Green Garden • broj 75 • srpanj / kolovoz 2011. • godina XI • cijena 3,50 K M
Ljetna sadnja kupusa
Zelena rezidba breskve
Što i kako nakon tuče
Boysenberry
Čuvanje vina
[email protected]
www.sjemenarna.com
www.intesasanpaolobanka.ba
GOTOVINSKI nenamjenski
već od 5,50% (EKS 7,58%)*
STAMBENI
već od 6,40% (EKS 6,69%)*
HIPOTEKARNI
već od 7,99% (EKS 8,43%)*
AUTO
već od 7,39% (EKS 7,97%)*
ZAMJENSKI (NOVO)
već od 7,00% (EKS 7,35%)*
* Efektivna kamatna stopa izračunata za maksimalni iznos kredita, maksimalni rok otplate i maksimalnu naknadu za obradu kredita
Mislimo unaprijed s Vama.
članica grupe
080 020 307
3
Editor’s word
Sredinom ljeta većina radova u vrtovima, voćnjacima i vinogradima je završena, odnosno u ovom periodu godine mnoge povrtne
i većina voćnih kultura su završile s plodonošenjem. Kasne sorte
pojedinih voćnih vrsta, primjerice breskve i nektarine, u punoj su
berbi, dok se rane sorte jabuka i krušaka počinju brati. Isto tako,
rane sorte grožđa su u fazi dozrijevanja i berbe.
I ovaj broj glasila Green Garden na svojim stranicama donosi
mnoštvo zanimljivih priloga posvećenih cvijeću, povrću,voćkama
i vinovoj lozi, zaštiti poljoprivrednih kultura od bolesti i štetnika,
ali za razliku od prethodnih brojeva daleko više korisnih savjeta
namijenjenih pčelarima. Osim toga, tu je i veliki broj korisnih informacije o novim proizvodima iz zaštite bilja, ali i proizvoda koji
služe zaštiti od muha.
U ovom broju glasila našim vjernim članovima Kluba Green
Garden poklanjamo nagradnu križaljku s nagradnim kuponima.
Popunite kupone zadanim pojmovima i ostvarite popust od 20% u
SJEMENARNA agrocentrima.
Kako bi imali potpune informacije o svim aktivnostima koje se
aktualne u poljoprivrednoj proizvodnji sredinom ljeta preporučujemo Vam da detaljno pročitate sve priloge iz ovog broja te obogatite
Vaše znanje novim spoznajama, ali i aktualnostima iz poljoprivrede
i drugih oblasti.
Uredništvo
In mid-summer most works in gardens, orchards and vineyards
is completed, meaning that during this period many vegetable and
also fruit crops are done with fruiting.
Late varieties of some fruit species, such as peaches and nectarines are in full harvest, while early varieties of apples and pears
begin to gather. Also, early varieties of grapes are in the process of
maturation and harvest.
This issue of Green Garden brings you many interesting articles
dedicated to flowers, vegetables, fruit trees and grape wine, protection from pests and plant diseases, but the difference from previous
issues is that this one has much more useful tips for bee keepers.
In addition, there are also a large number of useful information’s
about new products of plant protection, and products that serve to
protect from flies.
For loyal members of Green Garden Club in this issue we have
prize crossword with prize coupons. Fill out the coupons with exact
terms and get a discount of 20% in SJEMENARNA agricultural shops.
In order to have complete information’s about all agricultural activities in mid-summer, we recommend that you read carefully all
articles in this issue of Green Garden, and enrich your knowledge
with lots of new comprehensions.
Editor’s office
Sadržaj
Urednikova riječ
Tekoma - cvatuća penjačica za ugodnu hladovinu ......................... 4
Ukrasno bilje - ljepota s oprezom ......................................................... 5
Ljeto u povrtnjaku ......................................................................................6
Patlidžan povrtnica toplih područja ......................................................7
Ljetna sadnja kupusa ................................................................................ 8
Mali puževi na velikim stablima voćaka............................................. 9
Uzgoj hrena za korijen..............................................................................10
Skladištenje luka ........................................................................................11
Vilina kosica čest parazit na povrtnicama.........................................12
Muškatni oraščić učinkovit afrodizijak ..............................................14
Zelena rezidba breskve ............................................................................15
Što i kako nakon tuče? .............................................................................16
Sinergon 2000 obavezna primjena nakon tuče ............................... 17
Prednosti uzgoja stupastih jabuka .......................................................18
Pitanja i odgovori ......................................................................................20
Sorte šljive za proizvodnju rakije..........................................................21
Uzgoj ranih sorti krušaka .......................................................................22
Boysenberry - krupno jagodasto voće...............................................23
Etinioza - opasna nametnička bolest pčela .....................................24
Pravilno čuvanje vina ..............................................................................26
Zanimljivosti...............................................................................................30
Glasilo
GREEN GARDEN
Radeći na raznim novim pogodnostima za članove Kluba Green Garden i novim sadržajima u Green
Garden glasilu, od ovoga broja pokrećemo i NAGRADNU KRIŽALJKU za članove Kluba Green Garden.
U križaljci se kriju 3 nagradna pojma, svaki pojam je jedan proizvod iz naše ponude u Sjemenarna
agrocentrima. Zabavite se, riješite križaljku i otkrijete o kojim nagradnim pojmovima se radi.
Ispunite kupon priložen uz križaljku i ostvarite bogatu nagradu, i još jednom se uvjerite kako je dobro
biti član Kluba Green Garden, a sve koji to još nisu pozivamo da nam se pridružite i postanete dio
našeg Kluba Green Garden i koristite razne pogodnosti kao njegov član.
Kako postati član Kluba Green Garden – preuzmete pristupnicu, ispunite i pošaljete/dostavite prema
uputama koje ćete pronaći u pristupnici.
Godišnja članarina Kluba Green Garden iznosi 25 KM, a članstvo u Klubu Vam donosi brojne pogodnosti
pri kupovini u našim agrocentrima. Sva Vaša pitanja vezana za članstvo u Klubu Green Garden možete
poslati na e-mail: [email protected].
B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
Nakladnik:
SJEMENARNA d.o.o.
Obilazna cesta 27,
88 220 Široki Brijeg BiH
Tel.: + 387 (39) 700 000;
Fax: + 387 (39) 706 572;
[email protected]
[email protected]
www.sjemenarna.com
Glavni urednik:
dr. Ivan Ostojić
Redakcijski kolegij:
Josip Brkljača, Nino Rotim,
Matea Pehar, Danko Tolić, Mario Ćubela,
Ivica Doko, Velimir Lasić
Marketing:
Valentina Vrljić Mićić, dipl. oec.
Fotografija na naslovnici:
Ivan Ostojić
Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja,, nauke, kulture i športa broj:
05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis
Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.
4
Penjačice su biljke koje
koristimo u kreiranju
okomitih obojenih
površina, posebno u
situacijama gdje je to
teško ili nemoguće
izvesti drugim biljnim
vrstama. Tu svoju
sposobnost penjačice
zahvaljuju mogućnosti
rasta na vrlo malom,
gotovo minimalnom
dijelu tla, što je inače
slučaj na tlima uz kuću,
ograde i zidove.
Josip Brkljača, ing.
Tekoma
cvatuća penjačica za
ugodnu hladovinu
S
vojim razgranatim načinom
širenja pokrivaju velike površine i idealne su za sadnju
uz pergole, balkonske ograde i sl.
Ukoliko ih ostavimo da rastu bez
ikakve potpore, većina penjačica
će poslužiti kao odlični pokrivači
tla.
Tekoma (Campsis radicans, sin.
Tecoma radicans) je poluotporna
listopadna penjačica porijeklom
iz Sjeverne Amerike. Cvjetovi su
krupne trubice dugačke desetak
centimetara, skupljene u cvatovima na kraju ovogodišnjih izbojka,
crveno-narančaste boje. Ovi cvjetovi čine tekomu jednom od najupečatljivijih vrtnih biljaka tijekom
ljetnih mjeseci. Ali, da bi cvala
potrebno joj je duboko plodno tlo i
sunčan zaštićen položaj. Na teškim
glinovitim i suhim pjeskovitim tli-
ma neće doseći svoju punu ljepotu. Jedini nedostatak ove biljke je
što je neugledna tijekom zimskih
mjeseci kada baci lišće i ogoli. Zbog
toga tekoma nije prikladna penjačica za mjesta koja treba zakloniti
zbog njihova ružnog izgleda. Radije
je upotrijebite tamo gdje joj nema
premca: na južnom pročelju kuće
ili za prekrivanje suncu izloženih
ograda i sjenica.
Tekoma zahtijeva sunčano stanište. Možete je posaditi i u polu-
sjenu, no čistu sjenu ne podnosi.
Jedna od mogućih kombinacija je i
da je korijen biljke u sjeni, ali biljka
mora biti na suncu ako želimo bogate „slapove“ cvjetova. Preporuka
je sadnja na južnoj strani. Ponekad
jednostavno ne uspije zakorijenjivanje, ne raste brzo iako je po tome
poznata, ili jednostavno ne cvjeta.
Voli rahlu, hranjivu i dobro dreniranu zemlju. Izrazito dobro podnosi
sušu tako da je nije potrebno često
zalijevati. Potrebno joj je minimalno 165 dana bez zime (smrzavanja)
za bogatu cvatnju. U zimskom periodu podnosi dosta niske temperature.
Razmnožavanje
Tekoma se može razmnožavati iz
sjemena (koje se nalazi u dugačkim
mahunama), može mladim biljka-
ma koje niču ispod matične biljke,
može položenicama, a može se vrlo
lako zakorijeniti iz grančice uzete
na proljeće.
Ako se odlučite na sadnju iz sjemena imajte na umu da sjeme mora
proći razdoblje stratifikacije. Ona
se obavlja na temperaturi od 5 °C
uz vlažnost zraka 30% i to u razdoblju od 60 dana. Sjeme poredajte u
posudu napunjenu pijeskom i svaki peti dan prskajte vodom. Kad je
razdoblje stratifikacije završeno
sjeme možete posijati u plastičnu
posudicu i držati ga na temperaturi
od 35 °C danju (12 sati) tj. na 25°C
noću. Kao supstrat se preporučuje
humus ili pijesak u koji se sjeme
samo blago utisne. Razdoblje nicanja je između 6-8 tjedana. Kad
se formiraju dva listića preporučuje se pikiranje u teglicu 7-8 cm i u
njoj ostaje dok ne naraste do 10 cm,
tada se presađuje u teglicu promjera 10 cm. Preporuka je da prvu zimu
prezimi u stakleniku ili zaštićenom
prostoru.
Ako idete na povaljenicu tada tijekom svibnja savinite bočnu grančicu do zemlje i blago je zagrnite sa
zemljom (nekih 2-3 cm). Do jeseni
će se na tom mjestu formirati korjenčići i samo je prerežite i posadite
na njeno novo stalno mjesto.
Također svi dijelovi starog korijenovog sustava će zasigurno pustiti mlade izboje pa mogu poslužiti
za razmnožavanje. U principu se
toliko lako razmnožava da je mnogi
nazivaju korovom.
B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
5
Ukrasno bilje
ljepota s oprezom
MladEn KaračiĆ, dipl. ing.
OLEANDER
Ubraja se u zimzelene grmove ili
drveće, može izrasti do visine 5 m.
Veoma je dekorativan, pa ga susrećemo u mnogim vrtovima i parkovima u Hercegovini. Biljka je slabo
otporna na niske zimske temperature, pa je zato više rasprostranjena u podnebljima sa umjerenom
i mediteranskom klimom. Listovi
su kožasti, izduženi, uski i šiljasti
sa jasno istaknutim glavnim nervom. Cvjetovi su različitih boja od
crvenih, rozih, do bijelih, krupni su
i mirišljavi.
Oleander ima duži period cvjetanja, od šestog do devetog mjeseca,
što mu daje značajnu prednost pri
odabiru u odnosu na ostale biljke.
Osušeni listovi se koriste kao lijek
u narodnoj medicini.
Toksičnost: U većim dozama i
kod duže uporabe oleander može
B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
izazvati negativne pojave u organizmu čovjeka slične digitalisu, a
ako se koriste svježi listovi toksičnost je znatno izražajnija.
TISA
DIVLJI KESTEN
Najčešće formira grmolika stabla
visine do 1 m, a rjeđe viša. Sporog
je rasta, pa je često zastupljena u
Svrstava se u veoma visoka stabla
sa razvijenom krošnjom i do 30
m. Formira okruglastu krošnju,
lijepog izgleda, pa je kao takvo
rasprostranjeno u mnogim parkovima, ali i u prirodnim staništima
od najnižih do visokih planinskih
predjela kao što su Alpe. Listovi su
prstasto sastavljeni na dugim peteljkama. Cvjetovi su bijele do roza
boje složeni u izdužene grozdove
i plijene svojom ljepotom. Biljka
cvjeta od 4 – 6 mjeseca. Plod je
tobolac, okruglast, mesnat sa mekanim bodljama. Biljka traži plodna, pjeskovita, ilovasta i duboka
tla, dobro podnosi niske zimske
temperature. U narodnoj medicini
se koristi kora kestena, cvjetovi i
sjemenke.
LOVOR VIŠNJA
Najčešće se svrstava u zimzelene grmove, a rjeđe u niska stabla,
mada može narasti do 6 m. Rasprostranjena je u predjelima do 1500 m
nadmorske visine, voli plodno i sjenovito tlo. Listovi su izduženo eliptični, kožasti, kruti i sjajni. Cvjetovi
su sitniji, bijele boje sakupljeni u
dugim grozdovima. Biljka cvjeta
od četvrtog do petog mjeseca. Plod
je okruglasta bobica crne boje, dozrijeva krajem ljeta. Listovi sadrže
glikozid, cijanovodičnu kiselinu,
enzime i tanin. Svježi listovi su se
nekada koristili u narodnoj medicini kao lijek (vodeni destilati).
Toksičnost: Svježi listovi lovor
višnje mogu izazvati trovanja slična kao cijanovodična kiselina.
Oduvijek je ukrasno
bilje u našim vrtovima
i u prirodi mamilo
znatiželjne poglede
prolaznika, ali je
toj ljepoti ponekad
potrebno pristupati
pažljivo i s oprezom,
jer neke od ukrasnih
biljaka iz naših vrtova
uz svu raskoš cvjetova
i mirisa, a kod nekih
vrsta i plodova, nose i
poneke opasnosti za
nepažljive obožavatelje
zimzelenim vrtovima. Kora stabla
je dekorativne crvenkasto smeđe
boje, listovi su uski, šiljasti i mekani. Tisa je dvodomna biljka. Muški
cvjetovi su u skupinama 5 – 10 komada, a ženski pojedinačni i sitni.
Cvjeta od 3 – 4 mjeseca. Plod je
izražajno crvene boje, okruglaste
forme sa crnom sjemenkom, a u
sredini je jako dekorativan. Biljka
dobro podnosi staništa sa oštrom
klimom, a najbolje joj odgovara
plodno vapneno tlo, ali se dobro
aklimatizira i na tlima drugačije
strukture. Listovi i sjemenke sadrže taksine, glikozide, boje, a mesnati dio ploda šećere.
Toksičnost: Cijela biljka, osim
mesnatog dijela ploda, sadrži
otrovne tvari (taksin), pa bi bilo
kakva uporaba mogla biti štetna za
zdravlje ljudi.
Toksičnost: Utvrđeno je da ako
se konzumira mesnati dio ploda
tobolca kestena izaziva trovanje.
6
Ljeto u povrtnjaku
Iako su temperature u ovom razdoblju iznimno
visoke intenzitet radova u povrtnjaku se tek
neznatno umanjuje. Proizvođačima je važno
osigurati kontinuitet berbe svježeg povrća koje
se u našim južnim područjima od jeseni, zime pa
sve do travnja može brati na otvorenom polju i
plasirati na tržište.
Josip Brkljača, ing.
U
toplijim dijelovima Hercegovine tijekom srpnja i kolovoza ozbiljniji proizvođači nastavljaju sjetvu i sadnju povrća
kako bi zadovoljili potrebe tržišta.
Istina, uvjeti za sjetvu povrća nisu
optimalni jer ipak u ovo doba godine često vladaju “tropske vrućine”.
Stoga je biljkama potrebno osigurati dovoljne količine vode kako uloženi trud ne bi bio uzaludan. Osim
toga, prije sjetve sjemena nužno je
kvalitetno pripremiti tlo što podrazumijeva i unošenje odgovarajućih
biljnih hranjiva. Prije sjetve ili sadnje povrća nikako ne smijemo zaboraviti unošenje insekticida u tlo s
tim da se obavezno konzultiramo s
lokalnom savjetodavnom službom.
Nije nevažno napomenuti da sve
navedene radove u povrtnjaku, počevši od zalijevanja pa do unošenja
gnojiva, trebamo obavljati predvečer ili rano ujutro kad temperature
nisu previsoke.
Razumljivo je da su podaci u tablici orijentacijski i da optimalno
vrijeme sjetve ovisi od vladajućih
klimatskih prilika. Svakako da je
najkritičniji period sjetve u razdoblju od 20. srpnja do 10. kolovoza.
Osim sjetve, aktualna je i sadnja
presadnica povrća: cvjetače, endivije, kelja pupčara, zimskog kelja,
zimskog kupusa, jesenske salate i
dr. Pri tomu prednost imaju presadnice proizvedene kontejniranim načinom i to iz razloga što se
bez većih poteškoća mogu saditi
tijekom cijele godine uz izostanak stresa-zahvaljujući supstratu
oko korijena. Sadnja se obavlja u
dovoljno vlažno tlo s tim da dva
tjedna nakon sadnje trebamo oba-
viti i prvu prihranu. Kako je ovo
godina s pojačanom pojavom lisnih ušiju i stjenica trebamo voditi
računa i o zaštiti presadnica, a što
se prije svega odnosi na kupusnjače. U tu svrhu koristi se veći broj
insekticida s čijom primjenom
su povrćari već dobrim dijelom i
upoznati. Međutim, dobrim dijelom nisu upoznati sa suzbijanjem
korova u kupusu. S obzirom da se
u našim krajevima nalazi veći broj
proizvođača kupusa čiji se uzgoj
bazira na presadnicama i suzbijanje korova treba podrediti tom
načinu proizvodnje. Tako se prije presađivanja presadnica može
koristiti: GOAL EC (2-3 l/ha) i
STOMP (3-4 l/ha) dok se 10-14
dana nakon presađivanja kupusa
koristi: BUTISAN S (2-2,5 l/ha).
Koji će se od navedenih preparata koristiti ovisi o tipu tla i
kulturi koja će se uzgajati nakon
kupusa. Međutim, treba imati na
umu da se jednokratnom primjenom herbicida ne postižu željeni
rezultati te je prije izbora herbicida preporučljivo kontaktirati lokalnu savjetodavnu službu.
Sjetva povrća u toplijim
područjima
KOLIČINA
SJEMENA (m2)
VRIJEME SJETVE
CVJETAČA
3
01.07.-20.07.
CIKLA
3
01.07.-10.07.
ENDIVIJA
3
01.07.-31.08.
MRKVA
4
01.07.-31.08.
PERŠIN
3
01.07.-31.08.
RADIČ
5
01.07.-31.08.
PORILUK
15
01.07.-31.08.
JESENSKA SALATA
3
01.07.-31.08.
ZIMSKI KUPUS
3
01.07.-15.07.
ZIMSKI KELJ
3
01.07.-20.07.
GRAH MAHUNAR
15
01.07.-15.08.
VRSTA POVRĆA
B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
7
PATLIDŽAN
povrtnica toplih
područja
Patlidžan je porijeklom iz Indije i Šri Lanke, gdje
se uzgajao još prije 3000 godina. Na zapadu se
pojavio tek u 16. stoljeću. Prvi pisani dokumenti
o ovoj kulturi potječu iz starih kineskih zapisa
dovršenih 544. godine. Opisuje se kako žene
crnom bojom boje zube, koji se nakon poliranja
svjetlucaju metalnim sjajem. Vrlo je cijenjeno
povrće, naročito u Indiji, Kini i Japanu.
Sjajni i ljubičasti plodovi patlidžana su
jedinstvenog, prijatno-gorkog ukusa. Smanjuju
kolesterol i štite od tumora.
Mario ĆuBEla, dipl. ing.
U
spijeva u toplim i vlažnim
predjelima. U početku je
biljka patlidžana davala
svijetle, male plodove veličine jajeta. Kasnije su uzgojem dobivene
različite veličine, oblici (okrugli,
duguljasti) i boje. Zagasitoplava do
ljubičasta boja debele kože jeste
njegova najuočljivija karakteristika. Plodovi mogu biti mase 20
grama do 2 kg. Oblici ploda zaista
su vrlo različiti i mogu biti jajoliki,
izduženi, ovalni, okrugli, kruškoliki
te cilindrični.
Ekološki uvjeti uzgoja
S obzirom da potječe iz tropskih
krajeva, odlikuje se povećanim
zahtjevima prema toplini i svjetlosti. Najpogodnije temperature
za njegov rast i razvoj su između
B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
22 i 29 °C, dok niske temperature
kod patlidžana izazivaju šokove
zaustavljajući ga u porastu. Tako
temperaturu od 10 °C ne podnosi, a
kako već pri slabom mrazu strada,
za njegov uspješan uzgoj potrebno
je najmanje pet mjeseci bez mraza i tri sa srednjom temperaturom
iznad 20 °C. A osim što je osjetljiv
na mraz i kolebanje temperature,
ne odgovaraju mu ni pretjerano visoke temperature koje narušavaju
njegov metabolizam dovodeći do
formiranja sitnih, morfološki izmijenjenih cvjetova. S druge strane,
patlidžan je osjetljiv i na nedostatak vlage, koja pak može dovesti
do usporenog rasta biljke, ali i do
pojave gorkih plodova. Stoga je za
njegov uspješan uzgoj nužno redovito provoditi zalijevanje i to svakih
6-7 dana s 20-30 litara vode po četvornom metru, posebno u vrijeme
formiranja plodova. Dobro uspijeva
na toplim, dubokim, rastresitim i
plodnim tlima, neutralne do slabo
kisele reakcije. Ne odgovaraju mu
tla lakog i pjeskovitog sastava jer
su kod njih izražena velika temperaturna kolebanja. U plodoredu
dolazi na prvo mjesto, a uzgajan u
monokulturi ostvaruje slabije proizvodne rezultate. Najbolje uspijeva
uzgajan nakon mahunarki i tikava.
Načini sadnje
Patlidžan se može uzgajati na
otvorenom polju i u zaštićenom
prostoru. Uzgoj patlidžana dosta
je sličan uzgoju rajčice, pa se slično njoj, za proizvodnju u vrtovima
uzgaja iz presadnica. Tehnika proizvodnje rasada ista je kao i kod rajčice. U južnim toplijim dijelovima
sadnja presadnica počinje nešto
kasnije u odnosu na rajčicu i to od
* Znanstveno ime Solanum
melongena potječe iz 16. stoljeća
od arapskog naziva za jednu
vrstu patlidžana. Engleski naziv
eggplant nastao je jer su plodovi
nekih europskih kultivara iz 18.
stoljeća bili žute ili bijele boje
slični guščjim ili kokošjim jajima.
Englesko govorno područje koristi
i naziv aubergine, koji potječe od
istog francuskog imena. U južno afričkom engleskom plod je poznat
pod imenom brinjal, a potječe od
Arapskog i Sanskrita. Na Karibima
ime potječe od latinskog “melongen”.
20. - 25. travnja i traje sve do 10.
svibnja. U hladnijim, sjevernijim
područjima rokovi sadnje pomaknuti su za 20-tak dana. Razmak
sadnje iznosi 70 cm između redova,
a u redu 40-50 cm. Nakon sadnje
patlidžan trebamo dobro zaliti i to s
1-1,5 litra vode po svakoj biljci. S obzirom da se patlidžan sporo ukorjenjuje prvo okopavanje treba obaviti
tek 20-25 dana nakon sadnje.
8
Ljetna sadnja kupusa
Kupus ima veliku
važnost u ljudskoj
prehrani zbog čega
se i proizvodi tijekom
cijele godine. Kod nas
je posebno aktualna
sadnja kasnijih sorti
kupusa čije se glavice
prvenstveno koriste za
kiseljenje.
mogli uživati u vrijednostima ovog
povrća prvo ga trebamo proizvesti.
ozbiljnijoj proizvodnji trebamo pripaziti i na odabir pretkultura. Naj-
Odabir tla i plodored
U pravilu, kasni kupus najveće prinose ostvaruje ako se proizvodi na
duboko oranim, plodnim i strukturnim tlima. Za kasnu proizvodnju kupus se sadi na težim tlima
koja dobro čuvaju vlagu. Međutim,
Nino RotiM, dipl. ing.
K
upus potječe iz Sredozemlja, a uzgaja se gotovo
3000 godina. U srednjoj
Europi počeo se uzgajati u razdoblju od 8. do 15. stoljeća odakle su
ga trgovci i pomorci proširili po
cijelom svijetu. Za širenje kupusa najzaslužnija je njegova velika
hranidbena vrijednost koja do posebnog izražaja dolazi u zimskom
periodu kada kiseli kupus predstavlja jednu od nezaobilaznih
namirnica. Osim toga, ljubitelji
čašice nakon prekomjerne konzumacije vina često znaju piti rasol
od ukiseljenog kupusa kako bi im
glava postala “bistrija”. Međutim,
ne trebaju se nimalo sramiti jer su
na sličan način to radili i Rimljani
koji su u stankama čuvenih pijanki konzumirali svježe lišće kupusa,
vjerujući kako će im kupus apsorbirati alkohol iz vina. Ali, kako bi
Sadnja kupusa
Rokovi sjetve i sadnje kasnog kupusa
variraju od područja uzgoja. U kontinentalnoj klimi kasni kupus najčešće se sije polovicom svibnja dok se
sadnja obavlja mjesec dana kasnije,
točnije oko 20. lipnja. U toplijem
klimatu sjetva se obavlja najčešće u
prvoj polovici srpnja što znači da je
sadnja moguća tijekom cijelog kolovoza. Međutim, treba znati da sadnja
kasnog kupusa tijekom rujna ne bi
donijela rezultate jer se ne bi formirale glavice, već samo lisne rozete.
Iako na razmak sadnje utječe izbor
sorte/hibrida kao i način obrade tla,
najčešći međuredni razmak iznosi
50-60 cm, a unutar reda 30-40 cm.
Sorte kupusa za jesensku
i zimsku proizvodnju
pogrešno je mišljenje da ga treba
saditi na izrazito vlažnim tlima
jer u tom slučaju dolazi do zastoja u rastu dok se glavice uopće ne
oblikuju. Pored toga, nužno je voditi računa i o plodoredu, odnosno,
kupus treba saditi na istoj površini
tek za 3-4 godine. Ukoliko je riječ o
bolje pretkulture za kupus smatraju se mahunarke, trave, žitarice,
krumpir, krastavac i rajčica. Ovisno
od područja uzgoja, u Hercegovini
se sadnja uglavnom obavlja odmah
nakon vađenja krumpira ili berbe
ranih rajčica.
VARAŽDINSKI KUPUS - kasna
sorta namijenjena kiseljenju. Riječ
je o sorti plosnatih zbijenih glavica,
svijetlozelene boje. Prosječna težina
glavice iznosi 2 kg. Duljina vegetacije
iznosi 150 dana.
FUTOŠKI KUPUS - kasna sorta
namijenjena kako za potrošnju u
svježem stanju tako i za kiseljenje.
Duljina vegetacije iznosi 160 dana, a
prosječna težina glavice 3-4 kg. Formira okrugle glavice, karakteristične
svijetlozelene boje.
SLAVA - nešto ranija sorta kupusa
koja formira čvrste, okrugle glavice
tamnozelene boje. Duljina vegetacije
iznosi 125-130 dana. Radi se o prilično nezahtijevnoj sorti kupusa koja
ostvaruje dobre prinose i u lošijim
uvjetima uzgoja.
B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
9
Mali puževi na velikim
stablima voćaka
Gotovo je neshvatljivo da puževe s kućicom nalazimo na listovima i plodovima šljive,
trešnje, marelice ili neke druge voćne vrste i to na visini od 6-7, pa i više metara. Na
području Hercegovine, još prije desetak godina, puževi su masovno nalaženi na vinovoj
lozi, jabuci i breskvi.
Dr. IVan OstojiĆ
O
no što su u povrtlarskoj i
ratarskoj proizvodnji puževi golaći to su u voćnjacima
i vinogradima puževi s kućicom. Ti
su se relativno sitni pužići (kućica
najvećeg broja tih puževa velika je
6-9 mm) toliko namnožili pa masovno naseljavaju ne samo zeljaste
biljke, bilo poljoprivredne kulture
ili korovske biljke, već i voćke i vinovu lozu.
Veća brojnost puževa nakon kiše
Poslije obilnih kiša u proljeće na
deblima i granama mnogih voćaka
bilo je više stotina puževa s kućicom. Kućica je bijele boje i izrazito
spljoštena. Premda se sporo kreću
puževi se penju na stabla mnogih
voćaka i naseljavaju ne samo donje grane već se nalaze i na vršnim dijelovima krošnje. Gotovo je
neshvatljivo da puževe s kućicom
nalazimo na listovima i plodovima šljive, trešnje, marelice ili neke
druge voćne vrste na visini 6-7, pa
i više metara. Da na stablima voćaka nisu slučajno, već da se na
njih penju zbog hranjenja može se
zapaziti već na prvi pogled. Naime,
iako su danju za sunčana vremena
neaktivni, tijekom noći su aktivni i
oštećuju listove i plodove. Napadnuti listovi voćaka su rupičasto
izgriženi i na njihovoj donjoj strani
pored puževa nalaze se nakupine
njihovog izmeta i sluzi. Puževi s
kućicom isto tako oštećuju i znatan
broj plodova, posebno onih koji se
nalaze na donjim granama. Puževi
stružu (izgrizaju) površinu ne samo
zrelih, mekih i sočnih plodova, već
oni oštećuju i potpuno nezrele zelene plodove. Iako na najvećem
broju, posebno zelenih plodova, ne
oštećuju veću površinu, u pravilu
takve plodove naseljava monilija
B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
zbog čega oni trunu. Međutim, ako
do truleži i ne dođe (u slučaju kad
su plodovi još sasvim zeleni), zbog
nagrižene površine njihov je izgled
narušen i takvi plodovi nisu za
upotrebu.
Pored voćaka, velika brojnost
puževa s kućicom je i na čokotima vinove loze. Još od trenutka
formiranja prvih listova, puževi
se naseljavaju s donje strane lista.
Stružu lisnu površinu zbog čega
obično dolazi do rupičastih ošte-
ćenja. Kako mladice loze rastu tako
se i puževi penju naviše i oštećuju
nove listove, ali i mlade grozdove.
Budući da na jednom listu vinove
loze može biti dvadesetak pa i više
puževa to su listovi jače oštećeni.
S donje strane neoštećenog dijela lista nalaze se gomilice izmeta
puževa i njihove sluzi. Za razliku
od puževa golaća (pa i puževa s kućicom kada napadaju zeljaste biljke) puževe s kućicom na voćkama
pa i vinovoj lozi teško je suzbijati.
Mnogi poljoprivredni proizvođači
naprosto ne znaju što da čine i kako
da ih se riješe. Pokušavaju ih skupljati, no kako ih na odrasloj voćki
može biti i više tisuća, to je mukotrpan i spor posao, pa poljoprivredni
proizvođači nerado to čine, jer im
se taj posao zbog obilja drugih poljoprivrednih radova ne isplati.
Primjena limacida u vidu zatro-
vanih mamaca donekle zadovoljava kada je u pitanju zaštita vinove
loze. Međutim, to je samo na početku vegetacije dok se puževi nalaze
na donjim listovima. Tada privučeni mirisom mamca silaze na tlo,
jedu mamac i ugibaju. Stavljanjem
mamca pod voćke u većoj mjeri ne
privlači puževe s kućicom. Dolazi
do ugibanja samo manjeg broja puževa koji se nalaze na prizemnim
dijelovima stabla odnosno na korovskim zeljastim biljkama.
10
Uzgoj hrena za korijen
Hren se u manjim povrtnjacima, najčešće u kutnom ili rubnom dijelu, tradicionalno uzgaja kao
višegodišnja biljka. Pri takvom uzgoju podzemne stabljike – podanci su najčešće račvasti, neujednačene
krupnoće i redovito pucaju prilikom vađenja. Proizvodnja pravilnih, glatkih podanaka, ujednačenih
dimenzija kakve traži tržište i prerađivačka industrija, zahtijeva suvremenu tehnologiju uzgoja hrena kao
jednogodišnje kulture.
Doc. dr. sc. Nina Toth
P
roizvodni ciklus započinje u
rano proljeće sadnjom kvalitetnih reznica, a završava
vađenjem odebljalih podanaka u
jesen, krajem listopada, početkom
studenog. Tehnologija uključuje
dosta ručnog rada, a primjenjiva
je u široj praksi, na okućnicama te
manjim ili većim gospodarstvima.
Obrada tla i gnojidba
Tlo za uzgoj hrena potrebno je
u jesen što dublje obraditi. Poželjno je oranje na dubini 40 cm koje
osigurava nesmetani rast podanka
kao i njegovo kvalitetno vađenje,
odnosno, bez pucanja i s cjelovitim vršnim izdancima od kojih se
pripremaju reznice za sadnju sljedećeg proljeća. Pri plićoj obradi tla
vršni izdanci pucaju, djelomično
ostaju u tlu pa dolazi do većih gubitaka u materijalu za reprodukciju
koji često nema potrebnu dužinu.
Na većim površinama, posebice
ako se radi o težem tlu, preporučuje se prije dubokog oranja obaviti
podrivanje na 45 do 50 cm dubine.
Ovim se agrotehničkim zahvatom
poboljšavaju vodozračni odnosi u
tlu koji utječu na razvoj korijenovog sustava na većoj dubini. Hren
se na istu površinu može saditi
svake četvrte godine, a pretkulture
ne smiju biti kupus, kelj, korabica,
cvjetača, brokula i ostale vrste iz
porodice krstašica kojoj pripada.
Hren ima velike zahtjeve za hranjivima, posebice kalijem. Veliki
prinos i dobra kvaliteta podanka
postižu se obilnom gnojidbom koja
uključuje: jesensku – osnovnu
gnojidbu s 0,5 t/100 m2 zrelog stajskog gnoja u kombinaciji s polovicom ukupne količine mineralnog
gnojiva (5 kg/100 m2 NPK 5-2030) te proljetnu – startnu gnojidbu
(5 kg NPK 7:20:30 i 2,5 kg Uree) prilikom pripreme tla za sadnju.
Sadnja reznica
Kako bi se osiguralo dovoljno
dugo razdoblje za potpuni razvoj
podanka, s uzgojem hrena treba
započeti što ranije u proljeće, jer
kasnija sadnja smanjuje prinos.
Hren se razmnožava isključivo vegetativno, reznicama. To su vršni
izdanci podanka koji se nakon vađenja hrena odstranjuju s glavnog
zadebljalog podanka i kasnije pripremaju za sadnju u proljeće slje-
deće godine.
Za reznice se odabiru izdanci
debljine 0,8 do 1,8 cm i dužine 22
do 30 cm. Najkvalitetnije reznice
koje ostvaruju najveći prinos su
debljine 1,5 do 1,8 cm i dužine 25 do
28 cm. Najjednostavniji postupak
sadnje je otvaranje plitkih brazdi
razmaka 60 do 80 cm u koje se na
10 cm razmaka ručno polažu pripremljene reznice.
Pri polaganju reznica važno je
da deblji kraj (ravno odrezan) bude
pliće, na dubini 2 do 3 cm, a tanji
(koso odrezan) dublje, na 4 do 5
cm. Na taj su način reznice posađene blago ukošeno. Također je važno da u svim redovima na polovici
parcele deblji kraj reznica bude u
istom smjeru, a u svim redovima
druge polovice parcele u suprotnom smjeru.
Takva sadnja olakšava izoravanje zadebljalih podanaka, jer plug
diže podanak od debljeg, plićeg
dijela koji se naziva „glava hrena“.
Nakon sadnje, a prije nicanja
potrebno je provesti zaštitu od ko-
B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
11
rova odgovarajućim herbicidom.
Odmah nakon nicanja neophodna
je zaštita od buhača, ovisno o jačini
napada s 1 do 2 tretiranja.
Usjev se međuredno kultivira
do kraja lipnja kada biljke počnu zatvarati redove. Ako su listovi
blijedozelene boje preporučuje se
jednokratna prihrana s 2 kg/100
m2 KAN-a.
Ljetno čišćenje podanaka
U uzgoju hrena kao jednogodišnje kulture treba računati na
specifičan agrotehnički zahvat
koji zahtijeva velik utrošak ručnog
rada. Radi se o čišćenju podanaka
od postranih izboja koji se provodi
krajem lipnja ili početkom srpnja.
U tu se svrhu podanak motikom
otkopa i pažljivo izdigne držanjem
za listove pri čemu donji, vršni izdanci ostaju u tlu.
Postrani izdanci formirani duž
glavnog podanka pažljivo se ručno
odstranjuju, a u slučaju pojave dvi-
je lisne rozete, manju je potrebno
odrezati kako podanak ne bi imao
dvije „glave“. Očišćeni podanci se
zatim pažljivo vraćaju u prvotni
položaj i zajedno s nekoliko donjih listova zatrpaju tlom. Navedeni zahvat osigurava proizvodnju
glatkih i ravnih zadebljalih podanaka bez račvanja.
Čišćenje podanaka preporučuje
se provoditi za oblačnog vremena
kako bi se biljkama umanjio stres.
Tijekom vegetacije potrebno je
provoditi zaštitu od peronospore i
bijele rđe sistemičnim preparatima, pred čišćenje podanaka, a zatim nakon 14 dana.
Vađenje podanaka
Tijekom kasnog ljeta i rane jeseni u podanku hrena intenzivno
se nakupljaju rezervna hranjiva,
odebljavanje je značajno pa s vađenjem ne treba započinjati prije
kraja listopada, početka studenog.
Dobro razvijeni podanak trebao
bi težiti oko 250 g i
imati promjer 2 i više
cm. Na manjim površinama hren se
može vaditi lopatom štihačom, a
na većim površinama plugom bez
odgrnjače. Izorani podanci se sakupljaju ručno, čiste od tla, postranih korjenčića i izboja trljanjem
grubom tkaninom. Također, s glavnog podanka rezanjem se uklanja
lišće i donji dio podanka s velikim
vršnim izdancima od kojih
se pripremaju reznice koje se
do sadnje čuvaju u pijesku. Očišćeni i oprani podanci se klasiraju i
sortiraju. Optimalni uvjeti za skladištenje hrena su temperatura zraka 0 do 1 °C uz relativnu vlažnost
između 85 i 95%. Hren se može
dobro čuvati u podrumu ili sličnim
gospodarskim prostorijama u vlažnom pijesku ili u vanjskim trapovima različitih izvedbi te prema potrebi tijekom jeseni, zime i proljeća
primarno dorađivati za tržište.
SKLADIŠTENJE LUKA
IVica Doko, dipl. ing.
O
ptimalno vrijeme berbe ili
vađenja luka je kada 50
do 80 % lišća padne. U područjima gdje je klima toplija (suša
u vrijeme vađenja luka), berba luka
se može odgoditi sve dok se lišće ne
posuši. Luk se vadi ručno ili poseb-
nim oruđima. Nakon vađenja, luk
ostaje na gredici nekoliko dana da
se posuši. Nakon toga luk se dodatno očisti od lišća i korjenčića. Osim
toga odvajaju se bolesne, oštećene
i glavice debelog vrata. Svakako
treba odvojiti i glavice sa suhom
cvjetnom stabljikom, ukoliko to
nije urađeno na polju.
Luk se vadi kada lišće počne padati
B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
Ako su glavice vlažne, odvoze se
u posebne sušare gdje se obavlja
sušenje. Sušare za luk su posebno
opremljene perforiranim podovima i sistemom za ventiliranje toplim zrakom.
Svrha ovog postupka je otklanjanje površinske vlage s glavica
i sušenje vrata da se izbjegnu po-
vršinske plijesni. Sušenje obično
traje 1-2 tjedna, a nakon toga slijedi
faza hlađenja.
Na manjim obiteljskim gospodarstvima luk se nakon vađenja i
sušenja na polju ili u zatvorenim
prostorima „veže“ u vijence i obično vješa na grede i ostavlja na mjestima s dobrom prozrakom.
Sušenje luka na zraku
12
Vilina kosica čest parazit
na povrtnicama
Poznato je više od 100 vrsta vilinih kosica u svijetu, a kod nas ih je desetak. Najraširenije su Cuscuta
epithymum, koja parazitira na biljkama iz porodice leguminoza (npr. djetelinama, lucerni i dr.), zatim
Cuscuta campestris, koja uglavnom parazitira na nekim povrtnim biljkama (npr. paprici, rajčici,
krumpiru i dr.) i Cuscuta europaea, koja parazitira na velikom broju biljaka, ali najčešće na samoniklim.
Dr. sc. TihoMir MiličEViĆ
P
ostoji više narodnih imena za
viline kosice, primjerice vlas,
kokotica, vlasulja, predence,
pripuzica i dr. Bez obzira na to o
kojoj je vrsti riječ, sve viline kosice lako se prepoznaju po tankim i
nitastim stabljikama žutosmeđe ili
žutocrvene boje. Stabljike su u potpunosti bez lišća i obavijaju se oko
biljaka domaćina, koje razvojem u
potpunosti zapletu, što je karakte-
ristični izgled napada ove parazitske biljke. Cvjetovi su bijeli, a javljaju se kao gusti cvatovi, na kojima
nastaju tobolci s golemim brojem
sjemenki. Sjemenke imaju veliku
vitalnost i zadržavaju klijavost u tlu
i dulje od 10 godina. Ova duga sposobnost klijavosti predstavlja najveću opasnost ove parazitske biljke. Naime, sjemenke žive dugo u tlu
u latentnom ili pritajenom životu i
kliju tek kada dođu u dodir s korijenom odgovarajuće biljke domaćina.
Sjemenka odmah klije i s klicom
se priljubi uz biljku. Zatim stvara
tzv. stanice sisaljke ili haustorije
pomoću kojih se probija u staničje
biljke domaćina, sve do provodnog
staničja, odakle crpi vodu i ostale
hranjive tvari. Nakon ostvarenog
kontakta s biljkom domaćinom,
počinje intenzivni rast viline kosice
i napad se tada lako uočava. Dok
ne ostvari kontakt s biljkom, vilina kosica vrlo se teško primjećuje.
Obično se pojavljuje u obliku tzv.
žarišta ili legla, koja se pojavljuju
kao koncentrični krugovi. Osobito
je vidljivo kod napada viline kosice na djetelinama i lucerni. Vilina
kosica se širi u tijeku vegetacije
vegetativno (dijelovima stabljike),
ali je glavni način širenja putem
sjemena, koje se prenosi zajedno sa
sjemenom biljaka domaćina. Stoga
je potreban laboratorijski pregled
sjemena osjetljivih biljaka na prisutnost viline kosice. Za čišćenje
sjemena kultiviranih biljaka od
sjemena viline kosice postoje posebno razrađene metode i uređaji.
Zaštitne mjere
Od preventivnih zaštitnih mjera važan je i plodored. Od izravnih
zaštitnih mjera obično se provodi
spaljivanje mjesta ili žarišta na
kojima se javi, a u nekim slučajevima (kod lucerne i djetelina)
mogu se koristiti i neki herbicidi
na bazi trifluralina i na bazi propizamida (Kerb 50 W), koji se
primjenjuju prije klijanja kulture.
B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
Priča o kvaliteti od 1649. godine
1649. Peter Thotwörste je dobio dozvolu da proizvodi lijevano željezo i
kovane proizvode u jednom malom finskom selu zvanom F
I iskars. Njegova kompanija je uskoro postala poznata po visokokvalitetnom čeliku
i proizvodima od čelika.
1967. Fiskars je lansirao svoje patentirane škare sa narančastim ručkama, koje su bile prvijenac u revolucionarnom procesu proizvodnje, ergonomskim ručkama i inovativnim oštricama koje su nudile preciznost, komfor i trajnost, znatno superiorne svim ostalima iz tog vremena. Danas,
kada predstavljaju nešto što bi svako kućanstvo diljem svijeta trebalo
imati, narančaste škare su simbol Fiskars predanosti ekskluzivnoj kvaliteti i inovativnom dizajnu.
Danas, jedna od najstarijih kompanija u svijetu, Fiskars je izrastao u multinacionalnu korporaciju, prisutnu u više od 40 zemalja na četiri kontinenta. Korijeni i duša kompanije se još uvijek mogu naći u selu Fiskars, gdje
se samo 10 km dalje proizvode vrtni alati, prema svojim strogim, povijesnim,
standardima kvalitete.
Fiskars ergonomski, lagani, ali snažni vrtni alati su dizajnirani kako bi
smanjili napore i zamor, te kako bi svojim korisnicima osigurali nezamjenjivo iskustvo u vrtlarenju u današnjem užurbanom načinu života:
manje napora znači više vremena za uživanje!
Ovo je rezultiralo konstantnim porastom udjela na tržištu i postavilo
Fiskars kao najprodavaniji brand, globalno prisutan na tržištu; broj jedan među ručno upravljanim alatima u Sjevernoj Americi, Australiji i
velikom dijelu Europe.
Priprema drva za ogrjev sa Fiskars sjekirama
Imajući na umu da je krajnje vrijeme za pripremu drva za ogrjev, predstavljamo Vam široki asortiman Fiskars sjekira slijedeće generacije, koje su napravljene na 20 godina iskustva, poboljšanom procesu i strogoj pažnji
posvećenoj detaljima. Geometrija oštrice je poboljšana, a osigurana je i
savršena ravnoteža između glave i drške za najsigurnije, efikasno i komforno komforno korištenje. Sve su sjekire lako prepoznatljive po nazivu
proizvoda koji je otisnut na dršci. Ultra laka izdržljiva drška od
FiberComp™materijala minimalizira zamor i čini sjekiru praktično nesalomljivom. Optimizirana antišok struktura površine pruža komforno,
čvrsto držanje sa upravo idealnim osjećajem u ruci. Zaobljeni kraj drške
sprječava klizanje sjekire: omogućava ruci da sklizne lako kada treba,
ali osigurava da se na kraju drške zaustavi. Nova geometrija oštrice i obliji
rubovi omogućavaju lako vađenje iz cjepanice prilikom cijepanja
drveta. Dok je kut kosine sječenja za obaranje zadržan na 30, kut kosine
za cijepanje iznosi 35 na konveksnoj strani kuta za sječu. Konveksni oblik
učvršćuje ivicu kako bi bila manje osjetljiva na lomljenje. Sve sjekire se
isporučuju sa najnovijom futrolom za lako rukovanje i zaštitu oštrice.
14
halucinogeno djelovanje, a zadobio
je glas učinkovita afrodizijaka.
Muškatni oraščić je zimzelena
dvodomna biljka, visoka oko 10 m,
a često i preko 15 m, sa sjajnim ovalnim listovima i neuglednim blijedožutim cvjetovima. Smećkastožuti
okrugli plodovi koji sadrže smeđe
sjemenke (oraščiće), obavijeni jar-
Muškatni oraščić
učinkovit afrodizijak
Josip Brkljača, ing.
M
uškatni oraščić odavno je
poznat na Dalekom istoku, u Kini najmanje 4000
godina. Muškatni oraščić raste na
otočju Banda koje pripada Molučkom otočju (otočje začina) na istoku
Indonezije. Arapi su od tamo donijeli začin u Europu. Prijevoz i trgovina muškatnim oraščićem bili su vrlo
skupi, kilogram muškatnog cvjetića
tada je stajao otprilike koliko i jedna krava. Europski moreplovci iz
kasnog srednjeg vijeka učinili su
sve kako bi dobili monopol nad tr-
govinom začinima. To je bio povod
za sva sljedeća istraživačka putovanja. 1562. godine Portugalci su
zaposjeli otočje Banda i pokušali su
izvor ovog začina što duže zadržati
tajnim. Muškatni oraščić je u to vrijeme bio toliko omiljen da su ljudi
sa sobom nosili vlastite muškatne
oraščiće i ribeže od srebra, drveta ili kosti kako bi si u svako doba
mogli začiniti jelo i piće. Oko 1600.
god. Nizozemci su protjerali Portugalce i preuzeli monopol. Uvedene
su rigorozne mjere kao uništavanje
muškatnih oraščića ili čak smrtna
kazna za ilegalni izvoz. Ali ptice su
odnijele sjeme na susjedne otoke
gdje je ono naraslo u stabla muškatnog oraščića. Krajem 18. stoljeća
jedan francuski misionar prvi je put
uspio izvesti sadnice muškatnog
oraščića čime je prekinut monopol
Nizozemaca. Danas su glavni proizvođači Indonezija i Grenada. Ulje
muškatnog oraščića također je važan sastojak parfema.
Muškatni oraščić-ljekoviti tonik
i začin
Muškatni oraščić se stoljećima
upotrebljava kao ljekoviti tonik i
začin. Davno je otkriveno i njegovo
kocrvenom ovojnicom, ne pojavljuju se prije nego što stablo napuni
9-10 godina starosti.
Muškatni oraščić je osjetljivo
tropsko stablo koje voli pjeskovita
tla bogata humusom. Traži sjenu
ili djelomičnu sjenu. U umjerenim
zonama može se uzgajati u toplom
stakleniku s minimalnom temperaturom do 18oC i visokom vlagom.
Dijelovi koji se koriste
Osušene se koriste sjemenke
(oraščići) te ovojnica (muškatni cvijet). Koristi se i eterično ulje koje se
dobiva destilacijom plodova, zatim
masno ulje dobiveno tiještenjem
muškatnog cvijeta koje se koristi u
farmaceutskoj industriji i proizvodnji parfema.
Okus
Muškatni oraščić i muškatni cvjetić su aromatični, jako pikantni, drvenasti, slatkasti, gorki i blago ljuti.
Muškatni cvjetić ima nešto nježniji
i blaži okus od muškatnog oraščića.
Oboje sadrže oko 10% eteričnog
ulja čiji je glavni sastojak miristicin
koji kod prevelike upotrebe (barem
jedan cijeli muškatni oraščić) može
djelovati halucinogeno.
B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
15
Zelena rezidba breskve
Cilj je rezidbe, zajedno s drugim agrotehničkim mjerama u voćnom nasadu, reguliranje vegetativnog
i reproduktivnog razvoja voćke, oblikovanje uzgojnog oblika i osiguranje redovne i obilne rodnosti, te
visoke kakvoće plodova.
MladEn KaračiĆ, dipl. ing.
L
jetna (zelena) rezidba u suvremenoj proizvodnji breskve postaje redovna tehnološka mjera koja u velikoj mjeri
utječe na pravilno formiranje uzgojnog oblika kao i na krupnoću
te kakvoću plodova, osobito kod
sorata kasnijeg sazrijevanja. U prvoj godini uzgoja ova se mjera ne
primjenjuje osim kod onih voćaka
iz kojih izbijaju vodopije koje konkuriraju provodnici. Ukoliko u prvoj godini uzgoja nije bilo potrebno
koristiti škare u drugoj godini uzgoja breskve je to već neophodno.
Čak bi prvu rezidbu trebalo obaviti već tijekom svibnja premda se
zelena rezidba ponavlja i kasnije,
koncem lipnja, odnosno početkom
srpnja. Međutim, u starim nasadima breskvi vrijedi pravilo kako se
zelena rezidba obavlja po završetku aktivnog rasta mladica, obično
polovicom srpnja. To bi značilo da
se ljetna rezidba vrši nakon berbe
ranih i srednje ranih sorata, odnosno prije berbe sorata kasnog doba
sazrijevanja.
Zelena rezidba u trećoj godini
uzgoja
U trećoj godini uzgoja zelena
rezidba je veoma važna mjera,
posebice za voćke koje se nalaze u gustom sklopu. Koliki će biti
intenzitet navedene rezidbe prvenstveno ovisi od opterećenosti
voćke rodom. Voćke koje su preopterećene imaju slabiju vegetativnu
aktivnost te kod njih nemamo što
da odstranjujemo. Međutim, kako
u breskve intenzivno rastu vrhovi,
naročito vrh provodnice, još u svibnju trebamo tu aktivnost usporiti i
to prevođenjem vršnog mladara na
neku prijevremenu grančicu. Ostali mladari na vrhu se uklanjaju.
Osim toga, u samoj kruni se uklanjaju vodopije i mladari koji rastu
uspravno i usporedo s provodnicom, te vrše zasjenjivanje u dijelovima koji se nalaze niže od njih.
Kod sorata koje se oberu do početB RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
ka kolovoza preporuča se odmah
nakon berbe uklanjanje grančica
koje su rodile. Zašto? Zato što je to
nepotrebna drvna masa koja bi se
ionako uklonila tijekom zimske
rezidbe. A njihovim uklanjanjem
tijekom ljeta voćkama osiguravamo ne samo bolje osvjetljenje već i
bolje zacjeljivanje rezanih rana.
Rezidba starih nasada breskve
Kod starijih nasada breskve
zelena rezidba nema toliko velik
značaj kao kod mladih nasada u
razdoblju formiranja. Razlog leži u
činjenici što kod starih voćaka zelena rezidba nije važna za održavanje oblika voćke jer se oblikovanje
starih nasada breskve vrši prvenstveno zimskom rezidbom. Također je vrlo važno pravilno izabrati
vrijeme za ljetnu rezidbu, jer rana
rezidba može izazvati produljeni i
naknadni vegetativni rast, a time i
slabo sazrijevanje i odrvenjavanje
mladica. Prilikom ljetne rezidbe
treba također razlikovati vrste rodnih i nerodnih mladica (izboja) kao
svibanjske kitice, kratke rodne izboje, mješovite rodne izboje, ljetne
ili prijevremene izboje te mlazeve
ili vodopije. Jer dobro poznavanje
vrsta mladica breskve omogućit
će pravilnu i pravodobnu zelenu
rezidbu.
* Ukoliko je ljetna rezidba provedena na vrijeme onda smo u dobroj mjeri olakšali rezidbu tijekom
zime. Osim što tijekom ljeta rane
brže zarastaju smanjena je i mogućnost prodora štetnih mikroorganizama koji redovito prodiru
kroz rezna mjesta. Da ti mikroorganizmi nisu nimalo bezazleni
najbolje potvrđuje bakterija Pseudomonas syringae koja izaziva
sušenje voćaka. Zašto? Zato što
je rezidba tijekom zime uvijek
rizična iz razloga što se poklapa
s vlažnim periodom koji itekako
pogoduje razvoju bakterije. Stoga,
ne na more već škare u ruke!
16
Što i kako nakon tuče?
S obzirom da je sredinom lipnja mnoga područja
Hercegovine poharala tuča, a pojedini vinogradi
i voćnjaci ostali ne samo bez plodova nego i bez
lišća i mladica, mnogi poljoprivredni proizvođači
opravdano postavljaju pitanje: Što i kako dalje?
Mr. sc. Milorad ŠuBiĆ, dipl. ing. agr.
T
uča je oblik oborina koje
poljoprivrednici, posebice
vinogradari i voćari, najmanje priželjkuju. Obično do
nesreće vjerujemo da se to nama
neće dogoditi, ali nakon neukrotive prirodne pošasti ne treba
gubiti volju i žaliti za izgubljenim
urodom već pomoći oštećenim
vinogradima da što prije zacijele
nastale rane i razviju novu lisnu
površinu. Jača tuča u vinogradima određuje količinu i kakvoću godišnjeg uroda grožđa, ali i
uspješnost samih vinogradara.
1. Tuča osim izravnih šteta
na bobicama i peteljkovini
grožđa smanjuje i aktivnu
lisnu površinu, oštećujući
mladice. Ako su jače oštećene
još zelene mladice tada se
djelomice zaustavi ili potpuno
prekine normalno kolanje vode
s hranjivima i asimilatima. Stoga se kod tuče s procjenom štete
veće od 50 posto zaustavlja rast
i razvoj preostalog grožđa u trajanju 20 i više dana, a pri tuči
slabijeg intenziteta taj je razvoj
poremećen do 14 dana. Osim
količine na taj je način narušena
i očekivana kakvoća preostalog
uroda!
2. Nakon tuče oštećeno trsje nastoji iz spavajućih pupova i zaperaka obnoviti lisnu površinu.
Ta ‘’obnova’’ ima prednost pred
razvojem grožđa, pa je zadaća
vinogradara nakon tuče po-
spješiti rast nove asimilacijske
površine kako bi zaostajanje
preostalog uroda bilo što manje.
3. Tuča poskupljuje ukupne godišnje troškove zaštite od uzročnika bolesti, jer su zaperci i mlado
lišće vrlo osjetljivi na plamenjaču ili peronosporu!
4. Iskustva su posljednjih godina
dokazala da je nakon tuče vinogradarima dobro pomoći ‘’dopuštenim dopingom’’, odnosno
folijarno stimulirati rast i razvoj
nove zelene površine primjenom
pripravaka s istaknutim sadržajem amino- i huminskih kiselina!
Zaštita nakon tuče
Nakon ovih općenito prikazanih spoznaja u praksi su česti upiti
vinogradara kada i čime prskati
te kako zaštititi vinograde nakon
tuče?! Staro je vjerovanje da je
nakon tuče najbolja primjena či-
B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
17
stih bakrenih fungicida, ali novija
iskustva izbjegavaju ovu praksu.
Bakreni su fungicidi u integriranom vinogradarstvu posljednjih
10-ak godina doživjeli, u razvijenim zemljama okruženja, značajnu
reviziju (ograničenja), pa je njihova
ukupna godišnja primjena u vinogradima dopuštena samo na potrošnju 3-4 kg čiste djelatne tvari/
ha. Bakar je teški metal pa je zbog
mogućih štetnih ostataka u moštu
i ometanja vrenja njegova karenca
u vinogradarstvu sa 21 povećana na
35 dana! Jače doze bakrenih fungicida ‘’šokantno’’ djeluju na vinovu
lozu, a bakrene fungicide u pravilu
ne miješamo s folijarnim ‘’energetskim’’ pripravcima koji vrlo brzo
nadomještaju potrebnu hranu.
Poželjno je nekoliko dana nakon
tuče vinovoj lozi prskanjem dodati tzv. fiziološke biostimulatore s
istaknutim sadržajem aminokiselina, huminskih kiselina i vitamina
koji se na hrvatskom tržištu mogu
kupiti u pripravcima: Drin (0,050,075 %), Poly-Amin (0,15 %),
Goemar BM 86 (0,3 %), Darina 4
(1%), Alghena (0,08 %), ENA 19989
(0,08 %) i slično. Primjenjuju se
barem 2-3 puta s razmacima 10-15
dana. Kod sorti zbijenih grozdova
osjetljivih na nedostatak magnezija i osjetljivih na kiselu trulež,
poželjno je već nakon cvatnje započeti folijarnu prihranu hranjivima s istaknutim sadržajem kalcija
i magnezija, npr. Foliacon 22 (0,15
%) ili Fertileader Magical (0,25 %).
Moguće ih je istovremeno koristiti
s kvalitetnijim fungicidima za suzbijanje plamenjače ili peronospore
i pepelnice. Jedan od bitnih čimbenika pri izboru fungicida za tretiranje vinograda nakon tuče je broj
dana koji je prošao od posljednje
zaštite nasada od najopasnijih
fizioloških bolesti (peronospore i
pepelnice). Ako je od posljednje
redovne zaštite prošlo 10 ili više
dana, a nasad je oštetila tuča, tada
pri izboru fungicida protiv peroB RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
nospore zbog veće količine oborina
u prvoj polovici i sredinom srpnja
(velika opasnost od peronospore
na mladom lišću i zapercima) biramo kombinirane pripravke koji sadrže jednu djelatnu tvar koju biljka
usvaja preko preostalih zelenih
organa (npr. dimetomorf, cimoksanil, M- metalaksil, benalaksil,
mandipropamid i sl.) i površinsku
djelatnu tvar folpet radi što boljeg
zacjeljivanja rana. To su primjerice pripravci Forum Star DF (0,2
%), Curzate-F SC (0,25 %), Ridomil
gold Combi 45 WG (0, 2%), GalbenF WP (0,25 %), Mikal Premium F
(0,3 %), Pergado-F WG (0,25 %) i
sl. Svi nabrojani pripravci suzbijaju
samo peronosporu i dobro zacjeljuju rane, a koriste se ako je od
posljednje zaštite prije tuče prošlo
barem 10 ili više dana. Ako je od
posljednje redovite zaštite protiv
plamenjače ili peronospore prošlo
7 ili manje dana, tada je nakon tuče
za zacjeljivanje rana moguće koristiti neke površinske ili kontaktne
pripravke. Među novijim na našem
tržištu to su npr. Delan 700 WDF
(0,05 %) ili Daconil 720 SC (0,18
%) ili pak od starijih pripravaka
prednost dajemo djelatnoj tvari folpetu (npr. Folpan 80 WDG,
Folpet 50 WP i sl .)
SINERGON 2000
obavezna primjena nakon tuče
IVica Doko, dipl. ing.
SINERGON 2000 je obogaćen
magnezijem - najbitnijim elementom za formiranje klorofila,
te željezom - pokretačem procesa fotosinteze.
Na ovaj način biljke gnojene
SINERGON –om 2000 su otpornije, aktivnije, vitalnije i produktivnije.
V
ećina biljaka tijekom
vegetacije prolazi kroz
različite stresne situacije koje mogu biti uzrokovane
primjerice klimatskim prilikama (suša, tuča, nagle promjene
temperature) te radom čovjeka
(prskanje pesticidima, pljevidba,
zalamanje vrhova i sl.). Kako bi
biljka lakše prebrodila, takve za
nju nepovoljne situacije, danas
na tržištu postoje posebna gnojiva uz čiju primjena biljke lakše
podnose i brže se oporave od tih
stresnih pojava. Gnojiva se uglavnom dodaju preventivno. Jedno
od takvih gnojiva je i SINERGON
2000 – gnojivo koje pospješuje
brži oporavak, ali i razvoj biljaka
u stresnim uvjetima.
Koje su osnovne karakteristike
ovog gnojiva?
SINERGON 2000 je organsko
tekuće gnojivo namijenjeno folijarnoj primjeni kod biljaka koje su
podložne ambijentalnom i fiziološkom stresu. Organska komponenta
unosi dušik u visoko primjenjivom
obliku, koji omogućava poboljšanje fizioloških i proizvodnih mehanizama uzgajane biljke.
Korištenjem
SINERGON-a
2000 dobiva se:
- veća otpornost na klimatske
nepogode
- bolji vegetativni razvoj
- bolja opća uravnoteženost
biljke
- veća produktivnost kvantitativna i kvalitativna – smanjuje
stres biljke prilikom tretmana s
pesticidima.
Načini primjene i doziranje navedeni su na pakiranju.
18
Prednosti uzgoja
stupastih jabuka
Često se u zadnje vrijeme može čuti za stupaste jabuke. Stupasto
voće općenito, ne samo jabuke, nastalo je iz dva razloga. Osnovni
razlog je što se takvim uzgojnim oblikom u proizvodnim
voćnjacima može posaditi više stabala i tako dobiti veći urod po
jedinici površine, a drugi razlog su hobisti koji u vrtovima imaju
malo mjesta, a žele imati nekoliko voćnih vrsta.
Goran Fruk, dipl. ing. agr
tupaste jabuke odlikuje vrlo
slabo razgranjenje i rađaju
vrlo blizu provodnici, na jednogodišnjim izbojima koji se nalaze na dvogodišnjim izbojima.
Kod stupastih jabuka ti izboji su
vrlo kratki, svega par centimetara,
te se plod javlja vrlo blizu provodnice.
To je vrlo poželjno jer su plodovi
bliži provodnici kvalitetniji, nema
potrebe za velikim razgranjenjima
pa je lakša rezidba, zaštita i berba.
Prvi je korištenje slabobujnih
podloga poput M27, koja je još manje bujna od najraširenije podloge
M9.
Takav način uzgoja svakako
zahtijeva uspravni kordonac kao
uzgojni oblik te korištenje naslona
(armature) zbog vrlo slabog i plitkog korijenja. Izostanak upotrebe
naslona može dovesti do izvrtanja
stabla uslijed velikog opterećenja
plodovima ili naleta jakog vjetra.
Također korištenjem vrlo slabobujnih podloga, često je i sam plod
manje veličine nego što je to uobičajeno.
Ne zauzimaju puno mjesta
Međupodloge obuzdavaju rast
Zbog svog slabog vegetativnog
rasta ne zauzimaju puno mjesta,
često se mogu uzgajati i u velikim
loncima (kao limun) koji se mogu
micati prema potrebi čovjeka za
prostorom ili prema potrebama
stabla (sunčani položaji, zaštićeni
položaji i sl.). Treba razjasniti da se
pod stupastim jabukama smatraju
dva različita načina njihova dobivanja.
Tom problemu stručnjaci su doskočili upotrebom međupodloge.
Naime, kao podloga se koristi sjemenjak ili srednjebujna podloga
MM106 (često korištena na okućnicama) koje imaju jaki, razgranati i
duboki korijen te čvrsto drže stablo
za tlo. No, sjemenjaci imaju vrlo
bujan vegetativni rast. Stoga njihova upotreba kao podloge za uzgoj
stupastih jabuka ne dolazi u obzir
S
bez korištenja slabobujne međupodloge poput već spomenute M27
koja će obuzdati vegetativni rast
nadzemnog dijela.
Na tu međupodlogu se tada cijepi
željena sorta. Na taj način možemo
uzgajati već dobro poznate sorte jabuka i biti sigurni da su stabla osigurana od izvrtanja, da je kvaliteta
ploda dobra i da su plodovi zadovoljavajuće veličine.
Ovako uzgojena stabla su bujnija te je potreba za rezidbom veća
nego kod drugačijih uzgoja stupastih jabuka. Drugi način uzgoja je
korištenje selekcioniranih sorata
baš za uzgoj stupastih jabuka. Za
ove se jabuke može reći da su prave
stupaste jabuke, jer njihov prirodni vegetativni rast je kao četvrtina
ili trećina rasta uobičajene sorte
uzgajane na standardni način. One
ne zahtijevaju naslon, jer se dobro
ukorjenjuju, a veličina ploda je zadovoljavajuća.
Jednostavna rezidba i zaštita
Što se tiče rezidbe ona je vrlo
jednostavna i brza s obzirom na to
da su same grane vrlo kratke. Zaštita također ne traži velike količine zbog malog volumena krošnje.
Jedino što se može činiti nezgodnim
je to što su to posebne sorte koje se
mogu tako uzgajati. No, ako se zna
da postoji preko 10.000 sorata i
klonova jabuka, onda je to samo
još jedna skupina sorata.
Među sortama stupastih jabuka
mogu se naći i one koje su vrlo slične po okusu uobičajenim sortama.
Tako je npr. sorta Golden Sentinel
vrlo slična sorti Golden Delicious, sorta North Pole slična je sorti
McIntosh itd. Stupaste jabuke su
svakako novina u Hrvatskoj, a svoju hortikulturnu vrijednost iskazuju ne samo u praktičnosti uzgoja
već i u ukrasnom pogledu.
(članak prenesen iz Gospodarskog lista)
B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
19
B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
20
Uzgoj kamilice
Želim uzgojiti kamilicu. Zanima me
kada su njeni optimalni rokovi sjetve,
koliki je utrošak sjemena, za koliko
dana sjeme proklije i u kom vremenskom intervalu je najpoželjnije izvršiti
berbu?
Kamilica je jednogodišnja biljka koja
se može sijati u jesen i proljeće. Međutim, puno je pogodnija jesenska sjetva
jer su prinosi za 35% veći u odnosu na
proljetnu sjetvu. Stoga je sjetvu kamilice najpoželjnije obaviti u razdoblju
od polovice rujna do konca listopada.
Utrošak sjemena iznosi 7-9 kg/ha u
ovisnosti od sorte i klijavosti sjemena.
Sjeme u optimalnim uvjetima (dovoljno svjetlosti i vlage) proklije već 5-6
dana nakon sjetve, a intenzivnije raste
tek rano u proljeće. U ovisnosti od sorte i klimatsko-zemljišnih uvjeta uzgoja kamilica počinje cvjetati u travnju
s tim da puni cvat traje 7-15 dana. U
pravilu, bere se kada je 70% cvjetnih
glavica fiziološki zrelo (latice zauzimaju vodoravan položaj, a sjeme se još
ne formira), a prinosi iznose oko 4 tone
svježeg cvijeta po hektaru.
Mario Ćubela, dipl.ing.
Zaštita kukuruza od moljca
Kod uzgoja kukuruza redovito imam
velike probleme s kukuruznim moljcem. S obzirom da kukuruz uzgajam
na manjoj površini zanima me postoje
li osim kemijskih i neke druge metode
suzbijanja ovog štetnika? Dosada sam
koristio Decis 1,25 EC i pokazao se prilično učinkovitim.
Svakako da postoje i druge metode
uništavanja ovog štetnika, a odnose
se na pravilan plodored i agrotehniku.
Kod nas je česta pojava da se na istoj
površini iz godine u godinu uzgaja
kukuruz. Upravo u ostacima kukuruza prezimi moljac te je jasno da će
kukuruz uzgojen na istoj površini biti
napadnut od strane ovog štetnika. Dakle, jedna mjera odnosi se na plodored.
Druga i prilično važna mjera odnosi se
temeljito uništavanje i zaoravanje kukuruzovine kako bi se onemogućio
razvoj ovog štetnika i izlijetanje leptira. Ova mjera je sigurno i najvažnija,
a o tome svjedoče i propisi susjednih
država. Stoga, nužno je uništiti kukuruzovinu najkasnije do početka svibnja jer ostavljena kukuruzovina na
polju predstavlja stalni izvor zaraze
moljcem. Osim toga, ranija sjetva kukuruza i uništavanje drugih domaćina
moljca (korova) smanjuju mogućnost
pojave štetnika. Međutim, najsigurnije
je korištenje kemijskih preparata čiju
primjenu nemate razloga izbjegavati.
Velimir Lasić,dipl. ing.
Presađivanje limuna
Prošle godine sam kupio dvije sadnice
limuna mjesečara. Agronom koji radi
u tom rasadniku je rekao da limunove
presadim u neznatno veći sud. Međutim, imam dvije velike prostrane posude u kojima bi limun mogao ostati
dugo vremena bez daljnjega presađivanja. Mogu li odmah sadnice presaditi u velike sudove?
Svakako bi trebali poslušati savjet koji
ste dobili, a objasniti ću vam i zašto.
Limun se češće presađuje u prvim
godinama života. Ovisno od veličine
posude i inteziteta rasta, nekada se
tijekom jedne godine presadi i do dva
puta. Međutim, vrlo je važno to raditi
postupno kako se razvija korijenov
sustav i krošnja. Sadnja sadnica limuna odmah u veliki sud nije poželjna jer
stablo donosi kvalitetan rod tek kada
korijenje u cijelosti iskoristi svo tlo u
loncu. Zbog toga limun treba postupno
presađivati s tim da je najoptimalnije
vrijeme za presađivanje pred početak
proljetne vegetacije.
Velimir Lasić,dipl. ing.
Njega bugenvilija
U vrtu sam zasadio egzotičnu biljku
bugenviliju i zanima me kako je njegovati da bi što duže opstala i da bi se
lijepi cvjetovi što duže zadržali?
Ta egzotična ukrasna biljka (Bougainvillea specitabilis) porijeklom
iz Brazila doista obiluje raskošnom
ljepotom. To je biljka kojoj odgovara
naša mediteranska klima i kao takva
se ovdje udomaćila. Bugenvilija je
skromnih zahtjeva što se tiče njege.
Trebate joj dati dosta sunca i vode i
sve čari ljepote će vam znati vratiti
u raznovrsnim bojama. Biljku je potrebno tijekom zime unositi jer ipak
potječe iz toplijeg klimata, pa da ne bi
došlo do mržnjenja (do 5 °C). Pri sadnji
je potrebno posaditi što dublje, tako
da dvadesetak centimetara stabljike
bude u zemlji. Bugenviliju treba saditi uvijek s južne strane. Dolaskom
proljeća biljka se može iznijeti van. Za
bolji rast i dugotrajnu cvatnju dodaju
se dušična i kalijeva gnojiva. Ako se
opazi žućenje lista (kloroza) potrebno
je dodati željeza svakih dvadesetak
dana. Biljku je potrebno i rezati u početku vegetacije i to starije grane jer
mlade grane uvijek nose više cvjetova.
Josip Brkljača,ing.
Neobična voćka
Prošlo ljeto sam ispred jedne kuće na
južnom Jadranu zamijetila neobičnu
biljku koju sam slikala. Molim vas da
mi odgovorite o kojoj biljci se radi.
Slika koju ste nam poslali nedvojbeno
potvrđuje da ste imali razloga slikati
ovu egzotičnu biljnu vrstu. Radi se o
indijskoj smokvi (opunciji) koja raste širom jadranske obale i ukrašava
mnoge parkove i okućnice. Plod japanske smokve, veličine jajeta, rijetko
se može naći u trgovinama, ali češće se
pojavljuje na tržnicama u zemljama
poput Italije, Španjolske, Portugala i
dr. Po okusu i strukturi meso ploda
nalikuje mesu banane. Prije jela plodove, koji su nalik smokvama, treba
osloboditi od ljuske koja je obrasla
poput tankih vlasi tankim bodljama.
Najveće plantaže ove egzotične voćke
nalaze se u San Diegu u Kaliforniji.
Josip Brkljača,ing.
Uništavanje divlje kupine u voćnjaku
Posjedujem voćnjak koji je određeno
vrijeme bio zapušten pa je došlo do
masovne pojave divlje kupine. Probao sam je uništavati, ali bezuspješno.
Stoga vas molim da mi date koristan
savjet kako je uništiti, a da pritom ne
ugrozim voćke koje usprkos mojoj odsutnosti daju obilat urod?
Divlja kupina se može uništiti na dva
načina. Na način da, ukoliko se tlo ne
obrađuje te želite da trava ostane pri-
sutna, a kupina pak nestane, upotrijebite herbicid pod nazivom Starane
250. Navedeni herbicid se primjenjuje
u količini od 1,5-2 l/ha i to kada je dobro razvijena lisna masa korova pa sve
do početka cvatnje kupine.
Drugi način na koji možete uništiti kupinu kao i sve ostale prisutne korove,
a pri čemu ćete dobiti «golo tlo», odnosi se na uporabu herbicida pod trgovačkim nazivima Herkules i Ouragan
system 4. Iz osobnog iskustva mogu
vam potvrditi da su navedeni preparati
pokazali izuzetne rezultate u pogledu uništavanja kupine te da s pravom
slove kao jedni od najefikasnijih herbicida na osnovi glifosata. Primjenjuju
se kada kupina i ostali korovi imaju
dovoljno lisne mase i u uvjetima kada
oborina neće biti barem kroz 24 sata
nakon apliciranja. Imajte na umu i činjenicu da prilikom primjene oba spomenuta herbicida morate strogo voditi
računa da oni ne dospiju na zelene dijelove ili koru voćaka.
Velimir Lasić, dipl. ing.
V. Kladuša
SRBIJA
Cazin
Cazin
Prijedor
Bihać
Sanski Most
Banja Luka
Maglaj
Žepče
Živinice
Tu
nica
HRVATSKA
Livno
Šibenik
Split
Stolac
POSLOVNE
JEDINICE
CRNA GORA
Dubrovnik
Podgorica
Direkcija
Podružnica
Prodajno mjesto
www.croatiaosiguranje.ba
B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
21
Sorte šljive za
proizvodnju rakije
ProF. dr. sc. ToMislaV JEMriĆ
I
znimnu kakvoću Bistrice kao
rakijske sorte teško je nadmašiti. Plod dozrijeva krajem kolovoza i početkom rujna. Ova sorta
zapravo predstavlja populaciju genotipova među kojima bi se mogli
izdvojiti oni koji imaju krupnije
plodove, ali je do sada na tom području učinjeno premalo.
Bistrica puna šećera
U punoj zrelosti njezin plod
postiže 20% pa i više suhe tvari,
od toga na šećer otpada i do 70%.
Uz to, plod se odlikuje povoljnim
omjerom šećera i kiselina i izraženom aromom. Od 100 kg plodova
može se dobiti oko 13 l rakije vrhunske kakvoće jačine 50 vol %
alkohola.
Na žalost, ova sorta je jako osjetljiva na virus šarke šljive koji značajno umanjuje kakvoću ploda i
količinu priroda. Stoga treba saditi
samo najkvalitetnije sadnice iz
provjerenih rasadnika s odgovarajućim certifikatima. Idealno bi bilo
da su to virus-free sadnice, jer smo
tako sigurni da u voćnjak sa sadnicama nismo donijeli i virus šarke.
Bistrica je samooplodna, a ujedno i
dobar oprašivač za sorte koje cvatu
u isto vrijeme.
Stanley obilno rađa
Sorta Stanley se smatrala idealnom zamjenom za Bistricu prije
svega zbog mišljenja da je otporna
na virus šarke, što nije točno. Istina je da se simptomi šarke na ovoj
sorti slabije uočavaju, a plod joj
zaostaje po kakvoći u odnosu na
Bistricu. Ipak, plodovi ove sorte u
kombinaciji s plodovima Bistrice
mogu dati šljivovicu dobre kakvoće. Premda se u literaturi uglavnom
navodi da je ova sorta samooplodna, ima navoda da je i djelomično
samooplodna pa je za dobru rodnost potrebno osigurati oprašiva-
Rakija od šljiva je jedna
od naših najpoznatijih
voćnih rakija, a njezinoj
prepoznatljivosti
pridonijela je i iznimna
kakvoća sorte Bistrice od
čijih se plodova najčešće
proizvodi. Na žalost,
Bistrica je osjetljiva
na virus šarke, pa je
potrebno uvesti sorte koje
joj mogu biti zamjena ili
dopuna u voćnjacima.
če. Sklona je obilnom rađanju u
pojedinim godinama pa je za optimalnu kakvoću plodova potrebno
prorjeđivanje, ne toliko zbog krupnoće jer to pri preradi u rakiju nije
važno, nego zbog postizanja veće
koncentracije šećera. Osjetljiva je
na proljetne mrazeve i traži toplije položaje. Plodovi joj sadrže oko
14% topljive suhe tvari pa je količina rakije dobivene od ove sorte
manja nego kod Bistrice. Dozrijeva
polovicom kolovoza.
Kakvoća ploda
Sorta Elena je novouvedena (introducirana) sorta i prema dosadašnjim istraživanjima, plod se odlikuje nešto većom količinom suhe
tvari i omjerom šećera i kiselina od
Bistrice koja ima više vitamina C,
ukupnih fenola i šećera. Rakija od
ove sorte odlikuje se dobrom kakvoćom i sličnih je svojstava kao i
rakija proizvedena od Bistrice. Dozrijeva oko dva tjedna poslije sorte
Stanley ili otprilike u isto vrijeme
kao i sorta Bistrica. Treba napomenuti da je za postizanje maksimalne količine šećera u plodu, osim
odgovarajuće sorte, potrebno odabrati kvalitetno područje za uzgoj.
Najbolja kakvoća ploda šljive se
postiže kada je prosječna temperatura zraka u lipnju, srpnju i kolovozu 18-20 ºC.
Zbog plitkog korijena potrebno je
osigurati dovoljno vlage u tlu kako
bi se plod pravilno razvijao. Berbu
plodova treba obaviti u optimalno
vrijeme kada se kožica ploda oko
peteljke lagano smežura, a plod još
nije izgubio povoljan odnos šećera
i kiselina. Važna je redovita zaštita
od bolesti i štetnika, posebice lisnih
ušiju koje su prenosioci virusa.
(članak prenesen iz Gospodarskog lista)
B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
22
Uzgoj ranih sorti krušaka
Od velikog broja sorti krušaka, na području BiH,zadnjih nekoliko godina veće značenje daje se ljetnim
sortama. Danas postoji velik broj vrlo kvalitetnih ranih ljetnih sorti krušaka, ali mali broj njih može
se naći u domaćim rasadnicima. Rane sorte krušaka vrlo su cijenjene jer na tržište dolaze kada
se osjeća veća potražnja za voćem pa postižu veću prodajnu cijenu. Posebice su zanimljive
za potrebe stalno rastuće turističke privrede, jer dozrijevaju tijekom pune turističke
sezone, kada još na tržištu nema stolnog grožđa, pa lakše pronalaze put do kupaca.
MladEn KaračiĆ, dipl. ing.
V
rlo kvalitetne, rane ljetne
sorte krušaka, koje su posljednjih godina vrlo tražene su: Boheme (Boem), Turandot,
Norma, Carmen (Karmen), Etrusca
(Etruska) i Tosca (Toska). Ove su
sorte dobili selekcionari u Italiji,
a zaslužuju posebnu pažnju zbog
redovite rodnosti, dobre kakvoće
plodova i vremena dozrijevanja.
Plodovi ovih sorti dozrijevaju u vrijeme turističke sezone pa se lako
prodaju i postižu razmjerno visoku
cijenu. Posljednjih petnaestak godina selekcijskim radom dobiveno
je više novih ranih ljetnih sorti krušaka, koje daju krupnije plodove
dobre kakvoće. Između novih ranih
kvalitetnih sorti krupnijeg ploda
(osim u sorte Lipanjska ljepotica,
kojoj je plod sitniji) izdvajaju se
sljedeće sorte kojima plodovi dozrijevaju tijekom srpnja i kolovoza - Lipanjska ljepotica (Bella di
giugno), Precoce di Fiorano, Turandot, Boheme (Boem), Norma, Carmen (Karmen), Etrusca (Etruska) i
Tosca (Toska), Rana Morettinijeva
(Butira precoce Morettini), Trevuška, Klapov ljubimac, Starkrimson,
Dr. Gujo (Dr. Jules Guyot). Na našem području trenutno je najčešće
zastupljena Lipanjska ljepotica čiji
plodovi i prvi dolaze na tržište, te
Rana Morettinijeva.
Lipanjska ljepotica
Lipanjska ljepotica je talijanska
sorta srednje bujnog rasta sa slabo
razgranatim krošnjama. Da se postigne bolje grananje i veća rodna
površina, potrebno je sustavno
provoditi prikraćivanje dužih izbojaka tijekom formiranja uzgojnog
oblika sa svrhom da se više granaju. Najčešće rađa na kratkim rodnim izbojcima, odnosno štrljcima,
stapkama i pršljenastim rodnim
granicama. Zahtijeva tople južne
položaje i plodna duboka drenirana
tla. Kada se želi uzgajati na podlozi
dunje, treba upotrijebiti međupodlogu jer nije podudarna (kompatibilna) s dunjom. Rano cvjeta, a
dobri su joj oprašivači Rana Morettinijeva, Trevuška i druge diploidne sorte koje rano cvjetaju. Plod
dozrijeva potkraj lipnja. Prosječna
mu je masa oko 60 grama, a oblik
je lijepo izdužen, kruškolik. Kožica
ploda je svijetložuta s hrđastim mrljama i lijepim crvenilom sa sunčane strane. Meso je blijedo žućkaste
boje, slatko, sočno i vrlo aromatično. Sorta je zanimljiva zbog ranog
dozrijevanja, ali ne daje velike prirode jer je plod sitan.
Rana Morettinijeva
Jedna od najboljih ranih krušaka. Plod je zeleno žute boje s crvenom mrljom na osunčanoj strani,
težine 100-160 grama. Meso ploda je bijele boje slatkog i sočnog
okusa. Dozrijeva dva do tri tjedna
prije Viljamovke (kraj srpnja do
sredine kolovoza). Odlično se čuva
u skladištu, ali su plodovi osjetljivi
na transport i manipulaciju. Dobri oprašivači su: Klapov ljubimac,
Starkrimson, Gelertova, Abbe Fetel,
Viljamovka itd.
B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
23
BOYSENBERRY
krupno jagodasto voće
Boysenberry (Rubus ursinus) jagodasto je voće slično malini i kupini, a
nastao je 1920-ih godina križanjem maline, kupine i loganberryja (također
križanac). Ime je dobio po svom tvorcu Rudolphu Boysenu.
Goran Fruk, dipl. ing. agr.
P
lod je okruglast, sličan kupini, krupan (oko 8 g), po
boji nešto svjetliji od kupine
(između maline i kupine) tamne
crvenkasto-crne boje. Po okusu
se može usporediti s malinom i
divljom kupinom. Boysenberry je
vrlo sočan i sladak poput maline s
izraženom cvjetnom aromom, ali
lagano oporog okusa sličnog divljoj
kupini.
Armatura za uspješan uzgoj
Tlo za sadnju treba biti pripremljeno s dosta komposta i humusa.
Boysenberry kao i ostalo jagodasto
voće koje je srodno malini i kupini
traži vrlo sunčane položaje koji su
zaštićeni od vjetra. Može rasti i u
polusjeni, ali tada plodovi ne mogu
postići kakvoću kao na sunčanim
položajima.
Bujnog je rasta te je za uspješan
uzgoj potrebna armatura (stupovi i
žice) za koje će se izboji povezivati. Takvim načinom plodovi će biti
izloženiji suncu i neće biti zaprljani
od zemlje čime će se smanjiti mogućnost truleža plodova te olakšati
berba. Razmak između grmova treB RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
ba biti jedan do dva metra, između
redova 2 metra, a visinu grma bi
trebalo održavati na 2 metra. Saditi
se može u jesen ili u proljeće, ali se
preporučuje jesenska sadnja zbog
boljeg ukorjenjivanja.
Izdržljiv i otporan
Boysenberry treba redovito navodnjavati, posebice nakon cvatnje
i kada plod počinje rasti. Kako bi se
smanjila opasnost od pojave gljivičnih bolesti, navodnjavanje treba
izvesti pri bazi grma da se izbjegne
visoka vlažnost u krošnji. To se
može izvesti, primjerice, navodnjavanjem pomoću sustava „kap po
kap“. Gnojidbu i dodavanje komposta treba obavljati u promjeru
unutar 30-ak cm od grma. Grmove
boysenberryja često treba zaštititi i
od ptica pomoću mreža kojima ih
se prekriva.
Preporučuje se grane prije zime
odvezati i polegnuti na zemlju te
prekriti slojem (20-ak cm) slame
ili sijena. Umjesto slame ili sijena
može se upotrijebiti i neki drugi
prikladni izolacijski materijal. Tako
će se izboje zaštititi od hladnog
vremena tijekom zimskog mirovanja.
Boysenberry rađa u lipnju i srpnju na jednogodišnjim izbojima.
Nažalost, rađa jednom godišnje,
pa mu sezona vrlo kratko traje. Na
jednom odraslom grmu može se
nabrati u prosjeku do 4,5 kg plodova (ovisno o sorti, načinu uzgoja
i sl.).
Rezidba i razmnožavanje
Rezidba se obavlja nakon berbe.
Sve dvogodišnje i starije grane te
one koje su nosile rod treba odrezati do tla kako bi se potaknuo rast
novih izboja koji će iduće godine
biti nositelji roda. Nakon rezidbe
treba nastaviti navodnjavati kako
bi se omogućio što bolji rast rod-
nih izboja za iduću godinu. Također
kako izboji rastu tako ih treba povezivati i učvršćivati za žicu.
Boysenberry se najjednostavnije
razmnožava povaljenicama. Krajem srpnja odabire se jedan slabobujan dugi izboj koji se savije i
zakopa u tlo na dubinu 15-20 cm. U
proljeće se slobodno može odvojiti
od majčinskog grma jer se tijekom
zime ukorijenio. Plodovi boysenberryja su pogodni i za konzerviranje ili preradu u pekmez.
(članak prenesen iz Gospodarskog lista)
24
ETINIOZA
opasna
nametnička
bolest pčela
Etinioza je nametnička bolest pčelinje zajednice
uzrokovana kornjašem Aethinom tumidom.
Izvorno, uzročnik potječe s afričkog kontinenta, i
to s područja koja se prostiru južno od Sahare.
A
fričke pčele, kao primarni
domaćini, razvile su određenu otpornost prema
ovom kornjašu i kod njih on rijetko
uzrokuje veće štete. Za razliku od
afričkih, kod pčelinjih zajednica
europskih pčela etina može izazvati goleme štete i uzrokovati njihovo
potpuno propadanje.
Bolest se iz južne Afrike proširila
u SAD, Kanadu i Australiju. U Europi zasad još nije potvrđena. Zbog
globalizacije i opasnosti od njezina
pojavljivanja, u našoj zemlji u Naredbi o mjerama zaštite životinja od
zaraznih i nametničkih bolesti svake godine propisuje se da tijekom
dijagnostičkog tretiranja protiv
varooze u sezoni, ovlašteni veterinar treba obaviti i klinički pregled
pčelinje zajednice na etiniozu.
Izgled i razvoj nametnika
Odrasli kornjaš ovalna je oblika, s leđne i trbušne strane lagano spljošten i prekriven hitinskim
omotačem tamnosmeđe do crne
boje. Dugačak je između 5 i 7, a širok između 3 i 4,5 mm. Na glavi su
mu smještene kratke antene koje
završavaju u obliku kuglice. Spolno
zrele ženke polažu jaja u obliku nepravilnih nakupina u pukotinama
unutar košnice ili na saću. Jaja su
bijele boje veličine 1,5 x 0,25 mm.
Uznemiravanjem odrasle etine
potiče na parenje i povećano polaganje jaja. Odrasla ženka tijekom
života može položiti do 2000 jaja.
Nakon jednog do šest dana iz jaja se
razvija ličinka. Bijele je boje, dužine 10-11 mm i širine 1,6 mm. Prednji
i stražnji dio blago su joj zašiljeni, a
tri para nogu smješteni neposredno
iza glave. Ličinke velikog i malog
voskova moljca i peludnog moljca
imaju veći broj slabije razvijenih
nogu smještenih na grudima i trbuhu. Ličinke etine hrane se pčelinjim
leglom, peludom i medom. Odrasla
ličinka nakon desetak dana napušta košnicu, zavlači se u zemlju gdje
na dubini od 5-60 cm prelazi u stadij kukuljice. Pogodnija su pjeskovita tla. Ovaj stadij traje 3 do 4 tjedna i za to vrijeme kukuljica mijenja
boju od bijele preko žutosmeđe do
na kraju smeđe boje. Prilikom kretanja izvan košnice, tražeći povoljno tlo, ličinka može prevaliti put
dug i nekoliko stotina metara. U
prva dva dana života odrasle etine
lete na velike udaljenosti, poglavito
noću.
Sposobne su osjetiti pčelinju
zajednicu i na udaljenosti od petnaestak kilometara. Zatim se smiruju i zavlače u mračnije dijelove
košnice. Ovisno o načinu prehrane,
životni vijek odraslih jedinki je od
nekoliko dana pa sve do šest mjeseci. Cjelokupnom razvoju pogoduju visoke temperature te visoka
vlažnost zraka. Na 30oC preživljava gotovo 100 posto ličinki, a na
10oC ugibaju sve. Kako se zavlače
u dubinu i do 60 cm, kukuljice tu
mogu i prezimiti.
Štete na pčelinjoj zajednici
Odrasle jedinke vrlo su pokretne,
brzo se kreću po saću, skrivaju se u
različitim pukotinama košnice, ispod podnice, te na dnu stanica saća.
Na taj način teško su dostupne pčelama. Osim toga, zbog hitinskog
oklopa otporne su na pčelinje ubode. Kada su izložene neposrednoj
opasnosti od pčelinjeg uboda zauzimaju obrambeni položaj - glavu i
noge podvlače pod hitinski omotač.
Da bi zaustavile kretanje etina pčele ih okruže i oblijepe propolisom.
B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
25
Kod otvaranja košnica pčelar (poglavito kod blažih invazija) teško
može uočiti odrasle etine, jer one
bježe od svijetla i skrivaju se u tamnijim dijelovima košnice. Kad u
košnicu prodru ličinke etine, pčelinja zajednica počinje propadati.
Ličinke buše tunele u saću i tako
ga uništavaju. Hrane se pčelinjim
leglom, propolisom i medom. Na
saću stvaraju pčelama odbojne sluzave nakupine, zbog kojih ih pčele ne izbacuju iz košnice. Ličinke
defeciraju u med pa zbog toga on
fermentira i postaje neupotrebljivim za pčelinju prehranu. Takav
med potamni i poprima miris trulih
naranči. Zbog fermentacije izlazi iz
stanica saća, cijedi se po saću i na
kraju curi iz košnice. Često nam je
upravo to prvi uočeni znak prilikom pregleda na etiniozu.
U slučajevima jačih invazija
prestaje razvoj pčelinje zajednice,
a pčele često napuštaju košnicu.
Slabe zajednice mogu propasti već
dva tjedna nakon početka invazije.
Osjetljivije su pčelinje zajednice
koje su već oslabljene zbog neke
primarne bolesti (američka gnjiloća, varooza, nozemoza). Također,
osjetljivije su umjetno oslabljene
košnice (nukleusi) i „mini“ zajednice u oplodnjacima.
Kornjaš se može širiti selidbom
pčelinjih zajednica, rojevima, raB RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
bljenom pčelarskom opremom,
saćem, leglom, medom i peludom,
pčelinjim voskom, voćem i zemljom.
Afričke pčele razvile su određene obrambene mehanizme na
invaziju etina. Kod njih je uočena
sposobnost uklanjanja jaja i ličinki
etine iz košnice. Osim toga, tijekom
sezone one često sele tražeći odgovarajuću pašu. Etine ostaju i prekida im se razvoj.
Suzbijanje
Prikladni lijekovi za suzbijanje
ove nametničke bolesti ne postoje na tržištu jer su i etine i pčele
kukci. Zbog toga je od velike
važnosti prevencija. Osnovno je
održavanje zdravih i jakih pčelinjih zajednica, zatim higijena
pčelinjaka, pčelinje opreme i prostorija koja mora biti na odgovarajućoj visokoj razini. Čisti med
ne privlači etine. Isto tako, razvoj
ovog nametnika može se spriječiti smanjivanjem vlažnosti zraka u
prostorijama za vrcanje na manje
od 50 %. Čuvanje pričuvnog saća
u hladionicama sprječava razvoj
voskovih moljaca, ali i etina. Dobro je upotrebljavati svijetlo saće
u medištu košnice jer je ono manje atraktivno etinama.
26
Pravilno čuvanje vina
Pravilno čuvanje vina iznimno je važno za očuvanje kvalitete. Tijekom tog procesa dolazi do
dozrijevanja vina u boci. U današnje vrijeme tehnologija je usmjerena na proizvodnju laganih,
svježijih vina koja nisu namijenjena dužem dozrijevanju, već se piju mlada.
Marin MihaljEViĆ, dipl. ing. agr.
K
akvoća vina može se poboljšati tijekom vremena dozrijevanja, a isto tako može
doći i do pada u kakvoći ako se vino
ne čuva u odgovarajućim uvjetima
ili predugo. Većina vinarija, vinara i
hobista posjeduje posebne podrumske prostorije ili posebne vinske
hladnjake u kojima se kontroliraju
uvjeti za optimalno čuvanje vina.
Negativan utjecaj svjetlosti
Tri glavna faktora koja izravno
utječu na kvalitetu vina tijekom čuvanja su temperatura, vlaga i svjetlost. Izravna sunčeva svjetlost, ili
bilo koji drugi izvor svjetlosti može
negativno reagirati s fenolnim spojevima u vinu i uzrokovati mane
vina.
Laganija bijela vina su podložnija utjecaju svjetla i obično se pune
u boce od tamnijeg stakla koje nudi
određenu zaštitu od svjetlosti.
Vina punjena u prozirne, svijetlozelene ili svijetloplave staklene
boce su znatno osjetljivije na svjetlost i zahtijevaju dodatni oprez pri
čuvanju.
Korist i šteta vlage
Vlaga je također jedan od faktora koji uvjetuje kvalitetno čuvanje
vina. Određeni stupanj vlažnosti je
važan kod boca začepljenih plutenim čepovima.U tom slučaju određena vlažnost sprječava prosušivanje čepova. Preporučuje se tijekom
dozrijevanja boce držati u položenom, horizontalnom položaju, jer
zbog sušenja plutenih čepova dolazi
do ulaska zraka u bocu i mogućnosti oksidacije i kvarenja vina. Pretjerana vlaga može biti i štetna. To
se odnosi na oštećenja etiketa vina.
Prema nekim enolozima vlaga od
75% smatra se optimalnom, ali još
uvijek nisu provedena istraživanja
koja bi točno utvrdila idealan stupanj vlažnosti. Također se smatra
da držanje vina u hladnjaku brže
isušuje pluteni čep, s obzirom na to
da proces hlađenja uključuje i odvlaživanje zraka.
Dozrijevanje vina pri nižim
temperaturama
Vino je proizvod osjetljiv na promjene u temperaturi, stoga je kontrola temperature na kojoj se vino
čuva od velike važnosti. Općenito govoreći, vino ima bolje uvjete
za razvoj kompleksnosti i bukea
starenja pri dozrijevanju na nižim
temperaturama. Što je temperatura niža to je i dozrijevanje vina
sporije.
S obzirom na temperaturu kao
značajan faktor u čuvanju vina,
preporučuje se čuvati vino u rasponu između 10 i 15 ºC. Ispod 10 ºC
vino se ne može razvijati, a na više
od 20 ºC vino se prenaglo razvija.
U prosjeku, intenzitet kemijskih reakcija u vinu se udvostručuje s povišenjem temperature od
8 ºC. Temperatura je vezana i za
intenzitet oksidacijskih procesa
u vinu. Što je temperatura viša,
to su i oksidacijske reakcije jače.
Nadalje, pri nižim temperaturama
dolazi do veće topljivosti plinova
u vinu. Ako se vino duže vrijeme izlaže višim temperaturama,
iznad 25 ºC, ono može poprimiti
loše organoleptičke karakteristike i početi se kvariti. Nagle
promjene temperature su također štetne. Učestalo premještanje vina sa sobne temperature u
hladnjak i obrnuto, može utjecati
na negativne kemijske reakcije u
vinu i odraziti se na kvalitetu vina.
Način na koji je boca položena
tijekom čuvanja također je jedan
od faktora koji treba uzeti u obzir.
Većina stalaka za vino je dizajnirana tako da se boce u njima mogu
držati u vodoravnom položaju. To
je važno zbog kontakta vina s čepom i održavanja vlažnosti čepa
kako ne bi došlo do njegova prosušivanja i ulaska kisika u prostor
između čepa i vina.
„Disanje“ vina
Istraživanja su pokazala da je
idealno držati bocu pod laganim
kutom u odnosu na vodoravan položaj. Na taj se način održava djelomični kontakt vina s čepom, što
sprječava njegovo prosušivanje i
zračni mjehur koji se stvara u boci
time se održava bliže vrhu boce,
umjesto u sredini boce, kao što se
događa kod vodoravno položenih
boca. Održavanjem zračnog mjehura bliže vrhu boce omogućava
se laganija mikrooksidacija i dozrijevanje vina. Zračni mjehur u boci
ovisan je o promjenama temperature. Kad je vino izloženo višim temperaturama, pritisak zračnog mjehura se povećava i ako je boca pod
kutom, plin pod tlakom lagano kroz
čep difuzijom izlazi iz boce. Ako bi
boca bila u vodoravnom položaju,
povećani pritisak zračnog mjehura
u sredini boce potisnuo bi dio vina
kroz čep. Kad se temperatura spusti,
dolazi do obrnutog procesa.
Ovo „disanje“ vina ima za posljedicu usvajanje određene količine kisika u bocu koji u tom slučaju
može negativno utjecati na vino.
Upravo zbog toga se i preporučuje
održavanje konstantne temperature u prostoru gdje se vino čuva.
Postoje razlike i između tipova vina
koja se čuvaju. Tako se za razliku
od mirnih vina, pjenušava vina
mogu držati u uspravnom položaju,
gdje ugljični dioksid u boci održava
pritisak i vlagu, te čuva vino od oksidacija.
B RO J 7 5 • S R PA N J / KO LOVOZ 2 0 1 1 .
Štene u Vašem domu
Siguran ambijent po mjeri šteneta
Štenad je baš poput male djece: živahna,
znatiželjna i izbijaju im zubi. Ako ne poduzmete
pravilne mjere, mogli biste se suočiti čak i s težim
problemima.
Glazba pozitivno djeluje na sve kućne ljubimce. Na tržištu postoje razne kompilacije
skladbi namijenjene smirivanju i opuštanju
živahnih ljubimaca, prikladne su za putovanja i
prilagođavanja na nove uvjete i sredine.
Pozitivno djelovanje glazbe
Povezivanje
Psići su poznati po uspostavljanju čvrste veze sa
svojim vlasnikom. Često se vežu i za vlasnikov omiljeni komad namještaja kojeg povezuju s trenutcima
igre i opuštanja.
Glavne smjernice:
1.
Ograničite prostor u kojem se štenac u kući može kretati i držite vrata i prozore dobro
zatvorenima. Držite ga podalje od terasa i balkona.
2.
Držite otrovne i štetne proizvode (deterdžente, varikinu, dezinfekcijska sredstva,
insekticide, itd.) visoko na policama u zatvorenim ormarićima.
3.
Riješite se otrovnih biljaka ili ih pak držite na psiću nedostupnim mjestima (azaleja,
difenbahija, bršljan, fikus benjamin, narcis, oleandar, tulipan, itd.).
4.
Pazite na električne kabele. Najbolje je prekriti za to prikladnim pokrivalima sve
utičnice koje se ne koriste.
5.
Pazite na to da gumbe, vrpce, užeta, čavle, vijke, spajalice i ostale oštre predmete
držite podalje od dosega štenca.
Štene dolazi u kuću,
što činiti?
1.
2.
3.
4.
5.
Dopustite mu da se upozna sa svojim novim ambijentom:
krevetićem, igračkama, mjestom na kojem stoje posude za
vodu i hranu. Brzo će naučiti prepoznati svoj kutak u kući.
U svojim odnosima izbjegavajte grube igre i ponašanje; treba
proći nekoliko dana kako bi se psić opustio. Dajte mu dovoljno
vremena i budite strpljivi. Pričajte mu i uvijek se ponašajte
vrlo nježno. Nemojte ga umarati, igrajte se s njim no pustite
ga dugo spavati ako to želi.
JUNIOR – receptura namijenjena
štencima od šest tjedna starosti kao
idealan prijelaz s majčinog mlijeka.
Imajte na umu da se tek odvojio od mame i legla. Vrlo će vjerojatno nekoliko noći patiti od nostalgije tako da se nemojte
iznenaditi ako cvili ili plače za vrijeme jela, kad ide spavati ili
tijekom noći.
Pripazite na susrete psa i djece. Djeca obožavaju psiće i
obratno te se većina štenaca brzo navikne na djecu, no moraju
imati dovoljno vremena za međusobno proučavanje, upoznavanje i privikavanje jedno na drugo.
Pazite da svatko tko dolazi u kontakt sa štencem poštuje
njegove potrebe i granice. Kontakt štenca s osobama koje vas
posjećuju važan je trenutak socijalizacije koji će pomoći psu
steći sigurnost u sebe, stoga pazite da u tom smislu stječe
pozitivna iskustva. Osigurajte s veterinarom da štenac primi
sva potrebna cjepiva kako bi se izbjegle vanjske zaraze.
BALANCE – receptura namijenjena odraslim psima, umjerene fizičke
aktivnosti.
ACTIVE – receptura namijenjena
odraslim psima koji su puni energije
i uvijek su spremni na igru.
DIGESTION - posebna receptura
za pse osjetljive probave.
30
Nagradna
križaljka
Zanimljivosti
Svečanost japanske trešnje
Proljeće u Japanu donosi posebne
svečanosti vezane uz obiteljski
odlazak u prirodu, u parkove i
vrtove u kojima se promatra cvjetanje trešanja. To je tradicionalni
ritual zvan sakura. Trešnja cvate
samo nekoliko dana i treba je vidjeti u najljepšem izdanju. Osobito je važno uhvatiti sunčane dane
jer kiša može uništiti čaroliju. Ove
rastu zajedno sa gajenim biljkama. Proizvode ogromne količine
sjemena, što im omogućava veliku
ekspanziju u prostoru. Tako npr.
zubača (Cynodon dactilon) tijekom jedne godine proizvede oko
1000-2000 sjemenki, divlja mrkva
(Daucus carota) 4000-10000 sjemenki, mišjakinja (Stellaria media)
od 15000-25000 sjemenki, hudoljetnica (Erigeron canadensis) od
100000-2000000 sjemenki.
Pored ogromne količine sjemena
značajna je i velika otpornost tog
sjemena na različite nepovoljne
uvjete vanjske sredine.
Pčele u brojkama
Pčele imaju veliku ulogu u oplodnji voćaka. Pri oprašivanju voćaka
trešnje ne daju plodove kakve mi
poznajemo, slasne, crvene, već je
njihova ljepota upravo i jedino u
cvjetanju. Posebno je slikovito posmatrati ružičaste cvjetove trešanja pred sumrak, kad se nebo zatamni, a cvjetovi dobiju posebnu
purpurnu boju. Iznesu se prostirke
na kojima sjede prijatelji, obitelj,
jede se sushi i pije sake, tradicionalno japansko piće, te pale mali
lampioni. Najvažnije je druženje u
prirodi, a Japanci izuzetno mnogo
drže do tog običaja i rado ga prakticiraju jer je to i pozdrav proljeću.
Drvo Kapok nosi nebo
U tropskom području Amerike,
drvo Kapok je nadvisilo prašume.
Stoga
su
prastanovnici prašuma mislili
da ono nosi
nebo. Naraste u visinu
do 70 metara. Nije
samo zanimljivo zbog svoje visine.
Naime, njegovi cvjetovi mirišu kao
kiselo mlijeko, a oprašuju ih šišmiši. «Vuna» koja izlazi iz vanjskog dijela ploda koristi se za punjenje jakni i prsluka za plivanje.
Produktivnost sjemena pojedinih
korovskih biljaka
Korovi su nepoželjna grupa biljaka koji protiv volje uzgajivača
Autor:
Mariofil
SOLDO
1
Ptica
grabljivica
(Suri...)
2
Reći popu
..., a
Bobu bob
Kratica za
“arhitekt”
Norma
u filmu Martina Ritta
Japanski
redatelj
Ichikawa
Kisik
“Impuls”
Lako topljiva kovina
Močvara
Afrička
država
Ratobornost
“Slično”
Spatifil – oprez
Spatifil se kod nas ubraja u najomiljenije sobne biljke, a u tropima
u najčešće vrtne biljke za polusjenovita staništa. Porijeklom je iz Paname i Kolumbije. Sve vrste iz ovog
roda nazivaju se spatifili
i potječu iz
tropskog dijela Amerike
te se često
tek neznatno razlikuju. Naročito česte su vrste
S. cannaefolium s jače kožastim listovima, vrsta S. wallisii koja može
narasti više od 1 m te azijski spatifil
S. commutatum. Međutim, otrovan
je zbog visokog sadržaja oksalne
kiseline.
3
Noćni lokal
Iako,
premda
... dei ili
... pouli
povećavaju urod, primjerice u nasadima jabuka 4-5 puta, badema
4-7 puta, trešanja 4-10 puta itd.
Tijekom jednog leta, na svom tijelu,
pčela može prenijeti i do 100.000
peludnih zrnaca s cvjetova jabuke.
Jedan cvijet jabuke ima oko 70.000
peludnih zrnaca. U jednoj minuti
pčela može obići oko 10 cvjetova i
tijekom dana napraviti 20-40 izleta. Ako je u jednoj košnici primjerice 1000 pčela koje aktivno sabiru
pelud, one u jednom danu mogu
posjetiti 2-3 milijuna cvjetova. Kolika je uloga pčela u oprašivanju
dovoljno govori podatak da bi njihovim nestankom na Zemlji izumrlo oko 100.000 biljnih vrsta.
Talijanska
glumica
Valli
Grad u
Sloveniji
Voćka
tropskih
krajeva
Americij
Mojsijevo
petoknjižje
“Rabat”
Kristina
Sajko
Ukras
muškog lica
“Drvna
industrija”
Ovoj, zavoj
Morska ... ili
kamena ...
Pokus
Riječni otoci
Bugarska
Otokar
Levaj
Tko ... ruča,
vodu večera
Austrija
Italija
Dalmatinsko
vino
“Kemijska
industrija”
Organski spoj, rastvarač,
dimetil-benzol
Portugal
Američki
glumac,
Brad
Gerard
Depardieu
Postanite i Vi član Kluba Green Garden te
ostvarite sve pogodnosti koje Vam pruža.
Za sve informacije obratite se na
broj telefona 039/700-000 ili na
e-mail: [email protected]
Upitajte znalce,
zašto koriste
Switch.
Fungicid
s dokazano
najboljim
djelovanjem
protiv botritisa
Za detaljnije informacije obratiti se:
Syngenta Agro d.o.o.,
Samoborska cesta 147, 10090 Zagreb,
tel.: 01/3887 670, fax: 01/3887 671
www.syngenta.hr
O
V
NO
MUHOSTOP
Novi granulirani insekticid za suzbijanje svih vrsta muha
Muhostop je potpuno novi insekticid
u obliku granula, namijenjen
suzbijanju svih vrsta muha u
kućanstvima, javnoj i komunalnoj
higijeni (kuće, stanovi, hoteli,
poslovni prostori,restorani,uredi,
smetlišta, staje i dr. objekti).
Preparat sadrži i posebne dodatke
koji privlače muhe i time povećava
učinkovitost, a osim toga sadrži
i benzoat-tvar koja smanjuje
opasnost od trovanja ljudi i domaćih
životinja.
Koristi se prskanjem,
premazivanjem zidova te kao
mamac.
Uvoznik i distributer za BiH:
Sjemenarna d.o.o., Obilazna cesta 27, 88 220 Široki Brijeg BiH
tel./fax: 039 700 000; [email protected]; www.sjemenarna.com
Proizvođač: Zapi S.p.A., Italija

Kliknite za pregled glasnika

Očuvanje ugroženih domaćih sorata vinove loze

ovdje - Sjemenarna

Marelica - Poljoprivredni institut Osijek

ovdje - Sjemenarna

Bioraznolikost

30 godina uzgoja, 25 godina udruge

ovdje - Sjemenarna

Šljiva - Poljoprivredni institut Osijek

sjemenarstvo