b pr es im pla je tn ra i k Glasilo Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga Časopis za zdrav život Broj 5 - rujan 2012. Diabetes s l a t k i Tema broja: ž i v o t godišnji sponzori HSDU-a Edukacijsko rekreativni kampovi Cistercitska kuhinja Intervju s prim. Laviniom La Grastom Sabolić, dr. med.: U kampu djeca nisu ni sama ni drugačija Impressum / Sadržaj br. 5/2012 Civilno društvo 44 Ovaj je naslov nezanimljiv, ali je Obavijest o prestanku opskrbe tržišta Republike Hrvatske lijekovima Actrapid® Penfill® i Insulatard® Penfill® Novo Nordisk Hrvatska d.o.o. obavještava Vas kako prestankom opskrbe od studenog 2012. ovi humani inzulinski pripravci neće više biti dostupni u Republici Hrvatskoj: Actrapid® Penfill® Insulatard® Penfill® Obavještavamo Vas usto i da od studenog 2012. ove igle za davanje inzulina neće više biti dostupne u Republici Hrvatskoj: HSDU je član međunarodne dijabetičke federacije (IDF) Diabetes/Slatki život ISSN 1333-8404 Glasilo Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga, broj 5/2012., godina izlaženja XX. Zagreb, Dugi dol 4a, tel./fax: 01 2330 991, e-mail: [email protected] web: http://www.diabetes.hr Glasilo je Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga u kojem pišemo o zdravom načinu života, tjelovježbi i pravilnoj prehrani, a za osobe sa šećernom bolešću, one koji o njima brinu ili s njima žive donosimo i popularne članke poznatih stručnjaka te preporuke za dobru regulaciju šećerne bolesti kako bi se izbjegle kronične komplikacije. Časopis izlazi 6 puta godišnje i besplatan je, a za one koji žele dostavu na kućnu adresu naplaćujemo troškove poštarine u iznosu od 30 kn koju treba uplatiti na žiro račun Saveza 23600001101494782 (uz naznaku u rubrici “poziv na broj” 12-JMBG za pojedinca ili 5-MB za pravne osobe). Potvrdu o uplati s adresom OBAVEZNO poslati na fax: 01 4847 807 ili na [email protected] NovoFine® 28G x 12 mm Zbog toga Vas molimo da se na vrijeme javite svom liječniku koji će Vam odrediti primjerenu terapiju. Svi drugi inzulini proizvođača Novo Nordisk ostaju u Republici Hrvatskoj dostupni kao i do sada. Novo Nordisk Hrvatska d.o.o. Actrapid®, Insulatard®, Penfill® i NovoFine®, zaštićena su imena tvrtke Novo Nordisk A/S. www.dijabetes.com.hr www.novonordisk.hr 0800 66 66 00 Uredništvo: Glavna urednica: dr.sc. Mensura Dražić, dipl.ing.chem. Medicinska urednica: Ana Jakir, dr.med. Prevencija: prim. Ana Švast-Singer, dr.med. Edukacija: mr.sc. Manja Prašek, dr.med. Prehrana: Snježana Gaćina, dipl.ms. Tjelesne aktivnosti: Jadranka Kos, prof. edukacijske rehabilitacije i viša fizioterapeutkinja Djeca i mladi: mr.sc. Marina Grubić, psihologinja Grafičko oblikovanje i priprema: Tatjana Dinter Lektura/Redaktura: Tonči Bonaći Administracija: Sandra Kerim, Štefica Dolčić Tisak: Tiskara Vjesnik Tiskano: rujan 2012., u 30 000 primjeraka Urednički savjet: Prim. Želimir Beer, dr.med. / prof.dr.sc. Nikica Car, dr.med. / prof.dr.sc. Irena Colić Barić / prof. dr.sc. Tomislav Čabrijan, dr.med. / Božena Dakić, dijetetičar / prof.dr.sc. Miroslav Dumić, dr.med. / Branka Duvnjak, vms / prim. Vesna Goldoni, dr.med. / prof.dr.sc. Magda Kadrnka-Lovrenčić, dr.med. / prof.dr.sc. Željko Metelko, dr.med. / mr.sc. Manja Prašek, dr.med. / akademik, prof. dr.sc. Zdenko Škrabalo, dr.med. / prim. Ana Švast-Singer, dr.med. Uredništvo zadržava pravo redakture, korekture i kraćenja tekstova uz poštivanje autorskih prava. Rukopisi, slike i crteži se ne vraćaju ukoliko to nije izričito dogovoreno. U skladu s člankom 9. točka 4. Pravilnika o sadržaju, rokovima i postupku stručnog usavršavanja i provjere stručnosti liječnika HLK-a, članci objavljeni u časopisu Diabetes/Slatki život boduju se s 2 boda po članku. Hrvatski savez dijabetičkih udruga je nakladnik i jedini vlasnik časopisa Diabetes/Slatki život. zato sadržaj odličan PR - još jedno umijeće presudno za uspješno širenje civilnog društva. Vjerujemo da ćete naći korisne savjete. Također u ovom broju: 4Uvodnik Kampovi, kampovi, kampovi... 6 Događanja i akcije 10 Intervju 14 Tema broja 26 Medicina 28 Prehrana 31 Recepti 34 Gastro putovanja 37 Tjelovježba Događanja i akcije 42 Iz udruga HSDU-a 44 Civilno društvo Pozitivan učinak dojenja na sve tipove dijabetesa 46 Međunarodna iskustva Još jedna aktivnost na svjetskoj razini, koja se provodi i u Hrvatskoj i daje mogućnost za osvrt na dojenje ako je majka dijabetičarka. 48 Predstavljamo knjigu 50 Dječji kutak - Maldorija 51 Nagradna križaljka Izdavač: Hrvatski savez dijabetičkih udruga Za izdavača: Davor Bučević, prof., predsjednik HSDU-a S adržaj: 6 Tema broja 14 Edukativno rekreacijski kampovi Na početku dječji kampovi u Skradinu, kasnije u Crikvenici, a sad naši klinci kampuju kojekuda po svijetu. 18 Prehrana 28 Fast food ili Slow food Jedete li često u fast-food restoranima? Ne zaboravite preporuke o prehrani uz dijabetes, a bilo bi dobro da ih se drže i oni bez dijabetesa. Diabetes www.diabetes.hr 3 Događanja i akcije Riječ urednice / Poruka predsjednika br. 5/2012 br. 5/2012 RIJEČ UREDNICE Naši dragi kampovi K ad sam se prije dvadeset i nešto godina aktivno uključila u rad Zagrebačkog dijabetičkog društva, saznala sam da Dijabetički savez Hrvatske već dobra dva desetljeća organizira edukativno-rekreacijske kampove za djecu. U to je vrijeme HZZO pokrivao troškove boravka i putovanja, a djecu je obavezno pratio tim medicinskog osoblja – liječnici i sestre. Bio je to za njih ozbiljan posao provesti 14 dana s 30-40 djece između 7 i 14 godina, ustrajati u disciplini i naučiti djecu brinuti o svom dijabetesu. Ako je kamp bio na moru za djecu je dodatni doživljaj bio ono što pruža Jadran. U doba kad sam vodila HSDU (1997. do 2004.) organizaciju kampa, i dalje samo za djecu, HZZO više nije plaćao troškove, pa se Savez morao pobrinuti za donacije i projekte za pokrivanje dijela troškova. Dio su plaćala lokalna društva i roditelji. Sadržaj boravka ostao je kao prije – edukacija, druženje, tjelovježba i zabava. HSDU i sada svakoga ljeta po završetku školske godine organizira takve kampove zbog učenja i osamostaljivanje djecu u životu s dijabetesom. Već su u tom razdoblju počeli mladi iz društava, gdje su postojali klubovi mladih, samostalno organizirati kampove (ipak u dogovoru i uz nadzor medicinskog osoblja). U ovom ćete broju moći pročitati o novoj verziji takvih aktivnosti – o kampovima i međunarodnim okupljanjima djece i mladih, koje i dalje zovemo „kampovima“, ali je njihova organizacija sasvim sigurno dokaz zrelosti dijabetičara organiziranih u civilne udruge iz nekoliko Europskih država, koje su ove godine organizirale taj oblik susreta i dogovorile zajedničke kampove. Sudionici su bili motivirani i pokazali kako je moguće i na ovaj način postizati pravi cilj - dovesti svoj dijabetes pod „nadzor“ tako da ne zagorčava život osobama sa šećernom bolešću i ne lišava ih životnih radosti! U ovom slučaju riječ je o radostima koje dolaze putovanjima na različite lokacije (Rabac, Zadar, Ohrid, Puntižela, Rogla, Madrid), druženje, razmjena iskustava, stvaranje novih prijateljstava, a sigurno i održavanje kontakata i u budućnosti. A uz sve to poduka dođe kao prateći, ali svakako dragocjen sadržaj. Tako se čini da našim mladima dijabetes daje dodatne poticaje i motivira ih da žive normalan život u kojemu se samonadzor i briga o dobroj regulaciji podrazumijeva i ne doživljava se kao „tlaka“(!) Poseban povod za okupljanje ove je godine u srpnju bilo putovanje naših mladih dijabetičara u Ukrajinu, jer je Ukrajinski dijabetički savez u Kijevu organizirao DIAEURO 2012 - europsko prvenstvo u malom nogometu za osobe s dijabetesom. Možemo biti ponosni, mada to, naravno, nije najvažnije, da su hrvatski dijabetičari osvojili zlatnu medalju! Veliki je to napredak za što svi oni koji su organizirali i mogli sudjelovati, zaslužuju čestitke. Sudeći prema oduševljenju kojim su u ovom broju opisali svoje dojmove, sigurno će se i dalje potruditi da se susreti nastave i u budućnosti unesu i brojne novosti! Sigurna sam da će vam čitanje ovoga broja biti užitak. Srdačno vaša, Mensura (Seka) Dražić RIJEČ PREDSJEDNIKA Kako izmjeriti dobrobit? Š to je učinkovitije u uspješnoj kontroli našega dijabetesa? Broj dostupnih test traka, medicinskih pregleda ili naša stalna i svakodnevna motivacija i reaktivacija motivacije? Poslije 42 godine uz dijabetes, mogu vam garantirati da je to svakodnevna motivacija za uspješnom samokontrolom. I to redom: najprije svakodnevna pravilnija prehrana, pa tjelesna aktivnost i tek nakon toga provedba terapije. Bez prva dva ostvarena preduvjeta – treći nije očekivano učinkovit. Sama terapija ne pomaže, ne može nadoknaditi pogreške u prva dva uvjeta: prehrani i sjedilačkom načinu života. Motivacija i edukacija. Ako se ugradi u svijest djece i mladih koji imaju dijabetes, uz današnje mogućnosti terapija i samokontrola, omogućit će im dug život istog kapaciteta i ostvarenja kao i njihovih prijatelja bez dijabetesa. Zato su motivacija i edukacija kao prevencija loših prognoza i ishoda dijabetesa, najučinkovitija terapija. Zato toliko ulažemo u edukacije djece i mladih. U kampovima i susretima s mladima s dijabetesom iz susjednih zemalja ili cijeloga svijeta. Nekima se možda tolika množina kampova ovoga ljeta na kojima su sudjelovala naša djeca ili mladi može činiti nepotrebnim, pa čak i nekorisnim za HSDU kao organizacijski i financijski trošak, ali koristi za svako dijete ili mladu osobu s dijabetesom su nemjerljivi. Motivacijski i edukacijski, zar ne? U neprofitnoj marketinškoj doktrini udruga postoji teško mjerljivi tzv. oportunitetni trošak, realni trošak koji je mjerljiv, ali je i prihvatljiv zbog osobne dobrobiti članstva. A ta dobrobit je teško mjerljiva. Jer, kako izmjeriti stupanj povećanja motivacije pojedinca poslije kongresa ili kampa? Zato pedesetak mladih i djece koje smo uključili u dva naša (Zadar i Rabac) i dvadesettroje u međunarodne kampove (Slovenija, Španjolska, Belgija) ne mogu biti promatrani isključivo kao novčani trošak. Uostalom, zar ne pripremamo i kongrese za odrasle sa dijabetesom? Sljedeći, 11. po redu, je dogodine u Dubrovniku, već u travnju. Dolazite, zar ne? Naravno, zbog osobne motivacije i edukacije kao najučinkovitije terapije. Veseli i zdravi bili Davor Bučević, prof. 4 Diabetes www.diabetes.hr 11. kongres osoba sa šećernom bolešću Obavještavamo vas da će se 11. kongres osoba sa šećernom bolešću, 8. sportske igre i 5. susret mladih dijabetičara održati u Dubrovniku, točnije Babinom kuku u hotelima Lacroma**** i Tirena*** u vremenu od 4. do 7. travnja 2013. godine. Tema kongresa bit će: DIJABETES I KOMPLIKACIJE, a mi ćemo se, kao i uvijek, ponovno potruditi da organiziramo zanimljiva predavanja za osobe oboljele od šećerne bolesti, kao i one koji nemaju dijabetes, a pridružit će nam se na kongresu, da vam dovedemo zanimljive predavače i učinimo vam boravak na kongresu čim zanimljivijim i ugodnijim za druženja. Nadamo se da će nas poslužiti i lijepo vrijeme kako bi se što uspješnije održala i sva natjecanja na otvorenom u sklopu Sportskih susreta, kao i mogućnosti druženja na otvorenom, šetnji uz more… Cijena boravka u hotelu Lacroma**** za puni pansion biti će 1.120,00 kn, a u hotelu Tirena*** 980,00 kn. U sklopu kongresa organizirat ćemo i razgled Dubrovnika s vodičem. Prijave za kongres vršit će se putem prijavnica koje ćete dobiti na adrese udruga ili putem www.diabetes.hr početkom listopada. Veselimo se vašem dolasku i ponovnom druženju! Četverodnevna edukacija sekundarnih edukatora za osobe s dijabetesom tip 2 Vrijeme održavanja: 25. - 28. listopada 2012. Mjesto održavanja: Zagreb. Polaznici: članovi udruga Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga, u ovome terminu 10 osoba. Predavači: liječnici specijalisti, med. sestre, nutricionist (KB Merkur – SK Vuk Vrhovac, KBC Zagreb, KB Sestre Milosrdnice, KB Dubrava). Trošak tečaja i boravka u Zagrebu pokriva Hrvatski savez dijabetičkih udruga. Edukacija edukatora laika planirana je Nacionalnim programom zaštite od šećerne bolesti i HSDU će je provoditi kontinuirano. Polaznici tečaja će organizirati stručne programe edukacije u lokalnim udrugama prema Nacionalnom programu. Nakon završenog tečaja i položenog testa polaznici dobivaju potvrdnicu od HSDU-a. Prijave: na [email protected] do 1. listopada 2012. (odnosno do popune mjesta). Više pojedinosti o tečaju možete naći na www.diabetes.hr te u dopisu poslanom na adrese udruga. DIAEURO u Hrvatskoj 2013. godine! U ovom broju časopisa donosimo vam detaljan opis putovanja, natjecanja i osvajanja prvog mjesta naših nogometaša dijabetičara na nogometnom prvenstvu Diaeuro održanom ovog srpnja u Ukrajini. Ponosni na taj veliki uspjeh, odlučili smo slijedeće godine organizirati takvo natjecanje u Hrvatskoj, na našoj obali, krajem kolovoza 2013. godine. O svim detaljima biti ćete obavješteni kroz časopis, a za sad vas pozivamo da razmislite o sudjelovanju, kako bismo (eventualno) ponovili ovogodišnji uspjeh! Diabetes www.diabetes.hr 5 Događanja i akcije Događanja i akcije br. 5/2012 br. 5/2012 Obilježen Međunarodni tjedan dojenja Pozitivan učinak dojenja na sve tipove dijabetesa Dojenje na majku djeluje smirujuće i umanjuje stres što je za oboljele od dijabetesa važno. Kvaliteta mlijeka u dojilje sa šećernom bolesti koja prehranom, tjelovježbom i dobro prilagođenom inzulinskom terapijom održava normalnu razinu šećera u krvi, sličan je sastavu mlijeka u zdravih dojilja. Molekule inzulina su prevelike da bi prešle u majčino mlijeko, stoga inzulinska terapija ne može naškoditi dojenom djetetu, no ako majka uzima neki od lijekova za dijabetes trebala bi se savjetovati s liječnikom Nataša Gajski Kovačić U prvom tjednu kolovoza obilježen je Međunarodni tjedan dojenja pod sloganom „Učeći iz prošlosti, planiramo budućnost“. Kako se moglo čuti na konferenciji za novinare koju je i ove godine organizirao hrvatski ured Unicefa, zahvaljujući aktivnostima u promicanju dojenja sve veći broj majki u Hrvatskoj doji svoju djecu. Tako je postotak isključivo dojene djece u dobi od rođenja do dva mjeseca 2010. godine bio 66,3 posto. Na žalost, postotak isključivo dojene djece se smanjuje s povećanjem dobi djece. Tako svega 15,9 posto djece u dobi do šest mjeseci ostaje isključivo dojeno. Ti podaci ukazuju na potrebu da se cijela zajednica u većoj mjeri angažira oko dojenja. Ovogodišnji tjedan dojenja posvećen je dosadašnjoj provedbi i učincima inicijative „Rodilišta – prijatelji djece“. Hrvatska je bila jedna od prvih zemalja koje su se priključile toj globalnoj inicijativi, već 1993. godine, a danas taj naziv nosi više od 20 tisuća rodilišta širom svijeta. Ujedno, Međunarodni tjedan dojenja obilježava i 10. rođendan Globalne strategije UNICEF-a i Svjetske zdravstve- 6 Diabetes www.diabetes.hr ne organizacije za prehranu djece i novorođenčadi. Na konferenciji se tako moglo čuti da je u protekla dva desetljeća značajno poboljšana kvaliteta skrbi u hrvatskim rodilištima kao i podrška majkama u uspostavi dojenja nakon izlaska iz rodilišta. Sva rodilišta u Hrvatskoj su se uključila u inicijativu „Rodilišta-prijatelji djece“, a do sada ih je 22, od ukupno 31, steklo taj prestižan naziv. Godišnje se u tim rodilištima rađa više od 30 tisuća djece, odnosno dvije trećine od ukupnog godišnjeg broja novorođene djece u Hrvatskoj. Uspješnost provedbe programa „Rodilišta-prijatelji djece“ u Hrvatskoj nedavno je potvrdio i najpoznatiji svjetski znanstveni časopis za dojenje „Journal of Human Lactaction“ koji je u posljednjem broju uvrstio upravo hrvatska iskustva u promicanju dojenja uz bok singapurskim, švedskim, engleskim i američkim. „UNICEF u suradnji s Ministarstvom zdravlja nastavlja aktivnosti za humanizaciju rodilišta i promicanje dojenja te očekujemo da će uskoro sva rodilišta u Hrvatskoj, njih 31, nositi naziv „Rodilište-prijatelj djece“ te da će uspješno održavati taj prestižan status“, istaknula je Đurđica Ivković, programska voditeljica UNICEF-a u Hrvatskoj. U završnoj fazi ostvarivanja naziva rodilišta Prijatelji djece su ona u Kninu i Sisku, te zagrebački Merkur, dok su u postupku ostvarivanja prava na naziv, rodilišta u Požegi, Novoj Gradiški, Šibeniku, Našicama, KBC Sestre Milosrdnice i Klinika za ženske bolesti i porode Petrova. Kako bi ispunilo uvjete za dobivanje naziva, rodilište treba dokazati da je uspješno primijenilo svih 10 koraka za uspješno dojenje te poštivati odredbe Međunarodnog kodeksa o načinu reklamiranja i prodaje nadomjestaka za majčino mlijeko. Rodilišta se ponovno ocjenjuju svake tri godine. Ovaj je program doveo do daljnje humanizacije hrvatskih rodilišta. Dok je još prije 15 godina u hrvatskim rodilištima bila uobičajena praksa da se djeca i majke odvajaju odmah po porodu, danas su u gotovo svim rodilištima stvoreni uvjeti za zajednički boravak majki i djece, tzv. „rooming in“. Iznimno je važno da majke nakon izlaska iz bolnice dobiju odgovarajuću podršku okoline kako bi uspješno nastavile dojenje, a upravo zbog toga je osnovana 121 grupa za potporu dojenju u cijeloj Hrvatskoj. Kako bi se potaknulo produženo dojenje djece, UNICEF je pokrenuo i program „Savjetovališta za djecu-pri- jatelji dojenja“, koji omogućuje majkama da u pedijatrijskim te ordinacijama obiteljske i opće medicine dobiju savjete i informacije o optimalnoj prehrani djeteta. Trenutačno u Hrvatskoj postoji osam takvih Savjetovališta. Savjete o dojenju majke mogu odnedavno dobiti i putem Unicefoovog savjetovališta „Telefončić“ na broju 01 4850 555 ili putem e-pošte na [email protected]. Na koji način se postaviti prema dojenju u slučaju da majka boluje od dijabetesa? Majke koje imaju dijabetes tip 1 ili 2 ili koje razviju gestacijski dijabetes tijekom razdoblja trudnoće, nerijetko su zabrinute da će dojenje pogoršati njihove simptome ili da će njihova prehrana ili pak zdravstveno stanje zakomplicirati dojenje. Gestacijski dijabetes se može dogoditi trudnim ženama koje nikada prije nisu imale dijabetes, a iako to stanje obično nestaje nakon poroda, studije pokazuju da oko 40 posto trudnica koje su imale gestacijski dijabetes razvije dijabetes tip 2 u slijedećih 15 godina. Istraživanja su pokazala da su djeca dijabetičarki u potencijalnoj opasnosti da u kasnijem životu obole od šećerne bolesti no istraživanja su također pokazala da dojenje ima pozitivan utjecaj na sve tipove dijabetesa. Štoviše, postoje kliničke studije da su neke majke koje boluju od dijabetesa bile boljeg zdravlja i da su trebale manje inzulina tijekom perioda laktacije, što zbog dodatne potrošnje glukoze u procesu stvaranja mlijeka, što zbog prirodne tjelesne sposobnosti na fizičke i metaboličke promjene nakon poroda. Hormon oksitocin kojeg ispušta ženino tijelo tijekom dojenja također može pomoći majkama s dijabetesom da se osjećaju bolje i fizički i emocionalno. Dojenje na majku djeluje smirujuće i umanjuje stres što je za oboljele od dijabetesa važno Dojenje će pružiti djetetu zdraviji početak života, a također može pomoći stabilizaciji razine šećera u krvi djeteta. Djetetova razina šećera u krvi u maternici može reagirati u skladu s majčinom neravnotežom glukoze. Majkama s dijabetesom se može dogoditi da im lučenje mlijeka bude nešto odgođeno.. Kvaliteta mlijeka u dojilje sa šećernom bolesti koja prehranom, tjelovježbom i dobro prilagođenom inzulinskom terapijom održava normalnu razinu šećera u krvi, sličan je sastavu mlijeka u zdravih dojilja, no ako majka uzima neki od lijekova za dijabetes trebala bi se savjetovati s liječnikom. Tijekom dojenja žena sa šećernom bolesti treba češće provjeravati šećer u krvi da ne dođe do hipoglikemije jer dojenje može prouzročiti pad razine šećera u krvi, naročito ako majka doji između svoja dva obroka. U tom je slučaju preporučljivo da prije ili za vrijeme podoja uzme neku od namirnica bogatih ugljikohidratima i popije čašu tekućine. Diabetes www.diabetes.hr 7 Intervju br. 5/2012 RAZGOVOR: Prim. Lavinia La Grasta Sabolić, dr. med., Klinika za pedijatriju KBC »Sestara milosrdnica« u Zagrebu U kampu djeca nisu ni sama ni drugačija Boravkom u kampu djeca jačaju samopouzdanje, uče biti samostalna, nadopunjuju svoje znanje o liječenju i samokonotroli dijabetesa, a neki od njih stječu nove vještine - primjerice počinju sami primjenjivati inzulin ili postavljati setove inzulinske pumpe. Družeći se sa svojim vršnjacima koji imaju iste životne probleme, spoznaju da su sposobni velikim dijelom samostalno brinuti o svom dijabetesu Razgovarala: Nataša Gajski Kovačić P oznato je da je motivacija izuzetno važna u postizanju dobre regulacije dijabetesa, pa su kampovi za većinu djece izuzetno poticajni, jer se od njih očekuje da aktivno sudjeluju u provođenju samokontrole, u donošenju određenih terapijskih odluka a proširuje se i njihovo dotadašnje znanje o bolesti. Mnoga djeca kod kuće izbjegavaju redovito određivanje glukoze u krvi, a još veći broj njih ne usklađuje doze inzulina sa razinom izmjerene glikemije i predmijevanim unosom hrane. U kampu to nije slučaj I ove je godine nastavljena hvalevrijedna tradicija Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga u organiziranju kampova za djecu s dijabetesom. Doktorica pedijatar iz KBC "Sestrara milosrdnica", Lavinia La Grasta Sabolić jedna je od stručnjakinja koja u kampovima niz godina skrbi o djeci i mladima. Upravo stoga nam se učinila idealnom sugovornicom za predstavljanje rada i značenja dječjih kampova za dijabetes. Koliko dugo ste osobno uključeni u rad dječjih kampova za dijabetes? U kamp sam prvi puta krenula 1996. godine, gotovo na samom početku specijalizacije iz pedijatrije. Sjećam se da mi je to bilo jedno od najljepših životnih i profesionalnih iskustava, no istovremeno bila sam svjesna i velike odgovornosti koju sam kao mlada liječnica morala preuzeti. Tada sam prvi puta shvatila što znači imati dijabetes i živjeti s njime svakodnevno, bez predaha. A to je situacija toliko različita od one za koju vas priprema klasična medicinska literatura i udžbenici ili rutinski rad u bolnici. Na sreću, sa mnom je bila ekipa već uigranih medicinskih profesionalaca, a „timski rad“ prevladavao je sve prepreke na koje smo naišli. Naš veliki entuzijazam uz ponešto improvizacije, znanje i iskustvo, a iznad svega nesebični trud i briga za djecu s dijabetesom, ono je po čemu pamtim vrijeme provedeno u tom kampu. I premda se od tada mnogo toga promijenilo, prvenstveno u organizacijskom smislu, svaki sljedeći kamp za mene je novo dragocjeno iskustvo i izazov, ali i nova radost druženja s djecom kroz edukaciju, igru i zabavu. Možete li nam reći koje su sve koristi od dječjih kampova za dijabetes? Koristi su svakako višestruke. Djeca boravkom u kampu jačaju samopouzdanje, uče biti samostalna, nadopunjuju svoje znanje o liječenju i samokonotroli dijabetesa, a neka od njih stječu nove vještine - primjerice počinju sami primjenjivati inzulin ili postavljati setove inzulinske pumpe. Družeći se sa svojim vršnjacima koji imaju iste životne probleme, osvješćuju činjenicu da nisu „sami i drugačiji“ te spoznaju da su sposobni velikim dijelom samostalno brinuti o svom dijabetesu. Uče se odgovornom ponašanju i rješavanju svakodnevnih nedoumica i situacija vezanih uz šećernu bolest. Istovremeno, kamp je prilika za nove ljubavi i simpatije, za velika prijateljstva, za obilje sporta, igre i zabave koja nerijetko ne prestaje ni u „sitnim“ noćnim satima. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da boravak djece u kampu bar djelomično rasterećuje njihove roditelje i omogućuje im kratak predah od 24-satnog života s dijabetesom. Koliko su kampovi za djecu s dijabetesom motivirajući za njih? Koje sve aktivnosti u tom smislu djeca u kampovima provode? Poznato je da je motivacija izuzetno važna u postizanju dobre regulacije dijabetesa. Vjerujem da su kampovi za većinu djece izuzetno poticajni jer se od njih očekuje da aktivno sudjeluju u provođenju samokontrole, u donošenju određenih terapijskih odluka, a proširuje se i njihovo dotadašnje znanje o bolesti. Mnoga djeca kod kuće izbjegavaju redovito određivanje glukoze u krvi, a još veći broj njih ne usklađuje doze inzulina s razinom izmjerene glikemije i predmijevanim unosom hrane. U kampu to nije slučaj. Glikemija se određuje često, bez nagovaranja, nerijetko postoji među djecom natjecateljski duh, svi se skupe i komentiraju tko ima najbolji šećer, čiji je glikozilirani hemoglobin bolji, koju bi dozu inzulina trebalo dati kad je nekome šećer previsok. Kada shvate da mogu drugačije i bolje, djeca bar neko vrijeme zadržavaju takve obrasce ponašanja. Naravno, to ne traje vječno i potrebno ih je uvijek iznova poticati. Uobičajeno je da djeca u kampu kontroliraju jutarnji urin na prisustvo glukoze i ketona, da obavljaju višekratne kontrole glikemije te da pod nadzorom primjenjuju inzulinsku terapiju. Također uče o šećernoj bolesti tijekom edukacije, u razgovoru s liječnicima i medicinskim sestrama, kroz igrokaze, kvizove znanja i radionice. Važna je i tjelesna aktivnosti koja uključuje svakodnevnu tjelovježbu, plivanje, sportove, ples i ekipna natjecanja u različitim igrama. Kolika je važna međusobna razmjena iskustva mladih s dijabetesom, a što kampovi svakako podržavaju? Razmjena iskustava nedvojbeno je značajna i korisna, kako formalna, tako i ona neformalna. Pri tome mislim na iznošenje vlastitih iskustava djece tijekom edukacije i druženja, ali i na razgovore koje oni vode međusobno, bez prisustva osoblja kampa. Gotovo uvijek netko od njih potajno jede ili kriomice primjenjuje dodatni inzulin. Naravno da se to vrlo brzo otkrije, no zanimljivo je vidjeti da djeca međusobno komentiraju takve događaje i uče iz njih. Također, razmjena iskustava jača njihovo zajedništvo i osjećaj da u svojoj bolesti nisu sami niti izolirani te da svaki problem s kojim se susretnu ima rješenje. Diabetes www.diabetes.hr 11 Intervju Intervju br. 5/2012 br. 5/2012 Što mislite o internacionalnim kampovima za mlade s dijabetesom? Koliku oni imaju ulogu u promicanju tolerancije, povezivanju različitosti i slično? Djecu i mlade, zahvaljujući vremenu u kojem žive, tehnološkim dostignućima i poznavanju stranih jezika, postojeće granice ne sputavaju. Upoznavanje i druženje s mladima iz drugih zemalja može stoga biti samo poželjno i poticajno te može doprinijeti boljem poznavanju i razumijevanju različitosti koje nas obogaćuju a ne nužno razdvajaju. Osjećaju li se djeca koja boluju od dijabetesa socijalno izoliranima? Koliko kampovi pridonose njihovoj kasnijoj boljoj interakciji sa sredinom iz koje dolaze? U današnje vrijeme, socijalna izolacija je apsolutno neprihvatljiva. Djeca koja imaju šećernu bolest u prvom su redu djeca i dijabetes ih ne čini drugačijima. Istina je da je živjeti s ovom bolešću ponekad vrlo zahtjevno, no upravo zbog toga su djeca dijabetičari nerijetko ozbiljniji i odgovorniji od svojih vršnjaka. Oni moraju živjeti životom svojih vršnjaka i biti potpuno integrirani u svojim sredinama. Trebaju ići u vrtić, školovati se, baviti se sportom i drugim vanškolskim aktivnostima po vlastitom izboru, ići na izlete, maturalna putovanja…Dijabetes danas ne smije biti zapreka ostvarivanju bilo čijih životnih ambicija, želja i snova. Tijekom boravka u kampu djeca otkrivaju „u svojim redovima“ one posebno pametne, šarmantne, odlične pjevače, sportaše, zabavljače. Svatko od njih ima neku osobinu zbog koje ga drugi cijene, prihvaćaju i vole, kako u kampu, tako i u svakodnevnom životu. Tko sve u kampovima brine o djeci? Danas je u organizaciju i provođenju kampova uključeno mnogo ljudi različitih profesija. U kampovima o djeci brinu liječnici, medicinske sestre, psi- 12 Diabetes www.diabetes.hr holog, profesor tjelesne kulture, članovi HSDU, mladi s dijabetesom. Iako se čini da nas je mnogo, svatko odrađuje svoj dio posla, a njega uistinu ima mnogo. Naše radno vrijeme je od 0-24 sata. Među nama je uvijek jedna ili više osoba s dijabetesom, koje su nerijetko i same u mladosti bile sudionicima rekreativno edukativnog kampa. Takvo je iskustvo uvijek dragocjeno. Na koji način se djeca mogu prijaviti za kamp, odnosno na koji ih način roditelji prijavljuju za kamp? Koliko godina djeca moraju biti stara da bi mogla ići u kamp? Roditelji obično prijavljuju djecu preko udruga HSDU-a. U rekreativno edukativnom kampu se okupljaju djeca iz svih krajeva Hrvatske. Ranije su se uključivala djeca starosti od 8 do 18 godina. No iskustvo nas je poučilo da je takva grupa odviše heterogena te da je u pogledu edukacije ali i dnevnoga ritma aktivnosti potrebno razdvojiti djecu prema dobi. Ove su godine, primjerice, održana dva kampa, u različito vrijeme i na različitim lokacijama. U prvu su skupinu bila uključena djeca od 10 do 13, a u drugu od 14-16 godina. Većina djece mlađe od 10 godina života još je premlada za „bezbolno“ odvajanje od roditelja, dok je za one gotovo punoljetne pogodniji odlazak u kamp s mladima koji imaju dijabetes. Uvijek je poželjno da odluku o odlasku u kamp donesu zajednički dijete i roditelj, budući da bilo kakvoj prisili tu nema mjesta. Imate li spoznaju kako roditelji procjenjuju koristi od boravka djece u kampu, jesu li uvijek spremni iskoristiti tu prednost da se boravkom u kampu dijete pokuša osamostaliti što se tiče brige o dijabetesu? Roditelji uglavnom imaju povjerenje u osoblje koje brine o njihovoj djeci za vrijeme boravka u kampu. Naravno da nije lako prepustiti brigu o svom djetetu i njegovom dijabetesu nekom drugom. U kampu uvijek bude nekolicina djece o čijem dijabetesu i inače skrbite, pa vas tako neki već poznaju „iz prve ruke“ i s njima najčešće nema problema. Važno je u kontaktu s ostalim roditeljima stalno isticati da osoblje ima dovoljno znanja i iskustva te da su njihova djece dobro zbrinuta i u sigurnim rukama. Ipak, vrlo je nezgodno kad osjetite da to osnovno povjerenje manjka i kada imate osjećaj da roditelji telefonski provjeravaju svaku vašu terapijsku odluku i dozu inzulina. Koliki postotak djece u Hrvatskoj boluje od dijabetesa? Incidencija tipa 1 šećerne bolesti u dobi od 0-14 godina pokazuje zamjetan trend porasta. Okvirno, procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko 700 djece s dijabetesom. slima? Kakve su statistike u svijetu u odnosu na nas? Prekomjerna tjelesna težina postala je jedan od vodećih globalnih javnozdravstvenih problema koji je posljedično doveo do velikog porasta broja oboljelih od šećerne bolesti. Taj je problem osobito izražen u SAD, gdje se dijabetes tip 2 koji je donedavno bio gotovo isključivo bolest odrasle populacije, sve češće susreće u pretile djece i adolescenata, osobito u nekim etničkim skupinama. Svjedoci smo porasta prevalencije prekomjerne tjelesne težine i pretilosti u djece u Hrvatskoj, no za sada je broj onih s potvrđenom dijagnozom šećerne bolesti tipa 2 malen. Slično je i u većini europskih zemalja. Treba međutim spomenuti da je učestalost poremećene tolerancije glukoze, dakle predijabetesa u naših adolescenata s prekomjernom težinom oko 10 posto. Stoga u prevenciju pretilosti u dječjoj dobi treba uložiti sva raspoloživa sredstva i nastojanja šire društvene zajednice. S kojim se sve izazovima suočavaju djeca koja boluju od dijabetesa? Susreću se sa svim izazovima koje donosi današnje društvo i način života. Pred njima se nerijetko nalaze zahtjev- ni školski programi, brojne dodatne izvanškolske aktivnosti, životni tempo koji im ne omogućava pravovremeno uzimanje prikladno pripremljenih kuhanih obroka, poplava „brze hrane“, obilje reklama u kojima se nude grickalice, slatkiši, pivo, dostupnost alkohola, cigareta i „sredstava za stimulaciju“… Trebam li nabrajati dalje? Koliko ozbiljno djeca sa šećernom bolesti pristupaju svojoj bolesti? U prosjeku gledano da li dobro reguliraju svoju bolest, naravno u suradnji s roditeljima? Pristup bolesti vrlo je individualan i različit od djeteta do djeteta, od obitelji do obitelji. Ima djece i roditelja kojima se morate diviti na predanosti i načinu na koji su prihvatili život s dijabetesom, a ima i onih koji bolest vrlo teško prihvaćaju ili ju jednostavno iz različitih razloga zanemaruju. Naravno da pristup bolesti i njenoj regulaciji jako ovisi o dobi djeteta. Kod male djece „popustljiviji“ smo u zahtjevima za strogom regulacijom glikemije, bojeći se u prvom redu teških i dugotrajnih hipoglikemija. Tijekom burnog adolescentskog razdoblja također nerijetko ne postižemo željenu kontrolu, ponekad usprkos trudu djeteta i roditelja. No tada treba biti strpljiv, ohrabriti dijete, biti umjeren u kritikama i jednostavno pričekati da to krizno razdoblje prođe. Općenito, kontrola bolesti je danas zahvaljujući sve savršenijim inzulinima i tehničkim pomagalima mnogo bolja no i zahtjevi koje stavljamo pred naše bolesnike sve su veći. Koji su najčešći problemi koji se javljaju kod dijabetesa u dječjoj dobi? Koje su najčešće neželjene popratne pojave ili posljedice loše regulirane bolesti? Najčešći su problemi u dječjoj dobi akutne komplikacije dijabetesa, u prvom redu hipoglikemija. Ona je uvijek neugodna i osobito nezgodna u ranoj životnoj dobi, kada se bojimo njenih mogućih posljedica na središnji živčani sustav. Malo dijete teško će nam reći ili pokazati da osjeća hipoglikemiju zbog čega je njezino prepoznavanje u toj životnoj dobi otežano i upitno. S druge strane, zahvaljujući mogućnosti postizanja sve bolje kontrole dijabetesa u dječjoj dobi, danas prilikom tranzicije naših mladih bolesnika u skrb interniste dijabetoga, gotovo da i ne viđamo ozbiljnije kronične komplikacije bolesti, što je svakako ohrabrujuće. Je li dijabetes tip 2 među djecom u porastu kao što je u porastu među odra- Diabetes www.diabetes.hr 13 Tema broja br. 5/2012 Ljetni kamp Zadar Zadar za mlade N akon prvog kampa za najmlađe održanog krajem 6. mjeseca u Rapcu, drugi edukativno-rekreacijski kamp Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga održao se od 10. do 19. srpnja 2012. g. u Omladinskom hostelu Zadar. Sa veselom ekipom mladih od 14 do 16 godina u kampu su od medicinskog osoblja bili dr. Mladen Grgurević i dr. Kristina Blaslov, te medicinske sestre Iris Britvar, Brankica Filipan i Iva Dojčić. Psihološke radionice vodila je Mirna Ažić, a za tjelovježbu i sportske igre bio je zadužen Ivan Karavida. Svi zajedno su se vješto trudili da kroz edukaciju sudionicima objasne sve što im je nejasno, novo ili baš najbolje ne razumiju. Naravno to im je odlično polazilo za rukom, izmjereni šećeri su bili najbolji pokazatelj. U kampu su nam se pridružili i gosti iz Makedonije, Renata, Simona i Martin, a u njihovoj pratnji su bile dr. Ilijana Muratovska i med. sestra Tatjana Gjorgovski. Smještaj nam se svima jako svidio, kao i drago osoblje, te se hostel u Zadru pokazao kao odličan izbor za sve naše zahtjeve u provedbi kampa i stoga se srdačno zahvaljujemo svima koji su doprinijeli kvaliteti i ugodnom ambijentu našeg boravka. Posebno se zahvaljujemo svim sponzorima koji su nam poklonili reklamne stvarčice koje su razveselile naše slatkiše. Pozdrav dogodine, HSDU-ovci Diabetes www.diabetes.hr 15 Tema broja Tema broja br. 5/2012 br. 5/2012 Internacionalni kamp u Španjolskoj 12 naših klinaca 12 dana u Madridu Program Mladi na djelu je najveći program Europske unije namijenjen mladima, udruženjima mladih i osobama koje rade s mladima. Program promiče aktivno europsko građanstvo, razvoj suradnje i tolerancije, poticanje uzajamnog razumijevanja, razvijanje sustava potpore organizacijama mladih te promicanje europske suradnje u sektoru mladih. Osobit naglasak stavlja se na uključivanje mladih s manje mogućnosti – onih koji u odnosu na svoje vršnjake imaju manje mogućnosti iz ekonomskih, socijalnih, zdravstvenih i drugih razloga. D ošavši na aerodrom 3. kolovoza, neispavani i umorni nakon duge vožnje, znali smo da nas čeka velika avantura. Nas dvanaestero „odabranih“ krenuli smo na put u Madrid gdje se održavao Internacionalni kamp za mlade osobe s dijabetesom. Nositelji projekta, Madridska dijabetička udruga, srdačno su nas dočekali u madridskoj zračnoj luci. Nakon prvotnog iznenađenja zbog njihove visine (nizine), brzo smo se opustili i upoznali. S nama i Španjolcima u kampu su sudjelovali i Poljaci. Prva četiri dana proveli smo u Kraljevskom gradu upoznavajući njegove čari i zabavljajući se u mnogobrojnim aktivnostima. Dani su brzo prošli i već smo se vozili španjolskim seoskim putovima. Drugi dio kampa bili smo smješteni u Cerveri, malom selu nadomak Madridu. Gađajući se vodenim balonima i kupajući se u bazenu počele su se rađati i prve simpatije. Ubrzo je postalo jasno da bi ovaj dijabetički kamp trebalo preimenovati u ljubavni, jer je rodio pet parova zaljubljenih golupčića koji su nježno cvrkutali po pustim ulicama sela. No, osim ljubavi, bilo je i pregršt zanimljivih aktivnosti. U ruralnom okruženju dane smo provodili vozeći kanu, šetajući po uzavrelom suncu, provodeći raznorazne aktivnosti na otvorenome. Upoznali smo druge kulture, načili plesati flamenco, pripremali poljske kolače, valjali se i gađali hranom (gymkana) pa čak i imali svoju verziju „Kill Bill“-a. Kako ne bi ipak sve prošlo tako lagodno, voditelji 16 Diabetes www.diabetes.hr su nam pripremili pravu pravcatu horor noć. Nakon uvoda u kojem smo trebali pričati jezive i strašne priče, odveli su nas u hostel koji je bio pretvoren u kuću strave. Krikovi su se miješali sa smijehom dok smo svakim novim ulaskom u sobe otkrivali strašne spodobe (prerušeni voditelji). Iako je bilo par nezgoda (odlazaka u bolnicu, šivanja…), doživljaji u kampu su bili nezaboravni. Španjolski lagodni način života brzo nam se uvukao pod kožu i shvatili smo kolika je važnost točnog dolaska na vrijeme (aktivnosti su uvijek kasnile, čak i po sat vremena). Unatoč predivno provedenom vremenu u Španjolskoj, sada smo svjesni vrijednosti Lijepe naše, a pogotovo našeg mekanog kruha! Zahvaljujemo se Hrvatskom savezu dijabetičkih udruga na pruženoj prilici i nadamo se da smo opravdali sva očekivanja! Marina, Valentina, Matija, Ana, Paula, Zoltan, Ivana, Valentino, Maja, Stefan, Matea i Karlo (Međunarodni kamp za mlade osobe s dijabetesom, FUNHEALTHIETICS, održao se u Španjolskoj 3.-14. kolovoza 2012. godine. Nositelj projekta bila je dijabetička udruga iz Španjolske, a zemlje partneri na projektu bile su Hrvatska i Poljska. Projekt je financiran uz podršku sredstava Europske komisije kroz program Mladi na djelu). Diabetes www.diabetes.hr 17 Tema broja Tema broja br. 5/2012 br. 5/2012 OpaaLaa Hrvatska! Izvještaj s Europskog prvenstva u nogometu za osobe sa šećernom bolešću DIAEURO 2012. Na turniru su sudjelovale ekipe osam zamalja, a Hrvatska je osvojila prvo mjesto svladavši u finalu. Slovačku. Naš vratar bio je najbolji! U krajina je od 3. do 8. srpnja 2012. bila domaćin prvog Europskog prvenstva u nogometu za osobe sa šećernom bolešću - DIAEURO. Neposredno nakon završenog Europskog prvenstva u Poljskoj i Ukrajini, jedanaesteročlana ekipa iz Hrvatske uputila se prema Kijevu kako bi sudjelovala na prvom međunarodnom događaju ovoga tipa. Hrvatski tim činili su igrači Mario Majstorović, Marko Marković, Joško Čulo, Vatroslav Čović, Mario Žitnik, Ivica Štefičar i Matija Ažić. Trener je bio Bruno Baglama, liječnik Mladen Grgurević, a izbornik Tomislav Ciković. Dio ekipe bila je i tajnica HSDU-a Nataša Ćuk Roland. Nakon završenih kratkih, ali kvalitetnih priprema u Zagrebu, Splitu i Sv. Filipu i Jakovu, moglo se naslutiti da je naša ekipa jaka i da u Kijevu može ostvariti dobar rezultat. DAN 1. U Kijev smo stigli u kasnim večernjim satima i iz zračne luke požurili prema odredištu, kampusu kineziološkog fakulteta, gdje su bile smještene sve ekipe i mjestu održavanja turnira. Odmah po dolasku saznali smo i ždrijeb turnira koji je trebao početi sljedeće jutro. Prvu skupinu činile su reprezentacije Ukrajine, Uzbekistana, Bjelorusije i Kazahstana. U drugoj skupini, pored Hrvatske, bile su reprezentacije Italije, Slovačke i Poljske. Dakle, naziv turnira DIAEURO čista je simbolika i ništa više. 18 Diabetes www.diabetes.hr DAN 2. Jutro je donijelo prvi susret s ostalim ekipama prilikom zajedničkog doručka u menzi studenskog doma. Hrana i karizmatična gospođa zaposlena u menzi sigurno će ostati u sjećanju svih nas. Opuštena i pozitivna atmosfera osjećala se za našim stolom i bilo je očigledno da jedva čekamo početak turnira i našu prvu utakmicu. Turnir je započeo dvobojem reprezentacija Ukrajine i Uzbekistana u kojoj je nadmoćno slavila reprezentacija domaćina rezultatom 13:0. Odmah potom uslijedio je sraz reprezentacija Hrvatske i Italije. Talijani su bili srčani do samog kraja, ali ipak nisu mogli parirati našoj ekipi koja je pobjedom 4:1 započela nastup na turniru i zadovoljna se mogla pripremati za sljedeći susret. Nakon završenog prvog dana igranja po skupinama, večer je bila rezervirana za zajedničko druženje i predstavljanje zemalja. Svaka je ekipa to učinila na svojstven način, a tu su možda najupečatljivije bile ekipe Uzbekistana i Kazahstana. Članovi ekipa su svoje zemlje predstavile folklornim nastupom te tako demonstrirali i svoje plesne vještine. Bila je to večer ispunjena pjesmom, plesom te šaljivim igrokazima kojima su se ekipe potrudile i na ovaj način što bolje predstaviti i stvoriti dobru atmosferu. Večer je uistinu protekla u opuštajućem tonu i završila sklapanjem novih prijateljstava. DAN 3. U danu pred nama slijedile su nam dvije utakmice. Prva je bila protiv reprezentacije Slovačke u jutarnjem terminu te protiv Poljske u poslijepodnevnom terminu. Znali smo da Slovačka raspolaže brzim, neugodnim igračima i uigranom ekipom te je bilo očito kako je pred nama teška utakmica. Uzbuđenja nije nedostajalo kao i dobrih poteza igrača obiju reprezentacija. Na kraju smo bodove ipak ravnomjerno podijelili. Završilo je rezultatom 1:1. Iscrpljujuća utakmica protiv Slovaka i visoka temperatura u poslijepodnevnom terminu igranja uzeli su svoj danak i to se odrazilo u vidu nesigurnosti na početku utakmice s Poljskom. Poljaci su rano iznenadili pogotkom i unijeli nesigurnost u naše redove. Međutim naša je ekipa vratila koncentraciju i u nastavku brzo pospremila nekoliko lopti u mrežu protivnika. Na kraju smo slavili rezultatom 8:1 i kao drugoplasirana momčad u skupini prošli u polufinale gdje nas je čekala Ukrajina, ekipa domaćina. DAN 4. Polufinalni dan započeo je dvobojem između reprezentacija Hrvatske i Ukrajine. Iako smo u tehničkom pogledu bili bolja momčad, ekipa Ukrajine nije nam planirala pred svojim navijačima samo tako prepustiti mjesto u finalu. No ipak, većom inicijativom kroz cijelu utakmicu zasluženo smo pobijedili rezultatom 3:1. U drugom polufinalnom susretu Slovaci su spremni dočekali Kazahstan i ostvarili najuvjerljiviju pobjedu na turniru. Utakmica je završila rezultatom 17:0 u korist reprezentacije Slovačke. DAN 5. Finalni dan zračio je posebnom atmosferom. Za početak, uz travnjak se okupilo znatno više ljudi nego za vrijeme ostalih susreta. Organizator se također dodatno potrudio i pobrinuo da u publici budu i neki od čelnih ljudi Ukrajinskog nogometa. Utakmica je bila uzbudljiva od samog početka i prilike su se redale jedna za drugom. Slovaci su prvi poveli i nakratko razveselili svoje navijače. Međutim, na naš odgovor nisu dugo čekali i brzo smo došli do izjednačenja. U nastavku smo pružili bolju igru i došli do vodstva sjajnom akcijom naših igrača. Slovaci nisu gubili nadu i tri minute prije kraja golom iz slobodnog udarca izborili izvođenje udaraca s bijele točke. Dostojno finala, neizvjesnost je trajala do posljednjeg, petog, udarca Slovaka koji je naš vratar smireno obranio i tako nam osigurao najsjajniju medalju. Nakon silnog veselja uslijedila je svečana dodjela pehara i medalja i tom je prilikom naš vratar proglašen najboljim vratarom turnira. U borbi za treće mjesto reprezentacija Ukrajine je svladala reprezentaciju Kazahstana rezultatom 11:0. Na kraju možemo reći da je Ukrajinski dijabetički savez unatoč kompleksnosti ovakvog projekta te brojnim preprekama i poteškoćama uspio organizirati događaj vrijedan pamćenja. Svi sudionici složni su glede važnosti i vrijednosti ovakvih okupljanja i na nama ostaje da ovaj događaj postane tradicijom koja će promicati zdravlje, sport i druženje osoba sa šećernom bolešću. Trener: Bruno Baglama Kako je sve počelo? Doznavši za inicijativu Ukrajinskog dijabetičkog saveza za organiziranje europskog malonogometnog prvenstva osoba s dijabetesom – DIAEURO 2012, a u svrhu osvješćivanja cjelokupne europske i svjetske javnosti na problem dijabetesa, ideja nam se odmah svidjela, a u prvom redu - mi smo ipak nacija kojoj nogomet puno znači. Hrvatski savez dijabetičkih udruga tada je objavio poziv da se jave svi zainteresirani igrači, osobe s dijabetesom starije od 18 godina. Na samom početku krenuli smo od ideje da okupimo tim igrača (profesionalci, poluprofesionalci, rekreativci). Kakav uzorak ćemo na kraju dobiti, bilo je teško naslutiti. Sa današnjeg gledišta oformio se dobar tim gdje se već na prvom treningu u Zagrebu početkom mjeseca lipnja pokazala njihova kvalitetna igra, a igrači su se tek po prvi puta upoznali. Gledajući ih na treningu nisam mogao sakriti osmijeh i oduševljenje njihovom igrom, a u mislima mi je prolazilo: ovaj tim ima velike izglede za medalju. Drugi trening smo održali u Splitu, gdje smo još više utvrdili kvalitetu. Zaista, naš zajednički san se u pet divnih dana provedenih u kvalitetnoj igri i ostvario, hrvatski tim vratio se sa prvog održanog DIAEURA kao pobjednički ZLATNI. Srdačno se zahvaljujem Nataši za komunikaciju i prepiske s Ukrajinskim savezom, također našoj nezamjenjivoj službenoj fotografkinji Diani, kao i na velikoj podršci predsjednika Saveza g. Bučevića. Zahvaljujemo se Hrvatskom nogometnom savezu, tvtkama Coca Cola Adria d.o.o. i Medilabu d.o.o. kao i ostalim sponzorima koji su nam pomogli u provedbi projekta. Od srca se zahvaljujem svojim igračima na vrhunskoj igri i postignutom plasmanu, igračima u Zagrebu i Splitu koji su nam pomogli na treninzima kao suparnički tim, treneru Bruni na odličnoj koordinaciji kao i izuzetnom liječniku dr. Grgureviću koji je bio u pratnji tima da sve s medicinske strane prođe u redu. Sada nam predstoji da ovakvo prvenstvo organiziramo u Hrvatskoj i, naravno, zadržimo kvalitetu u igri Izbornik HR tima: Tomislav Ciković Diabetes www.diabetes.hr 19 Tema broja br. 5/2012 Z D R AVA R J E © E N J A I Z S A LV U S A Najljepše je jedinstvo Maja Ajduković O vog ljeta organizirani su brojni kampovi u kojima su sudjelovali mladi s dijabetesom iz Hrvatske. Jedan od njih je Internacionalni kamp u Puntiželi pod organizacijom Belgijskog Vlaamse Diabetes Vereniginga. Održan je od 18. do 27. srpnja, a sudjelovalo je 20 mladih iz Belgije, Španjolske, Portugala i Hrvatske. Već sama ideja Internacionalnog kampa kao međusobnog povezivanja i tolerancije različitih kultura bilo je jedno novo pozitivno iskustvo. Kroz razne igre i druženja smo se zbližili, a to zajedničko iskustvo nam se svima urezalo u sjećanje. Neki od najzabavnijih trenutaka bili su vožnja brodom oko Nacionalnog parka Brijuni i adrenalinska vožnja morem. Tijekom četiri dana upoznali smo se s običajima, glazbom, jezikom i tradicionalnom kuhinjom svake od država. U Puntiželi smo sklopili divna prijateljstva. To će ostati naše uspomene za cijeli život. Kako su sudionici bili iz različitih država, govorilo se engleskim jezikom. Iako je to nekima predstavljalo problem, kroz smijeh, pjesmu, ples i zabavu smo se svi sporazumjeli. Upravo zbog Dijabetesa u moj život ušli su predivni ljudi iz raznih dijelova Europe. No, zapravo koliko smo svi različiti, toliko smo i slični, povezuje nas dijabetes - važan dio života svih nas. Unatoč dijabetesu nastojimo živjeti što zdravijim i ispunjenijim životom. Najljepša stvar ovoga kampa je jedinstvo. No, bez obzira odakle dolazimo i koliko smo različiti uvijek se zbližimo, rastanci nam teško padnu a ostane nam predivno sjećanje. Glukometri koji jamËe potpunu sigurnost NOVO U LJEKARNAMA BIONIME GM 550 • nema kodiranja • Ëvrste i nesavitljive dijagnostiËke trakice - lakπe rukovanje • vrhunska preciznost i pouzdanost mjerenja • pozadinsko svjetlo moguÊnost oËitanja rezultata u mraku NOVO BIONIME GM 300 • jednostavnost upotrebe • pouzdano mjerenje kalibrirano na plazmu • Smart Code Key tehnologija • dijagnostiËke trake od plemenite kovine • odliËna vidljivost informacija Certifikati: IVD, CE 0537, FDA K042678, SFDA Kina, ISO 13485, GMP Tajvan 20 Diabetes www.diabetes.hr Uvoznik i distributer: Salvus d.o.o. Diabetes formula: Cimet i alfa lipoiËna kiselina tablete Glukoza faktor tablete Proizvodi sadræe prirodne sastojke koji pomaæu u sniæavanju razine glukoze u krvi, poveÊavaju osjetljivost stanica na djelovanje inzulina, utjeËu na smanjenje kolesterola i triglicerida te poveÊanje HDL-a. www.salvus.hr www.solgar.hr Tema broja br. 5/2012 Iz prve ruke Najbolji tjedan of my life!!! International Diabetes Federation (Međunarodna dijabetička federacija) je po drugi puta zaredom organizirala Međunarodni kamp za mlade osobe s dijabetesom u Sloveniji, na Rogli. Kamp je trajao 13.-20.srpnja 2012. godine i na njemu je sudjelovalo 24 mladih predstavnika nacionalnih dijabetičkih saveza iz europskih zemalja. Našu zemlju predstavljao je Zoltan Varga, mladi volonter Osječkog društva za borbu protiv dijabetesa. Kako je meni bilo na kampu u Rogli? Ne postoji toliko reči koje bi to osećanje opisalo. To je bilo jedno neverovatno iskustvo s kojim sam dobila mnogo inspiracije, a još više novih aspiracija. Prijatelje koje sam stekla tamo su neverovatni ljudi koje nikad neću zaboraviti i znam da su prijatelji “for life”. Predavači tamo su neverovatni ljudi, različitih uzrasta, ali bez obzira na to, svi smo se uvek družili i uvek nam je bilo fantastično. Vreme je, nažalost, brzo prolazilo jer su nam dani bili ispunjeni raznim aktivnostima, a noću smo nastavljali druženje. Još uvek mi je žao što se tako brzo završilo. Da bi shvatili kako nam je bilo, morali ste da budete tamo. Jedva čekam sledeće iskustvo! Aleksandra Đurić (Srbija 19 god.) Kamp u Rogli u jednu stranu bio je nevjerojatno informativan i inspirirajući, a na drugu stranu zabavan. Ljude koje sam upoznao iz različitih dijelova Europe su nevjerojatni, nakon drugog dana smo se sprijateljili ko da se znamo godinama, a mogu priznati da su mi prirasli srcu. Uz mnoštvo predavanja i tjelesnih aktivnosti nije bilo ni trenutka da se nismo zabavili, ali kako uvijek vrijeme brzo proleti kad je lijepo i kad se zabavlja, tako je i ovdje bilo. Kako smo se rastajali, pojavila se pokoja suza. Sad kad je gotovo, pun sam energije i novih ideja i nadam se da ću ih što prije ostvariti! Zoltan Varga (Hrvatska 19 god.) Youth camp in Rogla was one of the most incredible things I’ve done in my life. Everything was perfect, from the guys who shared with me this experience, to the amazing people who organized it. The workshops we made and the debates we had were so inspiring and gave me the imput to do something important in my country, as many of the guys already have done. It was also interesting to see, through all the presentations, how different we are, what issues we have and how we want to change things in the future. Davide Pilleri (Italija 24 god.) "Before I went to Rogla, I felt really sceptical about the camp. I was worried that being the youngest one there would be a huge problem for me to cooperate with other, older people. I couldn't have been more wrong! I can definitely say, that the week spent in Slovenia was one of the best (if not THE best) week of my life. Now I'm really full of ideas that I can implement in Poland and I'm very eager to focus more on diabetes in my country. It hasn't been even 3 days since we've said out goodbyes, but I feel like it's been ages. It was legen...(wait for it)...DARY!" Aleksandra Tylewicz (Poljska 17 god.) During the IDF camp in Rogla 2012 I learnd a lot of new things, some things about the differences in healtcare and the situation in the different European countries and some new sports. We got a lot of information and inspiration that we can use in or future work for diabetes. I also got at least 23 new great friends that I hope to meet again and we had a lot of fun together. The week was unforgetable!!! Lina Karlsson (Švedska 23 god.) “The beauty of living with diabetes” was always a sentence that disturbed me. I know it gave a lot of strength and perseverance to achieve things in my life, but the bad side was always winning in my mind. But now “Rogla” happened and I’ve learned so many new things about how to achieve goals in life with and by diabetes. I have met amazing people and I am planning to continue working with them to reach our goals and to maintain the connection with these new amazing friends. Rogla was, without doubt, the best week of my life. Olivier Van Laer (Belgija 20 god.) Tema broja Tema broja br. 5/2012 br. 5/2012 Dojmovi iz kampova za dijabetes, srpanj 2012. godine Zadar, Hrvatska i Ohrid, Makedonija ZADAR Po prvi put, peteročlana ekipa iz Makedonije, dipl. medicinska sestra Tatjana Đorgovski, dr. Ilijana Muratovska i još troje djece s dijabetesom - Renata, Martin i Simona, od 10. do 19. srpnja 2012. godine sudjelovala je u kampu za dijabetes održanog i organiziranog u Zadru od strane Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga. Bili smo sudionici i gosti, proveli prelijepih deset dana s djecom, medicinskim osobljem i organizatorima. Dnevne aktivnosti bile su ispunjene edukacijom, psihološkim radionicama, tjelesnim vježbama, poučnom posjetu - izletu, zabavnim igrama i druženjem. U pogledu edukacije, jasna i konkretna predavanja školskog tipa uporabom nastavnih i nadglednih sredstava. Osobito snažan dojam načinom izlaganja sudionika na različite teme, ostavile su psihološke radionice. Tjelesne aktivnosti bile su prilagođene dobi djece - sudionika do 16 godina, a zabavne igre imale su karakter nadmetanja i zabave. Nezaboravni dio kampa svakako su bili i plesovi svake večeri. Izlet izvan Zadra, brodom do Kornata, Slanog jezera i usputnih mjesta izuzetno je predstavilo svima nama ljepote i povijesnogeografska obilježja Hrvatske. Naša su se djeca dobro uklopila, susreli se s malo drugačijem pristupu dijabetesu u Zadarskom kampu koji je, naspram Ohridskog, tradionalniji. Bilo im je vrlo zanimljivo a pritom su se iskreno i srdačno družili s ostalom djecom iz Hrvatske, a prekrasno druženje nadvladalo je i jezične razlike! Na kraju, posebice je bila kreativna dodjela diploma na originalan način - napisane od same djece - svatko posebno, kako su drugoga doživjeli. Iskustvo je bilo nezaboravno, upoznavanje novih ljudi, odlična organizacija na razini, pozitivan sveobuhvatan dojam, nedvojbeno poticaj za nove suradnje i poveznice. OHRID U razdoblju od 20. do 26. srpnja ugostili smo djecu i mladež s dijabetesom iz Makedonije i zemalja iz regije, između ostalih i Krešu, Anu Š., Anu A. i Moniku iz Hrvatske u našem ljetnom kampu 24 Diabetes www.diabetes.hr u Ohridu, gdje smo se također krasno družili, a djeca su aktivno sudjelovala u svim aktivnostima. Kamp je organiziran u suradnji i podršci Klinike za endokrinologiju – Centra za dijabetes, Ministarstva zdravlja i Lions klubova Makedonije, a pod vodstvom Doc.dr. Gorana Petrovskog. Cilj kampa je edukacija i inspiracija osobama s dijabetesom te razmjena iskustva kroz praktične primjere o ishrani i fizičkoj tjelovježbi. Svakodnevne aktivnosti uključivale su jutarnju gimnastiku, sportske popodnevne aktivnosti, dnevne edukativne radionice – pokrivale su praktična gledišta dijabetesa, brojenje ugljikohidrata uz organizirano pripremanje obroka, razbijanje stereotipa o prehrani osoba s dijabetesom, upotpunjeno slobodnim izborom sudionika, bez ograničenja za ponuđenu hranu a pritom medicinski tim pomagao im je koliko je inzulina potrebno staviti za oprijedjeljeni obrok, postupanje kod fizičkih aktivnosti – mjerenje glikemije u krvi, hipoglikemije, hiperglikemije. Bilo je nekoliko organiziranih šetnji u okolici Ohrida, upoznavajući kampere s povijesnim i kulturnim značajkama Ohrida i Makedonije, a i ove godine ponovno je održan i „bike ride“ po ohridskoj rivijeri, od prošle godine pod pokroviteljstvom Team Type 1. Sve se ovo odvijalo uz dosta osmišljene zabave i druženja. I pored dosta sličnosti, postoje izvjesne razlike u pristupu dijabetesu u kampu. Naime, u Hrvatskoj je stroži pristup ako ga uspoređujemo s načinom tretiranja dijabetesa u Makedoniji, koji se odlikuje više interaktivnijim pristupom. Najzad, trebamo se svi usredotočiti na promicanje i podipuranje težnji i nastojanja u razrješavanju problema, prepreka, poteškoća i učvrstiti i proširiti znanja, dostignuća, razmijeniti iskustva kojima bismo olakšali svakodnevni život i doprinijeli boljitku življenja i djelovanja osobama s dijabetesom. Svakako jedan od načina ostvarivanja ovih ciljeva je kroz zajedničke iduće projekte na koje smo uvijek spremni i drage volje prihvaćamo uzajamnu suradnju u što skorije vrijeme. Dipl. med. sestra Tatjana Đorgovski, Skopje Kamp u duši, Ohrid u srcu U sklopu međunarodne razmjene sudionika dijabetičkih kampova od kojih je prvi bio održan u Zadru, pripala mi je čast sudjelovati na onom drugom koji se odvijao u Makedoniji na prelijepom Ohridskom jezeru. Malo ali veselo društvance okupilo se 20. srpnja u večernjim satima na zagrebačkom aerodromu nestrpljivo isčekujući polazak u neke nove avanture, saznanja te neizostavna prijateljstva. Moram napomenuti kako sam prije puta od HSDUa dobila same riječi pohvale za makedonsku ekipu što mi je samo dalo dodatnu garanciju za dobar provod. Njihove riječi su već samim dolaskom na Skopski aerodrom postale stvarnost. Srdačno nas je dočekala divna sestra Tanja koja nas je velikodušno ugostila i pružila smještaj za prvu noć. Zajedno smo sljedeće jutro krenuli prema Ohridu. Tamo nas je dočekao isti scenarij. Veselo društvance Makedonaca, Srba i Crnogoraca nam dolazi ususret. Upoznajemo se, a ja odmah glasno pomislim: "Uh, nadam se da ću do kraja ovog kampa uspjeti zapamtiti ime svakome od vas!˝ Upoznala sam i svoju cimericu Stelu iz Srbije, divnu osobu bogatog dijabetičkog iskustva, koju sam dosad poznavala samo preko društvenih mreža i priča prijatelja. Sada, kompletni, mogli smo započeti avanturu. Program kampa bio je vrlo bogat, ispunjen svakodnevnim aktivnostima: jutarnjom tjelovježbom, društvenim igrama, edukacijskim radionicama, izletima te večernjim zabavnim programom. Prva točka programa u koju smo se uključili bila je edukacijska radionica računanja ugljikohidrata. Priznajem, kad je o ugljikohidratima riječ, uvijek pomislim ¨ pa ja to već sve znam˝, ali vrlo brzo shvatim da je ta tvrdnja netočna i da čovjek uvijek nešto novo čuje i nauči što može kasnije primijeniti u svakodnevnom životu. Način i količine korisnih informacija koje je dr. Goran Petrovski iznosio na tim radionicama kroz sve dane kampa su bile uistinu zadivljujuće. Divno je bilo promatrati sa strane kako se trudi da svaki sudionik kampa primi poruku i utvrdi gradivo. Navečer su predstavnici svake države ukratko prezentirali svoju zemlju te govorili o stanju što se skrbi o dijabetesu tiče. Sljedećih smo dana uz redoviti program imali priliku upoznati grad i njegove znamenitosti, provozati se biciklima duž Ohridske rive, posjetiti manastir sv. Nauma i Obalu kostiju te mnoge druge turističke atrakcije. Na svakoj od tih atrakcija bilo je prilike za neformalno druženje i bolje upoznavanje kampera. Ono što me posebno oduševilo je što su djeca i mladi konstantno razmjenjivali iskustva te savjetovali jedni druge što bi oni napravili u raznim situacijama, kao na primjer: kako uskladiti dozu inzulina s obzirom na bavljenje sportom, koje su prednosti inzulinske pumpe, kako isčitavati food label (tablicu s nutritivnim vrijednostima)... Posljednju večer kampa sudionici su izvodili razne točke, od karaoka, glume, breakdancea do Romea i Julije na moderan, ''pumperski'' način i time svečano zatvorili ovogodišnji 6. po redu Dijabetički kamp. Svaki sudionik je na kraju dobio certifikat uz par motivirajućih rečenica od dr. Gorana, a nekoliko nas i dodatno priznanje. Na kraju što reći nego da su kampovi prava motivacija za mladog čovjeka. Ja ću zasigurno svoj pamtiti još dugi niz godina. Uz činjenicu da sam bogatija za mnoga prijateljstva, uživala sam u čarima Ohrida i Skopja, obnovila znanje o računanju ugljikohidrata, upila nove savjete i vratila se svakodnevnom životu ispunjenija i još više motivirana. Ana Špoljarić "Čokoladni" Ovo ljeto išla sam u dijabetički kamp u Ohrid. Bilo je vrlo lijepo i zabavno. Ekipa je bila super, a najviše mi se svidjelo jezero koje doista izgleda kao more, prelijepo je! Imali smo svakakve zabavne aktivnosti u kojima smo bili podijeljeni u dvije grupe. Moja prijateljica Monika, naša voditeljica Ana i ja bile smo u grupi koja se zvala "Čokoladni". Od igara najviše mi se svidjela odbojka na pijesku odmah pored jezera. Išli smo i u razgledavanje grada, sv. Nauma i malih kućica napravljenih od trske i blata koje su mi se veoma svidjele. Kamp nije bio samo za zabavu nego i za učenje. Imali smo edukacije i dosta toga smo naučili. Zadnju smo večer imali natjecanje u grupama. Prvi je bio kviz u kojem je sudjelovala Monika, zatim manekenstvo u kojem smo sudjelovale Monika i ja, nakon toga talent show u kojem su glumili naši prijatelji iz grupe i zadnji je bio timski rad u kojemu je cijela naša grupa sudjelovala. Nažalost nismo pobijedili, ali svejedno je bilo super, zabavno i divno iskustvo s mladim ljudima iz drugih država! Ana Andrlić Diabetes www.diabetes.hr 25 Medicina Medicina br. 5/2012 br. 5/2012 Biljka o kojoj se sve više govori OPET MI O STEVIJI Napokon! Stevija je u Hrvatskoj novim pravilnikom o aditivima, „PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O PREHRAMBENIM ADITIVIMA , Narodne Novine 79/12, regulirana kao sladilo. Prebiotička vlakna su vrlo korisna za organizam jer potiču razvoj dobrih bakterija u crijevima čovjeka. Eritritol je šećerni alkohol, proizveden mikrobiološkom fermentacijom supstrata ugljikohidrata, u obliku bijelog praha, zanemarive kalorijske vrijednosti i glikemijskog indeksa. Maltodekstrin je polisaharid koji se dobiva iz škroba. Maltodekstrin je lako probavljiv, te se apsorbira u organizmu brzo kao glukoza. Vrlo se često koristi kao punilo sa stevijom zbog svoje niske cijene. Jedan gram ima oko 4 kalorije. Laktoza je mliječni šećer, disaharid glukoze i galaktoze. U farmaceutskoj industriji se koristi kao punilo za tablete i podloga za uzgoj mikroorganizama. Sukraloza je umjetno sladilo koje je 500 do 600 puta slađe od šećera saharoze. Proizvodi se kloriranjem saharoze. Dekstroza je samo alternativni naziv za glukozu. Proizvođači hrane i dodataka prehrani često upotrebljavaju naziv dekstroza kako bi izbjegli nepopularni naziv glukoza koji odmah ima negativnu konotaciju u populaciji dijabetičara i pretilih osoba. Jedan gram dekstroze, dakle, osim slatkog okusa, organizmu osigurava i 4 kcal. Istraživanja su pokazala da tijelo ne probavlja te slatke glikozide – ne pretvaraju se u glukozu, te je njihov GI nula. Stevija je stoga vrlo pogodna za dijabetičare, a osim toga djeluje i na oporavak gušterače i na uspostavu proizvodnje inzulina. Neka istraživanja su pokazala da je šest do osam sati nakon konzumiranja primjećen pad koncentracije šećera za 35,2%. Važno je istaknuti da stevija ne snižava razinu glukoze u krvi kod normalne koncentracije, već samo kod povećane koncentracije šećera u krvi. Vedran Obućina S tevija je najbolje sladilo za dijabetičare. Naši čitatelji već su upoznati s time jer je časopis Diabetes – Slatki život već dva puta objavio podatke o ovoj dragocjenoj južnoameričkoj biljci. U međuvremenu, u Hrvatskoj se pojavilo nekoliko uzgajivača stevije, a osobe koje su zainteresirane za kupnju ostaju često smetene različitošću cijena koje se pojavljuju na tržištu. Stevija je južnoamerička biljka koju indijanska plemena Guarani koriste kao zaslađvač za hranu i piće već više od 1500 godina. Slađa je od šećera čak 200 – 400 puta, pa su je ti južnoamerički domoroci nazvali „medeni list“. Stevija je prirodni zaslađivač; za razliku od šećera ne izaziva karijes, nema kalorija, glikemijskog indeksa, niti štetnih nuspojava poput umjetnih sladila, a otporna je na visoke temperature, što je čini pogodnom za upotrebu pri pečenju i kuhanju. Iznimno je ljekovita i pomaže kod zarastanja rana, gojaznosti, povećane mokraćne kiseline i gihta i upala grla, a pozitivno djeluje i na mnoge tegobe poput umora, zatvora i nadutosti, povećane želučane kiseline, gljivica, kao i mnogih drugih neugodnih simptoma. Osim iznimne slatkoće, stevija posjeduje i mnoštvo minerala i oligoelemenata. Zbog svojih svojstava stevija je dobar izbor za dijabetičare, za ljude s povišenim tlakom ili prekomjernom težinom i za sve one koji izbjegavaju rafinirani šećer u prehrani. O ovoj iznimnoj biljci razgovarali smo i sa gospodinom Silvijom Leskovarom, iz tvrtke Steviana. On podsjeća da se ova 26 Diabetes www.diabetes.hr biljka s razlogom već 1500 godina koristi kao prirodno sladilo u Južnoj Americi. Listovi stevije sadrže devet glikozida. Glikozidi su složeni organski spojevi izgrađeni od šećera. Ekstrakcijom lista stevije izdvajamo devet sastojaka, (rebaudiozid A, stevioside - steviozid, rebaudiozid B, C, i drugi), zaslužnih za slatkoću biljke stevije, te se razlikuju po slatkoći, kvaliteti i cijeni. Upravo prema omjeru ovih glikozida u stevija zaslađivačima razlikuju se i cijene gotovih proizvoda. U Hrvatskoj se stevija kao sladilo, aditiv, može koristiti kao prah dobiven postupkom ekstrakcije i to kao skupina steviol glikozida iznad 95% čistoće te samostalno kao čisti rebaudiozid A. Iz skupine glikozida izdvaja se rebaudiozid A (Reb-a) koji je najbolji po okusu, a time i najskuplji glikozid biljke stevije. Što je veća pristunost rebaudiozida A u skupini glikozida to su okus i kvaliteta stevija proizvoda bolji. Najbolje je koristiti stevija proizvod koji u sebi sadrži Rebaudiozid A iznad 97%. Osim cijenjenog Reb-A sastojka, stevija u prahu radi svoje slatkoće miješanjem/granuliranjem dobiva i neke druge sastojke (nosače, punila). To se sve radi da bi se pojednostavilo korištenje stevija proizvoda. Radi izrazite slatkoće doziranje čistog stevija praha nije jednostavno. Najčešće se radi o dodavanju inulina, eritritola, maltodekstrina, fruktoze i drugih sastojaka. Inulin je prirodno vlakno, prebiotik dobiven iz biljke cikorije, čičoke. Diabetes www.diabetes.hr 27 Prehrana Prehrana br. 5/2012 br. 5/2012 Fast Food ili Slow Food? Što god odlučili stojte iza svoje odluke čvrsto, s obje noge na zemlji Snježana Gaćina, dipl.med.techn. KB Merkur, Sveučilišna klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovac L anci brze hrane su, čini se, posvuda. Prema nedavnom članku u časopisu Critical Public Health, u Sjedinjenim Američkim Državama trenutno ima oko 7,5 fast-food restorana na 100.000 stanovnika. Radi usporedbe, u Zagrebu su prema izvoru Zagrebinfo.net 43 fast food restorana. To bi značilo da je na 100.000 stanovnika Zagreba 5,25 fast food restorana! Brzo konzumiranje hrane globalna je odlika današnjeg stila života. U svijetu koji je okrenut profitu, udaljen od osobnih potreba i usmjeren zarađivanju novca, ovakav stil života je sasvim razumljiv. Svaki pokušaj očuvanja tradicijskog načina prehrane, u takvom okruženju, čisti je gubitak vremena (i novca). „Odlazak u fast-food restorane više od dva puta tjedno povezano je s većim postotkom porasta tjelesne težine i inzulinskom rezistencijom u inače zdravih mladih osoba“ istražio je The National Heart, Lung, and Blood Institute (NHLBI), a objavio The Lancet, 2011.godine. Naime, praćeni kroz 15 godina, oni koji su jeli u fast food restoranima više od dva puta tjedno u usporedbi s onima koji su jeli jednom tjedno dobili su dodatnih deset kilograma na težini i imali dva puta veće povećanje inzulinske rezistencije. Zdrav razum kaže da brza hrana nije vjerojatan/pametan izbor na tanjuru osobe s dijabetesom. Jer, odlika je fast fooda „bogat“ 28 Diabetes www.diabetes.hr doručak čiji sadržaj masti, kolesterola i ugljikohidrata može premašiti dnevni limit za unos. Prosječan jelovnik/obrok u fast food restoranima sadržava 700-1000 kcal. Postoji i dobra vijest za ljubitelje brze hrane. Danas su i lanci brze hrane, motivirani kritikama, obogatili jelovnik „zdravijim“ izborom ponude. Za nepopravljive uživaoce brze hrane koji imaju šećernu bolest nekoliko savjeta kako se ne bi zauvijek odrekli užitka koji im donosi fast food: · planirajte odlazak u restoran brze hrane kako se ne bi dogodilo da jedete u takvom restoranu dva ili više obroka u danu; sadržaj kalorija i masnoće je više nego dovoljan za jedan obrok · proučite jelovnik i informirajte se o ponudi kako biste mogli napraviti „pametan“ zbor za svoj jelovnik. Kad jednom to napravite, spremni ste i za slijedeće dolaske · odaberite uvijek male porcije, nikako srednje ili velike (jumbo, maxi, deluxe, biggie ili super), bez obzira kako su jeftine, jer velikim vas porcijama pokušavaju naučiti na ogromne porcije kojih se kasnije teško odviknuti. Velike su porcije velike u količini masti, soli, kalorijama · odaberute hamburger s jednim komadom mesa, nikako dva · birajte meso koje je prženo na žaru, nikako u dubokom ulju ili pohano (čak i kad se radi o ribi). Dobar su odabir pileća prsa bez kože, loše su kobasice, krilca, carsko meso i ostalo meso s vidljivom masnoćom · ne koristite umake, ketchup, dre- singe i majonezu bez obzira što se deklariraju kao „light“, „low fat“ jer su ti dodaci uvijek masnoća, najčešće zasićena (odaberite senf) · koristite peciva od cjelovitog zrna · izbjegavajte dodatak sira na obroku (on je slasan i masan!), primamljiv miris brze hrane zahvaljuje se mirisu istopljenog sira koji širi oko sebe i kao endorfin djeluje umirujuće, donoseći osjećaj zadovoljstva, čemu se može pripisati ovisnički osjećaj kod ljubitelja fast food-a (cca 100 kcal jedna kriška sira) · ako vam je tanjur presiromašan, napunite ga u salat-baru · ne jedite krem juhe, neka vaš izbor bude bistra ili juha od povrća · sve što se u jelovniku deklarira kao hrskav, zapečenu, pržen u tavi ili zapečen, obično ukazuje na visok sadržaj masti i kalorija. Umjesto toga, odaberite hranu pripravljenu na pari ili na žaru · ako jedete tjesteninu neka umak od rajčica bude odabir ispred umaka od vrhnja za kuhanje ili sira · meksički fast food nije loš izbor jer je odabir škrobnog povrća izvrstan, različite vrste graha i kukuruz, odabir buritosa (tortilja) od cjelovitog zrna, dosta povrća, čili, rajčica, salsa · odabir deserta - voćni jogurt ili voćna salata · gluten-free obroci u fast food restoranima sasvim su mogući. Prijedlog: meksička brza hrana (kukuruzne tortilje), povrće Nekoliko recepata za ukusan fast food ako se odlučite pripraviti ga u svojoj kuhinji: Salata od kvinoje sa špinatom 1 šalica ribanih mladih pirjanih tikvica 1 šalica žute tikve, skuhane i pasirane 20 dkg crvene babura paprike 2 žlice maslinovog ulja 1 šalica kuhane kvinoje 2 šalice blanširanog mladog špinata ⅓ šalice posnogt kozjeg sira ¼ šalice pinjola 1 žlica balsamičnog octa Po obroku: 280 kcal, 19 g masnoća, 20 g ugljikohidrata i 7 g bjelančevina Meksička avokado salata 24 cherry rajčice 1 žlica ekstra djevičanskog maslinovog ulja 2 žličice vinskog octa 1 žličica soli ¼ žličice mljevenog crnog papra ½ crvenog luka srednje veličine 32 g sitnih papričica (jalapenos) 2 žlice lista korijandera (cilantro) ¼ srednje glavice kristal salate 4 žlice avokada Po obroku: 67 kcal, 5 g masnoće, 6 g ugljikohidrata i 1 g bjelančevina Marinirana Thai Steak salata ¾ kg steaka 2 žlice mljevenog đumbira ½ žlice papra ¼ šalice tamari soja umaka ¼ šalice kanola ulja ¼ žličice morske soli ¼ šalice soka limete 1 žličica češnjaka Chili umak prema želji ¾ kg crvenog kupusa 2 šalice mungo klica ¼ šalice lista korijandera (cilantro) ¼ šalice svježe mente 1 šalica mrkve 2 žlice tamari sojin umak Po obroku: 367 kcal, 14 g masnoće, 7 g ugljikohidrata, 41 g bjelančevina Slow food (spora hrana) Pokret nazvan "spora hrana" (slow food), nastao kao protuteža i otpor protiv fast food (brze) prehrane, začet je u Italiji. Osnovao ga je Carlo Petrini 1986. godine kao odgovor na otvorenje McDonald's-a na Španjolskim stubama u Rimu. Bila je to kap koja je prelila čašu, činjenica da je gigant brze hrane mogao otvoriti vrata u srcu hranom opsjednutog Rima. Petriniju je ta činjenica simbolizirala ranji- Prehrana br. 5/2012 vost starih vrijednosti pred novim industrijskim metodama. Širenje kompanija brze hrane koje su nagrizale staru talijansku kulinarsku kulturu i jedenje prerađene brze hrane, nije samo mijenjala fizički okoliš nego je uništavala način života koji su Talijani tako brižno njegovali kao dio svoje kulture kojom se ponose. Uzgoj vlastitog povrća i voća u obiteljskim gospodarstvima, zasadi vinove loze, proizvodnja domaćeg maslinova ulja i priprava hrane u obiteljskom okruženju, jedenje hrane u obitelji , za stolom , s prijateljima u ugodnom okruženju dio je tradicije ali i filozofije „slow fooda“. Tradicijski, uzimanje hrane povezuje obitelj i prijatelje, djeca rastu njegovana toplim okruženjem s mirisima jela, tradicijski se jede uz rađanje, ženidbene i posmrtne rituale. Slow Food je međunarodna udruga koja promiče kulturu hrane i vina, ali također brani bioraznolikost hrane i poljoprivrednih proizvoda širom svijeta. Protivi se globalizaciji, zahtijeva informaciju o porijeklu hrane i tehnologiji priprave. Štiti kulturu, identitet i tradiciju. Čuva tehnike uzgoja i prerade hrane, proizvodnje ulja i vina rođene u tradiciji i štiti domaće i divlje životinjske i biljne vrste. Petrini je shvatio da treba motivirati ljude za preuzimanje kontrole nad načinom svog života, rada i jela. Pokret spore hrane ima danas više od 100.000 članova u 153 zemlje diljem svijeta i urede u Italiji, Njemačkoj, Švicarskoj, SAD-u, Francuskoj, Japanu i Velikoj Britaniji. Ideja izrasla u globalnom pokretu protiv nezdrave brze hrane POVRTNI RIŽOTO PUNJENE GLJIVE DIA B E TE S / S L ATKI Ž IVOT - RUJ A N 2012 DIA B E TE S / S L AT K I ŽI VOT - R U JAN 2 0 1 2 QUICHE SA BROKULOM LEDENI PUDING OD KAVE DIA B E TE S / S L ATKI Ž IVOT - RUJ A N 2012 DIA B E TE S / S L AT K I ŽI VOT - R U JAN 2 0 1 2 fokusira se na nekoliko ciljeva: - očuvanju vrijednosti održivih izvora hrane - očuvanje tradicijskih recepata pripreme hrane - vraćanje pozornost na ono što se jede - to vam omogućuje da se u ovom trenutku, oslobađajući svoj um za razmišljanje o tome što ste stavili u usta i utjecaj koji će imati na zdravlje - odabir svježih namirnica - izbacivanje smrznute ili konzervirane hrane - uzgoj vlastitog povrća, voća, začinskog bilja, ili nabava u seoskim domaćinstvima, hrane poznatog, domaćeg porijekla - kuhanje „od nule“, to eliminira svu hranu konzerviranu s dodatkom soli, aditiva i konzervansa - jedenje hrane uz razgovor s obitelji ili prijateljima, umjesto brzog jedenja obroka ispred televizora - hranom nastavljati tradiciju, odgajati djecu na tradicionalnoj hrani (ne nuditi djeci gotove kašice iz teglica nego ih svježe pripremiti, ne kvariti im okusne pupoljke umjetnom hranom) Formula slow fooda glasi: potreba - ukus - okus - zadovoljstvo - benefit Nastalu potrebu treba zadovoljiti poštujući individualan ukus, okusom koji proizvodi zadovoljstvo i u konačnici zdravstveni benefit jer pravo na užitak nosi i prehrambenu odgovornost ZAJEDNO MOÆEMO POSTIΔI VI©E Tu smo za Vas, tijekom 24 sata... 0800 33 33 35 Besplatna podrπka korisnicima inzulinskih brizgalica tvrtke Sanofi HR.DIA.12.08.01. ...u svakodnevnoj skrbi o πeÊernoj bolesti. Naπa je misija razvoj individualiziranih rjeπenj rje πenja koja objedinju njuju ju sve s v p otrebe o soba oboljelih od πeÊerne bolesti. Modernim terapijskim moguÊnostima, ma, inov inovativnim medicins cinskim kim proi p zvodima a i pouzda po uz nim programima podrπke, nastojimo omoguÊiti osobama sa πeÊe Êerno rnom boleπÊu svakodn kodnevn evnicu kakvu æele. æel e. sanofi-aventis Hrvatska d.o.o. - I. LuËiÊa 2a, 10 000 Zagreb - Tel: 01/6003-400; Fax: 01/6003-444 www.sanofi.com PUNJENE GLJIVE POVRTNI RIŽOTO ZA 4 OSOBE ZA 4 OSOBE 500 g većih gljiva 2 žlice light majoneze 2 žlice balzamičkog octa 5 žlica krušnih mrvica 2 žlice vlasca 2 žlice parmezana 400 g riže 150 g tikvica 150 g mrkve glavica luka 60 g parmezana malo putra 1 glavica cikorije pola čaše bijelog vina temeljac Nakon što ste očistili i oprali gljive, odrežite im stabljike. Usitnite stabljike i pomiješajte ih s krušnim mrvicama, majonezom, vlascem, parmezanom i octom. Punite kapice gljiva sa smjesom i rasporedite ih u lagano nauljeni pleh. Pospite parmezanom i pecite na 200° C oko 30 minuta, dok ne postanu rumeno zlatni. Energetska vrijednost jedne porcije: 41 kcal ugljikohidrata 5 g, bjelančevina 2 g, masti 2 g Recepti preuzeti s internet stranice www.diabete.net Narežite cikoriju na listiće, mrkvu i tikvice na kockice i popržite isjeckani luk na ulju. Dodati povrće. Nakon što je isparila voda iz povrća, pojačajte vatru i tostirajte rižu nekoliko minuta. Dodajte bijelo vino i pustite da ispari, te polako ulijevajte juhu, miješajući rižu lagano. Kada omekša, umiješajte maslac i sir i poslužite vruće. Energetska vrijednost jedne porcije: 350 kcal ugljikohidrata 61 g, bjelančevina 9 g, masti 9 g Recepti preuzeti s internet stranice www.diabete.net LEDENI PUDING OD KAVE QUICHE SA BROKULOM za 850 g pudinga - podijeliti na 10 porcija ZA 8 OSOBA 500 g nemasnog mlijeka 250 g gustina 50 g vrhnja za šlag 50 g mljevene kave u prahu 50 g piškota 50 g Brandy-a 50 g zaslađivača 5 listova želatine 6 jaja malo vanilije 1 paket lisnatog tijesta 250 g brokule 2 naribane mrkve 1 žličica usitnjenog svježeg vlasca 1 žličica usitnjenog svježeg peršina 3 žličice slatkog kukuruza 200 g svježeg kravljeg sira 4 žlice parmezana 2 jaja ½ šalice nemasnog mlijeka 1 žlica brašna sol, papar • tvrdi uvez • 260 stranica • bogato ilustriran • prvi takav na Hrvatskom tržištu Otopite želatinu u mlakoj vodi. Stavite mlijeko umiješajući kavu u prahu da uzavre. Izmiksajte šest žumanjka s gustinom. Oprezno i polako ulijte mlijeko u žumanjke, nemojte tresti, kako bi talog kave ostao na dnu. Bez vrenja, staviti na vatru i miješati, dodati ocijeđenu želatinu i ostaviti da se ohladi. Vrhnje izmiksajte u šlag i pažljivo pomiješajte sa smjesom. Ulijte u kalup za puding i prekrijte piškotama. Ostavite u hladnjaku do trenutka serviranja. Uključite pećnicu na 180° C. Prokuhajte sjeckanu brokulu u lagano posoljenoj vodi i dobro ocijedite. U zasebnoj zdjeli dobro izmiješajte mlijeko, svježi kravlji sir, parmezan, jaja, sol, papar i brašno. Dodajte brokulu i mrkvu. Razvaljajte tijesto i stavite ga na dovoljno velik pleh, te prelijte smjesom. Pecite 45-50 minuta dok quiche ne poprimi zlatnu boju (prekrijte folijom ako vidite da tamni prije vremena). Energetska vrijednost jedne porcije: 140 kcal Energetska vrijednost jedne porcije: 210 kcal ugljikohidrata 20 g, bjelančevina 10 g, masti 10 g Recepti preuzeti s internet stranice www.diabete.net Recepti preuzeti s internet stranice www.diabete.net Kupite svoj primjerak po cijeni od samo 200,00 kn (+ 35,00 kn poštanskih troškova) Isprobani recepti za: • predjela • juhe • salate • glavna jela • slastice • Jelovnik za čitav tjedan • Tabele • Rječnik pojmova • Savjeti Gastro putovanja Gastro putovanja br. 5/2012 br. 5/2012 CISTERCITSKA KUHINJA «Vjerujemo da su za glavni dnevni obrok za svaki stol dovoljna dva kuhana jela, s obzirom na različite potrebe. Kome jedno jelo ne odgovara ima na taj način mogućnost da se zasiti drugim. Dva kuhana jela, dakle, dostaju svoj braći. Ako ima voća ili svježeg povrća, može se pridodati i treće jelo. Osim toga dovoljna je dobra unca kruha na dan. Redovnik ne smije biti pijanac, zapravo vino i nije za njega», pisao je sv. Benedikt i propisao četvrt litre vina na dan po redovniku Vedran Obućina C isterciti su monasi nastali su kao ogranak velike katoličke benediktinske obitelji u 11. stoljeću u Francuskoj, u opatiji Citeaux kraj Dijona. Osnivač im je Sv. Bernard od Clairvauxa. Ime su dobili po latinskom cistercium, što znači opatija. Od te prve opatije red cistercita se širi cijelom Europom. Već u 12. stoljeću više od tisuću i osam stotina opatija potvrđuje kako skoro cijela Europa postaje cistercitska. Opatije se šire po načelu filijacije: opatija majka osniva kćeri koje opet osnivaju nove opatije. Glava svih cistercita bio je opat iz Citeauxa, a opat koji osnuje novu opatiju imao je naziv Oca. I u Hrvatskoj su postojale cistercitske opatije, a svakako najpoznatija je bila ona u Topuskom, sedamdeset i šesta kćer Clairvauxa. Opatije su bile autonomne, ali međusobno povezane i u svima je vrijedio način života prema pravilima Sv. Bernarda. Red cistercita, ili Marijin red kako se znao nazivati, u ono je vrijeme temeljio svoj ugled i moć i kao glavni duhovni pokrovitelj Templara i Ivanovaca, te je ubrzo postao najmoćniji i najvažniji kršćanski red. Dao je šest papa, 420 kardinala i više od 800 biskupa. Otprilike sto godina nakon osnutka Reda, dolaze ti prvi cisterciti u Hrvatsku. Kralj Andrija II. pozvao ih je iz francuske opatije Clairvaux. Prva cistercitska opatija u Hrvatskoj, rekli smo, bila je osnovana u Topuskom 1208. godine. Od opatijske crkve do danas se sačuvao samo portal gotičke crkve. Druga opatija bila je osnovana u Kutjevu 1232. godine. Od nje su ostali samo podrumi koje danas koristi Kutjevačka vinarija i koja na etikete svojih vina stavlja godinu osnutka cistercitske opatije. U blizini Zagreba bio je cistercitski samostan od 1257. koji se ka- 34 Diabetes www.diabetes.hr snije preselio na današnji Dolac. Tamo je 1315. osnovana nova cistercitska opatija. Danas je na tom mjestu crkva Sv. Marije na Dolcu. Sredinom 16. stoljeća cisterciti nestaju iz hrvatskih krajeva, a vraćaju se ponovno nakon više od 400 godina. Od 1982. godine postoji cistercitska zajednica u Jastrebarskom. Osnovana je od cistercitske opatije Wettingen-Mehrerau iz Bregenza (Austrija) koja je i naslovna opatija istoimene kongregacije, a zadnji cisterciti napustili su Hrvatsku 2010. Posebna grana cistercita su tzv. trapisti. Red pod imenom ''trapisti'' u Katoličkoj crkvi ne postoji. Ime su dobili po čuvenom francuskom samostanu ''La Trappe'' iz kojega je sredinom 17. stoljeća krenula reforma cistercitskog reda koja je željela vratiti nekadašnju strogu disciplinu iz vremena Sv. Bernarda. Službeno se nazivaju ''Cisterciti strožeg obreda'' (Ordo Cisterciensis Strictioris Observantiae - OCSO.) Uz kartuzijance, reformirani cisterciti (trapisti) spadaju u najstroži red u Katoličkoj crkvi, što podrazumijeva potpunu izoliranost i šutnju, sedam dnevnih zajedničkih molitvi, obvezan fizički rad, pet zavjeta, suzdržavanje od mesa i drugo. Redovnički život temelje na glasovitom pravilu Sv. Benedikta ''Ora te labora'' (Moli i radi). U Delibašinom Selu, nadomak Banje Luke, postoji već 138. godina trapistički samostan "Marija Zvijezda". Trapisti su najpoznatiji po proizvodnji sira koji je po njima nazvan "trapist", a neke opatije poznate su i po proizvodnji piva, kao i drugih prirodnih, ekoloških proizvoda. U opatijama postoje dvije vrste kuhinja, samostanska kuhinja zatvorena svima osim redovnicima, te otvorena kuhinja za važne goste. Fratri, dakako, nisu izumili finu kuhinju, ali su je zasigurno znali njegovati. Cistercitski pravilnik temeljio se na idealima svetoga Benedikta i njegovom najpoznatijem geslu Ora et labora, odnosno moli i radi. Benedikt je u svoj pravilnik uvrstio i ona koja su se odnosila na brigu ili njegu o tijelu. Odredio je i broj dnevnih obroka i broj pojedinih jela. «Vjerujemo da su za glavni dnevni obrok za svaki stol dovoljna dva kuhana jela, s obzirom na različite potrebe. Kome jedno jelo ne odgovara ima na taj način mogućnost da se zasiti drugim. Dva kuhana jela, dakle, dostaju svoj braći. Ako ima voća ili svježeg povrća, može se pridodati i treće jelo. Osim toga dovoljna je dobra unca kruha na dan. Redovnik ne smije biti pijanac, zapravo vino i nije za njega», pisao je sv. Benedikt i propisao četvrt litre vina na dan po redovniku. Sir i mlijeko je važan i ukusan dio samostanske kuhinje, ali je i ono kao i kravlje mlijeko, teško probavljiva hrana koja može uzrokovati čak i bubrežne kamence. Taj se dvostruki nedostatak ublažio time što se u sir umiješalo dosta začinskih trava, meda i vina. Srce dobre kuhinje prije svega čine svježe namirnice, a dušu sigurno predstavljaju začini. Samostanski kuhar u srednjovjekovlju bio je u vrlo dobrom položaju jer je imao na raspolaganju najveći mogući izbor začinskih trava i drugih dodataka za oplemenjivanje jela, te suhomesnate robe. Cisterciti koji su nastanili naše krajeve prvo su sagradili skladište u Senju i tako riješili problem opskrbe namirnicama i začinima neophodnim za život, ali su isto tako odatle slali svoje proizvode u svijet. O začinima se brinuo drugi po važnosti brat u samostanskoj hijerarhiji. Jedna od njegovih dužnosti bila je držanje dragocjenih i vrlo skupih začina i trava pod ključem. Vreće pune začina nisu bile predviđene samo za kuhare i pekare nego i za ljekarni- ke, ali i za priređivanje aromatičnih vina i piva. U ormarima samostanskih kuhinja nalazili su se korijandar, cimet, klinčić, razne vrste kima, kurkuma, muškatno oraščić, egzotični med, lavanda, anis, lovor, kadulja, sezam, gorušica, mak, mirta, kopar, ružina vodica, mažuran, ružmarin, papar i sol. Kaša je bila glavna redovnička hrana, osobito u vrijeme posta. Zobena kaša ukusno pripremljena s orasima, grožđicama i drugim voćem, prelivena velikim komadom maslaca i vrhnjem bila je česta. Cisterciti su imali vlastita uzgajališta šarana i druge ribnjake, pa je i riba bila zastupljena na njihovom jelovniku. Sv. Benedikt je ostavio točan naputak kakva osoba mora biti redovnik koji brine o začinima i mirodijama: «Izabire se iz zajednice takav čovjek koji ima životno iskustvo i dobar karakter. Koji je umjeren i nije izjelica, nije uzrujan, grub, neugodan, ohol ili rasipan. Mora se brinuti za sve što mu opat povjeri. Ne smije braću zbunjivati. Nerazboritu braću ili njihove nerazborite želje mora ispunjavati na razborit način. Mora se također brinuti za bolesne, djecu, goste i siromahe. Sav inventar, sva samostanska imovina, povjerena je njegovoj velikodušnoj, a nikako škrtoj upravi. Dodjeljuje braći dogovorenu količinu hrane i pića.» Recepti SIR SA ZAČINSKIM TRAVAMA I SUHA DIVLJAČ Sastojci: 300 g domaćeg svježeg sira 50 g domaćeg vrhnja 250 g suhe divljači ili pršuta Začini po želji: đumbir, vlasac, muškatni oraščić, kapari Priprema: U svježi domaći sir se umješa kombinacija začina, kao što su nekad činili kuhari iz Srednjeg vijeka, a listići pršuta ili sušene divljači se stavi na tanjur oko sira. Diabetes www.diabetes.hr 35 Tjelovježba Gastro putovanja br. 5/2012 br. 5/2012 ŽLIČNJACI OD MAKA I JEČMENE KAŠE Sastojci: 200 g maka 0,25 l mlijeka 200 g ječmene kaše 60 g suhih grođžica 50 g badem listića 100 g meda 50 g maslaca 0,05 l medene rakije 0, 2 l domaćeg vrhnja 60 g meda 3 žlice limunovog soka Priprema: Ječmenu kašu skuhamo i ocijedimo, mak prokuhamo u mlijeku s maslacem, grožđicama i medenom rakijom. U kuhani mak dodamo med, rezane bademe i kašu te sve izmiješamo. Oblikujemo žličnjake i serviramo ih s umakom od vrhnja i meda. Umak se priprema tako da se u vrhnje doda med i kuha dok se ne zgusne. Limunov sok se doda na kraju. PASTRVA U TIJESTU Sastojci: 500 g lisnatog tijesta 5 komada pastrve po 200g 10g suhih vrganja 150g konzerviranih šampinjona 80g svježeg sira 80g gorgonzole sol, bosiljak, peršin, anis, sezam, češnjak 200g mrkve tri jabuke isječene na kriške Priprema: Svježu pastrvu filetiramo te između dva fileta stavimo nadjev od gorgonzole, kapara, domaćeg sira, vrganja, češnjaka, bosiljka i peršina. Tako pripremljenu pastrvu umotamo u lisnato tijesto u koje smo dodali mak, anis i sezam. Peče se u pećnici približno 40 minuta na 200 stupnjeva. Za prilog poslužiti valjuške od sira, bosiljka i peršina te pasiranu mrkvu obogaćenu muškatnim oraščićem i začinima. Upornost ima i svoju krunu Jadranka Kos, prof. rehabilitator i bacc. fizioterapeut O vo je sažetak priče koja slijedi u nastavku. Ponovno pišemo o gospodinu Zlatku Glavanoviću, zapravo on piše o svom sudjelovanju i ovom prilikom o posebnom, počasnom doprinosu na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. O športskom radu i postignućima gospodina Glavanovića već je objavljen članak u ovom časopisu. Cijeli radni vijek u pokretu. Šećerna bolest… i dalje u pokretu i nastavku samostalnog vježbanja i posebnoga sporta - streličarstva. Streličarstvo - uspjeh za uspjehom, medalja za medaljom, neumorno, uporno. I možda ne bi bilo pravedno da je ostalo samo na tome. Upornost ima i svoju krunu. Slučajan ili pravdom nadahnut poziv na Olimpijske igre. Postoje ipak ljudi koji pažljivo i sustavno prate druge ljude u nji- hovim dobrim djelima i imaju osjećaj za pravdu. Tako je počelo… i dovelo gospodina Glavanovića u Veliku Britaniju na časnu dužnost nošenja baklje kroz Englesku pred početak Olimpijskih igara 2012. godine. Kada ne bi postojao stil života koji uključuje uporno i neumorno kretanje, ovo ne bi bilo izvedivo, pred kamerama, pred stranim svijetom, pred brojnim gledateljstvom u ovoj časnoj, zlatnoj životnoj dobi. Gospodin Zlatko Glavanović bio je izabran i nosio je olimpijsku baklju. Time može biti ponosna cijela Hrvatska, grad Zagreb, a posebno svi prijatelji i znanci te nadasve čitatelji ovog časopisa. Velika obitelj koja se bori za dobro zdravlje i kretanjem. KAKO SAM TAJNO NOSIO OLIMPIJSKI PLAMEN DA HOO ZA TO NE ZNA! I dio: Zagreb KRONOLOGIJA Krajem studenoga nazvala me gospođa Barica Jakopović. Javlja mi da me prijavila na natječaj za nositelja Olimpijskog plamena. Natječaj je raspisao Samsung Electronics, kao službeni partner, suorganizator i sponzor projekta „Olimpijski plamen 2012.“ Vijest me oduševila, iako mislim da su mi šanse vrlo male među svim ostalim vrijednim hrvatskim sportašima. Odmah sam nastavio intenzivnije trenirati trčanje, iako još nemam nikakvih podataka o duljini i zadanom tempu na stazi. Tri mjeseca kasnije potpisao sam ugovor. Iz Londona mi stiže 16. ožujka čestitka da sam odabran i potvrđen. Bit ću zaista jedan između 8.000 ponosnih nositelja iz cijelog svijeta! U Nacionalu, pa onda i u Večernjem listu od 28. ožujka, pojavila se vrlo kratka vijest, veličine poštanske marke, da ću sudjelovati na Olimpijskim Igrama kao predstavnik Hrvatske koji će nositi Plamen. Vijest su prenijeli i izviđački listovi. Nadao sam se da će vijest o tome doprijeti do više medija sa strane Samsunga, ali nitko ništa ne objav- ljuje. U turističkom izdanju „Zagreb inyourpocket“ za jun-jul objavljen je o meni, kao sportašu, napis na pola strane i sa dvije slike. I toga ne bi bilo da novinarku nije moj izviđački prijatelje Vladimir Kuk upozorio da ću u ime Hrvatske nositi Olimpijski plamen. Klub „Cekin“ odmah je reagirao: oslobađaju me kotizacije na svojim turnirima, jer im je čast da nastupam kod njih! Mojem oduševljenju i veselju nema kraja. Javljam svojim prijateljima i članovima streličarskog kluba „Dubrava“. Zatim početkom svibnja o tome i službeno obavještavam i hrvatski i zagrebački streličarski savez, kao i svoj klub. Nešto kasnije i Hrvatski olimpijski odbor. Ujedno molim za malu donaciju kako bi se bolje pripremio, a i za sam boravak u Engleskoj. PLAMEN Samsung je organizirao nošenje Olimpijskog plamena za Igre u Ateni 2004, u Torinu 2006, u Pekingu 2008. i sada za XXX Olimpijadu u Londonu 2012. Olimpijski plamen simbolično širi poruku mira, jedinstva i prijateljstva. Diabetes www.diabetes.hr 37 Tjelovježba Tjelovježba br. 5/2012 br. 5/2012 Prvi put se nosio 1928. u Amsterdamu. U Atlanti 1996. plamen su astronauti odnijeli u svemir. Na Igrama u Sydneyu 2000. ronioci su ponijeli baklju na Veliki koraljni greben. Baklja se 2008. popela i na Mont Everest! Plamen počinje svoj pohod diljem Engleske 18. svibnja i traje 70 dana. Proći će tisuću gradova i sela. Vidjeti će ga 95 posto stanovništva. Nositi će ga 8.000 bakljonoša, a ja ću imati tu veliku čast biti jedan od njih. Mnogi moji prijatelji, streličari iz cijele Hrvatske pa i iz BIH, čestitaju mi, vesele se zajedno sa mnom. Jedan prijatelj to nošenje baklje usporedio je kao da sam se popeo na Mont Everest i tamo gore na vrhu svijeta zabio zastavu! A svakako, to je vrhunski doživljaj koji se ostvaruje samo jednom u životu. KRITERIJI Mnogo je bilo upita što je bio kriterij moga odabira. Neki misle da je to zato jer sam najstariji streličar u Hrvatskoj. Zaista sam najstariji i po godinama i po aktivnom stažu, ali to sigurno nije bilo nimalo odlučujuće. Odbor za odabir kandidata je sigurno uzeo u obzir mnogo važnije pokazatelje. Kao nastavnik tjelesnog odgoja proveo sam cijeli radni vijek educirajući školsku djecu u sportskom duhu. Licencirani sam učitelja skijanja i više od 30 godina učio sam djecu tom sportu. Uz skijanje, aktivno sam sudjelovao i u nekim drugim sportovima: judo (treći u Hrvatskoj 1955-56); veslanje u kajaku i kanuu: plovidbe Savom, pa Drina 1959, 300 km; tae-kwon-do: crveni pojas 1982; budo-kai žuti pojas 1984; Svojedobno sam svakodnevno jogirao i po 10 kilometara; planinarenje (Julijske Alpe i Triglav 1964, Pohorje, Medvednica); s mojim izviđačkim klubom „Bura“ zadnjih 10 godina: Velebit, Risnjak, Snježnik, Učka, Maglić, Dinara, Svilaja, Papuk, Vranica ove godine, itd); Vodio sam besplatno nekoliko godina streličarsku grupu s oko 40 polaznika pionirskog uzrasta - danas kategorija kadeta i juniora, (osvajali su prva mjesta na prvenstvima Zagreba, Hrvatske i Jugoslavije). U streličarskom sportu aktivan sam već 40 godina. Sudjelovao sam na oko 480 turnira i imam impozantnu zbirku od oko 350 medalja, najviše zlatnih. Postavio sam i još držim 12 državnih rekorda koji su još važeći i nakon šest godina! Proglašen sam dva puta za sportaša općine Dubrava 1987. i 1988. Osvojio sam prvenstvo Europe 1997, Europski kup 2011. U raznim streličarskim disciplinama i u tri stila te seniorskoj i veteranskoj kategoriji bio sam prvak Zagreba 31 put, Hrvatske 55, Slovenije 3, Jugoslavije 10 puta. Još uvijek aktivno nastupam na mnogim streličarskim turnirima i osvajam medalje bez obzira na njihov sjaj. Od prvog dana postanaka izviđačke organizacije, prije 60 godina, vodio sam niz družina. Sada sam starješina 15. čete „Tornado“ koju sam osnovao i vodio od 1962. i koja je bila pet puta proglašena za najbolju četu u Hrvatskoj. Zadnje tri godine sudjelovao sam volonterski sa 38 Diabetes www.diabetes.hr svojom četom na tri logorovanja, (Petrova gora, Velebit, Mrežnica). Desetak godina bio sam voditelj i predavač na „šumskim školama“ Saveza izviđača Hrvatske. Ukupno sam pod šatorima proveo preko 1.100 dana. Imam najviša izviđačka priznanja i odlikovanja. Vjerujem da su odbori u Zagrebu i Londonu uzeli u obzir ove podatke prilikom odlučivanja za izbor nositelja plamena. Vrlo je interesantno da nijedna krovna sportska organizacija izvan streličarstva, kao ni Hrvatski olimpijski odbor (HOO) nisu pokazali apsolutno nikakav interes za činjenicu da će i Hrvatska imati svoje predstavnike u nošenju Olimpijskog plamena! Po tome sudeći, to je ipak samo moja posve privatna stvar, potpuno nevažna za bio koga drugoga. BAKLJA Preuzimam svoju baklju koju ću nositi i koja mi trajno ostaje za uspomenu. Nije zlatna, ali je zlatne boje. To je kvaliteta olimpijskog plamena: njegov sjaj i toplina. U baklju je usječeno 8.000 krugova - za svakog nositelja baklje po jedan krug. Teška je oko jedan kilogram, visoka 8o centimetara. Trokutasti oblik baklje inspiriran je iz povijesti olimpijskih igara i vizijom Olimpijskog pokreta: tri olimpijske vrline: poštovanje, izvrsnost i prijateljstvo te olimpijski slogan: brže, više, jače. London je po treći puta domaćin Igara (1908. 1948. i 2012. godine) i konačno: vizija Olimpijskih igara u Londonu - sport, obrazovanje i kultura. II dio: Engleska 18. SRPANJ Došlo je vrijeme odlaska na Otok. U avionu upoznajem i drugu hrvatsku nositeljicu, gospođu Kristinu. U kokpitu se slikamo s kapetanom i kopilotom, a po slijetanju na Heathrow nakon više od dva sata vožnje, stigli smo u prekrasan Bradbourne House, dvorac iz 1650 godine gdje nas dočekuje koktel i svečana večera. Upoznajemo ekipu iz Srbije: Martina i Slobodan su nosioci, Ana je predstavnik “Samsung Adria“ za Hrvatsku i Srbiju. Slijedećih dana međusobno ćemo se družiti više nego s ostalim nositeljima. Izvanredno su nas zabavljala tri tenora iz grupe „Divas“. Vrlo brzo vrhunski su nam podigli raspoloženje. Zatim je slijedio još sat vožnje i stigli smo u Maidstone u luksuzni „Tudor Park, Marriott hotel & golf klub“. Dobili smo bijelu uniformu u kojoj ćemo sutra nositi baklju. U kontaktu s domaćinima mnogo mi pomažu moj pratilac gospodin Marijan Turudić i Kristina. Dionica na kojoj ću nositi Plamen nalazi se u jugoistočnoj Engleskoj, u grofoviji Kent, u mjestu Cliftonville, na samoj obali, na rtu koji dijeli Sjeverno more od Kanala. Trasa nošenja je Northdown RD do Lyndhurst Avenue. NOŠENJE Na početku svoje dionice izlazim iz busa. Isti tren okružuju me ljudi koji žele da se zajedno slikamo uz baklju. Prilazim starijoj gospođi u invalidskim kolicima. Ona radosno prihvaća baklju i slikamo se. Pljesak sa strane. Jednu malu djevojčicu majka nagovara na zajedničko slikanje ali ona se ipak boji zlatnog velikog predmeta i odbija prići. Ali zato svi ostali, veliki i mali žele uspomenu. To je događaj koji vjerojatno više nikada neće doživjeti. I tako to traje desetak minuta, sve dok ne stiže prethodni nosilac koji će mi predati plamen. „Poljubac baklji“je uspio, i počinjem trčati svoju dionicu. Dok gledatelji oduševljeno plješću, blicevi sijevaju i ore se veseli pokliči. Ispred mene mnoštvo fotografa i snimatelji BBC-a koji direktno prenose nošenje Plamena. Uzbuđen sam, ne mogu misliti ni na što, visoko dižem baklju u jednoj ruci i drugom mašem okupljenima. Ispunjen sam euforijom. Osjećam se kao da sam ovog trena olimpijski pobjednik! Neponovljiv trenutak ponosa, zadovoljstva i ushićenja. Na zalazu moje sportske karijere ovo je zaista neponovljiv i neočekivani vrhunac! Stigao sam do završetka moje 400 metarske dionice. Sada ja predajem plamen sljedećem nosaču (broj 61). On kreće, a moja baklja se gasi. U autobusu me ostali nosači dočekuju razdraganih lica i burnim aplauzom kao i za sve druge bakljonoše. Još slijedi kratka vožnja gradom, a zatim izlazimo iz kordona građana. Polako se smiruje i stišava euforija i utisci počinju dolaziti u sjećanje. 19. SRPANJ Veliki dan za svakog od nas nositelja. Ponovno sat vožnje i zatim nas vode na zadnje okupljanje. Dobivamo brojeve redoslijeda nošenja. Međusobno se upoznajemo tako da svatko priča svoju kratku privatnu i sportsku biografiju. U daljini vidimo more. Nije to naš Jadran, lijep i plav, to je neko sivo more koje okružuje Englesku. Jasno mi je zašto oni ljeti dolaze na naše predivno i toplo Jadransko more. Dok autobus lagano klizi ulicama Cliftonvillea, mnogobrojni građani s obje strane ulice već nas dugo čekaju. Svuda vidim razdragana lica, mahanje, smiješak i fotografiranje. Pred školama dječji zborovi pjevaju za nas, uz cestu sve puno ljudi, većina kuća okićena je balonima i zastavama. Cijeli grad zaista živi za ovaj trenutak! LEEDS Predvečer nas vode u Mote park do predivnog starog dvorca Leeds. Građevina je odlično sačuvana i okružena jezerom. Na prostranom parku održava se koncert u čast Olimpijskog plamena. Veliko mnoštvo uglavnom mlađih ljudi uživa u glazbi poznatih izvođača. U očekivanju su da bakljonoše stignu u sam dvorac gdje će Plamen noćiti. Nad nama je preletjela eskadrila starih aviona iz prvog svjetskog rata, a paunovi, patke i divlje guske šeću svuda oko nas. Nažalost nismo mogli dugo ostati, vraćamo se u hotel na večeru. 20. SRPANJ: CANTERBURY Zadnji dan boravka posvećen je kulturnim vrednotama južne Engleske. Prije polaska Marijan i ja šećemo golf terenom. Zadivljen sam engleskim travnjakom i savršeno mekanom travom. Razgledavamo Canterbury u grofoviji Kent. To je crkveno središta Engleske. Sv. Augustin je ovdje 597. godine počeo propovijedati kršćanstvo i te je godine utemeljena prva katedrala. Sadašnja je građena od XI-XV stoljeća. Arhitektonski je spomenik, ima tri tornja, bogati portal, a odlikuju je i bogati predivni vitraji na velikim prozorima. Godine 1170. nadbiskup Thomas Becket ubijen je u katedrali. Uz njega tu su pokopani i mnogi drugi engleski visoki odličnici. Katedrala je poznata i po metropolitanskoj knjižnici s vrlo mnogo starih rukopisa. Nakon obilaska katedrale šećemo tipičnim engleskim gradićem. Začudo, nigdje nema nikakvog obilježja Olimpijade, pa se nikakav suvenir ne može kupiti. Poslije a la cart ručka polazimo za London. Sa sat kašnjenja dižemo se u zrak. London nismo ni vidjeli. Nosim svoju baklju sa sobom u kabini aviona uz odobrenje i poseban certifikat Olimpijskog odbora. Cjelokupna organizacija puta, dočeka, smještaja i programa u nadležnosti je Samsunga i bila je besprijekorna u svakom pogledu. III dio: Hrvatska ZAVRŠETAK Tjedan dana po povratku, na turniru u Čakovcu, istrčao sam pred okupljene streličare u olimpijskom dresu i s bakljom. Moji kolege i prijatelji svakako zaslužuju da me vide onakvog kakav sam bio i u Engleskoj. Buran pljesak bio je pravi odgovor. Čak se i lokalna televizija zainteresirala pa sam dao i svoj prvi intervju. Navodno su i Međimurske novine objavile tekst i sliku. Za predstojeće prvenstvo Hrvatske u Sisku Zdenko me zamolio da ponovno dođem s bakljom. Time očito završava mojih „pet minuta slave“. Dobio sam slike od Kristine i Samsunga. Između nekoliko stotina fotografija našao sam i desetak za mene interesantnih. Ipak, jedine ključne fotke s direktnog nošenja baklje kroz grad, snimio je isključivo Marijan. Stvarno sam mu zahvalan i radi toga. Da bi to snimio, morao je trčati uz mene dok sam nosio baklju. U žaru nošenja baklje nisam ga ni zapazio. Službene fotografije iz snimateljskih kola ispred nositelja baklji nažalost nismo dobili. ZAHVALA I na kraju, želim zahvaliti gospođi Barici, gospodinu Marijanu, klubu Cekin, Hrvatskom i Zagrebačkom streličarskom savezu i svima vama, svojim streličarskim kolegama i prijateljima, koji su mi čestitali na izboru, uputili puno lijepih riječi i time mi dali veliku moralnu podršku. Glavir, 19. kolovoza 2012. Diabetes www.diabetes.hr 39 Tjelovježba Tjelovježba/Kolumna br. 5/2012 br. 5/2012 Usput zabilježeno Aleksandra Paurević profesorica je kineziologije. Osim svakodnevnog vježbanja pilatesa i ostalih tehnika, Aleksandra je prva u Hrvatsku donijela Fly Pilates, iznimno zanimljivu tehniku pilatesa u zraku na ljuljački. Maša ima 3,5 godine i kao sva djeca voli igre, pa je Aleksandra osmislila vježbe za djecu. U tome joj je pomogao suprug koji se nije htio slikati, već je "slavu" prepustio svojim najdražim ženama. Pismo iz budućnosti Vesna Mimica Z nate jedno od onih popodneva kada grad opusti, kad nije pre vruće a ipak je dosta toplo da možete pokazati haljinicu i opušteno sjediti u kafiću? E takvo jedno mjesto u opustjelom Zagrebu nagnalo me na razmišljanje o hrani. (Iako je bilo toplo hrana mi se vrtjela po glavi). Što bi bilo dobro jesti, a što ne? Hoću li se "istesati" za novi bijeli - molim vas lije po .. bijeli!! - dvodijelni kupaći kostim? Ma, možda da samo pijem vodu i limun... I dok sam zamarala glavu prepunu kovrča koje nikakva frizura nije mogla smiriti, vidjela sam tu sliku. Obitelj. Otac, majka i dvoje djece, curica i dečko, lagano šetaju prema meni. Svi jedu po trokut pizze koja je očito premasna, vidi se po zamašćenima papirnatim ubrusima i oko njihovih usta. A oni blaženi i sretni! Osim što je definitivno prevruće za masni trokut, slika ima još jednu dimenziju: cijela obitelj, prema mojoj procjeni, ima dvjestotinjak kilograma. Otac i majka, svaki za sebe, prošli su stotku, a dječica, stariji dječačić i mala djevojčica sigurno zajedno idu prema toj brojci. Ali, tko sam ja da to osuđujem? Izgledaju zadovoljno, očito su se uredili za izlazak i počastili, pa neka imaju kilogram, dva, tri, molim lijepo: 50 previše. To je njihova briga. Ipak, u ovoj me slici više zasmetao masni trokut pizze i tvrdnja mnogih da je to talijansko jelo «hrana smeće» jer su me moji rođaci u Italiji, kod kojih bi provodila ljetne praznike, naučili 40 Diabetes www.diabetes.hr voljeti i spravljati pravu (!) pizzu. S nje se nikada nije cijedila mast i nije bilo špeka i kulena, već rajčice, mozzarele, inčuna, katkada artičoka. Fino je to i zdravo jelo za razliku od trokuta koji se prodaju na našim kioscima brze hrane. No, bio je lijep dan i ljudi su bili sretni, ja sam imala novu haljinu, kava je mirisala. Zaboravih. Jučer sam uz jutarnju kavu naglo osvježila sliku te obitelji. U nekom od časopisa, koji se čitaju za kavom, pročitala sam pismo mlade žene koja traži pomoć. Kaže da je uvijek, kao djevojčica, bila «ugodno popunjena» a danas u tridesetoj ima 130 kilograma! Bože dragi, kao da sam pročitala pismo iz budućnosti djevojčice s trokutom pizze u šetnji zagrebačkim trgom! Vidjela sam kako sjedi za kompjutorom uz koji je trokut masne pizze i roni suze pišući nekoj «Teti Savjeti». Svega joj je dosta, ne može obući ne samo bijeli, nego nikakav kostim za kupanje, dečko prijeti da će ju ostaviti. Mama bjesni na nju govoreći »jesam li ti rekla da ne jedeš tu masnu pizzu», a ova joj očajna odgovara: »Pa, ti si mi je ispekla!" Nema što drugo nego pisati pismo pomoći i od sutra, vjerojatno od ponedjeljka, jesti samo mrkvicu i tvrdo kuhana jaja. Bila je to u moj glavi veoma živa slika. Morala sam stresti glavu da je se otresem. Neće, naravno, svako dijete koje je bucmasto u djetinjstvu biti pretilo u mladosti. Dokaz tomu su moje slike u prvim mjesecima života. Oči su mi prorezi iznad obraza. Sigurno sam mami bila najljepša, ali se zato moja mama brinula da nikada ne napišem pismo djevojke od 130 kilograma. Laž je da djeca ne vole zdravu hranu! Ona će jesti ono što ih učimo da jedu kod kuće, kasnije će stvarati i druge navike, ali ono što smo ih naučili ostat će kao osnova njihove prehrane. Sjetim se tako da je moja mala sestrična umakala hrenovku u malinovac. Moja se teta slatko smijala kao i svi mi. Znali smo da je to «mali izlet» a ne pravilo. Djevojčici i dječaku s trga roditelji nisu dali priliku za dobar start u životu. Ako smo dopustili da nam u djetinjstvu započne borba, ne za vitku liniju, nego za normalnu težinu, kasnije ćemo trošiti previše vremena i novca na ispravljanje te greške. A ako onda još počnemo sumanuto vježbati, trčati, plesati, riskiramo ozbiljne poremećaje zdravlja. Pretili ljudi često rade istu grešku koju su radili i njihovi roditelji. Halo ljudi, gdje ste bili prije? Nemojte zato davati djetetu «smokije» da prestane plakati, nemojte mu kupovati «brzu hranu» zato "jer svi to jedu", nemojte mu govoriti da jede voće jer je to zdravo (a vi pri tome niste to isto jeli!), nemojte ga tjerati da vježba dok se vi uspuhani penjete na drugi kat. Djetinjstvo je lijepo samo kada nije opterećeno ograničenjima, a znamo koliko je to danas rijetko. Zašto da djecu onda opteretimo i nepotrebnim teretom kilograma? Zato što smo bili lijeni poduzeti nešto sami za sebe? 1. Divovski koraci Hodajte divovskim koracima, naravno onoliko koliko dijete izdrži. 2. Skačite Pripremu napravite u čučnju, pa skočite visoko od poda s rukama u zraku. 3., 4. Poskakujte s noge na nogu, možete i u prostoru Sve će ove vježbe u djece razvijati ravnotežu, posturu tijela, motoriku i naravno, jačati mišiće tijela. Za mame koje će vježbati s njima također su korisne jer će također ojačati mišiće, a možda i izgubiti koji kilogram viška. Diabetes www.diabetes.hr 41 Iz udruga Hsdu-a Iz udruga Hsdu-a br. 5/2012 br. 5/2012 Iz udruga ŠUK na Pannonianu Poziv na protestni skup D OSIJEK O daziv na besplatno mjerenje šećera među mladima bio je sasvim dobar: od 22. do 26.8. obavili smo 250 mjerenja i to upravo za vrijeme trajanja Pannonian Challenge XIII. Ovo je prvi put da sam organizirao tako nešto i najteže je bilo naći sponzore za trakice. Ali, i ta je pre- Mladen Došen OSIJEK ana 29. rujna 2012. u Osijeku, na trgu Ante Starčevića od 10 do 13 sati u organizaciji Društva za zaštitu od dijabetesa Osijek, provodit će se protestni skup u svrhu Zoltan Varga stvaranja povoljnijih uvjeta za rad Regionalnog centra za Slavoniju i Baranju za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma pri Kliničkom bolničkom centru Osijek. Pozivamo predstavnike dijabetičkih udruga Slavonske regije da budu nazočni na skupu. 65. obljetnica splitske udruge! 4. susret djece i mladih dijabetičara Slavonije, Baranje i Moslavine Čudo jedno: baš svi su pobijedili! Pavao Mach I ove godine nastavljena je tradicija održavanja Susreta djece i mladih dijabetičara regije Slavnije, Baranje i Moslavine. Tako je 1. rujna ove godine u Županji održan 4. Susret djece i mladih ove regije u organizaciji Dijabetiče udruge Županja, Patronažne službe Doma zdravlja, a pod pokroviteljstvom gradonačelnika i Grada Županje. Na ovoj manifestaciji bili su prisutni djeca i mladi te predstavnici udruga ove regije i to iz Zagreba, Virovitice, Slatine, Đakova, Slavonskog Broda, Osijeka, Vukovara, Garešnice te domaćina i organizatora susreta - Dijabetiče udruge iz Županje. Nakon okupljanja i pozdravnih riječi, susret je otvorio gradonačelnik Grada Županje Davor Miličević, koji je poželio svim učesnicima uspjeh u sportskim natjeca- 42 Diabetes www.diabetes.hr njima kao i ugodan boravak u Županji. S nestrpljenjem se očekivao početak natjecanja i to posebno kod malih „slatkića“ koji su još jednom dokazali kako se i s dijabetesom može uspješno boriti u svim sportskim igrama. Zaista bi bilo neoprostivo da se zbog financijskih poteškoća, s kojima se susreću lokalne udruge, ne nastavi s ovakvim susretima koji ovoj djeci pružaju toliko radosti i veselja. Bilo je i onih učesnika susreta koji su možda po prvi put u životu bili u prilici provozati se konjskim zapregama županjske konjogojske udruge. Uvijek ću se sjećati sretnih lica i velike radosti prilikom podjele medalja za postignute rezultate i nadam se da će ih te medalje podsjećati na jedno lijepo druženje i ugodan boravak na ovom susretu. Medalje su dobili svi takmičari jer na ovom susretu svi su bili pobjednici. Nakon održanog takmičenja, sudinici su prošetali Savskom šetnicom do Zavičajnog muzeja „Stjepan Gruber“ koji se nalazi u graničarskom čardaku, jedinom takvom očuvanom primjerku vojnokrajiške obrambene arhitekture na Branko Lulić SPLIT ŽUPANJA području Republike Hrvatske. Cjelodnevdni program je vodio Ivo OršolićStanić, voditelj humorističke emisije na Hrvatskom radiju Županja. Pri kraju susreta sve prisutne zabavio je poznati slavonski pjevač Šima Jovanovac. Zahvaljujem se svim sponzorima, donatorima kao i volonterima koji su omogućili da se ovaj susret održi na zadovoljstvo svih sudionika. I na kraju, dragi gosti ovoga četvrtog susreta djece i mladih, nadam se da ste iz Županje otišli dobro raspoloženi, puni lijepih dojmova, a one naše propuste, ako ih je i bilo, molim vas da brzo zaboravite. Do novog susreta u nekom drugom gradu, puno srdačnih pozdrava iz Županje. preka bila savladana. Inače, atmosfera je bila super i puno mladih se raspitivalo i učilo o diabetesu. Već planiramo i novo besplatno mjerenje na drugoj lokaciji i nadamo se da nećemo dobiti još članova u naš klub slatkih. P rekrasnim programom u HNK Split 22. svibnja 2012. obilježili smo 65. godišnjicu postojanja i djelovanja naše udruge uz nazočnost brojnih visokih gostiju, uzvanika, naših prijatelja i suradnika. Pokrovitelji ovog vrijednog jubileja bili su izaslanik predsjednika Republike Hrvatske prof.dr.sc. Izet Aganović, u ime Vlade i Ministarstva zdravlja mr.sc. dr. Jasna Ninčević, Splitsko dalmatinsku županiju predstavljao je dožupan prof. Luka Brčić, a Grad Split dr Romana Škrabić. Nazočnima su se obratili uvaženi gosti - prof Aganović, dr Ninčević, prof. Brčić, dr Škrabić i predsjenik HSDU prof Davor Bučević. Predsjednik splitske udruge Branko Lulić, dipl. inž. u svom je nastupu zahvalio nazočnima na potpori i dolasku. Zamolio je minutu tišine za sve preminule članove i aktiviste udruge. Osvrnuo se na proteklih 65.godina i putem video projekcije to pokušao prikazati u osam minuta video projekcije (svi su se složili da je video projekcija odlično napravljena!). Ovom prigodom zaslužnima su uručene povelje i zahvalnice splitskog dijabetičkog društva za podržavanje rada udruge i volonterski rad. Priznanja su uručili predsjednik udruge Branko Lulić i prof. Izet Aganović. Prof Aganović obavijestio je nazočne da je Komisija za odlikovanja odlučila odlikovati Branka Lulića ordenom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinski, najvišim odlikovanjem u ovom području djelovanja. Potrebno je i ovim putem zahvaliti svima onima koji su pomogli da se ovaj veliki jubilej dostojno obilježi. Zahvaljujemo voditeljici programa gđi Editi Lučić, umjetniku proslavljenom baritonu Ratomiru Kliškiću, pijanistici Kristini Cvitanić, te osoblju HNK Split. Inače, izvještavajući o radu naše udruge spomenimo kako smo ove godine uspjeli uputiti 10-tero djece u edukativno-zdravstvene kampove (Rabac, Zadar i Duga uvala kod Pule), odakle su se vratili puni volje i snage da se nose sa svojom bolešću. Zahvaljujemo Hrvatskom savezu dijabetičkih udruga koji nam je obilno pomogao u upućivanju djece u kampove. Uspjeli smo korektno završiti ciklus edukacije –radionica u grupama IV-VII te smo polaznicima uručili potvrdnice. Obavila je to mr.sc. Jasna Ninčević, ravnateljica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. S narednim ciklusom nastavljamo potkraj rujna. Spomenimo također kako je pedesetak naših članova u srpnju bilo na jednodnevnom nagradnom izletu u Primoštenu gdje smo se stvarno odmorili, iskupali, odlično ručali u restoranu „Kamenar“, vježbali u moru, igrali na balote, tenis i golf te se uz pjesmu vratili kućama. Zdravi i veseli bili uz dobro regulirane šećere! Diabetes www.diabetes.hr 43 Civilno društvo Civilno društvo br. 5/2012 br. 5/2012 KLJUČNE INFORMACIJE KORISNE INFO Ovaj je naslov nezanimljiv, ali je zato sadržaj odličan! Nije rijetkost da neprof itne organizacije uspijevaju ostvariti kvalitetnu komunikaciju s korisnicima svojih usluga – to im je i jedan od glavnih zadataka. Problemi, međutim, često nastaju u komunikaciji s najširom javnosti. Ali, rješenja postoje Morana Fudurić, asistentica na Katedri za marketing EFZG-a O dnosi s javnošću (PR) služe upravo tome: izgradnji odnosa s javnostima putem objava za medije, tiskovnih konferencija, internih izvješća i brojnih drugih alata. No, često se javlja pitanje: o kojim to javnostima točno govorimo? U slučaju neprofitnih organizacija to su svakako korisnici, donatori i financijeri, mediji, vlast te naposlijetku šira javnost kao najveća, ali i najmanje konzistentna skupina. Teško je reći koja od javnosti je najvažnija za organizaciju, svaka ima svoje posebnosti i svaka ima svoju ulogu u razvoju i djelovanju neprofitne organizacije. Organizacija tako, bez korisnika ni ne bi imala svrhu postojanja, bez donatora i financijera ne bi mogla nastaviti svoje djelovanje i podmirivati troškove, bez medija bi teško mogla komunicirati s ostalim ciljnim skupinama i izgraditi imidž, dok je komunikacija s vladom, pored izvora financiranja, važna i zbog osiguravanja povoljnog zakonodavnog okvira ne samo za djelovanje organizacije, već i za ostvarenje ciljeva i krajnje dobrobiti njenih korisnika. Dakle, odnosi s tim javnostima i komunikacija s njima je izuzetno bitna. To ne mora nužno značiti velika ulaganja, već prvenstveno volju, stručnost i konzistentnost u upravljanju takvom komunikacijom. U nastavku teksta stoga donosimo 44 Diabetes www.diabetes.hr nekoliko korisnih savjeta koji će se primarno odnositi na objavu za medije kao najčešće korišteni i najjednostavniji PR alat. Objava za medije je kraća pisana objava (najčešće do jedne stranice) kojom se javnost obavještava o nekoj aktivnosti/ projektu/novosti iz organizacije putem posrednika – medija (TV, radio, tisak, internet). Nove web stranice, novi projekt/ program, uspješno poslovanje, zanimljivi govornik ili pak događanje – sve su to potencijelne teme za objavu za medije. No, odabir teme tek je prvi korak. Sama objava, ukoliko nije kvalitetno napisana – bez obzira na potencijalno dobar sadržaj, neće biti objavljena. Cilj je sastaviti što bolju objavu koja će zahtijevati minimalne, ili nikakve intervencije u tekstu od strane novinara ili urednika. Osmišljavanje standardnog obrasca objave za medije pojednostavit će pisanje, uštedjeti na vašem vremenu i u konačnici doprinijeti točnosti izvješća. U pravilu, objava slijedi strukturu obrnute piramide – najvažnije informacije poput vremena, mjesta, naziva događaja, ključnih sudionika, organizatora i sličnog, navode se odmah u prvom paragrafu, a po mogućnosti u prve dvije rečenice. Drugi paragraf najčešće je „rezerviran“ za nešto detaljnije informacije o samom projektu ili događanju, dok se u trećem detaljnije predstavljaju organizatori ili nositelji projekta. Zgodno za znati S obzirom da novinari svaki dan primaju razne objave za medije, priopćenja za tisak i preglede brojnih podataka, vaša objava za medije treba se istaknuti u masi. Kako bi baš vašu objavu za medije ciljani mediji medijski popratili, nužno je pisati u skladu sa standardima, te ponuditi sadržaj koji će novinar i urednik ocijeniti zanimljivim za čitatelje. Dakle, uvijek trebate imati na umu da ono što je zanimljivo vama, vašim članovima i volonterima, ne mora nužno biti zanimljivo novinaru ili krajnjem čitatelju/slušatelju/gledatelju. Prilikom sastavljanja objave za medije, pokušajte se staviti u poziciju novinara ili urednika, ali i čitatelja i zapitajte se: „Da ne radim u ovoj organizaciji, bi li me ovaj članak privukao?“ Ukoliko vaša objava bude objavljena neizmjenjena, znači da ste postigli svoj cilj - stvorili ste ispravan obrazac za komunikaciju putem medija do javnosti. Korisni savjeti • Pišite kao da pišete novinski članak – naslov mora biti zanimljiv i pozivati na čitanje cijele objave, te uključite izjave/ komentare ključnih aktera • Pazite na strukturu – najvažnije informacije uvijek iznesite u prve dvije rečenice • Stavljajte vijest u kontekst – povežite ju s aktualnim zbivanjima • Budite svjesni da vaša vijest nije nužno najzanimljivija/ najvažnija na svijetu i prilagodite se tome • Ponudite “dodanu vrijednost” u svojoj izjavi – informaciju koju je novinar ili urednik mogao dobiti od jako uskog kruga ljudi ili samo od vas (najčešće drugi pogled na neku temu ili zanimljivi podaci/statistike) • Nemojte maltretirati novinare i urednike • Paziti da im ne zatrpavate mailbox prečestim objavama • Ne slati nepristojne/neprofesionalne mailove (HITNO!!; ZA HITNU OBJAVU; OBJAVITI ODMAH!!! i sl.) • Praksom/vježbom do savršenstva • Održavajte odnose s medijima, kako biste osigurali njiho- vu suradnju i naklonjenost u budućnosti • Ako ne znate ili niste sigurni – konzultirajte stručnjake Da zaključimo: osim dobro odabrane teme objave, važna je i njenzina struktura i pisanje u skladu sa standardima. Dugačke objave teško prolaze, bolje je fokusirati se na kraću, jezgrovitu i zanimljivu objavu koja će biti čitana. Nemojte zaboraviti na nadnaslov, naslov, podnaslov, datum, mjesto, eventualni citat odgovorne osobe, zanimljive podatke/statistike koje objavi daju dodanu vrijednost, popratne multimedijalne sadržaje (link na vaše web stranice, snimka događanja, fotografije ukoliko je moguće) – ali i popratne informacije: objavu šaljite na službenom memorandumu te svakako uključite vaše kontakte za više informacija na kraju. Pazite da smanjite fotografije kako mail ne bi bio prevelik, te ih ne šaljite medijima koji ih ne mogu iskoristiti (npr. radio). Na kraju, ako niste sigurni je li objava dovoljno kvalitetna, uvijek ju možete „testirati“ prije slanja i dati na čitanje i vidjeti reakcije i komentare. Međutim, nemojte si uzeti previše vremena i odugovlačiti s njenim slanjem medijima – ne zaboravite da vijesti brzo zastarijevaju te kasno slanje može dovesti do toga da vaša vijest neće biti objavljena. Ukoliko imate otvorene profile na društvenim medijima (Facebook, Twitter, YouTube, Flickr), svakako ih iskoristite, te vašu vijest i popratne sadržaje (snimke, fotografije), osim na vašim web stranicama, objavite i putem društvenih mreža koje su se u nebrojeno slučajeva (posebno za neprofitne organizacije) pokazale kao izuzetno koristan PR alat. KUPON ZA NAGRADNU KRIŽALJKU 5/2012 Traženi pojam je Ime i Prezime God. rođenja Dijabetičar od Adresa Kako će neprofitne organizacije doprijeti do šire javnosti? izreži i pošalji na adresu redakcije Diabetes www.diabetes.hr 45 Međunarodna iskustva Međunarodna iskustva br. 5/2012 br. 5/2012 Prenosimo iz Diabetes Forecast-a, ožujak 2012. Povišene vrijednosti glukoze u ZORU Erika Gebel, dr. med. Z ašto je glukoza u krvi viša u ranim satima? Događa li vam se da se probudite i shvatite da vaša glukoza u krvi izgleda kao da ste cijelu noć bili budni i jeli kolačiće? Što se događa? Takva jutarnja povišenja uobičajena su za ljude s dijabetesom, ali postoje načini kako smanjiti ta povišenja i započeti dan puno ugodnije. Preproduktivna jetra Postoje dva procesa koja mogu biti okidači za jutarnje po višene vrijednosti: Fenomen zore (ili efekt zore) i opadajuća razina inzulina. Treća mogućnost, Somogyi fenomen, može dovesti do jutarnjih povišenih vrijednosti, ali bilo da je jedno, drugo ili treće, ovi fenomeni su za raspravu. Što god da je uzrok povišenim jutarnjim vrijednostima, izvor viška glukoze je isti: jetra, skladište tjelesne glukoze i centar proizvodnje. Hormoni signaliziraju jetri da tijelo mora imati dovoljno goriva tako što otpušta glukozu u krv između obroka i tijekom noći. Hormonska nejednakost u bilo kojem tipu dijabetesa – premalo inzulina proizvedeno u tijeku ili uzeto u obliku lijekova i previše hormona koji koncentriraju inzulin – mogu poslati krivu poruku te dovesti do toga da jetra pumpa više glukoze nego što bi trebala. 46 Diabetes www.diabetes.hr Fenomen zore Fenomen zore jest povećanje glukoze u krvi koje se javlja u ranim jutarnjim satima, obično između 3 i 6 sati ujutro kod ljudi sa uobičajenim rasporedom spavanja. Smatra se da je fenomen zore pokrenut normalnim povećanjem razina hor mona pred zoru, posebno hormonom rasta, koji govori jetri da otpusti glukozu. Ovo je način na koji tijelo osigurava do voljno energije za ustajanje i smirenje. Međutim, ljudi s di jabetesom možda neće imati dovoljno inzulina da suzbiju te hormone. Stoga se gubi osjetljiva ravnoteža, te glukoza u krvi može biti previsoka do jutra. Mnogi ljudi pretpostavljaju da je krivac za visoke jutarnje vrijednosti večera noć prije, ali krivac za to može biti sindrom zore. Doručak pomaže u normalizaciji razine glukoze u krvi, on signalizira tijelu da je dan i da je vrijeme obuzdavanja u protu-hormon inzulina. Slabi inzulin Moguće je da večernji obrok dovede do više razine glukoze u krvi jutro poslije, no u tom slučaju uzrok može biti prema la količina inzulina u obroku, slabljenje djelovanja dugodje lujućeg inzulina od večernjeg ubrizgavanja, ili nedovoljno prekonoćnog bazalnog inzulina kroz pumpu. Ako je večernja doza inzulina (ili prekonoćna bazalna količina preko pumpe) nedovoljna, razina glukoze u krvi može se povećati dok spa vate. Tipično je da sa slabljenjem djelovanja inzulina dolazi do povećanja glukoze u krvi postepeno, nego što je to sa sin dromom zore. Somogyi fenomen Somogyi fenomen često se zove „hipoglikemijski odskok“, iako istraživači još uvijek raspravljaju o njegovom postojanju. Teorija je da osoba s dijabetesom doživi hipoglikemiju preko noći (za koju okidač mogu biti uzimanje previše lijekova, pre malo hrane ili konzumiranje alkohola), tijelo oslobađa protuhormon inzulina kako bi razinu glukoze u krvi ponovno po ravnalo. Tijelo može pretjerivati u tome, što može rezultirati povećanim jutarnjim vrijednostima. Što se krije iza vaših povišenih vrijednosti? Evo kako možete detektirati vjerojatne uzroke povišenih ju Vrijeme spavanja tarnjih vrijednosti. U tijeku tri dana (jedan za drugim ili iza berite nasumično) planirajte posebne testove glukoze u krvi. Provjerite svoju glukozu u krvi prije spavanja, probudite se oko 3 ujutro kako biste ponovo provjerili, i na kraju očitajte razinu glukoze u Vaše uobičajeno vrijeme ustajanja. Uspored ba bilo kojih značajnijih promjena u vremenima mjerenja mo že pomoći Vama i Vašem liječniku u otkrivanju onoga što je uzrok visokih jutarnjih vrijednosti. Kontinuirano praćenje glu koze također je dobar alat za odgonetnuti što glukoza smje ra tijekom noći – neke klinike opskrbit će Vas aparatima koje možete posuditi na tri dana za intenzivno testiranje glukoze. Detektiv za glukozu u krvi Koristite ovu tablicu razine glukoze u krvi kako biste si po mogli odrediti uzrok jutarnjih visokih vrijednosti. 3 ujutro Jutro Vjerojatni krivac Normala razina Normala razina Visoka razina Fenomen zore/ Opadajuća razina inzulina Normala razina Visoka razina Viša razina Opadajuća razina inzulina Normala razina Niska razina Visoka razina Somogyi fenomen ŠTO JOŠ MOŽETE UČINITI? Većina ljudi s dijabetesom imaju povećanje vrijednosti ujutro s vremena na vrijeme, no ukoliko to postane pravilo, razgo varajte s Vašim liječnikom o tome da li je potrebno prilagoditi liječenje tim promjenama. Suptilne promjene u liječenju mogu Vam pomoći s noćnim promjenama i potrebama Va šeg tijela za inzulinom preko noći. Budući da postoji malo istraživanja o tome kako se boriti s jutarnjim povećanim vrijednostima glukoze, evo još nekoliko stvari koje možete uzeti u obzir. SVE JUTARNJE POVIŠENE VRIJEDNOSTI • Uz pomoć doktora, modificirajte Vaše uzimanje lijekova. • Za korisnike pumpe, posebno za osobe s dijabetesom tipa 1, bazalne vrijednosti mogu se finije uskladiti (uštimati) kako biste se nosili s varirajućim potrebama za inzulinom tijekom noći. • Upitajte svog liječnika za preporuke u korištenju fizičke aktivnosti kako biste pomogli kontrolirati razinu glukoze u krvi. SOMOGYI FENOMEN • Pojedite zalogaj s nešto ugljikohidrata i bjelančevina prije spavanja • Raspravite sa svojim liječnikom o sigurnoj, malo povećanoj ciljanoj razini glukoze za vrijeme spavanja Diabetes www.diabetes.hr 47 Predstavljamo knjigu Predstavljamo knjigu br. 5/2012 br. 5/2012 Predstavljamo knjigu Dana Buettnera Plave zone (VBZ, Zagreb, 2010.) Zašto tamo žive duže? Plave zone su spontano plavom bojom označena područja gdje je zabilježen najveći broj zdravih stogodišnjaka u odnosu na ukupnu populaciju, odnosno najveći postotak dugovječnih osoba. Plave zone su znanstvenim metodama utvrđene: na japanskom otoku Okinawi, u planinskoj regiji Barbagia u okrugu Ogliastre na Sardiniji, u gradiću Loma Linda u Kaliforniji te na Nacoyi na Kostarici Zrinka Babić, autorica knjige Dijabetes – prilika za promjenu i projekta slatkikosecer.com S edamdesetpet posto vjerojatnosti za dug i kvalitetan život ovisi o našem/vašem stilu života! „Znanstvena istraživanja pokazala su da samo 25 posto dugovječnosti dugujemo genima, prema poznatim istraživanjima danskih blizanaca. Ostalih 75 posto određuje naš način života i svakodnevni odabiri za koje se odlučujemo.“ U knjizi Plave zone Dan Buettner je opisao istraživanja kojima su se tražile poveznice načina života i čimbenika iz okruženja s kvalitetom i dužinom života. proces u kojem se glukoza neenzimski veže s molekulama proteina stvarajući nefunkcionalne proteinske strukture. Zbog pojačanog procesa glikolizacije povećavaju se oksidacijska oštećenja. Više razine inzulina u krvi, hormonska oštećenja i viša tjelesna temperatura faktori su starenja. (There is a Cure for Diabetes: The Tree of Life 21-Day + Program, Gabriel Cousens, MD with David Rainoshek, North Atlantic Books, 2008.) Koji čimbenici omogućavaju dug i kvalitetan život? Starimo od našega prvog dana, od rođenja i to je neminovno. Naš stil života, međutim, određuje pritisak na papučicu za gas. Zapadna civilizacija u prosjeku bjesomučno pritišće tu papučicu. Dugovječnost je zapravo rezultat prirodnog starenja, starenja prirodnim tempom do biološki predisponiranih granica. Stil života može stimulirati zdrave stanice da žive, a bolesnima može omogućiti odumiranje pravilnim redoslijedom. Žive za svaki trenutak, u sadašnjem trenutku. Kako? Primjerice uživaju u hladovini stabla jedući naranču. Svi intervjuirani stogodišnjaci su lucidni, aktivni i iznimno pozitivni. Dijabetes je bolest koja ubrzava proces starenja. Zbog povišenih razina šećera u krvi pojačava se proces glikolizacije, destruktivni 48 Diabetes www.diabetes.hr Na koji način pokrenuti kočnicu? Sve kulture gdje je zabilježena iznimna dugovječnost na neki su način u dužem vremenskom razdoblju bile i jesu izolirane. Izolacija je omogućila njegovanje i održanje tradicije, kulture, stila života. Stil života razlikuje se od kulture do kulture no postoje i poveznice koje su sintetizirane u čimbenike dugovječnosti: To su ljudi koji žive za nešto, nekoga – pronašli su svoju svrhu života. Svaki dan znaju zašto ustaju te da su potrebni. Zadovoljni su onim što imaju. Žive u zajednici, njeguju prijateljstva – sigurnosnu mrežu, na dnevnoj bazi. Žive u krugu obitelji i sudjeluju u životu s mlađim generacijama koje ih poštuju. Redovito se bave tjelovježbom koja se većinom odnosi na svakodnevne radne rutine: duga pješačenja, rad u vrtu, kućanske poslove i sl. Svakodnevno se „kupaju“ pod zrakama sunca. Spavaju od zalaska sunca do zore. Imaju svoje vrtove i koriste isključivo svježe namirnice iz vrta kroz sve sezone. Jedu malo do umjereno, nikada do granice sitosti. Meso jedu samo uoči blagdana, a neki tek jednom godišnje. Većinom su te kulture geografski izolorane osim gradića Loma Linda koji je smješten 100 kilometara istočno od Los Angelesa – to je kultura vjerske zajednice adventista. Većina njih su vegetarijanci i vegani. „ Adventisti vjeruju u jedinstvo tijela i duše (...) Mi zaista vjerujemo da je tijelo hram Duha svetoga i da Bog komunicira s nama kroz naše tijelo. Dakle, ako radite ono što šteti vašem umu i zdravlju, vi se odvajate od Božjeg otkrivenja.“ „Tijekom devet mjeseci naš tim, sastavljen od znanstvenika i istraživača, proučavao je čudesne ljude ovog sićušnog poluotoka na sjeveru Kostarike. Njihovi izbori i tradicija otkrili su nove spoznaje o tajnama dugovječnosti. Njihovo jedinstveno fizičko okruženje uz način života koji poštuje vrijeme stvorili su najzdraviju, istinsku plavu zonu na svijetu u kojoj žive najdugovječniji ljudi.“ „Ignorirajući eventualno kršenje pravila ponašanja, zagrlio sam Kamadu prije odlaska, što mi je ona s oduševljenjem uzvratila. Osjetio sam njezine nježne kosti ispod kimona. Osjetio sam njezin topao dah na svom vratu. Sinulo mi je da grlim cijelo stoljeće života i ta je spoznaja kod mene izazvala osjećaj duboke ljubavi i poštovanja.“ Mlađe generacije, međutim, pod utjecajem zapadnog životnog stila izgubile su tu kvalitetu života i s novim generacijama kulture dugovječnosti na istim područjima i s istim genetskim predispozicijama – izgubljene su. „Muškarci mlađi od 55 godina na Okinawi danas spadaju među najpretilije i ne žive mnogo duže od japanskog prosjeka. (...) Naglo se povećao i broj bolesti povezanih s pretilošću, kao što je dijabetes. Okinawa bilježi najveći broj pretilih osoba u Japanu i najveću stopu preuranjene smrti od srcožilnih bolesti kod srednjovječnih ljudi. (...) Jedan od glavnih krivaca za ovakvu situaciju jest napredak uvezen iz SAD-a.“ Koji su ključni savjeti plave zone o dugovječnosti koji se mogu izvući iz adventističkih istraživanja (prema dr. Terry Butler i dr. Gary Fraser)? - ako ste vegetarijanac, odmah možete pridodati oko dvije godine - oni koji jedu orahe također mogu dodati dvije godine - ako ste ikad pušili to može imati umjereno jak utjecaj na karcinom pluća, a može imati učinak i na srčanu bolest - tjelesna aktivnost opet vam može produžiti život za nekoliko godina, dokazi prilično jasno pokazuju da je umjerena ali redovita tjelesna aktivnost veoma korisna Neke ili sve čimbenike dugovječnosti možemo uvesti u svoj život, primjeniti ih i uskladiti s našim životnim stilom. U zadnjem poglavlju knjige su upute kako primjeniti ono što nas uče dugovječne kulture. Jedna od smjernica jest da krenete od vama „najbližih“ promjena kako bi bili motivirani te da ne bi odustali. Smjernica je i uvođenje maksimalno tri promjene, tri od ukupno devet savjeta od jednom. To je siguran ili barem manje rizičan put do uspjeha – kvalitetnijeg života koji može rezultirati kojom godinom ili i desetak godina više. Onih za poželjeti. „Mislim da bi se moglo reći da smo tragali za pravom fontanom mladosti, iako ta fontana ne izvire iz tla nego protječe kroz stoljeća pokušaja i pogrešaka.“ - održavanje normalne tjelesne težine - aktivne tvari povezane s upalama mogle bi potjecati iz masnih stanica - adventisti vegetarijanci imaju u prosjeku 7.5 kg manje od adventista iste visine koji nisu vegetarijanci - adventisti vegani imaju u prosjeku 15 do 16 kg manje od adventista iste visine koji nisu vegetarijanci - održavanje normalne tjelesne težine ima golem utjecaj na srcožilne bolesti, krvni tlak, kolesterol u krvi, na upale povezane s hormonima i na način na koji stimuliraju tjelesne stanice Diabetes www.diabetes.hr 49 Križaljka br. 5/2012 Nagrađeni iz broja 4/2012: Ivo Lise, Mlini; Krunoslav Vladika, Našice; Ivanka Ceranić, Ogulin; Franjo Dejanović, Rokovci; Blanka Lach, Virovitica Diabetes www.diabetes.hr 51 Izdanje: 04-02-11-2010.
© Copyright 2024 Paperzz