota – Tomina filozofija i teologija su
slu`beno prihva}ene od Crkve. Postoje na stotine
izjava brojnih papa o istinitosti nauka Tome Akvin-
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
skoga, poglavito od Ivana XXII. 1323. pa do na{ih
dana uklju~uju}i i papu Benedikta XVI. Preporuke
i naredbe crkvenim redovima i u~ili{tima da slijede
Tominu filozofiju i teologiju nemaju snagu dogme,
jer se filozofija ne name}e autoritetom, ali budu}i
da je Crkva ~uvarica ne samo objavljenih istina-dogmi, ve} i zagovornica i braniteljica zdravog razuma
koji je pretpostavka za vjeru, onda su preporuke
i odredbe crkvenog u~iteljstva da se slijedi nauk
sv. Tome itekako va`ne te se ne bi smjele zanemarivati. Temelji Tomine filozofije i teologije nisu stvar
pro{losti. One imaju trajnu vrijednost u rje{avanju
postoje}ih i nadolaze}ih problema.
Na po~etku prikaza ove Maritainove knjige spomenuto je kako je u dodatku donesen i cjelovit prijevod enciklike pape Lava XIII. „Aeterni Patris“ o
obnovi kr{}anske filozofije u katoli~kim u~ili{tima
po duhu an|eoskog nau~itelja Tome Akvinskog.
Budu}i da se autor pi{u}i ovu knjigu dobrano inspirirao tim tekstom, nije sada potrebno prepri~avati
cjelovit sadràj enciklike. Svra}am tek pozornost na
papine rije~i koje se direktno odnose na Tomino
pisanje: „Nema nijednog dijela filozofije koji nije
pomno i temeljito obradio: o zakonima dosljedna
mi{ljenja, o Bogu i netjelesnim bi}ima, o ~ovjeku i
drugim tjelesnim stvarima, o ljudskim ~injenjima i
njihovim principima, promi{ljao je on tako da u njega ne manjka ni cjelokupan raspon pitanja, ni prikladan raspored ~estica, ni ponajbolji na~in postupnog razlaganja, ni ~vrsta na~ela i snaga dokaza, ni
jasno}a i otmjenost izraza, ni lako}a u tuma~enju i
najzamr{enijih stvari“ (br. 17).
brat Ivo Martini}, OP
OBLJETNICE 2012.
Godina
2012.
Obljetnica ro|enja
01.08. Zvonko Kneèvi} (60.)
02.08. Ante Kova~evi} (75.)
15.10. Veselko Begi} (75.)
02.12. Ljudevit Josip Je|ud (75.)
21.12. Nikola Dugandì} (75.)
Obljetnica prvih zavjeta
22.07. Karlo ]avar (50.)
22.07. Luka Prcela (50.)
29.07. Eugen Biàca (70.)
16.08. Reginald Ivan Klape` (55.)
16.08. Tihomir Ilija Zovko (55.)
63
DODATAK
ÛLI SMO IH KAKO GOVORE NA[IM JEZICIMA*
Martín Gelabert Ballester, OP
Teolo{ki fakultet, Valencia
1. [to je danas s ~udom Duhova?
Doga|aj nam je dovoljno poznat. Prema Djelima
apostolskim, na dan Duhova u Jeruzalemu su se
nalazili ljudi, „iz svakog naroda pod nebom“, i „za~u|eni i zadivljeni“ uvjerili su se da apostoli „razgla{uju
veli~anstvena Bo`ja djela“ i da ih „svatko ~uje gdje
govore njegovim jezikom“. Od vremena prve Crkve
sve do danas kr{}anski su autori, stari i moderni,
tuma~ili to izvje{}e kao navje{taj univerzalnoga dosega Evan|elja koje }e, posredstvom Crkve, do}i do
svakoga pojedinog naroda na zemlji. ûdo u kojem
ih svatko ~uje isti~e da }e se mesijanska zajednica
pro{iriti me|u sve narode.
Ako je u prvom trenutku, kao {to kaè Gerardo
Sánchez, „~udo slu{anja vi{e u u{ima slu{atelja, nego
na usnama apostola“,1 kasnije, kako bi u{i slu{atelja
mogle razumjeti Evan|elje, postalo je nu`no da usne
navjestitelja navje{}uju Evan|elje svakom pojedinom slu{atelju na prikladan na~in. Danas je ~udo u
svima nama koji moramo dati svjedo~anstvo o Isusu Kristu i njegovu Evan|elju da se znamo prilagoditi i priviknuti na mentalitet, iskustvo, razinu svijesti i potrebe primatelja (Radosne vijesti).2 Prema
Drugom vatikanskom koncilu prilagodba je zakon
svake evangelizacije jer „tako se, naime, u svakom
*
Tekst predavanja, odrànog prigodom proslave Dominikanskog jubileja, objavljen je u: Teologia Espiritual LV (Valencia,
2011.), br. 165, str. 255-271.
1
Gerardo Sánchez Mielgo, La palabra, fuente de vida, Ciclo
C, San Esteban, Salamanca, 2003, str. 180.
2
Benedikt XVI., Verbum Domini, 4: „Tako|er i danas doga|aju se Duhovi u Crkvi, {to zna~i da Crkva govori mnogim
jezicima... U njoj su nazo~ni mnogobrojni na~ini iskustva
Boga i svijeta, bogatstva kultura.“
64
narodu poti~e sposobnost da na svoj na~in izrazi
Kristovu poruku“ (GS 44, 2).
Prilagodba, potreba da se Evan|elje navijesti na
jeziku vlastitom primateljima, nije otkri}e novijeg
doba. Od samog po~etaka svako je propovijedanje
obiljeèno potrebom prilagodbe. I to na dvostrukoj
razini: prilagodba „shva}anju sviju i zahtjevima naobraènih“ (GS 44, 2). Time je jasno da Evan|elje, s
jedne strane, ide u susret s najdubljim èljama ljudskog bi}a i, s druge strane, da se mogne izraziti u svim
kulturama i, na~elno, ostati suvislo u odnosu na viziju svijeta koju on nudi. Svakako, ponekad, Evan|elje
postaje kriti~ka prosudba kulture, ali da bi se moglo
ispraviti kulturu i preusmjeriti je, prije svega treba je
dobro poznavati, da se ne zabunimo u ~asu njezina
preusmjeravanja ili da ne bismo izloìli kritici dobre
elemente koje smatramo lo{ima jer ih ne poznajemo
dobro. Kada se Evan|elje postavlja kao kriti~ka prosudba, ostvaruje se dijalog s kulturom.
2. Objava uvjetovana pitanjima
odre|ene kulture
Kada se Bog objavljuje, objavljuje se ~ovje~anstvu,
narodu, osobama, ve} konstituiranima. Ako èli da
bude razumljiv, morat }e govoriti jezikom tih osoba
i odnositi se na njihova iskustva i na~ine ìvljenja.
Isus je, u svojim prispodobama, uspore|ivao kraljevstvo nebesko sa zemljoradni~kim slikama kao i
drugim slikama, svojstvenima dru{tvu njegova vremena, zato {to se obra}ao zemljoradni~kom narodu
koji je ìvio u specifi~nim socijalnim i politi~kim
okolnostima. I njegove su se kritike odnosile na
tada{nje vjerske, dru{tvene i politi~ke strukture. Isus
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
govori tako da daje obja{njenja na ono {to mu postavlja okolina u kojoj je morao govoriti. Isus objavljuje Boga izazvan pitanjima koja mu postavljaju
njegovi slu{atelji. Da su mu bila postavljenja druga~ija pitanja, da se na{ao u druga~ijem dru{tvenom
kontekstu, dao bi druga~ije odgovore, govorio bi na
druga~iji na~in. „Bog je – tvrdi koncilski dokument
Gaudium et spes (br. 58, 1) – objavljuju}i se svojemu
narodu govorio u skladu s kulturom koja je vlastita
razli~itim dobima.“ Vrste kultura, pitanja i potrebe
trenutka. Kontakt s odre|enom stvarno{}u uvjetuje na~in i sadràj onoga {to se govori.
Nakon {to je uskrsnuo, njegova Rije~ nam dolazi
danas po Svetom pismu. Isus iz Nazareta i dalje danas
govori ljudima koji ~itaju i slu{aju Sveto pismo. Sveto pismo svjedo~i o Njemu, u njemu i dalje odzvanja
Njegov glas za ljude svakog vremena. Kao {to sam
prije ustvrdio da su rije~i povijesnog Isusa izazvane i
uvjetovane pitanjima koja su mu njegovi sugovornici postavljali, kao i potrebama koje je okolina pokazivala, isto tako mora se kazati da su knjige Novog
zavjeta (i Staroga zavjeta) napisane u funkciji odre|enih crkvenih potreba. Novi zavjet nije uniformirani tekst, zbog toga u njemu pronalazimo napetosti
koje imaju svoje obja{njenje u razli~itim primateljima,
kojima su bile namijenjene te knjige (Svetog pisma).
Zahtjevi i problemi tih primatelja vide se u spisima
svetog Luke, Mateja i Pavla. Tako|er u pogledu tih
spisa moèmo kazati da su se pojavili kao plod dijaloga s odre|enim ljudskim stvarnostima.
Kulturolo{ki elementi koji uvjetuju spise Svetog
pisma ({to zna~i da je Sveto pismo napisano kako
bi bilo primljeno i moglo se ~uti na jeziku prvih
primatelja) upu}uju na dvije situacije koje mogu biti
pou~ne za na{e propovijedanje i na{e svjedo~anstvo
dana{njem svijetu: skandal i nerazumijevanje. U Bibliji se susre}emo sa stranicama koje se ~ine sablaznima ili skandaloznima, ako ih ~itamo s mentalitetom dana{njice (prijevarne lukav{tine, nasilni ~ini,
istrjebljenja i zatiranja stanovni{tva). Ti tekstovi se
obja{njavaju time da se objava, kako bi bila razumljiva, morala prilagoditi kulturolo{koj i moralnoj
razini tih dalekih razdoblja. Tako se shva}a da se u
Bibliji pripovijedaju doga|aji i obi~aji bez izri~ite
osude njihove nemoralnosti.3 Te nejasne tekstove
3
Benedikt XVI., Verbum Domini, 42.
ne moèmo ~itati kao „Bo`ju rije~“ bez poja{njenja
elemenata koji su ih uvjetovali i bez njihove prilagodbe na ~imbenike koji uvjetuju aktualne primatelje objave. I poja{njuju}i te faktore koji ih uvjetuju, bit }e nu`no kazati otvoreno i jasno da to, tako
doslovno shva}eno, nije ono {to Bog objavljuje,
nego ~esto ba{ suprotno.
Tako|er nailazimo u Bibliji na stranice koje su
obiljeène nastojanjem da se kr{}anska istina prilagodi kulturi koja je razli~ita od ìdovske. Isus je bio
samo usmjeren na ìdovski svijet. Poslije Isusove
smrti kr{}anska poruka dopire i dalje od granica
ìdovskog svijeta i religioznosti. Zato se ve} u Novom zavjetu susre}emo s reinterpretacijom prvotnog nauka pojmovima koji potje~u iz gr~kog svijeta. Tako, na primjer, kada Druga Petrova poslanica
tuma~i Bo`je spasenje u Isusu kao „sudjelovanje u
boànskoj naravi“ izraàva to pojmovima proiza{lim
iz stoi~ke filozofije, dok je istu poruku sv. Pavao
Rimljanima izrazio jezikom Starog zavjeta. Kraljevstvo Bo`je je sada obja{njeno Grcima. Druga Petrova poslanica èli da njezini ~itatelji shvate ono {to
im govori. Zato koristi jezik koji oni mogu razumjeti, jer „interpretacija iskustva spasenja u Isusu
nije vezana za jezik Kanaanaca, jer je spasenje za sve,
{to zna~i i za Grke. Oni mogu izraziti svojim jezikom vlastita iskustva spasenja u Isusu.“4 Ono „svojim vlastitim jezikom“ zna~i puno vi{e od kvantitativnog pro{irenja: rije~ je o tome da se ista i jedina
vjera ìvi prema stanju i kulturi svakog naroda, u
jednom kvalitativnom produbljivanju.
3. Primjer svetoga Tome Akvinskog
Veliki izazov s kojim }e se suo~iti Crkva u razdobljima nakon vremena Novog zavjeta bit }e upravo navje{taj Evan|elja „svim narodima“. Neki neìdovski narodi su prihvatili Evan|elje s rado{}u.
I ìvjeli su ga u vlastitoj kulturi. Jer ne postoji
Evan|elje „u ~istom stanju“. Pogotovo ne u Novom
zavjetu. Uvijek postoji utjelovljeno, inkulturirano.
Ali ima namjeru univerzalnosti. Stoga nije vezano
ni za jednu kulturu i moè u}i u zajedni{tvo s razli~itim oblicima kulture.
4
Edward Schillebeeckx, Cristo y los cristianos, Cristiandad,
Madrid, 1982, str. 294.
65
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
3.1. Teologija u novoj kulturi
Sada }u se osvrnuti na znakoviti trenutak od kojega se moè puno nau~iti. Slu~aj svetoga Tome
Akvinskog.5 On je traìo na~in na koji „izre}i“
Evan|elje u novoj kulturi i za to se posluìo sredstvima koja je ta nova kultura nudila.
Sve do XIII. stolje}a me|u kr{}anskim misliocima autoritet u teologiji bio je sveti Augustin, a u
filozofiji Platon. Obojica autora su se iznimno dobro nadopunjavala. Platonova filozofija, u kojoj su
se du{e shva}ale kao sudjelovanje svijeta u boànskom, ~inila se prikladnom za izraàvanje kr{}anske
poruke. No, kada je sveti Toma stigao u Pariz na
studij teologije, susreo se s novim intelektualnim i
kulturolo{kim okru`jem, kao i s jednom novom
osobom koja je otvarala putove, Albertom Velikim,
~ovjekom osporavanim, koji je uìvao veliki ugled.
Albert nije skrivao svoje namjere: u~initi razumljivim Latinima gr~ku znanost i razum, oli~ene u Aristotelu, nedavno otkrivenom a kojeg je nau~avanje,
u po~etku, bilo zabranjeno.
Sveti Toma }e produbiti i oja~ati Albertovu nakanu. Duboko duhovno poimanje {to ga je sveti
Toma imao o ìvotu nije mu bilo zapreka da otvoreno gleda na vrijednosti i zahtjeve profane kulture.
Na~in na koji se Aristotel odnosio prema prirodnim
znanostima, va`nost koju je davao osjetilnome svijetu, pogled na ~ovjeka, istraìvanje zakona ìvota i
fenomena ra|anja, odudarala su od idealisti~kog
spiritualizma ~emu je naginjao tradicionalni augustinizam, obiljeèn Platonovim utjecajem. Nasuprot
va`nosti koju je Platon pridavao apstraktnim i idealnim stvarnostima, Aristotelova filozofija stavlja
naglasak na biologiju, tj. na konkretne stvarnosti.
Aristotel ocjenjuje prirodu kao po~elo koje
obja{njava sva djelovanja bez potrebe posezanja za
nadnaravnim utjecajima ili simboli~kim interpretacijama. Pojavljuje se stvarni i shvatljivi (inteligibilni)
svijet. I s inteligibilno{}u svijeta sve vi{e }e se pot5
Sve ono {to budem rekao u nastavku, moè se prona}i razra|eno u dva djela koja su mi posluìla za ovo moje razmi{ljanje: Gregorio Celada Luengo, Tomás Aquino, testigo y maestro
de la fe, editorial San Esteban, Salamanca, 1999; Marie-Dominique Chenu, Thomás d’Aquino, mestre d’espiritualitat (uvod
Martín Gelabert), Facultat de Teologia de Catalunya, Barcelona, 2010.
66
vr|ivati snaga razuma. Sveti Toma toliko cijeni razum da smatra kako ne moè biti razilaènja izme|u
vjere i razuma i da se, u pogledu dijaloga s onima
koji ne prihva}aju objavu, moraju upotrebljavati argumenti bazirani ne na autoritetu, nego filozofski
argumenti, utemeljeni na razumu, „uz koji moraju
svi pristati“.6
3.2. Pretvaranje vode u vino
Budu}i da se ne radi o predavanju o svetom Tomi,
ograni~it }u se na prisje}anje jedne anegdote, koja
ocrtava njegovu sposobnost, koja bi trebala biti i
na{a; i na aspekt njegova dijaloga s kulturom koji i
dan danas ima veliku aktualnost.
Anegdota: u glasovitoj intervenciji, kada je ve}
bio general svoga Reda, Bonaventura je pokazao
zabrinutost jer su, prema njemu, vode filozofa, u
kojima se nalazi propast, pokvarile i dalje kvare ~isto
vino Bo`je rije~i. Sveti Toma je odgovorio, ne bez
humora, da pravi teolog ne poku{ava razvodniti vino
nego pretvoriti vodu u vino, kao na gozbi u Kani
Galilejskoj. Zato treba dobro upoznati vodu, drugim
rije~ima kulturu i svijet dana{njice i ne izolirati se u
tornjeve koji sprje~avaju opasnost od zaga|enja.
U istom je smjeru progovorio i Drugi vatikanski
koncil, u jednom zaboravljenom tekstu, o tome
kako je za evangelizaciju potrebno upoznavati, i za
spoznaju „u na{e vrijeme, kada se stanje stvari vrlo
brzo mijenja, a na~ini razmi{ljanja me|usobno se
vrlo razlikuju, napose potrebna pomo} onih koji,
ìve}i u svijetu, imaju iskustva s raznim ustanovama
i stru~nim podru~jima te razumiju mentalitet koji u
njima vlada, bilo da je rije~ o onima koji vjeruju, bilo
o onima koji ne vjeruju“ (GS 44, 2).
3.3. Prete~a modernog dijaloga sa znano{}u
Aspekt dijaloga svetoga Tome s kulturom, koji
mi se ~ini aktualnim, pravi je prete~a modernog dijaloga vjere sa znano{}u. Aristotel je tvrdio da ono
od ~ega je u~injen svijet, tj. materija, ima vje~no i
neprolazno zna~enje te postoji odvijeka. Time se
~inilo da se dovodi u pitanje istina da je Bog stvorio
svijet, jer je to isto bilo kao kazati da se svijet obja{njava bez Boga. To je skandaliziralo teologe u Pari6
Toma Akvinski, Suma protiv pogana I, pogl. 2.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
zu. Tako|er danas neke postavke i tvrdnje znanosti
sabla`njavaju ne toliko teologe koliko mnoge vjernike lo{e pou~ene. Zasluga svetog Tome je po{tivanje snage razuma i traènje na~ina kako razrije{iti
prividne nesukladnosti izme|u vjere i razuma. Prema svetom Tomi je vjerodostojno da je svijet po~eo
u vremenu, ali se ne moè spoznati niti dokazati.
Zbog toga }e Toma podràvati tvrdnju da postojanje
svijeta odvijeka nije proturje~na tvrdnji o Bogu kao
Stvoritelju svijeta, jer je mogu}e misliti da je Bog
stvorio svijet odvijeka, i tako bi svijet bio stvoren,
ovisan o Bogu i ko-egzistiraju}i s Bogom od vje~nosti.
Nema nutarnjeg proturje~ja u tvrdnji da stvoreni
u~inak moè postojati od vje~nosti, jer moè istodobno postojati s uzrokom. Zbog toga, svemir bi
mogao postojati odvijeka, ako bi Bog to tako èlio.
Upu}enost svijeta i svega stvorenja na Boga treba
vi{e smjestiti na ontolo{ke nego na vremenske razine. Moè se potpuno ovisiti o Bogu, imati razlog
svoga postojanja u njemu i postojati odvijeka. Biti
stvoren zna~i biti potpuno ovisan o Bogu; stvorenju
je vlastita ovisnost, a ne vrijeme niti datum. Sveti
Toma isti~e apsolutnu povezanost svijeta s Bogom.
Radi se o primjeru dijaloga sa znano{}u koji moramo i danas nastaviti dalje, bivaju}i pozorni na ono
{to kaè znanost (o pojavnosti svijeta i ljudskog
bi}a, te o evoluciji), ali tako|er imaju}i kvalitetnu
teologiju koja se zna postaviti inteligentno pred podatcima znanosti, kako ne bismo imali pred o~ima
nepotrebne nespojivosti izme|u onoga {to Bog pi{e
u stvaranju (rukopis koji nam otkriva znanost) i
onoga {to Bog kaè u svojoj objavi po prorocima i
Isusu iz Nazareta.
4. Na{ zadatak danas
4.1. Vremena su uvijek bila lo{a.
Uvijek je prisutna dvosmislenost
Danas, kao {to je bilo i uvijek, susre}emo se s
elementima na{e kulture koji mogu pogodovati navje{taju Evan|elja, kao i s elementima koji to oteàvaju. Ponekad se ~ini da se usredoto~ujemo spontano na elemente koji oteàvaju navje{taj Evan|elja.
I, kao vrhunac, mislimo da su u drugim vremenima
stvari bile lak{e i zbog toga ~eznemo za njima. êz-
nemo, u stvari, za ne~im {to ne poznajemo i prepu{tamo da nas ma{ta nosi. Vremena su uvijek bila
„lo{a“ za Evan|elje, jer navije{tamo, kao {to kaè
sveti Pavao, raspetoga Krista, sablazan za @idove i
ludost za Grke. Sablazan za religiozne ljude, za naravnu i spontanu religioznost, i glupost za razum,
za utilitaristi~ki razum koji se sluì korisnim i isplativim kao kriterijem razumljivoga. Navije{tati Evan|elje nikada nije bilo lako. I ovaj svijet je uvijek
ozna~en onim {to teologija naziva iskonskim grijehom; strukture grijeha su nerazdvojive od svijeta,
iako to nije volja Bo`ja.
Na kraju svoga govora, Petar, na dan Duhova,
zaklinje i opominje slu{atelje ovim rije~ima: „Spasite se od nara{taja ovog opakog“ (Dj 2, 40). I apostol
Pavao govorio je Filipljanima da ìve „posred poroda izopa~ena i lukava“ (Fil 2, 15). Sklonost na pomisao da je ovaj svijet pokvaren, da nikada nismo
bili gori, skoro je jednako stara kao i povijest. Kako
gledamo samo na sada{njost, mislimo da su druga
vremena bila bolja i da smo u na{em vremenu do{li
do one to~ke „kada se ne ide dalje“ zbog pokvarenosti. Prisjetimo se, primjera radi, kada se je izglasao
zakon o rastavi u [panjolskoj, tada{nji biskupi su
zagalamili uznemireni da je to po~etak razora dràve. Dosta je riskantno sluìti se superlativima u ocjenjivanju neke situacije jer se izlaèmo riziku da nas
stvarnost opovrgne, i k tome jo{ kada do|u gora
vremena, tada ne}emo prona}i odgovaraju}e rije~i
kako bismo ocijenili ta vremena.
Svako vrijeme je dvozna~no. Svako vrijeme ima
svoje dobre i lo{e strane. Danas su te dobre strane:
ve}a senzibilnost za demokraciju, ve}a èlja za mirom, bolje razumijevanje razli~itog, ravnopravniji i
pravedniji dru{tveni zakoni; produljila se nada za
ìvot, djeca su za{ti}enija, mnogi se brinu za potrebe bli`njih i onih koji su daleko. Tako|er danas ima
i lo{ih stvari. îni se da je nekima zadovoljstvo uveli~avati ih. Ne vide ni{ta drugo nego samo ono {to
je lo{e, tj. vide zlo. Ponekad se ~ini da neki kr{}ani
misle da je najbolji na~in evangelizacije ukazivati da
se zlo nalazi posvuda. Prema mome mi{ljenju, oni
su u krivu. Najbolji na~in da se dopre do neke osobe i uputi joj se rije~, a da se ta rije~ moè poslu{ati
nije put kritiziranja te osobe, nego traènje dobre
to~ke ili strane po kojoj se moè doprijeti do osobe.
A tama ne nestaje ako je kritiziramo nego ako je
67
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
osvijetlimo. U tom smislu Isus govori da su njegovi „svjetlo svijeta“, ne kritizira svijet. I tekst svetoga
Pavla Efeànima, koji sam prije citirao, poti~e kr{}ane da budu svjetlono{e usred ovoga dru{tva.
Jedino dru{tvo koje postoji jest ovo koje imamo.
Ne vrijedi àliti se: „Da imamo drugu vladu, druge
zakone, drugu televiziju, tada bi bilo lako evangelizirati.“ Svjedo~anstvo je potrebno davati u stvarnosti koja jest, ne u onoj koju bismo voljeli da postoji. Jer ona koju bismo prièljkivali ne postoji. I onu
koja postoji, nju se evangelizira da postane svjetlijom, dakako ne àlopojkama, povicima, prijetnjama ili kritiziranjima.
4.2. Razli~iti scenariji s kojima se
moèmo susresti
Danas, u na{oj evangelizacijskoj zada}i, moèmo
se susresti s vrlo razli~itim scenarijima. Prvi scenarij
jest scenarij vjernika, ne{to {to ~esto zaboravljamo,
jer podrazumijevamo da su oni ve} evangelizirani.
Ali evangelizacija nije namijenjena samo onima daleko. Evangelizacija je ponajprije potrebna nama
iznutra. Trebamo slu{ati Bo`ju rije~ vi{e puta. Ona
je hrana za na{ ìvot i razlog na{ega postojanja. I trebamo je vi{e puta (po)slu{ati jer se svaki dan susre}emo sa situacijama koje su potrebne njezina svjetla.
Trebamo je iznova saslu{ati jer smo sinovi ove kulture i problemi ateista na{a su pitanja. Trebamo vjeru koja bi znala ponuditi razloge jer smo mi prvi
kojima su potrebni ti razlozi.
Budu}i da je to va`no, zadràt }u se malo vi{e na
evangelizaciji onih koji su daleko, onih koji o~ekuju
na{e svjedo~anstvo i na{ odgovor koji ponekad traè, a ponekad ne traè. Prije svega promotrit }u dva
slu~aja evangelizacije kr{}ana koji su po sebi posebni. Kad kaèm posebni, ne mislim rijetki ili ~udni.
@elim kazati da danas u na{im okru`jima ljudî koji
se priznaju kr{}anima postoje skupine koje ìve kr{}anstvo ne tako ba{ (pr)o~i{}eno i, napose, ne ba{ u
potpunosti promi{ljeno.
5. Evangelizirati religioznost koja nije
u potpunosti kr{}anska
U na{em sekulariziranom dru{tvu nalaze se mnogi ostaci religioznosti, koji se ~esto pomije{aju i za68
mijene s kulturnim tradicijama (procesije Velikog
tjedna, obi~aji, narodne svetkovine ili svetkovine
za{titnika), ili se pokazuju u osobnim religioznim
oblicima s kr{}anskom vanj{tinom i koji se pojavljuju u odre|enim trenucima, ali ne preobraàvaju
ìvot u cjelini (~uvanje svetih sli~ica, molitve tipa
„smiluj mi se s ovom molitvom iako se ne vjeruje da
}e se njome i{ta posti}i“, sveci manje ili vi{e egzoti~ni, svije}e i prinosi u slu~aju bolesti ili potrebe).
Ti ostaci religioznosti poti~u jo{ uvijek mnoge
da, iz razli~itih motiva, traè primanje sakramenata:
kr{tenja, ènidbe, sprovoda. Sada je taj fenomen jo{
istaknutiji i pove}ava se s dolaskom latinskih imigranata. Da li motivi zbog kojih se traè ti vjerski
obredi olak{avaju ili zapravo oteàvaju prihvat, èlju
i razumijevanje Evan|elja? Postoji li uvjet ili podloga za slavljenje sakramenta? U tim slu~ajevima bit
}e va`no pomo}i (pr)o~istiti motive s kojima mnogi pristupaju sakramentima. Ve} se Isus susretao s
time da su ga mnogi slijedili zbog motiva stranih
Kraljevstvu nebeskom koje je on navije{tao: „Ne
traìte me jer ste vidjeli znakove, nego jer ste jeli
one kruhove i nasitili se“ (Iv 6, 26). Ali ono {to je
doista va`no nije ova propadljiva hrana nego hrana
koja traje za vje~ni ìvot, (Iv 6, 27).
Stoga je i prikladno pitanje: „[to traìte?“ (Iv 1,
38). Moglo je biti krivo motiviranih nasljedovanja,
osje}aja koji ne odgovaraju onome {to je Isus. Moglo bi biti i vjerskih iskaza, molbi za primanjem sakramenata koji nisu plod susreta s Isusom Kristom.
Valjat }e razlu~iti svaki slu~aj, jer se ne radi o „apriori“ odbacivanju tih o~itovanja i molbi, ali se radi o
tome da ih se iskoristi za dobru katehezu, ako je to
mogu}e, ili u~initi da sami protagonisti shvate nesuvislost svojih molbi. Ovdje, kao i u svemu {to se
odnosi na evangelizaciju, traì se odmjerenost, puno
strpljenja i i{~ekivanje ~asa u kojem }e Bog u~initi
na{u evangelizaciju u~inkovitom.
Religioznost moè biti element u korist evangelizacije. No, moè biti i prepreka. Ve} na po~ecima
kr{}anstva sveti Pavao se susreo s vjerskim o~itovanjima koja su oteàvala prihva}anje Kristova krià.
I danas nailazimo na religiozne izraze koji se odnose prije svega na transcendenciju, ali zaboravljaju na
utjelovljenu dimenziju kr{}anstva, opciju za siroma{ne, solidarnost s onima koji trpe i na smisao
Kristova krià. Potrebno je razlu~iti i (pr)o~istiti.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Ako mi sami poti~emo pojedine oblike religioznosti, moèmo stvoriti stra{an nesporazum i poticati
zabunu Evan|elja, tj. zamijeniti ga ispraznim duhovnim osje}ajem ili emocionalnom situacijom.
6. Evangelizirati u okruènju pogodnom
za fundamentalizam
Vjerodostojnost ~ini da vjera bude dostojna povjerenja i prihva}anja u odre|enom dru{tvenom
kontekstu. Pokazuje da je kr{}anska vjera dostojna
povjerenja pred odre|enom kulturom. Ona je ne
name}e nego je ~ini prihvatljivom. Jedan od najozbiljnijih problema s kojim se danas kao vjernici susre}emo jest nedostatak vjerodostojnosti. Nedostatak vjerodostojnosti zbog na{ega na~ina ìvljenja,
zbog na~ina kako se shva}a i zami{lja Crkva, zbog
kateheze i propovijedanja koji ne odgovaraju ni na
{to i nisu povezani s pitanjima {to ih ljudi sami sebi
postavljaju.
Danas je nu`no pokazati vjerodostojnost ne
samo pred nevjernicima, nego je i vjernicima potrebno ponuditi teologiju i katehezu koja je sposobna
uhvatiti se u ko{tac s te{ko}ama i nadvladati ih.
U kona~nici, pou~iti vjernike vjerodostojnom teologijom kako bi i oni sami mogli, istodobno, vjerodostojno nastupiti pred onima koji zatraè obja{njenje njihove vjere. Ovo kaèm jer se danas, u na{em „katoli~kom svijetu“ susre}emo s dvije vrste
situacije. Jedna je pozitivna: mnoge osobe dobre
volje, u mjeri kako sazrijevaju u vjeri i slu{aju pozorno Sveta pisma, traè svoje produbljenje i postavljaju si pitanja svake vrste. Potrebna im je teologija, ali ~esto nailaze na odgovore katehetskog tipa
koji su nedovoljni. Isto tako se susre}emo s drugom
situacijom, negativnom, koja tako|er zahtijeva teologiju. Postoje razni oblici fundamentalizma: jedni eksplicitni, koji su k tome i agresivni; i drugi implicitnog karaktera u vjernicima dobre volje.
S agresivnim fundamentalizmom jako je te{ko i,
u nekim situacijama, nemogu}e u}i u dijalog. Bez
sumnje, najbolje {to valja u~initi pred ovim tipom
fundamentalizma je ponuditi dobre argumente i
dobru teologiju. Ali ovakva teolo{ka ponuda obi~no
nailazi na dvije vrste odgovora te obje vrste pokazuju pote{ko}u za dijalog: {utnja onoga tko nema
nikakve argumente; ili ljutnja onoga tko tako|er ne
posjeduje nikakav argument i usredoto~uje se na
diskvalifikaciju drugoga. Ja bih osobno ozna~io takve fundamentaliste kao „katolike ne-kr{}ane“.7 No,
postoji i implicitni fundamentalizam u osobama dobre volje, u susretu s kojima je nu`no pruìti dobru
teologiju i s kojima je tako mogu} dijalog. âk {to
vi{e, takve osobe su zahvalne za pravo teolo{ko prosvjetljenje i odnose se s po{tovanjem u nesuglasicama potkrijepljenim argumentima i dokazima.
Implicitni fundamentalizam (svakako i agresivan) obi~no se na krivi na~in koristi argumentima
autoriteta i argumentima materijalisti~kog tipa (koji
su danas jo{ vi{e omogu}eni uporabom Interneta):
sveto platno je najìvopisniji primjer, ali tako|er se
utje~e argumentu ~uda, ukazanja ili iskustvima oìvljenih (koji su imali klini~ku smrt). Prema takvoj
argumentaciji treba se odnositi s po{tovanjem, i
samo valja ponuditi svjetlo teologije da bi se izbjeglo, kako je kazao sveti Toma Akvinski, da na{a vjera ispadne smije{na pred nevjernicima, koji mogu
misliti da svoju vjeru temeljimo na takvim materijalnim dokazima.
K tome jo{, dana{nje obrazovane osobe ne zadovoljavaju se s argumentom autoriteta. @ele znati
motive zbog kojih autoritet to tako govori; povijesne i teolo{ke razloge koje autoritet ima da bi rekao
ono {to govori. Jer ako autoritet, u~iteljstvo, dogma,
nema razloge, tada smo pred trijumfom autoriteta
bez razuma. I nije~emo da je Bog Logos, Razum,
Smisao, Argument.
7. Evangelizirati udaljene i nezainteresirane
Danas se susre}emo s osobama koje pokazuju
potpunu nezainteresiranost za religiozno. Ne radi
se samo o nezainteresiranosti nego ~ak i o ideji da
religija ne pridonosi ni~emu dobrom te da samo donosi mnogo zla. Religija je neprijatelj uìtka, napretka, uspjeha; nespojiva je sa znano{}u; ne nudi nikakvo rje{enje za velike probleme ~ovje~anstva, kao {to
to ~ine tehnika i sustavno planiranje (razvoj).
7
Katolici ne-kr{}ani bi bili oni koji se, u ime takozvane obrane svega katoli~koga, priviknu na stavove koji nisu u skladu s
Evan|eljem. Ono {to se navije{ta mora biti u skladu s na~inom
navje{taja. Ako postoji nesklad, na~in opovrgava navje{taj, odnosno sadràj navje{taja. Krist, kada su ga vrije|ali, nije vra}ao
uvrede; u svojoj muci nije niti prijetio.
69
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Mislim da mi, kr{}ani, imamo na tom podru~ju
dvostruki zadatak kako bismo odgovorili onima koji
tako misle i ìve. Oni su „oni koji ne èle slu{ati“,
na koje se – prema svetom Augustinu8 – odnose
rije~i iz 2 Tim 4, 2 o evangeliziranju „bilo zgodno ili
nezgodno“.
7.1. Pokazati humaniziraju}u dimenziju vjere
Prvi zadatak je pokazati, svojim ìvotom i rije~ju,
humaniziraju}u dimenziju kr{}anske vjere. U tom
se pogledu dobro podsjetiti da se danas rasprava vi{e
ne stavlja na razinu dokaza postojanja Boga, postoji li Bog ili ne postoji, nego na razinu onoga {to
ljudi razumiju ili percipiraju kada kaèmo Bog, ili
kada izgovorimo ime Isus. Kada se u sredstvima
dru{tvenog priop}avanja ili u nekim radikalnim nastupima napada kr{}anstvo, argumenti se vrte oko
tobo`njeg kr{}anskog Boga koji bi stajao iza nepopustljivosti, netolerantnosti i fanatizma kao i oko
zala i problema koji se javljaju s religijom. Ta taktika dolazi iz davnine i naàlost katkada smo je mi
sami kr{}ani prouzro~ili. Prisjetite se „pojma kr{}anskoga Boga“ {to ga nudi Nietzsche: „Bog kao
bog bolesnih, Bog kao pauk, Bog kao duh, najpokvareniji je od svih pojmova o Bogu stvorenih na
zemlji; on mo`da predstavlja mjerilo niskog vodostaja u silaznom razvitku tipa bogova. To je Bog koji
se izrodio u proturje~je ìvota, umjesto da bude
njegovo preobraènje i vje~no da! U Bogu je objavljeno neprijateljstvo prema ìvotu, prema prirodi,
prema volji za ìvotom! Bog je formula za svako
klevetanje ‘ovostranosti’, za svaku la` o ‘onostranosti’. U Bogu se {tuje ni{tavilo, volja za ni{tavilom
progla{ena je svetom.“9
Ponekad smo, da bismo pokazali humaniziraju}u sposobnost vjere, isticali nedostatnost ovoga
svijeta, ispraznost i besmisao ìvota mnogih na{ih
8
Govor o pastirima (Sermo 46, 14)
F. Nietzsche, Antikrist, br. 18, prevela Neda Peravi}, Izvori,
Zagreb, 1999, str. 28. Benedikt XVI., Deus caritas est, br. 3 naslu}uje opravdanost odre|enih Nietzscheovih kritika: „Njema~ki je filozof izrazio vrlo ra{irenu percepciju: nije li nam
Crkva sa svim svojim zapovijedima i zabranama zagor~ala
najljep{u stvar u ìvotu? Ne postavlja li zabrane upravo tamo
gdje nam radost, koju nam je namijenio Stvoritelj, pruà sre}u
koja nam daje odre|eni predokus ne~ega boànskog?“ (KS,
Dokumenti 143, Zagreb, 2006, str. 9).
9
70
suvremenika, i malu nadu koju nudi ovo dru{tvo.
Osobno se slaèm s mnogima od tih analiza koje su
iznijeli i dalje to ~ine mislioci velikog ugleda. No,
prema mom shva}anju, Evan|elje je potrebno, ne
samo za ograni~enost i zlo}u ljudskoga, nego zbog
pozitivne ponude ìvota koju donosi. „Do{ao sam
da imaju ìvot u izobilju“, kaè Isus. Zbog toga, u
na{oj evangelizacijskoj zada}i ne radi se o tome da
mislimo kako je napad najbolja obrana, nego da mirno kaèmo ono {to jesmo, {to ìvimo i u {to vjerujemo. Kazati da nam objava otkriva na~in djelovanja
koji ne nastaje od puti niti od krvi, nego uzdiè tu
put i krv te nam otkriva prostor za besplatno i
neo~ekivano. Kada netko dadne svoj ìvot za neprijatelje, kada netko ugosti stranca i neznanca, kada
se netko odri~e tjelesnog uìtka kako bi mogao s
ve}om slobodom sluìti potrebnima, kada je netko
vjeran svom obe}anju, ~ak i po cijenu ìvota, ti se
postupci ne mogu obja{njavati fiziologijom ili biologijom. Ovdje se pojavljuje neo~ekivana novina
koja postaje upitnik i izazov razumu i pokazuje mu
~ovje~nost ljubavi, oprosta i sluènja.
Bez sumnje, u ovom sekulariziranom dru{tvu,
kr{}anin ne moè ne primijetiti niz neprihvatljivih
pojava koje zasluùju kritiku i koje treba ispitati
upravo u ime najhumanijeg i najracionalnijeg. Tako,
na primjer, individualizam mnogih osoba, neosjetljivih na potrebe drugih. Ili pohlepa za mo}i pod
svaku cijenu, koja neizbje`no zavr{ava u korupciji.
Ili organizirani terorizam, koji pretpostavlja istinsku
dehumanizaciju i prezir ljudskoga ìvota. Ili uporaba droge, {to stoji u opre~nosti prema dvjema najvlastitijim i najplemenitijim osobinama zapadne
kulture: lucidnost i razum.
Primjeri bi se mogli jo{ nadodavati. @elim samo
podsjetiti da pred neprihvatljivim u dana{njoj kulturi treba ponuditi „razloge“ toga neprihvatljivoga
i ne po~eti odve} lagano s osu|ivanjem, jer se onda
jasno svrstavamo na rub i tada se oteàva svjedo~anstvo vjere. Dapa~e, smatram da bi kr{}ansku
vjeru trebalo predstaviti kao iskustvo kontrasta.
Tako nasuprot zamisli o uspjehu, mo}i i uìtku, tih
iskustava koja me zatvaraju u samoga sebe i udaljuju me od tu|e patnje, kr{}anska vjera isti~e iskustva
izgona, li{enosti, ona iskustva koja mi pomaù da
iza|em iz samoga sebe. Bog stvara bratstvo. Radi
se o dostupnom Bogu koji ljubi svakog pojedinca.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Jer svi smo mi jedinstveni, nezamjenjivi, nitko se
od nas ne moè zamijeniti u egzistenciji s nekim
drugim. Druga tema na koju je dana{nja kultura
jako osjetljiva, jest tema slobode. Kr{}anska vjera,
prihva}aju}i bezrezervno taj zahtjev kulture, pro{iruje svoje dimenzije, postaju}i i bivaju}i „onostranost“ moje slobode da bi mogla u}i na teren solidarnosti sa svima, napose s onim ugnjetavanim
mu{karcima i ènama kojima je uskra}ena sloboda.
Briga za dobro drugih uvijek je najbolji put za susret
s Bogom.
7.2. Dopustiti biti vi|en i izazvati pitanja
Ranije sam rekao da pred nezainteresirano{}u za
Evan|elje mi kr{}ani imamo dvostruki zadatak. Prvi,
o ~emu sam upravo zavr{io govoriti, pokazati humaniziraju}u sposobnost vjere. Sada idem s drugim
zadatkom, koji je u nekim prilikama jedini mogu}i.
Jer ponekad ispada nemogu}e govoriti ili biti shva}en. U takvim slu~ajevima valja samo dopustiti biti
vi|en i izazvati pitanja. Isprovocirati pitanja u dru{tvu koje ne obiluje pitanjima, a jo{ manje, velikim
pitanjima za{to ili zbog ~ega ìvot. Danas tehnika i
znanost posjeduju odgovore doslovno za sve imanentno, za sve uobi~ajene svakodnevne stvari koje
trebamo u svakom trenutku. Moglo bi se kazati da
sekularizirane osobe vi{e ne trebaju ni{ta. Stoga je
va`no da se kr{}anstvo pojavi kao iznena|enje, kao
ne{to predivno, neo~ekivano, ne{to {to tjera na razmi{ljanje.
Nije lako, niti je ikada to bilo, prenijeti vjeru.
U ovim na{im vremenima, kada se govori ~ine potro{enom robom, dobro je prisjetiti se da je i izazivanje pitanja na~in evangelizacije. Kao kr{}ani previ{e smo se navikli davati mnoge odgovore. Ali osim
toga {to vjera nema odgovor na sve, zato je isto tako
va`no, ili ~ak i va`nije, poticati pitanja. Odavde bi
trebala pote}i misionarska zada}a i, ponekad, tu
naàlost zavr{ava, prije svega kada je rije~ sprije~ena.
Tada uvijek ostaje mogu}nost da se postave pitanja
onima koji nas promatraju.
Isus je izazivao brojna pitanja. Upravo zato {to
je izazivao pitanja, uspijevao je da ga mnogi slijede:
odakle ovome ta mudrost? S kojom vla{}u izgoni
zloduhe? Tko je taj? Prema Pavlu VI., kada vide na{e
ìvljenje, ljudi bi si trebali postaviti pitanja: „Za{to
su oni takvi? Za{to tako ìve? [to ili tko im je nadahnu}e? Za{to su s nama?“10
Samo kada predstavljanje Isusa ili nazo~nost kr{}ana poti~u pitanje, tada smo na{li pretpostavku koja
daje da se odgovor saslu{a. Ako nismo sposobni
postaviti pitanja, nikoga ne}e zanimati na{i odgovori, ali svaki odgovor pronalazi smisao u kontekstu
pitanja koje ga je potaknulo. Odgovoru bez prethodnog pitanja ~esto nedostaje smisao i te{ko ga je
razumjeti. Jednako, religija koja nema u sebi sposobnost izazivati pitanja, nikoga ne zanima. Poti~e
li moj ìvot upitnike ili ipak ostavlja indiferentnima
one koji me vide? Ako ne poti~e upitnike moram se
zapitati o kvaliteti svoje kr{}anske vjere.
8. Zajedni~ko propovijedanje
8.1. Propovijedati „iz“ zajednice
îtava Crkva je pozorna da ~uje, sva Crkva propovijeda, svjedo~i, {alje, govori se u njezino ime.
Odatle i sablazan podjela: da svi budu jedno. Propovijedanje je eklezijalno i zbog toga je u svojoj
naravi „komunitarno“. S obzirom da Red propovjednika od 2006. do 2016. slavi Jubilej kao pripravu
za 800 godina potvrde Reda i s obzirom da je tema
za 2011. godinu: „Propovijedanje i kultura, zajedni~ko propovijedanje“, volio bih zavr{iti svoje razmi{ljanje s poglavljem posve}enim tome vidu zajedni~kog propovijedanja.
Propovijedanje je ono {to definira Red propovjednika. Zajedni~ko propovijedanje je jedna od njegovih prepoznatljivih zna~ajki. Propovijedamo „iz“
zajednice, i na neki na~in predstavljaju}i zajednicu,
{to biva jasno kada nam netko kaè: „Kako se primijeti da ste dominikanac“ ili kad nam netko predbaci ili nas ukori: „îni se la` da bi to rekao dominikanac“. Od nekoga tko pripada zajednici, Redu,
dominikanskoj obitelji o~ekuju se odre|ene stvari,
a ne neke druge.
Pro{le smo godine (2011.) slavili 500 godina od
Montesinova govora. Radi se o dobroj referenciji
{to bi to trebalo biti zajedni~ko propovijedanje. Kada je prior Pedro iz Cordobe primio pritu`be zbog
sadràja propovijedi Antonija Montesina u obrani
10
Evangelii Nuntiandi, 21.
71
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
domorodaca, dovode}i u pitanje {panjolsku politiku
na ameri~kom tlu, odgovorio je da nije Montesinos
propovijedao nego cijela zajednica. To jest, ukazati
i upozoriti na nepravdu bila je odluka zajednice i
Montesinos je samo bio glasnogovornik zajednice.
Danas moramo prona}i na~in kako u~initi na{e propovijedanje „zajedni~kim“. I u~initi ga zajedni~kim
na razini dominikanske obitelji, napose na razini
bra}e i sestara. U tom smislu prili~i da sestre imaju
pravu informaciju o tome {to bra}a ~ine i govore,
kao i da poznaju razloge za ono {to govore i ~ine.
I tako|er prili~i da bra}a znaju mi{ljenje sestara o
odre|enim problemima. U prvom planu zato {to se
tako osje}amo ve}u potporu, vi{e potpomognuti, a
u drugom planu jer tako oboga}ujemo svoje propovijedanje.
Trebali bismo ~e{}e organizirati zajedni~ke susrete, dobro se informirati o velikim i aktualnim temama, razmijeniti mi{ljenja, saslu{ati sestre i bra}u. To
pomaè razraditi vlastita mi{ljenja te pomaè da na{e
propovijedanje doista bude zajedni~ko. Ovdje vidim
metodu kako da na{e propovijedanje bude zajedni~ko, a da ne bude jednoli~no, po{tuju}i slobodu svakog pojedinog brata i svake pojedine sestre.
8.2. Slu~aj monijalnih sestara
Jo{ zavr{na rije~ o specifi~nom slu~aju monahinja. Dosta ljudi posje}uje njihove samostane. Tre-
72
bali bismo se zapitati ponekad koji tip ljudi dolazi i
{to to~no traè. Dolaze vjernici, ali tima koji vjeruju ~esto treba dobra teologija, prava duhovnost. Te
osobe traè i trebaju odgovore i, ponekad, to izri~ito
traè. Molitva i zajedni~ki ìvot su ve} po sebi dobro
zajedni~ko propovijedanje. No, ljudi traè tako|er
i odgovore te im prili~i dati odgovore, onako kako
se prije razmatralo i raspravljalo u zajednici.
U ènskim samostanima organiziraju se ili se
mogu prirediti susreti, moè se pozvati ljude na
odre|ene molitve i liturgiju, mogu se organizirati
okrugli stolovi i susreti formacije za laike. Na po~etku je te{ko, ne treba o~ekivati velike mase, moramo traìti pojedina~ni i osobni pristup. Uspjeh ne
ovisi o koli~ini. Tako|er imati na pameti da, iako to
bude za mali broj ljudi, ta }e priprema susreta ponajprije dobro do}i samim sestrama. Ako je to tako,
~ak da i nitko ne do|e ili do|e sasvim malo ljudi,
susret je bio koristan i donio je plodove.
Na neki na~in valjalo bi kazati da sestre (uop}e
redovnici) se nalaze ondje gdje jesu bez ikakve pretenzije. Jednostavno otvorenih vrata. I nikada ne
znamo za dobro {to smo ga u~inili. Ponekad ~inimo
mnoga dobra i nismo toga svjesni. Jedno je sija~,
drugo je ètelac. Na{e je da sijemo. Drugi }e pokupiti ono {to nisu sijali.
Sa {panjolskoga preveo
brat Marko Bijeli}, OP
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
AKTI
OP]E SKUP[TINE REDA PROPOVJEDNIKA
Rim, 2010.
Op}a skup{tina je odràna od 1. do 21. rujna 2010.
pod predsjedanjem U~itelja Reda brata Brune Cadoréa.
Ovdje donosimo izabrane ulomke, a cjelovito se izdanje nalazi
na web stranici Reda: www.op.org/fr/official-documents
S francuskoga, engleskoga i {panjolskoga preveli
fr. Sre}ko Koralija i fr. Anto Gavri}
II. POGLAVLJE
PROSLOV
SLU@BA PROPOVIJEDANJA
Propovijedanje i znak identiteta Reda
50. Postoji mnogo dominikanskih obilje`ja: habit,
grb, pas s bakljom do Dominikovih nogu. No,
postoji samo jedan znak identiteta, genetski
kod, ~lanova Reda, Dominikanske obitelji: to
je propovijedanje za spasenje ljudi (Temeljna
konstitucija, KKN, IV), slu`ba Rije~i (officium
Verbi), poslanje evangelizacije. Op}a skup{tina
u Rimu htjela je podsjetiti cijelu Dominikansku
obitelj, klauzurne sestre, bra}u, apostolske sestre i dominikanske laike, na ovaj na{ znak
identiteta dok se pribliàvamo Jubileju 2016.
godine. Monahinje, koje su prvotno posve}ene
molitvi, sudjeluju u slu`bi propovijedanja slu{aju}i Rije~, slave}i je i navje{}uju}i Evan|elje
primjerom vlastitog ìvota. Isto se tako i bra}a suradnici ucjepljuju u slu`bu propovijedanja
pomo}u vjernog obdràvanja svojih zavjeta u
Redu.
êtvrti lateranski koncil izrazio je àljenje {to
„nitko vjernicima ne dijeli kruh Rije~i“. Domi-
nik je uvidio da je ba{ tu korijen zala Crkve
njegova vremena te je odlu~io da to bude njegovo poslanje i poslanje njegovih sljedbenika.
Bilo je to proro~ko nadahnu}e, jer je propovijedanje Radosne vijesti po~etak postupka koji
vodi prema vjeri, prema obra}enju Evan|elju,
prema oblikovanju kr{}anske zajednice, prema
o~ovje~enju ìvota na Isusov na~in. To i dalje
ostaje posebno poslanje Reda u Crkvi, kojoj je
i samoj potrebna evangelizacija, i u svijetu udaljenom od (takvih) mogu}nosti, ali tako|er
ispunjenom besmislom i patnjom. Va`nost na{eg poslanja zahtijeva od nas dobro kori{tenje
Rije~i i rije~i (u molitvama za propovjednika u
starom dominikanskom misalu prva je molitva
bila za dobivanje milosti propovijedanja, a druga za spretno kori{tenje rije~i).
Od po~etka si trebamo posvijestiti da je bilo
mnogo oblika propovijedanja i evangelizacije u
dominikanskoj tradiciji: homilija i pou~avanje,
usmena i pisana rije~, umjetni~ko izraàvanje,
virtualna komunikacija, me|usobni dijalog,
svjedo~enje ìvotom... Kako se propovijedanje
ne bi svelo samo na govor i propovijed, ve} je
Humbert iz Romansa govorio o „propovijedanju izvan propovijedi“; tako|er se èlimo podsjetiti da navije{tanje Evan|elja izrijekom treba
biti glavna motivacija na svim podru~jima; na
taj na~in da u svim segmentima poslanja Reda
73
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
traìmo na~ine navije{tanja Evan|elja. To od
propovjednika prvotno zahtijeva vjeru u Evan|elje, poput Marije „koja je slu{ala Rije~“. To
tako|er traì otvorenost dijalogu i spremnost
davati rije~ drugima.
Propovijedanje i dominikanski ìvot
51. Propovijedanje nije samo neka funkcija, posao
ili zada}a. Za Dominikansku obitelj propovijedanje je na~in ìvljenja, ìvotni stil, to je uistinu
apostolski ìvot koji je Dominik èlio sebi i
svojim sljedbenicima. Osnovno obilje`je dominikanca nije samo briga za puko vo|enje propovjedni~kog ìvota, nego taj ìvot sam treba biti
propovijedanje, ìvot koji propovijeda. Dominik je svoju zamisao ostvarivao u slu`bi propovijedanja. To je bio propositum vitae koji je predstavio na odobrenje papi Inocentu III. i papi
Honoriju III. Tako da su svi elementi dominikanskog ìvota nadahnuti Rije~ju i trebaju smjerati prema takvome poslanju.
To nadahnu}e i takva usmjerenost omogu}uju
nam da govorimo o molitvi i dominikanskoj
liturgiji, o kontemplaciji i dominikanskom studiju, o dominikanskom samostanskom opsluìvanju, o dominikanskom zavjetovanju evan|eoskih savjeta. Propovijedanje oblikuje na{
ìvot. To obja{njava tijesnu vezu izme|u vitalnosti dominikanskog ìvota i oìvljenosti poslanja Rije~i u Redu. Kada je evan|eosko poslanje ìvo, svi elementi na{ega ìvota su oìvljeni:
molitva, kontemplacija, studij, uzajamni dijalog,
bratski ìvot. I kada su svi ti elementi ìvi, ìvo
je i evan|eosko poslanje.
Dominikansko propovijedanje je teolo{ko i
proro~ko navije{tanje Evan|elja, preno{enje
milosti potrebnima i zapostavljenima u na{em
svijetu. Navije{tamo otajstvo spasenja koje se
objavilo i ostvarilo u raspetom i uskrslom Kristu. To navije{tanje pou~ava, dira, lije~i, raduje
i prosvjetljuje razli~ite stvarnosti, kulture, vjerske tradicije i traì od propovjednika trajno
vje`banje milosr|a i suosje}anja. To propovijedanje istodobno oìvotvoruje kr{}ansku nadu
u kona~nom ostvarenju koje Bog èli za stvorenje i ~ovje~anstvo.
74
Propovijedanje i zajednica
52. Dominik je slu`bu propovijedanja shva}ao tako
va`nom da ju je èlio povjeriti zajednici. Od
samih po~etaka se zbog propovijedanja zajednici dodijelilo nekoliko va`nih funkcija: prvo,
jam~iti trajnost i ustrajnost propovijedanja i ne
prepu{tati ga pojedincima; drugo, podupirati
bra}u i sestre u inicijativama i apostolskim zada}ama posebice u trenucima umora, obeshrabrenja i ku{nje napu{tanja; tre}e, evan|eoskim
ìvotom koji prati molitva, siroma{tvo, razdioba dobara, bratski ìvot, solidarnost sa siroma{nima i sa `rtvama, svjedo~iti istinu i preobraàjnu u~inkovitost Evan|elja koje se propovijeda; ~etvrto, me|usobno si pomagati u
oslu{kivanju vapaja ljudskoga roda.
U tom smislu, ~lanovi dominikanske zajednice
moralno su obvezni na evan|eoski put, kako ne
bi naru{ili poslanje propovijedanja i samu njegovu poruku. U samim se po~ecima Reda traìlo
od kanonskih vizitatora da razrije{e slu`be bra}u ~ije pona{anje nije bilo u skladu s propovijedanim Evan|eljem. Zajednica „Hispaniola“ i
propovijedi Antona Montesinosa, ~iju 500-tu
godi{njicu slavimo, savr{en su primjer bitnog
odnosa zajednice i propovijedanja, proro~ke
snage dominikanskog propovijedanja koje se
naàlost nije uvijek o~itovalo jednakom evan|eoskom snagom.
Na{e propovijedanje, koje se temelji na bratskom zajedni{tvu, razli~itosti i dijalogu, treba
biti znak ozdravljenja u Crkvi i svijetu pogo|enom podjelama, sukobima i neprestanim polarizacijama.
Propovijedanje i dominikanska formacija
53. Humbert iz Romansa ~esto je govorio: „Jedini
U~itelj propovjednika je Duh Sveti“. Bez sumnje, propovjednikom se ne ra|a nego se postaje. To~nije, glavna zada}a cijele dominikanske
formacije je „oblikovati dominikanca propovjednika“. Zbog toga, àr prema propovijedanju
treba biti prisutan ve} na samom po~etku otkrivanja poziva. Naravno, motivacije za poziv
nisu na po~etku jasne i kona~ne. Prolaze mno-
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ge filtere tijekom ìvota. Ali, ako revnost za
propovijedanje nije prisutna ve} na samom po~etku formacije kandidata, moè se posumnjati u sigurnost kandidatova odabira poziva za
Red propovjednika. Propovijedanje bra}e je ve}
od po~etaka Reda najve}a i najdjelotvornija promocija dominikanskog poziva. Propovijedanje
u dominikanskim crkvama privuklo je ve}inu
novih kandidata; primjeri Jordana Saskog i Reginalda Orleanskog jo{ su uvijek paradigme.
Propovijedanje treba biti kriterij, mjerilo i model tijekom cijeloga razdoblja formacije i u programima trajne formacije. Izazovi formacije
danas se podosta razlikuju u razli~itim entitetima Reda, zbog razli~itih kulturalnih, socijalnih, politi~kih i ekonomskih okolnosti naroda
i kontinenata. O tome treba voditi ra~una kada
se radi o formaciji dominikanskih propovjednika. Bez sumnje, svjesni smo da oblikujemo
dominikance za me|unarodno poslanje, za sveop}u Crkvu i to u globaliziranom svijetu. Iako
se dobro osje}ao u Osmi, zatim u Fanjeauxu te
poslije u Toulousi, Dominik nije odstupao od
ideje da njegova èlja za ostvarenjem Reda propovjednika prije|e granice biskupije i postane
univerzalna. Dominikansko propovijedanje je
eklezijalno propovijedanje (in medio Ecclesiae),
ali Dominik ga nije htio ograni~iti na podru~je
neke biskupije, samostana ili pak klaustra kanonika. @elio je da bude univerzalno.
Propovijedanje i studij
54. I studij, kao i drugi elementi dominikanskog
ìvota, od po~etaka Reda ima bitno apostolski
karakter; on je dio dominikanske kontemplacije. Albert Veliki, Toma Akvinski, Katarina Sijenska, Francisco de Vittoria, Bartolome de las
Casas... ìvi su primjeri studija kao slu{anja
vapaja svijeta i kao gorljivoga traènja Istine.
Kontakt s pate}im ~ovje~anstvom pomogao im
je da razbiju barijere jednoga jedinog mi{ljenja.
Ljudsko srce ùdi za Bogom. Postoji svojevrsna
nesigurnost u potrazi za istinom. To je pomo}
za propovijedanje kako bi onaj koji kontemplira prenosio ono {to kontemplira. U tom smislu,
studij nije samo neka akademska vje`ba dijalek-
tike ili retorike, niti je svrha samome sebi, posve}en samo gomilanju znanja i spoznaja. Svrha
dominikanskog studija je propovijedanje. „Ku}a
studija“ je „ku}a propovijedanja“.
Dominik, evan|eoski mu` (vir evangelicus), zajedno s bra}om, od po~etka je smatrao propovijedanje polazi{tem i svrhom studija. Dominik
je slu{ao i s vjerom pomno traìo Rije~ Bo`ju,
bio je pozoran na gibanja u Crkvi, a posebnu
pozornost pridavao je kulturama koje su se pojavljivale u njegovo vrijeme. U odnosu s ta tri
oblika oslu{kivanja, studij nam omogu}uje poniranje u Pisma, ja~a kontemplaciju koja nas
preobraàva u Bo`je prijatelje te nas razbu|uje
za „quaestiones disputatae“ – prijeporna pitanja
– o pravdi, miru, ljudskim pravima, trpljenju
siroma{nih, odba~enih te o `rtvama koje nas
pozivaju. U isto vrijeme, studij i traènje Istine
se preoblikuju u vje`banje milosr|a i suosje}anja.
Sveti Dominik i prva bra}a studirali su kako bi
u{li u kontakt s herezama i kako bi s njima raspravljali i razgovarali na temelju filozofskih
postavki onoga vremena. Studij je i danas potreban Redu, ne samo radi pou~avanja, nego
povrh svega za slu`bu evangelizacije, za dijalog
s kulturom. Budu}i da je svijet polje u kojem se
sije Rije~ Bo`ja (Mt 13,18), na{ se studij treba
ostvarivati u dijalogu s aktualnom kulturom, s
drugim religijama, i treba uvijek biti na pomo}
najsiroma{nijima i odba~enima. Bez pomnog
prou~avanja svijeta ne bismo mogli biti njegovi
sugovornici i evangelizatori.
Kao {to upu}uje „Povjerenstvo za propovijedanje“ u pismu upu}enom Redu 2008. godine,
potrebno je oslu{kivati svijet prije propovijedanja. Vjerojatno je sveti Vinko Fererski èlio
upravo to kada je govorio o „propovijedanju iz
ti{ine“. @ivimo u sloènom svijetu u kojem se
gubi osje}aj smisla. Zbog toga, propovjednik
treba s pozorno{}u slu{ati kulturalne zna~ajke
na{ega svijeta i prepoznavati znakove vremena.
Promatraju}i aktualni svijet, ~ovje~anstvo se svaki put osje}a zabrinutijim za svoju budu}nost.
Unato~ napretku znanosti i tehnologije i njihovih doprinosa ekonomskom razvoju i dostignu75
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
}ima, ljudska obitelj ne uspijeva biti integralna.
Veliko siroma{tvo, nepravedne nejednakosti, isklju~ivanja i diskriminacije, krvavi sukobi, porast
`rtava, ekolo{ke katastrofe, te{ka bioeti~ka pitanja... nastavljaju zabrinjavati na{e dru{tvo.
Ekonomska kriza je zahvatila i najbogatije dràve i na taj na~in utjecala na slabljenje svjetskoga gospodarskog sustava. Kulturalni val sekularizma i zaborav transcendencije stavljaju mnoge
osobe, posebno mlade, u opasnost gubitka smisla ìvota. Dru{tvo blagostanja je bogato dru{tvo
po poloàju ali oskudno smislom, bogato medijima ali oskudno svrhom, bogato politikom ali
oskudno mistikom. I takav model dru{tva blagostanja predstavlja se u medijima kao paradigma svim drugim dru{tvima. Na{a evangelizacija je pozvana raskrinkavati sve te idolatrije.
Nedvojbeno, postoje i ohrabruju}i znakovi vremena. Poja~ana osjetljivost za ekolo{ke i ekonomske probleme; razmi{ljanje mnogih o pravdi, miru, ljudskim pravima; duh solidarnosti i
dragovoljnost; oìvljavanje osje}aja za misti~no
i nostalgija za religioznim iskustvom; duh dijaloga izme|u kultura i religija; jamstvo demokratskog pona{anja... sve su to znakovi koji poti~u nadu i pozivaju na povjerenje prema kulturi ìvota. To su znakovi koji nas poti~u da nastavimo ~initi od dominikanskog propovijedanja
„propovijedanje milosti“ (praedicator gratiae).
Dominikanski studij ne moè zanemarivati te
„quaestiones disputatae“ – prijeporna pitanja –
aktualnog svijeta. Suo~en s ovakvom situacijom,
Red pred sobom ima izazov da gorljivo i s povjerenjem obnovi àr za propovijedanjem Evan|elja kao poruke nade. Radi toga treba ponovno
hrabro preuzeti svoje apostolske prioritete.
Propovijedanje i nasljedovanje Isusa
55. Isus je na zemlji bio putuju}i propovjednik.
Dominik je èlio nasljedovati Isusa istim na~inom ìvljenja, kao putuju}i propovjednik. Dominik odlazi iz Osme i, prije negoli susretne
nove stvarnosti, odlu~uje da se ne}e vratiti u
Osmu nego traìti nove odgovore. Tako kre}e
na dugi osobni put koji ga vodi k osnivanju no76
vog Reda propovjednika. Temeljni projekt (propositum vitae) te nove ustanove je propovijedanje koje se ostvaruje polaze}i od zajednice. No,
u tome projektu Dominik je smatrao neporecivim svjedo~enje evan|eoskoga ìvota, vjerno
nasljedovanje Isusa – sequela Christi. Taj na~in
evan|eoskog ìvota koji je Dominik prihvatio
za sebe i za svoje sljedbenike, razlikovao se od
uobi~ajenih modela u Crkvi i u kr{}anstvu toga
vremena. Evan|eoskim ìvotom Dominik se
pribliàvao malenima i siroma{nima kojima je
prvotno namijenjeno Evan|elje.
Dominik promatra snagu kojom vjernike privla~e propovjednici {to ìve po Evan|elju. I odlu~uje zapo~eti slu`bu propovijedanja koju povezuje s evan|eoskim ìvotom. Opona{aju}i i
nasljeduju}i Krista, navije{ta Evan|elje kao rije~
milosti, milosr|a i suosje}anja. Prva dominikanska zajednica u Americi vjerno je preslikala taj
oblik putuju}eg propovijedanja s evan|eoskim
ìvotom.
Uspje{nost propovijedanja traì sklad svih elemenata koji oblikuju nasljedovanje Isusa. Glavni, me|usobno skladni elementi na{eg zajedni~kog ìvota, kao {to je molitva i studij, zajedni{tvo ìvota, obdràvanje evan|eoskih savjeta, samostansko opsluìvanje vitalni su i
nenadomjestivi za dosljednu i plodnu slu`bu
propovijedanja.
Humbert iz Romansa rekao je da nije isto propovijedati i dràti govore. Govor se moè nau~iti napamet i ponavljati, ili se moè pripremiti uz pomo} dobre teolo{ke biblioteke. Ali pravo propovijedanje mogu}e je samo na temelju
iskustva vjere, na temelju vjerni~kog iskustva,
na temelju vjerodostojnog i{~itavanja stvarnosti. Stoga, biti propovjednik pretpostavlja
ìvot na Isusov na~in – stvarnu sequela Christi
– sa svim elementima koji proìmaju i hrane
kontemplativnu i vjerni~ku dimenziju propovjednika.
Propovijedanje i upravljanje
56. Poslanje propovijedanja je specifi~na svrha na{ega Reda, na{ega ìvota i poslanja. Treba ta-
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ko|er biti i svrha ili kona~ni smisao upravljanja,
obna{anja vlasti i poslu{nosti. Stoga se apostolska dimenzija ne smije izgubiti u upravljanju,
kada se radi o poticanju bra}e i zajednica na
ostvarenje apostolskih prioriteta te na osnivanje
novih ili dokidanje pojedinih apostolskih poslanja. Propovijedanje treba tako|er biti motiv
i kona~ni kriterij u izvr{avanju poslanja. Isto
tako, poslu{nost u Redu je povrh svega poslu{nost poslanju koje nam daje zajednica. To
je poslu{nost koju smo obe}ali na zavjetovanju
u Redu propovjednika.
Zapostavljanja autoriteta i upravljanja neizostavno pridonose slabljenju ìvota i dominikanskog poslanja. Odgovornost u upravljanju je
odgovornost prema poslanju propovijedanja.
Ipak, u kulturi autonomije i demokratskih na~ela treba ponovno promi{ljati i traìti nove
na~ine za obna{anje autoriteta i poslu{nosti.
Izvr{avanje vlasti i poslu{nosti u dominikanskom ìvotu, ve} od Dominikova vremena,
shva}a se jedino na temelju zajedni~kog dijaloga. To je prvi zakon dominikanske uprave koji
je Dominik èlio za svoju bra}u.
Od vremena svetog Dominika, bra}a su ìvjela
po samostanima i ku}ama, organizirala su se po
provincijama i birala U~itelja kao znak i sredstvo
jedinstva Reda (KKN 396). Te tri institucije
imaju posebno zna~enje i ~vrst su temelj zajedni~kog ìvota i poslanja propovijedanja. Svjesni
promjene zahtjeva i okolnosti poslanja smatramo da je potrebno ponovno ispitati strukture
koje podupiru na{e poslanje: pojednostaviti ih,
pojasniti i definirati na~in upravljanja.
Propovijedanje i ekonomija
57. Dominik Guzman nam je u naslije|e ostavio
siroma{tvo te je na smrtnoj postelji upozorio
svakog brata koji bi prekr{io sveto siroma{tvo;
u Dominikovim rije~ima tada nije bilo moraliziranja ve} gorljivosti prema propovijedanju.
Evan|eosko siroma{tvo je bilo i nastavlja biti
uvjet evan|eoskog poslanja. Bez sumnje, svakodnevica nas podsje}a da nam je novac potreban za ìvot, formaciju, poslanje, za na{e institucije... To nam nalaè da mislimo i uvijek po-
novno promi{ljamo izazov evan|eoskog siroma{tva, obvezuje nas da traìmo uvijek nove i
zna~ajne oblike siroma{tva. Traènje donacija
danas je novi oblik pro{nje.
Prisje}anje na po~etke moè nam pomo}i u
traènju: „Sve {to ima{e bija{e im zajedni~ko“
(Dj 4, 32). Osnivaju}i Red propovjednika, Dominik je htio obnoviti ideal apostolskog ìvota.
Osmislio je model propovijedanja u kojemu se
ne govori samo rije~ima, ve} svjedo~enjem
evan|eoskog ìvota na osobnoj i zajedni~koj
razini. Temeljna sastavnica tog evan|eoskog
svjedo~enja bila je bratska raspodjela dobara i
slu`bi, zajedni~ka ekonomija, dijeljenje svega:
talenata, kulturnog i duhovnog naslije|a, ljudskih i materijalnih resursa... Sve u slu`bi svjedo~enja svijetu novoga ~ovje~anstva koje èli
Otac i koje se ostvarilo u Kristu po Duhu.
Danas smo pozvani upravljati ekonomijom na
temelju navedenih pretpostavki evan|eoskog
siroma{tva. Trebamo stalno preispitivati poimanje siroma{tva, i povrh svega, svoje kori{tenje
kulturnim i materijalnim dobrima i svoj pristup
njima: novi oblici pro{nje, razmjene dobara,
posebice u ovom vremenu u kojemu postoji
rizik privatizacije na{ega redovni~kog ìvota.
Pozvani smo na prihva}anje novih oblika jednostavnosti ìvota u svijetu koji je paradoksalno okarakteriziran bezo~nim rasipanjem i nehumanim siroma{tvom. Pove}ana svijest o
ograni~enju prirodnih resursa na{eg planeta,
~ini zavjet siroma{tva znakovitijim u redovni~kom i dominikanskom ìvotu. U tom kontekstu pozvani smo biti svjedocima Evan|elja,
koje nas osloba|a od tolikih la`nih idola i poziva nas da se ispravno koristimo materijalnim
dobrima, svojom duhovnom i kulturnom ba{tinom ravnaju}i se prema kriterijima Kraljevstva Bo`jeg, a ne onog zemaljskog.
U kori{tenju i upotrebi materijalne, duhovne i
kulturne ba{tine, evan|eosko siroma{tvo nas
poziva da ìvimo od vlastitog rada kao i svi ljudi, da s umjereno{}u i ozbiljno{}u reguliramo
osobne navike, da dijelimo svoja dobra ne stvaraju}i privatne ekonomije, da sve svoje naslije|e
stavimo u slu`bu odba~enih i siroma{nih, da sve
svoje ljudske i ekonomske resurse stavimo u
slu`bu propovijedanja.
77
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Zavjeti, Konstitucije i na{ ìvot
58. Knjiga konstitucija predstavlja najbolji nacrt
dominikanskog ìvota. Ona nije ne{to nepoznato na{em ìvotu. Predstavlja sr` dominikanskog ìvota i poslanja te odraàva njihov me|usobni odnos. Knjiga konstitucija jasno izri~e
na{ poziv i oslikava poslanje propovjednika
istine, milosti i milosr|a, koji slijede Dominikove stope. Skup{tina je htjela istaknuti neke
kriterije koji su potrebni za potpuno ostvarenje
na{eg ìvota i poslanja u razli~itim podru~jima
Reda i, povrh svega, neke kriterije za suradnju
izme|u razli~itih entiteta Reda i Dominikanske
obitelji.
Konstitucije koje drìmo u rukama prigodom
polaganja zavjeta pokazuju ono {to uklju~uje
zavjetovanje u Redu propovjednika. Mi smo
propovjednici po pozivu i zavjetima. Prema
onome na {to se zavjetujemo, propovijedanje
nije samo puka obveza. To je na{ identitet, na{
razlog postojanja, na{ poziv. Propovijedamo, ne
iz obveze, po izvanjskoj i stegovnoj naredbi,
nego po apostolskom àru jer ne moèmo napustiti propovijedanje: „Jao meni ako evan|elja
ne navje{}ujem“ (1 Kor 9,16).
Ovdje su u igri dvije stvari: prvo, suvislost glede
na{ih zavjeta, s javnom i sve~anom rije~ju koju
smo izrekli pred Crkvom i svijetom; drugo, vjernost na{em poslanju propovjednikâ. @ivot bez
ostvarenog poslanja proma{en je i prazan. Stoga
prili~i biti pozoran na savjet {to ga je dao Humbert iz Romansa ve} u XIII. stolje}u: „Pojedina
bra}a ne propovijedaju jer se cijelo vrijeme pripremaju za propovijedanje.“ Sa zahvalno{}u se
sje}amo na{e bolesne i starije bra}e koja ostaju
vjerna propovijedanju daju}i hrabro svjedo~anstvo svojim evan|eoskim ìvotom.
Kako ìvot prolazi, gledamo unatrag i postajemo svjesni onoga {to je vlastito dominikansko
u na{em ìvotu: dominikanska vlastitost je, nedvojbeno, propovijedanje i evan|eoski ìvot.
78
III. POGLAVLJE
NASLJEDOVANJE KRISTA
(De sequela Christi)
Kontekst i redovni~ki ìvot
59. Prepoznajemo da nas je Isus Krist kao bra}u
propovjednike pozvao na iskustvo Boga, da hodimo s Njim. To je isti Gospodin koji je pozvao
brata Dominika i prvu dominikansku zajednicu
na otoku Hispaniola u Novome svijetu. Ta iskustva traè nove odgovore pred razli~itim i izazovnim stvarnostima. Dana{nji „Novi svijet“ i
od nas zahtijeva proro~ko i kreativno propovijedanje, koje podràva suvisao zajedni~ki ìvot.
60. ¢Molba£ Zahvaljujemo Bogu za na{e zajednice
koje se zauzete u dijalogu s dana{njim mu{karcima i ènama, posebno s odba~enima, zbog
nerazumijevanja, prijetnji pa sve do rizika za
vlastiti ìvot. Molimo svu bra}u da ih solidarno
i bratski prate, prema njihovom vlastitom kulturalnom, eklezijalnom i socijalnom kontekstu.
61. ¢Poticaj£ Poti~emo na{e zajednice da uvedu spomendan na 15 godina mu~eni{tva brata Pierrea
Claveriea, ubijenog u Alìru 1. kolovoza 1996;
30 godina mu~eni{tva na{ih dominikanskih sestara iz Maryknolla, Ita Ford i Maura Clark,
`rtava u Salvadoru 2. prosinca 1980. (ACG Rim
1983., br. 254); ubojstvo brata Carlosa Moralea
20. sije~nja 1982. u Guatemali; 26 (13 bra}e i 13
sestara) mu~enika u Kongu u 1964. i strijeljanje
brata Dominika Bara~a u Hrvatskoj 17. studenog 1945.
Zajedni~ki projekt
62. ¢Naredba£ Sa èljom da iz na{eg ìvota uklonimo svaki element privatizacije, relativizma i
klerikalizacije, ali da tako|er prepoznamo i
podrìmo istinske karizme bra}e te da vratimo
prvotni osje}aj na{ih zajednica koje su domus
praedicationis, nare|ujemo da se u izradi, izmjeni i prilagodbi zajedni~kih projekata (KKN 311
§ II) svakog samostana ili ku}e vodi ra~una o
sljede}em:
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
1. Analiza nutarnjih i vanjskih stvarnosti polaze}i od matrice SWOT1 – jake i slabe strane
u svim aspektima ìvota, kao i perspektive i
rizike, s ciljem da se utvrde gledi{ta koja trebamo pobolj{ati, kao i ona koja treba poja~ati.
Treba voditi ra~una o dvosmislenostima svijeta, ali i o prigodama koje nam se pruàju da
ìvimo svoju karizmu (ACG Bogota 2007.,
II: Ljubiti svijet, br. 46-98);
2. Preispitati na{ stil ìvota uspore|uju}i ga
s Evan|eljem, Konstitucijama i temeljnim
opredjeljenjima Reda na posljednjim skup{tinama. To preispitivanje treba pokazati koje
su zada}e i prioritetna djelovanja svake zajednice u slijede}im godinama;
3. Preispitati metode, sadràje i u~inke propovijedanja koje ostvarujemo zajedni~kim ìvotom u zasebnom kontekstu kako bismo mogli razviti odgovaraju}e strategije za kreativniji, razumljiviji, vjerniji i pomiruju}i zajedni~ki ìvot u sada{njem svijetu;
4. Predloìti strategije studija o temama kao {to
su dominikanski redovni~ki ìvot, teolo{ka
aktualizacija, dru{tvo znanja, globalizacija,
nove tehnologije, autonomija znanosti i umjetnosti, bioetika, pravda i mir, ekologija itd.,
te odmjeriti utjecaj tih studija na na{ zajedni~ki ìvot i poslanje;
5. Planirati prostor i vrijeme za pokoru i pomirenje koji jam~e kvalitetu me|uljudskih odnosa, toliko potrebnih u bratskom ìvotu.
63. ¢Molba£ Kako bi zajedni~ki projekti bili uspje{no
provedeni u djelo, traìmo od provincijala i viceprovincijala, priora i supriora da na kreativan
i ustrajan na~in provode svoju slu`bu animiranja
i poticanja.
64. ¢Povjerba£ Povjeravamo provincijalima i viceprovincijalima da na svojim regionalnim sastancima provjeravaju kako se provode odluke op}ih skup{tina, posebice u onome {to se odnosi
na zajedni~ki ìvot kao potporu propovijedanju.
1
Analiza nazvana „SWOT“ (Strengths Weaknesses Opportunities Threats).
Bratski ìvot
65. Podsje}amo da je zajedni~ki ìvot, prema pravilu svetog Augustina i imaju}i na umu da je
Dominik od svoje bra}e traìo „zajedni{tvo i
poslu{nost“, bitni i neporecivi element na{e karizme propovijedanja.
66. ¢Poticaj£ Poti~emo svu bra}u da ostvare put
osobnog obra}enja kako bi aktualizirali i, ako
je potrebno, prona{li smisao i nu`nost zajedni~kog ìvota kako bismo izbjegli samodispensiranje od ispunjavanja zajedni~kih obveza te da
se ne li{avamo sre}e ìvota u zajedni{tvu.
67. ¢Povjerba£ Budu}i da formacija daje nu`ne temelje na{ega zajedni~kog ìvota, nare|ujemo
vije}ima za odgoj da traè planove i na~ine ljudskog odgoja koji treba sadràvati i vidove kao
vrijednost istine i pravde, rje{avanje konflikata,
timski rad i me|usobni odnosi.
68. ¢Molba£ Svjesni te{ko}a pred kojima se bra}a
nalaze ve} za vrijeme prve asignacije nakon institucionalne formacije, molimo zajednice da ih
primaju s posebnom otvoreno{}u duha i s povjerenjem te molimo starje{ine da budu uz njih
u procesu njihova inkorporiranja i prilago|avanja
(Pismo o prvim asignacijama brata Damiana
Byrnea).
Evan|eoski savjeti
69. Podsje}amo da su evan|eoski savjeti sredstva
kako bismo do{li do ostvarenja svoje osobe na
temelju izgra|enog odnosa prema Bogu, sebi
samome, drugima i materijalnim dobrima; oni
su tako|er znak svijetu, koji je bogat u uìtcima
i siroma{an smislom, da postoje drugi putovi
prema sre}i i kvaliteti ìvota. Evan|eosko nadahnu}e zavjeta osloba|a nas za slu`be u svijetu. Ta proro~ka i eshatolo{ka dimenzija zavjeta
~ini nas bliskima onima koji su li{eni slobode
zbog tla~enja njihove bra}e, onih koji ìve osamljeni jer nikome ni{ta ne zna~e, onih koji ìve
siroma{tvo sa svim dramati~nim posljedicama.
70. ¢Poticaj£ Poti~emo bra}u, posebice starje{ine,
da prate, po{tuju}i forum internum (CIC 630 §
5), bra}u koja prolaze krizne situacije samo}e,
79
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
izolacije, àlosti, dvostrukog ìvota, neprimjerenoga seksualnog pona{anja (ACG Krakov
2004., br. 215-218; ACG Bogota 2007., br. 182)
te da im se pomogne u prevladavanju te ku{nje
kako bi se ponovno uklju~ili u zajedni~ki, bratski ìvot.
2. da provincijska ili me|uprovincijska liturgijska povjerenstva, prije negoli po{alju prijevode Generalnoj kuriji na odobrenje, uspostave kontakt s Me|unarodnim liturgijskim
povjerenstvom Reda, koje }e mo}i dati korisne smjernice za prikladnu pripremu prijevoda tekstova i prikaza obreda;
71. ¢Povjerba£ Nare|ujemo priorima i starje{inama
da zajedno s osposobljenim osobama traè konkretnu njegu i na~ine kako odre|enoj bra}i pomo}i u svladavanju ovisnosti, privrènosti i
psiholo{kih problema.
72. ¢Poticaj£ Na{ zavjet siroma{tva je uvijek bio vidljivi znak solidarnosti i ~imbenik vjerodostojnosti na{eg propovijedanja (ACG Bogota 2007.,
br. 185). Molimo bra}u da ~uvstveno i djelotvorno ìve evan|eosko siroma{tvo i opredjeljenje
za siroma{ne i odba~ene (ACG Krakov 2004.,
br. 229 i 238; ACG Bogota 2007., br. 188).
73. ¢Povjerba£ Podsje}amo svu bra}u da su s na{im
dominikanskim ìvotom nespojivi: nedostatak
strogo}e, odbijanje doprinosa zajedni~kim
fondovima, osobna sredstva i posjedi te netransparentnost u zajedni~koj ekonomiji. Nare|ujemo da se provincijali, priori i starje{ine
sa svojim vije}ima, suo~e s tim problemima i
da ih rije{e.
Liturgijski i molitveni ìvot
74. ¢Zahvala£ Zahvaljujemo Me|unarodnom liturgijskom povjerenstvu Reda za izvr{en posao u
korist dominikanskoga liturgijskog ìvota. Poti~emo Povjerenstvo da nastavi tu zada}u.
75. ¢Molba£ Utvrdiv{i da nekoliko provincija jo{
uvijek nije prevelo i prilagodilo razli~ite knjige
Propriuma Reda propovjednika na moderne jezike, svim provincijama Reda koje to jo{ nisu
napravile upu}ujemo sljede}e molbe:
1. da provincijske i me|uprovincijske vlasti uspostave kontakt s Me|unarodnim liturgijskim povjerenstvom Reda kako bi joj proslijedili imena ~lanova provincijskog ili me|uprovincijskog liturgijskog povjerenstva te
trenutno stanje prijevoda razli~itih dijelova
Propriuma Reda propovjednika;
80
3. da se samostanima i ku}ama bra}e, kao i samostanima monahinja, apostolskih sestara i
lai~kim bratstvima redovito proslje|uju informacije Me|unarodnoga liturgijskog povjerenstva Reda, posebno glasilo Info CLIOP.
76. ¢Molba£ Molimo U~itelja Reda da sastav Me|unarodnoga liturgijskog povjerenstva Reda svjedo~i o na{oj razli~itosti (Dominikanska obitelj,
kontinenti, kulture), tako da njezino istraìvanje vodi ra~una o teolo{kim i pastoralnim
razli~itostima.
77. ¢Preporuka£ Molitva Krunice (Ruàrija) ima
posebno mjesto u na{oj tradiciji (ACG Bogota
2007., br 96). Osobno ili zajedni~ko prakticiranje ove molitve (KKN 67, § II) poti~e na
osobno i zajedni~ko obra}enje. Ona nas otvara
duhu siroma{tva i pribliàva nas siroma{nima.
Stoga preporu~ujemo zajednicama da u svoj
plan zajedni~kog ìvota uklju~e brigu za molitvu krunice te da u svoj projekt apostolskog
ìvota (KKN 311) uvrste aktivnosti koje poti~u
evangelizaciju kroz ovu pu~ku pobo`nost.
78. ¢Molba£ Molimo da se izraz oratio privata
(KKN 40 i 66 § I) zamijeni izrazom oratio secreta2, koji vi{e odgovara na{oj dominikanskoj
tradiciji.
79. ¢Povjerba£ Svjesni ~injenice da neka bra}a, ~ak
i neki entiteti Reda, zanemaruju zajedni~ko
slavlje liturgije (Izvje{}e u~itelja Reda, br. 88),
povjeravamo U~itelju Reda da svoj bra}i uputi
pismo o liturgijskom ìvotu, posebno o liturgiji ~asova u svojim razli~itim svakodnevnim
ritmovima, kako to zahtijeva pravo i dominikanski ìvot.
Humbertus de Romanis, Opera de vita regulari, ed. J.-J. Berthier, Roma, 1888, sv. 1, str. 153, 170 i 172. Usp. Mt 6, 5-6.
2
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Zajedni~ki ìvot
80. ¢Poticaj£ Tradicija Reda smatra da se duh sudjelovanja i zajedni~ke odgovornosti u organizaciji na{ega redovni~kog i apostolskog ìvota
odvija redovitim odràvanjem skup{tina i vije}a (KKN 7, § II i 312). @alosno je da neke zajednice jo{ uvijek ne po{tuju tu odluku (Izvje{}e u~itelja Reda, br. 102). Stoga, poti~emo priore i starje{ine da sazivaju skup{tine vi{e puta
u godini, kao {to je propisano.
81. ¢Poticaj£ Poti~emo priore i starje{ine da podsje}aju na vrijednost ti{ine, klauzure, habita i djela pokore (KKN 40). Iako ti elementi nisu najva`niji u na{em redovni~kom ìvotu, ne zna~i
da jo{ i danas ne pridonose posebnosti i plodnom ostvarivanju na{e apostolske slu`be.
82. ¢Poticaj£ Izvje{}e u~itelja Reda (br. 87) podsje}a nas na va`nost zajedni~kog objeda u na{emu
ìvotu. Zbog toga traìmo od priora i starje{ina
da pozivaju bra}u na redovito sudjelovanje za
zajedni~kim stolom.
ìvota i koja su se nastavila nakon njegove smrti. Nedavno je brat Marie-Joseph Lagrange pokazao sli~an primjer svojim strpljivim i ustrajnim istraìvanjem.
85. ¢Molba£ Stoga molimo generalnog postulatora
da mu prvotna zada}a bude beatifikacija brata
Marie-Joseph Lagrangea, uzora egzegetskog i
teolo{kog istraìvanja.
Koordinacija i planiranje intelektualnog ìvota
86. Kako bi koordinacija i planiranje intelektualnog
ìvota bile u~inkovite, moraju se temeljiti na
op}oj viziji koja uzima u obzir ne samo darove
i potrebe bra}e i institucija zauzetih u apostolatu intelektualnog ìvota, nego i ùrnu potrebu obnove intelektualnog ìvota Reda. Koordinacija i planiranje trebaju se odvijati na vi{e
razina: provincijskoj, regionalnoj i svjetskoj.
U~itelju Reda u tome pomaù (KKN 90) bra}a
iz provincija, regionalni susreti regensa studija,
socius za intelektualni ìvot i Stalno povjerenstvo za promociju studija u Redu.
Provincijska razina
IV. POGLAVLJE
STUDIJ
Studij u Redu
83. [to se ti~e uloge studija u dominikanskom ìvotu, upu}ujemo na Op}e skup{tine u Providenceu (br. 104-143), Krakovu (br. 124-160) i Bogoti (br. 99-130).
84. Postoje ponekad napetosti izme|u raznih poimanja teologije i Crkve: u njih su uklju~ena i
bra}a. Napredak Tradicije i propovijedanja podrazumijeva da teolozi razmi{ljaju o novim pitanjima u svjetlu vjere i da se ne zadovoljavaju
ponavljanjem prija{njih odgovora. Radi se o
zahtjevnoj slu`bi koju Crkva o~ekuje od Reda.
Tome svjedo~i ~injenica da je sveti Toma Akvinski postao crkveni nau~itelj unato~ nekim nerazumijevanjima na koja je nai{ao za vrijeme
87. Na provincijskoj razini, o koordinaciji i planiranju brine provincijal (ACG Bogota 2007., br.
122-128), uz pomo} regensa studija pojedine
provincije (ACG Krakov 1984., br. 144-160) i
njegova provincijskog povjerenstva za intelektualni ìvot, u suradnji s U~iteljem Reda (KKN
89).
88. ¢Povjerba£ Povjeravamo U~itelju Reda i njegovim sociusima da za vrijeme vizitacije provjere
kod regensa studija te zatraè da u svojim godi{njim izvje{}ima nazna~e jesu li se u proteklom razdoblju provodile odluke Op}e skup{tine u Providenceu (br. 143 – omogu}iti sposobnim i spremnim studentima poha|anje programa za doktorante bez pretjeranog odugovla~enja).
Regionalna razina
89. Posljednjih godina pove}ala se svjesnost o potrebi koordinacije i organizacije na regionalnoj
razini (ACG Bogota 2007., br. 118).
81
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
90. ¢Povjerba£ Stoga, obvezujemo sve regense studija, u svakoj regiji, da se sastanu barem jednom
u trogodi{tu koje prethodi Op}oj skup{tini. Regensi trebaju izme|u sebe izabrati koordinatora.
91. ¢Povjerba£ Povjeravamo sociusu za intelektualni ìvot da svu bra}u na vrijeme obavijesti o
susretima regensa, tako da i regensi drugih regija mogu sudjelovati.
92. Glavne zada}e regionalnih susreta regensa studija trebat }e uklju~ivati:
1. Procjenu prisutnosti i raspoloìvosti bra}e
angaìrane u apostolatima intelektualnog
ìvota u regiji;
2. Procjenu financijskih potreba i izvora za taj
apostolate te prijedlog regionalne strategije
kako podijeli i razvijate te resurse;
3. Razvoj strategija za suradnju;
4. Olak{avanje pristupa slu`bama i strukturama
potpore u pojedinim regijama: biblioteke,
tiskanje, sredstva audiovizualne produkcije i
internetske stranice.
Na svjetskoj razini
njezin sastav, nazna~uju}i neke posebne funkcije i odre|uju}i rokove za izradu pravoga strate{kog plana za intelektualni ìvot u cijelome
Redu.
Cilj Povjerenstva
96. Stalno povjerenstvo za promicanje studija u
Redu treba ispuniti glavne ciljeve opisane u
KKN 90; pomagati i podràvati U~itelja Reda
u intelektualnom poslanju Reda te poticati i
organizirati intelektualnu suradnju izme|u provincija i institucija pod izravnom jurisdikcijom
U~itelja Reda.
97. ¢Naredba£ Stoga nare|ujemo da Stalno povjerenstvo za promicanje studija u Redu osigura
da akademski centri i istraìvala~ki centri izrade strate{ke planove te da procijeni ostvarenje
tih planova.
^lanovi Povjerenstva
98. ¢Naredba£ Nare|ujemo da ~lanovi Stalnog povjerenstva za promicanje studija u Redu budu:
93. Nu`nost da se moè ra~unati na u~inkovitu
koordinaciju s kompetencijom i posebnim poslanjem na op}oj razini traì poznavanje situacije i opis
uloge Stalnog povjerenstva za promicanje studija u
Redu (KKN 90, § II; Izvje{}e U~itelja Reda, br. 61).
a. socius U~itelja Reda za intelektualni ìvot,
predsjednik Povjerenstva;
Analiza jakih i slabih strana (SWOT)
d. dva druga ~lana koje imenuje U~itelj Reda
od kojih je, ako je mogu}e, barem jedan povezan s na{im sveu~ili{tima.
94. ¢Commissio£ Traìmo da svaki centar institucionalne formacije, istraìvanja, specijaliziranih
studija i svako sveu~ili{te pod jurisdikcijom
Provincije ili U~itelja Reda provede analizu svojih snaga, slabosti, perspektiva i rizika te da rezultate te analize po{alju sociusu za intelektualni ìvot prije sljede}e Op}e skup{tine.
b. koordinatori regensa razli~itih regija Reda;
c. jedan predstavnik akademskih institucija
pod izravnom jurisdikcijom U~itelja Reda,
kojeg imenuje U~itelj Reda;
99. ¢Naredba£ Nare|ujemo da ~lanovi Stalnog povjerenstva za promicanje u~itelj Reda, koje imenuje U~itelj Reda, budu imenovani na razdoblje
od {est godina.
Glavne zada}e Povjerenstva
Stalno povjerenstvo
za promicanje studija u Redu
95. Iznova formuliramo ciljeve Stalnog povjerenstva za promicanje studija u Redu te mijenjamo
82
100. ¢Naredba£ Nare|ujemo da Stalno povjerenstvo za promicanje studija u Redu pomaè
U~itelju Reda i sociusu za intelektualni ìvot
na sljede}im podru~jima:
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
a. planiranje i razdioba ljudskih i financijskih
resursa Reda na podru~ju studija (Izvje{}e
u~itelja Reda, br. 66);
Ustanove pod izravnom jurisdikcijom
U~itelja Reda
b. promicanje formacije budu}ih profesora;
105. Ustanove pod izravnom jurisdikcijom U~itelja
Reda pridonose intelektualnom ìvotu cijelog
Reda: formacija profesora za u~ili{ta, afilijacija instituta...
c. revizija Ratio studiorum generalis Ordinis
Fratrum Praedicatorum;
d. procjena analize jakih i slabih strana svakog
centra (ACG Bogota 2007., br. 120);
e. priprema izvje{}a o mogu}nosti odrànja
centara studija Reda prije svake Op}e skup{tine;
f. pomo} u izradi izvje{}a {to ga socius za intelektualni ìvot treba predstaviti Op}oj
skup{tini te stvaranje prijedloga koje treba
predstaviti na skup{tini.
g. umreàvanje biblioteka;
h. provjera stanja publikacija koje ovise o U~itelju Reda te provo|enje politike izdava{tva
i {irenja izdanja.
Po~etak rada Povjerenstva
106. ¢Preporuka£ Preporu~ujemo razvoj suradnje
izme|u svih akademskih institucija Reda, npr.
razmjena profesora i istraìva~a na odre|eno
vrijeme.
107. Kao i sve akademske institucije Reda, institucije pod neposrednom jurisdikcijom U~itelja
Reda suo~ene su s te{ko}ama na akademskoj
razini koje ponekad kratkoro~no prijete i njihovoj egzistenciji (u slu~aju Biblijske i arheolo{ke {kole u Jeruzalemu i Povijesnog instituta) ili dugoro~no (Papinsko sveu~ili{te Svetoga Tome Akvinskog i anga`man bra}e na Teolo{kom fakultetu Sveu~ili{ta u Fribourgu).
Svjesni duljine akademske formacije, smjena
se treba na vrijeme planirati te traì solidarnost
svih entiteta Dominikanske obitelji (Izvje{}e
U~itelja Reda, br. 61).
101. ¢Naredba£ Nare|ujemo da Stalno povjerenstvo za promicanje studija u Redu po~ne djelovati u novom sastavu po zavr{etku mandata
sada{njeg Povjerenstva.
108. ¢Povjerba£ Povjeravamo sociusu za intelektualni ìvot da poti~e politiku izbora mogu}ih
budu}ih predava~a i istraìva~a za institucije
pod neposrednom jurisdikcijom U~itelja Reda.
102. ¢Naredba£ Nare|ujemo da regije koje nemaju
regionalnog koordinatora regensa imenuju
koordinatora prije lipnja 2011. Taj se izbor
moè obaviti dopisno, a za po~etni saziv odgovoran je regens najstarije provincije u regiji.
109. ¢Povjerba£ Povjeravamo U~itelju Reda da izradi statute „fonda za administraciju entiteta pod
neposrednom jurisdikcijom U~itelja Reda“. Taj
fond }e trebati izme|u ostaloga financirati stipendije studija i bra}i ili sestrama u pogledu
njihova eventualnoga budu}eg pou~avanja u
institucijama pod neposrednom jurisdikcijom
U~itelja Reda, ili njihove eventualne budu}e
aktivnosti na Povijesnom institutu ili Leoninskoj komisiji.
Svjetski susreti regensa studija
103. Op}a skup{tina u Bogoti (ACG, br. 119) zatraìla je svjetski kongres regensa studija. Taj
kongres je istaknuo potrebu odràvanja takvih
susreta u budu}nosti.
104. ¢Povjerba£ Povjeravamo sociusu za intelektualni ìvot da godinu dana prije izborne Op}e
skup{tine sazove susret svih regensa studija
Reda. Zada}e toga susreta na op}oj razini bit
}e analogne zada}ama regionalnih susreta regensa studija.
Biblijska i arheolo{ka {kola u Jeruzalemu
110. ¢Povjerba£ Povjeravamo Francuskoj biblijskoj
i arheolo{koj {koli u Jeruzalemu da za sljede}u skup{tinu pripremi op}e izvje{}e o svom
francuskom identitetu, u svezi s tri sljede}a
~imbenika: 1) prednost politi~ke potpore Re83
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
publike Francuske; 2) te{ko}a pronalaska frankofonskih profesora; 3) ~injenica da se suvremena egzegeza pi{e uglavnom na engleskom
jeziku. Izvje{}e treba uzeti u obzir i prednost
koju {koli daje njezina sada{nja prisutnost u
Jeruzalemu te objasniti odnose Samostana
sv. Stjepana i [kole.
111. ¢Molba£ Molimo U~itelja Reda da u sljede}ih
pet godina po{alje dva brata profesora u Biblijsku i arheolo{ku {kolu u Jeruzalemu.
118. ¢Naredba£ Nare|ujemo Papinskome sveu~ili{tu Svetoga Tome Akvinskog da u svoju analizu jakih i slabih strana (SWOT) i svoj strate{ki
plan uklju~e studiju o mogu}nosti bolje rasporedbe broja profesora, vode}i ra~una o lokalnoj konkurenciji i broju raspoloìve bra}e
u Redu, prelaze}i na jedan jezik pou~avanja,
barem na nekim fakultetima ili nekim predavanjima. To bi koristilo ve}em broju studenata a smanjili bi se i izdaci za pla}e.
Teolo{ki fakultet Sveu~ili{ta u Fribourgu
Povijesni institut Reda
112. Anga`man Reda na Teolo{kom fakultetu Sveu~ili{ta u Fribourgu ure|en je trodijelnim ugovorom s Kantonom Fribourg i s Konferencijom {vicarskih biskupa. Ovaj ugovor jam~i
fakultetu njegov socijalni i eklezijalni karakter.
Ugovor se obnavlja 2015. a sve strane trebaju
iznijeti svoje stajali{te 2013. godine.
119. ¢Molba£ Molimo U~itelja Reda da do sljede}e
Op}e skup{tine Povijesnom institutu Reda
pridruì dvojicu bra}e kao redovne ~lanove.
113. ¢Preporuka£ Preporu~ujemo U~itelju Reda,
velikom kancelaru Teolo{kog fakulteta u Fribourgu, da u pregovorima oko odluke o ugovoru pobrine da se Fakultetu zajam~e uvjeti
po kojima }e mo}i zadràti svoju zna~ajku
me|unarodnog centra za teolo{ku formaciju.
114. U sljede}ih pet godina, dva sada{nja profesora
dominikanca u Fribourgu oti}i }e u mirovinu.
115. ¢Molba£ Stoga molimo sociusa za intelektualni ìvot da u sljede}ih pet godina, uz pomo}
bra}e u Fribourgu, prona|e bra}u koja bi predavala na Teolo{kom fakultetu u Fribourgu.
POSEBNA PITANJA
Dijalog sa suvremenim znanostima
120. ¢Preporuka£ Preporu~ujemo anga`man bra}e
u dijalogu, polaze}i od teologije i filozofije, sa
suvremenim znanostima (dru{tvene znanosti,
fizika, biologija, ekonomija, ekologija, zdravlje...). Taj anga`man podrazumijeva da se bra}a
mogu formirati na tim podru~jima ili pak produbiti neku ranije ste~enu formaciju.
Dru{tvo dominikanskih izdava~a
Papinsko sveu~ili{te Svetoga Tome Akvinskog
u Rimu (Angelicum)
116. U sljede}ih pet godina, ~etvrtina profesora
dominikanaca na Papinskom sveu~ili{tu Svetoga Tome Akvinskog oti}i }e u mirovinu. Biti
}e posebno te{ko na}i bra}u koja }e preuzeti
odgovorne slu`be na Sveu~ili{tu.
117. ¢Molba£ Stoga molimo sociusa za intelektualni ìvot da po~ne ve} sada, uz pomo} Papinskog sveu~ili{ta Svetoga Tome Akvinskog,
traìti bra}u i sestre koji bi mogli pou~avati na
tom sveu~ili{tu za pet godina.
84
121. ¢Molba£ Molimo predsjednika Dru{tva dominikanskih izdava~a, koje je pod patronatom
Skup{tine, da na svoje sjednice pozove sve
profesionalne izdava~ke ku}e Reda kako bi se
pro{irila me|unarodna suradnja.
Tehnologija u slu`bi intelektualnog poslanja
122. Prethodne su Op}e skup{tine Reda prepoznavale da je prioritet Reda navije{tanje evan|elja
kroz upotrebu razli~itih sredstava tehnolo{ke
komunikacije. (ACG Providence 2001., br. 95-
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
99 i 201; ACG Bogota 2007., br. 111; ACG
Krakov, 1984, br. 93-94).
123. ¢Poticaj£ U tom svjetlu poti~emo bra}u da,
u suradnji s drugim ~lanovima Dominikanske
obitelji, koriste sredstva tehnolo{ke komunikacije (npr. Internet, a dobar primjer je
DOMUNI (www.domuni.eu) ili Dominicos
(www.dominicos.org) kako bi pro{irili granice
edukacijskoga pastorala te do{li do onih koji
se ina~e ne bi mogli time okoristiti.
V. POGLAVLJE
SLU@BA RIJEÎ
128. ¢Preporuka£ Preporu~ujemo da se u sve centre
formacije Reda uvede studij teologije komunikacije kao priprava za vr{enje slu`be Rije~i.
Propovijedanje djeci i mladima
Dominikanski institut orijentalnih studija
u Kairu
124. ¢Preporuka£ Svjesni va`nosti poznavanja islama, preporu~ujemo razli~itim entitetima Reda
da se posluè resursima Dominikanskog instituta za orijentalne studije (IDEO) u Kairu te
da sura|uju u ìvotu tog Instituta.
Traènje sredstava
125. ¢Poticaj£ Poti~emo provincije, sve institucije
Dominikanske obitelji i svakog brata da se aktivno interesira za traènje sredstava u vidu
sponzorstva (fund raising). To je u skladu s
na{om dominikanskom tradicijom prosja{tva
i postaje sve potrebnije za ìvot na{ih institucija, posebice kako bi se bra}i i sestrama omogu}ila dobra formacija.
Spomeni
126. ¢Zahvala£ Za zahvalno{}u se spominjemo slu`be teolo{kog promi{ljanja i istraìvanja koju
je brat Edward Schillebeeckx (1914.-2009.)
dao Redu, Crkvi i ~ovje~anstvu te pozivamo
nove nara{taje bra}e da studiraju i upoznaju
njegovo djelo.
127. ¢Zahvala£ Sa zahvalno{}u odajemo priznanje
radu na obnovi moralne teologije brata Servais-Theodorea Pinckaersa (1925.-2008.), koji
nam je pomogao i{~itavati djela svetog Tome
u svjetlu biblijskih i patristi~kih izvora te nam
otvorio teolo{ke vidike za suo~avanje s moralnim izazovima na{ega vremena.
130. Op}a skup{tina u Avili 1986. ozna~ila je svijet
mladih kao jedan od prioriteta na{eg poslanja
(usp. ACG Avila 1986., br. 67-71).
131. Kao propovjednici nade, nalazimo se pred izazovom da prona|emo kreativne i u~inkovite
putove kontakta s mladima, da ih susre}emo
s po{tovanjem i otvoreno{}u, da saslu{amo
njihove najdublje èlje i te`nje, da razumijemo
njihove stvarnosti ìvota i nau~imo njihov
na~in izraàvanja te da odgovorimo na njihovo traènje smisla u svjetlu Evan|elja.
132 ¢êstitka£ êstitamo bra}i i sestrama Reda koji
su ve} angaìrali u raznovrsnim slu`bama s
djecom, adolescentima i mladima.
133. ¢Preporuka£ Priznavaju}i djelatnu ulogu katoli~kih odgojnih ustanova, posebice onih koje
vodi Red, kao mjesta kontakta i kao platforme
svjedo~enja Evan|elja nade, preporu~ujemo
provincijama da podupru nazo~nost i slu`bu
bra}e u katoli~kim {kolama, koledìma i sveu~ili{tima.
134. ¢Preporuka£ S istim ciljem preporu~ujemo entitetima Reda da, gdjegod je to mogu}e, naprave pastoralne prijedloge u kojima bi se
djeca, adolescenti i mladi mogli okupljati radi
socijalnih, kulturnih, odgojnih ili vjerskih aktivnosti.
Propovijedanje posredstvom modernih
sredstava dru{tvenog priop}avanja
136 ¢Povjerba£ Povjeravamo U~itelju Reda da imenuje generalnog promicatelja sredstava dru{tvenog priop}avanja koji }e se samo toj slu`bi
85
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
u potpunosti posvetiti, a izvje{}a }e davati
sociusu za apostolski ìvot. Njegove zada}e
uklju~uju me|u ostalima:
1. promicati upotrebu mas medija, posebice
upotrebu interneta, u razli~itim entitetima
Reda;
2. podupirati bra}u koja su ve} uklju~ena u te
slu`be i poticati ih da sura|uju s drugim entitetima;
3. razvijati bazu podataka bra}e u Redu koja su
uklju~ena na podru~ju radija, televizije, interneta, tiskovina, produkcije filma i DVD;
4. razvijati bazu podataka o svim dominikanskim web stranicama usredoto~uju}i se na
propovijedanje Rije~i;
5. povezivati bra}u koja se bave filmskom i
DVD produkcijom i vidjeti na koji na~in
mogu obogatiti poslanje Reda (usp. ACG
Krakov 2004., br. 96); i
6. koordinirati rad web urednika Reda i svega
posla koji se odnosi na internet.
137. ¢êstitka£ êstitamo bra}i, sestrama i laicima
Reda koji su razvili kreativne i inovativne na~ine propovijedanja na internetu nude}i online
duhovne vje`be, dopisni studij, savjetovanje,
homilije i promoviranje zvanja. Svjesni smo da
je za vrijeme priprave ove skup{tine i za vrijeme njezina odràvanja kreativna upotreba video programa i interneta pokazala kako se
moderna tehnologija moè u~inkovito koristiti.
138. ¢Preporuka£ Preporu~ujemo da svaki entitet
Reda omogu}i bra}i u formaciji da razviju svoju sposobnost odgovorne upotrebe moderne
tehnologije (ACG Krakov 2004, br. 233) te ih
opremi za uklju~ivanje u apostolat posredstvom medija.
je poslanje propovijedanja me|u ~lanovima
Reda.
150. ¢Preporuka£ Preporu~ujemo voditeljima Dominikanske obitelji da promi~u i omogu}uju
zajedni~ke duhovne vje`be ili okupljanje svih
~lanova Dominikanske obitelji barem svake
tre}e godine, u onim entitetima u kojima se to
jo{ ne ~ini.
151. ¢Poticaj£ Kako bismo svojim propovijedanjem
dirnuli mlade u srce poti~emo sve ~lanove Dominikanske obitelji da se koriste umije}ima:
glazba, kazali{te, izlo`be, knjièvnost, itd.,
koriste}i se naro~ito modernim tehnologijama.
Suradnja s Pokretom dominikanske mladeì
155. ¢Poticaj£ Poti~emo bra}u da, u povezanosti s
cijelom Dominikanskom obitelji, nastave propovijedanje me|u mladima, da predlaù njihovu suradnju u pra}enju razli~itih skupina povezanih s Pokretom te da podràvaju stvaranje
novih skupina.
156. ¢Preporuka£ Preporu~ujemo mladima iz na{ega
pokreta da sve vi{e produbljuju ideal svetog
Dominika i da ga ostvaruju u svojemu ìvotu,
prihva}aju}i konkretne du`nosti kao mladi
propovjednici u Crkvi, na rije~ima i na djelu,
polaze}i od su}uti i milosr|a. Isto tako, ponovno ih poti~emo da poja~avaju svoju formaciju, da budu izvor nadahnu}a drugim mladima, da se sve vi{e povezuju zajedni~kim Statutom koji je odobrilo Me|unarodno povjerenstvo Pokreta dominikanske mladeì, da
stvore svoj ekonomski fond koji bi podupirao
njihovo nastojanje i organiziranje te poticao
apostolsku komunikaciju me|u svojim ~lanovima.
Me|ureligijski dijalog
Suradnja s Dominikanskom obitelji
148. Dominikanski laikat, po tome {to su laici ~lanovi Dominikanskog reda, tvore jednu obitelj
s monahinjama, bra}om i sestrama i dionici su
apostolskog poslanja Rea i Crkve. Nama, bra}i,
izazov je da ih prihvatimo i koordiniramo svo86
161. Prethodne op}e skup{tine potvrdile su va`nost
me|ureligijskog dijaloga (ACG Avila 1986.,
br. 22 i ACG Bogota 2007., br. 82). Novi elementi u dana{njem kontekstu ~ine na{ anga`man u me|ureligijskom dijalogu jo{ va`nijim:
porast nasilja u ime religije koje poga|a kr{-
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
}ane u nekoliko zemalja i neprimjeren aktivizam nekih evangeli~kih skupina.
162. ¢Preporuka£ Preporu~ujemo da odgojitelji pou~e bra}u, u po~etnoj i trajnoj formaciji, barem
minimalno o drugim religijama te da poti~u
promi{ljanje o teologiji religija na na{im dominikanskim fakultetima i centrima studija.
U tu svrhu mogu posluìti potencijali na{ih
specijaliziranih centara.
163. ¢êstitka£ êstitamo bra}i koja, pojedina~no
i u specijaliziranim institutima Reda, rade na
podru~ju dijaloga s kulturama i religijama, posebice u dijalogu s islamom, koji posljednjih
godina postaje sve potrebnijim.
@upni~ka slu`ba
181. ¢Poticaj£ Na{a je prisutnost na ùpama predmet koji neprestance iziskuje promi{ljanje.
Op}a skup{tina u Rimu 1983. (ACG, br. 3842) podrobno je obradila temu o dominikanskim ùpama. Poti~emo bra}u da nanovo prou~e tu, jo{ uvijek vaè}u dokumentaciju.
182. ¢Preporuka£ Preporu~ujemo na{im zajednicama koje se brinu o ùpama da poti~u: slu`bu
rije~i, biblijsku i teolo{ku formaciju za laike i
posve}eni ìvot, evan|eosku brigu o najsiroma{nijima i pribliàvanje onima koji su se udaljili od Crkve; sve ovo kao primarne elemente
dominikanskog poslanja u spomenutim zajednicama. Isto tako, neka podupiru apostolsku
suradnju s drugim podru~jima propovijedanja
pojedinih crkvi, posebno socijalni pastoral,
odlu~nu brigu o ljudskim pravima, potporu
nekim pastoralnim posebnostima i teolo{ku
formaciju pastoralnih djelatnika.
183. ¢Preporuka£ Budu}i da je na{e poslanje po sebi
zajedni~ko, nalaèmo bra}i koja djeluju na
ùpama da podupiru suradnju s Dominikanskom obitelji, brinu o dostojanstvu liturgije,
uskla|uju svoje apostolsko sluènje Bo`jem
puku s vlastitim potrebama samostanskog
ìvota te da spomenuto poslanje u~ine vidljivim zajedni~kim djelovanjem.
184. ¢Preporuka£ Preporu~ujemo provincijalima,
vice-provincijalima i njihovim vije}nicima da
detaljno prou~e stvarne potrebe pojedine Crkve u vidu prihva}anja ili neprihva}anja neke
ùpe ili za o~uvanje prisutnosti u nekim ùpama. Isto tako im preporu~ujemo da osiguraju
uistinu zajedni~ko apostolsko djelovanje.
VI. POGLAVLJE
ODGOJ
185. Cilj na{eg odgoj je formiranje dominikanskih
propovjednika. Prepoznatljivo dominikansko
propovijedanje mora biti stvarala~ka polazi{na
to~ka svih drugih vidova ljudske, duhovne,
intelektualne i pastoralne formacije. Zajedni~ki àr da podijelimo plodove kontempliranja
Rije~i Bo`je stvara ozra~je kulture poslanja, u
kojem svi rastemo kao propovjednici.
186. ¢Naredba£ Glede formacije dominikanskog
propovjednika nare|ujemo da odgojitelji i vije}a za odgoj pro~itaju i provedu u djelo akte
Skup{tine u Kakovu koji se odnose na zvanja
i formaciju (5. poglavlje) i „Pismo odgojitelju“
Op}e skup{tine u Bogoti (5. poglavlje). Slijede}i na{u bra}u na Skup{tini u Bogoti i mi ih
poti~emo da se „i sami ponovno upoznaju s
bogatim promi{ljanjem Reda o zvanjima i formaciji“ (ACG Bogota 2007., br. 197).
187. ¢êstitka£ Pohvaljujemo dobar rad koji se, u
poslanju formiranja dominikanskih propovjednika, sada odvija na svim razinama. Htjeli bismo ovdje predo~iti razli~ite na~ine kako
bi se pospje{io rad Skup{tina u Krakovu i Bogoti glede formacije.
Promicatelj zvanja i pripu{tanje kandidata
188. Promicanje zvanja ja~a na{ svekoliki pastoralni rad s mladima, poti~e mla|u bra}u da se
uklju~e u aktivnosti u promicanju zvanja,
uklju~uje suradnju Dominikanske obitelji i
posebice molitvu na{ih monijalnih sestara. To
87
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
tako|er poti~e na{e zajednice da vidljivo ìve
bogate dimenzije dominikanskog ìvota
(KKN 165, I).
189. ¢Naredba£ Na temelju pozitivnog iskustva
nekoliko entiteta Reda nare|ujemo da u svakoj
provinciji, vice-provinciji i vikarijatu bude
imenovan promicatelj zvanja (ACG Krakov
2004., br. 265). Ako je mogu}e, promicanje i
usmjeravanje zvanja trebalo bi biti njegova
prvotna zada}a.
190. ¢Poticaj£ Imaju}i u vidu raznolikost kandidata
koji danas ulaze u Red, glede dobi, teolo{ke
formacije i kulturne pozadine, poti~emo promicatelje zvanja i povjerenstvo za pripu{tanje
kandidata da primjereno provjeravaju sposobnosti kandidata prije primanja u na{ specifi~no
dominikanski oblik posve}enog ìvota. Ne
moèmo traìti od kandidata „da budu savr{eno motivirani, nego neka radije budu sposobni postupno sazrijevati i sebe radosno
uklju~ivati u na{ na~in ìvota na koji smo se
mi po zavjetima obvezali“ (ACG Krakov
2004., br. 263).
Formacija odgojitelja
191. ¢Preporuka£ Preporu~ujemo U~itelju Reda da
uspostavi orijentacijski te~aj za nove odgojitelje (i u~itelje novaka i u~itelje studenata), kao
bi i sami, kao odgojitelji, mogli biti formirani
u kontekstu na{e zajedni~ke dominikanske
karizme, zakona i na{ega poslanja (ACG Krakov 2004., br. 274).
192. ¢Preporuka£ Preporu~ujemo da se odrì regionalni susret svih odgojitelja (ACG Krakov
2004., br. 271; ACG Bogota 2007., br. 219).
Taj bi susret mogao biti mjesto na kojem bi se
raspravljalo o zajedni~kim pitanjima formacije i traìlo na~ine za produbljivanje suradnje u
regiji.
svojemu entitetu, redovito napravi evaluaciju
zajednice formacije i ozra~ja u kojem se odvija formacija te osigura nu`ni sklad izme|u
ìvota o kojemu govorimo da ga ìvimo i ìvota kojim stvarno ìvimo.
194. ¢Preporuka£ Ku}a formacije ima istodobno
du`nost i radost odgajati bra}u u slu`bi dominikanske uprave. Stoga preporu~ujemo da se
uvede praksa, koja ve} postoji u ku}ama formacije u nekoliko provincija, da se bra}u s
jednostavnim zavjetima poziva na susrete zajednice koji se razlikuju od sjednica samostanske skup{tine (KKN 6-7).
Istinska dominikanska intelektualna formacija
195. ¢Preporuka£ Kako bismo promicali istinsku
dominikansku intelektualnu formaciju, posebice u entitetima u kojima nema dominikanskog intelektualnog centra, preporu~ujemo
suradnju na tome podru~ju me|u razli~itim
entitetima u Redu.
196. ¢Poticaj£ Poti~emo sociusa sa intelektualni
ìvot da olak{a tu suradnju zajedno sa sociusima pojedinih regija i s regensima studija. Jedna od mogu}nosti mogla bi biti i razmjena
dominikanskih profesora izme|u razli~itih
entiteta.
197. ¢Poticaj£ Poti~emo odgojitelje i profesore da
budu dare`ljivi, bude li potrebno, za slu`be
monahinja, sestara i dominikanskog laikata.
Bra}a suradnici
198. ¢Poticaj£ Poti~emo odgojitelje bra}e suradnika
da prou~avaju i primjenjuju KKN 217-220,
ACG Krakov 2004., br. 248-259, kako bi bra}
a suradnici mogli ostvariti svoju posebnu ulogu u propovjedni~kom apostolatu Reda i svoj
udio u ìvotu i u upravi na{ih zajednica.
Zajednica formacije
Trajna formacija
193. ¢Poticaj£ U skladu s ACG Bogota br. 216,
poti~emo provincijala, vice-provincijala, generalnog vikara da, svaki sa svojim vije}em u
88
199. ¢Poticaj£ Poti~emo svu bra}u da se osposobe
za dana{nju pastoralnu praksu Crkve. U sa-
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
da{njoj situaciji nu`no je, kako u po~etnoj
tako i u trajnoj formaciji, da se velika pozornost pridaje pitanjima stvarne zrelosti, seksualnosti, tendencija pona{anja i zavjeta ~isto}e.
Trajna formacija trebala bi posvijestiti razlikovanje izme|u prisnosti i granica kojih se treba
dràti u profesionalnom i sve}eni~kom radu,
a koje su danas bitne za u~inkovitu slu`bu
(ACG Bogota 2007., str. 223).
200. ¢Poticaj£ Svjesni da za dominikanca formacija
nikada ne zavr{ava, nego se stalno razvija,
poti~emo svakoga brata da njeguje istinsku
osobnu zrelost, molitveni ìvot, vjernost zavjetima, zajedni~ki ìvot, privrènost u~enju i
djelatnu solidarnost sa siroma{nima. Sve su te
dimenzije nu`ne kako bi se bilo „propovjednik
milosti“ i istinski svjedok.
VII. POGLAVLJE
UPRAVA
Restrukturiranje entiteta Reda
201. ¢Naredba£ Nare|ujemo U~itelju Reda i svoj
bra}i iz entiteta na koje se to odnosi da zapo~nu postupak reorganiziranja struktura uprave
kako bi se razvilo apostolsko poslanje i redovito opsluìvanje bra}e. Na kraju ovoga postupka, koji bi trebao biti dovr{en 2016., kao
samostalni entiteti Reda bit }e samo Provincije i Viceprovincije. Postojat }e tako|er samostani i ku}e pod neposrednom jurisdikcijom U~itelja Reda. Na provincijskoj razini,
osim samostana i ku}a na podru~ju provincije,
neke }e provincije imati provincijske vikarijate, kao i samostane i ku}e izvan podru~ja provincije. U svjetlu ovoga smanjenja vrsta entiteta koji se trenutno nalaze u Redu svi sada{nji
generalni vikarijati trebaju slijediti proceduru
koja se preporu~uje u br. 206. [tovi{e, svi sada
postoje}i regionalni vikarijati trebaju se zvati
provincijskim vikarijatima na kraju ovoga po-
stupka. Samostani i ku}e koje nisu uklju~ene
u provinciju ili provincijski vikarijat priznat
}e se na kraju postupka kao zajednice izvan
podru~ja provincije. Provincijal, viceprovincijal treba jednom godi{nje pohoditi te zajednice, a moè za takve samostane i ku}e imenovati vikara (usp. KKN 345).
Promjene struktura Reda
i prijelaz prema novim strukturama
202. ¢Povjerba£ Budu}i da kona~ne promjene u
Konstitucijama Reda traè potvrdu triju Op}ih skup{tina, provedba reorganiziranja koje
predvi|a br. 201. ne}e se ostvariti prije 2016.
Ipak, trebat }e prijelazno razdoblje s provo|enjem konkretnih normi i procedura. Stoga
povjeravamo U~itelju Reda:
1. da pripremi popis naredbi iz KKN koje bi
trebalo promijeniti na sljede}e dvije Op}e
skup{tine, sve dok reorganizacija ne bude
kona~no potvr|ena.
2. da pomogne i nazna~i konkretne smjernice
provincijama i vikarijatima koje zahva}a ova
reorganizacija.
203. ¢Naredba£ S tim ciljem nare|ujemo sljede}e:
1. KKN 257 § I, 1°, da za osnivanje dvije tre}ine od 25 glasa~a trebaju biti afilirani viceprovinciji.
2. KKN 407 § I, 7° i KKN 409-bis, broj „dvadeset“ (20) mijenja se u „dvadeset pet“ (25).
Vikarijati: generalni i provincijski
204. ¢Naredba£ Nare|ujemo U~itelju Reda i njegovu Vije}u da vi{e ne osnivaju nijedan generalni vikarijat.
205. ¢Naredba£ Kako bismo poja~ali dominikanski
ìvot i poslanje nare|ujemo da se do 2016. svi
generalni vikarijati usklade s jednim od entiteta Reda o kojima se govori u br. 201. Svaki
generalni vikarijat treba zapo~eti postupak, uz
pomo} sociusa U~itelja Reda, kako bi odredili pravnu strukturu koja bi najbolje osnaìla
njegov dominikanski na~in ìvota i poslanje.
89
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
206. ¢Preporuka£ Preporu~ujemo generalnim vikarijatima sljede}i postupak kako bi do 2016.
uskladili reorganizaciju o kojoj govori br. 201.
1. Ako generalni vikarijat ima potreban broj
bra}e i samostana, moè uputiti molbu da
postane viceprovincijom. Ako nema dovoljan broj bra}e ili samostana da bi postao
viceprovincijom, generalni vikarijat se moè integrirati u drugu provinciju, ili postati provincijskim vikarijatom ili tvoriti jednu
ili vi{e ku}a extra territorium neke provincije.
2. Generalni vikarijat moè se spojiti s jednim
ili vi{e entiteta kako bi postao viceprovincijom ili ja~im provincijskim vikarijatom.
3. U prijelaznom vremenu sve generalne vikare i sociuse U~itelja Reda, uklju~ene u taj
proces, treba pozvati na susret s U~iteljem
Reda kako bi se raspravilo o njihovim opcijama i te{ko}ama.
4. Generalni vikar treba za svaki vikarijat napraviti evaluaciju svake godine i pismeno
izvje{}e poslati U~itelju Reda kao bi se vikarijatu mogla pruìti potpora i pomo} u
tome prijelaznome vremenu.
5. Statute generalnog vikarijata treba promijeniti u svjetlu reorganizacije istaknute u br.
201 i entiteta s kojim }e se uskladiti do 2016.
207. ¢Preporuka£ Preporu~ujemo da provincija s
provincijskim vikarijatom koji ima manje od
15 bira~a ili bez jednoga samostana zapo~ne
postupak s bra}om toga vikarijata, koji treba
dovr{iti do 2016., kako bi se odredilo koja bi
pravna struktura najbolje osnaìla njegov dominikanski ìvot i poslanje. Moè se poja~ati
provincijski vikarijat kao bi ostvario ono {to
se traì za provincijski vikarijat ili moè sam
sebe izravno integrirati u drugu provinciju ili
se spojiti s jednim ili vi{e entiteta kako bi postao viceprovincijom ili ja~im provincijskim
vikarijatom. Pored toga postupka, treba pregledati i uskladiti provincijske i vikarijatske
statute. Ina~e, provincijski vikarijat moè postati jedna ili vi{e ku}a extra territorium provincije. U tom slu~aju treba ukinuti statute
provincijskog vikarijata.
90
Provincije i viceprovincije
208. ¢Naredba£ Kako bi se poja~ao dominikanski
ìvot i poslanje nare|ujemo da se do 2016.
godine provincije i viceprovincije, gdje je to
podesno, usklade s jednim od entiteta Reda o
kojima govori naredba br. 201. Svaka provincija i viceprovincija treba zapo~eti postupak,
uz pomo} sociusa U~itelja Reda, kako bi se
odredila pravna struktura koja bi najbolje osnaìla njezin dominikanski na~in ìvota i poslanje.
209. ¢Preporuka£ Preporu~ujemo provincijama i
viceprovincijama sljede}i postupak kako bi se
do 2016. uskladili s reorganizacijom o kojoj
govori naredba br. 201:
1. Ako provincija nema dovoljan broj bra}e ili
samostana da bi ostala provincijom, moè
postati viceprovincijom ili provincijskim
vikarijatom. U slu~aju da ne ispunjava uvjete za provincijski vikarijat, moè tvoriti jednu ili vi{e ku}a extra territorium neke provincije;
2. Provincija se moè spojiti s jednim ili vi{e
entiteta kako bi ostala provincijom ili postala viceprovincijom;
3. U prijelaznom vremenu sve provincijale i
sociuse U~itelja Reda, uklju~ene u taj proces, treba pozvati na susret s U~iteljem Reda
kako bi se raspravilo o njihovim opcijama i
te{ko}ama;
4. Provincijal treba za provinciju napraviti godi{nju evaluaciju i pismeno izvje{}e poslati
U~itelju Reda kao bi se provinciji mogla
pruìti potpora i pomo} u tome prijelaznome vremenu.
5. U slu~aju da se promijeni pravna struktura
provincije, treba do 2016. uskladiti statute
entiteta s njegovom novom pravnom strukturom.
Kanonski pohodi U~itelja Reda
222. ¢Molba£ U devet godina mandata U~itelja Reda
predvi|ena su dva kanonska pohoda u svaki
entitet (KKN 398, § II). Traìmo da se jedan
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
pohod obavi pod predsjedanjem U~itelja Reda,
kojega prvenstveno prati socius odgovoran za
taj entitet, a drugi kanonski pohod da se obavi
pod predsjedanjem sociusa koji je povezan s
tim entitetom, a u pratnji drugoga brata koji
nije nu`no ~lan Generalne kurije.
Organizacija pohoda pod predsjedanjem
U~itelja Reda
223. Barem {est mjeseci unaprijed {alje se provincijalu upitnik o kojemu on raspravlja sa svojim
vije}em. Provincijal {alje kra}e izvje{}e odgovaraju}i na sljede}a pitanja:
1. broj bra}e, broj samostana i ku}a, demografija entiteta;
2. vrste apostolske aktivnosti;
3. izazovi koji se postavljaju;
4. strukture redovni~ke i intelektualne formacije;
5. predloèni program kanonskog pohoda;
Tijekom pohoda:
6. susret sa zajednicama i bra}om, prema modalitetima koje odredi U~itelj Reda;
7. susret s razli~itim provincijskim institucijama (vije}a, povjerenstva i dr.);
8. neformalni susret s Dominikanskom obitelji;
9. pohod jednom ili drugom samostanu sestara.
Zaklju~ci se {alju u roku od mjesec dana.
Socius odgovoran za entitet bdije nad provo|enjem
zaklju~aka kanonskog pohoda.
Recepcija Akata Op}ih skup{tina
220. ¢Poticaj£ Poti~emo provincijale i njihova vije}a da prona|u u~inkovita sredstva ne samo za
prevo|enje i slanje Akata Op}ih skup{tina
nego i to da se samostani i ku}e njihovih provincija, viceprovincija i vikarijata upoznaju s
njihovim sadràjem te ih primjenjuju (ACG
Bogota 2007., br. 227).
Dominikanska sve}eni~ka bratstva
232. ¢Povjerba£ Traìmo od U~itelja Reda da revidira pravilo dominikanskih sve}eni~kih bratstava (KKN 149 § II – 151), kako bi se bolje
uzeo u obzir poseban na~in ìvota biskupijskog
sve}enika.
Bra}a u neredovitoj ili te{koj situaciji
234. ¢Poticaj£ Pri polaganju zavjeta traìmo milosr|e Bo`je i milosr|e svoje bra}e. Ne moèmo
propovijedati milosr|e ako ga ne iskazujemo i
ne primamo u okrilju na{ega Reda. Katkada
pojedini brat moè imati posebnu potrebu toga
milosr|a jer se udaljio od na{ega zajedni~kog
ìvota i svojega obe}anja ìvjeti po zavjetima.
Zavjetovanjem smo se obvezali da }emo u~initi
sve {to je mogu}e da bismo ga ponovno primili
u okrilje Reda. „Ve}a je radost na nebu zbog
jednog obra}ena gre{nika negoli zbog devedeset
i devet pravednika kojima ne treba obra}enja“
(Lk 15, 7). Trebamo vjerovati u njegovo zvanje
i njegovu sposobnost da po{tuje svoje zavjete
~ak i dok smatra da mu ih je te{ko ìvjeti. To
je izraz na{e kr{}anske nade.
Me|utim, u danom trenutku, kada se je toliko
otu|io od redovni~kog ìvota da je zajedni~ko
dobro u opasnosti, milosr|e i istina zahtijevaju
od poglavara da poduzmu jasne mjere kako bi
rije{ili njegovu nezakonitu situaciju i za njegovo dobro i za dobro Reda. Stoga poti~emo
vi{e poglavare da urede protupropisane situacije bra}e bratskom intervencijom. Brat je
u protupropisanoj situaciji kada se uobi~ajeno
ne nalazi u ku}i ili samostanu. „Uobi~ajeno“
zna~i dijeliti svakodnevni zajedni~ki ìvot,
izuzev{i situaciju brata koji je, iz apostolskih
ili zdravstvenih ili studijskih razloga, prethodno pismeno dobio dopu{tenje od svojega
vi{eg poglavara (KKP 665, § 1; KKN 441).
Status te bra}e koja ìve izvan samostane ure|en je statutom Provincije (KKN 336). Drugi
na~in reguliranja je, pod odre|enim uvjetima,
eksklaustracija (KKP 686, § 1).
Za druge slu~ajeve (fugitivus, bra}a koja odbijaju poslu{nost...), utvrdiv{i da vi{e situacija
91
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
nije primjereno vo|eno, poti~emo vi{e poglavare da provode u djelo procedure koje su
propisane na{im pravom (KKN 45-bis, 294) i
kanonskim pravom (KKP 694-704). Osim
toga, prema teìni protupropisanih situacija,
nakon provincijalova razlu~ivanja, mogu se
nametnuti razli~ite sankcije, pravedne i srazmjerne te{ko}i koju se susre}e, i to strogom
zapovijedi (praeceptum formale): vrijeme mona{kih duhovnih vje`bi; zabrana objavljivanja
i tiskanja u bilo kojem obliku; suspenzija javne
rije~i; zabrana svakog oblika pra}enja (ljudskog, psiholo{kog, duhovnog); ograni~enje
slu`be; suspenzija ovlasti ispovijedanja (KKP
974); suspenzija svake slu`be; vrijeme fizi~kog
udaljavanja; oduzimanje aktivnog prava glasa...
Vi{i starje{ina moè te sankcije popratiti opomenom. Katkada se preporu~uje psiholo{ko i
duhovno pra}enje. Treba paziti na objektivnost procedure kako bi se po{tovala pravda i
bratska ljubav kao i ravnoteà izme|u ~isto
kaznenog vida i ljekovitog vida kazne. Razlog
ove upute opravdava se uzimaju}i u obzir
op}e dobro, dobro brata, rizik pogor{avanja
ili skandala za Red i za Crkvu i, u nekim zemljama, pravne odgovornosti.
236. ¢Naredba£ @ele}i biti propovjednicima pomirenja i ozdravljenja koje nalazimo u Kristu
(KKN 2 § 1) nare|ujemo da:
Za neku bra}u u te{koj situaciji razgovor vi{ih
poglavara, u vidu asignacije u neki drugi
entitet, moè katkada biti pozitivno rje{enje
za tu bra}u s te{ko}om u svojoj provinciji
podrijetla, imaju}i u vidu kaznene i civilne
rizike kojima se moè izloìti.
4. svi provincijali (vi{i poglavari) trebaju osigurati da su bra}a educirana o va`nosti jasno
postavljenih granica u njihovoj slu`bi, po~ev{i od vremena po~etne formacije;
Propovijedanje pomirenja i ozdravljenja
235. Imaju}i u vidu sada{nju krizu zbog seksualnog,
psihi~kog i emocionalnog zlorabljenja maloljetnika i drugih ranjivih osoba unutar Crkve,
izraàvamo svoju su}ut i molitve svima koji su
tako te{ko trpjeli. Duboko smo pogo|eni time
{to su neka na{a dominikanska bra}a po~inila
te uàsne ~ine. Molimo opro{tenje od `rtava
koje su sve}enici i redovnici seksualno zlorabili, {to je rezultiralo velikim traumama i ~esto
gubitkom vjere.
92
1. provincijali, viceprovincijali sa svojim vije}ima moraju osigurati da njihov entitet ima
jasne i detaljne smjernice i procedure (ACG
Providence 2001., br. 266; Pismo U~itelja
Reda od 30. svibnja 2008.) koje ispravno
predlaè prevenciju, pastoralnu skrb, i jam~i
strogu primjenu propisa kanonskog i civilnog zakona kao odgovor na tvrdnje da su ih
na{a bra}a seksualno zlorabili, kako bi se
prava navodne `rtve i optuènoga brata za{titila i jam~ila;
2. te smjernice i procedure treba ostvariti do
sije~nja 2012., a kopije dokumenta podijeliti bra}i u entitetu te jednu kopiju poslati
U~itelju Reda;
3. svi provincijali (vi{i poglavari) trebaju osigurati da njihov entitet udovoljava „programima sigurnog ozra~ja“ koje nude biskupije ili redovni~ke konferencije. Tamo gdje
nema takvih programa, trebaju upotrijebiti
njima najprilago|enije programe iz drugih
dominikanskih entiteta;
5. do sljede}e Op}e skup{tine svi entiteti Reda
trebaju dati duhovnu zadovolj{tinu za grijehe seksualnog zlorabljenja koje su sve}enici i redovnici po~inili nad maloljetnicima
i ranjivim osobama, koji su traumatizirali i
poremetili vjeru tolikih (npr. redovita sveta
ura, zajedni~ko recitiranje pokorni~kih psalama, itd.).
237. ¢Povjerba£ Povjeravamo U~itelju Reda da, sa
svojim vije}em, do sije~nja 2011. objavi propise za primjenu crkvene procedure glede zlo~ina koji sve}enik, kr{enjem {este zapovijedi
Dekaloga, u~ini nad maloljetnikom, osvr}u}i
se posebno na KKP, kan. 695.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
VIII. POGLAVLJE
EKONOMSKO UPRAVLJANJE
246. ¢Potvrda£ Potvr|ujemo da se bra}u u formaciji pou~i o administrativnim i ekonomskim
pitanjima, kako je istaknuto u Rimu i na sljede}im op}im skup{tinama (ACG Rim 1983,
br. 193; ACG Avila 1986., br. 175; ACG Oakland 1989., br. 120 i 185; ACG Meksiko
1992., br. 216; ACG Bologna 1998., br. 224;
ACG Providence 2001., br. 402; ACG Krakov
2004., br. 340; ACG Bogota 2007., br. 259).
247. ¢Naredba£ Nare|ujemo ekonomu Reda da sa
svojim Ekonomskim vije}em svake tre}e godine organizira regionalne susrete o administrativnim i ekonomskim pitanjima s provincijskim ekonomima, provincijalima, viceprovincijalima i generalnim vikarima (ACG Providence 2001., br. 403).
248. ¢Naredba£ Nare|ujemo da sljede}i tekst zamijeni KKN 567:
Provincijali, viceprovincijali, generalni vikari i
ravnatelji ustanova pod neposrednom jurisdikcijom U~itelja Reda, kojima pomaù njihovi ekonomi, odgovorni su za izravno slanje
U~itelju Reda svake godine, do 31. kolovoza,
dvaju sljede}ih dokumenata:
1. Godi{nje ekonomsko izvje{}e. Izvje{}e se
sastoji u iscrpnom prikazu ekonomske situacije entiteta. Treba sadràvati detalje prihoda i rashoda, aktivu i pasivu te godi{nji
budèt kao i glavne projekte koji su poduzeti ili se planiraju. Ako entitet ima razli~ite
vikarijate, samostane, ku}e i institute, izvje{}e treba detaljno prikazati ekonomsku
situaciju svakoga od njih. Oblik toga izvje{}a moè varirati u skladu s mjesnim obi~ajima, ali mora sadràvati sve gore navede-
ne podatke. Uzorak se moè dobiti u ekonoma Reda.
2. Upitnik u vidu doprinosa (obra~unavanje
odbitaka). Koristi se za obra~unavanje godi{njih doprinosa entiteta Reda. Temeljem
toga upitnika entiteti prijavljuju dozvoljene
odbitke za tro{kove formacije, donacije drugim entitetima Reda, medicinske i zdravstvene izdatke bra}e. Ekonom Reda treba
poslati upitnik svake godine, a trebao bi biti
isti za svaki entitet.
Doprinosi Redu
252. ¢Naredba£ Nare|ujemo ekonomu Reda da provincijalima, viceprovincijalima i generalnim vikarima pripremi godi{nje izvje{}e o fondovima
solidarnosti (ACG Bogota 2007., br. 273.).
253. ¢Naredba£ Nare|ujemo U~itelju Reda i Generalnom vije}u da iz Fonda solidarnosti daju
Angelicumu 1 000 000 EUR za zna~ajnije radove na obnovi Angelicuma (ACG Bogota
2007., br. 134.).
254. ¢Zahvala£ Zahvaljujemo svima koji su pomogli u stvaranju Fonda solidarnosti Reda, posebice Sestrama dominikankama od Betlehema
u Nizozemskoj.
Tro{kovi Skup{tine
260. ¢Naredba£ Nare|ujemo da se tro{kovi op}ih
skup{tina dijele pravedno, srazmjerno godi{njem doprinosu svakog entiteta redovitom
budètu Reda, ali tako da nijedan ~lan skup{tine ne plati vi{e od 3% sveukupnih tro{kova
skup{tine. Putni tro{kovi se dijele podjednako,
a administrativni tro{kovi proporcionalno.
Glede smje{taja, svaki ~lan skup{tine pla}a
tro{kove po danu (per diem) svoje nazo~nosti
(ACG Bogota 2007., br. 286).
93
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IX. POGLAVLJE
KONSTITUCIJE I NAREDBE
2°
o predlaganju ili smjenjivanju ùpnika saslu{av{i skup{tinu zajednice kojoj je ùpa pripojena;
3° - 7° (kao u tekstu).
276. (Bologna 1998., br. 303)
Bilje{ke
** constitutio adprobata (habet duo capitula)
* constitutio inchoata (habet unum capitulum)
♦ ordinatio prima vice acceptata
¢A£ textus abrogatus – tekst ukinut.
378. ¢Konstitucija£ – § I. – Svaka provincija treba
imati ekonoma koji }e, prema propisima odre|enim
za upravljanje, voditi brigu o dobrima provincije.
U kurzivu je otisnut novi tekst.
** ¢Naredba£ § II. – Brat koji tu slu`bu zavr{i, moè
biti odmah postavljen i za drugi mandat, ali ne i za
tre}i mandat
265. – (Bologna 1998., br.292).
* ¢Naredba£ bez pristanka U~itelja Reda.
** ¢O£ 93. – § III. Regensa predlaè provincijska
skup{tina, a postavlja ga U~itelj Reda na ~etiri godine do sljede}e skup{tine. Moè ga se odmah predloìti
za drugi mandat, ali ne i za tre}i. Dok mu traje....
270.
♦ 285. Naredba – § I. – Naredbe koje su obvezivale
u tijeku pet dviju uzastopnih op}ih skup{tina te na
{estoj tre}oj bile odobrene, neka se uvrste u Knjigu
konstitucija i naredaba. Ako nisu uvr{tene, smatrat
}e se ukinutima, osim ako ih op}a skup{tina ponovno
ne uvede.
272.
♦ 328. – § I. – Svaki brat koji ima aktivno pravo
glasa moè biti postavljen za ekonoma samostana,
ako je za ovu slu`bu uistinu sposoban.
§ II. – Postavlja ga prior s pristankom samostanskog
vije}a i s potvrdom provincijala.
§ II. III. – Postavlja se na tri godine i moè biti
neposredno postavljen i na drugo trogodi{te, ali, bez
provincijalova pristanka, ne na tre}e samo u slu~aju
nu`de.
275.
¢A£ 373. – Me|u ostalim stvarima, u provincijskom
vije}u treba raspravljati:
1°
94
o postavljanju ili smjenjivanju regionalnog
i samostanskog priora;
289. (Caleruega 1995., br. 149)
(Insert. def.) 560. Naredba – § I. – Entiteti Reda
trebaju na skup{tinama ili u statutima definirati
na~in upravljanja nov~anim dobrima (uredovanje;
upravljanje novcem, dionicama, obveznicama ili
tome sli~no; ulaganje i transfer novca u bankama)
prema mjesnim uvjetima po pitanju novca.
§ II. – U svakoj se provinciji trebaju odrediti eti~ke
norme glede ulaganja i pologa novca. O tomu se treba
brinuti provincijal sa svojim vije}em, saslu{av{i ekonomsko vije}e i promicatelja ili provincijsko povjerenstvo za Pravdu i Mir. Uvaàvaju}i te norme provincija i svaka pojedina ku}a }e prosuditi u kojim je
bankama primjereno polagati svoj novac i u kojim
dru{tvima imati udjela.
§ II. § III. – Novac treba polagati samo u bankama
koje su poznate po sigurnosti, i to prema br. 555, na
ime doti~ne moralne osobe ili ustanove kojoj pripada.
§ III. § IV. – Banku treba izabrati sam upravitelj uz
suglasnost poglavara. (Krakov 2004, br. 384)
292. ¢Izjava£ Izjavljujemo da su ukinute naredbe
izglasane po~ev{i od Op}e skup{tine u River Forestu (1968.) i uklju~no do skup{tine u Caleruegi
(1995.) koje nisu uvr{tene u KKN 2010. godine.
293. ¢Dokidanje£ Dokidamo sljede}e naredbe Op}e
skup{tine u Caleruegi: brojevi 53, 76, 86, 139, 148,
159, 160, 161.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
297. ¢Povjerba£ Povjeravamo Generalnoj kuriji Reda
da na slu`benoj web stranici Reda objavi editio typica Knjige konstitucija i naredbi (KKN) nakon svake op}e skup{tine, koja jasnije prikazuje razli~ite
vrste zakonodavstva Reda, prema njezinoj obvezuju}oj i/ili kona~noj zna~ajki: constitutio inchoata,
approbata et confirmata (koja obvezuje), constitutio
inchoata cum ordinatione, ordinatio „permanens“
(koja obvezuje), constitutio „in fieri“ (inchoata ili
approbata ali sine ordinatione – koja jo{ ne obvezuje), ordinatio in „transitu“ (koja obvezuje, ali nije
jo{ kona~no uvr{tena). To izdanje treba donijeti sve
naredbe op}ih skup{tina koje nisu uvr{tene u KKN,
ali su jo{ uvijek na snazi.
298. ¢Povjerba£ Povjeravamo Generalnoj kuriji da,
u pripravi sljede}e op}e skup{tine, pripremi popis
naredbi na snazi koje bi doti~na kapitularna povjerenstva trebala revidirati.
MJESTO SLJEDE]E OP]E
SKUP[TINE
300. Izjavljujemo da }e se sljede}a op}a skup{tina,
koja }e biti op}a skup{tina definitora, slaviti u
Hrvatskoj provinciji, tijekom mjeseca srpnja
i kolovoza godine 2013., a to~ni }e datumi biti
naknadno odre|eni.
U Rimu, u samostanu Svete Sabine,
21. rujna godine Gospodnje 2010.
Fr. Bruno Cadoré, OP
U~itelj Reda
95
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
96
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
97
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
98
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
99
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
100
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
101
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
102
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
103
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
104
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
105
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
106
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
107
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
108
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
109
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
110
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
111
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
112
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
113
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
114
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
115
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
116
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZDAJE: DOMINIKANSKI PROVINCIJALAT, KONTAKOVA 1, 10000 ZAGREB
UREDNICA: ANA BULJAT, TAJNICA PROVINCIJALA
ODGOVARA: FR. ANTO GAVRI}, PROVINCIJAL
GRAFI~KA PRIPREMA I TISAK: DENONA D.O.O., ZAGREB
DATUM: SVIBANJ 2012.
Gl
Glasnici
i i nade,
d R
Remasterirani
t i i albumi:
lb i
Glasnici nade (1991.), Do|i kraljevstvo Tvoje
(1992.) i Istina (1997.), Dominikanska naklada
Istina, 2011.
Stjepan
Stj
Krasi},
K i} Nastanak
N t
k i razvojj {k
{kolstva
l t od
d antike
tik d
do
srednjeg vijeka, Sveu~ili{te u Zadru, 2012.

Download Report