O kakvoj je terapiji riječ i na koji način ona pomaže djeci čiji su roditelji razvedeni? Terapija igrom (play therapy) je poseban oblik rada sa djecom. Bazirana je na činjenici da je igra djetetov prirodan medij za samo-izražavanje. U terapiji igrom, djetetu je dana mogućnost da „odigra“ svoje osjećaje i probleme, baš kao što će odrasli izverbalizirati svoje probleme. Ovaj oblik terapije namijenjen je za djecu koja su tijekom svog života doživjela jednu ili više situacija s kojima se nisu znala nositi, koja su probudila preintenzivna osjećanja da bi oni sami mogli znati kako to proraditi poput brakorazvoda roditelja, gubitka bliske osobe ili kućnog ljubimca za kojeg su bila jako vezana, hospitalizacija, fizičko, seksualno ili psihičko zlostavljanje ili zanemarivanje, preseljenje u novi grad, prinova u obitelji, prirodne katastrofe, automobilska ili neka druga nesreća i sl. Brakorazvod roditelja bitno mijenja dotadašnju obiteljsku dinamiku te iseljavanje jednog roditelja je svojevrstan gubitak za dijete. Veliki broj te djece teško se nosi sa svojim emocijama koje su pobuđene zbog te situacije zbog čega mogu postati agresivni prema sebi ili drugima, mogu regresirati na ponašanja iz prethodne razvojne faze (ponovno dnevno ili noćno mokrenje, sisanje palca i sl.), mogu razviti tikove, postati razdražljivija, mogu se povući u sebe i teško ostvarivati kontakte s vršnjacima, mogu imati noćne strahove i sl. Djeci čiji roditelji su u postupku brakorazvoda ili su razvedeni terapija igrom pomaže na način da izraze svoja iskustva, svoje osjećaje vezano za te događaje te mu omogućuje da razviju nova i kreativna rješenja za probleme s kojima se suočavaju, da razviju samopoštovanje, da nauče prihvatiti sebe i druge, kako doživjeti i izraziti osjećaje na socijalno prihvatljiv način, da razvijaju empatiju te poštuju kako vlastite tako i tuđe misli i osjećaje, da nauče nove socijalne vještine, da razviju samo-vrednovanje i, uslijed toga, da budu sigurniji u vlastite sposobnosti. O kakvim je igrama riječ? Igra kao prirodno sredstvo komunikacije djeteta sa okolinom te načinom istraživanja i upoznavanja svijeta oko sebe, služi terapeutu da upozna dijete, njegova iskustva, o čemu misli, što osjeća, te kako to utječe na njega i njegovo dnevno funkcioniranje. U sobi za terapiju igrom postoje različite igračke koje dijete može odabrati poput likovnog materijala, gline, lutki, različiti odjevni predmeti za dramatizaciju, glazbala, mnoštvo figurica životinja, ljudi, drveća, autića i sl. koje se mogu koristiti u pijesku ili na podu. Cilj tih igračaka je davanje izbora djetetu da odabere ono s čim se dijete želi igrati. Igra koju dijete osmisli sadrži različitu tematiku poput borbe dobrog i zla, usamljenosti, razočaranosti, potreba da bude voljeno, želja da bude netko drugi poput superheroja, igru putem koje izražava svoje brige itd. Putem načina igre koju dijete odabere i tematiku koju provlači, nakon tri do četiri seansi, terapeut dobiva dobar uvid u djetetov svijet te ovisno o djetetovim potrebama usmjerava daljnju djetetovu igru u svrhu razrješavanja djetetovih unutarnjih konflikata. Da li se vide pomaci kod djece koja pohađaju tu terapiju i kako roditelji koji žele mogu uključiti svoju djecu u terapiju? Kod mnoge djece koja imaju različite socioemocionalne teškoće, a uključeni su u terapiju igrom, pokazalo se vrlo korisnim. Neka istraživanja pokazala su da čak 70% djece pokazuje pozitivne promjene ponašanja nakon terapije igrom. Zainteresirani roditelji mogu se obratiti Tatjani Gjurković, psihologinji iz Centra Proventus koja u svom radu s djecom primjenjuje terapiju igrom, putem maila [email protected] ili na 095 8043982. Više informacija o Centru Proventus može se naći na www.centarproventus.hr. Terapija se odvija jedanput tjedno u trajanju od 45 minuta. Kako ta djeca manifestiraju svoje probleme? Djeca na ovu promjenu reagiraju bijesom, tugom, samo-okrivljavanjem, samo-ozljeđivanjem, strahovima da će biti napušteno i odbačeno, potrešenim osjećajem sigurnosti i identiteta. Razvod može jako utjecati na djetetov razvoj na svim aspektima od socijalnog (ispoljavanje agresivnog ponašanja prema sebi i/ili drugima) do spoznajnog (poteškoće u učenju i savladavanju školskog gradiva). Nadalje, djeca svoju unutarnju napetost izazvanu brakorazvodom roditelja mogu iskazati i kroz tikove (nemogućnost kontroliranja određenih pokreta – primjerice učestalo žmirkanje očima), kroz noćne strahove ili neki drugi poremećaj sna, kroz učestalo samozadovoljavanje, učestale sukobe s vršnjacima itd. Kakva su vaša iskustva s djecom čiji su roditelji razvedeni? Moja dosadašnja iskustva vrlo su različita jer svako dijete je zaista individua za sebe. No, ono što je zajedničko ovoj grupaciji djece je što uglavnom kroz svoju igru provlače tematiku obitelji. Ovisno o iskustvima, na koji način roditelji komuniciraju međusobno te ovisno o tome kako se odnose prema djeci, ta će djeca igrati igre vezane za obitelj na vrlo različite načine. Primjerice, to može biti igra u pijesku u kojoj će dijete staviti oca s glavom u pijesku podalje od sebe i majke; možemo graditi kućicu u kojoj će dijete i terapeut zajedno živjeti, a gdje će se dijete brinuti za terapeuta; ili će terapeutu biti dodijeljena uloga roditelja, a dijete će glumiti brata i sestru te će u stresnim situacijama dijete odrediti da ostaje samo tj. da će figurice roditelja napustiti figurice djece. Kao što se može zaključiti, način proigravanja tematike obitelji vrlo je šarolika i razlikuje se od djeteta do djeteta. Terapija igrom pomaže djetetu da izrazi svoje unutarnje osjećaje i doživljaje u sigurnom okruženju. Uz određene intervencije terapeuta, ono može doći do novih zaključaka o svojoj situaciji. Vrlo važan segment rada u terapiji je suradnja s roditeljima koji su partneri u terapiji. Budući da je dijete dio obiteljskog sistema i dinamike, važan dio strategije u pomoći djetetu je savjetodavni rad s roditeljima.
© Copyright 2024 Paperzz
