Green Garden • broj 70 • rujan / listopad 2010. • godina X • cijena 3 KM
Lukovičasto cvijeće
Zimske salate
Berba i čuvanje povrća
Sušenje plodova jabuka i krušaka
Suzbijanje štetnih glodavaca
3
Urednikova riječ
SADRŽAJ
Novi broj stručnog glasila Green Garden na svojim stranicama, kao i
uvijek, donosi niz zanimljivih članaka iz oblasti cvjećarstva, voćarstva,
vinogradarstva, povrćarstva i zaštite bilja. U ovom broju izdvajamo niz
priloga o cvjetnim vrstama, posebice članak o pampas travi – manje
poznatoj dekorativnoj vrsti. Svakako, jesen je vrijeme sadnje lukovica
koje će početkom proljeća pokazati svu raskoš boja i mirisa. Koje lukovice odabrati za sadnju, kako obaviti sadnju te kako napraviti kombinaciju lukovičastog cvijeća pročitajte u članku na stranicama broj 6. i 7.
Na području Hercegovine zadnjih godina sve veći broj proizvođača bavi
se proizvodnjom krizanteme bilo da se radi o rezanoj krizantemi ili o
lončanicama. Kako je to relativno nova vrsta kod proizvođača, prisutne
su dvojbe vezane za zaštitu krizanteme od uzročnika biljnih bolesti. U
članku kojeg potpisuje mr. Milorad Šubić možete pročitati sve o uzročnicima bolesti koje napadaju krizantemu te o kemijskim pripravcima
koji se koriste u zaštiti.
Stranice posvećene povrću počinjemo člancima o dvije vrste, mirta i
maka, o kojima se vrlo malo zna. Početkom jeseni počinje i sadnja zimskih salata, a sve o načinu sjetve odnosno sadnje, te potrebnim agrotehničkim mjerama koje se provode možete pročitati u ovom broj glasila.
S mnogih povrtnica početkom jeseni ubiremo plodove koji se trebaju
čuvati izvjestan period. Kada je najbolje obaviti berbu te kako čuvati
plodove, pročitajte u prilogu pod naslovom“Berba i čuvanje povrća“.
Za ljubitelje voćaka pripremili smo interesantan prilog o proizvodnim uvjetima za uzgoj šipka, berbi i čuvanju plodova jabuke, te vrlo
zanimljiv tekst o sušenju plodova jabuke i kruške.
Na stranicama posvećenim zaštiti bilja donosimo nekoliko vrlo interesantnih priloga o uzročnicima biljnih bolesti i štetnicima koji čine
velike štete na povrću i voću. Posebno preporučamo članak o bolestima kiwia te članak o suzbijanju štetnih glodavaca.
Ništa manje nisu zanimljivi ni prilozi o kućnim kaktusima, koprivi,
crnom korijenu, steviji. Ali kako ni to nije sve, ipak Vam preporučamo
da naš i Vaš Green Garden detaljno pročitate, a ukoliko smo nešto propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti.
Uredništvo
KUĆNI KAKTUSI U ZIMSKIM MJESECIMA
4
SVILENKASTE PERJANICE PAMPAS TRAVE
5
SADNJA LUKAVIČASTOG CVIJEĆA
6
RANA ZAŠTITA LIŠĆA KRIZANTEMA OD BIJELE HRĐE
I PJEGAVOSTI
8
MIRTA - MIRIS I LJEKOVITOST MEDITERANSKOG GRMA 10
MAKA - POVRĆE I LJEKOVITA BILJKA
11
JESENSKA SJETVA POVRĆA
12
MATOVILAC ODLIČNA ZIMSKA SALATA
13
LJEKOVITI CRVENI PLODOVI
14
KOPRIVA - LIJEK ZA SVE BOLJKE
15
BERBA I ČUVANJE POVRĆA
16
CRNI KORIJEN MALO POZNATA POVRTNICA
18
STEVIJA SLADILO BUDUĆNOSTI
19
PITANJA I ODGOVORI
20
ČUVANJE KRUMPIRA
21
ZNAČAJNIJE BOLESTI KIWIA
22
PROIZVODNI UVJETI ZA UZGOJ ŠIPKA
23
BERBA I ČUVANJE PLODOVA JABUKE
24
ZANIMLJIVOSTI O GROŽĐU
25
SUŠENJE PLODOVA JABUKE I KRUŠKE
26
KRTICA - OPASNA ŠTETOČINA POLJOPRIVREDNIH
KULTURA
27
SUZBIJANJE ŠTETNIH GLODAVACA
28
AMBROZIJA SVE VEĆI PROBLEM U HERCEGOVINI
29
ZANIMLJIVOSTI
30
Glasilo
GREEN GARDEN
Nakladnik:
SJEMENARNA,
Široki Brijeg, Obilazna cesta 27
88220 Široki Brijeg,
Tel.: ++ 387 (39) 700 000,
Fax: ++ 387 (39) 706 572
Glavni urednik:
dr. Ivan Ostojić
Redakcijski kolegij:
Josip Brkljača, Nino Rotim,
Matea Pehar, Danko Tolić, Mario Ćubela,
Ivica Doko, Velimir Lasić
Marketing:
Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.
Fotografija na naslovnici:
Ivan Ostojić
Mišljenjem Federalnog ministarstva
obrazovanja, nauke, kulture i športa broj:
05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen
je plaćanja poreza na promet.
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
4
Kućni kaktusi u
zimskim mjesecima
Postoji bezbroj vrsta i sorata kaktusa koje lako možete uzgojiti. Pored
svega, radi se o skromnim biljkama koje ne traže puno prostora pa su
stoga prikladne i za držanje u malim stanovima. No međutim postoji jedna
poteškoća- što s njima učiniti tijekom zime?
Stanislava Rotim, dipl. ing. pupove. Smjestite li pak kaktuse na nje treba i izostaviti. Vodite računa
U
natoč činjenici da nisu jako
zahtjevne biljke, valja znati
kako tokom hladnih zimskih dana kaktuse valja smjestiti na
osunčano mjesto, tako da najsunčanije položaj dobiju one vrste kaktusa
koje potkraj zime razvijaju cvjetne
prozor, najbolje je da ga nikako i ne
otvarate jer bi u protivnom moglo
doći do njihovog smrzavanja. Ako
ste prozor prisiljeni otvoriti, pripazite da hladni zrak izravno ne dođe
do kaktusa. Ipak za toplijih zimskih
dana, kada vanjska temperatura nije
manja od ništice, prostoriju u kojoj
borave kaktusi povremeno morate dobro i prozračiti. No međutim,
kaktusi mogu prezimiti i u svjetlijim
prohladnim podrumima, hodnicima
ili stubištima, što je svakako bolje od
grijanih prostorija. Bitno je da biljke
imaju dovoljno svjetla i da temperature danju ne padnu ispod 8 stupnjeva C a noću ispod 4 oC. Maksimalna
temperatura pri kojoj kaktusi prezimljuju ne bi smjela prijeći 16 oC.
Zalijevanje zimi
Namjensko gnojivo za kaktuse
Tijekom zimskih dana, kako za
druge biljke tako i za kaktuse, vrijedi pravilo da ih nije potrebno obilno
zalijevati, što ne znači da zalijeva-
da kod zalijevanja ne pretjerate jer
višak vode može izazvati truljenje
korijena usljed čega će biljka sigurno i uginuti. Također, imajte na
umu da kaktusi koji imaju višak
vode mogu potjerati slabe i blijede izboje koji na sebi nose sićušne
cvjetne pupove te kao takvi postaju
podložni mnogim bolestima. Stoga
je zalijevanje kaktusa dovoljno
obavljati svakih 15-20 dana, tek
toliko da se korijen potpuno ne bi
sasušio.
Sigurno prezimljavanje
Pored svega, mnogi ljubitelji
kaktusa, nisu u mogućnosti svojim
ljubimcima osigurati sve potrebne
uvjete za njihovo sigurno prezimljenje i to prvenstveno zbog neodgovarajućih stambenih prilika.
Stoga postoji nekoliko korisnih načina pomoću kojih možete zaštititi
kaktuse te na taj način ponovno i
sljedeće godine uživati u njihovim
prekrasnim cvjetovima. Jedan od
načina je i taj da izvadite kaktuse iz
lončića te svakog posebno umotate u više slojeva novinskog papira.
Tako umotane kaktuse složite u
kartonsku kutiju i čuvajte pri temperaturi od 2 do 8 oC. Potkraj zime,
kada prođu opasnosti od mrazeva,
izvadite kaktuse iz papira te ih pola
sata ostavite potpuno potopljene u
mlakoj vodi. Nakon pola sata, pošto
su se biljke dobro namočile, posadite ih u lončiće, a na svaki lončić
stavite prozirni pokrov pričvršćen
oko posude. Tako umotane kaktuse potrebno je držati na temperaturi od 15 do 20 o C kako bi se što prije
oporavili i kako bi vrlo brzo postigli
raskoš i željenu ljepotu.
Korisni savjeti
Ma koliko pazili prilikom presađivanja ili zalijevanja kaktusa,
mnogi od nas će se ubosti na njihove bodlje. Zato je korisno znati kako na mjesto uboda trebate
kapnuti nekoliko kapi voska od
obične svijeće, a kada se vosak
stegne, pažljivo ga odvojite od
kože. Naime, prilikom skidanja
voska uklonit ćete i sitne bodlje
kojih se inače teško osloboditi
na bilo koji drugi način. Međutim, kod kaktusa koji imaju fine
bodlje (koje se lako lome prilikom presađivanja) možete iste
prethodno nekoliko sati ranije
navlažiti jer će navlažene bodlje postati mekše, manje će se
lomiti i, što je najvažnije, bit će
puno manje uboda.
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
5
Svilenkaste perjanice
pampas trave
Sadnice pampas
trave možete
nabaviti u
Agrocentrima
Sjemenarne u
Mostaru i Širokom
Brijegu te u svim
bolje opskrbljenim
vrtnim centrima
Slobodno možemo reći kako je Cortaderia selloana ili pampas trava najomiljenija i najraširenija
ukrasna trava u cijelom svijetu. Potječe iz Argentine, Brazila i Urugvaja gdje prirodno raste na
prostranim travnatim ravnicama zvanima pampas po kojima je, uostalom, i dobila ime.
Josip Brkljača, ing.
P
osljednjih godina aktivno
se sadi i u našim krajevima
gdje obično zauzima dominantna mjesta uz bazene i ostale
vodene površine. Isto tako, česta
je i u obiteljskim vrtovima gdje živopisne perjanice ove trave prosto
dominiraju prostorom. Posebice je
dobra za vruću hercegovačku klimu iz razloga što veoma dobro trpi
sušu pa je valja zalijevati samo za
najgorih ljetnih vrućina. Nije izbirljiva ni prema tlu pa dobro uspijeva
i na suhim, pjeskovitim tlima siromašnim hranjivim tvarima. Dakle,
riječ je o žilavoj i izdržljivoj travi
koja brzo raste i u lošijim uvjetima
uzgoja a na minimum njege višestruko uzvraća.
i o gustini sadnje. Ukoliko ih posadimo preblizu dolazi do razvoja
gljivičnih oboljenja te uskoro i propadanja cijelih biljaka. Pored toga,
buseni se već nakon nekoliko godina počinju jedni s drugima boriti za
prostor, usljed čega lagano kržljaju.
Stoga pri sadnji pampas trave (Cortaderia), običnog trsta (Arundo) i
kineskog rogoza (Miscanthus) planirajte jedan kvadratni metar po
biljci.
Ukoliko, pak, pampas travu imate već posađenu usred svoje tratine
Svilenkaste perjanice pampas trave
Ne sadite pregusto
Prilikom sadnje pampas ali
i ostalih ukrasnih trava koje se
snažno šire moramo voditi računa
Pampas je jedna od najpoznatijih ukrasnih trava u nas. To je prvenstveno zbog
svoje ljepote, gdje svoje impresivno busenje lišća predivno okiti i sa srebrnastobijelim ili bijelim peraste cvjetne metlice i to od 9 do 10 mjeseca.
Nakon cvatnje cvijet ostaje dugo lijep. Listovi su sivo-zeleni, vrlo uski i dugački
koji su blago i elegantno nadvijeni koji su zimzeleni.
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
pravo je vrijeme da velike prekrasne svilenkaste cvatove nalik na
perjanice orežete za sušenje kako
bi njima tijekom zime ukrasili unutrašnjost svoga doma. Na taj način
ćete i u zimsku monotoniju svog
doma unijeti dah proljetne živosti.
Sadnja
lukovičastog
cvijeća
6
Stara je narodna izreka da je vrt ogledalo kuće.
Pošto je zima najškrtije godišnje razdoblje
u pogledu ljepote, bujnosti i aktivnosti
vegetacije, time i sadnje lukovica doprinosi
uljepšavanju vrta i umanjenju takvog imidža .
Zato predlažemo da osvježite svoj vrt ili balkon
jesenjom sadnjom lukovica.
Josip Brkljača, ing.
D
a bi se pristupilo sadnji lukovica u jesen, potrebno je
poznavati njihova osnovna svojstva otpornosti na zimske
uvjete tj. hladnoću kako bi odabrali
odgovarajuću vrstu. Od lukovica
otpornih na zimske uvjete spomenut ćemo najraširenije: Tulipan,
Iris, Narcis, Crocus, Ljiljan, Muskari, Zumbul, Visibaba, Ukrasni luk..
Tulipani se najviše koriste kao rezano cvijeće
Prije sadnje lukovica potrebno
je pripremiti tlo za sadnju. Optimalno tlo za sadnju je plodno, rastresito tlo, mrvičaste strukture, tj.
pjeskovita ilovača bogata humusom. Gnojidbu tla je poželjno obaviti zgorjelim goveđim stajnjakom
ili pak mineralnim gnojivima, a
tijekom vegetacije prihranjivati
mineralnim gnojivima. Lukovice
pozitivno reagiraju na gnojidbu putem “malčiranja” organskim materijama.
Cvijet narcisa
Vrijeme sadnje
TULIPAN (Tulipa sp.)
Optimalantermin za jesenju sadnju lukovica je od sredine rujna pa
do kraja listopada. Sadnja se obavlja u pripremljeno tlo na dubinu
dva puta veću od širine lukovice.
Krupnije lukovice sade se dublje
sa širim razmakom, a sitnije pliće s
kraćim razmakom. U laka pjeskovita tla se u pravilu sadi dublje, a
u teška glinovita tla pliće. Razmak
sadnje između lukovica odgovara
dubini sadnje. Nakon sadnje lukovice se obvezno moraju zaliti vodom. Zalijevanje tijekom vegetacije
se obavlja rjeđe ali obilnije.
Tulipani su najraširenija vrsta lukovičastog cvijeća i do sada je opisano više tisuća sorti. Imaju širok
interval cvjetanja, ovisno od vrste,
od prosinca do svibnja. Traženije
sorte kod nas su: Johan Straus, Cassin, Ballerina, Yokohama, Pieter de
Leur, Orange Cassini, Gussepe Verdi, Toronto. Optimalna reakcija tla
za tulipane je pH 6,0 – 7,5. Tulipani
se razmnožavaju generativno iz
sjemena i vegetativno dijeljenjem
lukovica. Generativno razmnožavanje se obavlja samo u laboratorijama, dok je vegetativno ustaljeno
Izrazito mirisni cvijet zumbula
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
7
u praksi. Bitno je napomenuti da
tlo oko lukovice treba kontinuirano
biti vlažno da ne bi došlo do pucanja ljuske lukovice.
Tulipani su najveću primjenu
pronašli u proizvodnji rezanog cvijeća, ali se sade i za dekoraciju vrtova, parkova, balkona.
NARCIS (Narcisus sp.)
Narcis je biljka jako lijepih dekorativnih cvjetova, opojnog mirisa,
sadrži alkaloide, po čemu je dobila
i ime. Raširena je na više kontinenata, čemu je doprinijela njena
sortna prilagodljivost na različite
klimatske uvjete, od tropskih do
planinskih. Selekcijski se veoma
dobro križaju pa je selekcionirano
preko 10.000 različitih sorti Kod
nas su najudomaćenije sorte: Carlton, Flowersnift, Ice Floies, Jet fiere,
Minow. Cvjeta od veljače do travnja. Narcis ima međupauzu u vegetaciji, tako da korijen tijekom ljeta
odumire i ponovo se regenerira u
jesen iste godine.
Najčešće se koriste za proizvodnju rezanog cvijeća, ali se također
sade i u cvjetnim gredicama u vrtovima i okućnicama. Imaju osobnost
da na starijim zasadima daju kvalitetnije, obilnije i krupnije cvjetove.
Na jednom mjestu lukovica može
ostati 4 – 5 godina.
ZUMBUL (Hyacinthus sp.)
Potječe iz područja oko Sredozemnog mora i Male Azije, ali se
najviše odomaćila u Nizozemskoj.
Atraktivni cvijet irisa
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
Najčešće se sadi u vrtovima i okućnicama
za dekoraciju okoliša,
može se kombinirati s
drugim cvijećem ili pak
samostalno jer je cvijet
biljke izražajnih dekorativnih boja. Cvjeta
od prosinca do travnja,
ovisno od sorte. Ima višegodišnju lukovicu koja može
preživjeti i do 20 godina.
Korijen je veoma osjetljiv i
slabo se regenerira, te ukoliko
je značajnije oštećen dolazi do
propadanja biljke. Prilikom
odabira lukovice za sadnju bitno je voditi računa da ista bude
jedra i kompaktna, tj. da bude
zdrava.
Od značajnijih sorti kod nas su
najzastupljenije: Delfts Blauw,
Lady Derby, Pink, Rosa.
IRIS ( Iris sp.)
Biljka sadržava duginu boju cvjetova po čemu je i dobila ime, što
datira iz Grčke mitologije. Rasprostranjena je u različitim klimatskim zonama, od mediteranskih do
planinskih. Možemo ih podijeliti na
skupinu s lukovicama i s rizomima.
Ovisno od sorte i uvjeta u kojima se
uzgaja, otvoreni prostor ili staklenički, biljke mogu cvjetati u gotovo
cijelom godišnjem periodu. Veoma
mnogo se koriste u proizvodnji rezanog cvijeća. Irisu ne odgovaraju
teška glinovita tla jer mu je korijen
osjetljiv na jaču koncentraciju soli.
Cvatnja ljiljana je dosta razvučena
Ako je tlo dobro pripremljeno, ne
treba ga prihranjivati tijekom vegetacije, osim ako ne ispolji tragove nedostatka pojedinog hraniva.
Za razliku od prethodno opisanih
vrsta, Irisi traže tijekom razvoja i
cvjetanja mnogo svjetlosti, a također i obilno zalijevanje
LJILJAN (Lilium sp.)
Postoje podatci da su Ljiljani
bili poznati u vrijeme starih Grka
i Rimljana. Rasprostranjeni su između 10 i 55 o sjeverne geografske
širine. Primjenjuju se za proizvod-
nju rezanog cvijeća, jer
u povoljnim umjetnim
uvjetima cvjetaju, ovisno od vrste, tijekom
cijele godine. Mogu se
saditi na otvorenom gdje
svojim raznobojnim, bogatim
cvjetovima ukrašavaju kuće, vrtove i okućnice. Ako se uzgajaju u
staklenicima, tijekom zime traže
dosta svjetlosti, dobro provjetravanje i grijanje toplom vodom, dok je
ljeti kad temperatura pređe 22 o C
potrebno vršiti zasjenjivanje i rashlađivanje prostora u kojem se gaji.
Ne podnose jaču koncentraciju soli
u tlu. Dobro reagiraju na folijarno
prihranjivanje.
U Agrocentrima Sjemenarne
u Mostaru i Širokom Brijegu
u prodaji se nalazi veliki
izbor lukovica različitih vrsta
namijenjenih jesenskoj sadnji.
Prodaja lukovičastog cvijeća u Agrocentrima
8
Rana zaštita lišća
krizantema od
bijele hrđe i pjegavosti
Krizantemu napada veći broj uzročnika biljnih bolesti ali veći značaj imaju bijela hrđa i crna pjegavost.
Mr. sc. Milorad Šubić, dipl. ing. agr.
Bijela hrđa
E
konomski najštetnija i najčešća gljivična bolest nadzemnih organa krizantema je
bijela hrđa (Puccinia horiana). Osim
u Japanu i Kini, sve do 1960-ih godina bijela hrđa nije bila poznata pri
uzgoju krizantema. Brodom je zaraženim biljkama prenesena 1960.
godine u karantensko područje
SAD-a gdje je obavljena uspješna
eradikacija (iskorjenjivanje), a već
1963. je primijećena u Engleskoj na
krizantemama porijeklom iz Japana. Do kraja 1970-ih godina bolest
se proširila u većinu europskih zemalja s proizvodnjom najomiljenijeg rezanog cvijeća. U Hrvatskoj se
bijela hrđa prvi put pojavila 1975.
godine u okolici Zagreba, pa je nakon toga uzgoj krizantema postao
nezamisliv bez kemijske zaštite
fungicidima. U relativno kratkom
razdoblju, za vrlo vlažnih meteoroloških uvjeta, bijela hrđa može
potpuno uništiti osjetljive kultivare
krizantema. Pojavljuje se svake proizvodne sezone različitim intenzitetom, a godine s natprosječno vlažnim ljetom često ostaju zapamćene
po epifitociji ove gljivične bolesti.
Kasne ljetne kiše tijekom kolovoza i
rujanske razlike u temperaturi zraka između toplijih dana s hladnim
noćima pogoduje dugotrajnom vlaženju biljnih organa rosom. Stoga
većina tržnih proizvođača krizantema provodi redovita tjedna tretiranja protiv bijele hrđe, ali uspjeh
nije uvijek zadovoljavajući. Bijelom
hrđom mogu biti zaraženi svi dijelovi krizanteme, ali je najosjetljivije
mlado lišće. Na gornjoj strani oboljelih listova, između lisnih žila, prvo
se pojavljuju male svjetlozelene ili
žućkaste pjege promjera svega 1 –
5 mm. Tkivo pjega može biti malo
„udubljeno“ (konkavno), a boja se
vremenom mijenja u smeđu (zbog
nekroze ili odumiranja tkiva unutar pjega). Može ih biti nekoliko, ali
ubrzo se njihov broj povećava pa se
međusobno spajaju. S njihove donje
strane se razvijaju tipične bradavi-
časte ružičasto-bijele izrasline (sorusi ili pustule), veličine 0,5 – 3 mm,
po čemu je bolest dobila ime. Jače
napadnuto lišće se kvrči, vene i otpada, a na zaraženim su biljkama
cvatovi sitniji. Napadnute biljke
imaju smanjenu tržnu vrijednost,
a ranija pojava bolesti na biljkama
je značajno štetnija. Zabilježene su
potpune štete na krizantemama u
stakleničkom uzgoju.
Zaštita
Strategija zaštite krizantema od
bijele hrđe temelji se na korištenju
zdravstveno ispravnog ishodišnog
materijala (prijesadnice porijeklom
iz nezaraženih matičnih biljaka),
Uzgoj krizantema u zaštićenim rostorima
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
9
uzgoju manje osjetljivih ili otpornijih kultivara i redovitoj kemijskoj
zaštiti u kritičnom razdoblju rasta i
razvoja krizantema. Međunarodna
i unutarnja trgovina latentno zaraženim prijesadnicama i biljkama
krizantema te kontaminiranom
ambalažom je osnovni način širenja
i izvor zaraze bijele hrđe. Ova bolest
je još uvijek značajan karantenski
patogen za SAD i Australiju, te se
provode intenzivne preventivne
mjere radi sprječavanja unosa bolesti u proizvodna područja krizantema. Naši tržni proizvođači krizantema često kupuju prijesadnice
porijeklom iz zemalja gdje je bolest
već duže vrijeme udomaćena, te se
endemično razvija (pr. Nizozemska,
Italija). Moguće je prijesadnice već
prije sadnje preventivno potapati
u fungicidnu otopinu (pr. Dithane
M-45, Tilt EC) ili provoditi termoterapiju potapanjem u toplu vodu 45
˚C u trajanju 8 sati ili 35 ˚C u trajanju
48 sati. Tijekom vegetacije se biljke
pažljivo pregledavaju na simptome
bijele hrđe. Redovito se provodi
program preventivnih, kurativnih i
eradikativnih tretiranja, koji započinje obavezno prije zamračivanja.
U svijetu i kod nas je istražena djelotvornost mnogobrojnih fungicida
na bijelu hrđu krizantema, među
kojima ističemo maneb, cineb,
mankozeb, klortalonit, oksikarboksin, triadimefon, triadimenol,
triforin, propikonazol, bitertanol,
penkonazol, heksakonazol, miklobutanil, azoksistrobin. U Hrvatskoj
Simptomi bijele hrđe na listovima krizanteme
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
se često protiv bijele hrđe preporučuju površinske i sistemične djelatne tvari (mankozeb, cineb, triforin,
bitertanol i ciprokonazol). Prskanja treba obavljati temeljito, a prve
zaražene listove otrgnuti i spaliti.
Ipak, zbog intenzivne i jednolične
uporabe fungicida iz skupine inhibitora biosinteze ergosterola (IBE) i
strobilurina početkom novog milenija se pojavljuju rezistentni ili otporni patotipovi bijele hrđe krizantema. Uvozom latentno inficiranih
prijesadnica krizantema moguća
je introdukcija otpornih patotipova
bolesti na fungicide. Stoga smo tijekom 2005. i 2006. godine provodili
poljski mikro-pokus istraživanja
učinkovitosti različitih skupina
fungicida na bijelu hrđu krizantema
u Međimurju (Gospodarska škola
Čakovec). Korišteni su pripravci iz
različitih kemijskih skupina: površinski ditiokarbamati (Dithane),
inhibitori biosinteze ergosterola
(IBE) (Baycor 300, Alto 320 SC,
Anvil SC, Systhane 12E, Tilt 250
EC, Folicur 250 EW, Artea EC, Saprol – N), strobilurini (Quadris KS,
Stroby DF, Cabrio Top DF, Zato WG,
Sphere EC, Amistar Xtra) i Daconil
720 SC. Jača pojava znakova bolesti
tih je godina u pokusu uočena tek
krajem rujna. Značajno bolja učinkovitost je dobivena na dijelovima
pokusa koji su prskani pripravcima:
Stroby DF, Cabrio Top DF, Amistar
Xtra, Systhane 12E EC, Alto 320 SC,
Quadris SC, Artea EC, Anvil – 5 SC
i Zato WG (djelotvornost veća od
95 %). Djelotvornost veća od 90
% je očitana na dijelovima pokusa tretiranim pripravcima Sphere,
Baymat (Baycor) i Tilt. Nezadovoljavajuća djelotvornost je dobivena
primjenom djelatnih tvari triforin
(Saprol-N) i tebukonazol (Folicur
250 EW). Iskustva iz provedenog
pokusa potvrđuju ispravnost propisanih koncentracija (%) samo u
slučaju utroška vrlo velike količine
škropiva na jedinicu površine (1900
– 2500 lit./ha). Ove sezone već u
ranijim stadijima razvoja krizantema (već tijekom mjeseca srpnja)
barem jednom preporučujemo primijeniti kombinirane fungicide koji
sadrže djelatnu tvar ciprokonazol,
pr.Amistar Xtra SC (0,08%) ili Sphere 535 SC (0,035 %).
Crna pjegavost
Osim ovogodišnje pojave vrlo
rane bijele hrđe, u prosječnim sezonama se krajem srpnja ili početkom
kolovoza pojavljuju znakovi pjegavosti lišća krizantema, a pritom razlikujemo dvije vrste: koncentrična
ili crna pjegavost (Alternaria chrysanthemi) i smeđa pjegavost (Septoria chrysanthemi). Ove se bolesti
prepoznaju po promjenama na starijem lišću. S rubova lišća razvijaju
se okruglaste, tamnije pjege promjera do 1 cm. Brzo se prošire, međusobno se spajaju i mogu oštetiti
više od 50 % površine lista, pa tada
uzrokuju lisnu palež. Uzročnik crne
pjegavosti izlučuje i tzv. alternarija
toksin, pa tkivo lišća uz pjege požuti.
Unutar takvih pjega se vide tamniji
koncentrični krugovi, po čemu je
ova bolest dobila ime. Kod septoriae su lisne pjege smeđe boje u čijem
tkivu nastaju tamne točkice – plodišta (piknidi) uzročnika bolesti!
Epidemiološki, razmjere ovi poremećaji poprimaju u potpuno drukčijim klimatskim uvjetima u odnosu
na bijelu hrđu. Pjegavost više „voli“
vrlo topla ili vruća razdoblja s malo
oborina, s temperaturama zraka
većim od 28 ˚C, te povišene jutarnje vrijednosti relativne vlage zraka
(više od 85 %) uz kondenzaciju na
površini lišća. Ako se ne poduzmu
pravilne preventivne mjere protiv
ove bolesti, a infekcijski potencijal
ojača, mogu nastati izravna oštećenja cvjetnih glavica (tzv.crna palež
cvjetnih pupova). Snažniji razvoj
crne ili smeđe pjegavosti krizantema je moguć u vrijeme intenzivnog
rasta krizantema (prva polovica kolovoza), ukoliko uz manju količinu
oborina najviše dnevne temperature porastu na 30 ˚C.
Suzbijanje
Za suzbijanje pjegavosti preporučujemo kombinaciju površinskih
organskih fungicida Antracol WP
ili Polyram DF (0,25 %)+dikarboksimid Kidan SC (0,25%). Novijim je
pokusima također potvrđena vrlo
visoka djelotvornost pripravka Daconil 720 SC (0,18 %) u kombinaciji
s pojedinačnim djelatnim tvarima
iz skupine strobilurina (pr.Quadris
SC, Stroby DF ili Zato WG).
10
Mirta – miris i ljekovitost
mediteranskog grma
Kroz povijest je cijenjena kao biljka koja simbolizira besmrtnost,
prijateljstvo, ljubav, vjernost, mudrost i mir, a danas se zbog umirujućeg i
dezinficirajućeg djelovanja koristi za proizvodnju eteričnog ulja, ljekovitih
pripravaka, pića ili kao začin.
Marija Kranjčević, dipl. ing.
M
irta ili mrča (Myrtus communis) je zimzeleni
grm ili manje drvo koje
samoniklo raste po šikarama mediteranskog područja. Česta je uz
našu obalu i po otocima. Ne podnosi hladnoću i mraz pa se u kontinentalnim područjima uzgaja
kao lončanica koja se može držati
na otvorenom samo tijekom ljeta.
Zimi joj je dovoljna temperatura od
5 do 10 ˚C. Rezidbom se u proljeće
može oblikovati tako da ne zauzima puno mjesta.
Listovi mirte su 1-3 cm dugi, kožasti, sjajni, jajoliki, pri vrhu suženi
i zašiljeni. Imaju kratku peteljku,
a na granama su smješteni nasuprotno. Bogati su uljnim žlijezdama
i imaju ugodan, slatkasti miris na
naranču. Slatkastog su mirisa i bijeli cvjetovi koji se javljaju od lipnja
do kolovoza. Imaju pet latica i brojne prašnike, a nalaze se pojedinačno na dugim i tankim peteljkama.
Nakon cvatnje razvijaju se okrugle i sočne bobe, veličine graška, s
brojnim bubrežastim sjemenkama
i ostatkom čaške na tjemenu. Do-
zrijevaju u studenom i tada postaju
plavocrne boje i ugodnog slatkastog okusa.
Mirta kroz povijest
Mirta je u rimskoj mitologiji bila
posvećena božici ljubavi Veneri pa
se sadila oko svih hramova njoj u
čast. Prema legendi Mirta je bila
omiljena Venerina svećenica koju
je Venera pretvorila u mirisnu trajnicu kako bi ju zaštitila od napasnih prosaca.
Biljka se smatrala afrodizijakom,
koristila u vjenčanim buketima i
sadila u vrtu mladenaca da im osigura mir i ljubav. U kršćanskoj ikonografiji mirta predstavlja pomirenje, opraštanje i Božju milost. Sitni
bijeli cvjetovi simbol su Marijine
čistoće i poniznosti, a njihov slatki
miris znak njezine milosti i ljubavi.
Ljekovitost
U ljekovite svrhe u narodu se
od davnina koriste listovi i plodovi
mirte. Sadrže eterično ulje, trjeslovinu, smolu, gorke tvari, limunsku i
jabučnu kiselinu. Svježe, zrele bobice se ponekad žvaču za poboljšanje apetita, a u vrijeme nestašice
i siromaštva sušile su se i mljele u
brašno.
Mogu se konzervirati i u soli.
Odličan su začin za janjetinu i svinjetinu. Listove je najbolje brati u
proljeće, u vrijeme cvatnje. Suše
se na sjenovitom mjestu da ne
promijene boju i kvalitetu. Zbog
pomalo gorkastog, ali pikantnog
okusa, nekoliko listova mirte poboljšat će aromu ulja, octa ili rakije. Svježi pupoljci i cvjetovi, bez
gorkih zelenih dijelova, dodaju se
salatama od povrća i voćnim salatama. Osušeni cvjetovi i listovi
dugo zadržavaju miris pa se stavljanju u potpuri, mirisne vrećice i
mirisne jastuke. Pripravci od mirte
koriste se kod bolesti dišnih organa, upala mokraćnih puteva,
želučanih i crijevnih tegoba, paradentoze i hemoroida. Prema nekim istraživanjima mogu pomoći
i kod povećane količine šećera u
krvi. Kao kupka ili oblog koriste se
kod akni, ekcema, lišajeva, prhuti
u vlasištu, dermatitisa i psorijaze.
Ne preporučuju se u vrijeme trudnoće i dojenja, a veće količine kod
osjetljivih osoba mogu nadražiti
probavni trakt.
Pripravljanje čaja
čajnu žlicu suhih, usitnjenih listova preliti s 2,5 dl kipuće vode,
ostaviti poklopljeno 5 minuta i
procijediti. Piti 1-2 šalice čaja na
dan. Od bobica mirte proizvode
se likeri po kojima je posebno
poznata Sardinija. Oni proizvode
i bijeli liker mirte koji se dobiva
od listova. Kod nas se bobice često dodaju u lozovaču i daju joj
osebujan miris i okus te lijepu
boju. U litru lozovače stavi se 100
g bobica i 100 grama šećera i sve
se ostavi stajati oko mjesec dana,
a zatim procijedi, ulije u boce i
dobro zatvori.
Eterično ulje mirte
dobiva se destilacijom listova vodenom parom. Najviše se koristi
u kozmetičkoj industriji. Stimulira funkcije kože i djeluje lagano
umirujuće. Koristi se u kupkama, uljima za masažu, mirisnim
svjetiljkama, za inhaliranje kod
kašlja, bronhitisa, sinusitisa, a
pogodno je i za manju djecu.
Kupka s eteričnim
uljem mirte
10 kapi eteričnog ulja izmiješati
sa žlicom mlijeka ili jabučnog
octa i dodati u vodu za sjedeću
kupelj kod vaginalnih infekcija
i tegoba s hemoroidima. Kupku
koristiti tri puta tjedno 15-20
minuta.
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
11
Maka – povrće i
ljekovita biljka
Za povrće pod nazivom „maka“ malo da je kod nas tko čuo. Međutim, u
našim ljekarnama nedavno se pojavio ljekoviti pripravak pod nazivom
„Maca“ za koji se navodi vrlo raznoliko i zanimljivo djelovanje.
Dr. sc. Zvonimir Kozarić
N
aziv „maca“, „maka“ ili
kako se često naziva i „peruanski ginseng“ najčešće
je etnobotaničko ime za biljku latinska naziva Lepidium meyenii,
jednu od brojnih biljaka iz porodice
Brassicaceae. Rod Lepidium raširen
je širom svijeta s velikim brojem
vrsta.
Maca (Lepidium meyenii) je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta
biljka slična radiču ili bijeloj repi s
kojima je i srodna. U tlu se nalazi
korjenasto proširenje dugo 10-15
cm i promjera oko 5 cm. Iz tog proširenja, neposredno iznad tla razvija se bogata lisna rozeta sastavljena
od perasto razgranatih tamnozelenih listova. Korijen ima slatkast
okus i karakterističnu aromu.
Pokušaj uzgoja make u uvjetima
staklenika rezultirao je bujnim rastom nadzemnog dijela, ali se korjenasto proširenje nije razvilo.
Hranidbena vrijednost
Po svojoj hranidbenoj vrijednosti
maka je slična drugim žitaricama
kao što su kukuruz, riža ili pšenica. Osnovu, 60-75%, čine ugljikohidrati, a od ostalih hranidbenih
sastojaka dolaze proteini (10-15%)
i masti (2,2%). Značajan je udio i
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
dijetetskih vlakana (8%). Proteini
dolaze uglavnom kao polipeptidi i
aminokiseline od kojih u značajnoj
količini dolaze arginin, serin, histidin, asparaginska i glutaminska kiselina, glicin, valin i dr. Od masnih
kiselina koje dolaze kao sastojak
masnih tvari nalazimo linolensku,
oleinsku i palmitinsku kiselinu.
Minerali su zastupljeni većom količinom kalcija, kalija i željeza, a
vitamini posebie C i onima iz B
skupine. Maka sadrži i čitav niz
bioaktivnih tvari kao što su steroli
(0.05-0.1%), alkaloidi, saponini i
tanini. Novije kemijske analize pokazale su da maka sadrži i bioaktivne aromatske izotiocijanate, posebice p-metoksibenzil izocijanat.
U medicini
U narodnoj medicini, još prije
dva tisućljeća maka je slovila kao
visokovrijedna namirnica. Svježi
korijen se kuhao i pržio, a sušeni
se kuhao u vodi i mlijeku u kašu ili
jednostavno mljeo u prah. Od make
se još i danas priređuje rementirano piće poznato pod nazivom maca
chicha, a često se prerađuje u džemove i bezalkoholne napitke.
Zbog velike količine ugljikohidrata, osušena i mljevena maka
pomiješana s vodom služi kao
energetski napitak, stoljećima se
koristila za poboljšanje plodnosti u ljudi i domaćih životinja. Te
spoznaje potječu još od dolaska
Španjolaca u Južnu Ameriku, čija
se stoka vrlo slabo razmnožavala
na tim visinama. Nakon hranjenja
s makom njihova se plodnost značajno povećala.
Današnja biljna medicina u
Peruu koristi maku za podizanje
vitalnosti, kao imunostimulator,
Današnja biljna medicina u Peruu koristi
maku za podizanje vitalnosti, kao
imunostimulator, protiv anemije,
menstrualnih poremetnji, protiv
sterilnosti, raka želuca i dr. Jedan od
davno znanih učinaka je podizanje libida,
odnosno afrodizijsko djelovanje.
protiv anemije, menstrualnih poremetnji, protiv sterilnosti, raka
želuca i dr. Jedan od davno znanih
učinaka je podizanje libida, odnosno afrodizijsko djelovanje.
Moderna istraživanja i klinička
ispitivanja povezala su pojedine
kemijske sastojke make s njihovim biološkim učinkom na zdravlje
ljudi. Počevši od 2000. pa do 2002.
godine brojna su istraživanja na
miševima i štakorima pokazala da
maka povećava libido i pokretljivost spermija nakon što je životinjama davan koncentrirani ekstrakt make.
Istraživanja se i dalje intenzivno
obavljaju jer se pokazalo da maka
ima realne blagodati za ljudsko
zdravlje, koje se mogu svesti na
povećanje fizičke i seksualne snage
(pa se maka često naziva i „prirodna Viagra“), stimuliranje obrambenog sustava i dr.
No, bez obzira na sve, nedvojbeno je da je maka izvrstan izvor prirodnih, za organizam važnih tvari i
može pomoći održavanju vitalnosti. Danas se ekstrakt make može
naći u ljekarnama i svatko se može
uvjeriti jesu li navedene spoznaje
točne ili ne.
Zadebljali korijen maka
12
Jesenska
sjetva povrća
Dolaskom jeseni radovi u povrtnjaku se ponovno
intenziviraju jer prema kalendaru sjetve mogu se
sijati ili saditi različite vrste povrća. Ali, ipak sve
ovisi od vladajućih klimatskih prilika što najbolje
pokazuje i ova godina
Mladen Karačić, dipl. ing.
N
ezapamćene vrućine i dulja
sušna razdoblja tijekom kolovoza u velikoj su mjeri poremetili planove mnogih povrćara.
Ipak, statistički podaci pokazuju da
je za mjesec rujan karakteristično
postupno normaliziranje klimatskih
prilika. Pod tim podrazumijevamo
sve učestalije oborine koje u dobroj
mjeri umanjuju negativne posljedice koje prouzrokuje nedostatak
vlage u tlu i zraku.
Osim sjetve povrća, tijekom jeseni većina povrtlara priprema
zemlju za narednu sezonu. Pod
tim podrazumijevamo gnojenje, odnosno, razbacivanje stajskog gnoja. Značaj ove operacije je
utoliko veći ako se zna da stajski
gnoj, osim što biljke opskrbljava
hranjivim tvarima, u velikoj mjeri
utječe i na popravljanje strukture
tla. Stoga je na težim tlima koja se
odlikuju slabim mikrobiološkim
aktivnostima i potreba za stajskim gnojem veća. Međutim, ukoliko želimo maksimalno iskoristiti
njegovu vrijednost, nužno ga je
odmah po razbacivanju ukopati tj.
zaorati u tlo. Čak su i znanstvenici
dokazali da stajski gnoj koji ostaje
nezaštićen u vrtu za samo tri dana
izgubi četvrtinu svoje vrijednosti.
Dakle, kada smo pripremili tlo
i ukoliko nam klimatske prilike to dozvoljavaju, vrijeme treba
iskoristiti za sjetvu, odnosno sadnju povrća. Rokove sjetve trebamo
poštivati jer o njima ovisi visina
uroda, vodeći računa da u slučaju
ekstremnih temperatura sjetvu
povrća ipak možemo pomaknuti za
deset do petnaest dana.
Osim navedenih kultura obavlja
se i sjetva blitve, rotkvice te sadnja prijesadnica artičoke, endivije,
poriluka, raštike, ljutike-kozjaka i
mlade kapule. Pored toga tijekom
Sjetva špinata početkom jeseni
Presadnice salate
listopada obavlja se sadnja češnjaka čije je češnjeve treba potopiti u
otopinu nekog od botriticida. Na taj
način češnjak smo u startu zaštitili
od bolesti.
Sjetva povrća u toplijim područjima
VRSTA POVRĆA
KOLIČINA
SJEMENA (m2)
VRIJEME SJETVE
ZIMSKI ŠPINAT
3g
01.09.-31.10.
ZIMSKA SALATA
3g
01.09.-20.09.
MRKVA
4g
01.09.-31.10.
PERŠIN
5g
01.09.-31.10.
RADIČ
8g
01.09.-10.09.
MATOVILAC
5g
10.10.-31.10.
Dubina sadnje češnjaka nije ista za jesensku i proljetnu populaciju.
U jesen češnjak se sadi na 4-6 cm, a tijekom proljeća na 2-3 cm od
razine tla. Za sadnju se uzimaju vanjski češnjevi s glavice češnjaka jer
su krupniji i razvijeniji. Unutarnji češnjevi imaju tanji i slabiji ovojni
listić, nejednaku krupnoću, pa se stoga ne postiže odgovarajući učinak.
Za četvorni metar potrebno je posaditi 6-8 dekagrama češnjeva.
Sjeme špinata
Lučice bijelog i crvenog luka
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
13
Matovilac odlična
zimska salata
Ivica Doko, dipl. ing.
Izbor kultivara za sjetvu
M
Danas se uglavnom uzgajaju dva tipa
matovilca. Prvi tip je raniji, velike rozete,
bujnog i izduženog lišća svjetlije zelene
boje i manje otpornosti na niske temperature. Drugi tip ima manju rozetu bogatiju
lišćem.
Listovi su tamnozeleni, čvršći i veće otpornosti na niske temperature.
Sjetva matovilca obavlja se u dobro pripremljeno tlo. U obiteljskim vrtovima sjetva se obavlja omaške za razliku na proizvodnim površinama gdje se sjetva obavlja
u redove na razmak 8-15 cm, na dubinu od
1 cm. U kontinentalnim područjima sjetva
se obavlja od sredinom kolovoza do sredine listopada. Ranija sjetva omogućava
berbu već od listopadu pa do prosinca, a
kasnija od ožujka pa do travnja.
Kod ranijih rokova sjetve potrebno je
obaviti jedno do dva zalijevanja. Ostale
agrotehničke mjere sastoje se od prihrane
dušikom i redovita kontrole korova.
atovilac je dvogodišnja biljka,
koja se može uzgajati i kao jednogodišnja kultura. Kod matovilca se koristi rozeta prije nego se razvije
cvjetna stabljika. Iako se smatra biljkom
blagog klimata, otporna je na niske temperature te može podnijeti i vrijednosti
temperature od 15 oC ispod ništice.
Matovilac nema velikih zahtjeva prema
tlu. Najbolje mu odgovaraju drenirana vrtna tla s pH vrijednosti 5 do 7. Zbog dobre
otpornosti prema niskim temperaturama
matovilac se najviše uzgaja u područjima
kontinentalne klime.
Relativno dobro podnosi uzgoj na istoj
površini, a isto tako može se sijati iza
krumpira, graha, ili soje. Matovilac nema
velikih zahtjeva prema hranjivima. Zbog
plitkog korijenovog sistema koristi hranjiva iz površinskog sloja tla. Treba izbjegavati sjetvu na zaslanjenim tlima.
Matovilac se uzgaja u Europi od 17.
stoljeća, a prva oplemenjivanja započinju
koncem 19. stoljeća u Švicarskoj, Austriji
i Njemačkoj. Novi kultivari su se iz tih
područja proširili po čitavoj Europi.
Matovilac se najviše koristi kao svježa
zimska salata. Često se kombinira s
krumpirom, pa predstavlja kompletan
obrok. Matovilac ima veću prehrambenu
vrijednost od salate, a eterična ulja daju
mu specifičan prijatan okus.
Sjeme matovilca, radiča i ostalih zimskih
salata možete nabaviti u agrocentrima
Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
Kasniji rokovi sjetve zahtijevaju i posebnu zaštitu tijekom zime koja se sastoji
od prekrivanja gredica agrotekstilom,
perforiranim Pe folijama ili uzgoj u niskim
tunelima U zaštićenim prostorima često
se matovilac uzgaja iz presadnica
Berba matovilca
Matovilac se bere u fazi potpuno razvijene rozete prije pojave cvjetne stabljike.
Berba se obavlja podrezivanjem «paranje»
u zoni korijenova vrata tako da rozeta ostaje cijela.Berba jednog usjeva može trajati i
do dva tjedna. Usjevi s gustim sklopom biljaka treba brati ranije iz razloga što donji
listovi počinju žutjeti. Na velikim površinama berba se obavlja strojno, podrezivanjem neposredno ispod površine tla. Kod
takve berbe nasad mora biti čist od korova.
Nakon berbe matovilac se čisti pranjem
u vodi. Pakira se u posebne kutije koje se
prekrivaju folijom.
14
Ljekoviti crveni plodovi
Drijen je grm ili nisko drvo visine 5-7 metara, koji nastanjuje suhe listopadne šume i sunčane kamenite
obronke. Stoga je redoviti pratilac hercegovačkih terena a rujan je idealan mjesec za prikupljanje
njegovih sočnih i zdravih bobica
Mladen Karačić, dipl. ing.
Vjesnik proljeća
S
U prirodi se drijen vrlo rano aktivira, u pojedinim godinama već
početkom veljače. Zbog svog kratkog zimskog sna posebno su ga cijenili ljubitelji proljeća koji su početkom siječnja otkidali nekoliko
grana drijena. Otkinute grane su
stavljane u vaze kako bi se na sobnoj temperaturi pupoljci što brže
otvorili i donijeli dašak proljeća
u kućne prostorije. Iz toga se najbolje može zaključiti kako su naši
preci duboko poštivali i cijenili
svoju prirodnu okolicu. Međutim,
slični primjeri mogu se pronaći i u
drugim europskim krajevima gdje
je drijen zauzimao središnje mjesto raskošnih vladarskih vrtova.
Znameniti Goethe je čak formirao
živicu od drijena a koja i dan danas krasi vrt njegovih potomaka
u rodnom gradu Weimaru. A glasoviti grčki liječnik Hipokrat iz 4.
stoljeća prije Krista upotrebljavao
je drijen za zaustavljanje proljeva
tariji naraštaji su znali cijeniti
prirodu te su stoga i često boravili u njoj skupljajući plodove divljeg voća. Zato, ukoliko ne
želite ljenčariti zaputite se u prirodu
koja pruža idealan šoping-sve u izobilju a ipak besplatno. I ne samo to,
jer upravo se na našim kamenitim
obroncima krije neiskorišteno bogatstvo koje se ogleda u plodovima
samoniklih biljnih vrsta. Svakako,
nezaobilazan je i drijen čiji se plodovi koriste za spravljanje sokova, čajeva i vrlo ukusnih pekmeza. Osim
toga, plodove drenjine možete jesti
i svježe. Na taj način u potpunosti
možemo iskoristiti i sve vrijedne
sastojke ovih zdravih plodova. Zanimljiv je i podatak da drijen sadržava
više C vitamina od limuna a posebno se preporuča osobama s «problematičnim» želucom i crijevima.
Pored toga, u prošlosti se redovito
koristio i u borbi protiv mučnine.
i protiv dizenterije. Ovaj neponovljivi medicinski pisac je znao da
prisutnost treslovine bitno utječe
na ublažavanje navedenih tegoba.
Hipokrat je preporučivao konzumiranje svježih plodova koji u početku imaju kiselo trpko meso dok
poslije (kad postanu tamnocrvene)
poprime slatkokiseli okus. Onima
pak koji nisu bili ljubitelji svježih,
zrelih drenjina preporučano je
konzumiranje soka spravljenog od
zrelih plodova a koji je vrlo slična
okusa kao sok šipka.
Kulinarski značaj
Drijen ima veliki kulinarski značaj iz razloga što se koriste svježe i
sušene drenjine i to prvenstveno
za pripravljanje raznih sokova,
mošta, sirupa i kisele juhe. Posebice su ukusni i hranjivi džem i pekmez koji se redovito lako prodaju
na tržnicama. Osim toga, drenjine
se koriste i za pripravljanje voćnih
vina, likera, kao i začina za jela od
mesa i ribe. U nekim se oblastima
čak iz plodova drijena peče i rakija,
dok se listovi koriste za spravljanje
čajeva. U Italiji se plodovi skupljaju nepotpuno zreli i konzerviraju
uz dodatak komorača te se na taj
način koriste slično kao i masline.
Spomenimo kako je drijen postao
i svojevrstan vid zarade u Hercegovini jer se u prikupljanje njegovih plodova sve više uključuju oni
najstariji ukućani te djeca. I kako
kaže jedan ukućanin-ove godine
moja je obitelj zaradila 800 KM
zahvaljujući prodaji prikupljenih
sočnih crvenih bobica. A u Hercegovini barem žilavo drvo drijena
nije problem pronaći. Ta nalazimo
ga već u okolici gradova pa sve do
vrhova planina gdje najčešće zauzima osunčana mjesta i to čak pri
1300 metara nadmorske visine.
Stoga, izvadite ruke iz džepova te
krenite u prirodu jer jesen je idealna za prikupljanje sočnih i zdravih
plodova drijena.
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
15
Kopriva lijek
za sve boljke
Znalci koprivu s razlogom smatraju najzdravijim
samoniklim lisnatim povrćem. Pošto je do koprive
zaista lako doći, s obzirom na njenu ljekovitost,
treba je koristiti što više
Ivica Perić, dipl. ing.
D
revni narodi su itekako
znali cijeniti korijen i listove
«peckave» biljke koja raste
posvuda, i naveliko ih koristiti kao
hranu i lijek. U starogermanskoj
mitologiji kopriva je bila simbol
boga munje, a u nekim krajevima
seljaci su pred nevrijeme stavljali
koprivu u ognjište da im grom ne
udari u kuću. Otud najvjerojatnije
i narodna izreka «neće grom u koprive». Osim toga, Rimljani su njezinu vlaknastu stabljiku koristili za
izradu materijala pri tkanju košara.
Pomaže kod klonulosti organizma
I doista, kopriva se od davnina
koristi kod slabosti i klonulosti organizma te za brži oporavak poslije
bolesti. To je i razumljivo ukoliko
Kopriva posjeduje mnoga ljekovita svojstva
nam je poznato kako je mlada kopriva jedan od najbogatijih prirodnih izvora C vitamina, premda ni
sadržaj vitamina A nije zanemariv.
Budući da je bogata svim važnijim
mineralima, a posebice željezom,
preporuča se kod slabokrvnosti.
Pored toga, dokazano je da kopriva
pomaže kod upala mokraćnih organa te sprječava nastanak pijeska
i kamenaca u bubregu i mjehuru.
Značajna ljekovita vrijednost ove
peckave biljke ogleda se u pospješivanju izlučivanja sluzi iz dišnih
organa te poboljšavanju rada jetre,
žuči, gušterače i slezene a preporuča se i dijabetičarima iz razloga
što učinkovito smanjuje šećer u
krvi. Ukoliko tomu pridodamo činjenicu kako ova biljka ublažava
ekceme i alergije kože te općenito
gledano jača otpornost organizma
Značajna ljekovita vrijednost ove peckave biljke
ogleda se u pospješivanju izlučivanja sluzi iz dišnih
organa te poboljšavanju rada jetre, žuči, gušterače
i slezene a preporuča se i dijabetičarima iz razloga
što učinkovito smanjuje šećer u krvi.
lako ćemo uvidjeti koliki je njen
ljekoviti potencijal. U ljekovite
svrhe se pak najčešće koristi svježe iscijeđen sok, čaj, ali i varivo te
juha. Ispiranje usta čajem od koprive ublažava afte, upale desni
i grla. Kopriva je i redovita biljka
koju susrećemo u šamponima za
pranje kose jer je dokazano kako
djelotvorno smanjuje njeno opadanje, odnosno, predstavlja jedno od
najjačih prirodnih sredstava u borbi
protiv ćelavosti.
Bilo kako bilo, kopriva je itekako poželjna biljka u svakom vrtu/
domu, samo je treba prikupiti iz
čiste prirode tj. što dalje od bilo kakvih vanjskih onečišćivača. Suši se
pak u hladu a bilje se čuva u suhom
i zračnom prostoru. Odlučite li se
pak koprivu staviti na jelovnik, berite je u rukavicama trudeći se ubirati samo neoštećene listove i vrške
mladih biljaka, tako da ih otrgnete
na mjestu gdje je biljka još mekana.
Potom vam preostaje da još samo
pripremite ukusnu juhu, varivo ili
savijaču.
Koprivom protiv lisnih ušiju
Osim za pripravljanje ljekovitih
čajeva kopriva nam može poslužiti
i u borbi protiv lisnih ušiju. Dovoljno je da naberemo jedan kilogram
koprive koji potom trebamo preliti
s 10 litara vode. Smjesa se ostavlja 24 sata da odstoji nakon čega
se još treba procijedi kako bismo
smo i dobili rastvor kojim možemo
prskati biljke u borbi protiv lisnih
ušiju. Međutim, razumljivo je da
nam navedeni rastvor može pomoći samo ukoliko je riječ o manjim
površinama jer na većim parcelama ipak trebamo upotrijebiti neki
od namjenskih insekticida.
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
16
Berba i
čuvanje
povrća
Sama priroda većine povrtnih kultura uvjetuje
višekratnu berbu. Plodovi rajčice, paprike, graška,
graha mahunara, krastavaca i drugog plodovitog
povrća postupno dozrijevaju, pa se maksimalni
prinos, uz dobru kvalitetu, postiže čestom i
pravovremenom berbom.
Darko Kantoci, dipl. ing.
I
kod vrsta kod kojih trošimo gotovo cijelu biljku – lisnu rozetu,
glavicu ili korijen – prednost
ima višekratna berba, jer sve se
biljke ne mogu istovremeno razviti do potpune tehnološke zrelosti.
Kod višekratne berbe beru se odgovarajuće biljke, a ostale se ostave
kako bi se do iduće berbe što bolje
razvile.
Jednokratna berba najčešće se
obavlja uz pomoć mehanizacije
kada se povrće uzgaja za industrijsku preradu ili za tržište, znači, na
velikim parcelama.
Berba pojedinih vrsta
Kod špinata trga se ili reže dobro razvijeno vanjsko lišće a rozeta
se ostavi kako bi novi listovi dalje
rasli. Krajem vegetacije cijela se
biljka iščupa zajedno s korijenom.
Najbolje je berbu obaviti predvečer
za suhog vremena.
Blitvu beremo isto kao i špinat,
otkidanjem ili rezanjem dobro razvijenog lišća s peteljkom. Lisna
rozeta ostaje kako bi se razvijali
novi listovi.
Matovilac možemo brati rezanjem ispod donjih listova ili da
iščupamo cijelu biljku.
Kod salate se režu dobro razvijene glavice. Berbu je najbolje obaviti
predvečer za suha vremena.
Cvjetača se bere za suha i lijepa
vremena ali ujutro. Beru se samo
zdravi i čvrsti cvatovi. Glavica se
reže ispod vanjskih listova, tako da
ostane 3 do 5 listova.
Korabica se cijela iščupa iz zemlje.
Kupus i kelj beru se ujutro, nakon što se digne rosa. Beru se samo
dobro razvijene i neoštećene glavice. Kelj pupčar beremo za suha
vremena rezanjem ili trganjem pupova koji rastu na stabljici. Pupovi
trebaju biti dobro razvijeni, čvrsti i
zdravi.
Rajčicu beremo rano ujutro ili
navečer. Plodove treba brati škarama, ostavljajući dio peteljke na
plodu. Berba se obavlja po etažama
kako plodovi dozrijevaju. Nemojte
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
17
Plodovi rajčice se beru ujutro ili navečer
dopustiti da plodovi prezriju jer takvi pucaju i brzo se kvare.
Papriku također beremo režući plodove s peteljkom nožem ili
škarama. Bere se za suha vremena.
Plodovi se beru kako dozrijevaju.
Patlidžan se bere kao i paprika.
Krastavce beremo za suha vremena, rezom, tako da dio peteljke
ostane na plodu.
Tikvice se beru tako da se nožem odrežu s dijelom peteljke.
Berba se obavlja kako plodovi
dospijevaju.
Brokula se bere rezanjem cvjetnih glavica
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
Papriku beremo režući plodove s peteljkom
Grašak se bere kada su mahune
svježe, pune i zdrave, s vidljivim
zrnom. Odrežite ih škarama kako
trganjem ne bi oštetili biljku. Berba
se obavlja za suha vremena. Mahune beremo kako dozrijevaju.
Grah koristimo u raznim fazama
zrelosti. Mahune su najukusnije
kada su mlade, sočne i lako lomljive. U ovoj fazi zrno se ne odvaja
ili se teško odvaja od mahune, zapravo tek se počelo formirati. Ako
pak koristimo mladi grah, tada se
mahune beru kada se dobro vide
Povrće je najbolje trošiti svježe, neposredno nakon
što smo ga ubrali. Međutim, višak uroda najčešće se
sprema za kasniju potrošnju. Ukuhano, zamrznuto ili
konzervirano povrće je dobro, no svježe je najbolje.
sjemenke, a same mahune su još
zelene i svježe. Same mahune još
moraju biti zelene i svježe. Na kraju, grah beremo kada se mahune
počnu sušiti.
Čuvanje povrća
Povrće je najbolje trošiti svježe,
neposredno nakon što smo ga ubrali. Međutim, višak uroda najčešće
se sprema za kasniju potrošnju.
Ukuhano, zamrznuto ili konzervirano povrće je dobro, no svježe je
najbolje. Za čuvanje povrća mogu
nam poslužiti neke stare metode.
Najjednostavniji način je čuvanje
u čistom i prozračnom podrumu,
pri temperaturi od oko 5˚C i oko 80
%-tne zračne vlage.
Korabica, kupus, celer, peršin,
mrkva mogu se uspješno čuvati u
takvim uvjetima u sanducima s
vlažnim pijeskom. Pijesak ne smije
biti prevlažan ali ni presuh.
Korjenasto povrće slaže se red po
red, a između svakog reda naspe se
sloj pijeska debljine 2 do 3 cm. Peršin i celer obično slažemo ukoso, da
gornji dio izviruje iz pijeska kako bi
raslo lišće i tako ga koristimo cijele
zime.
Pijesak povremeno treba poprskati vodom. Vlažnost se provjerava tako da pijesak stisnemo
šakom. Ako ostane kompaktan,
prevlažan je, a ako se odmah raspe, presuh je. Najbolje je ako nekoliko sekundi stoji kao cjelina pa
se tada razmrvi.
Lisnato povrće može se čuvati na
drvenoj polici. Sve glavato povrće
može se sačuvati tako da se umota
u papir i posloži na police. Važno je
redovito kontrolirati mikroklimu
podruma kao i to da li se pojavila
plijesan. Ukoliko ima plijesni, to je
znak da podrum hitno treba prozračiti. Rok čuvanja tako spremljenog
povrća je ograničen, pa planirajte
da ovo povrće što prije upotrijebite.
Salatu možete posaditi u vlažni pijesak, a glavice se ne smiju dodirivati.
Kod spremanja povrća vrijedi
pravilo – što je plod vodeniji, teže
ga je očuvati, poput rajčica i krastavaca. Za vodenasto povrće idealna
temperatura čuvanja je 10 do 12 ˚C,
no teško je očekivati da svi podrumi imaju tako idealne uvjete.
Neke vrste povrća, salata i poriluk, dobro će prezimiti u klijalištu,
no moraju biti ukopane u vlažni
pijesak. Poklopac ne smije doticati
listove povrća. U slučaju smrzavanja, klijalište treba prekriti zaštitnim pokrovom.
Kako bi sačuvali kupus, dovoljno
ga je ukopati u zemlju, prije zatrpavanja treba ukloniti sve oštećene
listove, dobro ga je prekriti slojem
lišća ili slame. Za korjenasto povrće prikladne su jame u zemlji. Ovaj
način ima jednu ozbiljnu manu,
naime, za smrzavice nam pristup
povrću nije moguć ili je otežan.
Znatno bolje je napraviti zidanu
jamu, investicija je nešto veća, ali
služi duže vrijeme.
18
Crni korijen malo
poznata povrtnica
Slabo zastupljena povrtna kultura koja se od davnina koristi kao ljekovita
biljka. Kod nas se vrlo malo proizvodi. Izuzetak su obiteljski vrtovi kod onih
proizvođača koji su upoznati s hranidbenom i zdravstvenom vrijednosti
crnog korijena.
Mario Ćubela, dipl. ing.
C
rni korijen se najviše uzgaja
u Europi. Primjerice u Belgiji
se uzgaja na oko 1500 ha, u
Francuskoj na 1200, a u Nizozemskoj na oko 4500 ha. U drugim
europskim zemljama proizvodnja
crnog korijena je tek sporadična.
Najčešće se uzgaja za preradu ali i
za svježu potrošnju tijekom zime.
Iako je crni korijen višegodišnja
biljka, uzgaja se kao jednogodišnja
povrtnica zbog zadebljalog korijena,
koji može biti dugačak 20-30 cm i
3-4 cm debeo. Korijen je valjkastog
oblika, izvana tamnosmeđe do crne
boje a unutrašnjost je bijela.
Uzgoj crnog korijena
Za uzgoj crnog korijena potrebna su duboka, strukturna tla bez
skeleta, dobrog kapaciteta za vodu
i zrak, neutralne ili blago alkalične
reakcije. Crni korijen na istoj parceli
ostaje cijelu godinu. Treba izbjegavati uzgoj crnog korijena na istoj
parceli barem 3-4 godine. Kao dobre
pretkulture za crni korijen pokazale
su se žitarice ili krumpir. Najbolje
uspijeva nakon kulture koja je obilno gnojena stajskim gnojem. Treba izbjegavati preobilnu gnojidbu
dušikom jer može izazvati pojavu
šupljeg korijena. S pripremom tla
za sjetvu crnog korijena treba početi
Za uzgoj crnog
korijena potrebna su
duboka, strukturna tla
bez skeleta, dobrog
kapaciteta za vodu i
zrak, neutralne ili blago
alkalične reakcije.
već krajem jeseni kada se obavlja
duboko oranje. U proljeće se obavlja predsjetvena priprema tla. Crni
korijen sije se najčešće u travnju u
redove razmaka 35-45 cm. Sije se
obično 12-15 kg sjemena po hektaru s sklopom od 50-60 biljaka / m2.
sjeme se sije na dubinu 3-4 cm. Tijekom vegetacije obavlja se kultivacija, prihranjivanje, navodnjavanje te
zaštita od bolesti i štetnika.
Berba i skladištenje
Crni korijen vadi se kasno u jesen, a nekada i u proljeće. Vađenje
je moguće i zimi ako tlo nije smrznuto. Prije vađenja lišće se može
pokositi na visinu 3-4 cm od korijena. Prilikom vađenja mora se
paziti da ne dođe do povrede korijenja. U dobrim godinama može se
postići prinos od 20-25 t/ha. Crni
korijen može se dobro skladištiti u
podrumima ali i u hladnjačama na
temperaturi 0 do 1 oC, pri relativnoj
vlažnosti zraka 95 do 97 %, u trajanju do 6 mjeseci.
ZANIMLJIVO
U srednjem vijeku crni korijen se
koristio kao protuotrov od ujeda
zmije, zatim protiv kuge, epilepsije,
srčanih bubrežnih i očnih bolesti.
Crni korijen koristi se isključivo
kuhan, a može se oguliti prije
kuhanje kada dosta oboji ruke.
Od kuhanog se korijena mogu
prirediti različita jela, salate, prilozi
a dobra je komponenta za različite
složenice. Može se konzervirati
mariniranjem ili zamrzavanjem.
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
19
Stevija sladilo
budućnosti
Proteklih dana dobili smo nekoliko poziva naših čitatelja vezanih za Steviju.
Kako smo već prije objavili članak o toj biljci prenosimo ga u cijelosti
Dr. sc. Zvonimir Kozarić
D
a je priroda izvor mnogih za
život i zdravlje korisnih tvari, pokazalo se mnogo puta.
Iskustva stečena u narodu kroz
stoljeća danas ponovno postaju
zanimljiva za zdravlje ljudi. Način
života kojim danas živimo prožet je
brojnim stresovima koji rezultiraju povećanjem brojnih tzv. bolesti
stresa, kao što su povišeni krvni
tlak, smanjena opća otpornost,
dijabetes, bolesti srca i dr. U tom
smislu pravilna prehrana smanjenom količinom ugljikohidrata od
posebnog je značaja. U tom smislu
posebna se pažnja posvećuje drugim prirodnim zaslađivačima, a
jedno od njih je i stevija.
Stevija (Stevia rebaudiana Bertoni) višegodišnja je razgranata grmolika biljka i jedna od 150 poznatih vrsta iz roda Stevia. Visoka od
1 m s poludrvenastom stabljikom.
Listovi su dugi 2-3 cm, sjedeći,
nasuprotno položeni kopljastog ili
ovalnog oblika s nazubljenim rubom. Cvjetovi su bijeli i skupljeni
u male cvatove. Kao sladilo koriste
se listovi koji se beru ujesen i suše
na suncu. Stevija je podrijetlom iz
Južne Amerike (područje na granici između Paragvaja i Brazila), a
još su je prije 1500 godina Indijanci
Guarani koristili kao zaslađivač za
čajeve (mate čaj) i biljne gorke lijekove. Znanstvena javnost za Steviju je spoznala 1899., nakon što ju je
detaljno opisao botaničar Moises S.
Bertoni. U 16. stoljeću Stevija je donesena u Europu i koristila se kao
sladilo sve do 19. stoljeća, kada ju
je potisnuo šećer od trske i šećerne
repe. Spoznaja da se jednim listom
može zasladiti šalica gorkog mate
čaja bila je dovoljna da postane zanimljiva u mnogim zemljama, poglavito u SAD-u i Europi. Prvi komercijalni uzgoj oformljen je 1964.
godine u Paragvaju, nakon čega se
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
proširio na Brazil, Meksiko, SAD,
Japan i druge zemlje. Danas se Stevija najviše uzgaja u Kini, a najveće
tržište je Japan.
Slađa i od šećera
Analizom je u Steviji otkriven
niz organskih spojeva, a slatkoća se
pripisuje prisutnosti glikozida (steviozid i rebudiozid A i C) koju čine
30-40 puta slađom od šećera. Za
usporedbu, jedna prosječna šalica
šećera može se zamijeniti 1 čajnom
žličicom Stevije. Osim spomenutih
glikozida, Stevija sadržava i druge
tvari koje posredno ili neposredno utječu na promet ugljikohidrata kao što su minerali magnezija,
mangan, selen, cink te vitamin B3
(niacin). Više od 200 publiciranih
medicinskih istraživanja obavljeno
je sa Stevijom i otkrivene su velike
blagodati njezine upotrebe kao zaslađivača. Stevija je sladilo izbora za
Mlada biljka stevije
dijabetičare, jer ne samo da ne povisuje šećer u krvi, već ga i snizuje
a da ne utječe na produkciju inzulina. Novija istraživanja upozorila su
da glikozidi Stevije u količini većoj
od one koja se koristi za slađenje,
snizuju (normaliziraju) visok krvni
tlak tako da djeluju na tonus srca.
Nadalje se pokazalo da vodeni ili
alkoholni ekstrakt listova pokazuje
antibakterijsko i antigljivično djelovanje, pojačava lučenje mokraće,
Nedvojbeno je Stevija
sladilo budućnosti, pa
bi mogućnosti uzgoja
i proizvodnje u našim
klimatskim uvjetima
trebalo ozbiljnije istražiti.
širi krvne žile. Kod uporabe kao
sladila važno je znati da može potencirati djelovanje antidijabetika
i lijekova za sniženje tlaka, pa je u
tom smislu važan određen oprez.
Danas milijuni ljudi, posebice u Japanu i Brazilu koriste Steviju kao
sigurno, prirodno, nekalorično sladilo za gotovo sva jela, a zbog svoje
termostabilnosti može se koristiti i
za izradu kolača. Čak i velike kompanije kao što su Coca-Cola, Beatrice Foods koriste ekstrakte Stevije
umjesto drugih umjetnih sladila, za
koje se otkrilo da sadržavaju mnoga za ljudsko zdravlje nepovoljna
svojstva. Kakva je budućnost Stevije kao sladila, najbolje pokazuje
činjenica da je njezina upotreba u
SAD-u postala gotovo političko pitanje. Naime, nakon što su upoznate
njezine prehrambene i zdravstvene
prednosti, postala je opasna konkurencija drugim umjetnim sladilima.
Pod pritiskom lobija proizvođača
umjetnih sladila (saharin, aspartam,
ciklamati, Nutrasweet i dr.) američki Ured za hranu i lijekove pokrenuo
je postupak za zabranu upotrebe
Stevije kao sladila pod izlikom da
nije zdravstveno potpuno sigurna,
što je znanstveno neutemeljeno.
Zbog toga je Stevija proglašena dijetetskim biljnim nadomjestkom,
a ne kao dodatak hrani ili sladilo.
Tom odlukom nanesena je velika
nepravda Steviji, ali to nije nimalo
utjecalo da postane sve popularnija
kao sladilo. Uporaba kao sladila vrlo
je jednostavna i ne treba nikakve
posebne pripreme. Može se koristiti
kao vodeni ekstrakt listova dobiven
umakanjem listova u vodu ili se suhi
listovi samelju, a prah se koristi za
slađenje. Nedvojbeno je Stevija sladilo budućnosti, pa bi mogućnosti
uzgoja i proizvodnje u našim klimatskim uvjetima trebalo ozbiljnije
istražiti. Za kućnu upotrebu u malim
količinama može se uzgajati u staklenicima ili posudama.
20
PITANJA I ODGOVORI
Mahovina na travnjaku
Na travnjaku sam uočio mahovinu
koja se ničim ne može ukloniti. Što
je uzrok pojavljivanja mahovine i na
koji način se može ukloniti?
Uzroci pojavljivanja mahovine na
travnjaku mogu biti različiti te se
stoga i ne može dati izravan odgovor bez izlaska na teren. Međutim,
u pravilu, mahovina se javlja kada
se zelene površine podižu na neadekvatno pripremljenom zemljištu
na kome nisu razbijeni nepropusni
slojevi. Upravo ti nepropusni slojevi
dovode do stagniranja vode usljed
čega se pojavljuje i mahovina. Uzrok
može biti i u nepravilnoj gnojidbi ili
točnije rečeno u nedovoljnoj gnojidbi usljed čega trava sporije raste i
“pruža” prostor mahovini. Ukoliko
ste pak sve radili po propisu jedino
vam preostaje pomiješati 50 dkg
vapna i 5 dkg soli sa 10 litara vode i
tako dobivenom otopinom preliti dio
travnjaka pod mahovinom. Spravljena otopina isušiti će mahovinu
koju nakon toga s travnjaka trebate
ukloniti oštrim grabljama.
Nino Rotim, dipl. ing.
Skladištenje krumpira
Proizvodim krumpir samo za vlastite potrebe. Međutim, svake godine
dolazi do propadanja gomolja koji
prilično izgube na težini a dobar dio
krumpira podložan je i truleži. Inače,
za njegovo skladištenje koristim podrum a dosada nisam koristio sredstvo protiv klijanja. Može li se krumpir sačuvati na neki drugi način tj. ne
bih želio vršiti zaprašivanje gomolja
jer je riječ o dosta malim količinama
krumpira?
Krumpir za jelo možete sačuvati
dulje od mjesec dana samo u
odgovarajućim skladištima s optimalnom temperaturom i osiguranom ventilacijom. Međutim, za
njegovo čuvanje obično se koriste
podrumi i trapovi u kojima ne vladaju optimalni uvjeti temperature
i vlage. Stoga krumpir pušta klice
koje se skidaju i po nekoliko puta.
Usljed toga gomolji gube na težini a
mjesta na kojima je rasla klica idealna su za prodor bakterija i gljivica
koje prouzrokuju gnjilenje krumpira. Zbog toga, preporučio bih vam
primjenu pripravka TUBERITE koji
služi za zaprašivanje gomolja. Osim
što onemogućava klijanje spomenuti pripravak štiti gomolj od gubitka vlage i hranjivih tvari zbog čega
će vaš krumpir ostati svjež i ukusan
sve do uporabe. Pored toga, jedno
zaprašivanje zaštićuje gomolje čak
tri mjeseca a za 100 kg krumpira dovoljno je svega 100 grama TUBERITA. Karenca iznosi 42 dana a gomolje je prije uporabe za jelo poželjno
dobro oprati vodom.
Mario Ćubela, dipl. ing.
Suzbijanje miševa
Početkom listopada primijetio sam
nekoliko miševa u kući ali i u pomoćnim prostorijama. Na koji način
obaviti zaštitu, jer se bojim da se ne
bi namnožili,jer imam dosta uskladištenog žita.
Kraj ljeta i početak jeseni, odnosno
sniženje dnevnih temperatura, jest
vrijeme kada miševi ali i štakori
napuštaju polje i naseljavaju zatvorene prostore (najčešće skladišta
poljoprivrednih proizvoda). Kad se
primijete prvi miševi, treba odmah
pristupiti njihovu suzbijanju, svakako prije nego što se namnože. Danas
na tržištu postoji veliki broj različitih
pripravaka kojima se može obaviti
suzbijanje miševa i štakora. Dosta
efikasan pripravak jest i Mišomor
koji se može kupiti kao meki mamak ili parafinski blok ovisno gdje
ga želite primijeniti. Meki mamak
se koristi u zatvorenim prostorima,
dok je parafinski blok za vanjsku
uporabu.
Ivica Doko, dipl. ing.
Nova biljka u kući
Kao poklon sam dobila kućnu biljku na čijem naputku za održavanje
je stajao latinski naziv Aphelandra
squarrosa. Pošto je naputak na stranom jeziku molim vas da mi navedete njene zahtjeve za održavanje.
Osim toga, zanima me ima li navedena biljka i naš naziv.
Riječ je o zanimljivoj sobnoj biljci
zvanoj Afelandra ili zebrasta biljka.
Kompaktnog je rasta i dosegne do 30
cm u visinu. Krupni listovi tamnozelene boje s žućkastokrem istaknutim žilama privlačni su cijele godine.
Od lipnja do listopada društvo im
prave čunjasti cvatovi s braktejama
boje zlata. A, da bi se osjetljivi listovi
održali u sobnim uvjetima, ne smijete zaboraviti na redovito prihranjivanje, zalijevanje i rošenje navedene
zebraste biljke. Vodite računa i da
biljku zaštitite od izravna sunca tijekom ljeta dok u zimskom periodu
temperatura prostorije ne smije biti
manja od 20 stupnjeva C. Afelandra
se zalijeva odstajalom vodom sobne
temperature dok se od ožujka do
kolovoza redovito prihranjuje jednom u dva tjedna i to Flortis tekućim
hranjivom za cvjetajuće lončanice.
Želite li pak da vaša nova biljka cvate i iduće godine, ne zaboravite joj
omogućiti maksimalno osvjetljenje
tijekom zime te redovito proljetno
orezivanje. Ukoliko je potom presadite u Flortis tresetni supstrat za
lončanice, afelandra će dugi niz godina krasiti vaš kućni ambijent.
Josip Brkljača, ing.
Sorte oraha uzgajati za
proizvodnju trupaca
Gdje se mogu nabaviti sadnice oraha koji bi se koristio kao tehničko
drvo, kada je najbolje obaviti sadnju
te koliki je razmak između redova i
razmak sadnica u redu?
Za Vašu namjeravanu sadnju i uzgoj oraha «kao tehničkog drva»,
odnosno kvalitetnih trupaca od debla, bit će najprikladnije kvalitetne
dvogodišnje ili trogodišnje sadnice
uzgojene iz sjemena (sjemenjaci),
bujnoga i zdravoga matičnog stabla domaćeg oraha (Juglans regia).
Sadnice cijepljenih oraha na ovoj
podlozi bujnih i zdravijih sorti i za
Vaše namjere mogu biti dobre, ali su
višestruko skuplje. Sadnja se ovisno
o klimatu obavlja krajem jeseni i
početkom zime ili početkom proljeća. Razmaci sadnje redova i u redu
sadnica za proizvodnju tehničkog
drva (trupaca), što višeg i kvalitetnijeg debla, ovisno o plodnosti tla,
uzgoju stabala i drugoj potrebnoj
njezi mogu biti manji u odnosu na
uzgoj za proizvodnju plodova, odnosno gušći sklop stabala, primjerice 7
x 6 ili 7 x 7 i do 8 x 7. Za veće prirode
plodova potrebna je što veća razvijenost krošnje, pa se u tom slučaju
sade na veće razmake od 9, 10 i do
11 m. Moguća je i kombinirana proizvodnja drva i plodova oraha, pa se
razmaci sadnje koriste negdje u sredini, između navedenih najmanjih i
najvećih. Za takvu proizvodnju imaju značajnu prednost bujne i zdrave
sorte cijepljenih sadnica oraha, ali
se zbog manjeg broja stabala dobije
manji broj orahovih trupaca. Sadnice se mogu nabaviti u agrocentrima
Sjemenarne u Mostaru i Širokom
Brijegu, a bit će dostupne početkom
prosinca.
Ivica Doko, dipl. ing.
„Uporni“ korov
Na njivi se raširio korov koji mi nazivamo divlji suncokret, a unatoč
mnogim pokušajima, ne mogu ga
riješiti. Postoji li kakav provjereni
postupak?
Korov koji muči našeg čitatelja je
čičoka (heliantus tuberosus L.). Naziva se još i jeruzalemska artičoka,
topinambur, divlji suncokret i dr.
Svi problemi u njezinu suzbijanju
proizilaze iz nepoznavanja biologije
ove napasne korovne vrste. Naime,
riječ je o višegodišnjem korovu koji
se osim sjemenom razmnožava
i vegetativnim podzemnim organima, odnosno rizomima, na
kojima se oblikuju gomolji. Zbog
toga se primjenom herbicida samo
spale nadzemni organi, jer kemijski
pripravak ne dospiju do podzemnih organ,a iz kojih se razviju nove
biljke. Također mehaničkom obradom tla usitnjavaju se rizomi i gomolji, što također pridonosi širenju.
Poljoprivredni proizvođači najčešće
ovaj korov suzbijaju tijekom vegetacije uzgajanih kultura, a registrirani herbicidi ili ga ne suzbijaju ili
je njihov učinak ograničen. Stoga se
bolji učinci postižu suzbijanjem nakon žetve (na strništu), primjenom
jednog od herbicidnih pripravaka
na bazi glifosata u dozi od 6-9 l/
ha, ili sa 2 %-tnom koncentracijom
škropiva. Jednokratna primjena nije
dovoljna, treba ju ponoviti. Također,
primjena ujesen, kad se biljni sokovi
spuštaju u podzemne organe, bolja
je od primjene u proljeće. Osim navedenih herbicida učinkovit je i herbicid klopiralid (u kulturi u kojoj je
registriran). Suzbijanje do željenog
učinka može potrajati nekoliko godina (vegetacijskih sezona).
Dr. sc. Klara Barić
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
21
Čuvanje
krumpira
Čuvanje krumpira tijekom zime je vrlo složen
proces iz razloga što se gomolji nalaze u stadiju
mirovanja, a po svom kemijskom sastavu su
vrlo nepogodni za čuvanje. Osim toga, gomolji
sadržavaju mnogo vode pa se lako oštećuju
a podložni su i klijanju što redovito stvara
gubitke kod njegova skladištenja
Nino Rotim, dipl. ing.
S
vima nam je dobro poznato kako se kod skladištenja
krumpira redovito pojavljuju
i određeni gubici. Oni se ustvari
podrazumijevaju te se toleriraju
gubici do 10 posto, što znači da će
na kraju čuvanja, krumpir na težini izgubiti barem 7-10 posto od
ukupne uskladištene količine. Međutim, prave poteškoće se javljaju
kada gubici iznose mnogo više, nerijetko i preko 30 posto. Na velikoj
količini uskladištenog krumpira to
su izrazito veliki gubici, koji sam
promet s konzumnim krumpirom
čine više nego nerentabilnim. Stoga krumpir za jelo treba pravilno i
uskladištiti i u to na temperaturu
od 4-5 stupnjeva C. Ali, u uvjetima
Hercegovine to se praktički može
postići samo u odgovarajućim
hladionicima s automatskom ventilacijom. Kako je našim proizvo-
đačima, prekupcima i nakupcima
takav prostor nemoguće osigurati,
krumpir se obično skladišti u podrumima, na tavanima, u raznoraznim spremištima i trapovima tj.
tamo gdje nipošto ne vladaju optimalni uvjeti temperature i vlage.
Kao posljedica toga krumpir pušta
klice koje se moraju skidati i po
nekoliko puta. Razumljivo je da
Kako bi spriječili gubitke
koji nastaju klijanjem
krumpira u skladištu
nužno je gomolje prije
samog uskladištenja
tretirati pripravkom
koji sprječava klijanje
konzumnog krumpira.
Pripravak za zaštitu krumpira od klijanja
uslijed toga krumpir gubi na težini i
kakvoći, a mjesto na kojem probija
klica idealno je za prodor bakterija
i gljivica koje u konačnici dovode
do gnjiljenja krumpira. Zbog svega
toga je uskladišteni krumpir nužno
adekvatno i zaštititi.
Što treba znati o pripravcima
protiv klijanja krumpira ?
Kako bi spriječili gubitke koji
nastaju klijanjem krumpira u skladištu, nužno je gomolje prije samog
uskladištenja tretirati pripravkom
koji sprječava klijanje konzumnog
krumpira. U tu svrhu gomolje tretiramo pripravkom NEO STOP ili
TUBERITOM N u količini od 100
grama na 100 kg krumpira čime
je krumpir zaštićen od klijanja u
trajanju od tri mjeseca. Uporaba
navedenog pripravka je više nego
jednostavna. Dovoljno je pri spremanju krumpira u vreće, u trapove
ili na hrpe isti jednolično zapraKrumpir spremljen u kartonske vreće
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
šiti. U novije vrijeme, za prašenje
krumpira TUBERITOM, vrlo su se
praktične pokazale obične papirne
vreće poput vreća od mekinja i sl.
Ako je pak riječ o debelim naslagama, zaprašivanje treba provoditi
po slojevima. Zaprašuju se suhi gomolji koje prije same uporabe treba
dobro oprati. Karenca za NEO STOP
i TUBRITE N iznosi 42 dana. Osim
sprečavanja gubitaka koji nastaju
klijanjem krumpira, ovi pripravci
neizravno onemogućava prodor
bakterija i gljivica u gomolj te time
otklanja i pojavu opasnog gnjiljenja
krumpira. Pored toga, značajnije se
smanjuju gubici koji se pojavljuju
disanjem uskladištenih gomolja
čime se gomolji štite i od gubitka
vlage i hranjivih tvari. S druge strane, sjemenski krumpir nipošto ne
smijemo prašiti navedenim preparatom niti taj isti krumpir smijemo
držati u neposrednoj blizini zaprašenog krumpira.
Dakle kada sve sagledamo, jednom riječju možemo ustvrditi, da
ukoliko krumpir za jelo zaprašimo
NEO STOP-om ili TUBERITOM N,
značajnije ćemo smanjit i gubitke
koji se javljaju pri njegovu skladištenju, dok će sam krumpir ostati
svjež i ukusan do uporabe.
Mirovanje krumpira traje od 2 do
5 mjeseci, prvenstveno u ovisnosti od sorte. Tako je dobro poznato kako je prvak u čuvanju sorta
Romano koja se uz sorte Adoru i
Lisetu sve više sadi i uzgaja u Hercegovini. Naime, Romano je sorta
krumpira koju osim velike kakvoće krasi osobina da se lako čuva iz
razloga što vrlo sporo klija. Usljed
toga i sami gubici kod skladištenja
ove sorte su iznimno maleni.
22
Značajnije bolesti kiwia
Kivika (kivi ili aktinidija) kao voćna vrsta najviše se uzgaja u sredozemnom dijelu naše zemlje (u
području oko doline Neretve). Na ovu voćnu kulturu dolazi više bolesti, od kojih su najvažnije siva
plijesan, trulež korijenova vrata i bakterijska pjegavost.
Dr. sc. Tihomir Miličević
Siva plijesan (Botrytis cinerea)
Javlja se na plodovima, obično ujesen u razdoblju uoči berbe,
pogotovo ako vlada kišno i vlažno
vrijeme, što je na jugu ujesen kod
nas čest slučaj. Plodovi zahvaćeni
sivom plijesni brzo trule i potpuno
propadaju. Kao i kod drugih kultura, siva plijesan na plodovima
se javlja u obliku karakteristične
sivkaste i guste micelične prevlake, koja obilno sporulira stvarajući
mase spora ili konidija, koje dalje
šire zarazu i na druge plodove u
zriobi.
Mjere suzbijanja – kod nas nema
fungicida namijenjenih za suzbijanje sive plijesni na kiviku, ali prema svjetskim iskustvima mogu se
koristiti fungicidi ili botriticidi kao
što su pr. Preparati: Kidan SC, Lupo
SC, Sumilex SC 50 FL; Mythos SC,
Botril SC, Teldor SC 500 i dr.
Trulež
korijenova
vrata
(Phytophthora cactorum)
Ova polifagna gljivica napada
veliki broj kultiviranih biljnih vrsta, uzrokujući nekroze i truleži kore i kambija, najčešće
u zoni korijenova vrata, po
čemu je bolest i dobila ime.
Kao rezultat napada
bolesti posve mogu
propasti i uginuti
biljke. Na zara-
ženim biljnim dijelovima razvija
se micelij gljive, a intenzivnijem
razvoju bolesti pogoduju vlažnost
i veće temperature. Širenje bolesti
pomaže i jedan štetnik na korijenu
kivike – Cetonia aurata, čije larve
napadaju i grizu korijen, čime prenose ovu patogenu gljivu i omogućuju lakšu zarazu.
Za suzbijanje kod nas nema registriranih fungicida, ali prema
stranim iskustvima dobri rezultati
postižu se tretiranjem fungicidnim
pripravcima kao što su: Ridomil
Gold MZ 86 WP, Aliette WG, Mikal
WP, Avi WP, i dr.
Bakterijska pjegavost (Pseudomonas viridiflava)
Bolest se javlja najčešće na
lišću, ali može i na cvjetovi-
ma koje uništi i spali. Fitopatogena
bakterija živi kao epifit ili na površini biljnih organa na mnogim biljkama, a razvoju bolesti pogoduje
vlažno i kišno vrijeme. Bakterija
zarazi biljku putem puči na listu.
Na lišću se javljaju nekrotične pjege i palež, pa se bolest nekada naziva i plamenjača.
Mjere suzbijanja – kod nas nema
registriranih fungicida, a u svijetu
se koristi fungicid na bazi bakra, i
to dvaput: jedno tretiranje u razdoblju nakon opadanja lišća i jedno
tretiranje u razdoblju 10 – 15 dana
prije buđenja pupova.
U vegetaciji se ne smije tretirati
fungicidima na bazi bakra, jer može
doći do fitotoksičnosti
biljke.
Simptomi bakterijske
pjegavosti na drvetu kiwi-a
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
23
Proizvodni
uvjeti za
uzgoj šipka
Početkom jeseni u mnoge vrtne centre počinju
pristizati sadnice šipka. Obično se tada u nama
probudi želja da i sami zasadimo nekoliko sadnica,
pa često i zanemarimo klimatske uvjete lokaliteta.
Mladi nasad šipka
Matea Pehar. dipl. ing.
O
ptimalni klimatski uvjeti
za rast šipka su u područjima s mediteranskom klimom. Ovo uključuje odličnu osunčanost, blage zime s minimalnom
temperaturom ne nižom od -12oC
i suha vruća ljeta bez kiše tijekom
posljednje faze rasta ploda. Pod
ovakvim uvjetima plod će se razviti do svoje najveće veličine, postići
optimalno obojenje i akumulirati
Uzgoj šipka uz okućnice
šećere i neće biti opasnosti od pucanja.
Dakle, šipak podnosi visoke
temperature tijekom vegetacije,
dok se pojavljuje problem zbog
niskih zimskih temperatura. Navode se kao kritične temperature
od -15oC do -17oC ali treba istaknuti
da se sorte međusobno razlikuju
prema osjetljivosti na hladnoću.
Tako su, primjerice, sorte kiselih,
te slatkokiselih plodova otpornije
prema hladnoći. Ova otpornost se
razlikuje i u ovisnosti o vremenu
pojave hladnoće, kao i starosti,
bujnosti i općoj kondiciji biljke, ali
i vremenskim prilikama, eventualnim stresovima, kao suša, iscrpljenost od roda prethodne godine. Za
šipak znaju biti, posebice, opasni
rani jesenji mrazevi, zato bi takve
položaje trebalo izbjegavati pri
sadnji sadnica.
stupnog povećanja te konačne zriobe, jeste zadovoljenje potreba za
vodom. Stoga, ako u bilo kojoj fazi
rasta se pojavljuje manjak vode,
može biti loših posljedica po količinu i kvalitetu priroda. S druge
strane, neskladna opskrba vodom
može uvjetovati nezadovoljavajući tok etapa rasta ploda, i najčešće
nagli dotok vlage, u zadnjoj fazi
rasta ploda, uzrokuje raspucavanje
plodova. Voda je vrlo bitna za rast
Šipak voli dublja i drenirana tla
U uzgoju opskrba šipka dovoljnom količinom vode u različitim
fazama rasta i razvoja ima velik
značaj za ostvarenje potencijala i
planirane rodnosti. U vrijeme intenzivnog rasta korijena u jesen i
proljeće evidentna je zadovoljavajuća količina oborina. Nažalost,
u vrijeme vegetacije pojavljuje se
kritičan period, posebice u srpnju
i kolovozu kada bilježimo deficit vode i potrebu navodnjavanja
šipka. Osnovno pravilo koje znači
pravilan rast i razvoj plodova, od
zametanja plodića, njihovog po-
Kada govorimo o svojstvima tla
prikladnim za uzgoj šipka, ostaje
generalna ocjena da šipak nije posebno izbirljiv. Ipak, prema Miljkoviću (1991.), najbolje uspijeva u
dubljim, dobro dreniranim pjeskovito-ilovastim tlima, koja dobro
gospodare vodom i sadrže dosta
organske tvari (humusa) i biogenih
elemenata. Za uzgoj šipka su najprikladnija aluvijalna i deluvijalna
tla jednoličnog profila u kojima se
korijenje dobro rasprostire u dubinu i širinu. Šipak preferira neutralna do slabo kisela tla. No, može
podnijeti i nešto malo zaslanjena
tla. Međutim, ne podnosi teška
glinena i jako vlažna tla. U pjeskovitim tlima s većom vlažnošću,
odnosno, uz protočne podzemne
vode šipak dobro uspijeva. Stagnirajuća voda siromašna kisikom ne
smije se penjati visoko. Ona mora
biti ispod 1m od površine tla. Za
šipak nisu prikladna alkalična i
jako karbonatna tla. Posebno su
prikladna tla koja sadrže dosta silicija ili su razvijena na dolomitnoj
trošini. Za uzgoj šipka su
najprikladnija aluvijalna
i deluvijalna tla
jednoličnog profila u
kojima se korijenje dobro
rasprostire u dubinu i
širinu.
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
24
Pomoć pri berbi jabuka
Veliki broj ljudi prilikom berbe ima
problema s plodovima jabuka koji
se nalaze u gornjim dijelovima krošnje. Većina tih plodove, ili ostane na
stablu ili propane. Agrocentri Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu u svom programu nudi berače za
berbu plodova jabuke koji se nalaze
u gornjim dijelovima krošnje. Inače
ovaj berač ne oštećuje plodove.
• na osnovu čvrstoće mesa ploda
• na osnovu količine škroba i td.
Ovo su neke od najčešćih metoda kojima se određuje optimalno
vrijeme berbe. Pojedinačno nijedna metoda ne može poslužiti kao
pouzdan pokazatelj. Istovremenim
praćenjem većeg broja metoda u
određenom uzgojnom području
može se odrediti pravo vrijeme za
berbu.
Berba se obavlja po suhom vremenu. Obrane plodove potrebno je
što prije dopremiti od skladišta na
daljnju obradu.
Kako brati jabuke?
Berba i čuvanje
plodova jabuke
Unatoč činjenici da je jabuka zdrava namirnica, nema velikog značenja
u ishrani, pa smo na dnu ljestvice europskih zemalja po proizvodnji ali i
potrošnji ove voćne vrste. Početkom rujna mjeseca dozrijevaju jesenske sorte
jabuka a nešto kasnije (druga dekada rujna) i zimske sorte.
Ivica Doko, dipl. ing.
U
pravilu se beru i troše zreli
plodovi ovisno o namjeni,
u različitim fazama zriobe. Plodovi jabuke u tehnološkoj
zrelosti postižu najbolji ukus i aromu, pa su zbog toga u tom stupnju
zrelosti najpogodniji za korištenje
u svježem stanju. Plodovi ranih
ljetnih sorti jabuke beru se 6-7
dana prije tehnološke zrelosti, jesenskih sorti 7-14 dana, a zimskih
sorti u tzv. fiziološkoj zrelosti. Svi
plodovi na istom stablu niti u svim
dijelovima krošnje ne počinju istovremeno dozrijevati. Kod onih sorti
ili na onim stablima gdije su razlike
znatnije izražene, berba se provodi
u više navrata.
Kako razlikovati zrele plodove?
Preranom berbom (zeleni plodovi) plodovi ne mogu započeti
dozrijevanje, nego stajanjem ostaju
zeleni, brzo gube vodu, smežuravaju se i postaju «gumasti» te se na
kraju osuše. Isto tako kod prekasno
Stolne sorte jabuka beru se u
pravilu ručno, dok one namijenjene za industrijsku preradu mehanizirano. Berba jabuka u malim
kućnim voćnjacima kao i berba na
pojedinačnim stablima obavlja se
ručno. Ručna berba je spor i skup
način berbe, ali ona osigurava najbolju kvalitetu plodova. Najprije se
beru plodovi na donjim granama,
pa se postupno ide ka vrhu kako bi
se smanjilo opadanje plodova.
Za tehniku otkidanja plodova
važno je da se plodovi uberu sa
stapkama, koje se kod jabuke priPlodovi jabuka beru se ručno
ubranih plodova dolazi do pogoršanja organoleptičkih svojstava i
pojave brašnjavosti.
Danas postoji nekoliko metoda
pomoću kojih se određuje optimalno vrijeme berbe.
• broj dana od punog cvjetanja do
berbe
• suma temperatura od punog
cvjetanja do berbe
• promjena boje pokožice ploda
• lakoća odvajanja peteljke ploda
od grančice
• promjena boje sjemena
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
25
Zanimljivosti
o grožđu
Čuvanje jabuka u tzv. box paletama
rodno odvajaju od rodnih grančica.
To berač postiže tako da kod sorata,
odnosno plodova s dužim stapkama, podigne plod prema gore, a kod
sorata s kratkim stapkama okreće
plod toliko koliko je potrebno da se
odvoji od rodne grančice. Nije poželjno potezati plod prema dolje jer
se isčupa stapka iz ploda, osobito
kod ranije berbe, čime se oštećuje
kožica u udubini stapke ploda.
Čuvanje plodova jabuke
Za čuvanje plodova jabuke koriste se jesenske i zimske sorte.
Jesenske sorte mogu se čuvati 1-2
mjeseca, dok su zimske sorte prikladne za dugotrajnije čuvanje u
prirodnim ili običnim skladištima
do proljeća, a u hladnjačama i komorama s reguliranom atmosferom neke čak i do ljeta. Plodovi
jabuke sadrže velike količine vode
(oko 86 %) i kao takvi podložni su
isušivanju (smežuravanju), različitim mehaničkim oštećenjima, ali i
napadu različitih patogena.
Kvaliteta i trajnost plodova jabuke ovise o različitim biološkim, prirodnim ali i agrotehničkim činiteljima. Među njima najznačajniji su:
sorta, podloga, starost stabla, urod,
i dr. Od prirodnih, odnosno agrotehničkih činitelja najznačajniji su:
gnojidba, navodnjavanje, temperatura, nadmorska visina, tipovi tala,
primjena pesticida i dr.
Priručna skladišta
Neke sorte jabuka mogu se čuvati određeno vrijeme i u priručnim
skladištima ili podrumima koji nisu
hlađeni poput pravih hladnjača.
Ipak i u njima je potrebno osigurati
stabilnu ventilaciju i temperaturu
te relativnu vlažnost zraka koja
mora biti nešto veća, oko 85-90%.
Prostorije za čuvanje jabuka moraju biti čiste, a u njima se ne smiju
čuvati drugi proizvodi kao što su :
krumpir, mrkva, luk, i sl. Isto tako u
podrumu se ne smije osjećati miris
plijesni, pesticida niti pogonskog
goriva.
Uspješnost čuvanja plodova jabuke u podrumima uvelike ovisi
o vlažnosti, koja se održava povremenim vlaženjem prostora. U
suhoj atmosferi plodovi brzo gube
vodu pa smežuravaju. Na to je posebno osjetljiva sorta Zlatni delišes.
Provjetravanje skladišta je obvezno
i obično se provodi rano ujutro ili
kasno navečer.
Otvore na skladištu potrebno je
zatvoriti različitim žičanim mrežama, kako bi se spriječio ulazak miševima, ali i drugim štetnicima.
Novi nasadi jabuka u Hercegovini
U posljednjih nekoliko godina na području Hercegovine sve veći broj
poljoprivrednih proizvođača podiže nove nasade voćaka. Uz trešnju i
breskvu ,kao tradicionalne voćne vrste ovog područja, sve više se podižu nasadi i jabuka u kojima su uglavnom zastupljene ljetne i jesenske
sorte. Blizina jadranske obale ali i veliki deficit ovog voća u ljetnom periodu, glavni su motivi koji privlače proizvođače da se bave proizvodnjom jabuka. Najveće površine pod jabukom, na području Hercegovine,
su u Čapljini, ali i ma i veći broj manjih nasada u Čitluku, Širokom Brijegu, Mostaru i Ljubuškom. Značajnije površine pod jabukom zasađene
su u Popovu polju.
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
P
rema najstarijim azijskim
i egipatskim spomenicima, može se zaključiti da
je kultura vinove loze postojala
prije 8000 do 12000 godina, a
sigurni podaci iz Egipta, stariji od
6000 godina (prizori berbe i prerade grožđa u vino oslikani su na
grobnici Ptah-Hotepa u Memfisu).
Grožđe je, dakle, jedna od najstarijih uzgajanih voćnih vrsta.
• Iako se stoljećima uzgajalo za
proizvodnju vina, tek u 16. stoljeću uzgojeno je stolno grožđe
• U Bibliji se spominje da je Noa
zasadio vinovu lozu nakon što
se poslije potopa sretno iskrcao
na novom tlu.
• Vinova loza dugovječna je biljka- u Burgundiji su poznate
loze stare 400 i više godina, a
Pilinije spominje lozu staru i
600 godina.
• Obično za grozd kažemo da je
plod vinove loze, a zapravo je
plod svaka bobica.
• Opisani su čokoti koji nose više
stotina kilograma a promjera
su i 2 metra.
• Aromatične tvari najzastupljenije su u kožici grožđa, a čine
iheterična ulja s esterima. Aromatičnih tvari sadržava najviše
neposredno prije pune zrelosti,
što je vrlo važno znati za proizvodnju vina, jer aromatični
kultivari prezrelošću gube dio
tih tvari. Zato berbu treba obaviti 7-10 dana prije pune zrelosti, a to se vrijeme određuje
praćenjem nakupljanja šećera
i kiselina.
• Za grožđe je odavno poznato
da čisti organizam te da potiče
metabolizam upravo zbog sadržaja minerala i kiselina
• Ako želite u potpunosti osjetiti
njegov pravi okus i miris izvadite
ga iz hladnika 30-ak minuta prije posluživanja.
• Ne može se zamrzavati.
• Crno grožđe sadržava veću količinu željeza nego bijelo.
• Crno grožđe je kiselije, s manje
šećera, a bijelo sadržava više šećera i manje je kiselije
• 100 grama grožđa čini oko 12 bobica, odraslom čovjeku zadovoljava čak 18 % dnevnih potreba
za vitaminom C.
• Voćni šećer iz grožđa razlikuje se
od ostalih voćnih šećera po tome
što ulazi u krvotok bez djelovanja sline, tako da je priljev energije vrlo brz.
• Zapaženo je da sok od crnog
grožđa u značajnoj mjeri smanjuje rizik od pojave srčanog
udara, i to već u količini od 2,5 do
3,0 dcl dnevno. Već ta količina
soka od crnog grožđa ima toliki
potencijal da smanjuje sljepljivanje krvnih pločica, trombocita
u krvnim žilama, i tako sprječava
stvaranje tromba. Istraživači su
izračunali da je proces agregacije
trombocita smanjen čak 77 % već
nakon jednotjednog pijenja soka
od grožđa. Misli se da su upravo
flavonoidi zaslužni za to, a čak je
pokušano izdvojiti ih, koncentrirati i načiniti tablete od njih.
Vino ima istu djelotvornost. Usporedno su se u pokus uključile
još dvije skupine ljudi: jedna je
dobivala sok od naranče, a druga sok od grejpa. Iako navedeno
voće sadrži flavonide, kod njih je
sljepljivanje krvnih pločica ostalo isto.
(preneseno iz knjige Zdravlje u voću)
26
Sušenje plodova
jabuke i kruške
Ljeti i početkom jeseni dozrijevaju različite sorte jabuka i krušaka čije
plodove zbog njihove boje, arome ili čvrstoće mesa želimo konzervirati.
Sušenjem takvih plodova dobiva se kvalitetan proizvod za potrošnju u
zimskim mjesecima.
Sušeno voće
Dr. sc. Nadica Dobričević
Priprema plodova za sušenje
N
akon odabira i izdvajanja
upotrebljivih zdravih plodova slijedi pranje u zdravstveno ispravnoj tekućoj vodi. Tako
se uklanjaju svi nepoželjni sastojci
koji se nalaze na plodovima, kao
što su zemlja, prašina i onečišćenja koja su rezultat uvjeta rasta na
određenom području. Uz to, pranjem se uklanjaju i svi zaostatci zaštitnih sredstava korišteni tijekom
rasta i razvoja plodova. Pritom je
u zadnjem ispiranju plodova važno koristiti tekuću vodu, odnosno
plodove prati pod nježnim mlazom,
osobito ako ih sušimo s kožicom ili
ćemo suhu kožicu zasebno koristiti
za pripravljanje kompota ili čajeva.
Nakon pranja plodove možemo
oguliti ili dalje obrađivati s kožicom,
odvajajući neupotrebljive dijelove ili oštećenja. U sredini plodova
nalazi se sjemena loža i ona se vadi
specijalnim nožem u obliku valjka.
Potom se prema željenom obliku
plod reže na ploške, kolute, kriške,
kockice ili štapiće. Kako je meso jabuka i krušaka podložno oksidaciji
pa brzo potamni, narezane komade
treba potopiti u antioksidant. To
može biti kombinacija prokuhane
i ohlađene vodovodne vode, u koju
se na jednu litru otopi jedan gram
limunske ili askorbinske kiseline,
ili se dodaje šećer. Kada se obradi
potrebna količina rezanog voća,
vađenjem iz posude cijeđenjem se
ukloni višak tekućine, i to uz pomoć
kućne plastične cjediljke i slaže što
gušće u jednom sloju na podlogu za
sušenje. Često se za kisele plodove
koristi i potapanje rezane sirovine
u otopinu šećera: pola kilograma
kuhinjskoga bijelog šećera otopi se
u litri vode i doda gram limunske
kiseline. Potom se zagrije na 60
˚C, a u tako zagrijanu otopinu stave
narezane jabuke ili kruške i ostave
oko dva sata. Nakon toga sirovina
se izvadi, ocijedi i složi u jednom
sloju na podlogu za sušenje.
Sušenje jabuke i kruške
Prema načinu rezanja plodova,
sušiti se može na nekoliko načina.
Kolutići voća mogu se nanizati na
drvene štapiće koji su svojom dužinom primjereni sušari ili širini
pećnice za manje količine, ili se
slažu na podlogu za sušenje. Početna temperatura zraka za sušenje je oko 80 ˚C, a završna oko 50
˚C. U početku su temperature više
jer se iz obrađenih plodova isparava površinska voda koja je poslje-
Sušeni se proizvod može
poslužiti kao kvalitetna
grickalica, koristiti u
pripravljanju kolača,
kompota, voćnih salata ili
za ukrašavanje različitih
slanih i slatkih jela.
dica primjene antioksidacijskih
postupaka, a kada se ona ukloni,
smanjenje temperature polako
iz unutrašnjosti sirovine dovodi
vodu do površine. Ovakvo vođenje
temperaturnih režima potrebno je
kako bi suhi proizvod bio svijetle
boje i elastične strukture, a količina vode u suhom proizvodu bila
oko 20 %. Voće narezano na kockice ili štapiće u početku se suši
na nižoj temperaturi ili je vrijeme
zagrijavanja kraće, kako bi se postignula zadovoljavajuća svojstva
suhog proizvoda. U slučaju sušenja
u pećnici ili u manjim sušarama
treba češće kontrolirati uvjete, jer
se može dogoditi da veća količina
isparene vode orosi unutrašnjost.
Ako se ne ukloni provjetravanjem
ili u sušari jačom izmjenom zraka,
rosa može negativno utjecati na ishod sušenja. Pritom sirovinu treba
često okretati ili lagano protresati
podlogu na kojoj se suši, kako bi
se spriječilo lijepljenje komadića i
lakše provodio postupak sušenja.
Kod nekih sorata jabuke i kruške,
čiji su plodovi kompaktni i tipično
su manji, može se sušiti cijeli plod.
Pritom je nužno češće kontroliranje
i okretanje, a na polovici sušenja
plod se rukom oblikuje uz peteljku.
Tako se zadrži oblik i izgled karakterističan za plod.
Veće količine jabuka ili krušaka
obično se obrađuju u sušarama u
kojima je osim temperature moguća i regulacija brzine zraka koji
struji unutar sušare. Temperatura je
u takvim sušarama u početku oko
70 i oko 55 ˚C u drugoj fazi sušenja. Suhi proizvod sadržava manje
vode, oko 16 %, pa je prikladan za
dulje skladištenje. Nakon postupka
sušenja suhi proizvod je zagrijan i
često se u završnoj fazi sušenja isključi grijač i strujanjem okolnog
zraka postupno hladi. Tako obrađeni proizvod skladišti se u tamnom i
hladnom prostoru pakiran u staklenu ambalažu, po mogućnosti
od tamnijeg stakla, što će proizvod
štititi os svjetla, vlage i spiječiti pristup insektima, kukcima ili drugim
mogućim uzročnicima kvarenja.
U postupku pripreme spomenuto je da se plodovi mogu guliti pa
ostane veća količina kožica koje
se također mogu konzervirati sušenjem. Za sušenje se kožice mogu
narezati na komade podjednake
veličine kako bi se ravnomjerno
sušile. Nakon primjene antioksidanata, ocijede se i slažu na podlogu
za sušenje. Temperature zraka tijekom sušenja u početku su niže 1015 ˚C od temperatura potrebnih za
sušenje mesa, ili se kraće suše na
višim temperaturama. Suhe kožice
moraju biti elastične, a skladište se
na isti način kao i rezano sušeno
voće i koriste za pripravljanje kompota ili čajeva s ljekovitim aromatičnim biljem ili bez njega.
Upotreba sušenih dijelova
Prehrambena vrijednost suhih
jabuka i krušaka vrlo je velika i
značajan kao dodatak prehrani.
Sušeni se proizvod može poslužiti
kao kvalitetna grickalica, koristiti
u pripravljanju kolača, kompota,
voćnih salata ili za ukrašavanje različitih slanih i slatkih jela.
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
Krtica-opasana štetočina
poljoprivrednih kultura
27
Nevolje povrtlara i cvjećara nastaju onog trena kada se u vrtu pojavi krtica. Različiti štetnici i bolesti
mogu se relativno uspješno suzbijati, no u borbi protiv krtica manje-više smo nemoćni. Zato je o
krticama potrebno znati i nešto više…
Velimir Lasić, dipl. ing.
K
rtica je maleni životinja
iz porodice Talpidae. Ima
valjkasto tijelo, s dobro razvijenim prednjim nogama prilagođenim za kopanje, a koje završavaju pandžama. Tijelo joj je obraslo
kratkom, sjajnom, mekanom dlakom crnosmeđe boje. Ženka je malo
manja i svjetlija od mužjaka. Inače,
dužina glave i tijela krtice obično
iznosi 12-14 cm, dužina repa 2-4 cm
dok im težina varira od 60-120 grama. U pravilu, nastanjuje rahla tla
koja joj osiguravaju dovoljno hrane, odnosno, nastanjuje tla bogata
raznovrsnim sitnim životinjama,
kao što su insekti, puževi i gujavice.
Krtica je neobično proždrljiva životinja koja neumorno ruje u potrazi
za hranom. Tako nerijetko pojede i
svaku drugu životinju koja zaluta u
njen rov te se na njenom jelovniku
nađu žabe, gušteri i zmije.
Krtica-više štetna nego korisna?
Poljoprivrednici koji muku muče
s krticama smatraju ove životinje
velikim štetočinama, što je dobrim
dijelom i točno. Jer dobro je poznato kako krtice u vrlo kratkom vremenskom periodu mogu napraviti
iznimno velike štete. Iako se nikada
ne hrane biljnom hranom, izravne
štete nanose uzgajanim biljkama i
Najprihvatljiviji je način suzbijanja primjenom
agrotehničkih postupaka, jer je poznato da je
krtica osjetljiva na uznemiravanje prouzrokovano
preoravanjem, pa je duboko ili plitko oranje, ovisno o
godišnjem dobu, jedan od najboljih načina.
Krtica s dobro razvijenim prednjim nogama za kopanje
to: upropaštavajući gredice, uništavajući posijane ili posađene biljke,
potkopavajući i trgajući korijenje,
zatrpavajući iznikle biljčice te uništavajući cvjetnjake i travnjake.
Posebno velike štete može načiniti
gusto posađenim i nježnim biljčicama rasada. Osim toga, krtičnjaci
narušavaju izgled uređenog zemljišta, a može se samo zamisliti
što se događa kada se krtice pojave
na nogometnom igralištu. Štetna je
i zbog toga što, hraneći se kišnim
glistama, izravno utječe na pogoršavanja strukture tla tj. na narušavanje plodnosti tla. S druge strane,
pošto živi u tlu u kojem kopa brojne
hodnike, krtica je dijelom i korisna
jer prorahljuje i miješa tlo, a hrani se i ličinkama štetnih kukaca.
Tako se, da bi ublažila svoju veliku
glad, na njenom jelovniku nađu i
mladunci miševa i voluharica, te
ličinke žičnjaka i hrušteva. Ipak,
realno gledajući, njena prisutnost
je prihvatljiva samo na površinama na kojima ne smeta poljopri-
vrednoj proizvodnji ili održavanju
travnjaka.
Suzbijanje krtica
Najprihvatljiviji je način suzbijanja primjenom agrotehničkih
postupaka, jer je poznato da je krtica osjetljiva na uznemiravanje
prouzrokovano preoravanjem, pa
je duboko ili plitko oranje, ovisno o
godišnjem dobu, jedan od najboljih
načina. Također, poželjna su valjanja, frezanja, drljanja pa čak i kosidbe dok se na manjim površinama
krtičnjaci sustavno mogu uništavati
zaravnavanjem običnim grabljama.
Krtica nije prisutna samo na pjeskovitim tlima jer se na njima urušavaju
njeni hodnici te je nema na vlažnim
tlima. Stoga je korisno provoditi i
redovito natapanje jer krtice nikako
ne vole vlagu. Stoga i rupe krtičnjaka
treba ostaviti otvorenima kako bi u
njih ulazila voda koja će otjerati krtice. Dobro je u krtičnjake ubacivati
raspadnute riblje iznutrice, rasipati
smjese petroleja i pijeska te paliti
sumporne trake. Uočeno je da krticama ne prijaju ni biljke iz porodice
mlječika iz razloga što luče tvari koje
ih odbijaju, a isti je slučaj i sa hrenom.
Međutim, ove narodne metode imaju praktičan značaj na manjim površinama. Stoga na velikim zemljišnim
parcelama uspjeh postižemo jedino
sustavnom primjenom namjenskim
kemijskih pripravaka koje sipamo
u krtičnjake. Jedino ova mjera daje
učinkovite rezultate.
Pripravak za suzbijanje krtica
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
28
Suzbijanje
štetnih
glodavaca
Dolaskom hladnijih dana miševi, štakori i drugi
štetni glodavci napuštaju prirodne uvjete i zavlače
se u štale, tavane, podrume i skladišta hrane u
domaćinstvima. Pošto znaju napraviti velike
štete potrebno ih je što ranije početi suzbijati i to
kemijskim deratizacijskim sredstvima
Velimir Lasić, dipl. ing.
O
sim nelagode, miševi i ostali
glodavci mogu izazvati neprocjenjive štete u domaćinstvima. Prije svega, nastanjuju
skladišta hrane (zalihe žita i ostale
namirnice) koju zagađuju svojim
izmetom, čineći je potpuno neuporabljivom. Ali, pošteđene ne ostaju
ni elektro instalacije i drveni predmeti koji bivaju potpuno izgrizeni.
Zanimljiv je i podatak da štakor za
samo godinu dana može pojesti do
25 kg žitarica a još više hrane uništi
Mehaničke lovke za miševe i štakore
„Kućice s ključem“ za postavljanje mamaca
njenim razvlačenjem i onečišćenjem
izmetom. Ipak, prava opasnost prijeti
od niza bolesti, a utvrđeno je da štakori prenose više od 20 bolesti ljudi
i životinja. Izravna opasnost prijeti
od mišje groznice i kuge, ali i od bjesnoće-ukoliko zaraženi štakor ugrize
čovjeka. Pojedine vrste su posebice
agresivne (sivi štakor) što i dokazuju
slučajevi njihovog ugriza od kojeg su
znala nastradati djeca, te u prigradskim naseljima sitnija stoka, perad,
čak i mačke. Također, postoji realna
opasnost i od trihineloze kod koje
se čovjek zarazi preko inficiranog
svinjskog mesa kao i leptospiroze
gdje izvor zaraze predstavlja goveđe
meso. Dakle, riječ je o vrlo opasnim
životinjama čije prisustvo ne bi trebalo nikoga ostaviti ravnodušnim.
Koji su mamci najpodesniji za
obiteljska gospodarstva?
Iako danas na tržištu možemo pronaći veliki broj različitih kemijskih
pripravaka za uništavanje štetnih
glodavaca, ne znači da su ti pripravci
i najpodesniji za domaćinstva. Razlog leži u činjenici što je riječ o vrlo
opasnim otrovima s kojima treba
rukovati prilično oprezno. Obično je
riječ o uljnim tekućinama koje treba miješati s određenom količinom
žitarica, voća i povrća i sl. Dakle,
zbog velike otrovnosti spomenutih
pripravaka i kompliciranosti njihove
pripreme i primjene puno su praktičniji gotovi mamci. Gotove mamke je
dovoljno razbacati na skrovita mjesta
na kojima se miševi i štakori obično
kreću, hrane i gnijezde. Takva mjesta
se lako uočavaju po ostacima izmeta, načetim dijelovima sjemenki i po
ostalim otpacima hrane. Međutim,
od velike je važnosti i sami nadzor
mamaca što podrazumijeva njihovo
nadopunjavanje i to sve dok ih glodavci ne prestanu jesti.
U praksi su se za potrebe obiteljskog gospodarstva najpodesniji
pokazali mamci na osnovi bromadilona, brodifakuma, flokumafena
i diefetialona. Spomenute mamce
možete nabaviti u manjim, praktičnim pakiranjima i to u svakoj bolje
opskrbljenoj poljoljekarni. Ali, sva-
kako potražite i odgovarajuću stručnu pomoć jer postoje tipovi mamaca
podesni za uporabu u suhim i zatvorenim prostorijama, za primjenu u
gospodarskim i stambenim zgradama kao i mamci namijenjeni za vlažne prostorije. Za domaćinstva su se
posebno djelotvornim pokazali meki
mamci tipa GARDENTOP MIŠOMOR
sa okusom sira i jagode. Danas na
tržištu postoje posebne «zaključane
kutije» u koje se postavljaju mamci
kako bi se otklonila i svaka mogućnost neželjenog trovanja stoke, kućnih ljubimaca.
Uz pravilnu primjenu ovih gotovih
mamaca više nećete morati strahovati od “nepoželjnih podstanara”
koji svake godine (kako su izračunali
stručnjaci i statističari) na području
BiH načine izravne štete u vrijednosti od cca 100 milijuna konvertibilnih
maraka.
Biološko suzbijanje odvija se
preko prirodnih neprijatelja
(kuna, lasica, tvor, zmija,
ptice grabljivice i sl.) što
u gradskim i prigradskim
sredinama nije primjenljivo.
Mehaničko suzbijanje
se zasniva na različitim
stupicama s mamcima
i ljepljivim podlogama.
Međutim, iako je navedena
metoda dosta učinkovita
uglavnom se primjenjuje
na manjim površinama i to
prvenstveno za miševe.
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
Ambrozija, sve veći
problem i u Hercegovini
29
Mjesecima se po različitim medijima pisalo i pričalo o opakoj korovskoj vrsti koja se neobično brzo širi
po našoj zemlji a koja u velikoj mjeri ugrožava zdravlje ljudi. Krajem kolovoza je najveća koncentracija
polena u zraku tako da mnoge alergične osobe moraju privremeno promijeniti mjesto boravka kako bi
izbjegli neugodnosti s ambrozijom
Mario Ćubela,dipl. ing.
O
davno jedna korovska vrsta
nije izazvala toliko pažnje
koliko je to posljednjih
godina učinila ambrozija. O njoj
se do sada malo znalo, te su se u
medijima pojavljivale brojne poluinformacije o štetnosti i utjecaju
ambrozije na ljude. A štetnost ambrozije u poljoprivredi je velika jer
ona, zahvaljujući svom izuzetno
jakom korijenovom sustavu i bujnoj vegetativnoj masi, iz tla iznosi
velike količine hranjiva, uzrokujući
time njegovo osiromašivanje. Osim
toga, ambrozija agresivno zasjenjuje i guši druge biljke dovodeći do
znatnijeg smanjenja prinosa i kvalitete zakorovljenih biljaka. Zbog
alarmantnog stanja na terenu, na
temu ambrozije, do danas održano je nekoliko stručnih simpozija i
seminara a sve kako bi se običnim
ljudima i poljoprivrednicima olakšalo njeno prepoznavanje te preporučilo što lakše uklanjanje.
Kako izgleda ambrozija?
Ambrosia artemisifolia je jednogodišnja biljka uspravnog, granatog
Ambrozija s više „osvaja“ oranice
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
stabla koja naraste do 1,5 m visine a
koja je gusto pokrivena prileglim ili
oštrim vunastim dlačicama. Listovi su naspramni, perasto dijeljeni i
mogu biti dugi od 5 do 10 cm s karakterističnim tamnozelenim licem
i sivo-zelenim naličjem. Cvjetovi su
skupljeni u jednopolne glavičaste
cvati, žućkaste su boje i raspoređeni su na vrhovima stabljike i grana.
Korijen joj je vretenast i jak. Plod je
ahenija u kojoj se nalaze sjemenke-orašice.
Gdje je možemo pronaći?
Ambrozija je dugoprisutna u
Bosni i u Hercegovini. Tako je u
nešto većem broju možemo pronaći i u strogom centru Mostara,
a da o prigradskim naseljima i ne
govorimo. Dakle, biljka raste uz
putove, vodotokove, željezničke
pruge, nasipe, pored kuća i zgrada,
na neobrađenim poljoprivrednim
zemljištima, zapuštenim vrtovima
i gradilištima. Inače, potječe s područja Sjeverne Amerike odakle je
njeno sjeme skupa sa sjemenom
pšenice i lucerne tijekom 19. stoljeća uvezeno u Europu. U susjednim
europskim zemljama ambrozija se
pojavila nekoliko godina unatrag i
od tada se munjevito brzo širi po cijeloj Europi. Podaci navode kako je
brzina migracije biljke na nova područja između 6 i 20 km godišnje.
Vrlo je prilagodljiva novom okruženju a zanimljiv je podatak kako
samo jedna biljka može proizvesti
do 8800 sjemenki koje se prenose
vjetrom i automobilskim gumama,
kao i stotine milijuna zrnaca peludi
svake godine. Dakle, ambrozija je
vrlo plodonosna i izdržljiva te vrlo
brzo zauzima slobodan prostor,
posebice ako su uvjeti dobri. Nepovoljna je i činjenica kako sjeme
ambrozije zadržava klijavost u zemljištu čak 40 godina. Zbog svega
toga danas u Europi imamo nekoliko žarišta, od kojih se najviše
spominju Rumunjska, Mađarska,
Slovačka, Ukrajina te Hrvatska, Srbija i BiH. U našoj zemlji od strane
stručnih osoba iz oblasti zaštite bilja već je održano i nekoliko okruglih stolova na temu ambrozije.
Utjecaj ambrozije na ljude
Pelud ambrozije je jedan od najjačih do sada poznatih alergena.
Prag koji izaziva reakciju kod ljudi
je vrlo nizak (manje od 20 zrnaca
po kubičnom metru zraka). A zanimljiv je podatak kako samo jedna
zrela biljka ambrozije otpušta i do
8 milijuna zrnaca peludi koja se
zrakom prenose na veliku udaljenost, čak i na mjesta udaljena 300
km od biljke. Kod alergičnih ljudi
ambrozija izaziva kihanje, hunjavicu, crvenilo i svrbež očiju, začepljenost nosa i otežano disanje,
hroptanje u prsima, čak i alergijsku
astmu. Usljed toga bolesnici imaju
smanjenu radnu sposobnost i kakvoću življenja a sluznica dišnog
sustava je uslijed alergije upalno
promijenjena te je pogodna za razvoj drugih bolesti dišnog sustava
(poput upale pluća i sl.). Poteškoću
stvara i činjenica da se alergijska
upala ne može liječiti današnjim
lijekovima (antibioticima) i metodama te je jedini način za oporavak
izbjegavanje alergena. A posebno
treba biti oprezan tijekom cvatnje
ambrozije, od konca srpnja pa sve
do konca rujna tj. ponekad ovisno
o vremenskim prilikama, i tijekom
listopada.
Borba protiv ambrozije
Suvremeni svijet se na razne načine bori protiv ovog opakog korova. A suzbijanje ambrozije nije ni
jednostavno, ni lako. Stoga je najdjelotvornije i ekološki najprihvatljivije uništavanje ambrozije upravo čupanjem cjelokupne biljke s
korijenom te njena košnja, sve u
cilju sprečavanja njenog cvjetanja
i plodonošenja. Jer sjeme zadržava
klijavost u zemlji i do 40 godina,
pa je pokošene biljke nužno što
prije spaliti a sve kako bi se spriječilo njeno širenje putem sjemena.
Ipak, učinkovitije rezultate daje
plansko, sistematsko uništavanje
ambrozije neselektivnim herbicidima na bazi glifosata (Herkules,
Ouragan System i dr.) te onima na
bazi prometrina, bentazona i sl.
Samo na taj način možemo očekivati smanjenje površina pod ovom
opakom korovskom vrstom. A oni
alergični mogu odahnuti tek poslije prvog mraza…
Početkom svibnja 2010. godine
na zgradi Agronomskog i
prehrambeno-tehnološkog
fakulteta Sveučilišta u Mostaru
instaliran je uređaj koji m
će se mjeriti koncentracija
peluda alergogenih biljaka
u zraku, pa tako i ambrozije,
na području grada Mostara.
30
Brunfelzija – protiv zmijskog ugriza
Kao mnoge pomoćnice, i brunfelzija je otrovna. Prastanovnici su od nje pripremali opojne droge, a ekstrakt njenog
korijena smatrao se lijekom protiv zmijskog ugriza. Svoj
engleski naziv zahvaljuje brzoj promjeni boja cvjetova.
Kratko vrijeme nakon otvaranja oni su tamnoljubičasti,
potom sve svjetliji. Bijeli su najkasnije treći dan, neposredno prije no što otpadnu. U vrtovima se prvenstveno susreću dva uzgojena oblika: oblik «Floribunda» rijetko naraste
do visine čovjeka. Ovaj oblik ima male listove duge do 7 cm
i široke 2 cm, te mnogo malih cvjetova.
Oblik «Macrantha» u svim je dijelovima veći, listovi su
digi do 25 cm i široki 7 cm. Cvjetovi su promjera 5-10 cm.
Mirisni pandan-sredstvo za mamljenje
mladića
Neobično drvo, lat. Pandanus tectorius, naraste do 10 m visine, sa svjetlosivim prstenastim stablom. Listovi su plavkastosivi dugački i do 3 m, a široki 5-10 cm. Muški i ženski
cvatovi rastu na zasebnim biljkama. Ova vrsta se uzgaja na
mnogim mjestima ali najčešće na morskim obalama od Šri
Lanke do Havaja. Biljka ima više naziva, a primjerice na
Havajima je zovu «Hala».
Biljka je cijenjena zbog plodova koji su na mnogim pacifičkim otocima osnovna živežna namirnica. Selekcijom je
dobiveno mnoštvo sorti. Nekima od njih nedostaje trnje na
listovima koje se inače mora uklanjati kako bi se od lišća
plele košare i mreže. Osim plodova, biljka se koristila i u
druge svrhe. Naime, polen hale služio je havajskim djevojkama kao sredstvo za mamljenje mladića.
Anatoja – istina o Amazonkama
Iz mesnate ljuske sjemenki anata biljke Anatoje (Bixa orellana) dobiva se žarkocrvena boja koja se koristi u ruževima za usne i sapunima, no prvenstveno kao (E 160 /b/) u
živežnim namirnicama kao što su sirevi i margarini.
Prastanovnici tropske Amerike koriste je od pamtivijeka
za bojanje svoje kose i kože. Takvi «crvenokošci» napali
su već Francisca de Orellana koji je 1541/1542. godine putovao kroz Južnu Ameriku i od kojega potječe znanstveni
naziv vrste. Orellana nije mogao na zakukuljenim ratnicima ništa raspoznati osim da nisu imali bradu. Stoga ih je
držao ženama (Amazonkama) po čemu je rijeka kojom je
putovao dobila ime «Rio de las Amazonas»
Kraljevska palma s listovima teškim
preko 20 kg
Kraljevska palma naraste do 25 m visine. Listovi su dugački do 3,5 metra. Ova palma ima neobično glatka stabla a to
zahvaljuje sposobnosti da svoje staro lišće tako odbaci da
ne ostanu nikakvi ostaci. To dovodi s jedne strane do dobro
njegovane krošnje a s druge strane ugrožava prolaznike jer
list teži preko 20 kg.
Naj, naj,
naj …..
prenosimo iz Guinnessove
knjige rekorda
Najbrži gušter
Najveća izmjerena brzina
kopnenog gmaza je 34,9 km/h,
koliko se kretala Ctenosaura,
iguana s bodljikavim repom iz
Srednje Amerike.
Planet s najdužim danom
Dok se zemlja oko svoje osi
okrene za 23 sata, 56 minuta i 4
sekunde, veneri je za to potrebno 243,16 «Zemljanih dana».
Budući da je Venera bliža suncu
nego zemlja njezina je godina
kraća od zemljine godine i traje
224,7 dana. Stoga dan na Veneri
traje duže od godine na Veneri.
Najopasnija kopnena zmija
Zmija Taipan (Qxyuranus
microlepidotus), dužine 1,7 m
kakva se može naći u australskoj državi Queensland, može u
jednom ugrizu ubrizgati 60 mg
otrova- količinu dovoljnu da
ubije nekoliko odraslih osoba.
Prosječna količina otrova koja
se može iscijediti pri jednom
uzimanju otrova je 44 mg, no
kod jednog je mužjaka pronađeno čak 110 mg, količina dovoljna da ubije 250.000 miševa
ili petnaestero ljudi.
Najbrži puž
Od 1970. svakog se srpnja
održava Svjetsko prvenstvo puževa trkača ispred crkve Svetog
Andrije u Conghamu u britanskoj pokrajini Norfolk. Svake
godine u trci sudjeluje oko 150
natjecatelja, koji se međusobno
utrkuju od centra do ruba okruglog igrališta veličine 33 cm.
Rekord svih vremena drži Archie, mladi puž kojega je trenirao
Carl Bramham. Njegov trk do
rekorda i pobjedničkog postolja 1995. je trajao 2 minute i 20
sekundi.
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
Pokažite mu koliko
ga volite!
s
o
n
e
j
l
v
a
r
p
a
N ubavlju
lj
Pronad¯ite NOVU ukusnu recepturu
u najbližim prodajnim mjestima!

Kliknite za pregled glasnika

Ovdje - Sjemenarna

prezentacija - HOYA-VS

Katalog 3.cdr

Prihrana salate

- Bugenvila

ovdje - Sjemenarna

ovdje - Sjemenarna

STROJEVI NASTALI PREMA POTREBAMA PROIZVOĐAČA

ovdje - Sjemenarna

Mortonijc Plus

- Bugenvila

ovdje - Sjemenarna

UZGOJ SMOKAVA

Katalog vina - Atrox Zadar

ovdje - Sjemenarna

Preuzmi brošuru "Proizvodnja i prerada ljekovitog i aromatičnog bilja"

NOVA GODINA U KLETI KOZJAK

ovdje - Sjemenarna

ljekovito bilje - preduvjet zdravom življenju

Uzgoj i njega crnoplodne aronije (Aronia melanocarpa L.)

Priručnik za sabiranje i uzgoj ljekovitog aromatičnog bilja