HRVATSKO
KATOLIČKO
PROSVJETNO
DRUŠTVO
RODOLJUB
FOJNICA
fojnička
škrinja
ISSN 1986 - 5929
9 771986 592001
Broj 24
rujan/listopad 2013.
cijena 2 KM
DOGAĐAJ
FOJNIČKAŠKRINJA
Dani
dječje
radosti
Cilj manifestacije je okupiti školsku djecu
župe Fojnica, te ih kroz igru i druženje
pripremiti za početak školske godine
Ana POPOVIĆ
Dani dječje radosti župe Fojnica naziv
je manifestacije koja se u Fojnici ove godine, od 27. do 29. kolovoza, održava po
prvi put. Organizator je Franjevačka mladež Fojnice. Po riječima fra Domagoja Šimića, duhovnog asistenta fojničke Frame,
cilj je okupiti školsku djecu župe Fojnica,
priuštiti im tri dana igre, druženja, ali i
učenja i molitve kroz koje će se pripremiti
za skori početak nove školske godine.
"Zasad imamo prijavljena 54 mališana,
a program koji ih očekuje je različit, od
pjesme i plesa do različitih radionica i, naravno, molitve koja će pratiti program sva
tri dana. Mnogi od zabavnih sadržaja ovise o vremenu. Bude li sunčano, bit će i
djeci posebno omiljenih, vodenih igara",
otkrio nam je fra Domagoj uoči početka
manifestacije.
Fojnica je inače povratnička župa, a
granice župe poklapaju se s granicama
općine. Tako će Dane dječje radosti imati
priliku osjetiti svi župljani školske dobi.
2
BROJ 24
RUJAN/LISTOPAD 2013.
UVODNIK
IZ ŽUPNIH MATICA
FOJNIČKAŠKRINJA
FOJNIČKAŠKRINJA
Dragi prijatelji Fojničke škrinje,
svjedoci smo prelijepe i blagorodne jeseni, kakva odavno nije bila; topla, sa
nešto malo sivih, kišnih dana, u obilju raznog voća... Svoj trud od proljeća i
kroz ljeto, dižemo s polja bez žurbe. Palimo prve vatrice u večeri kroz koje
prolazi miris pečenog kestena, isparava miris šljiva sa rakijskih kazana uz koje
se pjeva i dočekuje zora u izmaglicama. Rakiju peče tko ju nikada nije niti pio!
Vaša Fojnička škrinja donosi vam samo mali dio jesenjeg ugođaja.
Dijelom je upamćen sa prelijepih motiva naše sugrađanke Sanje Jukić koja se
Fojnici predstavila novim ciklusom slika. Dijelom je uhvaćen fotoobjektivom
učenika i djelatnika OŠ Ivan Goran Kovačić, koji su nas ove godine
KOLOVOZ/RUJAN 2013.
KRŠTENI
Josip Cvjetković
(Ivica i Ivana, r. Lovrić)
predstavljali na svehrvatskoj smotri Dani kruha i zahvalnosti za plodove
zemlje u Labinu. Dobar udio u zlatnoj jeseni dala je zlatna groznica koja
posljednjih mjeseci aktualizira stanje i sudbinu starog rudnika zlata u
Bakovićima.
Za vas imamo i dva sjajna putopisa, jedan kroz zavičaj, a jedan iz
Brazila. Osim naših uobičajenih rubrika kojima vas s malim zakašnjenjem
informiramo o dešavanjima što su obilježila period od protekla dva mjeseca, tu
je i novi kutak za mlade ljude koje ćemo u narednim brojevima još bolje
osluškivati...
Toliko od nas za ovaj put. Nadamo se kako već želite krenuti s nama na
novi? Želja je redakcije Fojničke škrinje da se časopis nađe jednom mjesečno u
vašim rukama, ali za takvo nešto potrebne su nam dvije vrste pomoći.
Potrebno je osigurati financiranje tiska mjesečnog izdanja, a u čemu bi mogli
pomoći općinski čelnici kao i Fojničani iz dijaspore... Pored toga, potrebno je
proširiti krug suradnika pa vas pozivamo da pišete, šaljete nam prijedloge,
sudjelujete u kreiranju jedinog fojničkog časopisa!
Sretan Bajram želimo svim prijateljima Fojničke škrinje islamske
vjeroispovjesti, u zdravlju!
Ela Babić
(Marijo i Ljiljana r. Brkić)
Ivano Cvjetković
(Miroslav i Mirela, r. Miličević)
Natalie Vrebac
(Danijel i Marija, r. Jukić)
VJENČANI
Saša Nikačević i Silvana Barešić
Danijel Bojo i Morena Bešlić
UMRLI
Janko Ljoljo, 1933.
Ana Lovrić, r. Migić, 1929.
Anto Taraba, 1941
urednica
Fojnička škrinja, broj 24, rujan/listopad 2013.
Izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica
Glavna urednica: Suzana Lovrić • Uredništvo: Marijana Bilić, Ivana Cvjetković,
Ivan Katavić, Božana Tuka i Nikica Vujica • lektura: Leonora Lovrić Drmač •
Adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb • Tel.: 063 369 169 • E-mail:
[email protected] • Žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria
banka • Naklada: 600 primjeraka • Tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica
RUJAN/LISTOPAD 2013.
BROJ 24
CIJENE REKLAMNOG PROSTORA
U ČASOPISU
1/1 stranica (kolor)
1/1 stranica (crno-bijela)
1/2 stranice (kolor)
1/2 stranice (crno-bijela)
1/4 stranice (kolor)
1/4 stranice (crno-bijela)
1/8 stranice (crno-bijela)
150 KM
100 KM
80 KM
60 KM
40 KM
30 KM
20 KM
3
RETROVIZOR
Obilježena 70-ta godišnjica
Visočko-fojničkog
partizanskog odreda
Hazim ČUKLE
30.08.2013.
U
organizaciji Udruženja antifašista i boraca
NOR-a općine Fojnica, na platou "Aquareumala" u Fojnici je proteklog vikenda
obilježena 70-ta godišnjica formiranja Visočko-fojničkog partizanskog odreda.Ceremoniji
obilježavanja ove godišnjice su prisustvovali
predstavnici udruženja antifašista i boraca
NOR-a općina Fojnice, Kiseljaka, Hadžića, Ilidže, Visokog, Ka-knja, Breze i drugih okolnih
općina, kao i predstavnici općine Fojnica,
omladine i RVI Fojnice, građani i gosti Fojnice
V. ME\UNARODNI
7.-8. RUJNA/SEPTEMBRA 2013.
42 vremešna ljubimca na četiri kotača plijenila pažnju brojnih posjetitelja
Ana POPOVIĆ
Z
Nakon okupljanja,predstavnici udruženja
antifašista i boraca NOR-a su položili cvijeće na
spomen kosturnicu partizanskog groblja u
Fojnici, učenjem Fatihe i minutom šutnje odali
počast palim borcima. Prisutne je prvi pozdravio Fehim Zečević, predsjednik UABNOR-a
općine Fojnica i tom prilikom kazao da je Visočko-fojnički partizanski odred (VFPO) formiran 17. jula 1943. godine u selu Han-Ivnica kod
Kreševa. Odred je od formiranja bio sastavljen
od boraca iz Sarajeva, Visokog, Kaknja, Vareša,
Breze, Fojnice, Busovače, Ilijaša, Kiseljaka, Hadžića i Ilidže, kazao je Zečvić i dodao:
"Formiran je poslije V. neprijateljske ofanzive i dolaska V. narodnooslobodilačke udarne
divizije na teren Visokog, Fojnice i Kreševa.
Prva sjednica štaba Odreda i njegovo konstituisanje je održano u Kreševu. Štab su činili
Milorad Novosel, komadant Odreda, Aza Koluder, komesar, Danilo Štaka zamjenik komesara,
Akif Saletović, intendant i Edo Amrozić, obavještajni oficir Odreda."
Nakon ceremonije obilježavanja godišnjice, u restoranu "Central" Fojnica je za sve prisutne priređen ručak - vojnički grah, a u zabavnom programu su nastupili članovi folklorne
sekcije KUD "1001 noć" iz Fojnice.
4
avršen je V. "Old timer fest", međunarodni festival starih automobila održan 7.
i 8. rujna u Fojnici i Kiseljaku. Organizator ovog događaja, koji proteklih pet
godina u Fojnici okuplja mnogobrojne ljubitelje starih automobila, i ove je
godine bio Old timer klub Fojnica. Branko Stanić, jedan od organizatora ističe
da je i ovogodišnja smotra vremešnih ljubimaca na četiri kotača u potpunosti
ispunila očekivanja brojnih posjetitelja, ali i organizatora te sudionika koji su
imali priliku pokazati svoje pomno čuvane automobile koji su nekad kao i danas
bili statusni simbol i ponos svojih vlasnika.
"Ove godine imali smo 42 vozača, nešto više nego lani. Bilo ih je iz svih krajeva
BiH, potom iz Hrvatske, Srbije, Mađarske i Njemačke. Posjetitelja je bilo više
nego svih dosadašnjih godina i to je ono što posebno raduje nas organizatore ove
sad već tradicionalne manifestacije koja se u Fojnici održava prvog vikenda u
rujnu. Potaknuti dobrom posjećenošću najavljujemo da će se Old timer fest
nastaviti i ubuduće", kaže Stanić.
A da je Old timer fest u Fojnici, vlasnicima starih automobila poseban događaj
potvrđuje i ovogodišnji dolazak Mađara Rudolfa Adamka s američkim buickom
iz 1922 godine. Adamko je u Fojnici postao rado viđen gost, a on i njegov buick
koji odbrojava 91 godinu i na ovogodišnjem festivalu su pobrali nagrade publike.
Buick je po ocjeni posjetitelja naj automobil, a Adamko naj vozač V. Old timer
festa u Fojnici.
Sudionicima su podijeljene i druge nagrade. Nagradu za najbrojniju posadu
dobili su članovi kluba "Ero" iz Hercegovine. Širokobriježanin Miro Kelava
Tetak najstariji je vozač festivala, najspretnija vozačica je Katica Omanović iz
Mostara, a titulu dame Festivala ponijela je Mara Vranješ iz Kaštel Kambelovca.
Najudaljenija posada stigla je iz mađarskog auto kluba "Atila", najzahtjevniji
su bili Zagrebčani, a najveseliji Nijemci. Najoriginalnije odjeven vozač bio je
Nedim Husić Braco iz Sarajeva. Nagradu za najtežu posadu dobile su Sarajlije
Ahmo Sejdić i Suad Čerimagić koji iako najteži, bez problema su stali u, na ovim
prostorima nekad vrlo popularnog, "fiću".
BROJ 24
RUJAN/LISTOPAD 2013.
FOJNIČKAŠKRINJA
Šesnaest godina od
helikopterske nesreće
na Prokoškom jezeru
Hazim ČUKLE
18.09.2013.
N
Fojničani na Olimpu
Fojnička škrinja
11./12.09.2013.
P
laninarski savez Bosne i Hercegovine i ove godine je organizirao najmasovniji
uspon bh. planinara na jednu od balkanskih planina. Ovoga puta se radi o
planini bogova, planini Olimp, drugom najvišem balkanskom gorju.
Na put je krenulo 137 planinara iz 13 bosanskohercegovačkih gradova, od
kojih je njih 100 izvršilo uspone na dva najviša vrha Olimpa - Mytikas (2.917 m) i
Skolio (2.912 m). Usponi su izvršeni po pozivu Planinarskog saveza Grčke, a u
duhu proslave 100 godina od kada je prvi put ljudska noga kročila na vrh Olimpa.
Usponi su izvedeni u dvije skupine, i u dva dana.
Prva skupina od 63 sudionika je započela uspon 11. rujna, u poslijepodnevnim satima, od parkirališta Prionii, te dalje planinarskom-pješačkim putem E-4
do Planinarskog doma "Spilios Agapatis" na 2.100 m. Nakon provedene noći u
domu na završni uspon se uputilo 59 planinara, da bi tijekom uspona odustalo
njih četvero. Uspon je izveden kroz kuluoar Mytikas u dužini oko 250 m, alpinističkog smjera težine II-III po UIAA skali. Na vrh Mytikas je izašlo 55 sudionika,
među kojima su bili i Fojničani Predrag i Marko Trogrančić. Tijekom uspona i
povratka korištene su penjačke vještine uz korištenje specijalističke alpinističke
opreme. Uspon je izveden i završen bez povreda, uz potpunu suradnju svih sudionika, veoma dobru disciplinu i međusobnu suradnju.
Pri povratku postavljena su dva užeta i dvije produžene prusike. Po dolasku u
dom, i nakon kraćeg odmora, planinari su se uputili prema Prioniju do autobusa i
dalje do Paralije na zasluženi odmor.
U drugoj skupini na završni uspon se uputilo 48 planinara, dok su ostali odustali, zbog umora i loših vremenskih uvjeta. Naime, tokom noći padala je kiša, a
puhao je i vjetar, tako da uslovi za uspon su bili otežani. Odlučeno je da se uspon
izvede preko sedla Skala na 2.863 m. Tijekom uspona, koji je započeo u jutro oko
7:00 sati po lokalnom vremenu, odustalo je sedam sudionika, tako da je na Skalu,
pa onda na vrh Skolio izašao 41 planinar. Odlučeno je da se na Mytikas ne ide
zbog loših vremenskih uvjeta ali su, na vlastitu inicijativu i uz odobrenje vođe
uspona, četiri planinara izvela uspon na Mytikas.
RUJAN/LISTOPAD 2013.
BROJ 24
a Prokoškom jezeru, u blizini Fojnice je
obilježena 16. godišnjica helikopterske
nesreće u kojoj je poginulo 12 međunarodnih dužnosnika, među njima i tadašnji zamjenik visokog predstavnika Gerd Wagner.
Sedam pripadnika bivše Misije UN-a u BiH i
pet pripadnika OHR-a su tog dana planirali
prisustvovati sastancima s domaćim vlastima
u srednjoj i sjevernoj Bosni, a poginuli su kada
se helikopter u kojem su putovali srušio zbog
guste magle.
17. septembra 1997. godine poginuli su:
Leah Melnick, Charles Morpeth, Thomas Reinhardt, Jurgen Schauf i Gerd Wagner, Livio
Beccaccio, Andrzej Buler, David Kriskovich,
William Nesbitt, Marvin Padgett, Georg Stiebler i Peter Backes.
Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko je u
svom obraćanju rekao da ćemo ovim ljudima
istinski odati počast svakog dana i najsmislenije ako budemo promovisali njihovi viziju
prosperitetne i inkluzivne demokratije u srcu
Evrope.
"Kada politički lideri budu razumjeli ovu
viziju, Bosna i Hercegovina će krenuti naprijed.
Pozivam sve da obnovimo našu opredjeljenost
da se to desi", naglašava Inzko.
Prisutnim se obratio i predsjednik Federacije BiH Živko Budimir koji je kazao da je
došao i ove godine da oda počast pokojnim
prijateljima na mjestu pogibije i prijateljima
BiH koji su tragično izgubili svoje živote
pokušavajući udahnuti život BiH.
Obilježavanju 16. godišnjice helikopterske
nesreće na Prokoškom jezeru su također prisustvovali, odali poštu i položili cvijeće predstavnici međunarodne zajednice i vlasti BiH.
Među prisutnima je bio i načelnik općine Fojnica Salkan Merdžanić sa saradnicima.
5
RETROVIZOR
FOJNIČKAŠKRINJA
U Reumalu
svečano otvoren
Wellness centar
Fojnička škrinja
25.9.2013.
S
večanom ceremonijom otvoren je Wellness
centar Reumal, a otvorenju su prisustvovali
ministrica Branka Đurić (Federalno ministarstvo okoliša i turizma), ministar zdravstva Kantona Sarajevo i bivši direktora Reumala Lokmić dr.
Eldan, načelnik Općine Fojnica Salkan Merdžanić,
direktori banja iz BiH, te brojni drugi gosti.
Projekat je realizovan uz pomoć sredstava Federalnog ministarstva okoliša i turizma i predstavlja pozitivan primjer uspješne saradnje u zajedničkom ostvarivanju ciljeva razvoja zdravstvenog
turizma u BiH.
Wellness centar se prostire na površini od 280
2
m , a sadrži finsku i parnu saunu, jacuzzi, povodnu
masažu, salone za različite vrste masaža, kneipp i
tople klupe, fitness sobu sa trakama za trčanje i
biciklima, kozmetički salon sa najmodernijom
opremom, relax sobu namijenjenu odmoru i relaksaciji, te vitamin bar za osvježenje.
U saradnji sa partnerima Wellness centar je
opremljen savremenim aparatima čijom se primjenom ostvaruju izvanredni rezultati u domenu
estetike, kozmetike i wellnessa.
U prvih mjesec dana Reumal je svojim gostima
pripremio raznolike aranžmane i dnevne programe, a sve po promotivnim cijenama.
6
Prokoško jezero dobiva zasluženu pozornost
Izvor: Služba za odnose sa javnošću Općine Fojnica
14.10.2013.
P
rokoško jezero smješteno je na masivu planine Vranice, na 1636 m.n.v., od
Fojnice je udaljeno cca 25 km i teritorijalno pripada općini Fojnica. Ledničkog je tipa i po tome je specifično, imajući još u vidu da u njemu živi
endemična vrsta čovječije ribice – triton kao i brojna druga biljna i životinjska
flora i fauna to mu daje samo dodatni pečat njegove posebnosti. Po mnogima,
kako domaćim tako i svjetskim stručnjacima jedno je od najljepših prirodnih
jezera ovog tipa u Europi.
Međutim, ovaj prelijepi biser iz godine u godinu nestaje, što zbog nebrige
nadležnih institucija, kako lokalne tako i drugih razina vlasti, što zbog djelovanja biotičkih i abiotičkih faktora. Iako je još prije osam godina jezero proglašeno spomenikom prirode, do danas ništa nije urađeno na sprječavanju njegovog daljeg propadanja i odumiranja.
Prvi put od 2005. godine, kada je donesen Zakon o proglašenju spomenika
prirode "Prokoško jezero" ali i Studija upravljanja ovim resursom, predstavnici
vlasti su konačno sjeli za isti stol i dogovorili zajedničke planove za očuvanje
ovog prirodnog dragulja. Na Prokoškom jezeru sastali su se Nijaz Helez, ministar prostornog uređenja, građenja, zaštite okolišta, povratka i stambenih poslova ŽSB, Sedžad Milanović, ministar privrede ŽSB i načelnik općine Fojnica
Salkan Merdžanić. Ovom prigodom načelnik Merdžanić je izrazio želju i potrebu da se općina Fojnica uključi u rješavanje nastalih problema zajedno sa
nadležnim resornim ministarstvima.
Da bi sačuvali jezero, odnosno spriječili njegovu dalju devastaciju, potrebno je urgentnim djelovanjem zaštiti njegove vitalne funkcije a koje se ogledaju kroz dva aspekta djelovanja zaključeno je na sastanku. U prvom redu je
neophodno riješiti problem dotoka vode u jezero prirodnim (gravitacionim)
putem, kao i problem sakupljanja i odvodnje otpadnih voda koje su u ovom
momentu usmjerene u jezero.
Načelnik Merdžanić je istaknuo da je projekt sanacije Prokoškog jezera
potrebno rješavati etapno kroz nekoliko faza prilikom samog izvođenja radova. Prva faza bi se ogledala kroz rješavanje i kvalitetnu opskrbu mjesnog stanovništva pitkom vodom. Druga faza bi se ogledala kroz izgradnju mreže
kanalizacionih kolektora a treća faza bi podrazumjevala buduće upravljanje i
održavanje samog lokaliteta Prokoškog jezera kroz organiziran nadzor od
strane ovlaštenih osoba.
S obzirom da Općina Fojnica nije u mogućnosti da bez pomoći financira naprijed navedene radove, kao i da nema nadležnosti nad samim upravljanjem i
provođenjem bilo kakvih aktivnosti na Prokoškom jezeru, pomoć nadležnog
resornog ministarstva je neophodna. Stoga je upućen i pismeni zahtjev Ministarstvu prostornog uređenja, građenja, zaštite okolišta, povratka i stambenih poslova ŽSB za odobrenje potrebnih finansijskih sredstava za prvu fazu
radova. Nadležni su se dogovorili da će učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi
se što prije osigurala neophodna sredstva i načinili prvi koraci te zaustavila
daljna devastacija i propadanje Prokoškog jezera kao i biljnog i životinjskog
svijeta koji u njemu živi. Da li će dobra volja i namjera nadležnih uroditi plodom, ostaje da se vidi.
BROJ 24
RUJAN/LISTOPAD 2013.
FOJNIČKE PERSPEKTIVE
FOJNIČKAŠKRINJA
Mještani skeptični oko istraživanja
nalazišta zlata u Bakovićima
R
udnik zlata u Bakovićima kod Fojnice,
koji je ugašen prije više od 70 godina,
uskoro bi mogao ponovo biti aktivan.
Iz ovog rudnika u najbolja vremena izvađeno je preko 150.000 tona rude, iz koje
je prerađeno 2.000 kg zlata i 7.000 kg
srebra.
Bila su to zlatna vremena za ovaj kraj,
prisjeća se osamdesetpetogodišnji Mato
Bućo, čiji je otac radio kao nadzornik
ovog rudnika.
"Po 700 ljudi je, koliko se ja sjećam,
tada radilo u rudniku. Ovdje su bile velike barake, zgrade, kuće. Još onda je bio
telefon ovdje proveden iz Fojnice. Sjećam
se tih ljudi da su radili i da su dolazili iz
raznih mjesta i naseljavali se tu, i raznih
struka", navodi Bućo.
Iako su dali suglasnost za istraživačke radove, mještani Bakovića su skeptični jer ne znaju da li će ponovno aktiviranje rudnika utjecati na okoliš i da li će
od toga imati koristi mjesna zajednica.
Boje se da se ne ponovi scenariji iz Gotuše, mjesta gdje su stanovnici više od godinu dana prosvjedovali kako bi spriječili gradnju mini-hidrocentrale.
"Uopće ne znamo ništa i po kojem pitanju trebaju oni imati neku obvezu prema lokalnoj zajednici, prema okolišu itd.
To nas, kao i u mnogim drugim slučajevima u zemlji, dovodi u sumnju da li će to
biti dobro ili neće", kaže Ivan Markija,
predsjednik Mjesne zajednice Bakovići.
O ovom pitanju raspravljalo se i na
Općinskom vijeću Fojnica. Većina vijećnika podržala je ideju o aktiviranju rudnika, s akcentom da se ovo područje
najprije adekvatno istraži, pa tek onda
dodijeli koncesija o eksploataciji.
Branko Golub, vijećnik Općinskog
vijeća Fojnica, o tome kaže: "Moje mišljenje je da se olako pristupa davanju
koncesija, i ondje gdje postoje i opravdani i neopravdani razlozi, i što je najgore
to se veže za istraživačke i eksploatacijske radove. Ja sam pristalica razdvajanja: prvo da se da koncesija na istraživačke radove, pa ako se to pokaže isplativim, da se onda u novom natječaju da
koncesija za eksploatacijske radove."
Od pet kompanija zainteresiranih za
eksploataciju zlata u Bakovićima izabrana je sarajevska kompanija "BBM", koju
čini grupacija firmi iz Njemačke i BiH.
RUJAN/LISTOPAD 2013.
Malo što je ostalo od nekadašnjeg rudnika u Bakovićima
Na lokalitetu nekadašnjeg rudnika zlata u Bakovićima u Fojnici uskoro će
početi istraživački radovi o eventualnom postojanju novih nalazišta zlata i
srebra. Vlada Srednjobosanskog kantona odabrala je kompaniju "BBM" iz
Sarajeva, koja će istraživati ovo područje tri godine, nakon čega će zatražiti i
koncesiju za eksploataciju. Mještani Bakovića su skeptični jer ne znaju koliko
će sve to utjecati na okoliš.
Ivan KATAVIĆ
"Kompanija 'BBM' spremna je investirati znatna sredstava u istraživačke radove", kaže direktor ove kompanije Sead
Operta i dodaje: "Minimalna ulaganja u
fazu istražnih radova će po našoj procjeni biti između 10,5 i 15 miliona maraka. Radovi se sastoje od izrade određenog broja istražnih bušotina, rudarskih
hodnika, laboratorijskih ispitivanja,
tehnoloških analiza itd."
Vlada SBK na ovom projektu radila je
punih godinu dana. Prema riječima ministra gospodarstva ovog kantona Sedžada Milanovića, napravljene su i određene izmjene kantonalnog Zakona o koncesijama kako bi se dobit od ovakvih projekata ravnomjerno rasporedila između
kantona i lokalne zajednice.
"Lokalnoj zajednici ide prihod od 60
posto, a 40 posto kantonu, tako da postoje mogućnosti da budući investitor, osim
zapošljavanja lokalnog stanovništva,
uloži određena sredstva i u infrastrukturalne projekte na tom području“, ističe
Milanović.
BROJ 24
"Na samom projektu radilo je i Ministarstvo energije, rudarstva i industrije
FBiH. Dugo se čekalo na usvajanje federalnog zakona o koncesijama. Budući zakon nije usvojen, nadležnost nad ovim
projektom pripala je kantonima", kazao
je resorni ministar Eldar Trhulj.
"U aprilu prošle godine zakon je došao do Doma naroda, međutim, nikada
nije usvojen, tako da su sve nadležnosti
za davanje koncesije i po pitanju zlata,
srebra, olova i drugih mineralnih sirovina i metaličnih minerala ostali u nadležnosti kantona i biće sve dotle dok se ne
usvoji novi zakon o koncesijama", pojasnio je ministar Trhulj.
Pored Fojnice, u BiH uskoro će početi
ispitivanja nalazišta zlata u Tuzli i Uskoplju/Gornjem Vakufu. Što se tiče ostalih
zemalja u regiji, najviše zlata ima u Srbiji.
Brojna nalazišta zlata postoje u istočnom
dijelu te zemlje, gdje se već duže vrijeme
nekoliko svjetskih kompanija bavi istraživanjem te rude.
7
RAZGOVOR S POVODOM
Jedan od najbogatijih ljudi u Fojnici
Augustin Tuka sa svojom pokojnom
ženom Katom odgojio je 10-oro djece, od njih što unučadi, a što praunučadi broji još 40-oro... Ovom
prilikom razgovaramo o bogatstvu
druge vrste za koju se vjeruje kako bi
mogla donijeti blagostanje u fojnički kraj, rudnik zlata u Bakovićima.
8790C - 10640C je temperatura tališta zlata, ali zlatna groznica koja
drma Fojnicu bilježi i temperature u
minusu, koje također tope zlato...
Čuda li!
Suzana LOVRIĆ
FŠ: Hvala Vam što ste pristali razgovarati
sa FŠ. Glavna je tema ovih dana u Fojnici,
osim popisa stanovništva, kako pronaći
Dobrodošlog stranca od 70-ak kg, koji bi
mogao kupiti ne samo Bosnu, nego i Hercegovinu...
Augustin: Teško je naći sada nekoga tko
bi vama dao vjerodostojne i valjane podatke, pomrlo je to sve... Ja sam rođen
1928. godine i sve što me zanimalo, i što
sam zapazio vezano za tu temu, zapazio
sam kao dijete. Šta se može reći, samo
ono što su stari ljudi tada pričali, a ja kao
dijete prisluškivao. Što je bilo najzanimljivije, ne znam, jel' to da su tu radili
Mađari, da su donijeli svoju kulturu zabavnog života radničke klase onog vremena, što je nama sve bilo novo i jako zanimljivo, pa su poslije njih došli Englezi,
koji su to sve tehnički nekako dopunili,
ali nas je to manje zanimalo, važan nam
je bio kulturno- zabavni život. Igranke i
zabave koje su oživjele naselje vjerojatno
se bolje pamte od prinosa koje je donosio
rudnik. Inače, svijet je bio malo veseliji,
išlo se u Fojnicu nedjeljom, to su vremena kada su djevojke ašikovale uz prisustvo svojih majki, a kada bi majke procijenile mladića kao čestitog, poštenog,
onda bi i one išle u kolo. A kolo se igralo
kod svakog raskrižja, gdje god se pozdravljalo s društvom odigralo bi se kolo.
FŠ: A kako je išlo rudniku i rudarima koji
su radili u to doba. Pa ni to nije mogao baš
svatko, većini je osnovno zanimanje ipak
bila poljoprivreda ili stočarstvo?
Augustin: A što se tiče Bakovića, bila je
topionica zlata, i tu je bilo blagostanje.
Ovdje su dolazili raditi ljudi iz Kreševa, tu
stanovali, radili i momkovali, karabituše
lampe su gorile na sve strane, bili su to
8
Augustin Tuka
Važan nam je bio
kulturno-zabavni život
putokazi za neko novo doba... Jako puno
se radilo, toga se sjećam, i sjećam se da je
1936. godina bila katastrofa...
FŠ: Urušilo se nešto, eksplodiralo, šta je
bilo?
Augustin: Pa, miševi su napustili rudnik
prije rudara, nešto je bilo, da li plinovi ili
pomjeranje potpornja, tko zna, uglavnom, ljudi nisu poštovali i slušali prirodu, bilo je mrtvih, neki su ostali invalidi...
Uglavnom, pamti se kao godina velike
nesreće...
FŠ: Koliko se reljef današnjih Bakovića
razlikuje od reljefa ondašnjeg?
BROJ 24
Augustin: Pa, koliko se razlikuje ja ne
znam, znam samo da je jedno brdo bilo
ondje, a sad ga nema... Otprilike na mjestu gdje je sada Mate Kapetanovića kuća,
tu je bilo brdo, mislim da se odlagala troska... Tu u podnožju je bila prijavnica,
kada su radnici dolazili na posao, tu su se
presvlačili, ostavljali ključeve, šta ja
znam, ja sam bio dječak, nosio mlijeko
Englezima, gledao sam ih, vatra im gori u
prostoriji, ali nema šporeta... E to mi je
isto bilo čudo! Ruda se kopala gdje su
sada Bošnjakove kuće, ali malo je pisanih
tragova o svemu tome, odnijela okupacija...
RUJAN/LISTOPAD 2013.
FOJNIČKAŠKRINJA
FŠ: Englezima ste nosili mlijeko, prilazili
ste jako blizu mjestu događaja. Je li bilo
puno zlata?
Augustin: A tko zna koliko je bilo i koliko
je eksploatirano. Oni su praktično stanovali nad rudnikom i nitko nije slobodno
prilazio njihovim barakama. Pristup od
domaćih imali su samo oni koji su radili u
rudniku, Buće, Okići, Topići... Ali lijepo se
živjelo, bila je prodavnica, kavana, ašćinice, dvije mesnice, uvijek sve živo...
FŠ: Navodno bi se pola Bakovića moralo
iseliti u slučaju ponovnog otvaranja rudnika zlata, šta Vi mislite o tome?
Augustin: Pa objekti Zavoda gdje je svinjarnik, mehanička radionica i ne znam
šta još tu ima, na tom mjestu je nekada
bila topionica, zatim kuća pokojnog Drage Buće, Mate Kapetanovića kuća, cijeli
kompleks kuća do rijeke, tu su sve prije
bile jalovine... Da li se planira negdje dalje od naselja graditi objekte za obradu
zlatne rude, da li se planira otkupljivati
zemljište, to je sad sve teško predviđati,
kako je u papirima sa vlasništvom, kada
je Englezima istekla koncesija, tko je nasljednik, tu ima mnogo pravnih pitanja
koja će se morati riješiti. Navodno je
Ključ upisan kao vlasništvo SFRJ, a ostalo
pripada poduzeću Vranica i općini. Treba
reći kako je bilo još rudnika niz rijeku,
bio je rudnik u Trošnjiku... Dobro se sjećam ogromnih kaca napunjenih vodom,
na mjestu gdje su sada Kalemove kuće,
neka cijev je dovodila toplu paru koja se
poslije spuštala nad tim kacama, kažu da
su čestice zlata padale po površini vode i
da se to poslije 'objeralo' kao kajmak, i
još se sjećam kako su stari ljudi rekli:
"Ovdje više nikad dobrog voća!" Ja vjerujem kako je tehnologija danas ipak
ekološka i ukoliko dođe do aktiviranja
rudnika da neće biti velikih onečišćenja.
FŠ: Možete li nam za kraj reći vaš stav o
eventualnom oživljavanju rudnika zlata
u Bakovićima?
Augustin: Pa šta ja znam, taj narod je
živio i živjet će i dalje, kako god bude...
Ono bi bilo lijepo da se ima posao, da se
narod uzda u bolju egzistenciju, ali trebalo bi malo više gledati u prošlost da se
vidi budućnost. Stari ljudi su vjerovali
najviše u poljoprivredu i stočarstvo, vlastitu proizvodnju hrane, svako je u selu
imao vlastiti ambar i to su se zvale zlatne
rezerve. Svi su imali ovce i krave, ako nisu
volovi vukli plug, vukli su konji, neki su
još imali i kićene samo za provozati se na
pazarni dan...
FŠ: Hvala Vam na razgovoru, u zdravlju!
Augustin: Hvala i vama, sretno Škrinji!
PEKARA
MAK
kruh - pecivo
krafne - pite
pogače s kajmakom
FOJNICA
tel. 030 831 530
RUJAN/LISTOPAD 2013.
BROJ 24
9
JUTARNJA KAVA U STAROM GRADU SA...
Sanja Jukić
Životna i umjetnička
prekretnica
Povod razgovora sa Sanjom Jukić je njena treća samostalna izložba slika, održana u okviru programa XXIX. književno-kulturne
manifestacije Susreti Zija Dizdarević. Parafrazirat ću gospodina
Selimovića koji je u ime organizacionog odbora manifestacije i
otvorio izložbu - majka, supruga, pravnica i slikarka.
Suzana LOVRIĆ
FŠ: Kako se može sve to, podjednako uspješno, podjednako poletno, podjednako
temeljito?
Sanja: Treba imati dobru ekipu, a dobra
ekipa su moja familija, moji prijatelji,
moje radne kolege... Porodica je prvi izvor s kojeg ja pijem, i da nema njihove
podrške i njihovog razumjevanja, ni mene ne bi bilo ovakve. Oni me trpe šutljivu i
odsutnu u vrijeme stvaranja, oni su moja
podrška od prvih slikarskih koraka, kad
čovjek jako sumnja u svoju sposobnost
da se izrazi, oni su ti koji podstiču, hrabre
i daju svaku moguću podršku.
FŠ: Tvoja i Zdenina djeca su redom mladi
vrijedni ljudi, prije svega sjajno odgojeni,
privrženi obitelji, Boris, Davor i Mia...
Sanja: Da, mogu reći da je to moje najveće blago. Moj muž i ja smo ih učili humanizmu, poštivanju, toleranciji, marljivo-
sti. Koliko će se sve to održati, ne znam.
Nadam se kako ih život neće puno promijeniti. Imaju puno prijatelja, požrtvovani
su za njih, mislim da su na pravom putu. I
sami imaju umjetničkog dara, što me posebno veseli... Davor je još bio u srednjoj
školi kad je svoj mobitel otišao zaraditi
sa svojih par slika prodanih kod Reumala. Samo tada, i nikad više, naslikao je par
slika koje sam ja poslije nešto gledala, pa
onda uzela i sama, eto, prije 10-ak godina, kako sam i kada ja počela...
FŠ: I koliko je ukupno izložbi bilo do sada? Sjećam se kako smo se jedne godine
srele na Šopovim danima u Jajcu...
Sanja: Prvu sam izložbu imala sa našom
sjajnom fojničkom slikarkom Vijekom.
Poslije toga sam imala još jednu samostalnu u Fojnici, druga je samostalna bila
2009. godine u Jajcu, dobro se sjećaš, i
ovo je treća samostalna. Poslije deset godina istraživanja, pipanja, slikanja, i ja se
SANJA JUKIĆ
Rođena 1962. godine u Sarajevu.
Slikarstvom se bavi od 2003. godine. Uglavnom slika pejzaže i mrtvu
prirodu tehnikom ulje na platnu.
Prvu izložbu slika priredila je 2006.
godine. Imala je četiri samostalne i
nekoliko zajedničkih izložbi. Sudjelovala je na više slikarskih kolonija.
Ima već pet godina kako sam imao priliku da budem jedan od privilegiranih koji su otvorili izložbu
slika Sanje Jukić. Ljubitelji slika ove nadarene autorice, oni koje pamćenje dobro služi, sjećaju se da
sam tada na otvaranju a i u predgovoru kataloga rekao da Sanji, sa ovim žarom i talentom, predstoji
lijepa stvaralačka budućnost. S obzirom na to kojim tempom ona osvaja, do tada nepoznate slikarske
horizonte, ona će vrlo brzo napredovati. Na moju veliku radost, moja predviđanja se obistinjuju. Sanja
već mnoge stvari shvata i posmatra okom i senzibilitetom zrelog slikara. Nema više lutanja jednog
ortodoksnog amatera, kada ga ponese masa viđenog, pa ne zna gdje bi i šta bi počeo, a gdje stao.
U ovom stupnju njenog stvaralaštva, postoje već tri ciklusa, jasno omeđena i definirana: pejzaž,
mediteranski motivi i mrtva priroda. Autorica se već bez kompleksa i straha upušta u velike formate,
gdje bi se svaki "šalabajzer" izgubio u moru bjeline velikog platna. Ona disciplinirano i slojevito gradi
sliku u svakom pogledu, tehnološki i kompoziciono. Da bi pobliže objasnio laicima što to znači, to je
isto kao kad arheolog kopa četkicom i špahtlom. Diletant bi to uradio buldožerom. Pored svih ovih
promjena i evolucije pristupu slikarskom djelu, naravno u pozitivnom smislu, Sanja ostaje vjerna u
svojim preokupacijama u sferi izbora motiva. Ona u svojim slikama izvlači onaj prirodni ekstrakt i
suštinu, koji prirodu čine prirodnom a čovjeka, sa svojim rušilačkim i ekološki degeneriranim
nagonom, personom non grata u njoj.
Zlatko DEVIĆ, akademski slikar
10
BROJ 24
RUJAN/LISTOPAD 2013.
FOJNIČKAŠKRINJA
Iznimno dobro posjećena izložba
čudim kako je vrijeme brzo prošlo. Od
posljednjeg predstavljanja je prošlo četiri godine, valjda sam se malo duže pripremala za oslobađanje ruke i oslobađanje inspiracije.
FŠ: Upravo s ovom izložbom otkriva nam
se jedna posve nova Sanja, nešto mekanije ruke... Motivi su pejzažni, kao i prije.
Koliko su tvoji motivi uvezani sa Sanjom
planinarkom, a koliko je to bijeg i odmor
po sjećanjima na tu tvoju, još jednu, veliku ljubav?
Sanja: To je sigurno jedan velik i važan
odušak meni, koja obavljam težak i odgovoran posao u pravnoj struci. Slikati nakon jednog dugog radnog dana, nije ni
teško ni lako. Mogla bih reći kako je to
upravo balans neophodan da se neopterećeno uđe u novi radni dan. Fizički je
naporno na momente, ali kad vas slika
uzme onda ste bez tjelesne, bez specifične, bez molekularne težine... Niti jedan
zemaljski zakon se ne može primjeniti na
primjeru umjetničkog stvaranja. Postajete odvojeni od svake baze i imate napajanje neke nepoznate energije. To je divno! Ja sam i kao dijete sa roditeljima i
kao djevojka sa prijateljima obožavala
planinariti. To je uz mog muža trajalo čak
devet godina prije braka, poslije smo nastavili kad god bi okolnosti dozvoljavale.
Obožavam prirodu, fojnički krajolik je
RUJAN/LISTOPAD 2013.
prebogat tom ljepotom, i danas me jako
žalosti odnos prema našoj divnoj prirodi.
Koliko se danas loše odnose prema njoj
vidimo na svakom koraku. Šume se sijeku, voda se uzima, nestaju biljne i životinjske vrste koje su bile tu od kad znam
za sebe. Ja pokušavam uhvatiti djelić svega toga što predstavlja ne samo prirodnu
ljepotu već i zdravlje za ljude koji žive tu...
Koliko uspjevam, ne znam. Voljela bih da
svojim slikama probudim uspavanu svijest o prirodnoj ljepoti i njenoj važnosti
za naš život.
FŠ: Na ovoj izložbi je bila 41 slika. Očito je
trebalo poprilično vremena da se pripremi na ovakav, spektakularan način, a to
slobodno mogu reći prema broju ljudi
koji su stajali iza popunjenih stolica, kao i
prema licima koja su sišla s malog ekrana
u našu malu Fojnicu?
Sanja: Ja prije svega želim zahvaliti svojoj porodici koja je tokom svih ovih godina bila uz mene, prijateljima koji su me
hrabrili i podržavali, mojim dragim Fojničankama i Fojničanima koji su na ovaj
način pokazali i svoju pripadnost kulturi
i umjetnosti koja odvajkada boravi u
Fojnici. Zahvaljujem se i svojim radnim
kolegama koji su sa TV ekrana došli u
Fojnicu. Jeste, bio je tu predsjednik Vrhovnog suda gospodin Jaganjac, bio je tu
moj dragi prijatelj Duško Tomić, moje
BROJ 24
drage kolegice i kolege iz Brčkog, iz Kiseljaka, Sarajeva... Na kraju, ali ništa manje
važni, moji dragi prijatelji Drago i Leon iz
Kiseljaka koji su me opremili okvirima, i
koji nisu dozvolili da se moje slike izgube
u prostoru... Moram reći ipak kako je na
cijeli projekat pala jedna sjena. Iako su
bili na vrijeme pozvani, TV KISS nije popratila ovaj događaj, kao što nisu do sad
niti o jednoj mojoj izložbi rekli niti slova.
Moram priznati da me to čudi i već se pitam šta je razlog tome.
FŠ: A možda su ljudi jednostavno predosjetili novu Sanju, onu koja više ne
ispunjava domaće slikarske zadaće samo
na zavidnom tehničkom nivou, već stvara sliku po svom impulsu i po svojoj želji?
Sanja: Pa Vijeka je, moja prijateljica i moj
veliki kritičar, možda najmjerodavnija da
to kaže, upravo nešto slično primjetila.
Ona mi je nakon izložbe rekla kako sam
se konačno oslobodila i izašla iz sebe! To
je svakom umjetniku drago čuti, ja se nadam kako je to tako i kako će se moj
razvojni put u slikarskom miljeu sada daleko više individualizirati. Ja nisam mogla vjerovati, kad su mi govorili, da nije
šaka ta koja slika, već lakat, rame, dijafragma, srce... I to je zaista tako, nakon
godina rada, shvatiš da slika pronađe put
iz svakog dijela tebe, ne treba slici samo
11
JUTARNJA KAVA U STAROM GRADU SA...
FOJNIČKAŠKRINJA
bojama, u zoru, u podne, u predvečerje,
svaka je posebna i svoja, iz dana u dan,
mijenja se, svjetlost je čudljiva kao i život.
U trenutku vremena sve se promijeni, ne
liči nimalo na ono od trenutak prije. To je
nešto što je najteže dočarati na slikama,
ne bih rekla iskontrolirati, ali trudim se i
u tom lovu...
FŠ: Imala si krasan govor na otvorenju,
uspjela si nekako sublimirati sve što
ljude povezuje, bez obzira na to čime se
bave, ljubav je bila i ostala u zraku...
Sanja: Hahaha... To je možda ipak otišlo
na adresu mojih vjernih drûga Suzane i
Amalije. S njima sam od prvih dana škole
povezana, kao sestre smo, a ono što bih
voljela posebno ovom prilikom naglasiti,
obje su kreativne. Ljude veže neka lijepa
riječ, svi moji gosti na izložbi zapravo su
moji prijatelji. Mi vidimo i osjećamo isto,
a šta ko od nas radi u samotne sate, dijelimo teško. Suzana odlično slika mrtvu
prirodu i meni je jako žao što je ne mogu
nagovoriti na prvu izložbu, iako je razumijem donekle, i ja sam tvrdoglavo odbijala prvu... Ali meni je velika šteta, kad
znam kakav je talent, da to stoji u mraku
bez da se sazna za takav trud, za takvu
emociju...
tehnička potvrda umjetnosti, njoj još više treba potvrda vlastitih čula. Možda ja
nosim i predispoziciju za to, jer u mojoj
porodici je bilo slikara; moja pokojna
mama je izvrsno slikala, moj djed je bio
slikar. On je radio freske, recimo, njegove
su freske u pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji rađene 50-ih godina... Valjda sam
povukla te gene.
FŠ: Čekamo Suzanu Stojanović za sljedeću kavu u Starom gradu, pripremi nam je.
Hvala ti na razgovoru, zovi nas na sljedeću izložbu.
FŠ: Ti radiš ulja na platnu, da malo približimo tvoju tehniku našim čitateljima...
Sanja: Hvala Fojničkoj škrinji, želim vam
dug vijek i još puno promocija fojničkih
talenata u bilo kojoj umjetnosti.
Sanja: Da, to je ulje na platnu, ali ja ne radim četkicom, moj su slikarski alat prsti.
Isključivo jagodicama prstiju nanosim
boju, što je za mene dodatna dimenzija u
prenošenju emocija i atmosfere nekih
posebnih kadrova, kojih se ne mogu osloboditi nikako sve dok ih ne naslikam.
FŠ: Očito sad predstoji pravi izazov pred
Sanjom slikarkom?
Sanja: Moglo bi se reći, kao što je to i na
otvorenju izložbe rekao akademski slikar Dević: Sad je ispred jedna prekretnica,
i životna i slikarska, gdje se to dvoje očito
moraju posve poistovjetiti.
FŠ: Na tvojim novim slikama ima dosta
motiva vode koja reflektira svjetlost, daje odraze. Izmaglice, oblaci, sve nekako
teško dokučivo i mislima, a kamoli platnom... Čini mi se kao da te elemente već
imaš pod kontrolom, ako to nije pretenciozno reći?
Sanja: Svjetlost je vjerovatno opsesivna
za svakog umjetnika u određenoj fazi, ja
sam isto bila primorana da je hvatam
12
BROJ 24
RUJAN/LISTOPAD 2013.
PRIČE IZ ZAVIČAJA
FOJNIČKAŠKRINJA
Tomislav BOŠNJAK
rujna 2013.
D
oći do Djedovog Dola njega danas je
lako: iz Gojevića skrenuti lijevo, preko mosta, pa kad uskoro nestane
asfalta pod nogama (ili kotačima) ne
odustati, već nastaviti kilometar i pol
širokim makadamskim putom, koga su
zadnje kiše dobrano isprale, i koji većim
dijelom vijuga u društvu rječice Ripulja
(zapravo, potoka). Rastaju se na raskrižju, gdje put nastavlja uzbrdicom, dok se
Ripulja priklonila blažem desnom odvojku puta, koji vodi za kamenolom bivšeg
rudarskog poduzeća "Rudnik Bakovići".
Golemi uspon stručnjak nije uspio riješiti niti s par krivina, nakon kojih se kroz
zelenilo pojavljuju prvi krovovi kuća, kao
nagovještaj skorog raspleta vlastite radoznalosti.
Dobrodošlicu su mi lavežom najavili
kerovi Jakova Šere kako bi čitateljima
Fojničke škrinje prenio vijest da u Djedovom Dolu još ima života. Pred očima se
otvara krasna slika: uska, plodna dolina,
koja se gubi u blagim padinama prema
Pehlivanima, dok lijevi krak doline vodi
RUJAN/LISTOPAD 2013.
Djedov Do
Poput mnogih bosanskih sela, nastao tko zna kada i zbog čega, i Djedov Do je svoje mjesto pod suncem
našao skriven u njedrima naših šumovitih brda.
prema Vrhovima, Crnićima i Jelačkama.
Još je ljepši pogled iznad sela koji obuhvata cijelu dolinu i njive u pristrancima,
prošarane šumarcima i međama. Cilj mi
je bio jasan: posjetiti Niku Kneževića,
najstarijeg stanovnika, i od njega saznati
o prošlosti sela. Zatekao sam ga u "vrlo
važnim" poslovima, dok je pred starom
kućom pripremao kace za rakiju. Vrlo
brzo sam doznao kako je rođen prije
osam desetljeća, baš u toj šeperuši, koju
je sagradio svestrani majstor Marko Barešić iz Milodraža, 1930. godine, da je
radni vijek proveo radeći po šumama, a
invalidsku mirovinu zaradio u RudarBROJ 24
skom. Iz braka s Marom Jurak ima petero
djece. Svi su otišli svojim životnim stazama dalje iz Djedova Dola, osim sina Drage koji je ostao s njima.
Kako je selu nastao naziv, jasno, nije
mi mogao reći, osim blijede predaje da je
tu živio neki starac, vjerojatno islamske
vjere. Kao dokaz naveo je kuću Ive Oroza,
građenu od kamena. Naime, nadvratnjak
na ulazu u podrum je lučnog oblika. Postoji još jedan manji otvor istoga oblika,
ali je zazidan. O nazivu sela meni je prihvatljivija pretpostavka kako je ondje
nekada živio djed, biskup i duhovni poglavar bosansko-hercegovačkih krstjana, tj. Crkve bosanske. Okolica Djedova
Dola sa svojim toponimima i srednjovjekovnim stećcima upućuje na starost sela.
Ostavimo li po strani nejasnu daleku
prošlost, zna se kako su u onoj bližoj u
Djedovom Dolu živjela izmiješana dva
naroda, Hrvati i Bošnjaci-muslimani.
Hrvati su naseljavali donji dio sela (bliže
Gojevićima), dok su muslimani živjeli
zbijeni na uzvišenju iznad doline. Tako
su bili uglavnom raspoređeni i njihovi
zemljišni posjedi. Po kazivanju Marinka
13
PRIČE IZ ZAVIČAJA
Oroza, rođenog i odraslog u Djedovom
Dolu, međunacionalni odnosi odvajkada
su bili više nego li dobri. Ljudi su se uvažavali, poštivali, jedni drugima priskakali u pomoć prilikom koševine i drugih
poslova. Noću su jedni drugima išli na
sijela, igrali prstena. Djeca i omladina su
se također družili, skupa išli u školu,
igrali nogomet u selu itd.
Kroz razne popise stanovništva koji
su vršeni do sada može se pratiti rast
sela, naročito brojnost katolika. Npr. prema shematizmu franjevačke provincije
Bosne Srebrene za 1856. godinu u Djedovom Dolu je bilo osam katoličkih obitelji
sa 44 člana, a prema podacima iz Vrhbosanske nadbiskupije za 1885. godinu 69
14
katolika. Najviše ih je bilo u popisu 1932.
godine – 239. Više nego li ijedno drugo
naseljeno mjesto na području općine
Fojnica. To je iz razloga što su Djedovom
Dolu pripojene razbacane kuće od Kožula, preko Vrutaka (prezime Miloš), do
Oroza iznad Pljace, koji graniče s Kamenikom.
Po popisu stanovništva iz 1991. godine nacionalna struktura Djedovog Dola
bila je sljedeća: (od ukupno 116 stanovnika) Hrvata – 75; muslimana (Bošnjaka) – 38; Jugoslavena – ; ostali (neopredijeljeni i nepoznato) – 1.
Najbrojnije prezime u Djedovom Dolu bilo je Oroz. Početkom 19. stoljeća
stigli su iz Hercegovine i tu pustili kori-
BROJ 24
jenje, a odatle se postupno širili na susjedna područja. Pored Oroza, od Hrvata
su živjeli Kneževići, Šere i Lepani. Kada
su Lepani doselili iz Stojčića (Kreševo)
prozvali su ih "Nove". I danas se može čuti kako ih netko naziva Novo. Zapravo, u
Djedovom Dolu živio je i neki Tuka, rodom iz Božića, ali mu se sjeme zatrlo. Taj
Tuka je izdao Ivku Oroza Turcima koji su
ga sasjekli, premda je skupa s njim kadio
žege u Dugom brdu. Priča kaže kako su ga
fratri zbog toga prokleli i rod mu se
iskorijenio. Muslimani koji su živjeli u
Djedovom Dolu prezivali su se Pehlivan.
Bila je jedna obitelj Ramića, ali i taj je
došao na ženevinu.
Mještani Djedova Dola su se od starina bavili zemljoradnjom i stočarstvom.
Od toga se živjelo. Premda zemlja nije
naročito plodna i izdašna (osim pojasa
uske doline, zvane Doci), dok se držala
stoka njive su se torile i gnojile, pa je
uspijevalo svako žito. Čak se sijala i konoplja. Bio je lijep običaj pomaganja
jednih drugima u selu u vrijeme kosidbe
ili kopačine, dok bi se pak u vrijeme vršidbe žita svatko borio za sebe, koristeći
sunčane dane. Bogatije kuće imale su,
pored volova, s kojima se orala zemlja, i
konje. Konjima se vršilo žito, a pazarnim
danom domaćin kuće (najčešće najstariji
muškarac u kući) bi ga osedlao i jahao na
pijacu, kako bi podmirio kućanstvo osnovnim potrepštinama (petrolej, duhan,
kava i šećer). Bilo je raznovrsnoga voća.
Jabuke, kruške i šljive su se sušile u šafanama i zimi koristile u kompotima. Dakako, pekla se i rakija. Isključivo od šljiva.
RUJAN/LISTOPAD 2013.
FOJNIČKAŠKRINJA
U ne tako dalekoj prošlosti selo je bilo
dosta izolirano, prije svega zbog loše putne komunikacije. U Djedov Do se dolazilo i odlazilo putem više nalik na stazu,
pored Ripulje, a kada je 70-ih godina
prošloga stoljeća za direktora poduzeća
"Rudnik Bakovići" došao "sin" Djedova
Dola, Drago Oroz, strojevima je prosječen novi, široki put pa se nije strahovalo
spuštati dotadašnjim, niz tzv. Klisuru.
Selo je elektrificirano u jesen 1976. godine. Ljudi su počeli sve više raditi u državnim poduzećima, bilo na općini Fojnica,
bilo dalje. Zbog blizine najviše ih je bilo
zaposleno u Rudarskom (na separaciji) i
u Vranici (pilana). Pehlivana je bilo u 12
kuća i većina je radila u fojničkoj pilani.
Kada su se otvorile granice za odlazak u
zemlje zapadne Europe i Djedovljani su
se zaputili. Neki su se zaustavili tek u Australiji, gdje i danas žive njihovi potomci.
Oni koji su ostali na kućnim ognjištima
živjeli su mirnom svakodnevicom, sve
dok se kotač vremena 90-ih nije zaustavio na svome cikličnom hodu koji svakoj
generaciji ovih prostora donese rat. Ovaj,
drugačiji od svih dosadašnjih, lomio je
ljudske vrijednosti njegovane desetljećima, stvarajući krhotine čiji će šiljci ostavljati tragove na budućim naraštajima.
Mirna dolina suživota Djedovog Dola
postala je granica svjetova kojom je gospodarilo oružje. Narod se raselio, ostala
je samo vojska (HVO). Gasili su se mladi
životi. Pod oznakom HVO-a poginuo je
Nikica Lepan, a pod oznakom Armije BiH
jedan od Pehlivana.
Kada je vrtlog ratne oluje utihnuo i
pomolio se život počela se zbrajati šteta.
Ništa više nije bilo isto ni u Djedovom
Dolu. Nove sredine, bliže asfaltu bile su
RUJAN/LISTOPAD 2013.
privlačnije za nove početke. U selo su se
vratili samo oni koji nisu mogli, ili nisu
željeli drugdje. Boljka koja je odavno ušla
u tkivo naših sela i sustavno ga razara su
stalni odlasci i nedostatak mlade populacije, što ga iz dana u dan čini starijim.
Djedov Do je, nažalost, očiti primjer. Proći kroz selo i doživjeti prazninu koja dira
u dušu budi nostalgična sjećanja na prošlost kada se živjelo mnogo skromnije i
siromašnije, a ipak sretnije i veselije.
Pogled u budućnost ne nudi optimizam,
ma kako se čovjek trudio pronaći ga pogledom na solidnu kuću, uzoranu njivu,
uređeni voćnjak...
Prolaskom kroz opustjelo selo pogled
privlači upravo veliki voćnjak koji se iz
doline pružio blagom padinom prema
BROJ 24
Šerinoj kući. Marinko Oroz je prije par
godina zasadio 1200 stabala jabuke i 300
stabala kruške, i danas ubire njihove plodove. Trudi se; prati literaturu, sluša
savjete stručnjaka. Voćnjak navodnjava
sustavom kap po kap i zadovoljan je prinosima. Voćnjak traži mnogo rada i vremena. Priznaje kako se ne bi upustio u
ovaj posao da je znao što ga čeka. Traktor,
kosilica i prskalica nisu dovoljni. Treba
mlade radne snage. Sinovi baš i nisu
"zagrijani".
Nedaleko od Marinkovog voćnjaka
nova slika koja vraća sjećanja na stara
vremena; velika štala, prostrano gumno
sa hrpom đubriva i četvero goveda za
jaslama (dva bika i dvije krave). Vlasnik
Slavko Šero mi govori kako mu je to izvor
egzistencije. Do zime će pola prodati.
Sam, neoženjen, voli i to raditi već u
pedesetim tražiti posao. Ima kosilicu,
ima i zemlje, jedino fali pomagača u radu.
Skoro svaka kuća, od njih osam, koliko
danas ima useljenih u Djedovom Dolu,
drži kravu ili dvije. Prodaju sir i mlijeko
(kako tko pronađe sebi tržište). Ponetko
hrani svinju, kokoši...
Tihomir Stanić, unuk Mate Lepana
posjeduje plantažu malina. Prinos i ove
godine nije bio loš, ali i on se susreće s
pomanjkanjem radne snage u vrijeme
berbe.
Danas u cijelom Djedovom Dolu živi
osam obitelji, pretežno s jednim ili dva
člana. Izuzetak je Pehlivan, čija kuća broji
pet članova. Njegovi sinovi su jedina
djeca u selu. I oni vozare u Fojnicu, iako
im je osnovna škola u Gojevićima bliža.
15
PUTOPIS
Mladi iz BiH oduševljeni Svjetskim
U brazilskom gradu Rio de Janieru krajem srpnja održan je 28. Svjetski
susret mladih sa papom Franjom, na kojem je prema službenim
podacima sudjelovalo blizu četiri milijuna mladih iz cijeloga svijeta.
Ivan KATAVIĆ
N
a ovo putovanje se odazvalo i 25 mladih iz Bosne i Hercegovine, koji su
članovi neokatekumenskog puta u
Sarajevu i Žepču. Njih su pratili svećenici
don Alejandro Castillo Jimenez, odgovorni za neokatekumenski put u BiH, don
Milan Blaha, kapelan župe Sv. Ante Padovanskog u Žepču, te don David Trujillo,
kapelan u sarajevskoj katedrali.
Mladi iz Bosne i Hercegovine krenuli
su 18. srpnja autima do Pule, gdje su u
večernjim satima imali pokorničko slavlje zajedno s mladima iz Istre. Sljedeći
dan su krenuli prema Milanu, odakle su
imali rezervirane karte za let u Rio de
Janiero. Iz Milana do Rija putovali su punih 13 sati.
Prva tri dana mladi su boravili u
Duque de Caxias, gradu koji graniči sa
Rijom i broji oko 800.000 stanovnika.
Spavali su u četvrtima u kojima se moglo
osjetiti ekstremno siromaštvo. Međutim,
većinu je oduševio brazilski narod koji je
16
poznat po gostoljubivosti, radosti i pozitivnoj energiji.
Petar Matika iz istarskog gradića Pazina kazao je kako je zahvalan Bogu što je
bio u ovim četvrtima, obzirom da se u
Hrvatskoj, nasuprot ovome, živi na visokoj nozi: "Imamo sve što nam život pruBROJ 24
ža. Ne mislimo na Boga. Ali u toj situaciji
Bog mi je pokazao da postoje siromašni
ljudi koje nemaju vode i hrane."
Luka Brčić iz Splita također je bio zadovoljan onim što je vidio u Duque de Caxiasu: "Bili smo na misi, koja je bila fantastična. Ljudi su plesali, nešto potpuno
drugačije nego kod nas u Hrvatskoj. Ljudi
su ovdje dosta živi i veseli. Bilo je super,
iako je sve siromašno. Spavali smo u jednoj školi, u kojoj je bilo vrlo tisno."
Sljedeća stanica ove grupe bio je strogi centar Rija, u kojem su boravili sedam
dana. Bili su smješteni u mnogo bogatijim četvrtima, gdje se zapravo tada mogla vidjeti prava slika ovog grada, koji je
poznat po velikim socijalnim razlikama.
Prvi dan boravka u ovim četvrtima, obilježili su prosvjedi protivnika Svjetskog
susreta mladih. Oni su bili protiv dolaska
pape Franje, jer su smatrali da gradske
vlasti izdvajaju previše novca za ovaj susret. To je bio prvi i zadnji dan prosvjeda.
Do kraja hodočašća bilo je mirno.
Tijekom boravka u ovim četvrtima
mladi iz BiH i Hrvatske su prisustvovali
katehezama u crkvi sv. Petra, koje je
predvodio pomoćni zagrebački biskup
mons. Mijo Gorski. Kateheze su bili
održavane tri dana na različite teme.
Jedna od kateheza bila je posvećena moRUJAN/LISTOPAD 2013.
FOJNIČKAŠKRINJA
susretom mladih u Rio de Janieru
dernim sredstvima komuniciranja, kao
što su društvene mreže, koje otuđuju
mlade i odvode ih u ropstvo.
Biskup Gorski je kazao kako je i sveti
Otac progovorio o ovoj temi.
"Mladi su ostali bez nade i vidimo
kako ljudi hodaju u prazno. Nema odgovora za ovo ropstvo bez Isusa Krista. Ali
se postavlja pitanje, koliko ti mladi čo-
RUJAN/LISTOPAD 2013.
vječe poznaješ Isusa? Da li je On za tebe
neko biće iz povijesti ili je živa osoba
pred kojom možeš kleknuti i kazati oprosti ", kazao je biskup Gorski.
Nakon kateheze, mladi su imali priliku i dati osobno svjedočanstvo. Slaven iz
Pule je kazao kako je prošlosti živio kao
poganin, te kako su njegova dva djeda
bila u zloglasnoj Udbi.
BROJ 24
"Nisam htio znati što je Bog. Mnogo
sam trpio i nisam vidio nikakav smisao
života. Drogirao sam se, mislio sam da ću
na taj način biti sretan. Spasila me je
jedna djevojka, koja mi je navijestila Isusa Krista", kazao je Slaven.
I došao je i dan kada je na plaži Copacabana počeo susret sa svetim Ocem.
Mladi iz Zadra, Istre, Zagreba, Rijeke,
Splita, Dubrovnika, kao i mladi iz Slovenije, prema plaži Copacabana uputili su
se u subotu 27. srpnja u ranim jutarnjim
satima, gdje su nakon subotnjeg bdijenja
prespavali i ostali do nedjelje popodne
kada je i službeno završio susret.
Marina Radoš, jedna od hodočasnica
iz Sarajeva, nam je kazala kako je malo
umorna jer je pregust raspored na hodočašću, no unatoč tome osjeća se fenomenalno.
"Puno je zajedništva. Molili smo se s
Papom i to je prekrasno.
Rio kao grad i njegove zgrade mi se
čini malo siv, ali ljudi su prekrasni", kazala je Marina.
Svoje impresije o susretu sa svetim
Ocem i samom hodočašću dala je i liječnica iz Sarajeva Verica Mišanović: "Zamislite na 10 km pješčane plaže skupio se
cijeli svijet zbog Isusa Krista. To je nešto
17
PUTOPIS
FOJNIČKAŠKRINJA
fenomenalno. Brazil je zemlja u kojoj
postoji prestrašno siromaštvo, a s druge
strane i bogatstvo. Imali smo prilike biti i
u siromašnim četvrtima, oni su s nama,
iako imaju jako malo, podijelili sve".
Toni Beriša, hodočasnik iz Sarajeva
kazao je da je Bog učinio veliko čudo jer
nije ni sanjao da će jednoga dana vidjeti
Brazil.
"Nisam imao vjeru da ću doći u Rio,
jer ovo putovanje nije baš bilo jeftino.
Međutim, Bog je providio novac. Prvi put
sam letio avionom. Nisam sve ovo planirao, ali Bog jest, zato Mu od srca hvala.
Nadam se da će me ovo hodočašće duhovno ojačati", kazao je Toni.
Judita Majka je Poljakinja koja živi nekoliko godina u Sarajevu. O svojim dojmovima sa hodočašća, kaže: "Ja sam
skroz iznenađena ovom kulturom jer
sam skroz dugačije zamišljala to. Mislila
sam da će biti bogato, a kad smo ušli, ovo
sam neke barake, siromaštvo. To je kao
neko ohrabrenje za mene da postoji nešto gore od onoga što mi tamo u Sarajevu
živimo.“
Mirko iz Zadra kaže da je zadivljen
prirodom i klimom Rija.
"Dosta mi se sviđa ova klima. Njima je
zima ovdi ka nama deveti misec – toplo,
lipo. Da nije bilo kiše, bilo bi super, a i
ovako je jako bilo dobro što se tiče
vrimena. A onda plaža, bilo mi je to super,
cili ambijent što se tiče grada – malo
zgrade, pa malo prašuma, pa malo rijeka
i tako", priča Mirko.
Snježana Dandić iz Fojnice također je
bila jedna od hodočasnica u Riju.
"Rio je prekrasan grad, spoj bogatstva i siromaštva. Mnogo je različitih rasa, ali su svi kao jedno", kaže Snježana.
Pokušavajući uporediti mentalitet
Brazilaca sa narodima Balkana, Mario iz
Zadra je kazao: "Ljudi su dosta darežljivi
i nekako su svi veseli. Veseliji su nego kod
nas. Naši ljudi su dosta tužni, to je sigurno."
Posljednjeg dana hodočašća mladi iz
BiH posjetili su brdo Corcovado, na
18
kojem se nalazi slavna skulptura Krista
Otkupitelja. Na ovoj lokaciji, koja je najposjećenija turistička atrakcija u Riju,
mladi iz BiH proveli su sat vremena, gdje
su uživali u prekrasnom prizoru Krista,
odakle se vidi i panorama Rija. Hodočasnik iz Sarajeva Jan Majka, koji je inače
Poljak u poslanju u Sarajevu, kaže da je
zadivljen onim sto je doživio na brdu
Corcovado.
"Mene je dirnulo da se na najvećem
brdu u ovom gradu nalazi skulptura
Isusa Krista. To ne možemo danas vidjeti
nigdje, pogotovo u sekulariziranoj Europi. To daje jednu nadu", kazao je Jan.
Kristijan Jurčević, hodočasnik iz Žepča, također je bio jako dirnut posjetom
ovog mjesta.
"Ovo je lijepa turistička atrakcija, ali
kad se zagledaš i vidiš Kristove raširene
ruke, to u čovjeku budi jedan nevjerojatan osjećaj", dodao je Kristijan.
Don Milan Blaha, župni vikar u župi
Sv. Ante Padovanskog u Zepču, o ovom
mjestu kaže: "Ispod Isusovog kipa je kapela. Lijepo je da se čovjek na ovom mjestu može zaustaviti i pomoliti. To me je
jako iznenadilo. A s druge strane, vidjeti
uživo ovaj, toliko poznati, kip je prekrasno."
Statua Isusa Krista na brdu Corcovado izgrađena je 1932. godine i visoka
je oko 40 metara. Uvrštena je na Unescov
popis kulturne baštine, kao i u popis
sedam svjetskih čuda. Hodočasnici iz
BiH i Hrvatske zadnja tri dana ovog hodočašća boravili su u gradu Niteroy, koji
se nalazi na drugoj strani obale Rio de
Janiera.
Za Rio de Janeiro kažu da spada među
najljepše gradove na svijetu. Prirodne
ljepote, prekrasne plaže, kulturne znamenitositi u Rio privlače milijune turista
iz cijelog svijeta. Ova brazilska metropola priprema se i za dva velika sportska
natjecanja - Svjetsko prvenstvo u nogometu 2014., kao i Ljetne olimpijske igre
2016. godine. Posljednjih mjeseci Rio je
bio i poprište masovnih prosvjeda zbog
BROJ 24
velikih novčanih izdvajanja za organiziranje Svjetskog nogometnog prvenstva i
Ljetnih olimpijskih igara. Dok se jedni
protive, drugi su mišljenja da je to velika
šansa za razvoj ove najveće zemlje u
Latinskoj Americi.
Luis Gustvao dolazi iz glavnog grada
Brazila i o organizaciji velikih sportskih
natjecanja u njegovoj zemlji kaže: "Svjetsko prvenstvo u nogometu je veoma
važno. Ovdje u Brazilu imamo određene
probleme zbog toga. Mi želimo pokazati
svijetu da smo u stanju organizirati jedan
takav događaj. Važan je za našu
ekonomiju i za Brazlice koji žele pokazati
kako su sposobni za to. Ovaj put smo
uspjeli."
Svjetsko nogometno prvenstvo koje
će se održati iduće godine u Brazilu, prvi
put će se održati u Latinskoj Americi
nakon 1978. godine, kada je ovom natjecanju bila domaćin Argentina. Brazilac Gillerme kaže da je presretan zbog
toga: "To je velika čast da možemo primiti tolike nacije da se mogu natjecati za
prvaka svijeta u nogometu. To će zaista
biti fantastičan događaj."
Rio de Janeiro svake godine posjete
milijuni turista iz cijelog svijeta. Kažu da
ih oduševljavaju prirodne ljepote, kao i
sam brazilski narod, koji je poznat po
gostoljubivosti i veselom mentalitetu.
Jacob dolazi iz Sjedinjenih Američkih
Država: "Prvi put sam u Riju. Oduševljen
sam kulturom brazilskog naroda. Prirodne ljepote su također impresivne. Ima
se mogo toga vidjeti ovdje."
Rio de Janeiro se sprema i za organizaciju Ljetnih olimpijskih igara 2016.
koje će biti prve igre te vrste na tlu Latinske Amerike. Procjenjuje se da će za
renoviranje i izgradnju sportske infrastrukture biti utrošeno preko milijardu
eura. Brazil iz godine u godinu ima sve
veću stopu ekonomskog rasta i nalazi se
među deset najjačih ekonomija u svijetu,
pa je, sudeći po broju migracija, već sada
za mnoge Europljane obećana zemlja.
RUJAN/LISTOPAD 2013.
PSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJA
FOJNIČKAŠKRINJA
Marijana BILIĆ
U
današnje vrijeme kroz medije te
ostala sredstva informiranja sve više
slušamo o raznim bolestima zbog kojih većina ljudi gubi živote. Sigurna sam
da u tom trenutku nitko od vas, onako
hladnokrvno ne ignorira primljenu
informaciju. Sigurno se na trenutak zamislite o svome životu, o tome da se isto
sutra može dogoditi vama. Suosjećate.
Pri samom rođenju svatko dobiva dvojno
državljanstvo. Jedno je u carstvu zdravih,
drugo je u carstvu bolesnih. Da bi život
imao smisao, svaka osoba živi u uvjerenju da je nepovrediva i besmrtna. Ali
često se dogodi da mnoge neugodno iznenadi pojava bolesti.
S obzirom da je listopad mjesec posvećen borbi protiv raka dojke, odlučila
sam napisati nekoliko stvari koje će vas
sigurno natjerati na razmišljanje. Neki
od vas će možda previše osobno shvatiti
napisano, ali pokušajte se fokusirati na
cilj članka.
Svi mediji skreću pažnju na to koliko
je važno rano otkrivanje raka dojke. Rijetko koji medij poseban akcenat stavlja na
podršku koja je potrebna tim ljudima, ali
i ljudima koji se nalaze u njihovoj blizini.
Prihvatiti činjenicu da dijagnoza postoji
sigurno nije lako. Osim što je suočena sa
mnogim problemima, oboljela osoba je
suočena sama sa sobom, ali isto tako i sa
ljudima oko sebe. Tjelesna bol dođe i vrlo
često prođe, ali psihička bol je uvijek tu.
Kako sama osoba, tako i njeni bližnji,
susjedi, poznanici, prijatelji postavljaju
brojna pitanja kao što su: "Pa otkud to, pa
zašto meni?". S druge strane, postoje ljudi koji se ne zadržavaju na tim pitanjima,
ne traže odgovore već idu dalje. Bore se.
RUJAN/LISTOPAD 2013.
Mjesec ružičaste vrpce
Stvaraju prostor za nova, pozitivna pitanja, pokušavaju biti primjer drugima,
dati im do znanja koliko je važan način na
koji žive, koliko je život vrijedan.
Količina stresa s kojom se susreću i
osobe koje su oboljele, ali i osobe oko
njih nemjerljiva je. Načini na koje osoba
prolazi kroz novonastalu situaciju mogu
varirati od onoga: bori se ili bježi, adaptiraj se, pa do onoga kako interpretiramo
novonastalu situaciju. Oboljele osobe često pored tjelesne neuravnoteženosti
dolaze i u stanje psihičke neuravnoteženosti. Takve osobe postaju nestrpljive,
netolerantne, pokazuju povećanu razinu
BROJ 24
autoriteta te manjak razumijevanja prema drugima. Razina energije se mijenja
iz dana u dan. U tim stanjima pojavljuju
se čudne reakcije neprimjerene određenom pojedincu. To najviše smeta ljudima
koji se nalaze u blizini oboljele osobe, jer
one, koliko god se trudile, ne mogu u
potpunosti razumjeti kako se navedena
osoba osjeća. Upravo zbog toga dolazi do
poteškoća u komunikaciji.
Da bi se komunikacija odvijala što
lakše potrebno je da oboljela osoba nauči
kako uz neke jednostavne strategije kao
što je npr. smanjenje dnevnih obveza
smanjiti napetost, izbjeći negativna
razmišljanja, okupirati misli nečim pozitivnim. Osobe koje se nalaze u okruženju
trebaju biti strpljive i što više pokušati
razumjeti ono što se događa te dati
maksimum od sebe u pružanju podrške.
Ono što je od velike važnosti jest izbjegavanje izjava kao što su: "Znam ja kako
je tebi". Jer ako nešto niste prošli, ne možete znati kako je to.
Često jedan obični razgovor može biti
od velike važnosti i za jednu i drugu stranu. Oboljeloj osobi je od velikog značaja
sama spoznaja da se netko zanima za
njene osjećaje, ali isto tako joj je važno to
što je netko uopće spreman da je sasluša,
da joj netko dozvoljava da priča o svojoj
bolesti. Kroz razgovor stječe povjerenje
u drugu osobu te joj se otvara, odnosno
dovodi svoje emocionalno stanje u
ravnotežu.
19
VREMEPLOV
FOJNIČKAŠKRINJA
Lokalitet Crkvine u Podastinju kod Kiseljaka
Marjan DRMAČ
P
ovijest kiseljačkog područja generalno je štura, tako da kroz antički i
srednjovjekovni period gotovo i nemamo narativnih podataka o ovom kraju. Zahvaljujući arheološkim istraživanjima koja su na tom podneblju započela
neposredno nakon uspostave austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini, ipak
se je došlo do određenih saznanja o starijoj prošlosti ovog predjela koje je bilo
naseljeno još od prapovijesnih vremena.
Prezentiranje ovog pismenog izlaganja
će se temeljiti na rezultatima arheoloških iskopavanja koji su sukcesivno
objavljivani u časopisu Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Prvi arheološki
nalaz iz Podastinja je rimska nadgrobna
stela sa natpisom Gaja Manlija Honesima, koja je nađena upravo na Crkvinama
i potom odnesena u Zemaljski muzej u
Sarajevu.
Obiman broj lokaliteta u Bosni i Hercegovini koji nose naziv Crkvina spontano potiču na razmišljanje o etimologiji te
riječi. Upravo je na ovom mjestu to i bio
poriv za sagledavanje arheoloških istraživanja Crkvine u Podastinju kod Kiseljaka i težnja ka odgovoru na pitanje da li
je na ovom lokalitetu doista bila crkva?!
Inače taj prostor je višeslojni lokalitet na
kojemu materijalni preostaci svjedoče o
višestoljetnom boravku i djelatnosti čovjeka. Cijelo Podastinje je arheološka zona u kojoj su prisutni tragovi starih
kultura od prapovijesnih vremena do
srednjeg vijeka. Toliko su bogati i značajni da se nekoliko desetaka arheologa i
stručnjaka iz srodnih znanosti njima bavilo još od XIX. stoljeća. Kao primjer takvih tragova mogu se spomenuti arheološki fragmenti iz prapovijesnog perioda
(glineni lonci sa utisnutim ornamentima), pronađeni na njivi obitelji Vučić.
Nad samim Podastinjem dominira
kraška gruda koju narod naziva Crkvina.
Na njenim strmim padinama u pravcu
potoka Paroš i zaseoka Ukućevci vidljive
su impozantne količine stare gradinske
keramike, karakteristične za srednje
brončano doba. Ovaj lokalitet se sastoji
od prapovijesne gradine, rimskog i kasnoantičkog refugija, te srednjovjekovne
nekropole. Na tom, ali i drugim lokalitetima u Podastinju su nekoliko puta
obavljena arheološka iskopavanja i tako
je pronađena vrlo zanimljiva arheološka,
numizmatička, heraldička i druga materijalna građa. Imamo primjere iskopava20
Ploča sa Crkvine
nja brojnih autoriteta sa polja arheologije i kulture stećaka kao što su Mihovil
Mandić, Đuro Basler, Pavao Anđelić i
Enver Imamović.
Stara prapovijesna gradina je u
rimsko doba preuređena u zidanu tvrđavu manjih razmjera, gdje se još vide tragovi obrambene arhitekture. Srednjovjekovnu nekropolu na Crkvini je teško
datirati, ali je zanimljiva mogućnost prema kojoj su onovremeni stanovnici ovog
kraja svoje mrtve osim na groblju zakopavali i među antičke ruševine. U Podastinju su 1884. god. pronađeni rimski
novčići careva iz porodice Antonina o
čemu su sukcesivno pisali Karlo Patch i
Krunoslav Misilo. Ovi numizmatički nalazi dodatno nam svjedoče o prisutnosti
Rimljana u antičkom Podastinju što
implicira na razvijenu trgovinu šireg
područja u II. i III. stoljeću. Godine 1908.
u Podastinju je pronađena ilirska bronzana kaciga, koja je odnesena u Zemaljski
muzej u Sarajevu i zavedena u inventar
prapovijesne zbirke. Mihovil Mandić je
1923. g. u Podastinju otkopao (u kameno
tlo uklesanu) žitnu jamu. Njen oblik je
podsjećao na bocu visoku 1. 90, a široku
1. 60 metara. U jami su nađene kosti uginulih glodavaca i subfosilnog konja. Pozivajući se na jedno mjesto kod Tacita,
Mandić je ovu jamu pripisao nekom
germanskom plemenu.
Na samoj Crkvini nalazi se skupina od
deset stećaka među kojima je i tzv. biskupov grob. Za ploču koja se nekad nalazila
nad biskupovim grobom je u narodnoj
predaji ostalo sačuvano kako je na njoj
navodno pisalo "crkva sv. Lucije". Ni o
crkvi, a ni o tom natpisu arheolozi tijekom svojih istraživanja nikada nisu pronašli dokaze.
BROJ 24
Ipak, čini se da je arheolog Đuro Basler prvi prepoznao o čemu se tu radi. Po
njegovom mišljenju spomenuti natpis se
zapravo odnosi na rimsku nadgrobnu
stelu, koju je opisao Karlo Patch, još
1894. godine. Na njoj piše: "C*MANLIVS
C*L HONESIMVS ANN*L H*S*E". Dakle,
Gaj Manlije Honesimo, a u nastavku
ANN*L predstavlja godinu u kojoj je isti
umro (50), a H*S*E (hic situs est) ovdje
leži. Budući da je stela stajala na vidnom
mjestu, stanovnici Podastinja su zadnja
slova sa stele (L H*S*E) protumačili kao
"Luce". Upravo bi se u tome mogla kriti
tajna nastanka legende o crkvi sv. Lucije
u Podastinju. Možemo samo nagađati da
se to desilo u osmanskom periodu kada
je katoličko stanovništvo u srednjoj Bosni željelo da sačuva svoj vjerski identitet.
Na prijevoju koji Crkvinu veže s ostalim brdskim masivom nalazi se tzv. Grčko
groblje. Na lokalitetu je sačuvano oko 25
stećaka u obliku sanduka i sarkofaga,
orjentiranih Z-I, a jedan stećak je ukrašen motivom križa. Ova nekropola se
datira u kasni srednji vijek. Moguće je da
stećaka na ovoj nekropoli ima mnogo
više, ali se danas nalaze pod zemljom jer
su vremenom potonuli zbog erozije tla i
utjecaja vremenskih nepogoda. Danas je
nekropola u dosta lošem stanju jer lokalne vlasti nemaju ambicija da ga zaštite. Ljubitelji kulturnog blaga Bosne i
Hercegovine su nezadovoljni zbog toga i
teško da mogu bilo što da promijene.
Groblje je zaraslo omanjom šumom i travom, a pojedine stećke je zemlja prevrnula i progutala. Obrasli su mahovinom i lišajevima, pa tako čekaju bolja
vremena.
RUJAN/LISTOPAD 2013.
ZDRAV ŽIVOT
FOJNIČKAŠKRINJA
Ništa tako ne iscrpljuje i ne
razara čovjeka kao dugotrajna
fizička neaktivnost (Aristotel)
Gordana ČUTURIĆ
T
jelesna aktivnost se općenito definira
kao bilo kakvo pokretanje tijela vlastitim skeletnim mišićima što rezultira potrošnjom energije iznad razine
u mirovanju. Tjelesna aktivnost igra važnu ulogu u našim životima, ali, nažalost,
samo se mali broj ljudi bavi nekom
vrstom sporta na redovnoj osnovi. Tjelesnu aktivnost provodimo kroz svakodnevnicu kada šećemo, okopavamo vrt,
radimo po kući itd. Druge oblike tjelesne
aktivnosti predstavljaju sportska i rekreativna aktivnost koju možemo provoditi
na različite načine: od natjecateljskog
preko organiziranog do individualnorekreativnog načina. Iako smo svi već
dobro upoznati s posljedicama tjelesne
neaktivnosti na zdravlje, slobodno vrijeme većina nas provodi sjedeći u automobilu, u uredu ili pred televizorom. Tjelesna aktivnost kao način života, najznačajniji je čimbenik postizanja i održavanja zdravlja u svim njegovim aspektima
(tjelesno, intelektualno, emocionalno,
socijalno, duhovno, profesionalno i okolišno zdravlje) te kao stil života povećava
kvalitetu življenja na svim područjima. U
21. stoljeću ne postoji niti jedan drugi
medicinski tretman ili lijek koji toliko
obećava i daje tako dobre rezultate u
očuvanju zdravlja kao što je to redovna
TJELESNA AKTIVNOST.
Koji su rizici tjelesne neaktivnosti i
sedentarni način života?
Unatoč povećanju svijesti o nizu pozitivnih učinaka na zdravlje koje nam pruža tjelesna aktivnost, oko 60% odraslih
neredovno je aktivno ili potpuno neaktivno. Zabrinjavajuće je što su djeca
sve više tjelesno neaktivna. Tjelesni odgoj u školama nedovoljno je zastupljen i
nužne su sustavne promjene u školskom
programu u smislu povećanja satnice, ali
i načina provođenja tjelesne aktivnosti.
Već u ovoj dobi počinje razvoj rizičnih
čimbenika za pojavu zdravstvenih rizika
i kroničnih bolesti. Tjelesna neaktivnost
povećava rizik obolijevanja od srčanih
bolesti, malignih bolesti, moždanog udara, hipertenzije, dijabetesa, a to su vodeći
uzroci smrtnosti odraslih ljudi u razvijenim zemljama. Istovremeno se opaža
porast pojavnosti pretilosti i stresa.
RUJAN/LISTOPAD 2013.
Tjelesna aktivnost
Hodanje je jedna od prvih stvari
koje dijete želi učiniti i jedna od
zadnjih od koje bismo odustali.
da i u starijoj dobi ostanemo što dulje samostalni i neovisni o tuđoj pomoći.
Uslijed neaktivnosti oslabljen je tonus mišića, ponekad hipotrofije, što rezultira općim stanjem kondicije, nespretnošću, lošom kondicijom, dolazi do krivljenja kičme, nepovoljnog razvoja stopala i sl. Istraživanja su pokazala da računala i video-igrice štetno djeluju na oči i
lokomotorni sustav.
Tjelesna neaktivnost izrazito loše
djeluje i na psihičko zdravlje (stres, depresija, loš san, raspoloženje)
Tjelesna aktivnost prevenira ili
odgađa pojavu kronični bolesti:
- koronarnu bolest srca
- rak dojke i debelog crijeva
- osteoporozu
- sarkopeniju
- osteoartritis
- dijabetes
- pretilost
- visok krvni tlak
- povišeni kolesterol
Tjelesna aktivnost povećava potrošnju energije što pomaže u procesu
mršavljenja i održavanja idealne tjelesne
mase. Navike usvojene redovite tjelesne
aktivnosti u mladenačkoj dobi ostaje najčešće prisutna i u odrasloj dobi. Međutim, nikada nije kasno promijeniti navike
i usvojiti tjelesnu aktivnost kao sastavni
dio svakodnevnice. Ona nam omogućava
Za postizanje i očuvanje dobrog zdravlja preporučuje se provođenje tjelesne
aktivnosti najmanje 30 minuta u toku
dana. Ta aktivnost ne mora biti sportska,
nego može biti i rekreativnog karaktera.
Srednja razina tjelesne aktivnosti dovoljna je u smislu smanjenja zdravstvenih rizika i prevencije bolesti.
Aktivnošću srednjeg intenziteta smatra se ona pri kojoj možemo normalno
govoriti. Tjelesna aktivnost uvijek mora
biti prilagođena dobi, fiziološkom stanju
organizma, zdravstvenom stanju i vlastitim sklonostima. Preporučuje se konsultacija s liječnikom, koja je obavezna
ukoliko već bolujete od pojedinih bolesti.
BROJ 24
Koliko tjelesne aktivnosti
nam je potrebno?
Što je važno napomenuti?
-
-
da morate upoznati sebe
razmislite što želite postići
koji su vam ciljevi
što vas inače u životu pokreće
pokušajte biti dosljedni,ali ne i
prestrogi prema sebi
osluškujte svoje tijelo i um
pokušajte osvijestiti dobrobiti
koje vam tjelesna aktivnost
donosi
izaberite onu aktivnost u kojoj
uživate
svi imamo različite sklonosti, a
mogućnosti su brojne.
21
OMLADINSKA SVAŠTARA
Mlade
snage
Priredila Olivera TADIĆ
Dragi moji, bliži nam se jesen koja me uvijek podsjećala na toplinu. Toplinu
ljudskih odnosa, toplinu vunenih džempera ili lagano pucketanje vatre uz
gledanje dobrog filma dok vani kiši. Vrijeme nam ne može ništa, koračajmo
zajedno u ovo godišnje doba koje nam donosi brojna lijepa iskustva od
modnih dodataka, novih filmova i, naravno, uvijek poznatih međuljudskih
osjećaja od ljubavi do prijateljstva... Iznenadite svoje prijatelje, vage, lijepom rođendanskom porukom. Kada vam je hladno pošaljite svojoj simpatiji sms koji će u vama probuditi cirkulaciju pri samoj pomisli na nju ili
jednostavno zaposlite svoje ruke i od starih stvari napravite nešto novo.
Ako vas muče odnosi sa prijateljima za vas sam pripremila jedan članak o
tome kako preboliti lošeg prijatelja ili mu dati novu šansu .
Simple and chic
Jesen i zima nezamislive su bez
dobre veste ili pulovera, koji savršeno mogu poslužiti za slojevito oblačenje, a pošto se lako kombinira s
raznim komadima odjeće, jednom
kad pronađeš svoj par dugih rukava,
teško ćeš se od njih odvojiti...
Vestice klasičnog kroja obavezno ove jeseni i zime treba što prije vratiti u ormar,
a lako ćeš ih moći kombinirati uz razne modele suknji.
Trendy kragnice
Ovaj dodatak u trenu podiže svaku
kombinaciju, a svoju omiljenu vestu
možeš oživiti i s kragnicom koju ćeš
izraditi i ukrasiti sama.
Kako riješiti
problem s
prijateljima?
Teško je kad se netko blizak pretvori
u nekoga kome uopće nije stalo ili,
još gore, u nekoga tko nam konstantno podmeće noge. Što napraviti
kada se najbolji prijatelj preko noći
pretvori u našeg najgoreg neprijatelja?
Probajte sve riješiti razgovorom
Razgovor doista može mnogo toga
riješiti. Čim osjetimo da se udaljavamo i
da sve nekako izmiče kontroli, najbolje je
sjesti s otvorenim kartama i o svemu
razgovarati. Ako je došlo do nekih većih
trzavica, dobro je pričekati da se rane
ohlade i strasti smire, no razgovor je
uvijek dobar početak i dobar pokušaj.
Zakovice na ovratniku
Navikli smo na zakovice po obući i torbicama, ali što
kažeš na zakovice na tvojoj omiljenoj košulji? Ako je ta
košulja k tome još i od trapera, super kombinacija!
Dakle, zakovice zalijepi po ovratniku u redovima koji ti
se sviđaju i dobit ćeš super moderni i šik komad
odjevnog predmeta koji k tome može poslužiti i
umjesto neke rokerske ogrlice.
Uzmite si vrijeme za žalovanje
Nova-stara haljina
Često je raskid prijateljstva bolnije od
raskida ljubavne veze. Obično nakon te
vrste boli kasnije više nismo isti i treba
nam vremena dok nekome drugome
opet povjerujemo.
Imaš li neku haljinu koja ti
baš i nije po volji? Evo kako joj
udahnuti novi život. Kupi boje za
tkanine koje ti se sviđaju i koje
možeš iskombinirati zajedno te
ih prskanjem nanesi na haljinu.
Ovako ćeš dobiti zanimljive
oblike i kombinacije, čisto
umjetničko djelo!
22
BROJ 24
RUJAN/LISTOPAD 2013.
FOJNIČKAŠKRINJA
Nemojte se izolirati
Iako će vam vjerojatno doći da se
maknete od svih, to nije dobro rješenje.
Druženje s ljudima zapravo je najbolji
lijek i pomoću njih najlakše ćemo zaboraviti brigu koja nas mori. Probajte oživjeti neka stara, zaboravljena prijateljstva ili dati šansu ljudima koji su uz
vas, a vi ste ih odgurivali, kao i novim
poznanstvima. Uvidjet ćete kako uz
druženje vaša briga postaje sve manja i
manja.
Da dugo ne razmišljate o tome koji ćete džemper kupiti ove jeseni, ili o tome
da li vas je uvrijedio netko drag ja bih vam radije preporučila da se ušuškate u
toplu dekicu i pogledate neke od ovih novijih filmova. Ako vaš prijatelj ima
rođendan radije ga razveselite lijepom rođendanskom porukom.
Hobit: Smaugova pustoš
Ne vrijeđajte
Kada smo ljuti, a prije svega povrijeđeni, skloni smo teškim riječima,
točnije uvredama, kako bismo drugoj
strani dali količinu povrijeđenosti koju
sami osjećamo. U tim vremenima
najbolje se držati dostojanstveno, ma
kako se loše osjećali i ma koliko bili
izazvani. U takvim se trenucima bolje
ugristi za jezik.
Iron Man 3
Ignorirajte
Ako je druga strana doista sto posto
neprijateljski nastrojena te stalno
vrijeđa i izvodi razna podmetanja, nekad
je sve to zajedno najbolje ignorirati.
Naime, kad ignorirate nekoga tko vas
vrijeđa, ta osoba brzo izgubi volju jer
ignoriranje pokazuje da nam nije stalo i
da na nas nema utjecaj kakav bi ta druga
osoba željela da ima.
One Direction: This is us
Probajte razumjeti
Ne kaže se uzalud da trebamo provesti neko vrijeme u tuđim cipelama
kako bismo saznali kako se ta osoba osjeća. Također, veoma je bitno preuzeti
odgovornost za svoje postupke ukoliko
smo mi sami krivi. Važno je znati da ne
možemo svu krivnju svaliti samo na
jednu stranu.
Budite ljubazni i pristojni
Ovo je jako važno ako vi i vaš najbolji
prijatelj idete u istu školu i stalno se
susrećete. Neprijateljstvo na školskom
hodniku može izgledati kao s TV ekrana,
ali zapravo je veoma iscrpljujuće, stoga je
najbolje biti ljubazan i pristojan.
Potražite novi hobi
Okupiran um najbolje stvara zaborav.
Mi možemo biti tužni do beskraja i natrag, ali ako nas druga strana više ne želi
kraj sebe, ne možemo ništa učiniti da se
situacija promijeni. Ako se počnemo baviti nekim novim hobijem, on će nam
okupirati misli i otjerati tugu i zabrinutost.
RUJAN/LISTOPAD 2013.
SMS-poruke
Ako ti treba prijatelj koji ti šapuće tiše, koji ti suze
briše, ti me pozovi makar u pola noći, zovi da ti snage
dam, kad imaš mene nisi sam...
Godine idu, a što nam život znači, zajedno bi bili i
bolji i jači. Ali život nisu snovi puni želja - znaj da u meni
do smrti imaš vječnog prijatelja!
Da bi tvoje ruke dotakle zvijezde na nebu, da
najljepši ostvari ti se san, da ti sunce uvijek sja u tvom
životu, to su moje želje za tvoj rođendan!
Da se zaljubiš, ali sretno, da ti ljubav traje vječno, da
zaboraviš sve ono što ti je stvaralo boli želi ti netko ko te iskreno voli. SRETAN
ROĐENDAN. Ljubav su mora, ljubav su neba, ljubav je sve što ljudima treba,
ljubav je potok što teče iz raja, a poljubac je putić što dva srca spaja.
Kad ti najteže bude ili kad osjetiš da te nešto boli, sjeti se da postoji biće koje
te vječno i duboko... VOLI!
BROJ 24
23
DANI KRUHA
D
ani kruha u vrtićima i školama organiziraju se već godinama kao prikaz štovanja zemlje i njezinih plodova,
kao svetkovina posvećena plodovima zemlje i kruhu
te blagodatima koje daju zemlja i priroda, a čovjek svojim
trudom i znojem proizvodi i oblikuje kao hranu.
Posebno mjesto u tome ima kruh, kao simbol života,
međusobne povezanosti i dobrote.
O kruhu koji nam je svakodnevno na stolu, rijetko
razmišljamo. Prihvatamo ga kao obično jelo, često i bacamo, zaboravljajući kako je to jedan od najvećih darova
prirode - plod zemlje i ljudskog rada koji je doslovno spasio čovječanstvo u doba gladi i neimaštine. Osim toga, u
kršćanskoj civilizaciji kruh ima i duhovno značenje. Blagovanje kruha pripada tradiciji hrvatskog naroda i izraz je
životne radosti, razumijevanja i poštovanja. O važnosti
kruha kao namirnice upravo govore običaji iz narodne
tradicije u kojoj je, osim obične ljudske, bio nositelj i mnoge religijske simbolike. Pokloniti voljenoj osobi klasje žita
značilo je željeti da s njom budemo složni i ujedinjeni, kao
što je njegovo zrnje. Raširen je običaj i dočekivanja gosta
kruhom i solju, čime se izražavala želja da se s gostom
podijeli sve, te da mu u životu ničega ne nedostaje.
Kruh kao hranu ljudi nisu posvećivali samo sebi, nego i
bogovima. Mnogi oblici pekarskih proizvoda vezani su
baš za religijska vjerovanja.Tako je i prvotni okrugli oblik
kruha (koji se održao stoljećima), ali i roščić (kifla), posvećen božici mjeseca. Pečena se pletenica, umjesto one
od ženske kose, žrtvovala bogovima. Kruščiće u obliku životinja (još uvijek raširen običaj za Uskrs) u nekim kultu-
24
DANI KRUHA
Učenici i nastavnici O.Š. "I.G. Kovačić" Fojnica
rama su najsiromašniji žrtvovali Bogovima umjesto pravih životinja... Takve priče o nastanku kruha i njegovu značenju u trenu nas vraćaju do same civilizacijske kolijevke.
Kako, kada i gdje je nastao kruh - ne znamo, ali znamo
da su ga Egipćani pekli od pšenice uzgojene u dolini rijeke
Nil. Pšenica se u polutropskom i umjerenom podneblju
uzgaja već šest tisuća godina. Po tome možemo zaključiti
da su ljudi pekli kruh i prije više od šest tisuća godina. Od
tada pa do danas pekli su ga uvijek od istih osnovnih sastojaka: brašna,vode i soli.
Dani zahvalnosti na plodovima zemlje i Dani kruha zapravo bi nam trebali biti podsjetnik na zahvaljivanje Bogu
na svim darovima kojima nas je darovao tijekom cijele godine. Trebamo biti zahvalni Bogu na plodovima zemlje jer
su oni dar od Boga za čitavu obitelj.
A kako smo mi, Fojničani, učenici i nastavnici, a uz veliku pomoć i podršku roditelja, proslavili ovaj blagdan vidimo na priloženim fotografijama.
Rekli bi samo da smo svi zajedno uložili trud i rad, malo
dobre volje i zajedništva, pomiješali s dosta smijeha i veselja i od tih sastojaka napravili jedan veliki zajednički
kruh - u obliku upriličene priredbe u prostorijama škole,
BROJ 24
RUJAN/LISTOPAD 2013.
GASTRO KUTAK
FOJNIČKAŠKRINJA
priredila
Božana TUKA
gdje su učenici pokazali svoja voditeljska, pjevačka, recitatorska, likovna i plesna umijeća. Pa neka je U SLAST!!!
Ove godine smo imali čast sudjelovati i na svehrvatskoj
smotri Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje u Labinu
u Istarskoj županiji. Projekt je prije 22 godine pokrenula
Udruga "Lijepa naša" na čijem je čelu dr. Ante Kutle. Zajedno sa SŠ "Kreševo" predstavljali smo županiju Središnja Bosna i stekli predivno i nezaboravno iskustvo. Učenici i njihova mentorica su bili odjeveni u narodnu nošnju
svoga kraja te su imali svoj izložbeni prostor na kojem su
predstavljali krušne proizvode i plodove svoga užeg zavičaja. U našoj ekipi bili su Marija Bućo, Ivana Bošnjak, Mia
Barišić i mentorica Anđela Kukrić.
Ovogodišnja svečanost održana je u nedjelju 13. listopada, a domaćin je bila labinska Osnovna škola "Ivo Lola
Ribar". Sudjelovali su predstavnici osnovnih i srednjih
škola svih županija Republike Hrvatske, većinskih hrvatskih županija FBiH te hrvatske škole iz Vojvodine i Mađarske, sveukupno 64 škole te nekoliko vrtića. Više od tri
stotine sudionika na 80-ak štandova predstavilo je tradicijsko pripremanje kruha, običaje blagovanja i žetvene
običaje. Škole su predstavile krušne proizvode i plodove
zemlje svojih županija, ali i neka zaboravljena tradicionalna jela, recepte, ljekovito bilje i biljne pripravke. U ime
pokrovitelja predsjednika Hrvatskog sabora Josipa Leke
manifestaciju je otvorila njegova izaslanica Tanja Vrbat.
Služena je svečana sveta misa s prinosom darova koju je
predvodio porečko-pulski biskup Ivan Milovan. Na kraju
svečanosti svim sudionicima su uručene zahvalnice, a
sljedeće godine smotra će se održati u Udbini.
RUJAN/LISTOPAD 2013.
BROJ 24
U antici je bio cijenjen kao biljka koja se koristila za podmlađivanje, a njegovim zlatnim laticama ukrašavana je čak i
hrana. U prijevodu s latinskog njegovo ime znači nebeski
lijepo. No, izgleda nije ljepota njegov glavni adut, ime nebeski zaslužuje zbog svojih ljekovitih svojstava.
U narodu je neven poznat kao lijek pročišćivač jer pospješuje znojenje i tako pomaže u otklanjanju loših tvari iz
organizma. Ovo je naročito važno kod bolesti bubrega, prehlade, gripe... Osim toga, neven je i odličan diuretik, pomaže kod problema s urinarnim traktom. Pored ovoga, neven
liječi i bolesti ženskih organa (ciste, fistule, probleme s mjesečnicom i menstrualne bolove). Odličan je i kod napetosti
živaca, jer djeluje umirujuće, jača imunološki sustav.
U kozmetici neven se odavno koristi. Ulje nevena je odlično za kožu lica, hrani je i zateže. Mast od nevena naročito je
dobra protiv opeklina nastalih od sunca. Zanimljivo je da je
recept za kremu od nevena poznat još od 12. st.
Čaj od nevena
2-3 cvijeta nevena prelije se u šalici vrelom vodom. Preporučuje se piti 2-3 šalice dnevno, a može se eventualno zasladiti medom.
Domaća mast od nevena
Potrebno je pet žlica svježih nevenovih latica i 200g
svinjske masti.
Mast treba otopiti, a kad se dobro ugrije (ne smije prokuhati) dodati nevenove latice i na laganoj temperaturi miješati 2-3 min. Nakon toga posudu pokriti gazom i ostaviti
da stoji 24 sata, a za to vrijeme smjesu ponekad promiješati
drvenom ili plastičnom žlicom. Po isteku navedenog vremena smjesu lagano zagrijati da se otopi, a po tom ju procijediti kroz gazu i spremiti u pripremljene staklene ili plastične
posude.
Takvu mast valja držati u hladnjaku, a nanosi se na oboljelo mjesto nekoliko puta tijekom dana u tankom sloju...
25
PRIJATELJI FOJNICE
Tomislav Marijan Bilosnić TIGAR (Izbor)
U ULICI ZADARSKOG MIRA POJAVIO SE TIGAR
Na početku ulice Zadarskog mira
pojavio se tigar
bio je to najuporniji tigar svih vremena
Tako rijetki stvor u današnjici
Toliko rijedak da je teško u to i povjerovati
Nitko ne vjeruje u njegovu pojavu
iako mu djeca nose male poklone
a djevojke iz predgrađa dolaze ga vidjeti
uzbuđujući se onim što je najbolje
S pristojne daljine svi ga gledaju
pa ne vjerujući okreću pogled nebu
koje lebdi nad njim svileno kao i on sam
U velikim skokovima tigar preskače zgrade
boji se da će ga na ulici ubiti
oni što se prave da ga ne vole
ali viču za njim kako je lijep
kao visoki bijeli valovi juga
koji već danima preznojavaju cijeli grad
Tigar i ne sluti da je upao u klopku
u jamu koju mu kopaju godinama
blago se osmjehujući njegovoj nenadanoj pojavi
TIGAR MEÐU TVRDIM KORICAMA KNJIGE
U moju biblioteku ušuljao se tigar
Tigar je ušao u moje knjige
Tigar se nastanio među tvrdim koricama
On ne može trpjeti ničiju riječ
On ne može podnijeti ni vlastiti um
Tigar je otpočeo rat s piscima
on im neda napisati pjesmu
on drži da ni jedna rečenica nije vrijedna
njemu je svaka riječ trn u tijelu
Moja je biblioteka puna užasa
Tigru je muka od piščevih zahtjeva
on je ušao u knjigu kao u samoposlugu
on je pojeo sve što se pojavilo
Sad je samo jedna knjiga potpuna
sad je samo jedna knjiga savršena
ona s tvrdim koricama
u kojoj tigar spava i sanja Indiju
MRŠAVI TIGAR
Mršavi tigar glođe zvijezdu
zvijezda se puši kao vruća riža
Mršavi tigar vješa se za rame mjeseca
blijedocrveni srp mjeseca reže nebo
preciznije od električne pile
Nebo modro ko suho grožđe
pokriva ošamućeno jutro
njegovu krošnju pod kojom tigar
reže olovnu zvijezdu kao prepečeni kruh
Modar od zore poput Shive
mršavi tigar na azijskom nebu
istrebljuje visoke zvijezde
kao rijetke ptice džungle
26
TIGROVE OČI
Nebo neprestano ukrašavaju kristali
to su tigrove oči
i plima njihova
i one zriju nad poniznim hodočasnicima
koji skupljaju ruho oko tijela
da ih ne spale
ili da ih ne pretvore u led
Gospode, dok tako snivam
tigrove oči postaju zvijezde
što putuju na drugu stranu svijeta
Pa nije li lako onda pronaći tigra u noći
kada su mu oči
svijetle kao srce azijske pustinje
kao veliki krateri vulkana na Javi
kao oblaci
kao kontinenti
tajnoviti predjeli
u kojima se cakli duša
svakog živoga stvora
Nebo je puno svijetlih lubanja
tigrovih očiju
bića koja se kreću u noćima
TIGAR JE PRVA RIJEČ
Tigar je jedna od prvih riječi
Došao je kada sam bio usamljeno dijete
Kad je otac otišao u šetnju
Kad je majka stavila previše papra u juhu
Znam samo da on još uvijek postoji
da se pojavljuje u sanovnicima
propovjeda se o njemu kao o umjetnosti
Što sam dalje djetinjstvu
njegov život postaje sve tajanstveniji
Tigar je konaèno ušao i u lirsku poeziju
kada se to najmanje očekivalo
Ona se nikom ne obraæa ponaosob
ove su pjesme kao i tigar iščupane
iz moje šutnje koja se objesila
preko prosinaèkog mjeseca
Tigar je spreman konačno napustiti djetinjstvo
napustiti poeziju
i opet se vratiti u običnu riječ
PET TIGROVA
Prvi tigar sjever čuva
Drugi tigar čuva jug
Treći je tigar u zemlji izlazećeg sunca
Četvrti je u zemlji zalazećeg
Peti tigar čuva središte zemlje
Pet tigrova čuvaju carstvo
Prvi tigar čuva svjetlost
Drugi tigar ljubav čuva
Treći je tigar na izvoru mira
Četvrti na utoku tajne
Peti tigar čuva snagu prirode
Pet je tigrova u srcu svijeta
BROJ 24
RUJAN/LISTOPAD 2013.
FOJNIČKAŠKRINJA
TIGAR S TIJELOM MJESECA
Uspjeh hrvatskog književnika Tomislava Marijana Bilosnića
na svjetskoj književnoj sceni
Ovaj tigar s tijelom mjeseca
jastuka na kojemu spava moja draga
s glavom orla krilom lastavice
nije ono što vidimo
nije ono što mislimo
nije prizor nego san
i svaki dodir s njim je nemoguć
drugi mu apsolutno ništa ne znače
I strahovi bježe od njega
od tigra kojeg smo otkrili sami
od očiju zelenih poput leda drveća
Postoji samo jedan nevidljivi ključ
on istodobno otvara zemlju i nebo
ruka tigra krije ga u rijeci
glava orla krije ga u nebu
krilo lastavice krije ga u ogledalu oblaka
u bljesku koji zaustavlja dah
BILOSNIĆEV TIGAR MEĐU 18 KNJIGA
KOJE PREPORUČUJE UGLEDNI
AMERIČKI KNJIŽEVNI ČASOPIS
Već kultna zbirka pjesama Tomislava Marijana Bilosnića
Tigar prevedena na devet svjetskih jezika i nagrađena s dvije
međunarodne književne nagrade, na svjetskoj književnoj sceni
doživljava nove uspjehe. Tigar je, naime, poslije makedonskog,
albanskog, romskog, talijanskog i njemačkog jezika, preveden i
na engleski jezik, te 2012. godine objavljen u SAD-u. Pod engleskim naslovom The Tiger is the World / Tigar je svijet zbirka je
objavljena kod poznatog američkog izdavača "Xenos Books" iz
Las Crucesa u Novom Meksiku. Bilosnićev Tigar koji se po objavi
našao na mnogim svjetskim portalima od Amerike, preko Italije,
Švedske, do Kine i Japana, ubrzo je uvršten u najuži izbor knjiga
koje se trenutno preporučuju u Americi.
U međuvremenu Bilosnićev Tigar je preveden i na slovenski jezik, te djelomično na mađarski. Upravo ovih dana Tigar je
doživio i svoju španjolsku promociju, objavljen je na portalu
internetskoga časopisa Crear en Salamanca kojega uređuje poznati španjolski pjesnik José Amador Martín. Ilustracije na temu
tigra potpisuje španjolski slikar Miguela Elíasa, koji je isti prilog
objavio i na svom blogu. Poslije nedavno preminulog talijanskog
slikara Uga Maffia, Miguel Elías je drugi europski slikar koji je ilustrirao Bilosnićeva Tigra, koji će ovih dana biti objavljen i u redakciji čileanskog pjesnika hrvatskih korijena Andrésa Moralesa
Milohnica u Čileu.
TIGAR U SNIJEGU
Bijeli plaštevi u kreč su pretvorili planine
svjetlost pahulja zasjenila je duboke šume
od bljedoće oluja se sledila
samo se tigar šutnjom prvosvećenika
oslikava u svetkovini snijega
kao njegov pokrivač pun suncokreta
kao zadnja rumen na ovome svijetu
Tigar razbluđuje snijeg
Tigar razbluđuje stidne dijelove leda
opružen po njoj poput saga u dubokome snu
Snijeg je najavio njegovo prisustvo
snijeg je prihvatio skitnicu
što se zrcali u njemu
kao jedini topli grm
gunj koji će oviti one što se još imaju
nevini roditi
http://www.ronslate.com/eighteen_poets_recommend_
new_recent_collections
http://www.ronslate.com/eighteen_poets_recommend_
new_recent_collections
http://www.xenosbooks.com/Tiger.htm
http://www.locutio.si/index.php?no=73&clanek=2101
TIGAR U SAMOĆI
Tigar drhti od svojih moćnih urlika
boji se izgubiti snagu u samoći
Tigar prepoznaje nagone
koji ga vuku za materinskom rumeni
on zalud iščekuje da mu se netko pridruži
Tigar je sam do rasula
Tigru ni snaga ne pomaže
da se održi na okupu
Najusamljeniji je na spomen budućnosti
od samoće ga ne izbavlja
ni brojanje crnih i svijetlih trava
što izmjenjuju dane
Tigar bi se svega odrekao
samo da mu priđe kakav usamljeni nesretnik
da s njim podijeli svježinu večeri
Posvud tigar prati svoje krvave korake
u očajanju što s njim nitko ne pleše
Tigar je potamnio od udaraca samoće
njegove su rane već ognjene
njegovo je tijelo već uspavano
RUJAN/LISTOPAD 2013.
BROJ 24
27

Fojnička škrinja broj 6

Fojnička škrinja broj 5

Fojnička škrinja broj 15

Fojnička škrinja broj 9

ovdje - Sjemenarna

Fojnička škrinja broj 14

Fojnička škrinja broj 16

Ovdje - Sjemenarna

Fojnička škrinja broj 17

Fojnička škrinja broj 7

Fojnička škrinja broj 10

Izvještaj ADRIA CUP

Izveštaj o poslovanju za period januar-mart 2014. godine